U vezi s tim, prije svega treba primjetiti da odsustvo dokaza istinitosti neke tvrdnje još uvijek nije dokaz da je ona lažna. Mnoge pojave i stavovi koji su ranije smatrani predrasudama i sujevjerjem, pokazali su se kao pouzdani rezultatima istraživanja i doveli su do niza naučnih otkrića. To se odnosi, na primjer, na područje nesvjesnog, narodnih predskazanja, narodne medicine, biolokacije i mnogo toga drugog… Najugledniji protivnik iznijete hipoteze, bez sumnje, je već nam poznati V. B. Malkin. U jednom od svojih javnih nastupa, Viktor Borisovič, između ostalog, tvrdi: „Za hipnotički uticaj – što je poznato čak i iz popularne literature – potreban je verbalni kontakt. U šahu nema verbalnog kontakta između protivnika.“
B. Vajnštejn pretpostavlja da se hipnotički uticaj može ostvariti telepatski? Vjerovati u telepatiju (upravo vjerovati, jer nema nijednog naučnog dokaza o njenoj postojanju) – to je, razumje se, lična stvar…
Malkin poriče samu mogućnost da jedan partner može izvršiti hipnotički uticaj na drugog. Istovremeno, priznaje da „šahista u nekim slučajevima može ciljano uticati na protivnika da ga ometa u razmišljanju o izboru poteza“. Sudeći po kontekstu, riječ je o nekim fizičkim radnjama, na primjer: „S. Flor je govorio da je u partijama s Aljehinom gotovo osjećao fizički pritisak – i kada je jednostavno sjedio za tablom, i kada je razmišljao o sledećem potezu, dok je Aljehin brzim nervoznim koracima hodao oko šahovske table“. Nećemo govoriti o hodanju oko stola – danas to ne bi dozvolio čak ni Aljehin, ali Flor je gotovo osjećao fizički pritisak. Koјim čulom ga je on percipirao – sluhom, vidom, mirisom, dodirivanjem, ili možda ukusom?
Kakav je bio mehanizam fizičkog pritiska s Aljehinove strane? Pitanja bez odgovora. Dalje. Viktor Borisovič stalno govori o hipnotičkom sugestiji i smatra je nemogućom, jer je navodno potreban verbalni kontakt. Ali Messing u slučajevima koje sam opisao (njihova pouzdanost nije upitna – događali su se pred mnogim ljudima) djelovao je bez verbalnog kontakta! Što se tiče reference na popularnu literaturu, ona djeluje pomalo nametljivo. Ako se već treba pozvati na nekoga, zašto ne na Zigmunda Frojda?
I posljednje. Moj protivnik indirektno me optužuje da vjerujem u telepatiju. Ali ja nikada nisam govorio o tome šta vjerujem. Samo sam iznio hipotezu kao objašnjenje mnogih čudnih događaja koji se ponavljaju- neka ih neko objasni drugačije, i moja hipoteza će biti odbačena. To je zakon naučnog istraživanja. Ali za sada – ponavljam: za sada! – pretpostavka o mogućnosti sugestije bez hipnotičkog transa i bez verbalnog kontakta ostaje jedino moguće objašnjenje.
Ti primjeri koje navodi Viktor Borisovič samo indirektno potvrđuju postojanje takve sugestije. Na primjer, on pominje poznati slučaj kada je na turniru kandidata u Jugoslaviji 1959. godine velemajstor Pal Benko odlučio da se zaštiti od „hipnotičkog“ pogleda Talja i, izgubivši prve dve partije, u trećoj je stavio crne naočare. To mu nije pomoglo, Benko je izgubio i tu partiju. Iz toga, prema profesorovom mišljenju, navodno proizlazi da Talj nije djelovao telepatski ni u prve dvije partije, ni u trećoj.
Bože moj, gdje je logika? Zar nije lakše pretpostaviti da naočare ne sprečavaju djelovanje sugestije?
Ili, evo „drugog slučaja“. Maljin se priseća razgovora s velemajstorom Vladimirom Simaginom, kada mu je on pokazao svoju partiju s istim Taljem:
„Nastala je kritična situacija. Talj je žrtvovao pješaka kako bi održao napad. Ja sam ga uzeo – jer nije bilo ničega strašnog. Talj je žrtvovao i drugog pešaka – i ja sam ga takođe uzeo. Ali sada pažljivo pogledaj – Talj je zapao u izgubljenu poziciju. Tako sam je procjenio tokom igre. I šta misliš? Tri poteza kasnije, grubo sam previdio i izgubio… Možda mi je nešto sugerisao? Iskreno, malo vjerujem u takve stvari. Ali razumjeti zašto sam tako grubo pogrešio, zašto sam previdio, ne mogu.“
„Da je Simagin dopuštao mogućnost takvog sugestivnog uticaja, mogao bi mu aktivno suprotstaviti svoju volju, i u tom slučaju sugestija bi bila nemoguća. O tome je pisao i Frojd.“
Na kraju bih želio da citiram završne riječi V. Malkina, s kojima se potpuno slažem, a čiji duboki smisao nije vezan samo za šah: „Pred trenerom i samim šahistom stoji važan zadatak – razviti visok nivo otpornosti na moguće spoljne uticaje koji imaju negativan uticaj na razmišljanje tokom igre. Šahista visokog nivoa mora imati visoku otpornost na spoljne smetnje!’ Dodao bih: ne samo šahista, već i svaki borac za svoju ideju.
-Kraj-