Genna Sosonko: Oni su umorni


1946, brucoš Pravnog fakulteta Univerziteta u Amsterdamu, Hein Donner otišao je u Groningen na Stauntonov Memorial. Student Donner je rijetko viđan u univerzitetskim auditorijumima: očaran šahom, sjedeo je u šahovskim kafićima Amsterdama od jutra do večeri. Čak je i igrao u januaru u Vijk aan Zee na ovom turniru – trećoj grupi C, i osvojio pedeset procenata poena.

Donner je znao da u Groningen nisu stigli ne samo zapadni, već i najjači sovjetski velemajstori, demonstrirajući, kako su svi rekli, novi, ultra-moderan šah. A najmoćniji od njih je Mihail Botvinnik.

„Ne sjećam se kako sam stigao u dvoranu u kojoj se igrao turnir“, podsjetio se Donner trideset godina kasnije, „samo je ogroman prostor ostao u sjećanju, u centru kojeg su sjedili. Oni! GIGANTI !! POLUBOGOVI !!! U potpunoj tišini razmišljali su o svojim fantastičnim, nepristupačnim pukim smrtnicima planovima. Prošla je čitava vječnost, dok se nisam ohrabrio da ih pogledam. Prva osoba koju sam prepoznao bio je Amerikanac Denker. Div bijelih zubia bio je vrlo visok. Zatim sam primjetio Evea. Jednom me u Amsterdamu udostojio  kratkog razgovora, koji me nevjerovatno zbunio. I ne toliko zbog njegove ljubaznosti, koliko zbog činjenice da se spustio sa nebeskih vrhova do tako malog igrača. I odjednom sam ugledao BOTVINNIKA! Možda je bio niži od ostalih, sa kamenim licem i očima skrivenim iza okulara naočara. Najdublje misli su mu naborale čelo. Da, stajao je tamo. GIGANT. MISTERIOZNI BOG!”

I tako dalje, čitav tekst u istom stilu vrlo karakterističnom za holandskog velemajstora.

Na turniru u Groningenu, šahisti Holandije su prvi put posle rata dobili priliku da iz prve ruke vide najbolje od najboljih. Tada su počeli da se održavaju januarski turniri Hoogoven (sada Tata) u Vijk aan Zee-u. Tek mnogo kasnije su se pojavili jesenski Interpolis turniri u Tilburgu. U čitavom svijetu turniri takvog kalibra bi bili održavani samo jedan do dva puta i gasili se.

Sada – su druga vremena. Zamorno je i samo gledanje tih  takmičenja (uključujući i na najvišem nivou).

Šahovski velikani danas igraju non-stop, kao na pokretnoj traci, leteći sa kontinenta na kontinent i sa jednog turnira na drugi. Ali takav raspored nastupa ima očigledne posledice. Kada je ovaj autor online gledao partije jednog od takvih nedavnih turnira u St. Louisu, prisjetio se daleke prošlosti.

Na bazenu u ulici Nekrasov u Sankt Peterburgu, gdje sam išao kao tinejdžer, bilo je moguće vidjeti neobične tetovaže. Danas je prisustvo tetovaža uobičajena pojava. A toliko su česte među sportistima, da najviše privlači pažnju ako ih neki sportista nema. U danima moje mladosti bilo je drugačije. Nosioci tetovaža ili su pripadali pomorskom bratstvu, ili lopovima, često upravo podzemlju. Sjećam se tetovaže muškarca srednjih godina, koji se polivao vodom iz bazena na kamenom sjedištu. Tetovaža na njegovim nogama je glasila: ONI SU UMORNI.

Oni su umorni. Učesnici na ovim turnirima su umorni. To je bilo posebno uočljivo na početku i usred takmičenja u St. Louisu, kada je većina partija završila mirno, a ovaj rezultat se mogao se predvidjeti mnogo prije četrdesetog poteza. Igra mnogih velemajstora ostavila je mučan utisak. Da li je to čudno?

Prvo –Abidžan, Moskva i Zagreb, zatim Pariz, pa Riga, Sent  Luis, ali još predstoje Kalkuta, Hamburg, Tel –Aviv…Turniri Grand Prix se poklapaju sa turnirima Grand Chess Tour. A aktuelno igranje Svjetskok kupa u Khanty Mansiysku?
Pa turnir na Ostrvu Man koji počinje odmah posle njega? A različita ekipna i egzibiciona takmičenja? Jedan turnir smjenjuje drugi, i njihov takmičarski kalendar je prepun.

Mihail Botvinnik, genije za pripremu i samoprogramiranje, tvrdio je da na svaku sledeću partiju trebate da idete kao na praznik, a svakom novom turniru trebate da pristupite sa osjećajem obnovljenosti i svježine.

Današnja elita jednostavno nema vremena za odmor i potpunu pripremu. A o svježini ne treba ni govoriti!

A onda ponovo idu na put, da bi pedeset i šesti put vidjeli protivnika sa kojim je igrao prije nekoliko dana, iako na drugom kontinentu.

Današnji šah se, naravno, razlikuje od šaha iz Botvinnikove ere: računar pomaže u dobijanju informacija, u analizi i u pripremi za partije. Ali na kraju krajeva, još se ne bore roboti na tabli, već ljudi koji su podjednako umorni, takođe doživljavaju fizički i psihički stres i čije tijelo treba da se obnavlja.

„Mi, iskusni matadori, privijamo se prema biku kada su njegovi rogovi već prošli, a javnosti se čini da mi živote dovodimo u opasnost“, rekao je Boris Spaski, puneći šestu deceniju života.

Često se sjećam riječi desetog svjetskog šampiona kada pratim tok partija na ovim turnirima.

Njihovi učesnici idu kao cirkuska šatra iz grada u grad pa čak i publika vidi da oni jednostavno glume borbu.

Viktor Korčnoj, koji je u karijeri odigrao mnogo mečeva, rekao je da nakon … dvanaeste partije po najmanoj grimasi, pokretu tijela – svemu – osjećate protivnika i znate sve o njemu, kao što se poznaju muž i žena nakon dvije decenije braka.

Tako je i ovde: spolja se čini da isti učesnici u elitnim turnirima, još jednom videći istog protivnika pred sobom (da ne kažem kolega), jednostavno učestvuju u ovoj grupnoj predstavi.

Posle osmog kola, pet učesnika turnira u St. Louisu djelilo je prvo mesto sa rezultatom +1. Čuveni šahovski bloger i novinar John Henderson, ne zaboravljajući, naravno, da je spomenuo lavinu remija, napisao je tada da ga to podseća na dječiju knjigu engleskog pisca Enide Bliton, “ Petero je pobjeglo zajedno“.  Tako izgleda. Možda bi vam pao na pamet film „Uzmi novac i bježi“ Vudija Alena.

Ovo, naravno, ne ide u korist šaha i uzrokuje ogorčenje ne samo onih koji nisu pozvani na turnir (posebno one u neposrednoj blizini), već i javnosti.

Uporedimo ovo sa tenisom: da li bi vam se svidjelo da je na početku godine izabrano petnaest ili dvadeset najboljih, i da samo oni igraju međusobno u Vimbldonu, Melburnu, Šangaju, Parizu i Njujorku?

Podsjetimo se iskreni na krik jednog od učesnika prethodnog turnira u Sent Luisu, koji je odjeknuo na Facebooku: „Dobro jutro svima! Sat pokazuje 01:47, a ja ne mogu da spavam. (…) Još jednom sam zaključio da mi treba odmor. Stalno igranje 40-45 dana je noćna mora. Danas me novinar pitao šta je razlog mog učestalog učešća na turnirima. Bilo me je sramota da mu kažem istinu: novac! (…) Šteta je priznati, ali ja sam umoran od šaha! Umoran sam! A sutra ponovo u borbu … “

Neću komentarisati ovu izjavu, ali očigledno je da nešto treba promjeniti. Sistem selekcije na ovim turnirima? Još nešto? Tako da ljubitelji šaha koji gledaju igru najboljih nemaju osjećaj gorčine u ustima, ali ni zavist.

Uostalom, njih, ljubitelje šaha, i ne zanima koju međusobnu partiju igraju rivali ove godine i za koje se nagrade bore.

Genna Sosonko

http://chess-news.ru/node/26383

Advertisements

Grčić Dimitrije: Komentar


Kako bi naš narod rekao, alaj vera tendencijoznoj pisaniji, koja nagoni na podsmijeh i preziranje, dakle, da je ta pisanija iole tačna, dali treba da se na ovakav način vrši otimačina u ŠSRS dirigovana od strane nekih političara pozicije.

Kako vidim u potpisu, neki Šahovski savez RS se predstavlja i upućuje sportski pozdrav, na kojem se iskreno zahvaljujem, a na svemu ostalom što su nabacali u ovaj tekst je čista izrežirana  glupost i demagogija. Pišete uopšteno jer ste dobili krila od nekih političata pozicije, i ponižavate Prof Dr. Bojanić Vasu i gospodina Vojvodića da su oni figure, što apsolutno nije tačno i to svi znaju koji su u šahu, mislim na šahovsku javnost.

Kao što sam rekao da ste nabacali većinu neistine u svoj tekst, i to nije put blagostanja u Šahovskom savezu Republike Srpske, gdje silom želite sve poniziti i uništiti aktivnosti koje su se odvijele po planu i programu legalno izabranog ŠSRS.

Ima sijaset pitanja da vam postavim u tom vašem nasilničkom djelovanju prema legalno izabranim organim a ŠSRS, dakle, kud ste odmah poletjeli sa tužmob, te iznuđenim Rješenjem mlatarate kao da je sve gotovo u vašu korist, a znamo da postoji mogućnost Žalbe u predviđenom roku, i kud onda letite pred rudu i obmanjujete šahovsku javnost, te brukate ŠSRS pred cijelom javnošću u okruženju.

Kada ste već tako slatkoriječivi sa lažnim obećnjima, budite onda do kraja jasni, a to je da ste izmanipulisali nekolicinu predstavnika šahovskih klubova po Republici Srpskoj, koji su se već pokajali zbog tog što su se pojavili na vanrednoj vašoj Skupštini u Tesliću, što je dokaz, da ste htjeli poništiti datum održavanja II šahovske lige ŠSRS u motelu“Jezero“Laminci kod Gradiške, gdje su vas spriječili u toj zlobnoj i revanšističkoj namjeri, da jedan od njih nije htjeo ući u niti jednu vašu predloženu listu.

Da pojasnima široj šahovskoj javnosti u okruženju na ovom divnom blogu kojeg uređuje gospodin Goran Tomić, da ste održavali nekakvu I ligu u Banja Luci pod nazivom Turnir šahovskih klubova Republike Srpske, naspram održavanja I lige ŠSRS u Banji Dvorovi, gdje je učestvovao impozantan broj ekipa, seniori, ženske i omladinske ekipe.

Iz mojih komentara se da protumačiti da sam za šah i da se igra, po gotovo zbog naše djece, mladih i omladine, i onako za sam kraj recite, kako hakujete zvaničnu web stranicu ŠSRS, gdje ste u toj podloj igri izmanipulisali mog prijatelja Radosavljević Nebojšu, koji je inače bio urednik web stranice, da bi na kraju provalom postavili svoje naslove, i zbrisali sve što nije po vašoj nadmenoj volji. Sada ne postoji web stranica ŠSRS, i to je vaše podlo i nasilničko „djelo“, gdje vas podsjećam na našu krilaticu, GENS UNA SUMUS što se uveliko razlikuje od vašeg sportskog pozdrava.

  Grčić Dimitrije

Област са прилозима

Šahovski savez RS: ODGOVOR NA PRIJEDLOG GOSP. ALEKSANDRA KOVAČA


ALEKSANDAR KOVAČ

predsjednik OŠK „9. januar“ Foča

ODGOVOR NA PRIJEDLOG GOSP. ALEKSANDRA KOVAČA

Prijedlog za očuvanje jedinstva Šahovskog saveza Republike Srpske, kako je dopis, poslat 19. avgusta, nazvao Aleksandar Kovač, predsjednik OŠK „9. januar“ iz Foče, predstavlja klasičnu zamjenu teza.

Pored toga, upućen je na pogrešne adrese i sa zakašnjenjem od tri mjeseca.

Zamjena teza se ogleda u tome što jedinstvo ŠSRS narušava jedino bivše rukovodstvo, ne priznajući sudsko rješenje.

Naravno, mogu se oni nadati da će žalbom i parničnim postupkom preokrenuti situaciju, ali do tog trenutka se moraju ponašati u skladu sa zakonom. Baš kao što su se svi ostali – i klubovi, i treneri, i sudije, i organizatori – ponašali od 1992. godine, kada je Savez osnovan.

Članovi bivšeg Izvršnog odbora ŠSRS su znali da se sprema vanredna skupština u Banji Vrućici, koja je sazvana za 19. maj prema Statutu. Umjesto da se pojave tamo i argumentima odbrane zbog čega Savez nema predsjednika duže od dvije godine i polože račune Skupštini za rad u proteklom periodu, tvrdoglavo su odbijali da prihvate činjenicu da je više od trećina klubova nezadovoljna njihovim radom.

Nije u pitanju bila samouvjerenost. Jer, da je tako bilo, oni bi se pojavili i sa svojih, kako tvrde, 35 delegata lako okrenuli sjednicu Skupštine u svoju korist. Bili su, zapravo, u strahu da će im se „obiti o glavu“ haos koji su godinama njegovali po pitanju nepoštovanja Statuta, neodržavanja sjednica Izvršnog odbora i Skupštine Saveza, ignorisanja registracionog perioda, neplaćanja računa…

Ne brinući ni najmanje da će, zbog interesa samo jednog čovjeka koji je osjetio da mu se ljulja tron, unijeti konfuziju među klubove, kao protivodgovor su 1. juna organizovali skupštinu u Dvorovima, za koju se, što je osnovno, ne zna ni ko ju je sazvao.

I klub predlagač „očuvanja jedinstva“ se tada, pretpostavljamo, našao u semberskom selu, koje je posljednjih pet godina postalo centar okupljališta šahista u Srpskoj. Predlagač se takođe pojavio na privatnim turnirima u organizaciji ljudi koji su legalno smijenjeni i time otvoreno podržali nepoštivanje zakona.

Sud je 17. jula 2019. iznio svoje mišljenje.

Sportski je, to valjda znaju i naši šahovski prijatelji iz Foče, priznati poraz u izgubljenoj poziciji i pružiti ruku pobjednicima, a šansu za revanš potražiti za četiri godine, na novoj izbornoj Skupštini.

Međutim, umjesto da savjetuju Vladu Stojanovića, kao jedinog koji je donosio odluke u posljednjih 10-ak godina, da poštuje Statut, prizna legalno izabrane organe i poželi im uspjeh u daljnjem radu, prijedlog „ujedinjenja ŠSRS“ šalju i jednima i drugima.

Onima koji poznaju stanje u srpskom šahu jasno je da su Vaso Bojanić i Nikola Vojvodić samo figure koje je postavio Stojanović, te da je ovo pismo lukavo upućeno u njegovo ime, unaprijed znajući kakav će odgovor dobiti. Šahovski savez RS je od maja 2017. funkcionisao bez predsjednika tako da ne znamo ko je zapravo legalni predstavnik druge strane u predloženim pregovorima.

Primarna je želja da se, ovako formulisanim prijedlogom, optuži novo, legalno izabrano rukovodstvo da ono ne želi „ujedinjenje“.

Simptomatična je rečenica iz dopisa, u kojoj stoji da „nikakva sudska presuda… nije ono što žele šahisti u Republici Srpskoj“.

Šta je onda to što žele šahisti u RS? Haos, u kojem će se donositi samo odluke koje odgovaraju interesima jednog čovjeka? Takmičenja koja se održavaju samo na jednom, neuslovnom mjestu? Blokirani računi? Ne vjerujemo.

Zapitajte se ko to besmisleno stanje, na jednostavan način, može zaustaviti. Upravo onaj ko ga je i stvorio.

Da je želja za „ujedinjenjem“ iskrena, ne bi se, dok se s jedne strane pruža „ruka pomirenja“, iza kulisa odvijao pravi „rat informacijama“, ne bi se izbjegavala primopredaja, na sve moguće načine se blatili novi Izvršni odbor Šahovskog saveza RS i oni koji ga podržavaju, a igračima koji su nastupili na Prvoj ligi RS u Banjaluci podmetali klipovi.

Postoji još jedan razlog zbog kojeg  novo rukovodstvo ne može da prihvati prijedlog predsjednika OŠK „9. januar“, Aleksandra Kovača. U njemu stoji da bi „jedinstvena izborna skupština“ trebala da poništi odluke skupština u Banji Vrućici i Dvorovima. Drugim riječima, da se poništi rješenje Osnovnog suda u Banjaluci, donijeto 17. jula.

Ako ne poštujemo odluke suda, koliko god se one nekom sviđale ili ne, ne samo u šahu, šta je alternativa? Jedino bezakonje. Isto ono bezakonje zbog kojeg je starom rukovodstvu rečeno „zbogom“.

Mladom klubu iz Foče želimo da se što prije uključe u regularan sistem takmičenja.

Sportski pozdrav.
Šahovski savez RS
Banjaluka, 28. avgust 2019.

Velemajstor Božidar Ivanović: Šah iza pikada i badmintona


Komentar velemajstora Božidara Ivanovića na tekst ‘7. Sinquefield Cup 2019; Ponovo kolo remija’

Prije 20 godina Anand bi za 10 sekundi odigrao Se4 protiv Ding Lirena i lako dobio partiju. No, pored godina, izgleda da je i njemu kompjuter uspavao reflekse pa je „uspio“ da remizira. Ovo je dokaz da danas igra comp. vs comp. što se najbolje vidi po igri u otvaranju koja daje izjednačenje, a kad neko stekne malu prednost počne da pravi sitne nepreciznosti ili krupne propuste, kao ovaj pomenuti Anandov, a ima ih puno. Zato su šahu danas potrebni ljudi reformatorske misli i odlučnosti ili će status šaha u svijetu završiti kao kod nas – iza pikada i badmintona…

Velemajstor Božidar Ivanović

Pošaljite Vaš komentar na ovu temu!

Aleksandar Kovač: PREDLOG ZA OČUVANjE JEDINSTVA ŠAHOVSKOG SAVEZA REPUBLIKE SRPSKE


Gospodin Bojanić Vaso
Gospodin Vojvodić Nikola
Gospodin Grdinić Radovan
Gospodin Predojević Borislav

PREDLOG ZA OČUVANjE JEDINSTVA ŠAHOVSKOG SAVEZA REPUBLIKE SRPSKE

Poštovani šahovski prijatelji,

Obraćam Vam se kao predsjednik novoformiranog Omladinskog šahovskog kluba «9. januar» iz Foče, koji je ove godine prvi put uzeo učešće u šahovskom životu Republike Srpske. Ne želeći da ovim dopisom i svojim obraćanjem prejudiciram bilo šta, obraćam Vam se bez navođenja titula i funkcija, birajući redosled Vaših prezimena prema azbučnom rasporedu.

Završile su se lige organizovane u Banjaluci i Banji Dvorovi, koje su pokazale potpuni besmisao i podijeljenost unutar šahovskih radnika (nadam se ne i šahista) u Republici Srpskoj. Svakom pametnom ovi događaji bili su dovoljan signal da se zamisli nad očiglednom podjelom kad joj vrijeme nije. Da li je nužno da se Savez osnovan u decembru 1992. godine, koji je kroz takmičenja preživio ratne strahote, podijeli i raspadne kao da ga nikada nije bilo?

Naš klub je ove godine poslao 26 djece na Kadetsko prvenstvo RS (2 zlatne i jedna bronzana medalja), 10 djece na Kadetsko prvenstvo BiH (3 bronzane medalje), bili smo pobjednici Druge lige RS, a na upravo završenim ligama – pobjednici Prve lige za žene i drugoplasirani na omladinskoj ligi. Klub se finansira isključivo kroz dobru volju nekoliko dobronamjernih ljudi, bez bilo kakve pomoći institucija i budžetskih sredstava.

Smatramo da imamo pravo da se naš glas čuje na obje strane i uvjereni smo da sadašnjoj situaciji što prije mora doći kraj. Kada kažem «KRAJ», mislim da nikakva sudska presuda, niti dalje podjele nisu ono što žele šahisti u Republici Srpskoj.

Zbog toga predlažem da se obje strane saglase da se organizuje JEDINSTVENA IZBORNA SKUPŠTINA ŠAHOVSKOG SAVEZA REPUBLIKE SRPSKE, na kojoj će, bez pritisaka i prijetnji bilo koje vrste, učešće uzeti svi klubovi Republike Srpske.
Takva Skupština bi:
– poništila odluke Skupština održanih u Tesliću i Banji Dvorovi i stavila van snage sve sudske žalbe, tužbe i prijave
TAJNIM glasanjem izabrala predsjednika ŠS RS i članove Upravnog odbora
– javnim glasanjem izabrala ostale organe prema Statutu ŠS RS

Da bi ovakva Skupština bila održana, mora biti kvalitetno pripremljena, pa predlažem formiranje Radne grupe, u koju bi obje strane delegirale po dva člana, a priduženi član bio bi predstavnik Kancelarije ŠS RS.

Zadatak Radne grupe bio bi da kroz jedan ili dva sastanka:
– utvrdi termin i mjesto održavanja Skupštine (poštujući geografski princip smanjenja troškova delegata)
– utvrdi spisak klubova i delegata koji imaju pravo glasa
– utvrdi sastav Radnog predsjedništva, Verifikacione (izborne) komisije i ostale bitne detalje.

Uvjeren sam da bi ovako izabrane organe bez izuzetka poštovali svi šahisti Republike Srpske, a da bi rezultate ovakve Skupštine poštovalo i resorno Ministarstvo.

Vjerujem da je 31. avgust datum, do kog je razumno da dobijem Vaše odgovore. U slučaju da oni budu pozitivni, pozvaću Vas da zajedno sjednemo u Banjaluci, pružimo ruke jedni drugima, formirate Radnu grupu i tu bi se moja misija završila, jer drugih ambicija nemam.

Očekujući Vaše odgovore, primite moj iskreni šahovski pozdrav.

S poštovanjem,

Aleksandar Kovač
Predsjednik
OŠK „9. Januar“ – Foča

Foča, 19.08.2019. g.

  • Dostavljeno: Ministarstvu omladine, porodice i sporta

Mladi šahisti Srbije ipak bez medalje u Bratislavi


/11. avgust 2019/

Na upravo završenom prvenstvu Evrope za mlade šahiste ipak smo ostali bez medalje.
Talentovana Hana Denić nije iskoristila pruženu šansu, i u poslednjem kolu je ipak izgubila od Musebayeve iz Belgije. Turnir je završila na solidnom 11. mestu. Stefan Tadić je naš najuspešniji takmičar sa 7 poena, ali se činilo da je i on mogao do medalje da je imao više sreće u pretposlednjem kolu. Završio je na odličnom 8. mestu. Andrej Ljepić (U10) je ostvario solidan rezultat zauzevši 10. mesto. Po 6 poena su još sakupili Gajčin Marina (U18) i Stevanović Jovan (U12) koji su tek pri kraju turnira počeli da redjaju pobede.
Generalno, naši mladi reprenzentativci su igrali solidno, ali za osvajanje medalja na takmičenju ovakvog ranga porebna je bolja pripremljenost kao i malo sreće koju mi svakako nismo imali.

IM Zoran Arsović

http://www.serbiachess.net/

GM Kevin Spraggett: Čuda, magija i Komisija FIDE za fer plej


Nekoliko nedjelja nakon što se fotografija velemajstora Igora Rausisa kako sjedi u toaletu sa mobilnim telefonom tokom šahovskog turnira proširila kao virus, pitanje porijekla fotografije i dalje ostaje neodgovoreno. Zašto FIDE to ne istražuje?

Pojavila se priča u lokalnim strazburškim novinama, u kojoj citiraju organizatora turnira Daniela Roosa, koji fotografiju pripisuje lokalnim neimenovanim šahovskim navijačima. Imam problem da to prihvatim jer ne postoji nešto tako kao „neimenovani šahista“. Svi šahisti imaju imena i FIDE ID. Daniel Roos neće da kaže ko je taj?!

Da ne zanemarimo činjenicu da je šahista koji je ušao u susjednu kabinu toaleta do Rausisa kako bi ga slikao telefonom, i tako sam prekršio nekoliko propisa protiv varanja. A da ne pominjem da je počinio nezakonito djelo.

Zvaničnik FIDE Emil Sutovski napisao je na svojoj fejsbuk stranici da je organizatorima savjetovano da se obrate policiji. Sada znamo da nisu kontaktirali policiju. Neki su razvili tezu da bi im se policija nasmijala kada bi im postavili pitanje varanja u šahovskoj partiji.

Ali trebalo je kontaktirati policiju jer je fotografisanje bilo nezakonito. Uvjeravam vas da se policija ne bi smijala.

Bez sumnje, Komisija FIDE za fair play želi da sve ovo brzo nestane. Pored toga Rausis je već priznao da je varao. Slučaj je zatvoren.

Ali stvari nisu tako jednostavne … Ne vjerujem u čudne slučajnosti. Ne verujem ni u fotografije koje magično same počinju da se šire kao virus.

Neko je bio odgovoran za ovu fotografiju. Neko, ne nužno ista osoba, bio je odgovoran za to da se fotografija proširi. Dok FIDE to ne istraži do kraja, ta pitanja će i dalje postojati.

Pokušaj da ovo ‘gurne pod tepih’ samo će dodatno oslabiti imidž FIDE u ovoj aferi.

GM Kevin Spraggett

Truth or Consequences