HUMORISTIČKO-SATIRIČKI KOMENTAR


ŠKANDAL U OSIJEKU

Piše: IM Martić Zlatko

U prvom kolu 2. HŠL Istok u glavnoj ulozi našao se precednik Komisije za veteranski šah, partner Ivice Brkića i najveći svecki organizator Mato Matt Opaćak.

I to postupajući po logici:“Ako će nama krava crknuti, neka mrskim susjedima iz „Đure Đakovića“ crknu dvije.

Poznata je gotovo dvadesetogodišnja jednostrana netrpljivost ova dva kluba. Kažem jednostrana, jer ŠK „Ruščica“ Brođanima u stvari, nikada nije bila primjerena konkurencija, pa nas neki njihovi postupci, a pogotovo njihovog managera Opaćka, u stvari nasmijavaju.

Matt se svestrano trudi da mnoge stvari prikaže drugačije, a da njegov lik i djelo izbiju u prvi plan. Mnoštvo je primjera na brodskim i drugim portalima, pisanja na forumima, vađenje riječi iz konteksta, pa direktna vrijeđanja, omalovažavanja, arogancije….

Pa nastojanja pridobiti brodske novinarčiće pod svaku cijenu da pišu samo o njemu, a ni slučajno o ĐĐ. Našega Dabu – Peranića pobjeđuje u naslikavanju barem 50 : 1. Mora u nečemu kad već ne može u šahu.

Morao sam bar malo opisati lika, radi neupućenih.

A što je to bilo u Osijeku?

.

REKAPITULACIJA DOGAĐAJA

1. Prije početka meča prvog kola „ĐĐ“ – „Vinkovci 2“ predsjednik i kapetan ekipe ŠK ĐĐ Martić Zlatko predaje mobitel glavnom sucu Vidačković Branku. Mobitel je bio stavljen na mod bez zvuka.

2. U meču na 15 metara udaljenom sučevom stolu Martiću u 10.49 stiže jedva čujna poruka:“Da li danas radi klub?“ To je mogao čuti samo sudac. Mobitel je očito zavibrirao. Sigurno nije zvonio. Nije se čuo zvuk u dvorani.

3. Sudac Vidačković tada osjeća zov upućen odnekle iz vasione-Njemu-Borcu za pravdu.

4. „Ja sam Taj . Netko mora platiti skupu cijenu“-razmišlja Vidačko i čvrsto steže pesnice.

„Neće nitko mene maštrafit“-zaključuje Vidačković i kreće u lov.

Al kako zaključit koji je mobitel pustio zvuk? Od njih barem 15?

Oho, evo tu i prijatelja Opaćka. Zajedno ćemo mi to ustanovit i napraviti reda.

Sada čine kazneno djelo protiv privatnosti i „ćeprkaju“ po tuđim mobitelima.

.

5. Po FIDE Rules , mobiteli moraju biti pohranjeni na sigurno mjesto. Ovdje očito nisu bili. Kakvo je to „sigurno mjesto“ kada su mobiteli bili ugroženi i od sudije i od visokopozicioniranog člana HŠS-a Matta Mate Opačka.

6. Ljudi moji, ja kad sam se vratio kući, morao sam otići prije svega u banku da im kažem da su mobiteli bili tijekom vikenda u rukama nekih sumnjivih tipova iz HŠS-a. Radi sigurnosti svojih računa.

7. Onda su me ovi poslali u MUP- da prijavim krađu mobitela- i tako u 3 banke, koje procedure . Izgubio sam cijeli dan.

8. A tko zna da li su neke važne datoteke skinili i da li su sigurni moji privatni podaci.

9. No da se mi vratimo u dvoranu. Vidačković i Matt su „isčeprkali“ u narednih 14 minuta da je poruka stigla suparničkom kapetanu Martiću.

10. „Ajmo ga sad srediti do kraja“ pomisli Matt i ošarafi zvuk na Martićevom mobitelu na maksimalu pa ufati svoj mobitel u 11. 03. i nazove Martića.

11. Kako je vidljivo iz povijesti poziva na Martićevom mobitelu u prilogu, u 11.03. kapetan ŠK Ruščica i visokopozicionirani član HŠS , Opačak Mato , upućuje poziv Martiću, kojeg čuje cijela dvorana.

12. „Id mu sad rec da je izgubijo!!“Zapovjedi Matt Vidačkoviću, koji prilazi negdje oko 11.05 stolu gdje igraju Martić i Hodak.

13. Pritom je Opačak očito zaboravio da će njegov poziv biti registriran u Povijesti poziva na Martićevom telefonu.

14. Sudac tada izriče Martiću kontumaciju – Niti Martić niti Hodak u prvom trenutku nisu znali o čemu se radi. Martić po Stockfishu ima +3,5

15. Vidno potresen Martić kreće prema izlazu iz dvorane, i usput zastaje kao kapetan da vidi stanje svoje ekipe u meču. U tom trenutku, a na satu je 11.21. , kontumaciranom Martiću se oglašava ponovo mobitel, što je nebitno za ishod partije. To je vidljivo u povijesti poziva.

Ovdje treba navesti još jednu činjenicu s ovog 1. kruga

Naime u trećem kolu, za vrijeme našeg meča s Posavcem iz Ruščice tom istom sucu VIDAČKOVIĆU je zazvonio NJEGOV mobitel. Čula se razigrana glasna glazba u trajanju od desetak sekundi. To mogu potvrditi mnogi igrači. Naravno da je je to utjecalo na ometanje cjelokupnog natjecanja.

1. Sudac Vidačković je prekoračio svoje ovlasti, pogrešno protumačio Pravila FIDE, i optužio Martića za „cheating“ bez ikakvih dokaza. Martić nije imao elektronski uređaj, nego je isti predao sucu.

2. Za razliku od Martića, sudac nije kaznio igrače protivničke ekipe koji su BILI U POSJEDU ELEKTRONIČKIH UREĐAJA

3. Sudac je učinio KAZNENO DJELO PROTIV PRIVATNOSTI „čeprkajući“ po tuđim mobitelima.

4. Sudac Vidačković podržava namještanje rezultata. Naime, dva susreta drugog kola, koje je započelo istog dana u 15.30, završila su nakon nakon par minuta igre dogovorenim rezultatom 3:3. Malom djetetu je jasno da se radi o organiziranom namještaju rezultata, u čemu sudjeluje 24 igrača i članovi njihovih uprava, što je suprotno svakoj sportskoj etici i moralu. No sudac Vidačković ne pokazuje nikakvu čvrstinu niti namjere da to spriječi. Znači, namještanje rezultata je po pravilima i DOZVOLJENO. Po njemu.

5. Molimo da se partija MARTIĆ – HODAK nastavi tamo gdje je nasilno prekinuta.

6. Molimo da ovog suca ne stavljate više da sudi mečeve visokog ranga natjecanja jer ovome nije dorastao.

Natjecanja u četvrtoj, manje zahtjevnoj ligi OK, neka sudi i eventualno treću ligu, nemojte ga skroz srediti, oće on nešto, budimo iskreni, da radi u Gradištu, ali takvo bahaćenje na Drugoj ligi je nedopustivo.

7. A što se Opaćka tiče, ako Brkić vakog lika oće da drži u timu, neka ga, Ako imaju obraza..

A nama u ĐĐ i nije toliko bitno za 500 kuna za žalbu. Bar smo se dobro nasmijali ljudskoj gluposti. A ako mi pukne film, onda ću terat pravdu do neba.

I budite sigurni, ISTJERAT.

ŠAHOVSKI KLUB

ĐURO ĐAKOVIĆ Predsjednik kluba Martić Zlatko

SLAVONSKI BROD

U Slavonskom Brodu 11.04.2022.

Alexander Kentler: APSURDI SELEKCIJE


U ciklusu selekcije za Turnir kandidata za Svjetsko prvenstvo 2022., koji je počeo u julu prošle godine, a završio se 4. aprila, bilo je dosta apsurda na koje bih skrenuo pažnju da se ne ponove.

Počeću od kraja. Nakon što je etička komisija FIDE diskvalifikovala Sergeja Karjakina, za kojeg je malo vjerovatno da će nakon žalbe biti vraćen na turnir, njegovo mjesto će 22. maja zauzeti igrač sa najvećim rejtingom, koji je takođe odigrao određeni broj partija tokom ciklusa.

Zbog činjenice da Ding Liren ima treći rejting na svijetu, ali je imao malo odigranih partija, u Kini je nastala pometnja, a velemajstor je odjednom odigrao ranije neplanirane turnire sa prijateljskim protivnicima, koji, inače, nisu ni stvorili privid borbe između sebe.

U svim fazama selekcije za Turnir kandidata, svi šahisti sa visokim kvotama imali su privilegovano pravo učešća. Zašto se na turnir kandidata, u slučaju prevremenog odustajanja učesnika (zbog bolesti, zbog odbijanja, iz drugih razloga), ponovo ulazi po Elo rejtingu?

Mislim da bi pravilo trebalo glasiti:

Ako je igrač koji se kvalifikovao za Turnir kandidata sa nekog od turnira – Svjetskog kupa, Grand Swiss-a ili Grand Prixa – odustao, tada ga zamjenjuje šahista koji je zauzeo mjesto iza njega na konkretnom takmičenju.

Inače, u poslednjem Svjetskom kupu u meču za treće mjesto Magnus Carlsen je pobijedio Vladimira Fedosejeva. Zato bi bilo ispravno da Fedosejev zamijeni Karjakina.

Dodaću da je samo učešće svetskog šampiona u kvalifikacijama za meč sa samim sobom potpuni apsurd! Razumijem da ga organizatori takmičenja žele, ali hajde da onda uvrstimo svjetskog prvaka i na Turnir kandidata! Po čemu se ta selekcija razlikuje od samog turnira kandidata? Po mom mišljenju, ni po čemu.

Da se vratimo na kineski sindrom, ovo je mjesto gdje bi se Etička komisija FIDE mogla pokrenuti…

Sada nekoliko riječi o najnovijem FIDE Grand Prixu.

Bilo je teško zamisliti manje uspješan pravilnik. Smiješno je da utakmice plej-ofa treće faze nisu ništa odlučile, osim o visini novčane nagrade. Jednako apsurdna, po mom mišljenju, bila je i podjela na male grupe po četiri igrača u dva kola.

Apoteoza apsurda bila je „grupa smrti“, u kojoj su bili pobjednik prve etape Nakamura i dva finalista prve dvije etape Aronian i Andreikin, koji je u poslednjem trenutku odbio da igrati „iz porodičnih razloga“. Apsurdne su skoro identične „četvorke“ u kojima su se sastajali Giri, Vitiugov i Tabatabaei, koji su se međusobno borili u četiri kola, prvo u Beogradu, a nedelju dana kasnije u Berlinu, sa jedinom razlikom što se u grupi promenio četvrti igrač (Harikrišna za Yu Yangyija) .

Konačno, postavlja se pitanje o proceduri za prijem na Grand Prix prema kvoti FIDE i organizatora. Pravilnik takmičenja navodi ko sa liste igrača sa visokim rejtingom ima pravo nastupa (učesnici Svjetskog kupa i oni koji su odigrali određeni broj partija). Da li je legalno dati „wild card“ nekome ko nije jedan od njih?

Ponavljam: sistem predložen za trenutni FIDE Grand Prix pokazao se očigledno neuspješnim. Isto se odnosilo i na propise prethodnog Grand Prixa, kvalifikacija za Turnir kandidata 2020. Tada su, da podsjetim, održane četiri etape po kup sistemu, manje se igralo u „klasiku“ nego u rapidu i blitzu, a učesnici koji su izgubili šanse za uspjeh pokušavali su izbjeći dalju borbu, pozivajući se na na zdravstveno stanje.

Poznato je da su najinteligentnije sisteme za održavanje šahovskih takmičenja izmislili ljudi koji su daleko od šahovske elite. A sada bi bilo dobro da FIDE prikupi predloge od poznatih organizatora šahovskog života kako održati FIDE Grand Prix u narednom ciklusu kandidata, kako ne bi ponovo upali u nevolje.

Pokušaću dati svoje predloge i ja.

Čini mi se da prije svega moramo eliminisati glavni nedostatak poslednjih Grand Prix žrijebanja: činjenicu da igrači nisu igrali zajedno u svim fazama.

Ako se FIDE Grand Prix održava posle Kupa i Grand Swiss-a, onda je moguće kombinovati u Grand Prix sisteme korištene u oba prethodna takmičenja.

Učešće 24 igrača u svim fazama Grand Prixa izgleda sasvim razumno. Lista se može formirati među igračima koji su zauzeli mjesta iza plasiranih na Svjetskom kupu i Grand Swiss-u, kao i među najboljih po rejtingu.

Predlažem da se svaka od tri faze Grand Prixa održi po sledećem sistemu:

Prvo, učesnici igraju turnir po švajcarskom sistemu u sedam kola, prema čijim rezultatima će biti određeno osam najboljih. Dalje, ovi igrači će igrati četvrtfinale, polufinale, finale i meč za 3-4 mjesto po nokaut sistemu, igrajući dvije klasične partije u svakoj fazi i po potrebi brzi i blitz tie-break.

Mjesta u Grand Prixu će biti određena na tabeli za tri turnira prema najmanjem broju mjesta. Najbolja dva ili tri igrača idu na turnir kandidata.

Naravno, zbir mjesta se uzima u obzir za sve turnire. Igrač koji je propustio etapu Grand Prixa ne učestvuje u sumiranju. Ako, u sadašnjim uslovima – pandemije i krhkosti svijeta – održati FIDE Grand Prix u tri faze budu teško, može se ograničiti na dvije, a da pritom ne zaboravite povećati nagradni fond za svako od preostalih takmičenja.

https://e3e5.com/article.php?id=1844

Komentari na tekst FM Dragana Popadića: Sumnjiva partija


Jovan Petronic

Dobra igra crnog.

Boroljub Zlatanovic

I always vote for „in medias res“. Lets use real names. Cheater is Aleksander Xembulla! Shame on loser!

Dragan Cadjenovic

Da li i mi u CG imamo “ Alleksandra Ksembula“??? Volio bih da nemamo! Gdine, Zlatanovicu, a kako stoje stvari, bice ih svuda po sahovskim arenama!!! Tuzno, da neki programer, koji ne igra sah ni na nivou 1800, dobije napad velicine, i pocne da tuce GM, IM, FM, lazima! Nesto se mora ciniti!

Miodrag Savic

Nestvarno kako igraju i razmisljaju. Podrzavam Popadica u njegovu sumnju,toliko zrela igra crnog kao da je super GM

Vladimir Šakotić

Trebalo je prijaviti, pa neka ide na analizu. Varanje je rak rana šaha

Zoran Lazarevic

Partija koju je igrao u trećem kolu protiv FM Mrnđića je još sumnjivija. Interesantno je da se digla prašina poslije te partije trećeg kola i da je kvalitet igre pomenutog igrača u narednim partijama značajno opao. Ako se ispostavi da su ove sumnje neosnovane, Albanija će uskoro dobiti svjetskog GM-a…

Ljuban Srdanovic

Posto sam bio fizicki prisutan ,prokomentarisacu ovu partiju. Dragan je 100 % igrao protiv kompjutera , dokaz za to je sto je taj mladi “ igrac “ u sledecem kolu isto ostvario sumnjivu pobjedu a onda u narednim kolima naglo pao u igri jer su ga svi osmatrali i cekali reakciju. Uplasio se da ce biti raskrinkan i lagano gubio. Ali ostvario je svoj cilj , uzeo veoma dobru nagradu u kategoriji do 1900. Nazalost pokvario je dvojici veoma dobrih igraca plasman. Pa iako se Dragan gospodski ponio i nije htio da se zali, smatram da ovakve „igrace“ treba dobro propratiti i ako se dokaze prevara , odmah odstraniti iz saha.

Dragan Cadjenovic

Zauvijek ih odstraniti, da nikad ne privire u sahovske dvorane!

Halim Hutinovic

Zato kad su ga pretresli u 4 kolu,više nije imao pobjede,2 poraza i remi.

Efim Muratovic

Pozdrav za Dragana, zadovoljstvo mi je što sam upoznao tako divnog čovjeka, vjerovatno si prijatelju u ovoj partiji igrao protiv masine! Bojim se da je sah na duge staze (standardni) u opasnosti od inih prevaranata, koji smisljaju perfidne nacine varanja, takve jednostavno treba odstranjivati iz turnirskog saha ili ih debelo novcano kaznjavati. Veliki pozdrav,

Ljuban Srdanovic

Vjeruj mi da si 100 % u pravu ,Dragan je veoma dobar covjek i gospodin i nikad ne bi izrazio sumnju ako ona nije potkrijepljena dokazima ,Osjetio je protiv sebe snagu nekoga koji ima rejting 2600 i vise , Ali ovaj problem nazalost ce sve vise i vise da se javlja u buducnosti zbog razvoja tehnike .Nadamo se da ce ljudskost ipak pobijediti .

Dragan Cadjenovic

Tuzno, da se “ svemirski esperanto“, koji cini cast misli covjekovoj, pretvori u laz i prevaru, za one male i sitne duse, koje hoce sicar i “ aspricu“ prljavu na ovoj zemlji i u crnobijeloj areni! Anatemisani da budu!Description: 😈Description: 🤔

  •  

Velemajstor Peter Leko o Carlsenovom cilju da postigne rejting 2900


„Čini mi se da je Magnus požurio da objavi svoj cilj da osvoji rejting 2900. Činjenica je da sada može biti onih (njegovih rivala) koji će ga namjerno spriječiti da to postigne. Bilo bi mu bolje da je taj cilj zadržao za sebe, pomalo krenuo gore sa rejtingom, a možda da objavi to javnosti kada cilj bude blizu. Zakomplikovao je ionako veoma težak zadatak. Osim toga, ima smisla sačekati dok se rivali ne približe u rejtingu: što bude više igrača 2800+ , lakše je matematički postići rejting od  2900.”

Da li će ime svjetske šampionke u aprilu biti obrisano sa rejting liste?!


Treba imati na umu da ne samo šahisti, već i šahistkinje gotovo da ne mogu izaći iz Kine. Za ženski šah ovo je posebno osjetljivo: u stvari, sada svi zvanični turniri na kojima se igra za bilo koju titulu njima postaju nedostupni.

Na primjer, svjetska šampionka Ju Wenjun ne igra nigdje, a da ne pominjemo Hou Yifan. Za dva mjeseca će se navršiti dvije godine od posljednje promjene rejtinga Ju Wenjun. U aprilu bi njeno ime moglo nestati sa FIDE rejting liste. Da li će to biti  pošteno?

https://t.me/chessnewslive/2059

Evgeny Surov: Jednog dana ćemo saznati istinu


02.02.2022 12:00

Piše: Evgeny Surov

Radjabov nije došao u Ekaterinburg – čeka ga sledeći turnir kandidata. Ding Liren je stigao, odsjedio u karantinu i ne očekuje više ništa.

Ali čak i nakon svega što je FIDE ‘nagomilala’ u martu 2020. godine, još uvijek je postojao relativno pristojan izlaz – umjesto takozvanog „drugog kruga“, održati novi, punopravni turnir sa 9 učesnika (uključujući Radjabova i Vachier Lagrave-a). Vratili bi se svi „dugovi“ u tekućem ciklusu, novi ciklus bi krenuo od nule.

Ovaj predlog je iznošen više puta, uključujući i iz usta uvaženih velemajstora, sa uvjerljivim argumentima. A ako pretpostavimo da se FIDE rukovodila razmatranjem „šta je najbolje“, podizanjem reputacije, onda mi je teško shvatiti kako se može zanemariti takva odluka.

Stvar je u tome da se tražila politička korist. A odluka je bila politička.

Ako je ova rečenica nerazumljiva, izraziću se transparentnije: neko zaista nije želeo da igra više od sedam kola odjednom. Neko zaista nije želio da svi ravnopravno počnu turnir.

Sve tajne prije ili kasnije postaju javne. Arhive se otvaraju, svjedoci govore… Jednog dana ćemo saznati čitavu istinu o „Turniru kandidata 2020-2021“.

Evgeny Surov

http://chess-news.ru/node/28707

Pokažite karakter, velemajstore Dubov!


29.01.2022 23:37

Piše: Igor Gansvind

U vezi sa nedavnim senzacionalnim događajima na turniru u Wijk an Zee-u, pokušavam da odgonetnem ključnu zagonetku našeg vremena: šta se zapravo dešava ovdje i sada sa ruskim velemajstorom Danijelom Dmitrijevičem Dubovim? Reklo bi se, šta je njemu Hekuba, ili on Hekubi… Svijet je pun drugih ništa manje izuzetnih misterija: ko je ubio Kenedija, na primjer, ili misterija tunguskog meteorita. Ali ipak, u Rusiji nema toliko velemajstora ekstra klase, a prema sudbini svakog od njih nismo ravnodušni mi, obični amateri!

Prateći vijesti sa profesionalne šahovske scene, često nailazim na raznorazne, višesatne intervjue sa velemajstorom D. Dubovim. Nedavno je Dubova u informacionom prostoru postalo ne samo mnogo, već čudovišno mnogo.

Ponekad, da budemo iskreni, ove vijesti su povezane s njegovim čudesnim partijama. Samo jedna pobjeda nad Karjakinom u Superfinalu Ruskog prvenstva 2020. dugo će se pamtiti. No, karakteristično je da je Danielov sjajni imidž sve više ocrnjen skandalima iz vedra neba. S jedne strane, teško je zamisliti medijsku ličnost bez skandala i intriga, iako su, na primjer, sovjetski velemajstori stekli autoritet na druge načine, prvenstveno kroz kvalitetne igre i duboke knjige. I upravo ova priča, priča o kul igri, za Daniila postaje sve tužnija i tužnija.

U trenutku pisanja ove bilješke Dubov više nije među 25 vodećih šahista svijeta i jedva balansira na rejtingu od 2700 poena, što bi mu omogućilo da dobija pozive na najprestižnije turnire. Zapravo, nikada nije porastao iznad 2720 poena u „klasici“.

Još nešto. Posjedujući ogroman šahovski talenat, taj čovjek troši svoju energiju i snagu na borbu protiv vjetrenjača („skandal sa maskama“) ili na sumnjivu komunikaciju sa Ksenijom Sobčak.

Naravno, Danielove djetinjarije nisu ništa u poređenju sa ekscentričnostima Bobbyja Fišera, koji je napustio međuzonski turnir u Sousseu u Tunisu otprilike u istom uzrastu. Ali čak i njegovi najodaniji obožavatelji prestaju da ga uzimaju za ozbiljno zbog često labilne psihe ruskog velemajstora.

Na primjer, u jednom od nedavnih videa na Youtube-u, Daniil je sa svojim karakterističnim poluprezirnim arogantnim osmijehom rekao Urbi et Orbi da se udostojio da igra na online kvalifikacionom turniru kratkom kontrolom i nije uspio. Ali ispostavilo se da to nije važno, jer „Nakamura će ionako pobijediti.“ Čudna „logika“ i patetično držanje za šahovskog profesionalca. Ako se slijedi ova logika, onda je i uzaludno igrati šah klasičnom kontrolom, jer će “Magnus Carlsen ionako pobijediti”.

Daniil je dosta dugo svoje neuspehe u blicu objašnjavao činjenicom da je igrao na tabletu i nije mogao brzo da pomjera figure. Pitao bih ga: zar nije imao dovoljno novca da kupi kompjuter za igru?

Zašto se onda vi, dragi Daniele, uglavnom bavite ovom profesijom? Radite nešto perspektivnije u životu! Ne znate kako da radite nešto drugo? Onda se borite i ne kukajte! Zaradite rejting, novčane nagrade, hrabro istrpite peripetije šahovske sudbine, radite kao rob na galijama, jednom riječju… I ne pravdajte javno svoje česte poraze banalnim opaskama jer, o Bože!, postoje igrači jači od velikog Dubova.

Postavljam sebi zbunjeno pitanje: postoji li barem jedna brižna bliska osoba u krugu Daniila Dmitrijeviča koja može reći ovoj „zvijezdi“ da, kažu, Danji, dosta je već, zaveži! Prolaze godine, možda ne postanete svjetski prvak „u klasici“, možda ispadnete iz grupe elitnih šahista – i šta onda s tim? Naravno, možete kreirati edukativne i komentarske sadržaje koji su najgledaniji na svijetu (Carlsen, Levitov itd.) i dobro zaraditi na tome. Možda, da se ne sporimo. Uglavnom, postoji milion načina da se   „prekvalifikujete za upravnika kuće“. Ali! Šta ako još postoji ta poslednja šansa da u potpunosti uđete u istoriju šaha u prvim ulogama, a ne kao rezervni igrač?

Šta je potrebno posebno uraditi za potpuni povratak u igračku elitu? Za dugo očekivanu transformaciju od uvijek perspektivnog u pravog kandidata za šahovsku krunu. Angažovati psihologa? Iznajmiti superkompjuter? Razviti sistem i plan pripreme za tri godine unaprijed? Aktivniji i promišljeniji rad zajedno sa Magnusom? Objaviti čitavu listu pozitivnih mjerljivih aktivnosti koje vode do cilja, gospodine Dubov!

Zato sam iznio sva ta gorka zapažanja i pomislio: da li je meni lično važno koliko nekompetentno jedan od ruskih velemajstora upravlja svojim talentom? Uostalom, Daniil, čak ni preko Fejsbuka, me ne poznaje, iako imamo mnogo zajedničkih kontakata. I da ne nastavljam sa ovom napomenom o tendenciji koji je dobro uočio Ian Nepomniachchi: „mnogi ljudi igraju šah, ali se razgovara samo o Dubovu“? Sjećam se i sjajne fraze fudbalera Aršavina, zasićenog burnim društvenim životom: „To što nismo opravdali vaša

očekivanja nije naš problem. To su vaši problemi. Izgubili smo jer nismo postigli gol, već su Grci dali gol. Od ovih razgovora rezultat se ionako neće promijeniti.”

Dakle, dragi Daniile, prešli ste crvenu liniju mog strpljenja! Još jedan takav neuspjeli turnir, i ja lično ću prestati da navijam za Vas. I neka ovo bude najveći problem za mene i za Vas!

Igor Gansvind

http://chess-news.ru/node/28690

Komentar na tekst „Anatolij Karpov: KGB je prikupljao dosije kada se pregovaralo o meču sa Fišerom“


Svaka čast Karpovu, ali nije istina kad kaže da nema više važnih svjedoka meča u Bagiju među živima. Dimitrije Bjelica napisao je knjigu o tom meču zajedno s Mihailom Taljem, pratio je meč od prvog do zadnjeg dana, a još ranije razvio je prijateljstvo i s Karpovom i s Korčnojem, posjećivao ih kući, bio gost na večeri kod Korčnoja u društvu s Hortom i Tajmanovom u Lenjingradu 1974, upoznao članove porodice i o svemu tome pisao u knjizi Velemajstori izbliza.

Neka gospodin Bjelica iznese svoje mišljenje o tim danima 1978. i o ovom filmu.

Ivan

Vrijeme radi protiv Carlsena. Zašto Magnus neće dostići istorijski rekord


Piše: Dmitry Kryakvin

19. januar 2022.

Norveški šahovski šampion svim silama pokušava dostići 2900 rejting poena u klasičnom šahu. Ali biće nevjerovatno teško da to uradi.

Dva cilja Magnusa Carlsena

Postigavši trijumfalnu pobjedu u šampionskom meču sa Ianom Nepomniachtchijem, svjetski šahovski šampion  Magnus Carlsen je praktično izgubio motivaciju. Titulu Norvežaninu niko ne može uzeti u ozbiljnoj borbi, niko mu nije konkurent. Čemu onda da teži?

Carlsen je sebi postavio dva cilja. Prvo je izjavio da će meč za svjetskog šampiona igrati samo ako ga izazove mladi genije iz Irana, koji sada predstavlja Francusku, broj dva po rejtingu, Alireza Firouzja. A ostali rivali (od osam učesnika Turnira kandidata, šest ih je već poznato – Firouzja, bivši pretedenti Jan Nepomniachchi i Fabiano Caruana, pobjednici Svjetskog kupa Jan-Krzysztof Duda i Sergey Karjakin, kao i nosilac ‘vajld karte’ Teymur Radjabov) više mu nisu zanimljivi.

A drugi Magnusov san je da postigne 2900 rejting poena u klasičnom šahu. Ovo bi bio istorijski super rekord koji vjerovatno neće biti oboren tokom čitavog 21. veka.

Mnogi su bili skeptični prema ovoj nečuvenoj izjavi Skandinavca. Sergej Karjakin ga je odmah vrlo oštro kritikovao – po njegovom mišljenju, svjetski prvak neće moći da izbjegne i moraće igrati sa izazivačem, inače će izgubiti sve svoje brojne sponzore. Generalno, ovo nije prvi put da se na nekim mjestima vodi oštra polemika između prvog igrača svijeta i njegovog rivala u meču 2016. u New Yorku. Prisjeća se Magnus da mu je protivnik „skinuo pozlatu“ i umalo oduzeo njegovu titulu, dok je Sergeju svježe u pamćenju, da je njegov moćni kolega tada nadoknadio prednost, preokrenuo meč u njegovu korist i pobjedio ga u meču.

Četrnaesti svjetski prvak Vladimir Kramnik govorio je uzdržanije: Magnus je, kažu, umoran od beskonačnih mečeva (uostalom, šesta partija za titulu je već bila vrlo neizvjesna, a Carlsen u naše vrijeme može samo da zavidi sovjetskim šampionima, koji su branili svoje pravo da se svake tri godine smatra najboljim) i samo treba da se malo odmori.

Postoje i stručnjaci koji smatraju da je ovo veoma suptilan potez Norvežanina – on želi da se sastane sa Firouzjom dok ovaj ne bude spreman za bitku najboljih, i pobijedi ga kao nekada Gari Kasparov Višwanatana Ananda 1995. godine, postavši godinama glavni ‘zli genije’ njegovog mladog rivala.

18 poena do istorijske prekretnice!

Ali Turnir kandidata neće uskoro, a za sada se u svijetu dešavaju brojna zanimljiva šahovska događanja. Na primjer, počeo je super turnir u Wijk an Zee, na kojem Nepomniachchi i Firouzja ne igraju, ali Magnus Carlsen mora da se takmiči sa 13 principijelnih i ambicioznih protivnika, uključujući Caruana, Dudu, Girija, Karjakina, kao i Daniil Dubova, Shakhriyar Mamedyarova i Andrej Esipenka, koji je pobjedio šampiona 2021.

Pa može li Magnus, ako ne da dosegne 2900, onda se barem približiti ovoj granici? Na svom vrhuncu 2014. godine, nakon dvije pobjede protiv Viswanatana Ananda i potpune dominacije na super turnirima, Carlsen je imao rejting od 2882, dovoljno blizu (Kasparovov rekord prije dvadeset godina bio je 2851). Nakon određenog pada rejtinga, Norvežanin je pao na 2863, a zatim se ponovo popeo na vrh 2015. – 2876.

Uslijedilo je nekoliko godina, kada se ukupna prednost Magnusa Carlsena istopila – neubjedljivo je odigrao meč sa Karjakinom (2016), rejting mu je pao na 2822, a isti Caruana je već sjedio ‘na repu’ prvog igrača, prema rejtingu. Rekli su da šampion više nije isti, nedostaje mu nekadašnja motivacija i njegove slavne godine su na izmaku.

Ali Carlsen je dokazao da je zaista sjajan – sabrao se i pokazao nevjerovatan niz od 125 partija bez poraza (2018-2020), a po rejtingu ponovo je ponovio rekord od 2882!

Nažalost, karantin je malo potkopao snagu i umijeće najvećeg šahista svih vremena i naroda – porazi od Jana-Krzysztofa Dude i Levona Aroniana u Stavangeru (2020.), kao i poraz u partiji sa Andrejem Esipenkom a prije godinu dana u Wijk aan Zeeu, gurnuo je Carlsena daleko od tako željenog i uzdizanja u oblacima.

Nakon što je pobijedio na u meču za svjetskog šampiona protiv Jana Nepomniachtchija (7,5:3,5), Carlsen je dodao 9 rejting poena i sada ima 2865. Da bi zadržao ovaj rejting u Wijk aan Zeeu, moraće postići 9 poena od 13. Veoma visok rezultat, ali nije uvijek garantovao prvo mjesto na holandskom superturniru. 9,5 ili 10 od 13 osigurat će kretanje ka željenoj ocjeni, a ako Carlsen postigne 10,5-11 poena na turniru, moći će se približiti ili čak oboriti svoj prethodni rekord. Ali hoće li Magnus moći pokazati tako moćnu igru ​​protiv mladih, ambicioznih protivnika?

Vrijeme radi protiv Norvežanina

U prvom kolu Wijk an Zeea, Magnus je počeo neriješeno crnim figurama protiv Andreya Esipenka. Ovaj put, 19-godišnji Rostovčanin nije pokazao nikakvoa otkriće u otvaranju, dugo je razmišljao i kasnije priznao da je smatrao da je njegova pozicija slabija, ali izgleda da je Carlsen unaprijed odlučio za sebe – dosta eksperimenata, bolje je djelovati pouzdanije sa ovim ‘opasnim tipom’. A u sledećom  kolu Norvežanin je savladao ‘teško slomljivog’ Aniša Girija.

Djevojka koja je slomila srce svjetskog prvaka u šahu Magnusa Carlsena

Carlsen je 10. decembra pobijedio Iana Nepomniachtchija i odbranio titulu svjetskog prvaka u šahu. Prije šest mjeseci, Magnus je prošao kroz ličnu dramu nakon raskida sa svojom zaručnicom Elisabeth Lorenzen Jenne.

Nepomniachchi je izgubio meč od Carlsena. Ruski šahista nikada nije bio tako teško poražen!

To je posebna snaga Magnusa Carlsena – on zna kako da ‘nađe ključ’ za protivnike za koje se ranije smatralo da su mu neugodni. Fabiano Caruana se smatrao neugodnim, ali je nakon meča 2018. Carlsen naglo preuzeo vodstvo u međusobnim susretima sa Amerikancem. Koliko je ljudi pričalo o tome da je u čitavoj istoriji pobijedio samo u jednoj partiji protiv Iana Nepomniachtchija, a onda je Rus u Dubaiju (iako je više puta uključivao ‘režim samouništenja’) kapitulirao čak četiri puta. Anish Giri je takođe vrlo dugo držao odličan balans u susretima sa Carlsenom, ali sada je opšti trend za njega jasno negativan.

U trećem kolu Carlsen je precizno igrao i izjednačio sa crnim figurama protiv Jan-Krzysztofa Dude – nakon poraza baš u tom Stavangeru i polufinalu Svjetskog prvenstva u Sočiju, Poljak je, kao i Esipenko, jasno u kategoriji “opasnih momaka”. I u četvrtom kolu, Magnus je mogao da savlada holandsku nadu pobjednika turnira Wijk-2021 Jordena van Foresta u komplikacijama, ali je igrao neprecizno u vremenskoj oskudici i ima 2,5 pona iz 4 partije pred slobodan dan, i  gubi dva poena u Live rejtingu . Naravno, niko ne sumnja da je Carlsen sposoban da pretekne neočekivanog lidera, indijskog velemajstora Santosha Vidita, ali će biti vrlo teško postići 9,5 od 13 uz već izgubljenih 1,5 poena.

Da, Magnus Carlsen je uvijek iznova dokazao da za njega ništa nije nemoguće. Ali vrijeme, naravno, sada počinje da radi protiv njega, iako 31 godina još nije pravo doba za šah. S druge strane, jasno je da Norvežanin ima još 2-3 godine da dostigne vrhunac svojih postignuća, ali bolje je da ove sezone djeluje agresivno, dok ima još mnogo neodigranih iznenađenja iz priprema za meč sa Ianom Nepomniachtchijem. Naravno, u mečevima za svjetskog šampiona Carlsen rizikuje da izgubi dosta svog rejtinga – mečevi sa Karjakinom i Caruanom napravili su značajan minus za Carlsena, ali, zapravo (gledajući stanje stvari u Wijk an Zee-u i matematičke proračune ), jako sumnjam da će Norvežanin uspjeti dostići „rejting iz snova“, čak i ako odbije da se bori sa izazivačem iz 2022. godine.

https://www.championat.com/other/article-4580831-magnus-karlsen-stremitsya-ustanovit-istoricheskij-rekord-2900-ochkov-rejtinga-pochemu-u-nego-ne-poluchitsya.html?utm_source=social

Komentar Dimitrija Bjelice na tekst: Mišljenje Dimitrija Bjelice o Fišeru, Talju i vrhunskom šahu 1970-ih


Piše: Dimitrije Bjelica
13.01.2022.

Fišeru su radili isto što sada rade Đokoviću, Fišer je devet meseci bio u zatvoru u Tokiju jer mu je istekla viza.
Ja sam ušao u Brazil 1969 bez vize, jer mi je slavni Pele napisao posvetu na knjizi sa velikanima fudbala: “Dragom prijatelju Dimitriji Bjelici, Pele.”

U Moskvi 1960 pošao sam da produžim rusku vizu. Službenica me pita: “Šta vi radite dva meseca u Moskvi bez vize, šta ste po zanimanju?”
Sasvim ozbiljno sam rekao: “Ja sam međunarodni špijun.”

Ona se prekrstila i rekla da ne sme da razgovara sa mnom i poslala me na prvi sprat kod šefa policije.

Šef mi kaže: “Zdravstvuj Dimitri, ja naučio šah iz tvoje ‘Šahovske čitanke’ koju je Talj preveo na ruski; Zašto si došao kod mene?”

Ja kažem da službenica ne gleda TV Moskve gde svako veče govorim o meču Talj vs Botvinik i pita me šta sam po zanimanju. “Rekao sam da sam špijun.”

Šef je odobrio vizu.

ww.bjelicachess.rs

Varanje u šahu- komentari


Piše: Goran Tomić

Varanje na internetu je mnogo češće i o njemu praktično niko ne vodi računa, osim servera na kojima igraju šahisti, ali i ti serveri imaju svoje „omiljene“ šahiste i sumnjam u regularnost nekih partija. Ipak, u šahu uživo, za tablom bi trebalo sankcionisati one koji varaju. Nažalost, u komunikaciji sa predsjednikom FIDE komisije za fair play nisam stekao utisak da imaju iskrenu želju da iskorjene varanje, već da se prvenstveno vode svojim interesima (npr logikom „ne talasaj“) koji se po mom mišljenju samo dijelom poklapaju sa interesima šahista. Pored toga lično osjećam i jednu vrstu diskriminacije u odnosu na dob šahista, ali i direktnu averziju prema nekim šahistima, tako da se ne uzimaju sve analize i komentari jednako ozbiljno.

Piše: Velemajstor Miša Pap

Bravo za komentar. Skoro nikoga danas ne zanima da razotkrije varalice. Organizatori nece probleme na svojim turnirima, vec samo gledaju zaradu, a sudije su placene od organizatora, pa se ni oni ne  uzbudjuju oko toga.

Da ne spominjem koliko je strasno lako u danasnje vreme nabaviti minijaturnu kamericu i mikrofon, i varati „do mile volje“! Nazalost, i sam sam ostecen vise puta od varalica, cemu svedoci i moj rejting, ali nikoga to nije zanimalo, cak i kada sam imao dokaze…

Inace, kao sto je jedan moj kolega VM primetio, bilo bi relatino lako onemoguciti varanja uzivio, ili ih skoro cak i iskoreniti, jer bi bilo jako riskantno pokusati. A kako? Pa jednostavno, instalirati kamere, na svakom turniru, da se jasno vidi, ko i kada odlazi od table, da li mu neko signalizira itd. Da ne pricam da je moguce instalirati i ometace signala, koji se vec uveliko koriste u raznim institucijama, npr. na neki fakultetima, da bi se izbeglo varanje na ispitima…

Sve je to moguce, ali izlgleda da je „sahovska klima“ takva da vecina ljubitelja saha, i netalentovanih amatera, prosto patoloski uziva i zlurado se smeje, svaki put kada neki toboze supertalenat pobedi nekog VM ili IM igraca. A ti „supertalenti“ se samo nizu…Osvajaju norme i titule sa 15, 14, 13 pa i sa 12 godina, i recimo po 400-500 poena rejtinga za par nedelja…Pa dokle vise?

Naravno, svaka cast pravim talentima i igracima, ali svi mi znamo koliko je teskog rada potrebno da se postigne nesto u sahu. Imamo slucajeve iz istorije kada je jedan Mocart sa 5 godina komponovao simfoniju, pa jedan Resevski koji je sa 5 godina igrao simultanke…I dan danas ima genija, naravno…Ali ako ce mi neko reci da su danasnji svi ti klinci novi Mocarti, Resevski i Fiseri, onda potcenjuju moj zdrav razum, vredjaju inteligenciju svih sahista, i nipodastavaju i unizavaju sah kao igru i sport…

(Komentari preneseni sa fejsbuka)

Zabraniti ‘dupla kola’ na rejtingovanim turnirima?!


Nigel Short je na tviteru dao zanimljivo mišljenje o ‘duplim kolima’ (jedno ujutro, drugo posle podne) na turnirima za rejting.

Nigel Short:

„U svojim maštanjima planirao sam, kada postanem FIDE Despot, prva stvar koju ću uraditi jeste da zabranim dupla kola u klasičnom šahu. Ona bi se mogla dozvoliti, ali uz uslov da se takvi turniri ne mogu rejtingovati ili računati za norme. Nažalost, u nedostatku neograničene moći, od toga sam odustao.“

Kakvo je Vaše mišljenje o ovome?

Vojin Vujošević: Komentar na tekst ‘Ženski šampionat Jugoslavije 1939’


Piše: Vojin Vujosevic

Jovanka Petrovic iz Mionice je ustvari bila sudija, pravi ne sahovski, i majka GM Draska Velimirovica. Nju sam sreo negde 1964 u Beogradu a upoznala nas je moja supruga Smilja Vujosevic, rodjena Radosevic. Iz nekog razloga starijoj gospodji sam se jako dopao.
Ne mogu reci da sam poznavao Lidiju Tomofejevu ali Smilja je i nju znala veoma dobro sa raznih takmicenja.
Konacno gospodju Hrasovec nisam znao ali sam dobro znao njenog sina Ing. Hrasoveca koji se bavio sahom a radio je za Jugovinil u Kastel Sucurcu sto je tada bilo malo van Splita. Sve osobe spomenute ovde su bile sahovski fanatici: Jovanka, Lidija, gdja. Hrasovec, njen sin, moja Smilja i najvise od svih GM Drasko Velimirovic koga sam dobro znao dok jos nije bio velemajstor mada nismo bili bliski prijatelji.

Vojin Vujošević

FM Dragan Popadić: Truli kompromisi su za trule duše


Piše: FM Dragan Popadić
Truli kompromisi su za trule duše


Da se razumijemo, odlukom da pomaže Magnusu Karlsenu u  meču za  svjetsku titulu u duelu protiv Jan Nepomnjijaščija Danil Dubov je pomjerio granice sloboda. Hrabar potez mladog Rusa, njegova lična odluka, za koju je znao da će izazvati gnjev svojih sunarodnika. On nije želio da se povinuje stereotipima, poviku gomile i autocenzuri. Nije želio ni da sakrije tu odluku. Otuda jer sramno kada se sada horski predlaže da mu se zabrani da igra za rusku reprezentaciju. Pogotovo što on sam kaže da za reprezentaciju Rusije igra sa velikom odgovornošću, ponosom i zadovoljstvom. Suština osvajanja slobode i jeste u ličnim odlukama, koje ne krše zakon i pravila. Možda se krše tabui. Ali, to i rade najhrabriji, najpametniji, najsposobniji. Tako čovječanstvo ide napred. Truli kompromisi su za trule duše. I ko je bez grijeha nek baci prvi kamen. Znate već. Zato Dubova ne treba osuđivati, nego poštovati njegovu odluku. I još nešto, raditi u štabu svjetskog prvaka je velika prilika za napredovanje. Dubov je profesionalac, živi od šaha, i želi da se usavrši u svojoj profesiji.

Druga je stvar što ja takvu odluku nikad ne bih donio. Jer ovo nije meč plavuše protiv brinete. Ovo je meč za svjetsku krunu između predstavnika Norveške i predstavnika Rusije. Nikad ne bih bio u štabu Karlsena da igra meč protiv našeg Nikole Đukića. Ne samo zbog Nikole, nego i Crne Gore.

Ali, to je samo moje mišljenje koje ne mora biti ispravno. Kao što Danil ima svoje mišljenje koje poštujem. Uvažavanje tuđeg mišljenja je takođe jedan od temelja civilizacije. Samo se tako može napred.

Ali, u ovom svijetu mnogo toga je pomjereno. I lakše je biti u gomili nego stojati usamljen i donositi odluke koje se mnogima neće svidjeti.

Dragan Popadić FIDE majstor iz Tivta

Još zanimljivih komentara na tekst “Carlsenu u meču protiv Nepomniachthija pomagao ruski šahista Daniil Dubov“


Evo komentara sa fejsbuka (uz mala skraćenja) na gore navedeni tekst:

FM Miloš Pečurica:

„Prilično je jednostavna situacija: Dubov ima pravo da radi šta god hoće, samo treba da bude svjestan posledica koje nose njegovi postupci. Od sad ne bi trebao više da računa ni na kakvu pomoć od ruskog saveza, ni na bilo kakvo sponzorstvo iz Rusije a naravno ni na igranje za reprezentaciju.“

Tihomir Komljenović:

„Ovdje nisu igrale reprezentacije dviju država, i nije igrala Rusija protiv Norveške, već je to meč za prvaka svijeta između dva pojedinca, koja se bore za sebe, a ne za svoju državu. Tako da svatko ima pravo raditi što hoće, a tako i Dubov. Po tome bi naprimjer u meču između Đokovića i npr Čilića, Goran Ivanišević isto bio „prodana duša“, jer pomaže Noletu.“

Možete poslati Vaš komentar, biće objavljen u ovoj rubrici



Oštar komentar na tekst da je “Carlsenu u meču protiv Nepomniachthija pomagao ruski šahista Daniil Dubov“


Stigao je jedan komentar na gore navedeni tekst. Autor teksta je pod pseudonimom “elerion”.

elerion komentariše:

Dubov je postupio sramotno i to mu nije prvi put. Treba ga suspendirati i zatražiti da vrati sva sredstva koja je Ruski šahovski savez uložio u njega, ili neka umjesto njega sve plati Magnus i vodi ga sebi na divlji zapad. Neka trula jabuka bude daleko od korpe.

————————————–
Pošaljite Vaš komentar na navedenu temu, možete i pod pseudonimom ili anonimno (ako želite), zanimljivo je da čujemo što više čitalaca Šah-mat liste.

Mišljenje Valentine Gunine o meču


Trostruka pobjednica Svjetskih olimpijada Valentina Gunina – o razlozima slabe igre Jana Nepomniachtchija u meču za šahovsku krunu

Nažalost, ovog puta nije bilo prave borbe u meču za svjetsku šahovsku krunu. Nakon deset odigranih partija, svjetski prvak Magnus Carlsen ubjedljivo je poveo izazivača Jana Nepomniachtchija. Norvežanin je dobio tri partije, još sedam je završilo remijem. Vrijeme neminovno ističe, a sada, da bi ispravio situaciju, Rus treba da napravi čudo. Pobjeda u narednoj partiji sa bijelim je jednostavno obavezna – da bi se nekako teoretski stekao šansu za izjendačenje. Šampionu je potreban tačno jedan poen – jedna pobjeda ili dva remija. Iskreno govoreći, situacija je beznadežna.

Da li sam očekivala da će Jan moći da pruži ozbiljan otpor? Naravno. Meč je obećavao da će biti veoma zanimljiv. O tome su govorili svi stručnjaci i vodeći velemajstori. Tako je bilo i u prvoj polovini meča. Čak uključujući i šestu partiju, koju je Nepomniachchi izgubio. Obojica su imali šanse za pobjedu. Ali u osmoj i devetoj partiji naš velemajstor više nije mogao izdržati stres.

Interes za meč između Carlsena i Nepomniachtchija bio je kolosalan. Bilo je mnogo zanimljivih emisija vodećih velemajstora. Gledala sam stream na službenom FIDE web sajtu sa komentarima Vishyja Ananda i Anne Muzychuk.

Zar Nepomniachchi nije imao dovoljno vremena da se pripremi za meč nakon napornog turnira kandidata koji je završen krajem aprila? Teško je odgovoriti nedvosmisleno. Priprema u pandemiji svakako nije dobra. Ali to može uticati na jednu ili drugu stranu.

Izdvojila bih dva glavna razloga Janove neuspješne igre. Prvi je neiskustvo. Ovo je peti šampionski meč za Magnusa, a prvi za Jana. Priprema otvaranja i pripreme u cjelini su bile na nivou, ali je u odlučujućim trenucima nedostatak iskustva doveo do velikih grešaka.

Drugo, Nepomniachchi nije uspio da se izbori sa kolosalnim pritiskom javnosti. Svi su očekivali da će moći da savlada Carlsena, jer je sa Norvežaninom imao pozitivan bilans u klasičnom šahu, smatrao se za njega nezgodan protivnik. Mislim da su mu svi ovi razgovori odvlačili pažnju.

Psihologiju nije niko uzeo u obzir. Moje mišljenje je da sa psiholozima treba raditi što je više moguće. Svaki šahista treba blisko da sarađuje ​​sa svojim specijalistom, koji poznaje posebnosti igre i koji je majstor u svojoj oblasti. Gdje su naši sovjetski već razvijeni sistemi? Vratite ih – sve će biti u redu. Kruna će se vratiti u Rusiju.

Ali u svakom slučaju, Jan i njegov tim su najbolji. Pobijedio je na turniru kandidata, pobijedivši sedam vrhunskih igrača. Uključujući i Fabiana Caruana, koji je odigrao posljednji šampionski meč sa Carlsenom. Sama ova činjenica zaslužuje najviše ocjene. Ova godina je za Nepomniachchija definitivno uspješna. Jako sam navijala za njega i bila zabrinuta.

Želim mu da se brzo oporavi i nastavi da nas oduševljava svojom sjajnom igrom.

В поисках Непо | Мнения | Известия (iz.ru)

Pavel Eljanov se uspješno pokazao kao trener Švajcarske na ekipnom šampionatu Evrope


22. novembar

Piše: Pavel Eljanov

Moje prvo iskustvo kao trener/kapiten švajcarske reprezentacije pokazalo se prilično uspješnim: zadatak ulaska u prvih 20 je završen (Švajcarska je na 20 mjestu sa 9 bodova)! Nije bilo lako i činilo se da bi ‘prva palačinka mogla ispasti grudvasta’ na početku turnira.

Ustvari, ovaj posao zahtijeva, ponekad, dijametralno suprotne kvalitete u odnosu na igranje na pojedinačnim turnirima. Osim toga, direktno, mnogo sati priprema za mečeve, koncentrisanje ne na svoja osjećanja, već na probleme i karakteristike reprezentativaca, održavanje pozitivne atmosfere u timu, vodeći računa o ličnim interesima (npr. Oliver Kurmann je imao realne šanse da ispuni velemajstorsku normu i to se moralo uzeti u obzir) i još mnogo toga. Ipak, definitivno sam imao sreće sa ekipom – atmosfera je bila odlična i igrači su igrali predano uprkos teškom startu!

Takođe, želim da čestitam svojim kolegama iz ukrajinske reprezentacije na briljantnoj i istorijskoj pobjedi! Ovo je bila poslednja neosvojena titula kojom se ukrajinski šahisti nisu mogli pohvaliti (svi ostali, i individualni i ekipni, su u kompletu od ranih 2000-ih). Ironijom sudbine, i švajcarska reprezentacija je dala mali doprinos ovoj pobjedi: da smo izgubili u poslednjem kolu od Slovačke (iako smo stajali za 4:0 i to je izgledalo  fantastično), Ukrajina bi ostala druga po dodatnim pokazateljima (Švajcarska je pobjedila Slovačku 3:1).

(Preneseno sa fejsbuka)

Evgenij Surov: Ulica Dzirnavu (komentar iz Rige)


Hotel „Marriott“. Na ulazu je tabla: „Zatvoreno“.

Unutra možete ući pomoću elektronskog ključa, i to samo za one koji su povezani sa Grand Swiss-om.

Otprilike od 13:30 do 14:00, zgrada se prazni: šahisti odlaze da rade svoj glavni posao. Do mjesta igre potrebno je 10-12 minuta laganim tempom. Saobraća se autobusom, ali malo ko koristi ovu uslugu, iako kiša uporno prati igrače.

Jasno je: prije partije bolje je zasititi krv kiseonikom, pogotovo jer u Rigi možete hodati ulicama bez maski. Danas ima mnogo zemalja u kojima ne postoje tako stroga ograničenja kao u Letoniji, ali nema ni luksuza da se mirno diše vazduh – pravo koje nije ni zapisano u ustavima, već negdje još više. Evo – molim!

Pa, ako ste među ljudima, onda neće ni škoditi

U pozadini, Aleksandra Gorjačkina prima poslednje instrukcije.

Ulica Dzirnavu je veoma, veoma duga, obuhvata skoro čitav centralni deo prestonice. Zamišljeni šahisti vide samo mali dio toga. Naizgled neopisiv  izgled, kao što znate, može varati. Svaki put, listajući kroz ponovljene uvodne varijante u svojim glavama ili, na povratku, greške napravljene u igri, ovi ljupki zamišljeni ljudi prolaze pored kuće u kojoj je Arkadij Raikin, rođen u Rigi, živio prvih pet godina svog života.

Ili, na primjer:

Da nisam ranije bio u Muzeju KGB-a u Rigi, pomislio bih da se on ovdje nalazi. Međutim, niko, uključujući hotelske radnike, nije mogao da mi odgovori o čemu se radi.

Facebook prijatelji su pomogli: ispostavilo se da je crvena stolica uopšteno čitavi trend u umjetnosti. Razne instalacije s ovim objektom, češće u bestežinskom stanju, mogu se naći ne samo u Rigi, već I u nekoliko drugih europskih prestolnica. Da li ovaj arhitektonski džez ima neko opšte značenje, nisam pogodio, ali čini se da o tome ne vredi razmišljati.

Gdje su dizalice, tamo je i turnir. Pogled iz iste ulice.

Ako je pola vas otišlo na Gugl da pogleda šahovsku titulu i rejting pomenutog Raikina (da, mislili ste da neću primetiti?), onda ovom velemajstoru jedva da treba predstavljanje. Za svaki slučaj: Daniil Dubov.

Nakon prethodnih izvještaja na stranici, postavljeno je nekoliko pitanja. Ja odgovaram.

„Šetaju li i ‘Fideovci’ prethodno dogovorenom ulicom?“

Nikada nisam vidio nijednog ‘Fidevianca’ u ovoj ulici (ne mogu reći da se kajem).

„Možete li skrenuti sa rute tako što ćete otići u obilazak?“

Može. Ne samo u policijski čas. I tako – hodajte na sve četiri strane, koliko vam vrijeme dozvoljava.

Samo zapamtite: u ovom gradu nema rokenrola tokom perioda izolacije.

Što se tiče pitanja o „latvijskom Rusu“ – bez komentara. On će sam odgovoriti ako smatra da treba.

Ko je tamo pored Caruane i čeka zeleni signal? Zar nije Vladimir Čučelov? On je! Nekada veoma uspješan tandem ponovo je okupljen.

Kasimdzhanovljevo  razdvajanje od učenika Caruane je imalo za posledicu da se Caruana vratio prethodnom treneru Chuchelovu ..

http://chess-news.ru/node/28423

Vruća tema – Komentar Evgenija Surova na fejsbuk objavu Dane Reizeniece


Dane Reizniece

27.10.2021. 16:33

Piše: Evgenij Surov

„Zanimljivo, ne sami igrači (zahvalan sam im na saradnji), već neki ‘posmatrači’ tvrde da dodatni test zahtijeva ogromne i nepotrebne napore (kakav užas!). Ustvari, procedura nije ništa komplikovanija od pranja zuba ujutro,” napisala je na Fejsbuku generalna direktorka FIDE Dana Reizniece-Ozola i napomenula u postu predsjednika FIDE, tako da on to obavezno mora da vidi.

Za moju čitateljku Danu Reizniece

Poštovana Dana,

Razumijem zašto se u Direkciji FIDE, gdje su se posljednjih godina navikli samo na lojalnost i ljubav prema sebi, neprijateljski primaju obična reportaža, čiji autor jednostavno priča šta vidi u svom stilu, ne usklađujući svoje pisanje sa bilo kim. Iznenađujuće za FIDE turnire, zar ne?

Ne razumem drugo: šta ovo rade sa ljudima u ovoj organizaciji da čak i lijepa zena (izvinite, ja sam sa starom etikom) sa naizgled zapadnjačkim mentalitetom i vaspitanjem gubi izgled, smisao za humor, svoje evropejstvo i postaju u rangu sa dosadnim robotima sovjetske proizvodnje?

Do ovakvih zaključaka me dovela primjedba (da ne kažem – denuncijacija) koju ste sastavili na službenom jeziku.

Sramotno je objašnjavati šta je napisano, a šta tu ima da se objašnjava:

„…oni koji su prošli neplanirani test na aerodromu nisu polagali dodatni (treći u danu!) test u hotelu, smatrajući da su u pravu.“

Mislite li da sam to sam izmislio?

Niko od šahista se ne buni, ne buni, svi zaista „sarađuju“ sa organizatorima, ali to ne znači da su svi zadovoljni samom činjenicom da FIDE održava najvažniji turnir u uslovima koji nisu kompatibilni sa profesionalnim igranjem. .

Došli ste do Lele i mene i objasnili da je prije svega neophodan dodatni test kako bismo ga mogli uraditi što prije – sljedećeg jutra! – dobiti rezultate.

Ujutro rezultati nisu stigli. I nisu dolazili tokom dana. I uveče, kada je bilo otvaranje turnira, nisu došli. Prema Medicinskom protokolu, dok ne dođe rezultat testa, učesnik turnira ne smije napuštati svoju sobu. Tako su neki šahisti morali da ostanu u prostoriji skoro dva dana. Pored toga, uputili ste poziv na otvaranje istim šahistima, što znači da ste ih pozvali da prekrše pravila propisana protokolom.

Fotografija Marka Livšica / FIDE

Dana, recite mi šta treba da napišem da bi se Vama i ostaloj pratnji gospodina Dvorkoviča dopalo? Pisaću, učiniću Vam zadovoljstvo, kako bi i mene označili na fejsbuku, a ne samo svog šefa.

Ako vas, kao predstavnika FIDE, odjednom zainteresuje za ovo, pitajte gospodina Dvorkovicha koji je pravi razlog što mi nisu dali novinarsku akreditaciju na turniru.  Ako vam kaže, uglavnom u povjerenju, onda mi samo namignite – na bilo koji način, razumjeću.

http://chess-news.ru/node/28420

Zastrašujući COVID gambit u Malom Lošinju


U Malom Lošinju se od 24.09. do 03.10. igraju prve šahovske lige, igraju svi u istoj sali, ukupno je oko 200 ljudi. Čelnici Hrvatskog šahovskog saveza su odbili primjenjivati mjere Stožera CZ, propisali su svoje.

Četvrtak 23. rujna 9:08 

Roberta Malenica iz Stožera Civilne zaštite Malog Lošinja šalje na ured HŠS mail s epidemiološkim mjerama: po kojima sudionici moraju imati COVID putovnice i moraju igrati s maskama uz obavezno mjerenje temperature.

Petak 24. rujna 

Roberta Malenica radi prijavak Policiji jer joj nitko iz HŠS ne odgovara na mail i očito ne misle sprovoditi propisane epidemiološke mjere.

Petak 24. rujna

Najbolji BiH šahista, velemajstor Borki Predojević, koji dolazi u Mali Lošinj zajedno sa još 20-ak šahista s upravo završene Premijer lige BiH, izjavljuje da se tamo u sali dosta kašljalo i da ne sumnja da je u sali bila Korona.

Petak 24. rujna, 22:08

Glavni tajnik HŠS Alojzije Janković  na sastanku kapetana ne spominje epidemiološke mjere propisane od Stožera CZ već daje svoje: Kada igrate skinite maske, kada ustanete onda ih stavite 

Subota 25. rujna

Na prijavu lokalnog Stožera policija obavlja razgovor sa čelnicima HŠS, na pitanje da li imaju COVID putovnice, čelnici odgovaraju da nemaju jer su kontaktirali županijski Stožer gdje im je rečeno da nema mjera za šahiste.

Subota 25. rujna 17:00

U sali se igraju sve tri lige, IA, IB i I ženska liga. Ukupno oko 200 ljudi, mnogi ne nose masku.

Iako su lokalni i županijski Stožer obaviješteni o broju sudionika u jednoj sali i da se ne nose maske, nisu došli  posjetiti natjecanje

Igra se svaki dan devet dana od 15:00 do 20;00

Pročitajte moguće posljedice: Sa svadbe u Zagrebu krajem lipnja koronavirus se raširio diljem Hrvatske, zaraženo 26 uzvanika iz Brodsko-posavske, Dubrovačko-neretvanske, Primorsko-goranske i Šibensko-kninske županije.

(Autor teksta je želio da ostane anoniman)

Seksizam na „šahovski” način


17.09.2021 / ŽVM Injac, Teodora (2405)

Diskriminacija šahistkinja na Prvoj ligi Srbije 2021.

Obraćam se šahistkinjama, šahistima, trenerima, sudijama i svima koji vole, igraju i prate šah, povodom neprijatnosti izazvane neprofesionalnim ponašanjem sudija na pomenutom turniru. Naglašavam da ovaj tekst ne pišem isključivo iz ličnih razloga jer nisam bila jedina igračica koja je neadekvatnim komentarima opominjana od strane prisutnih sudija i samim tim ometana u toku celog turnira. Pored toga, moje reagovanje na neprijatne situacije podržali su i mnogi šahisti i šahistkinje koji nisu imali slična iskustva na ovom turniru.

Uoči samog prvenstva, upoznata sam sa pravilima oblačenja i u skladu sa njima sam se ponašala. Pravila su sledeća: „Za vreme trajanja kola u turnirsku salu nije dozvoljen dolazak u šortsevima, mini suknjama, trenerkama, majicama na bretele, papučama i drugoj obući sa otvorenim prstima.”

Naime, već u toku prve partije, kapiten mog tima mi je prišao i zamolio me je da što manje šetam po sali, a objašnjenje sam čula nakon završene partije – glavni sudija mu je rekao: „Ova tvoja na drugoj tabli ima mini suknju.”

Ove reči su me prilično uznemirile jer, ukoliko je gospodin sudija odlučio da se u toj meri kritički i kritizerski bavi dres kodom, i ponašanjem učesnica na turniru, njegova profesionalna dužnost je bila da se informiše o njihovim imenima i prezimenima. Sa druge strane, bila sam obučena pristojno, sasvim u skladu sa pomenutim pravilima o oblačenju imavši na sebi haljinu dužine malo iznad kolena koju sam nosila na nedavno završenom Evropskom prvenstvu u Rumuniji. Opšte je poznato da haljina iznad kolena nije isto što i mini suknja/haljina.

Zainteresovanost sudija za izgled šahistkinja rasla je iz dana u dan, te je već trećeg dana fokus prebačen na moju koleginicu iz tima. Smatrajući nepristojnim način na koji se ona odnosila prema svojoj kosi za vreme partije, pomeravši je levo-desno, napred-nazad, čime je navodno isticala vrat kao deo svog tela i kopču džempera koji pokriva cela leđa, glavni sudija je opet uputio posrednu kritiku i rekao ju je našem kapitenu. Ovaj komentar ukazao mi je na njegovu potrebu da po svaku cenu, skrivajući se iza autoriteta, kritikuje šahisktinje, omalovažava ih i, samim tim, ometa uobičajeni profesionalni tok turnira.

Nakon ovoga, priča se nastavlja, te gospodin sudija skuplja hrabrost i direktno mi se obraća na ulazu u salu i govori mi kako moram da povedem računa o vidljivosti svog ramena za vreme partije. A o čemu bih drugom razmišljala? Zaista nemam vremena ni želje da detaljno opisujem komentare koji su usledili, ali naglašavam da pouzdano znam da su slična iskustva imale i igračice iz drugih ekipa.

Za sve to vreme, u delu sale u kojem se igrala muška liga, imala sam priliku da vidim i čujem klompe i zapazim istaknuto zabranjene trenerke i kratke letnje pantalone. Takođe, nakon jedne od prvih primedbi na naše tako provokativno oblačenje, kapiten mog tima je gospodinu glavnom sudiji skrenuo pažnju na učesnika muške lige koji je već treći dan zaredom igrao u papučama, na šta je dobio sledeći odgovor: „Ti gledaj svoja posla!” Ovaj tekst nema nameru da se bavi istragom i detaljima odnosa prema muškim igračima, ali znam da se njihov stil oblačenja od početka do kraja nije menjao, niti je iko snosio posledice za kršenje pravilnika o oblačenju. Ja jesam.

Čitava priča je kulminirala uoči početka poslednjeg kola. Moja pojava je iznova uznemirila prisutne sudije, te me je jedan od njih momentalno uputio gospodinu glavnom sudiji, procenivši moju haljinu neadekvatnom. Nakon toga, gospodin glavni sudija mi je zapretio kontumacijom na šta sam ja odgovorila jednostavnim zahtevom da iste kriterijume primeni na one muške igrače koji i dalje nisu bili obučeni u skladu sa pravilnikom o odevanju. Gospodin glavni sudija negirao je postojanje bilo kakvog odstupanja od pravilnika među muškim igračima, istakavši da su svi odgovarajuće obučeni. To nije bila istina i to je razlog zbog kojeg sada pišem ovaj tekst u ime svih šahistkinja koje su imale slična iskustva. Neposredno nakon razgovora, velikodušno mi je ponuđeno da ostvarim pravo na igru ukoliko se presvučem. U ovom trenutku imala sam sreće jer nisam bila sama. Imala sam nesebičnu podršku kapitena svog tima čija mi je reakcija samo dala potvrdu da ne grešim u tvrdnji da sam tendenciozno i nepravedno kažnjena. Nisam se presvukla. Zahvalila sam se i odbila ovu sramnu i uvredljivu ponudu koja je predstavljala samo prividnu slobodu izbora.

Ovom prilikom ističem entuzijazam i profesionalnost rukovodstva Šahovskog saveza Srbije koje nam je omogućilo da ovako važan turnir igramo u odličnim uslovima. Postojanje dres koda na najznačajnijem nacionalnom turniru jeste novina koja je sasvim u skladu sa svim evropskim i svetskim turnirima na najvišem nivou. Međutim, ljudi koji su zaduženi za realizaciju turnira ne samo da nisu uspeli profesionalno da implementiraju pravila, već su sami sebi dozvolili da pravila tumače drugačije, pa čak i da donose nova. Kakva god bila, pravila moraju biti ista za sve. Svako odstupanje je izuzetno uvredljivo, a u ovom slučaju i seksističko jer je pravilnik o odevanju „čitan” selektivno i najvećim delom primenjivan na šahistkinje. Imam sreće da učestvujem na velikim evropskim i svetskim, zatvorenim i otvorenim turnirima i do sada nikada nisam imala sličnih neprijatnosti koje su očigledno samo rezultat ličnog senzibiliteta pojedinaca, njihove isfrustriranosti i bahate neprofesionalnosti.

Od mene toliko. Hvala na pažnji.

Teodora Injac
Beograd, 17.09.2021.

(Preneseno sa Večitog šaha)

Nenad Radošević -Komentar na tekst: Skandal na pojedinačnom Evropskom šahovskom šampionatu na Islandu


Zoran Runic Fasizam na djelu Boroljub Zlatanovic Odavno su svuda u sahu dvostruki arsini za igrace sa zapada i …

Generalno mislim da Luka nije znao koja su mu prava i obaveze, posebno prava za vreme turnira. Sada mi možemo svi da pametujemo, kada je sve prošlo, a nismo bili u njegovoj koži. Naravno da smatram da je sramno da ostali šahisti, učesnici turnira, a i šire nisu dali makar saopštenje povodom slučaja njihovog kolege. Ovaj slučaj bi trebalo iskoristiti da naši igrači znaju šta treba da čine u sličnim situacijama. Lično nisam siguran šta je trebalo uraditi, ali mi deluje kao logično poziv Šahovskom Savezu i ambasadi Srbije. Oni bi trebali da povuku potom procedure i protokole, shodno činu koji se desio. Mislim da bi i oni u datom slučaju bili nemoćni, ali u svakom slučaju ostaje ozbiljna mogućnost tužbe, kao zaista realna opcija. I baš oko toga Luki treba pomoći. Ne zarad para, koje nisu beznačajane.

Koliko sam shvatio iz prethodnog, neki drugi igrač je završio turnir, a bio je u sličnim okolnostima kao Luka, dalje, Luka nije dobio nikakvo zvanično obaveštenje ili dokument o slučaju, što daje šansu za pravno delovanje (na osnovu čega je udaljen sa turnira – makar sam ja tako shvatio). Rekao bih da ima dosta prostora za žalbu u kojoj se treba osvrnuti na konkretan slučaj, bez uplitanja politike, odnosa istok – zapad. Mislim da ima dovoljno elemenata da tužba bude povoljno rešena, ali takodje mislim da bi Luki trebala pomoć od strane Saveza, da ta tužba bude sročena na najbolji mogući način. Verujem da Savez u Luki vidi budućnost našeg šaha. Savez ima šansu da pokaže kako se brigom prema šahistima odgovorno ponaša shodno svojoj ulozi.
Rikard je da jako dobar komentar, taj komentar bi mogao biti ideja vodilja

(

Podrška Luki Budisavljeviću


Lajthajm Borko

Podrška nasem velemajstoru Luki Budisavljeviću i apel šahovskom savezu Srbije da reaguje na isključivanje sa evropskog prvenstva. Ova tišina je sramotna!

Dragan Lazic

vi mislite da se Luka stiti akcijom ŠSS na drustvenim mrezama? Ja mislim ne. Juce je odrzan sastanak rukovodstva ŠSS i Srđana Budisavljevica, Lukinog oca i staratelja, i usaglaseni su dalji koraci. A to je da ako organizator ne reaguje u naredna dva, tri dana i ne dostavi konacan predlog obestecenja, ide se na tuzbu nadleznim institucijama.
U medjuvremenu ce se od advokatske kancelarije (predlozene od strane Srdjana Budisavljevica) zatraziti pisana analiza predmeta i procena ishoda spora, sa procenom troskova. Ne znam da li moze drugacije i bolje. A na uraaa po drustvenim mrezama se ne dobijaju sudski sporovi, vec samo pamecu.

(Preneseno sa fejsbuka)

IM Zlatko Martić: EUROPSKO PRVENSTVO ISLAND 2021


· 

U Rejkjaviku na Islandu se održava Europsko pojedinačno prvenstvo u šahu .

Velika je borba za 23 mjesta koja osiguravaju plasman na World Cup 2023. Odmah da kažem da Prvenstvo slabo pratim, budući da je krnje, u Corona uvjetima. Koliko vidim, nastupa 80 igrača i 100 turista(ako ćemo one ispod 2450 tako zvati, a to je uglavnom populacija ispod 18-, ili 50+, pa neka se ne ljute). Tu je samo 59 velemajstora, čak ih je i na bojkotiranom prvenstvu u Turskoj 2006.g. bilo više – 79.

Očekujemo siguran prolaz GM Šarića, a Bosiočić i Martinović, nakon neočekivanih turbulencija , u posljednja 4 kola, trebaju malo dodati gas i iskoristiti priliku.

Najbrojniji su domaći (islandski) turisti, čak njih 59, zatim Nijemci (18) itd.

U ozbiljnim sastavima stigli su Armenci, Azeri, i još neki a trku vodi 33. nositelj Rus Tunja Demčenko.

Najbolje, najjače i najkvalitetnije Europsko prvenstvo organizirali su Riječani prije 10 godina, a nisu loše to napravili ni Makedonci prije 2 godine.

Da podsjetim one koji su zaboravli-u Skopju u nezvaničnoj konkurenciji 60+ tada sam osvojio drugo mjesto iza bivšeg kandidata za prvaka svijeta Beljavskog. Tko ne vjeruje, nek nađe tablicu. Onda je mozak još kao radijo, sad je počeo da trokira, što se vidlo nedavno na Šolti, pogotovo kad zvizdan upekne.

Lani je trebalo bit u Termama Olimia u Sloveniji. Tija sam ić, al je Corona zeznila stvar.

Kako im pade na pamet da stave Čempionšip na Island. Daleko je taj otok…

Preneseno sa fejsbuka

Dragan Popadić: O knjizi Nenada Neša Stankovića “Najveća tajna Bobija Fišera”


KAD SE ANĐELI RADUJU A LJUDI PROSVJETLJUJU

Za 60. rođendan, ovog 26. avgusta, dobio sam na poklon knjigu Nenada Neša Stankovića “Najveća tajna Bobija Fišera”. Pričitao i uživao. Ne samo zato što Fišera smatram najvećim šahistom svih vremena, ne samo zato što me ova knjiga podsjetila na meč Fišer Spaski na Svetom Stefanu, gdje sam bio specijalni izvještač Radio Titograda, ne samo zato što sam se prisjetio mlađih dana, već i zato što je Stanković napisao zanimljivu knjigu sa mnogo poznatih i nepoznatih detalja o ovom meču, koje je mogao znati kao Fišerov personalni asistent. I nije ovdje pravo pitanje da li je nešto izmislio, dotjerao, preradio, ili da li je sebi dao prevelik značaj? Pravo pitanje je da li je ispričao zanimljivu priču o genijalcu, usamljeniku, čudaku, čovjeku nježne duše u surovom svijetu koji traži uniformnost i poslušnost. Odgovor je pozitivan. Stanković je, začudo za jednog menadžera, iskazao poetsku tananost, široko obrazovanje i interesantan stil pisanja. Način na koji je riješavao Fišerove neobične zahtjeve pokazuje visprenost i snalažljivost menadžera, kakvih je dosta po svijetu, pa i kod nas, ali način na koji je pisao o nepobjeđenom prvaku svijeta, pokazuje da je među rijetkima koji mogu da osjete titraje tuđe duše. Da li je sve u knjizi istinito i da li je sve bilo onako kako autor piše, ostavljam čitaocima da prosude, a Stankoviću da se suoči sa samim sobom. Tu naročito mislim na scenu kada Spaski od Stankovića traži 300 hiljada dolara da ne pobjedi Fišera, koji je u Beogradu, u nastavku meča, u padu forme. Da li bi to uradio jedan džentlmen kakav je Spaski? Ja čisto sumnjam. “A šta će zaustaviti sumnju kad se javi?” . Ali, i ostavljam prostor da je možda i moglo biti tako. Jer čudan je čovjek, a u ovom svijetu mnogo je mjesta “gdje je neko ošamario dijete ili ubio lastu”. Čudan je čovjek i samom sebi, a kamoli drugima. Neki naši postupci su neobjašnjivi. Ali, kaže Šekspir, “budi iskren prema sebi, pa ćeš biti i prema drugima”,

U svakom slučajuu, Stanković je i osjetio taj ponor između Fišera kao genijalnog šahiste i Fišera kao pacera u političkim stavovima, i mržnji prema Jevrejima. Prije jedno 15-ak godina u “Šah mat listi” Gorana Tomića napisao sam tekst u Bobijevu odbranu, nakon što ga je jedan šahista optužio za neke izrečene političke stavove. I tad sam ga uporedio sa Bodlerovim Albatrosom. Na palubi, čitaj u politici, Fišer je nezgrapan i služi za porugu mornarima, čitaj svima nama. Ali, kad se vine u visine, čitaj u magični crno bijeli svijet sa 64 polja, on je je veličanstven i ostavlja bez daha. Uostalom zašto bi izvanredni šahista, čitaj doktor, inžinjer, glumac… bio izvanredan politički analitičar? Još kad je opterećen kao Bobi, stavovi su mu uglavnom pogrešni. Ali, i tu treba zastati i razmisliti. Fišer je bio strastveni zagovornik teorija zavjera. Sedamdesetih godina to je izgledalo čudno. Danas mnogi tako razmišljaju. Ili pitanje vremena u šahovskoj partiji. Genijalni šahista izmislio je novi sat. Sa dodavanjem vremena poslije svakog poteza. Na ovom satu igrao se meč Fišer-Spaski na Svetom Stefanu i Beogradu. Danas svi igramo na Fišerovom satu. Fišer je izmislio i novi šah, predlažući drugačiji početni raspored figura. Takmičenja se danas organizuju po tzv. Fišerovom šahu, gdje teorije otvaranja možete baciti u vodu . To i jeste jedna od vrijednih poruka Stankovićeve knjige. Budite oprezni u izricanju stavova. Ne budite tvrdoglavi. Razmislite o vašim i tuđim argumentima sa kojima se ne slažete. To nam toliko fali u ovom svijetu površnosti, jednobraznosti i odsustvu dilema. Reći ćete, pa Fišer prvi nije bio takav. Pa šta? Ne mora da znači da je bio u pravu. Ali, takav je bio za šahovskom tablom. Imao je dileme, učio je, analizirao, pratio teoriju, i na kraju donosio odluku koje se čvrsto držao. Svi dobri šahisti to rade. Za tablom nisu isključivi i tvrdoglavi. Jer će izgubiti partiju. Zato je, po meni, šah veći od života. U šahu dunster ne može biti šampion, jer mu “striko radi u Vladu”. U životu može. Ne samo u Crnoj Gori, nego širom svijeta.

Neki lirski momenti u ovoj knjizi su za pamćenje. Recimo, prvi susret Fišera i Spaskog u Beogradu, uoči meča. Autor s pravom konstatuje da “u životu svakog čoveka postoje momenti kada on celim svojim bićem postane svestan da prisustvuje nečem sasvim posebnom i izuzetnom”. Takav je bio taj susret svjetskih šampiona u romantičnoj Skadarliji. Ili pasaži o kontroli, jer autor sjajno primjećuje da u “Fišerovom shvatanju svijeta sve i svako je morao biti pod nečijom kontrolom”. Za tablom Fišer je bio taj koji kontroliše, “veliki kreator, vlasnik, veleposednik, ultimativni kralj koji ima moć bez ograničenja ili granica”. Mnogi šahisti imaju taj osjećaj. Ne možete platiti sve račune, administracija vas maltretira, recepcionar ne razumije što će vam bolje osvjetljenje u sobi, automehaničar se podsmjeva vašem znanju o motoru. I onda sjednete za šahovsku tablu i sve zaboravite. Uronite u svijet mašte i postajete dirigent čudesne vojske u čudesnoj simfoniji. I ako izgubite to nije zato što vaš protivnik ima para, što je ljepši od vas, što ima uticajne rođake, već zato što bolje igra šah od vas. Barem u toj partiji. Ili konstatacija da je zavolio Fišera kao što se “voli čudni stric kojeg se cela familija stidi i koji se iznenada vrati u rodni grad posle višedecenijskog lutanja po svetu, bez ušteđevine, ali sa pričama i pridikama za sve njih”.

Zanimljiva je i priča iz Budimpešte kada je Stanković pitao Bobija da li bi mogao nekog da ubije samo zato što je Jevrejin. I njegov odgovor: “Ja nisam ubica. Ja samo pričam, objašnjavam. Nikada! Nikada! Ne! Nikako!” I lucidna autorova konstatacija: ”Ako ne ubija i prejaka riječ”.

Ova knjiga može poslužiti i kao priručnik za organizovanje spektakla. Takav je bio meč na Svetom Stefanu. Koštao je mnogo. Ali, šta su novčanice sem parče papira kome je neko dao vrijednost. Ostao je istorijski događaj, ostala je priča, ostao je mit. Izgnani kralj se vratio u svoje kraljevstvo. I to na ovim našim prostorima. A da smo u Crnoj Gori bili malo pametniji i poslušali predlog Bonje Ivanovića da se Fišeru da azil, sada bi Crna Gora bila mitsko mjesto. Vjerovatno bi ovdje Fišer bio sahranjen, i rijeke hodočasnika bi se slivale da vide grob genijalnog šahiste. Lijepe bi novce od toga mi zaradili. I ne bi bili prvi koji su se okoristili od Fišera.

Autor nas u knjizi podsjeća na press konferenciju na Svetom Stefanu, dan uoči početka meča. Prisustvovao sam toj konferenciji i sjećam se da nismo bili sigurni da li će se Fišer uopšte pojaviti. Kada je ušao u salu nastalo je komješanje. Sa zaprepašćenjem sam posmatrao scenu kad je Fišer pljunuo na papir, faks poruku američke Vlade da mu se zabranjuje da igra meč jer je tadašnja Jugoslavija bila pod sankcijama UN. Tada mi je to djelovalo pomalo nepristojno. Danas shvatam da je to bio genijalni potez, doduše, saznajem iz knjige, vjerovatno unapred planiran. Bobi je jednostavno poručio – pljujem ja na vas i vaše političke dogovore. Ja jednostavno hoću da igram šah. Igra je najvažnija a ne politika. I zar nije to tačno? Zar nije svijet kasnije nastavio da sarađuje sa Slobodanom Miloševićem “garantom dejtonskog sporazuma”, kako su ga nazivali. Oni mogu da sarađuju a Fišer ne može da igra šah. Ali, da ne bude zabune, podsjeća nas autor, Fišer je uvijek pravio razliku između oligarhije i naroda. Kako u SAD tako i u svim drugim državama svijeta. Bez obzira na staru floskulu da “narod ima vlast kakvu zaslužuje”.

Propovjednik kaže: ”Sve ima svoje vrijeme. Svaka stvar ima svoje vrijeme pod nebom”. Tako je i došlo vrijeme spektakularnog Fišerovog povratka. Postojala je Fišerova želja, postojala je želja Spaskog, postojala je Zita Rajčanji, Fišerova djevojka, postojao je glavni mecena- kontraverzni biznismen Jezdimir Vasiljević, postojao je sposobni direktor meča Janoš Kubat, postojao je i Neš Stanković. Ali, sve to ne bi bilo dovoljno da se zvijezde nisu namjestile kako treba. Možda se sve događa slučajno, a možda ima nešto, što bi rekao Šekspir, ”što smjerove naše uobličava”. I o tome govori ova knjiga, što nas tjera na razmišljanje. Koliko pojedinac tvori istoriju, Koliko istorija stvara pojedinca? Koliko ima predodređenosti na ovoj čudnoj plavoj Planeti? Da li je sve zapisano ili se naše sudbine mogu promjeniti? I gdje smo mi u svemu tome? Ovu knjigu možete čitati i kao priču o trijumfu, sreći i utjehi. “Ako sve to uopšte postoji, ili ako mi to razumeti možemo”.

Stanković nije šahista i u knjizi se nije mnogo bavio šahovskim pitanjima. Ipak, ostavio je dilemu čitaocima, sa kojom snagom je Fišer igrao meč protiv Spaskog na Svetom Stefanu i Beogradu? Za mene nema dileme. Fišer je igrao izvanredno. To je pokazao već u prvoj partiji kada je u Španskoj partiji potpuno nadigrao protivnika. I sjajan manevar bijelog skakča koji će, nakon izmjene teških figura po A liniji, doći na polje a3 i napasti nebranjenog pješaka na b5. Spaski je, uvidjevši plan bijelog, žrtvovao figuru, nedovoljno za spas. Fišer je igrao precizno do samog kraja. A šta tek reći za 11. partiju meča. Sjećam se da sam se javljao uživo u program Radio Titograda kada se igrala ta partija. I tada sam rekao da prisustvujem rađanju jednog genijalnog umjetničkog djela. Ta partija i jeste to. Silna energija bijelih figura koje je vodio genijalni vojskovođa. Spaski je nemoćno gledao kako neprijateljska konjica pleše oko njegovog kralja. Sve što je mogao da uradi je bilo samo da uđe u izgubljenu završnicu koju je njegov protivnik odigrao precizno do bola. Ovakve partije ostaju da svjedoče da je šah i umjetnost, a ne samo sport i nauka. I u pravu je Stanković: Ovome se” anđeli raduju a ljudi prosvetljuju”.

Fišerov povratak šahu bio je jedna velika bajka. Imali smo i princa i princezu, i zlog vuka. Imali smo i hepiend. To što je kratko trajao, govori o nesavršenosti života, a ne bajke. Za trenutak sve je stalo. Utihnulo. I rat, i meci, i jugoslovenska tragedija. I nesavršenost svijeta. Ostala je samo igra. Čudesna, tajanstvena, neobjašnjiva. Ostaja je pouka da postoji druga šansa. Ne daje je život uvijek. Zato je treba iskoristiti. Nenad Neš Stanković nas je podsjetio na to. Dovoljno da sa pažnjom pročitamo njegovu knjigu “Najveća tajna Bobija Fišera”. A njegova najveća tajna bio je on sam. Glavom i sjedom bradom. Što se tiče Stankovića, u svojoj 27. godini on je imao tri zadatka. Da Fišera štiti od drugih, od Fišera samog i od  sebe. Četvrti zadatak, pisanje knjige, došao je kasnije. Čini se da je sva četiri zadatka Neš uspješno obavio. Posljednjom zadaćom pridružio se onima koji znaju da smo mi “građa od koje se prave snovi”.

Dragan Popadić, FIDE majstor iz Tivta

GM Božidar Ivanović: Kad ćemo po nešto naučiti?…


Bozidar Bonja Ivanovic

KAD ĆEMO PO NEŠTO NAUČITI ?…

Svako vrijeme donosi nove ljude, nove vrijednosti i običaje. No, iako je to ustaljeni ritam civilizacijskog progresa ne znači da je sve novo bolje od onog starog i da ga a priori treba ptihvatiti. Naprotiv, mnoga ranija iskustva sadrže mudrost prethodnih vjekova i u njima valja potražiti puno korisnih savjeta.

Ako pogledamo sportsku scenu danas prvo što pada u oči je ponavljanje grešaka iz prošlosti što znači da nemamo ni namjeru da nešto iz svega toga naučimo. Preteći od djetinjstva sportsle dogadjaje i kasnije učestvujući u njima aktivno ili kao posmatrač, više puta sam negodovao kad sa pred početak velikih takmičenja stvarala psihoza pretjeranih očekivanja u javnosti što je često imalo loše posledice.

Sport traži ne samo fizički pripremljenog pojedinca ili čitav tim nego i psihički stabilne i opuštene ličnosti koje te kvalitete treba da pokažu svojim nastupom na terenu. Ne treba ih opterećivati željama i zahtjevima za osvajanje medalja i drugih odličja već ih pustiti da u miru završe svoju misiju, a za proslavu i čestitke nikad nije kasno. Vidjeli smo proteklih dana neke od tih poraznih efekata a čak je i veliki Djoković postao žrtva tog nepodnošljivog pritiska. Svakodnevno su ljudi izražavali svoje iskrene želje ali nedovoljno upućeni u ogroman napor koji čovjek na svjetskom vrhu mora uložiti da bi ostao na tom mjestu a kamoli da nadmaši istoriju bilo kog sporta.

Sjećam se davno u bivšoj SFRJ novine su bile pune tekstova o nastupima jugoslovenskih timova na olimmpijskim igrama i svjetskim prvenstvima. To bi sve bilo poželjno i lijepo da nijesu u prvom planu bile medalje medju kojima se bronzana nije ni pominjala. Toj psihološkoj stihiji dosta su doprinijeli pojedini novinari i komentatori ali i sportske institucije koje nijesu bile posvećene tom vitalnom kutku vrhunskih sportskih ličnosti. Zato ubuduće treba osnažiti stručne štabove angažovanjem ljudi te struke kako bi sportistima bio vraćen duševni mir i kako bi bili izolovani od amaterskih uticaja i kontakata bilo koje vrste dok se takmičenje ne završi. Šampionski prohtjevi traže velike talente ali i stručnjake tog nivoa koji znaju da izbruse taj talenat.

Evo jedan zanimljiv lični primjer kako navijač može da naškodi svom favoritu. Na velikom turniru 1983.godine neki moj poštovalac je iz publike uzviknuo dobitnički potez koji sam se upravo spremao da odigram. Kad sam to čuo zastao sam kao zaledjen i bilo me sramota da to odigram. Počeo sam da razmišljam ponovo tražeći drugi potez koji dobija. Nije ga bilo ali sam potrošio puno vremena i ušao u velik cajtnot. Naravno, uspio sam da izgubim tu važnu partiju. Jedino što mi je ostalo nerazjašnjeno ko je mom navijaču šapnuo taj potez jer on ne zna ni danas da igra šah.

(Preneseno sa fejsbuka)

Komentari na „Srbija Open 2021“


Evo nekoliko komentara sa fejsbuka na upravo završen „Srbija Open 2021“

IM Vladimir Klasan (се осећа захвално).

Upravo je zavrsen Serbia chess open, verovatno najjaci open u Evropi ove godine, i jedan od najjacih na svetu. Sve cestitke pobedniku, 17. godisnjem Nihal Sarinu iz Indije koji je pre ovog turnira nadmocno osvojio open Srebrno jezero, i na taj nacin nastavlja meteorski uspon ka svetskom vrhu! Sigurno ce biti kad tad kandidat za svetskog sampiona ( Magnuse Karlsene, spavas li mirno? Description: 😁). Ovim putem bih zeleo da javno pohvalim organizatora ovog sjajnog opena – Sahovski savez Srbije na celu sa gospodinom Dragan Lazic koji jasno pokazuje da mu je stalo da se srpski sah vrati na stare staze slave i uspeha. Vidimo se iduce godine! Description: 😎

IM Zlatko Martic

MLADI INDIJAC POBJEDNIK VELIKOG SRBIJA OPENA

Nije to apsolutno nikakvo iznenađenje. U posljednjem kolu mladi Indijac Nihal Sarin (2004) izdržao je nalete prvog favorita Rusa Fedoseeva(1995) i osvojio Srbija Open. Drugi je Armenac Petrosjan Manuel (1998.godište). Fedoseev je završio treći.

Nastupilo je ukupno 483 igrača iz 44 zemlje. , od toga 56 velemajstora, ukupno na Mastersu 233 igrača s međunarodnim titulama. Najbrojnija je bila Turska ekspedicija s 46 igrača, iz Indije je doputovalo 30, iz Azerbejdžana 16, iz Armenije 11, 14 iz Kazahstana, 21, Rus, 6 iz USA, bilo je četvero Hrvata itd. Srba , domaćina , naravno najviše-172.

Mjesto igre – luksuzni hotel Metropol, cijene veoma povoljne.

Turnir je ispunio sva očekivanja organizatora i šahovske javnosti cijelog svijeta. Bilo je izuzetno borbeno, a mladi igrači su s oduševljenjem dočekali priliku da se u ovako jakom sastavu bore za norme i titule. Svi vodeći svjetski šahovski portali prenosili su turnir uživo.

Ton turniru davali su naravno mladi igrači sa svih strana svijeta. Osvojeno je mnogo normi.Velemajstorsku normu zaradili su Grk Kourkoulos (1998), Kazahstanac Mahnev(2000), Bjelorus Nikitenko(2000), Indijac Aditya(2006) i igrač bez titule( !) Pranav (2006) koji je s rejtingom 2366 odigrao za rejting perfomans 2646.

Posebno „upada u oči“ rezultat kazahstanske ekipe. Od njih 14 svi (100%) su u plusu s rejtingom.

Da šah u Turskoj napreduje krupnim koracima dokazuje njihovih fenomenalnih, ukupnih, više od 2200 !!! poena rejtinga u plusu.

Da na prostorima bivše Juge, šah stagnira, dokazuje ogroman minus rejtinga srpskih predstavnika. Treba istaći da je mladi 15-godišnji Vuk Damjanović kao 109 nositelj zauzeo odlično 18. mjesto i upravo je on najuspješniji igrač s ovih prostora. Osim njega treba istaći i mladog Slovenca Tisaj Domena(2002), koji je imao rejting 2293, a odigrao za rejting perfomans 2560. Fantastično. Od četvorice Hrvata, pohvale zaslužuje MK Horvat Damjan (1997) iz Dugog Sela, koji je, kao 241 nositelj, turnir završio na 102. mjestu s perfomansom 2381, igrajući svih 9 partija s favoritima. Prvih 5 kola izvrsna je bila Ena Cvitan, dok je Vladimir Bukal zakazao.

Bilo kako bilo, mislim da turnir izvanredno uspio, jedino ovakvi turniri domaćim lovcima na nagrade nisu po volji, jer kada vide ovakvu konkurenciju, onda valjda shvate da treba radit, a ko će još radit i grijat stolicu..bemti Istok i take fanatike.

Vladimir Šakotić се осећа збуњено у месту Metropol Palace Belgrade.

6 ч.  · Београд, Централна Србија, Србија  · „Srbija open 2021“ bio je zanimljiv ne samo velikim majstorima šaha, već i pravim majstorima fotografije. Tokom 7. kola pažnju šahovskih portala privukla je fotografija Mark Livshitz u kome je jedan od učesnika prikazan bez obuće.Onda je Nemanja Bjelanovic Dimitrijevic objavio fotografiju istog šahiste u istom kolu sa obućom. Kome da verujem od dva FB prijatelja?

Dragan Lazic се осећа фантастично.

  · Осећам за потребно да напишем ових пар реченица: Последњих недеља сам, без претеривања, обасут похвалама и речима подршке од стране десетина шахиста и шаховских радника. Данас су ми прилазили у највећем броју и све те лепе речи, наравно, изузетно пријају. Из мене је поводом тога изашао коментар да ја изузетно добро подносим похвале. Зато овим путем захваљујем свима који ми дају подршку и охрабрују ме на шаховском путу којим идем.

Али: Као неко ко са пажњом ствари посматра и проматра, ипак запажам да има и оних (на срећу ретки су) који се још нису решили да упуте ама баш ни једну реч похвале. А сусрећу ме често. Углавном ми указују на грешке. Нема разлога за бригу, упорност јесте једна од мојих карактеристика.Хвала свима који у српском шаху раде пре свега за добро српског шаха !!!

Natasa Savic

Ovim pokazujete Dragan Lazic da ste jako obziran čovek, istovremeno i neko ko izuzetno profesionalno obavlja svoj posao i kome nijedna pohvala i kritika ne prolaze nezapaženo.

U prostom zbiru, naravno da je mnogo više pohvala nego kritika i ja bih se uvek vodila time ko ih upućuje i sa kojom namerom. Celoj našoj šahovskoj javnosti je jasno da ste učinili za srpski šah više nego svi Vaši prethodnici zajedno, pa mnogostruko umnoženo.

Moja lična želja je da nastavite i dalje putem koji ste krenuli, one „kritike“ koje su bile dobronamerne da shvatite konstruktivno jer im je možda bio cilj da sve bude savršeno, pošto je Vaš rad vrlo blizu toga, a da se ne obazirete na one koje nisu dobronamerne. Veliki pozdrav!

Boroljub Zlatanovic

Ja sam zahvalnost, pohvale i čestitke iskazao više puta. Sad ću samo napomenuti da ću o sugestijjama i kritikama kad za to dođe vreme. Veličanstvena manifestacija sa prostorom za napredak.

Milan Jeremic

(СПЕЦ) НАКОН КРАТКОТРАЈНЕ НЕДОУМИЦЕ ЗБОГ ПОБЕДЕ КОНТУМАЦИЈОМ У ПОСЛЕДЊЕM КОЛУ, (А ПРЕМА ТАЧКАМА 1.41.Ц И 1.51 ФИДЕ ПРАВИЛНИКА) ВУК ДАМЈАНОВИЋ ЈЕ, НА „БЕОГРАД ОПЕНУ“, ОСВОЈИО БАЛ ЗА ИНТЕРНАЦИОНАЛНОГ МАЈСТОРА ОД 8 КОЛА. ЊЕМУ ЋЕ ТИТУЛА БИТИ ПРИЗНАТА КАДА ИСПУНИ ПОТРЕБАН БРОЈ НОРМИ И СА 26 ПАРТИЈА. ЧЕСТИТАМ!“Veciti sah“ 09.07.2021.

Sasa Jevtic

  • Sa 26 partija titula neće biti priznata, potrebno je minimum 27 partija. Dakle, trebaju mu još tri bala sa po 9 partija, ili još 2 bala od kojih bar 1 mora imati više od 9 kola

Vladimir Akopjan: Loša šala?


Komentar na Karpovljev intervju

Piše: Vladimir Akopjan, velemajstor

Loša šala?

24.05.2021.

Poštovani Evgenij,

sa velikim zaprepašćenjem pročitao sam odlomak starog intervjua sa Anatolijem Karpovom, koji se mene lično tiče.

Izjava o „fuziji“ u poslednjem kolu je toliko apsurdna da čovjek ne želi ni da je komentariše.

Nisam imao takav odnos sa Garrijem Kimovichem, tako da bi me on nazvao, čak i sa tako glupim zahtjevom.

Pored toga, nikada nisam razgovarao sa mističnim „kanadskim velemajstorom“ kome sam to ispričao. Mnogo je lakše pretpostaviti da je Anatolij Evgenijevič bio žrtva neke surove šale ili podvale.

Mnogo mi je prijatnije da čestitam rođendan Anatoliju Evgenijeviču Karpovu, izuzetnom  šahisti i mom odličnom partneru u beloti na istom turniru (Linares, 1995), i da mu poželim zdravlje i uspjeh u svemu!

S poštovanjem,

Vladimir Akopjan

Злая шутка? | chess-news.ru

FM Aleksandar Tomić: Serija šahovskih turnira u Crnoj Gori


Aleksandar Tomic

U vezi sa sahovskim turnirima koji su organizovani u proteklom periodu i narednim koji ce se odrzavati u toku citave godine u Crnoj Gori.

Zelim prvenstveno da se zahvalim predsjedniku Sahovskog saveza Jovan Milovic na bezrezervnoj podrsci,kako finansijskoj,tako i drugarskoj.Bez njega i Zeljko Mijanovic bi sva ova prije svega jako plemenita prica bila nezamisliva.

Inace ne volim da pisem o ovim stvarima,ali cisto radi citave sahovske javnosti.Malo je i nezahvalno ali moram da kazem da bez Jovana Milovica i Luka Draskovic i njihove velike ljubavi prema sahu,jako je bilo tesko uopste u cudnim epidemioloskim okolnostima pomisliti, a kamoli organizovati turnire ovako visokog nivoa,sa toliko zvucnih svjetskih imena.

Posebno bih istakao rad Mitar Djukanovic koji je svakog dana pored emisije koja je emitovana na niksickoj televiziji i brojnih izvjestaja za druge medije,uvijek bio tu,da zajedno sa mnom doceka nase prijatelje iz svijeta i regiona i ucini da se osjecaju lijepo u toku citavog turnira.

Ne smijem zaboraviti sekretara Sahovskog saveza Boro Miljanic,sudije Igora Vujacica i Milan Radonjic i sve nase prijatelje koji su finansijski podrzali nase turnire,Opstinu Niksic,Turisticku agenciju naseg grada,firmu Info plan,Optiku Mirkovic i mnoge druge.

Ja sam tezio maksimalno da se ovi turniri organizuju,ne samo da bih ih igrao ja,nego svi nasi mladi ljudi,koji bi dobili brojne sanse da pokusaju da igraju na sto vecoj sceni,da uzivaju u sahu,dobroj atmosferi i kao posledica toga doci ce dobri potezi i titule.

Prvi put u zivotu sam na nekom turniru kada sam mozda i najvise ocekivao od svoje igracke snage zavrsio na poslednjem mjestu,sada kad ovo pisem smijem se,nijesam tuzan ni malo,cak mi je i drago zbog toga. Uzivao sam u fenomenalnom druzenju,toliko ljudi sa svih krajeva svijeta u nekada najvecem sahovskom centru u Jugoslaviji, Niksicu,gradu dobrih ljudi i lijepih zena 😅.

U ponedeljak se prica nastavlja na Sampionatu Crne Gore,velika borba za titulu i jos veci ulog,prva cetiri igraca sa prvenstva igrace doigravanje,prvak odlazi na jedno od najprestiznijih takmicenja na svijetu,Svjetski Kup. Nakon toga 10-17 maj ide velemajstorski turnir u Budvi.Sto bi rekao jedan od mojih najdrazih sahista Crne Gore:“Bice arije“.Ljublju 😂❤️

(Preneseno sa fejsbuk stranice FM Aleksandra Tomića)

Grčić Dimitrije: Tačka na turbulencije u Šahovskom savezu Republike Srpske


Piše: Grčić Dimitrije

Sa radošću želim objaviti, Rješenje Okružnog suda u Banja Luci od 06. Aprila 2021. godine, gdje se odbija Žalba na donešeno rješenje Osnovnog suda u Banja Luci, i time je stavljena tačka na nepotrebne turbulencije u Šahovskom savezu Republike Srpske.

Grupa istomišljenika na čelu sa Radovanom Grdinić iz Trebinja, krenula je 2019. godine da ruši legalne organe ŠSRS na vanrednoj Srupštini u Tesliću, gdje je prethodno lobirao po nekim šahovskim klubovima u Republici Srpskoj, i našao snažno utočište nekih šahovskih klubova u gradu Gradiška, na žalost, najvećom zaslugom Predsjednika ŠK „Kozara“ Gradiška.

Ta i takva situacija u ŠSRS je pisana i opisivana u mnogim portalima kod nas i okruženju, gdje su svoju navodnu opravdanost našli kod nekih poznatih šahista, te su raznim mahinacijama preoteli web stranicu ŠSRS, i blatili sve što se svojski radilo u ŠSRS, jer su bili podržani nekim političarima režima.

Spomenuta družina je pusta manjina, gdje je ogroman broj šahovskih klubova Republike Srpske svojski stao iza novog rukovodstva na čelu sa gospodinom Predsjednikom Aleksandrom Kovač i neumornog šahovskog  entuzijaste  IA Stojanović Vlade.

        Važno je napomenuti da je pobjedio ŠAH, jer se veći dio njihovih pristalica priklonio stvarnom ŠSRS na čelu sa Predsjednikom Aleksandrom Kovač, i učestvovali na prvenstvima i takmičenjima u organizaciji jedinog nam ŠSRS u prošloj godini, dakle, sva su planirana takmičenja održana u 2020. godini i bez onih, minornog broja šahovskih klubova, koji su podržavali Radovana Grdinić i osobe oko njega.

        Mi odrasli moramo biti primjer mladima, jer je šah drevna igra koju trebamo svi voljeti na svoj način, i poštovati danonoćni rad rukovodstva ŠSRS, koje nam kreira mnoga takmičenja i prvenstva tokom kalendarske godine.

         GENS UNA SUMUS

SSRS 1 Žalba

SSRS 2 Konačno rješenje

SSRS 3 Konačno rješenje

Garry Kasparov: „Pobjednika turnira kandidata treba da odredi doigravanje, a ne dodatni kriterijum“


25.04.2021 16:46

Garry Kasparov vjeruje da bi danas Anish Giri bio najdostojniji protivnik Magnusa Carlsena u meču svjetskog šampionata. Holandski šahista je taj koji je, prema 13. svjetskom šampionu, pokazao najbolju igru u drugom krugu Turnira kandidata.

„Što imamo sada? Pobjednika turnira u slučaju jednakog broja poena odrediće dodatni kriterijum. Zato je Nepomniachtchi ispred Girija iz razloga što je partiju protiv njega dobio prije godinu dana. Prije godinu dana!

Da li je u FIDE bilo tako teško odrediti dodatni dan za doigravanje? Svjetski šampion će se odrediti u doigravanju! Carlsen je dva puta pobijedio na ovaj način. A zašto onda ne može tako da se odredi na turniru kandidata? Ovo je smiješno. To je jednostavno smiješno!

… Inače, Karjakin se na isti način kvalifikovao za meč i 2016. godine! Prije posljednjeg kola u Moskvi dijelio je prvo mjesto sa Caruanom, ali je bio ispred njega prema dodatnim kriterijima. Caruana je tada bio prisiljen da igra sa njim na pobjedu crnim figurama. FIDE je iz tog događaja trebao da nauči lekciju! Jer to je potpuno pogrešno. Ako dva igrača dijele prvo mjesto, dajte im priliku da odrede ko je jaču u doigravanju. Ova metoda je prihvaćena svuda, čak i u meču za svjetskog šampiona! To je poput izvođenja jedanaesteraca u fudbalu.

Dozvolite mi da naglasim: Nemam primjedbi na Nepomniachtchija, on će pobjediti na turniru (sa velikom vjerovatnoćom) po svim pravilima. I odigraće meč za svjetskog šampiona, kojeg je zaslužio. „

* * *

Kasparov pažljivo prati partije na  turniru i dijeli svoje utiske na svom novom kanalu Kasparovchess (za publiku koja govori engleski jezik). Govoreći o partijama u prošlom 12. kolu, posebno se zadržao na dvojici učesnika – Wang Hao-u i Alekseenku.

Foto: Lennart Ots

“Njihove partije na ovom turniru pokazuju: oni su šahisti iz druge lige, a ne na nivoa kandidata.

Da, izabrani su za turnir kandidata. Ali kako su izabrani? Preko turnira po švajcarskom sistemu?! Pa, sjajna ideja [Dvorkovičevog pomoćnika u FIDE] Emila Sutovskog! Otvorimo vrata, kažu, svima, izbor učinimo zanimljivijim!

Ustvari, kvalifikacijski ciklus nije mjesto na kojem želite da vršite popularizaciju šaha. Kvalifikacioni ciklus postoji kako bi se odabrao  najjači protivniki za svjetskog prvaka!

Opet, nemam nikakvih primjedbi na Nepomniachtchija -pobijedio je Wang Hao-a i Alekseenka. Ali kako su oni igrali u tim partijama je naprosto neshvatljivo! Najgore partije na turniru. Užasna igra – na nivou 2.400, ako ne i nižem. Uostalom, ove partije mogu postati presudne u borbi za pobjednika i  meča s Carlsenom! Sve ovo sugeriše da je potrebno jasno odvojiti dva različita procesa: izbor za meč za svjetskog šampiona i popularizaciju šaha. Prije početka turnira svi su vrlo dobro znali dva imena, koja definitivno neće zauzeti prvo mjesto. Niko ne bi dao ni cent da će pobjediti Wang Haoa i Alekseenko. Od ostalih šest učesnika, svako se mogao kvalifikovati za meč. „

Гарри Каспаров: „Ван Хао и Алексеенко – шахматисты из другой лиги. Претендентами они стали в результате „блестящей идеи“ Сутовского“ | chess-news.ru

Da li Vam se sviđa ovaj komentar Kasparova?

Za i protiv onlajn šaha


Evo zanimljive diskusije o onlajn turnirima sa jedne e-mail liste:

Piše: mk Damir Mravunac

VETERANSKI TURNIRI

Poštovani šahovski kolege, posebno HŠV !

Potpuno se slažem s uvaženim kolegom Zorkom ( „…Pošto sam igrao na turniru ( s veseljem ) želim samo ukazati da sigurno nisam jedini koji igra kad ga pozovu i ne gleda tko je organizator, nego se veseli da može igrati na zanimljivom turniru…“) koji podržava igranje na veteranskim turnirima.

Nažalost zbog Corona pandemije danas su jako rijetki turniri u klasičnom šahu, ali mi šahisti, za razliku od ostalih sportova, imamo rijetku privilegiju i mogućnost da možemo igrati na on-line šahovskim turnirima.

U HR trenutno takve turnire organiziraju redovito samo ŠK Travno, ŠK Morčić i od ove godine ZŠS…! Naravno na internetskim stranicama lichess i chess.com svakodnevno se može igrati na raznoraznim turnirima, a posebno su zanimljivi ekipni turniri, na kojima sudjeluju i više naših ekipa. Osobno igram svakodnevno na raznim internetskim on-line turnirima, na kojima igraju tisuće igrača iz cijelog svijeta ( igrao sam nedavno i na maratonskom 24-satnom turniru s preko 22.000 igrača…!).

Činjenica je da jako malo HŠV ( hrvatskih šahovskih veterana ) igra na on-line šahovskim turnirima. Teško je shvatiti da od skoro 1.400 članova šahovskih veterana registriranih pri HŠS, samo nas oko tridesetak (!?) igra on-line…!? I tu stvarno nema veze tko je organizator turnira, organizatori su razni, ali svakome bi trebali dati podršku u organizaciji…!

Nažalost za nas veterane vrijeme ne radi, mi smo već u cajtnotu, životni sat nam neumitno otkucava, puno nas je kolega napustilo…

Imamo mogućnost da se družimo i igramo našu najljepšu igru putem interneta, u toploj sobi, zaštićeni od Corone…ali to ogromna većina ne koristi…!??? 

Zašto…? Bilo bi interesantno to saznati…!

Pozivam sve kolege i prijatelje, pogotovo HŠV da se aktiviraju te počnu igrati i družiti se na on-line šahovskim turnirima…! 

U svakoj kući danas postoji nekakakv kompjuter, a unuci će vas logirati na šahovsku platformu…samo treba htjeti i imati želju…!

Bojim se da klasičnih još dugo neće biti ( a i na njima nije baš velik odaziv veterana ).

GENS UNA SUMUS

mk Damir Mravunac, HŠV + 65

&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&

Piše: IM Srđan Šale

Poštovani “kolega“  Mravunac ,

Vaš entuzijazam za onlajn  šah me  “isprovocirao “ na ovaj odgovor koji je u duhu naslova  serije Curb your enthusiasm (prigušite svoj entuzijazam).

Dakle, želio bih ponuditi potpuno drugačije viđenje iste teme.

Netko je dobro rekao da je svatko od nas jedan prozor. I sa svakog prozora se vidi nešto drugo. Evo što se vidi s moje “ponistre“.

Igranje “službenog“ internet šaha smatram nekom čudnom disciplinom kojoj je sa šahom  zajedničko samo to što se koristi riječ šah i 32 figure. Radi se o čudnovatom kljunašu, koji se od klasičnog šaha duboko razlikuje .

Slično kao što su  potpuno drugačije  ekstremne discipline igranja šaha na 1 minutu ili dopisni šah. A dopisni šah je danas   igranje šaha emailom sa svojim kompjuterom sa kompjuterom drugog čovjeka .

Dakle, osobno me nimalo  ne privlači  “službeni “ Internet šah, kao što me ne privlači šah na jednu minutu, dopisni šah, Pero Ždero itd.

Igram povremeno na lichessu anonimno na 3 minute . Ili 3+1 Za opuštanje i zabavu.

Zapanjujuće je kolega Mravunac da ljudi varaju u anonimnoj bezveznoj partiji na 3 minute na lichessu .

Lako je to naravno ustanoviti i dokazati. Imam sakupljen folder tih partija. Ima čak besplatan software koji omogućava varanje .

Nemam ga instaliranog i nisam probao, ali zapanjujuće je da to ima na na netu i to besplatno.

8 od 10 ljudi ne predaje partiju nego puste da im iscuri vrijeme.

8 od 10 ljudi ne prihvaća revanš.

Kada bi čovjek izvodio psihološke zaključke o šahistima koji igraju na internetu  na 3 minute, onda bi one bile porazne za šahovski i ljudski rod .

Dakle, ako ljudi varaju na bezvezne 3 minute, zašto ne bi varali i na službenim turnirima? Pa to rade i velemajstori.

Bilo onlajn (slučaj Armenija), bilo u zahodu .

Klasičan šah  je neka vrsta “tihog “  “svetog “rituala. Nešto kao  misa ili opera ,ali bez zvuka . Poput meditacije.

Bronštejn je pisao da na partiju dolazi u “svjašćeni  zal šahmatnog iskustva (Svetu salu šahovske umjetnosti) .

Klasični  šah je u odnosu na ovaj internet šah kao partije meča Spaski -Fišer 1972., u odnosu na cuger partije u kojima se u klubovima razbijaju satovi ☺

Klasični šah je jedini pravi test šahovskih sposobnosti svih uključenih. Od igrača, sudaca, organizatora.

Korčnoj je pisao da u šahovskoj partiji postoji neka“mistična povezanost “  igrača. Piše da bi ponekad bio tako usredotočen da je osjećao (znao)  što njegov protivnik misli . Ustajao se brzo od stola kada bi vidio neki jak potez za protivnika da mu ga “ne prenese.“

Dakle, igrati  službene Internet partije sa osobom koju ne vidim, preko dvodimenzionalnog ekrana, misleći stalno- je li ovaj potez on sam smislio ili mu ga je šapnuo prijatelj ili kompjuter potpuno mi je neprivlačno. Nekako ponižavajuća situacija. U kojoj se pitam je li mi stan ili auto ozvučen .

Službeni Onlajn šah mi je apsurdan  kao što je apsurdno  provoditi ispite na faksu  onlajn ili emajlom. I steći diplomu.

Isto tako mi je neprivlačno igrati sa kompjuterom .

Neprivlačni su mi i mečevi s kompjuterom  kao što mi je jedan kolega IM rekao da redovno upražnjava.  Priznajem da je to dobar vid treninga,ali nakon dvije do 3 partije još oko godine 2000 mi je postalo dosadno i nepraktično. Osim što nitko ne voli stalno gubiti, čemu igrati s vanzemaljcem koji  ne igra kao ljudi ? Isto mislim i sada i prije 20 godina.

Naravno,  koristim kompjuter da ustanovim “istinu“ u partiji koju sam igrao u klasičnom šahu.

I za kraj.

Meni je čudno da je vama čudno zašto malo veterana igra onlajn šah. Pa valjda smo mi po godinama i sklonostima klasičari. I volimo klasiku.

Vi ste očito još šahovski mladac pa volite Internet novotarije ☺

Pozdrav

Srđan Šale 

Vladimir Cicmil- Uz serijal: Priča o prijateljstvu (GM Milan Draško)


Sa odusevljenom sam procitao serijal od pet nastavaka Prica o prijateljstvu koji je veoma nadahnuto napisao GM Milan Drasko. Zapisi poznatih sahista me uvijek odusevljavaju. A pominjanje legendarnog fudbalera Dragoslava Sekularca me podsjeti na neke dogadjaje stare 40 ili vise godina. Kao ljubitelj sahovske igre, Seki je cesto posjecivao mnoge sahovske turnire, cak i nizeg ranga, i s velikom paznjom pratio partije, a sudije su cesto tolerisale njegov kratkotrajni ulazak u prostor za igru. On bi obicno obisao nekoliko stolova, iz blizine posmotrio pozicije i posle 10-15 minuta presao u gledaliste. Ali tokom Finala kupa Srbije (Hotel Izvor, Arandjelovac, 1981?) zamjenik kapitena jedne ekipe se glasno pobunio – trazeci da i on udje u prostor za igru (po Pravilniku imao je pravo ili kapiten ili zmjenik kapitena, a ne obojica). Mali nesporazum je brzo izgladjen, a ja kao sudija sam dobio ukor od glavnog sudije IA Ljubivoja Perunovica. No pre tog incidenta, po zelji igraca IM Sase Velickovica, napravio sam njihovu zajednicku fotografiju (istina veoma loseg kvaliteta), koju sam nedavno izvukao iz ‘kutije za cipele’. Sasa je kao omladinac trenirao i igrao fudbal, pa nije cudno sto je zelio da bude na istoj slici sa svojim fudbalskim idolom. Ali sudbina je htjela da Sasa, s kojim sam se tada druzio, do sada ne vidi ovu fotografiju – putevi su nam se nekako razilazili. Nadam se da ce sada ova fotografija doci i do njega, a siguran sam da ovaj dogadjaj i susret sa Sekularcem nije zaboravio.

Na slici: IM Sasa Velickovic i fudbaler Dragoslav Sekularac veoma ozbiljno prate sahovske partije (Finale Kupa Srbije, Hotel Izvor, Arandjelovac, mislim 1981).

Vladimir Cicmil,

04.04.2021.