Vladimir Akopjan: Loša šala?


Komentar na Karpovljev intervju

Piše: Vladimir Akopjan, velemajstor

Loša šala?

24.05.2021.

Poštovani Evgenij,

sa velikim zaprepašćenjem pročitao sam odlomak starog intervjua sa Anatolijem Karpovom, koji se mene lično tiče.

Izjava o „fuziji“ u poslednjem kolu je toliko apsurdna da čovjek ne želi ni da je komentariše.

Nisam imao takav odnos sa Garrijem Kimovichem, tako da bi me on nazvao, čak i sa tako glupim zahtjevom.

Pored toga, nikada nisam razgovarao sa mističnim „kanadskim velemajstorom“ kome sam to ispričao. Mnogo je lakše pretpostaviti da je Anatolij Evgenijevič bio žrtva neke surove šale ili podvale.

Mnogo mi je prijatnije da čestitam rođendan Anatoliju Evgenijeviču Karpovu, izuzetnom  šahisti i mom odličnom partneru u beloti na istom turniru (Linares, 1995), i da mu poželim zdravlje i uspjeh u svemu!

S poštovanjem,

Vladimir Akopjan

Злая шутка? | chess-news.ru

FM Aleksandar Tomić: Serija šahovskih turnira u Crnoj Gori


Aleksandar Tomic

U vezi sa sahovskim turnirima koji su organizovani u proteklom periodu i narednim koji ce se odrzavati u toku citave godine u Crnoj Gori.

Zelim prvenstveno da se zahvalim predsjedniku Sahovskog saveza Jovan Milovic na bezrezervnoj podrsci,kako finansijskoj,tako i drugarskoj.Bez njega i Zeljko Mijanovic bi sva ova prije svega jako plemenita prica bila nezamisliva.

Inace ne volim da pisem o ovim stvarima,ali cisto radi citave sahovske javnosti.Malo je i nezahvalno ali moram da kazem da bez Jovana Milovica i Luka Draskovic i njihove velike ljubavi prema sahu,jako je bilo tesko uopste u cudnim epidemioloskim okolnostima pomisliti, a kamoli organizovati turnire ovako visokog nivoa,sa toliko zvucnih svjetskih imena.

Posebno bih istakao rad Mitar Djukanovic koji je svakog dana pored emisije koja je emitovana na niksickoj televiziji i brojnih izvjestaja za druge medije,uvijek bio tu,da zajedno sa mnom doceka nase prijatelje iz svijeta i regiona i ucini da se osjecaju lijepo u toku citavog turnira.

Ne smijem zaboraviti sekretara Sahovskog saveza Boro Miljanic,sudije Igora Vujacica i Milan Radonjic i sve nase prijatelje koji su finansijski podrzali nase turnire,Opstinu Niksic,Turisticku agenciju naseg grada,firmu Info plan,Optiku Mirkovic i mnoge druge.

Ja sam tezio maksimalno da se ovi turniri organizuju,ne samo da bih ih igrao ja,nego svi nasi mladi ljudi,koji bi dobili brojne sanse da pokusaju da igraju na sto vecoj sceni,da uzivaju u sahu,dobroj atmosferi i kao posledica toga doci ce dobri potezi i titule.

Prvi put u zivotu sam na nekom turniru kada sam mozda i najvise ocekivao od svoje igracke snage zavrsio na poslednjem mjestu,sada kad ovo pisem smijem se,nijesam tuzan ni malo,cak mi je i drago zbog toga. Uzivao sam u fenomenalnom druzenju,toliko ljudi sa svih krajeva svijeta u nekada najvecem sahovskom centru u Jugoslaviji, Niksicu,gradu dobrih ljudi i lijepih zena 😅.

U ponedeljak se prica nastavlja na Sampionatu Crne Gore,velika borba za titulu i jos veci ulog,prva cetiri igraca sa prvenstva igrace doigravanje,prvak odlazi na jedno od najprestiznijih takmicenja na svijetu,Svjetski Kup. Nakon toga 10-17 maj ide velemajstorski turnir u Budvi.Sto bi rekao jedan od mojih najdrazih sahista Crne Gore:“Bice arije“.Ljublju 😂❤️

(Preneseno sa fejsbuk stranice FM Aleksandra Tomića)

Grčić Dimitrije: Tačka na turbulencije u Šahovskom savezu Republike Srpske


Piše: Grčić Dimitrije

Sa radošću želim objaviti, Rješenje Okružnog suda u Banja Luci od 06. Aprila 2021. godine, gdje se odbija Žalba na donešeno rješenje Osnovnog suda u Banja Luci, i time je stavljena tačka na nepotrebne turbulencije u Šahovskom savezu Republike Srpske.

Grupa istomišljenika na čelu sa Radovanom Grdinić iz Trebinja, krenula je 2019. godine da ruši legalne organe ŠSRS na vanrednoj Srupštini u Tesliću, gdje je prethodno lobirao po nekim šahovskim klubovima u Republici Srpskoj, i našao snažno utočište nekih šahovskih klubova u gradu Gradiška, na žalost, najvećom zaslugom Predsjednika ŠK „Kozara“ Gradiška.

Ta i takva situacija u ŠSRS je pisana i opisivana u mnogim portalima kod nas i okruženju, gdje su svoju navodnu opravdanost našli kod nekih poznatih šahista, te su raznim mahinacijama preoteli web stranicu ŠSRS, i blatili sve što se svojski radilo u ŠSRS, jer su bili podržani nekim političarima režima.

Spomenuta družina je pusta manjina, gdje je ogroman broj šahovskih klubova Republike Srpske svojski stao iza novog rukovodstva na čelu sa gospodinom Predsjednikom Aleksandrom Kovač i neumornog šahovskog  entuzijaste  IA Stojanović Vlade.

        Važno je napomenuti da je pobjedio ŠAH, jer se veći dio njihovih pristalica priklonio stvarnom ŠSRS na čelu sa Predsjednikom Aleksandrom Kovač, i učestvovali na prvenstvima i takmičenjima u organizaciji jedinog nam ŠSRS u prošloj godini, dakle, sva su planirana takmičenja održana u 2020. godini i bez onih, minornog broja šahovskih klubova, koji su podržavali Radovana Grdinić i osobe oko njega.

        Mi odrasli moramo biti primjer mladima, jer je šah drevna igra koju trebamo svi voljeti na svoj način, i poštovati danonoćni rad rukovodstva ŠSRS, koje nam kreira mnoga takmičenja i prvenstva tokom kalendarske godine.

         GENS UNA SUMUS

SSRS 1 Žalba

SSRS 2 Konačno rješenje

SSRS 3 Konačno rješenje

Garry Kasparov: „Pobjednika turnira kandidata treba da odredi doigravanje, a ne dodatni kriterijum“


25.04.2021 16:46

Garry Kasparov vjeruje da bi danas Anish Giri bio najdostojniji protivnik Magnusa Carlsena u meču svjetskog šampionata. Holandski šahista je taj koji je, prema 13. svjetskom šampionu, pokazao najbolju igru u drugom krugu Turnira kandidata.

„Što imamo sada? Pobjednika turnira u slučaju jednakog broja poena odrediće dodatni kriterijum. Zato je Nepomniachtchi ispred Girija iz razloga što je partiju protiv njega dobio prije godinu dana. Prije godinu dana!

Da li je u FIDE bilo tako teško odrediti dodatni dan za doigravanje? Svjetski šampion će se odrediti u doigravanju! Carlsen je dva puta pobijedio na ovaj način. A zašto onda ne može tako da se odredi na turniru kandidata? Ovo je smiješno. To je jednostavno smiješno!

… Inače, Karjakin se na isti način kvalifikovao za meč i 2016. godine! Prije posljednjeg kola u Moskvi dijelio je prvo mjesto sa Caruanom, ali je bio ispred njega prema dodatnim kriterijima. Caruana je tada bio prisiljen da igra sa njim na pobjedu crnim figurama. FIDE je iz tog događaja trebao da nauči lekciju! Jer to je potpuno pogrešno. Ako dva igrača dijele prvo mjesto, dajte im priliku da odrede ko je jaču u doigravanju. Ova metoda je prihvaćena svuda, čak i u meču za svjetskog šampiona! To je poput izvođenja jedanaesteraca u fudbalu.

Dozvolite mi da naglasim: Nemam primjedbi na Nepomniachtchija, on će pobjediti na turniru (sa velikom vjerovatnoćom) po svim pravilima. I odigraće meč za svjetskog šampiona, kojeg je zaslužio. „

* * *

Kasparov pažljivo prati partije na  turniru i dijeli svoje utiske na svom novom kanalu Kasparovchess (za publiku koja govori engleski jezik). Govoreći o partijama u prošlom 12. kolu, posebno se zadržao na dvojici učesnika – Wang Hao-u i Alekseenku.

Foto: Lennart Ots

“Njihove partije na ovom turniru pokazuju: oni su šahisti iz druge lige, a ne na nivoa kandidata.

Da, izabrani su za turnir kandidata. Ali kako su izabrani? Preko turnira po švajcarskom sistemu?! Pa, sjajna ideja [Dvorkovičevog pomoćnika u FIDE] Emila Sutovskog! Otvorimo vrata, kažu, svima, izbor učinimo zanimljivijim!

Ustvari, kvalifikacijski ciklus nije mjesto na kojem želite da vršite popularizaciju šaha. Kvalifikacioni ciklus postoji kako bi se odabrao  najjači protivniki za svjetskog prvaka!

Opet, nemam nikakvih primjedbi na Nepomniachtchija -pobijedio je Wang Hao-a i Alekseenka. Ali kako su oni igrali u tim partijama je naprosto neshvatljivo! Najgore partije na turniru. Užasna igra – na nivou 2.400, ako ne i nižem. Uostalom, ove partije mogu postati presudne u borbi za pobjednika i  meča s Carlsenom! Sve ovo sugeriše da je potrebno jasno odvojiti dva različita procesa: izbor za meč za svjetskog šampiona i popularizaciju šaha. Prije početka turnira svi su vrlo dobro znali dva imena, koja definitivno neće zauzeti prvo mjesto. Niko ne bi dao ni cent da će pobjediti Wang Haoa i Alekseenko. Od ostalih šest učesnika, svako se mogao kvalifikovati za meč. „

Гарри Каспаров: „Ван Хао и Алексеенко – шахматисты из другой лиги. Претендентами они стали в результате „блестящей идеи“ Сутовского“ | chess-news.ru

Da li Vam se sviđa ovaj komentar Kasparova?

Za i protiv onlajn šaha


Evo zanimljive diskusije o onlajn turnirima sa jedne e-mail liste:

Piše: mk Damir Mravunac

VETERANSKI TURNIRI

Poštovani šahovski kolege, posebno HŠV !

Potpuno se slažem s uvaženim kolegom Zorkom ( „…Pošto sam igrao na turniru ( s veseljem ) želim samo ukazati da sigurno nisam jedini koji igra kad ga pozovu i ne gleda tko je organizator, nego se veseli da može igrati na zanimljivom turniru…“) koji podržava igranje na veteranskim turnirima.

Nažalost zbog Corona pandemije danas su jako rijetki turniri u klasičnom šahu, ali mi šahisti, za razliku od ostalih sportova, imamo rijetku privilegiju i mogućnost da možemo igrati na on-line šahovskim turnirima.

U HR trenutno takve turnire organiziraju redovito samo ŠK Travno, ŠK Morčić i od ove godine ZŠS…! Naravno na internetskim stranicama lichess i chess.com svakodnevno se može igrati na raznoraznim turnirima, a posebno su zanimljivi ekipni turniri, na kojima sudjeluju i više naših ekipa. Osobno igram svakodnevno na raznim internetskim on-line turnirima, na kojima igraju tisuće igrača iz cijelog svijeta ( igrao sam nedavno i na maratonskom 24-satnom turniru s preko 22.000 igrača…!).

Činjenica je da jako malo HŠV ( hrvatskih šahovskih veterana ) igra na on-line šahovskim turnirima. Teško je shvatiti da od skoro 1.400 članova šahovskih veterana registriranih pri HŠS, samo nas oko tridesetak (!?) igra on-line…!? I tu stvarno nema veze tko je organizator turnira, organizatori su razni, ali svakome bi trebali dati podršku u organizaciji…!

Nažalost za nas veterane vrijeme ne radi, mi smo već u cajtnotu, životni sat nam neumitno otkucava, puno nas je kolega napustilo…

Imamo mogućnost da se družimo i igramo našu najljepšu igru putem interneta, u toploj sobi, zaštićeni od Corone…ali to ogromna većina ne koristi…!??? 

Zašto…? Bilo bi interesantno to saznati…!

Pozivam sve kolege i prijatelje, pogotovo HŠV da se aktiviraju te počnu igrati i družiti se na on-line šahovskim turnirima…! 

U svakoj kući danas postoji nekakakv kompjuter, a unuci će vas logirati na šahovsku platformu…samo treba htjeti i imati želju…!

Bojim se da klasičnih još dugo neće biti ( a i na njima nije baš velik odaziv veterana ).

GENS UNA SUMUS

mk Damir Mravunac, HŠV + 65

&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&

Piše: IM Srđan Šale

Poštovani “kolega“  Mravunac ,

Vaš entuzijazam za onlajn  šah me  “isprovocirao “ na ovaj odgovor koji je u duhu naslova  serije Curb your enthusiasm (prigušite svoj entuzijazam).

Dakle, želio bih ponuditi potpuno drugačije viđenje iste teme.

Netko je dobro rekao da je svatko od nas jedan prozor. I sa svakog prozora se vidi nešto drugo. Evo što se vidi s moje “ponistre“.

Igranje “službenog“ internet šaha smatram nekom čudnom disciplinom kojoj je sa šahom  zajedničko samo to što se koristi riječ šah i 32 figure. Radi se o čudnovatom kljunašu, koji se od klasičnog šaha duboko razlikuje .

Slično kao što su  potpuno drugačije  ekstremne discipline igranja šaha na 1 minutu ili dopisni šah. A dopisni šah je danas   igranje šaha emailom sa svojim kompjuterom sa kompjuterom drugog čovjeka .

Dakle, osobno me nimalo  ne privlači  “službeni “ Internet šah, kao što me ne privlači šah na jednu minutu, dopisni šah, Pero Ždero itd.

Igram povremeno na lichessu anonimno na 3 minute . Ili 3+1 Za opuštanje i zabavu.

Zapanjujuće je kolega Mravunac da ljudi varaju u anonimnoj bezveznoj partiji na 3 minute na lichessu .

Lako je to naravno ustanoviti i dokazati. Imam sakupljen folder tih partija. Ima čak besplatan software koji omogućava varanje .

Nemam ga instaliranog i nisam probao, ali zapanjujuće je da to ima na na netu i to besplatno.

8 od 10 ljudi ne predaje partiju nego puste da im iscuri vrijeme.

8 od 10 ljudi ne prihvaća revanš.

Kada bi čovjek izvodio psihološke zaključke o šahistima koji igraju na internetu  na 3 minute, onda bi one bile porazne za šahovski i ljudski rod .

Dakle, ako ljudi varaju na bezvezne 3 minute, zašto ne bi varali i na službenim turnirima? Pa to rade i velemajstori.

Bilo onlajn (slučaj Armenija), bilo u zahodu .

Klasičan šah  je neka vrsta “tihog “  “svetog “rituala. Nešto kao  misa ili opera ,ali bez zvuka . Poput meditacije.

Bronštejn je pisao da na partiju dolazi u “svjašćeni  zal šahmatnog iskustva (Svetu salu šahovske umjetnosti) .

Klasični  šah je u odnosu na ovaj internet šah kao partije meča Spaski -Fišer 1972., u odnosu na cuger partije u kojima se u klubovima razbijaju satovi ☺

Klasični šah je jedini pravi test šahovskih sposobnosti svih uključenih. Od igrača, sudaca, organizatora.

Korčnoj je pisao da u šahovskoj partiji postoji neka“mistična povezanost “  igrača. Piše da bi ponekad bio tako usredotočen da je osjećao (znao)  što njegov protivnik misli . Ustajao se brzo od stola kada bi vidio neki jak potez za protivnika da mu ga “ne prenese.“

Dakle, igrati  službene Internet partije sa osobom koju ne vidim, preko dvodimenzionalnog ekrana, misleći stalno- je li ovaj potez on sam smislio ili mu ga je šapnuo prijatelj ili kompjuter potpuno mi je neprivlačno. Nekako ponižavajuća situacija. U kojoj se pitam je li mi stan ili auto ozvučen .

Službeni Onlajn šah mi je apsurdan  kao što je apsurdno  provoditi ispite na faksu  onlajn ili emajlom. I steći diplomu.

Isto tako mi je neprivlačno igrati sa kompjuterom .

Neprivlačni su mi i mečevi s kompjuterom  kao što mi je jedan kolega IM rekao da redovno upražnjava.  Priznajem da je to dobar vid treninga,ali nakon dvije do 3 partije još oko godine 2000 mi je postalo dosadno i nepraktično. Osim što nitko ne voli stalno gubiti, čemu igrati s vanzemaljcem koji  ne igra kao ljudi ? Isto mislim i sada i prije 20 godina.

Naravno,  koristim kompjuter da ustanovim “istinu“ u partiji koju sam igrao u klasičnom šahu.

I za kraj.

Meni je čudno da je vama čudno zašto malo veterana igra onlajn šah. Pa valjda smo mi po godinama i sklonostima klasičari. I volimo klasiku.

Vi ste očito još šahovski mladac pa volite Internet novotarije ☺

Pozdrav

Srđan Šale 

Vladimir Cicmil- Uz serijal: Priča o prijateljstvu (GM Milan Draško)


Sa odusevljenom sam procitao serijal od pet nastavaka Prica o prijateljstvu koji je veoma nadahnuto napisao GM Milan Drasko. Zapisi poznatih sahista me uvijek odusevljavaju. A pominjanje legendarnog fudbalera Dragoslava Sekularca me podsjeti na neke dogadjaje stare 40 ili vise godina. Kao ljubitelj sahovske igre, Seki je cesto posjecivao mnoge sahovske turnire, cak i nizeg ranga, i s velikom paznjom pratio partije, a sudije su cesto tolerisale njegov kratkotrajni ulazak u prostor za igru. On bi obicno obisao nekoliko stolova, iz blizine posmotrio pozicije i posle 10-15 minuta presao u gledaliste. Ali tokom Finala kupa Srbije (Hotel Izvor, Arandjelovac, 1981?) zamjenik kapitena jedne ekipe se glasno pobunio – trazeci da i on udje u prostor za igru (po Pravilniku imao je pravo ili kapiten ili zmjenik kapitena, a ne obojica). Mali nesporazum je brzo izgladjen, a ja kao sudija sam dobio ukor od glavnog sudije IA Ljubivoja Perunovica. No pre tog incidenta, po zelji igraca IM Sase Velickovica, napravio sam njihovu zajednicku fotografiju (istina veoma loseg kvaliteta), koju sam nedavno izvukao iz ‘kutije za cipele’. Sasa je kao omladinac trenirao i igrao fudbal, pa nije cudno sto je zelio da bude na istoj slici sa svojim fudbalskim idolom. Ali sudbina je htjela da Sasa, s kojim sam se tada druzio, do sada ne vidi ovu fotografiju – putevi su nam se nekako razilazili. Nadam se da ce sada ova fotografija doci i do njega, a siguran sam da ovaj dogadjaj i susret sa Sekularcem nije zaboravio.

Na slici: IM Sasa Velickovic i fudbaler Dragoslav Sekularac veoma ozbiljno prate sahovske partije (Finale Kupa Srbije, Hotel Izvor, Arandjelovac, mislim 1981).

Vladimir Cicmil,

04.04.2021.

Romain Edouard: Hibridni turniri – šala mora da prestane!


GM Romain Edouard:

20.02.2021

Igranje na prvom zvaničnom Hibridnom turniru, meč između četiri grada: Osla, Bratislava, Malmea i Barselone. To je zabavno iskustvo, i ponosan sam što predstavljam svoj grad!

Ipak, jako se nadam da će se Barselona biti sutra normalno tretirana u poslednjem kolu, kada ćemo najvjerovatnije igrati za titulu.

Na startu moje (FIDE rejtingovane!!) popodnevne partije izgubio sam nekoliko minuta jer mi server nije uzimao u obzir moj potez, što je pored samog vremena koje nije bilo previše relevantno, uticalo na mene mnogo psihološki. S obzirom na to koliko sam grešaka napravio ove godine, ne bih se nužno kladio da je ovo razlog zašto nisam pobjedio + 4 poziciju, ali sam se osjećao pogođenim tokom partije. Isto se desilo i mojim saigračima nekoliko puta i nijedno vrijeme nije nam vraćeno na časovnicima. Međutim, kada se to desilo jednom našem protivniku, odmah su mu dodali vreme na satu.
Konačno, pobijedili smo na vrijeme (u dobijenoj poziciji) zbog sličnog problema sa prenosom uživo kod protivnika, a oni su  insistirali da se vrati vrijeme (opet!) i da nastave da igraju.

Šala mora da prestane!


Aleksej Širov: Dobra reklama protiv evropskog hibridnog prvenstva!

Romain Edouard: Hibridno takmičenje je sjajno. Po mom mišljenju rejtingovanje  FIDE je pogrešno – ali to je samo moje mišljenje (bez obzira na moj rezultat). A u vezi sa tehničkim greškama – to je prvi eksperiment. Jedini stvarni problem ovdje je vraćanje vremena samo odabranim igračima!

Evgeni Postni- komentariše post Romain Edouarda

Ovo je takođe mišljenje najmanje desetina vaših kolega, kao što je pokazala moja anketa.

Jacob Aagaard- Mislim da će hibridna takmičenja ionako postati uobičajena stvar za nekoliko godina. Ali moramo da koristimo samopokretne table…

Romain Edouard- Igramo na DGT tablama ako na to mislite! Ali veza između table i računara ponekad zakaže. Što nije kraj svijeta ako ga kontrolišu i uvijek dodaju vrijeme – svima! •

Michal Krasenkov- Koliki je bio tempo igre?

Romain Edouard- 90 + 35

 

Romain Edouard – Bili smo primorani da igramo u partiji koja je dobijena na vrijeme, a naš igrač, koji je bio mnogo bolji, bio je totalno ometen nakon tako duge pauze i remizirao! To je sve bolje i bolje! Ok, odlučio sam da ionako neću igrati evropski hibridni šampionat. Nisam siguran da će se to ipak održati. Događaj koji igrate zapravo mi se činio u redu prije vašeg posta. Ali generalno mislim da ne treba zaboraviti da je pravo značenje igranja na Internetu ..

Romain Edouard – BTV, o kom hibridnom turniru govorite? Događaj koji se održava krajem marta samo je timsko takmičenje kada svi igraju od kuće, pomislio sam?

Romain Edouard-I pogledajte ovo: partija na tabli 1 biće bez rejtinga (pogledajte „U“) jer su oba igrača izgubila na vrijeme.

Aleksej Širov- Bilo je puno glasina, evropsko prvenstvo će se održati u hibridnom formatu, a takođe i američki kontinentalni šampionat

Romain Edouard- Barem planiram da  sa mojim timom definitivno ne da putujem! Propisi ne spominju reč „hibrid“ nigdje, koliko sam vidio-

Aleksej Širov- Govoreći o kvalifikacijama za Svetski kup naravno.

Romain Edouard -Pogrešno ste pročitali, mada se opet radi o timskom događaju! Nadajmo se zaista da se kontinentalni pojedinci mogu igrati OTB …

Tadeaš Kriebel komentariše post Alekseja Širova -Prema podacima naše šahovske federacije krajem maja trebalo da se održi hibridni Evropski šampionat. A više informacija trebalo bi da bude zvanično objavljeno sledeće nedelje. Tako da se bojim da su glasine tačne.

Aleksej Širov odgovara na post Tadeaša Kriebela -Hvala vam na informacijama. Teška mi je odluka, ali trenutno se čini da neću igrati. Ali u redu, prvo moram da razgovaram sa svojom federacijom (ne sa Letonskom, iako bi Riga bila moje mesto).

(Diskusija na tviteru)

Genna Sosonko: Jermenski radio


Jermenski radio

25.01.2021 21:45

Piše: Genna Sosonko

U drugom meču za svjetskog šampiona, Petrosjan – Spaski (1969), svjetski šampion je pobedio u prvoj partiji i poveo. Međutim, tada su njegovi rezultati postali manje impresivni i na kraju je Spasski izborio pobjedu (12,5: 10,5).

U ciklusu tada izuzetno popularnih komentara „jermenskog radija“ odmah su se pojavile sledeće, posvećene toku borbe u programima ovog „radija“:

Sjajni jermenski šahista, velemajstor Tigran Petrosjan …

Talentovani sovjetski velemajstor T. Petrosjan …

Učenik tbilisijske škole šaha Petrosjan …

Ovoga sam se sjetio kad sam pročitao komentar predsjednika Ruske šahovske federacije nakon pobede Andreja Esipenka protiv svjetskog prvaka:

“Pobeda nad Carlsenom govori o pripremi i potencijalu šahiste Esipenka.”

Istina, upravo tamo, tako da čitalac ne sumnja, objašnjava se kome Andrej duguje uspjehe: „Ruski velemajstor je diplomac opšteobrazovnog centra “Sirius”, stvorenog na inicijativu predsednika Vladimira Putina“.

Zašto šahista Esipenko, pošto je pobjedio svetskog prvaka, nije dobio visoko pohvalne, pa čak i euforične riječi od rukovodstva ruskog šaha? I zvuči neubjedljivo, da funkcioneri na ovo nisu obraćali pažnju.

Kakav bi se tekst pojavio da je smjer palca drugačiji – prepuštam vašoj mašti.

Ne isključujem mogućnost da će Andrejev palac za ‘lajk’ biti „savijen“ i da će znak biti zamijenjen ovako:

Ali to je malo vjerovatno ovo je 2021. godina, a mladi ljudi, posebno oni rođeni u trećem milenijumu, misle svojom glavom.

Genna Sosonko

Армянское радио | chess-news.ru (chess-news.ru)

Komentar IM Zlatka Martića na tekst: Hibridni turniri – za i protiv


Komentar na tekst: Hibridni turniri – za i protiv

Definitivno sam protiv! I sada je pitanje da li je šah uopće sport, a na ovaj način šah apsolutno gubi svaki sportski karakter. Mjesto igranja šaha treba biti klub i turnirska dvorana gdje će se šahisti okupljati ,prije svega družiti i igrati. Na „hibridni“ način pomoći ćemo stvaranju otuđenih i frustriranih ljudi u modernom svijetu. Ne odobravam spajanje dva oblika šahovske igre u jedan. A također ne vidim načina da se može spriječiti varanje, toga će biti sve više i više. U svojoj sebičnosti mnogi će tome pribjegavati. Sve bi to moglo dovesti i do kraja kraljevske igre.

Osim toga, ne vidim razloga zašto bi gradski i državni proračuni skrbili o kompjutorskim ovisnicima. Šah bi se izjednačio sa besmislenim igricama i uistinu bi postao samo gubitak vremena, s posljedicama za mentalno i fizičko zdravlje. Umjereno igranje na PC je OK, ali tko može odoliti strasti. Treba krenuti od pitanja koja je korisnost šaha za društvenu zajednicu.

Botvinik je rekao da „nas šah uči da rješavamo netipične, nešablonske probleme koji iskrsavaju u svakodnevnom životu..“ Treba što više mladih da prođe kroz klubove. Nisu, u stvari, bitne njihove „hibridne“ šahovske karijere i titule, nego, prema Botviniku, blagodati koje će mladi, zahvaljujući šahu, uživati kasnije u svojim karijerama, kao doktori, inženjeri, profesori…A takve sposobnosti mladi, za PC-ijem u svojoj sobi -tvrdim razviti- neće.

(Komentar objavljen na Fejsbuku)

Rustam Kasimdzhanov reaguje na odlazak Tokhirzhonove u SAD otvorenim pismom: „Šah se brzo razvija u Uzbekistanu“


Rustam Kasimdzhanov: „Šah se brzo razvija u Uzbekistanu“

02.01.2021 23:22 

Rustam Kasimdzhanov je odgovorio je na informaciju o odlasku u SAD sada već vodeće šahistkinje Uzbekistana Gulrukhbegim Tokhirzhonove. Pismo velemajstora objavljeno je na web stranici šahovskog saveza Uzbekistana:

„Želim da izrazim svoje mišljenje o nedavno objavljenim člancima vezanim za promjenu Federacije Gulrukhbegim Tokhirzhonove i aktivnostima Šahovske federacije Uzbekistana.

Promjena federacije lična je stvar svakog šahiste. Volio bih da Gulrekhbegim nastavi uspjeh u učenju i šahu.

Poslednjih godina, Šahovska federacija Uzbekistana učinila je sjajan posao na popularizaciji šaha u zemlji. Mnoga takmičenja najvišeg nivoa uspješno su održana među muškarcima, ženama i djecom različitih uzrasta. Posebno bih napomenuo održavanje FIDE Grand Prix turnira među muškarcima i ženama, na kojima su učestvovali najjači igrači svijeta.

Takođe, održani su mnogi treninzi za šahiste i šahistkinje uz učešće vodećih trenera iz Uzbekistana i stranih zemalja.

Federacija posvećuje veliku pažnju razvoju dječjeg i omladinskog šaha u Uzbekistanu. Kao rezultat toga, naši mladi igrači napreduju u međunarodnim okvirima. Uzbekistan može biti ponosan na naše azijske i svjetske prvake u različitim uzrasnim kategorijama među dječacima i djevojčicama.

Naši mladi šahisti redovno učestvuju na raznim takmičenjima najvišeg nivoa. Nodirbek Abdusattorov, jedan od najjačih mladih šahista svijeta, u januaru sledeće godine predstavljaće  Uzbekistan na elitnom turniru u Wijk aan Zeeu u Holandiji. Svi šahisti svijeta sanjaju da učestvuju na ovom takmičenju, gdje igraju najbolji svjetski igrači, uključujući i trenutnog svjetskog šampiona. Nodirbekovo učešće na ovako prestižnom turniru rezultat je pregovora između zaposlenih u Federaciji Uzbekistana i organizatora turnira.

Šah se brzo razvija u Uzbekistanu. Siguran sam da će naše šahistkinje i šahistkinje i dalje pokazivati ​​najviše rezultate na mnogim takmičenjima, uključujući Svjetsku šahovsku olimpijadu.

Rustam Kasimdzhanov, 17. svjetski šahovski prvak“.

Aleksandra Gorjačkina: „Razglasilo se da sam se više sam se odmarala prije taj-brejka“


24.12.2020 13:20

„Sad se na Fejsbuku razvila diskusija oko činjenice da sam se više odmarala prije taj-brejka. Ali ipak, završila sam ne pola dana ranije od Poline [Šuvalove], kako je predstavljeno, već 40 minuta. Ne želim da se prepirem sa bilo kim, ali toliko je bilo. Zato ne mogu da kažem da sam u dodatni meč ušla vrlo svježa i odmorna “, rekla je Aleksandra Gorjačkina u intervjuu za Rusku šahovsku federaciju.

„Pola dana ranije“ – tako nije nigdje „predstavljeno“. Trener Šuvalove Sergej Zagrebeljni napisao je „sat i po ranije“, dok je sama Polina u intervjuu za našu veb stranicu procjenila da je razmak „dva sata“. U stvarnosti su podaci Goriachkine mnogo bliži istini: oko 40 minuta je prošlo između kraja njene klasične partije u poslednjem kolu i kraja igre protivnice (plus ili minus pet minuta, ne više).

„Budući da su pravila i propisi poznati prije turnira i da ih učesnici potpisuju, pitanje kako se osjećate zbog taj-brejka više se ne isplati. Nema izbora, svi znaju pravila. Nikada neće biti idealnih uslova i neće sve ispasti kako želite. Naravno da se ponekad dogodi i ovako, ali se ne može na to računati.

Taj-brejkovi nakon Superfinala uvijek su predviđeni propisima, igraju se skoro svih poslednjih godina. Prema tome, sve je jednostavno: došla sam i igrala “, dodala je Gorjačkina.

Foto: Eteri Kublashvili, ruchess.ru

Šampionka Rusije veruje da je ovo bio jedan od njenih najboljih superfinala u pogledu nivoa igre: „Nekada sam gubila po tri partije, ali sam onda ipak postajala šampionka. Ovdje sam pokazala vrlo dobru, čvrstu igru. Generalno, ovo je jedan od rijetkih turnira na kojima se ne stidim ni jedne partije”.

„Ne mogu da kažem da sam tokom takmičenja jurila da sustignem Šuvalovu. Cilj mi je bio da pokažem dobar nivo igre, a prije turnira sam pretpostavljala da će to biti dovoljno. Tako se, u principu, ispostavilo: nigde nisam žurila, nisam previđala, igrala sam čvrsto, samopouzdano i to je bilo dovoljno “.

GM Sergei Zagrebelni: O doigravanjima


19.12.2020

„I konje ubijaju, zar ne?“ (film), ili O doigravnjima u sportu / šahu.

Postoje li drugi sportovi u kojima se doigravanja  održavaju u uslovima koji su očigledno nejednaki za protivnike?

Uzmimo fudbal. U regularnom vremenu timovi nisu odredili  pobjednika – još dva poluvremena od po 15 minuta, ako opet bude nerješeno, odlučiće  penali. U hokeju mogu da igraju dok se ne postigne prvi gol. Vjerovatno postoje i druga dogiravanja, ali bez obzira koja se doigravanja koriste, svi se čvrsto pridržavaju uslova ravnopravnosti.

Šta mi imamo? Da su Goryachkina i Shuvalova igrale međusobno u poslednjem kolu, a posle toga obe odredile pobjednika u doigravanju, onda bi sve bilo u redu. Ali, igrale su sa različitim protivnicima i prirodno završavali svoje partije u različito vrijeme. Goryačkina se oslobodila sat i po ranije. Tada je mirno otišla u hotel: da se konačno odmori, pripremi, normalno večera. Šuvalova je, nakon više od pet sati borbe, za sat vremena morala da pođe na taj-brejk. Ne može biti reči o bilo kakvom odmoru, a kamoli o pripremi; takođe nije imala vremena ni da ide u hotel – bar da se presvuče. Aleksandra je na taj-brejk otišla u laganoj odjeći (majici) primjerenoj formatu, dok je Polina ostala u istom teškom džemperu i jakni.

Foto: Eteri Kublashvili, ruchess.ru

Ovdje se uopšte ne radi o mojoj učenici i pokušaju da se opravda njen poraz. Situacija je mogla biti i suprotna, da Gorjačkina nije imala sreće.

Uzmite situaciju na muškom šampionatu . Nepomniachtchi je vrlo brzo završio partiju i sačekao kraj Karjakinove borbe. A da Sergej nije izgubio, da je igrao je nerješeno … onako za šest sati?

Nadam se da svi razumiju na šta mislim. Postavlja se pitanje: šta raditi? Nepomniachtchi je u jednom od svojih „šampionskih”  intervjua otvoreno rekao da želi da se Karjakinova igra završi odlučeno – toliko nije želio da igra doigravanje.

Dakle, sami sportisti ne žele da igraju doigravanje. Organizatori ne mogu obezbjediti jednake uslove za učesnike (naravno, može se igrati sutra, ali za organizatore mislim da je to vrlo problematično).

Preostalo je samo otkazati doigravanje. Ja sam za otkazivanje. A prvim dodatnim kriterij  bi ostavio ono što se koristilo za određivanje  narednih mjesta – broj odigranih partija crnim figurama. Od svih ostalih poznatih, ovaj dodatni kriterijum mi se čini najpošteniji.

GM Sergei Zagrebelni

О тай-брейках | chess-news.ru (chess-news.ru)

 

Velemajstor Božidar Ivanović: Šahovsko ime za poštovanje-Aleksandar Matanović (90)


 Vrijeme i život

ALEKSANDAR  MATANOVIĆ  (90)

 Šahovsko ime za poštovanje

Od kraja V vijeka, kad je na jugoistoku Indije zaplakalo šahovsko novorodjenče, pa sve do danas, kad se toliko vjekova sručilo na njegova 64 polja, puno slavnih ljudi ostavilo je na njima svoje tragove i brusilo to civilizacijsko čedo do savršenstva.

Šahovsko putovanje od Dalekog i Bliskog Istoka do Evrope i Amerike završilo je sjajnim epilogom u vidu povećanog interesovanja javnosti za borbe vrhunskih igrača. To je 1886. godine dovelo do organizovanja meča za titulu svjetskog prvaka i, potom, do formiranja svjetske šahovske organizacije – FIDE 1924. godine u Parizu. Dvadeseti vijek je više puta grmio svojim topovima, i tada je šahovska muza ćutala, ali je poslije Drugog svjetskog rata krenuo novi život i uzdigao šah do samih vrhova popularnosti.

Prva zemlja koja je ustoličila svoju šahovsku nadmoć bio je SSSR, a njen prvi pratilac na planetarnoj sceni postala je Jugoslavija, zemlja koja će tu ulogu igrati 25 godina. Poslije velikih uspjeha koje su ostvarili Pirc, Trifunović i Gligorić, na scenu je stupila darovita trojka Matanović, Fuderer i Ivkov, najavljujući nove visoke domete šaha u poratnoj Jugoslaviji.

No, dok je Fuderer napustio šah i posvetio se drugoj profesiji, Matanović i Ivkov su nastavili šahovskim stazama i ostvarili rezultate za poštovanje. Taj uspjeh je utoliko vredniji što je u to vrijeme bilo teško doći do teoretskih i drugih saznanja kakva su bila dostupna sovjetskim šahistima. Naši igrači su ih otkrivali svojim talentom, pa se valja zapitati dokle bi oni stigli da su imali uslove poput kolega iz SSSR-a.

Matanović je bio jedan od četrdesetak velemajstora u svijetu kad je osvojio titulu 1955. godine. O njemu je puno riječi napisano, uz biografske podatke i partije, a ja ću njegov šahovski i ljudski portret pokušati da naslikam sa par pikantnih detalja iz svog sjećanja. Aleksandar Matanović (23. V 1930.) koga su bliski prijatelji zvali Beka, bio je šahovski klasik pozicionog stila, vrlo jak u manevarskoj borbi. Slabije protivnike nadigravao je rutinom iskusnog stratega a glavno oružje čuvao je za šahovsku elitu. Čini se da je na njega snažno uticao Mihail Botvinik, kojeg je Matanović puno cijenio. Kad sam ga bolje upoznao pitao sam se zašto igrač takve klase nema većih ambicija jer mu je, po mom sudu, to uskratilo prodor u svjetski vrh. Sličan Matanoviću bio je Karl Šlehter, sjajan intelektualac, urednik rubrike u tada najcijenjenijem šahovskom časopisu „Deutsche Schachzeitung“, što znači da je bio dobro upućen u teoretska dostignuća. Emanuel Lasker mu je dodijelio velike komplimente, uz primjedbu da „zbog mirnog života koji vodi, Šlehter nije spreman da uloži maksimalne napore kako bi od drugog preuzeo titulu svjetskog prvaka“.

Bio sam omladinac kad sam prvi put ugledao Aleksandra Matanovića. Bilo je to 1963. godine kad je velemajstor gostovao u Crnoj Gori i igrao simultanku na Cetinju, u prostorijama bivše Crnogorske banke. Šah je bio omiljen u gradu pod Lovćenom pa su učesnici simultanke i posmatrači usmjerili ovo druženje na igru i zanimljiv razgovor sa velemajstorom. Medju igračima sam bio i ja kao najbolji republički omladinac.

Sledeći nastup Matanovića u Crnoj Gori bio je dvije godine kasnije, na državnom prvenstvu u Titogradu. Veliko interesovanje brojne publike izazvalo je učešće trojice glavnih favorita : Gligorića, Ivkova i Matanovića. Šampionat je prilagodjen kalendaru takmičenja i jubileju grada a održan je od 24. XI do 19. XII, unaprijed za 1966. godinu. Zanimljive borbe i preokreti pratili su čitav turnir a Gligorić je u finišu uspio da izbori šampionsku titulu. Taj dogadjaj je dao ogroman podstrek razvoju i popularizaciji šaha u Crnoj Gori. Kako sam imao priliku da upoznam Gligorića, Ivkova, Parmu i druge naše igrače, Matanović mi je dugo ostao zagonetan zbog ozbiljnog i ledenog izraza lica koje ne odaje nikakve emocije. Naknadno sam shvatio da taj njegov izraz skriva skromnog i, nadasve, mudrog čovjeka sa puno ideja, koji životne okolnosti umije da analizira kao poziciju na šahovskoj ploči. To potvrdjuje njegovo pregalaštvo na ediciji „Informatora“ i „Enciklopedije šahovskih otvaranja“ koji su nastali kao plod praktičnog promišljanja da se poprave uslovi za rad i usavršavanje šahista van SSSR-a, koji su bili hendikepirani nedostatkom teoretskih znanja i informacija. Tu se Matanović, sa svojim saradnicima, pokazao kao preteča kompjuterske ere jer je ta literatura postala važan segment u pripremama profesionalnih igrača. Taj stručni i univerzalni šahovski priručnik osvojio  je svijet i našao mjesto u kulturnim institucijama mnogih zemalja. Šahisti Cetinja bili su česti posjetioci Biblioteke „Djurdje Crnojević“ i učili šah prateći „Informatorova“ izdanja. Sredinom devedesetih godina XX vijeka Matanović je obezbijedio više brojeva „Informatora“ i dva toma „Enciklopedije“ koji su nedostajali biblioteci. Taj njegov gest ostao je u sjećanju ljudi koji su mi to ispričali.

Moji lični susreti sa Matanovićem za šahovskim stolom rezultirali su borbenim i lijepim partijama. Ostala su mi u sjećanju još dva zanimljiva blic–susreta u kojima sam  otkrio vedru i duhovitu stranu njegovog karaktera, kao i osjećanje potrebe da upozori prijatelja na moguće nevolje i sumnjive okolnosti kojima može biti izložen.

Prvi susret se dogodio u Puli, za vrijeme majskog festivala, kad sam, sa društvom iz ekipe, prolazio pored jednog teniskog igrališta. U tom trenutku su naišli neki ljudi sa djecom, a meni je zapao za oko čovjek koji se, zbog viška kilograma, kretao usporeno.  – Zdravo Beko, kako se osećaš ovde? oglasi se on, uz širok osmijeh. – Hvala ti, baš je lepo, reče kratko Matanović. – A ja sam preterao sa kilažom, nastavi neznanac, pa idem svakog dana dole na stene da skačem u more i plivam. – Da, vidim. Baš sam se iznenadio, reče Matanović, zamalo da te pitam jesi li to deci sakrio loptu?!

Ovo mi je bilo drago što sam vidio i čuo jer sam tu upoznao jednog Matanovića koji je, načas, toplim osmijehom zamijenio svoju ledenu fasadu, pokazujući da mu ona služi za zaštitu od ispitivačkih pogleda radoznalih suparnika.

Novi naš susret desio se 2001. godine u Bačkoj Palanci gdje je održana Skupština Šahovskog saveza Srbije i Crne Gore. Poslije mog izbora za predsjednika Saveza brojni delegati, šahisti i gosti prilazili su da mi upute čestitke i požele uspješan rad. Najzad je prišao i Matanović, pružio mi ruku i tiho rekao : – Božo, primi moje saučešće !

Ovo je bila savršeno jasna i kratka poruka u trenucima kad nije bilo vremena za razgovor a izrekao je odličan poznavalac stanja u šahovskoj organizaciji. Ozbiljno sam je shvatio s obzirom da su dogadjaji u zemlji odavno krenuli neveselim putem.

Poslije par mjeseci osjetio sam svu žestinu te Matanovićeve „čestitke“ kad je grupa šahovskih zavjerenika pokušala da svali svoja nedjela na mene. Nažalost, bio je to kraj nekad vrlo uglednog Šahovskog saveza Jugoslavije i tužan trenutak za šah u Beogradu, gradu koji je, uz Moskvu i Sankt Peterburg, decenijama važio za jedan od šahovskih centara svijeta.

Ipak, Aleksandar Matanović, koji se dostojno oprostio od Svetozara Gligorića na komemorativnoj sjednici 2012. godine, preuzeo je ulogu najstarije legende i, uz Boru Ivkova i Ljubomira Ljubojevića, ostao medju najvećim uzorima mladih generacija kao čovjek čije životno djelo uliva nadu u renesansu šahovskog Beograda.

     Velemajstor Božidar Ivanović   

      Cetinje, maja 2020.  

Sergej Kasparov – o tome zašto nije potpisao pismo bjeloruskih sportista: „Nema svrhe, samo se izlažete“


24.11.2020 20:35

Bjeloruski velemajstor i trener Sergej Kasparov odgovorio je na nekoliko pitanja o „oblacima na nebu“, kako je sam rekao, u intervjuu novinaru Igoru Povodu. Konkretno, upitan je kako se odnosi prema pismu bjeloruskih sportista i zašto ga nije potpisao.

Kasparov smatra da je takvo pismo trebalo napisati u ime šahovske federacije, i tada bi ga svaki šahista koji se slaže mogao potpisati.

„Jednom, kad sam večerao sa mojom porodicom i malo popio, čak sam htio da ga potpišem“, priznao je sagovornik. „Ali moj zet, rodom iz bivšeg DDR-a, rekao je:„ Čekajte, u čemu je stvar? Vi zapravo samo izlažete sebe vašim protivnicima, ništa drugo. Svejedno, to što bi potpisali ni na koga ne bi ostavilo utisak, a osoba kojoj je pismo upućeno ne obraća na njega nikakvu pažnju. Dakle, vi se samo izlažete.“ Od tada je prošlo nekoliko mjeseci, i čini mi se da je možda on u pravu.

Mislim da svi koji gledaju ovaj intervju, pa imaju predstavu kakvo mišljenje imam – očigledno je slično mišljenju Vladislava Kovaleva i Anastasije Sorokine. “

„Kao i svi drugi, mislim da su inteligentni ljudi, imam pozitivan stav prema onome što je uradio Vladislav. Druga je stvar što on ne gubi toliko: šahista njegovog nivoa će lakše živjeti bez federacije nego federacija bez njega.“

Prema Kasparovu, sada je pozvan da radi u nekoliko zemalja, uključujući Ukrajinu, ali koja je svrha ako se granice zatvore. „Da vidimo – možda će se epidemija završiti i oblaci će se raspršiti – tada nećemo morati otići.“

Сергей Каспаров – о том, почему не подписал письмо спортсменов Беларуси: „Толку нет, а себя подставляешь“ | chess-news.ru (chess-news.ru)

Vladimir Akopian: Ne dijelim entuzijazam


Piše: Vladimir Akopian, velemajstor

Ne dijelim entuzijazam

16.11.2020 15:01

Moram reći da apsolutno ne dijelim opšte oduševljenje filmom “Damin gambit”. Za mene je film jednostavno grozan, nisam ga mogao ni pogledati do kraja. Stalno fokusiranje na alkohol, pušenje, tablete i promiskuitet ostavlja depresivan utisak. Posljednji od ovih poroka i dalje je prisutan, ali prva tri potpuno odsustvuju kod vodećih šahista. Glupi sadržaj protezao se na 7 epizoda, uglavnom, noćna mora.

Nekako se pojavila moja partijja sa Bagratychom (A. Petrosyan – V. Akopian, Erevan 1988) u filmu, u kojoj gdje sam propustio apsolutno sigurnu pobjedu, ali to, naravno, ne može promijeniti moj stav prema filmu.

Image


CN: Za partiju ​​LUCHENKO – HARMON, Garry Kasparov, konsultant za film, očigledno je dodao crnog pješaka na c5. Umjesto 38 … Rcf7, kao što je bilo u stvarnoj partiji, Beth Harmon je odigrala 38 … h5, a posle 39.gxh5 igrala je 39 … Kh8 !!

PETROSIAN, ARSHAK – AKOPIAN, VLADIMIR

U toj poziciji koji se pojavio u kadru, crni se top čudno prebacio sa c7 na h5.

Uopšte je iznenađujuće da se od svih filmova snimljenih na šahovsku temu, po mom mišljenju, može obratiti pažnja samo na „Lužinovu odbranu“, koju sam gledao u Parizu 2001. sa Vladom Tkačevim. Tu, na kraju filma, u odlučujućoj partiji između Turatija i supruge preminulog Luzhina postoji barem neka vrsta šahovskog otkrića u obliku briljantnog poteza Rh3!! s matom, iako je i ovaj film loš. Ne želim ni razgovarati o filmu „Žrtva pješaka“. Nije tako lako, očigledno, snimati filmove o šahu i šahistima.

Ali u literaturi postoje briljantna djela koja se lako mogu naći na Internetu, gdje su, između ostalih, „Marabou“ A. Kuprina, „Mister Swensen“ D. Stevensona i, naravno, „Šahovska novela“ S. Zweiga.

http://chess-news.ru/node/27474

GM Nikola Nestorović: NURTR šahovska platforma


Pozdrav za sve moje šahovske prijatelje!
Lično – ne volim da pišem ovakve poruke, ali ponašanje ljudi sa NURTR šahovske platforme dovodi mene i moju porodicu u veoma neprijatnu situaciju.
Mi (Lazar i Katarina) nismo dobili uplate za april, maj i jun (dužni mojoj sestri) + nisu mi platili septembar-poslednji mesec rada kada sam prestao da dajem časove za ovu platformu.
Posle ovih datuma – prestali smo da dajemo lekcije – ali oni ipak odbijaju da isplate (svaki put kada smo pitali za uplate – dobili bismo isti odgovor :“ novac će biti transfer na vaš račun najkasnije nedelju dana ′′
Jedna nedelja traje šest meseci!
Ovom porukom želim da pozovem NURTR da isplati mojoj porodici – a do toga ću nastaviti da objavljujem ovakve poruke.
Zaista smo uvređeni zbog NURTR nepoštovanog ponašanja i pišemo ovo jer ne vidimo drugačije da pokažemo razočarenje u ovoj platformi.

Velemajstor i Fide trener
Nikola Nestorović

(Preneseno sa fejsbuka)

Andrey Filatov: „Mislim da će biti ljubitelja šaha koji će doći u Moskvu da se vakcinišu“


12.11.2020

Moskva je spremna da bude domaćin Olimpijade 2021 i Olimpijade 2022 umjesto Bjelorusije, – kaže predsjednik Ruske šahovske federacije Andrey Filatov.

„Ako nastane takva situacija, spremni smo da to prihvatimo. Pored toga, do tada će sigurno ruske vakcine protiv koronavirusa biti u potpunosti sertifikovane i mislim da će biti ljubitelja šaha koji će doći u Moskvu ne samo da gledaju turnir najvišeg nivoa, već i da se vakcinišu“ kaže Filatov za TASS.

http://chess-news.ru/node/27464

Maxime Vachier-Lagrave o šahu preko interneta: „Ako želim, ni 36 kamera me neće spriječiti da varam“


12/11/2020 13:51

Maxime Vachier-Lagrave vjeruje da je varanje u šahu preko interneta teško moguće suzbiti, pa jedva da se može i otežati kao i na običnim turnirima. Za to je, prema velemajstoru, neophodno prisustvo sudije pored igrača – kod kuće ili negdje drugdje.

„Kao što je, na primjer, ruska reprezentacija igrala olimpijadu preko interneta u zgradi federacije, i svi su mogli da ih gledaju“, rekao je Vachier-Lagrave u intervjuu za “Šah, mat, rokenrol kanal”.

„Ili igranje na takmičenja kao u kompjuterski igrama – na primjer, League of Legends. Ili čak i na stadionima … Ako šah preko interneta ima budućnost, onda je takva.“

„Da sam želio da  varam, ni 36 kamera ne bi me spriječilo da pronađem nepristupačno područje u blizini prozora ili vrata, ili da imam nevidljivu slušalicu u uvu, ili da mi neko govori poteze znakovima. Ako u blizini nema sudije, postoji pedeset načina za varanje. Smatram se dovoljno jakim da shvatim u kom trenutku mi treba samo mala pomoć. “

„U svakom slučaju, nemoguće je razviti oblik igre u kojem  možete igrati mirno, gdje varanje nije tako dostupno“, dodao je Vachier-Lagrave. „Osim toga, ako se netko koristi uputstva, izuzetno je to teško dokazati.“

http://chess-news.ru/node/27463

Ko će graditi piramidu?


ACP predlaže FIDE da ne gubi vrijeme, već da započne reformu ciklusa Svjetskog šampionata

09.11.2020 15:33 

U krizi 2020. godine, prvi put posle mnogo godina, postalo je jasno da Udruženje šahovskih profesionalaca (ACP) postoji. Njen predsjednik Aleksandar Ćolović nakon događaja sa turnirom kandidata, donio je nekoliko važnih zaključaka – da je FIDE djelovao samo u svom interesu i da među profesionalnim šahistima nema jedinstva, i da se svako ponaša za sebe.

Sada ACP pokušava da ujedini dva potpuno različita svijeta – elitne i neelitne šahiste. Savjet ACP-a predlaže da open turniri postanu dijelom Svjetskog prvenstva. Sa rezervom da govorimo o vremenu u kojem ne živimo sada – kada budu postojali i open i službeni turniri koji se redovno održavaju u ciklusu. Nije jasno da li će takvo vrijeme doći u dogledno vrijeme.

Ipak, autori otvorenog pisma smatraju da je šahu potrebna jedna velika piramida, u kojoj bi svaki igrač mogao da napreduje od samog dna do vrha strukture – a to je titula svjetskog prvaka. To zahtijeva da učesnici open turnira jasno razumiju zašto tamo igraju i što ih dalje očekuje u slučaju uspjeha.

ACP vjeruje da bi se dvadeset najboljih učesnika na otvorenim turnirima u godini trebalo kvalifikovati za Svjetski kup. U ovom slučaju, „šah će postati koliko je moguće meritokratskiji i trebao bi biti.“ (da mjesta u Svjetskom kupu budu prema zasluzi, a ne na temelju nekog drugog kriterija).

„Pauza u šahu, na koju nas je natjerala pandemija, odlična je prilika za FIDE da pripremi i reformiše ciklus svjetskog prvenstva tako da uključi u njega open turnire“, kaže se u pismu.

Prema autorima, ako se takav sistem uvede, tada se može prodati jedan ciklus svjetskog prvenstva, kao u tenisu. Sponzore će moći privući i čitav „paket“ i pojedinačni turniri na kojima će svaki šahist sam vidjeti perspektivu. U budućnosti, vjeruju u ACP, to bi moglo dovesti do procvata šaha širom svijeta, s obzirom na to da sada popularna TV serija „Kraljičin potez“ govori istu priču – kako šahista može proći sve korake prema gore.

Prijedlog ACP-a na neki način odražava ideje Vladimira Tukmakova, koje je on predstavio na samom početku ove godine.

http://chess-news.ru/node/27460

Zdenko Pađen: Neslavni početak „Memorijala Krunoslav Hulak“!


Poštovani šahisti,

Na čak pet stolova od ukupno 20 nije se uopće odigrala partija šaha u prvom kolu jer se šahisti nisu pojavili???

Niti jedan od favorita L. L., niti M. kojem je s pravom bilo preskupo 200 KN za ovih par rapid partija, pa je ponuđeno meni, ali ni ti ja ne dam 200 KN za to dok je velemajstorima besplatno, a daje se ogromni novci za ovaj turnir ne znam otkud taj novac pošto najboljim šahisticama još nisu isplaćeni honorari za prvenstvo Hrvatske?!

Da li uopće isplaćeno i za muško prvenstvo u Vinkovcima?!

Dvorana Ivan Arapović ima probleme kod koševa jer usred potresa pukle su neke cijevi poplavile parket tako da je neupotrebljava za košarku i zato su dobili šahisti tu dvorana.

Danas se trebalo igrati tri kola, ali treće kolo nisu odigrali jer su kasnili šahisti i potjerani su iz dvorane pa sutra moraju doći ranije u 10:00 ujutro umjesto u 11:00 h.

Meni jako smiješno kad sam napustio dvoranu nakon prvog kola meni prilazi onaj politički podoban sudac koji sudi smart-a I. i kaže mi Pađen morate napustiti dvoranu ne smije niko njoj biti nemojte da zovem policiju???

A ja mu sa smijehom odgovorio pa kud si mi sad našao kad sam već i napustio dvoranu za igranje još stojim u ovom medjuprostor u tri metra od svlačionica do dvorane, pa šta me nisi napao dok sam hodao oko šahovski stolova.

A što ne smijem nek si se sad pametnjaković sjetio kad već odlazim u zadnjih pet sekundi mojih mi smiješni sudac napadne.

Još su smiješni suci naredili da se zatvore hodnici iznad te dvorane gdje su prostorije rukometnog kluba Zagreb , iako na vratima piše „ne zatvarati“ upravitelj dvorane.

Pa sam napao čistačicu zašto je zaključala, pa se branila: „joj ja vam ništa tu ne odlučujem vaši šahisti su traži da bude zaključil,a da ih nitko ne uznemirava s plafona??? Pa vidite da upravitelj dvorane inzistira da mora biti, pa onda mi je otvorila i tu sam vam napravio jedinstvene fotografije iz ptičije perspektive , za inat sucima, M. I. i tom drugom potrčku.

ŠAHOVSKI SUCI HRVATSKE

znate da sam duboko u sportovima kao rukomet, nogomet, tenis, našim vodećim sportovima i znam kako se biraju suci u nogometu u rukometu, tu nema povlašćenih sudaca.

Je li se i danas u doba korone mora rukovati tko se ne rukuje a vidio sam da se nisu rukovali jučer na memorijalu, svi kontumac izgubit!!

Bojim se da sucima ne kasne honorari kao što kasne vrhunskim šahistima, a i naši sudci su jad i bijeda kao i hrvatski nogometni suci, a za razliku od rukometnih sudaca koji sude same finala evropskih svjetski prvenstava.

Slavni FIDE majstor M. Ć. koji je uzurpirao i privatizirao stranicu u sportskim novostima da bi mene napao pre četiri godine da zbog mene ne nastupa na memorijalnom Hulaku jer Pađen uvijek odustaje od turnira, a sad je upravo on to napravio nije igrao ni prvo kolo, odigrao je drugo i treće napustio turnir!!!!

U doba našega međunarodnog sudca Mladena Bratoševića hrvatski sudci su čak su bili na olimpijadi na Bledu kao pokojni Vladimir Bukal, a sad ne sudi ni pomoćnih pomoćnika.

Zdenko Pađen