Radi odlaska na dječije svjetsko prvenstvo podigli smo kredit.“ Majka Aleksandre Gorjačkine priča o razvoju elitne šahistkinje


Piše: Anastasia Ratskevich, dopisnik

Aleksandra Gorjačkina

Tokom turnira ‘Chess Stars’, Larisa Matvienko je govorila o ulozi sporta u porodici Goryachkine.

Aleksandra Gorjačkina, jedna od glavnih zvijezda ženskog šaha, trenutno učestvuje na međunarodnom turniru ‘Chess Stars 2022’, koji se održava u moskovskom kompleksu Crocus City i okupio je 10 vrhunskih velemajstora iz različitih zemalja. Od 30. septembra do 2. oktobra igraju kružni turnir, a zatim blitz 4. i 5. oktobra. Učesnici turnira će 3. oktobra održati majstorske kurseve. Nakon prvih kola, Rus Sergey Karyakin i Indijac Raunak Sadwani su poveli, ali čitava borba tek predstoji.

Uz muškarce, na turniru igraju i djevojke – Ekaterina Lahno i Aleksandra Gorjačkina. Ovog puta 24-godišnju vicešampionku svijeta ne prati njen otac (i trener) Yuri Goryachkin, već njena majka Larisa Viktorovna Matvienko. Roditelji svim silama podržavaju nadu ruskog šaha. U njihovoj porodici sve je vezano sa ovim sportom. U intervjuu za SE, majka Aleksandre Gorjačkine ispričala je kako je počeo šahovski put njene ćerke, o ulozi njenog oca u njenim nastupima, kao i o Aleksandrinoj strasti prema umjetničkom klizanju.

Čitav vikend je sjedila u šahovskoj školi

-Aleksandra je počela da igra šah sa šest godina, a išla je takođe i na stoni tenis. Da li je bilo i drugih sportova?

– Zanimala se za mnogo stvari. Bila je i u atletskoj sekciji, i u umjetničkoj školi, i na engleskom, i na baletu. Probali smo mnoge stvari.

– Da li ste razmišljali o umjetničkom klizanju ili ritmičkoj gimnastici?

-Naša porodica nije bila u bezbrižnom materijalnom položaju da se bavi takvim aktivnostima. Zato smo preferirali masovne sportove, gdje su se okupljale velike grupe djece. Probali smo mnogo toga. Naš grad (Alexandra je rođena u Orsku u Orenburškoj regiji. – Komentar „SE“) je mali, sve škole su bile u blizini.

-Šta je Aleksandra maštala da postane kao dijete?

– Nikada nije bilo ovakvog pitanja. Njeno djetinjstvo je vrlo brzo završilo, a ciljevi su bili odmah jasni.

— A kako je počela da igra šah?

– Njen otac (Jurij Gorjačkin. – Komentar „SE“) je šahista. Radio je u školi šaha. Zato, kada se ćerka vratila iz vrtića, morala je čekati oca. A vikende je provodila u njegovoj  šahovskoj školi. Stoni tenis je također bio prioritet. Dobro je prolazila, atletika je pomogla. Ali desio se nesretan slučaj – Aleksandra je jako razbila glavu i dva mjeseca provela na liječenju. Ovo je bila trauma za čitav život, i nije više išla na tenis. Ostala je samo šahovska  škola.

Za odlazak na Svjetsko prvenstvo uzeli smo kredit

-Da li je Aleksandra imala idola u djetinjstvu?

– Bila je premala za idole kada je počela da igra šah. Pošto joj je šah išao veoma dobro, već u prvom ili drugom razredu škole, Saša je pročitala mnogo knjiga o svjetskim prvacima, znala je sve vrline i mane svakog od njih. Nije bilo posebnih idola, ali ćerka je razumjela šta od koga treba da uzme.

— Kada ste shvatili da je šah ozbiljan za vašu ćerku? Sa deset godina, kada je osvojila dječije svetsko prvenstvo u Vijetnamu?

— Bila je to prekretnica. Još jednom ću reći: naša porodica je imala ograničene finansije. Da bi otišla na Svjetsko prvenstvo, morali smo uzeti kredit u banci. I to tako da bismo ga sa našom platom otplaćivali dvadeset godina. Zato je pitanje bilo teško: idemo ili ne idemo. I Saša je donijela odluku: može li ona da vrati kredit koji će roditelji uzeti za nju ili ne. Rekla je da je ona to dužna. Otišla sam i uzela kredit. Moj muž je bio veoma iznenađen: pitao je šta sam napisala u rubrici „ciljevi“. Rekla sam, „Turizam u Vijetnamu.“ A on je odgovorio da mi ga definitivno neće odobriti. Ali nekako su nam odobrili kredit.

-Možda sudbina?

— Da, čini se. I išli smo na ovo Svjetsko prvenstvo za naš novac. A kada je Aleksandra pobjedila, gradonačelnik našeg grada je pomogao u otplati kredita.

– Ispostavilo se da je ovo bila prekretnica za Gorjačkinu kao šahistkinju.

– Može se reći da je to za nju bilo odlučujuće. Taj šampionat je mogao da bude poslednji turnir u njenom životu, jer nije bilo novca da nastavi da nastupa.

— Da li ste morali da tjerate ćerku da igra šah?

– Imala je jako dobrog trenera – Vladimira Belova. Podučavao je mnogo šahista. Ali izabrali smo ga na osnovu toga što je dobro radio sa šahistkinjama. Trener je u Saši pronašao šampionske sklonosti i one su se vrlo brzo pokazale u radu sa ovim specijalistom. Kako je sve dobro funkcionisalo, nije bilo problema sa motivacijom.

— Da li je Saša imala želju da napusti šah?

– Kod nje se postavljalo samo pitanje da napusti srednju školu. Učila je četvrti razred i sa deset godina postala svjetska šampionka. Sledilo je takmičenje sa temeljitijim pripremama. I neki turniri su donijeli dobar novac. Shvatili smo da joj škola oduzima mnogo vremena i truda. Opterećenje u šahu nije bilo manje nego u školi, morala je da uči četiri do pet sati. A takmičenja su bila periodički tako da Saša nije bio kod kuće po dva mjeseca. I trebalo je riješiti problem sa školom. Kao rezultat toga, eksterno smo došli do sedmog razreda, a zatim prešli na samoučenje i završila devet razreda. I tu je završila školu.

Šah je svuda u porodici

-Ali ona nikada nije htela da napusti šah?

— Šah joj je otvorio svijet. Jer u početku smo živjeli u vrlo malom gradu. A sa šahom su velike mogućnosti. Naravno, nastavila je Saša upijajući sve da ide dalje.

-Da li često pratite svoju ćerku na turnirima?

– Tata ide sa njom na skoro svako takmičenje, jer je on njen zvanični trener. A ja sam sa svojom mlađom ćerkom. Zajedno sa Sašom, nađemo se ako se odmor poklopi. Ili na nekom jako velikom turniru gdje je potrebna super podrška.

– Šta osjećate kada gledate svoju ćerku kako igra na takmičenjima?

– Nema posebnih emocija. Ni u kom slučaju ne treba da budete nervozni. Šta je ovde glavno? Način rada, hrana, san. Da odgovara odjeća, šminka. To su glavna pitanja. Jasno je da protiv nje igraju jaki velemajstori, koji igraju dobro.

– Da li nekako utičete na Sašine šahovske aktivnosti?

– Postoji trener-tata, ne mogu da se miješam, nemam kompetencije. Rado bih pomogla ako bih mogla.

— Postoji mišljenje da moderni velemajstor mora imati svog menadžera da bi stvorio imidž. Mislite li da je ovo važno?

– Naravno da je važno, ali ne može svako sebi da ga priušti. Njen tata takođe djeluje kao menadžer. I ja mogu, ako je potrebno, kupiti karte ili rezervisati hotel. Potrebno je, naravno, veliki štab. Ali ponekad možete proći samo sa mamom i tatom.

– Tata i ćerka su u dobrim odnosima, koliko sam razumeo, nema nesuglasica?

-Imamo porodicu bez nesuglasica. Razgovaramo o svim radnim momentima. I nema toga da svako na sebe vuče. Uvijek dolazimo do konsenzusa.

— Vaša mlađa ćerka takođe igra šah.

– Da, nedavno je osvojila bronzu na Svjetskom prvenstvu u Batumiju.

-Da li je počela da igra šah gledajući svoju sestru?

– Živi u porodici u kojoj je svuda samo šah. Dnevni prenosi, diskusije o partijama, šahisti, noviteti, neka otvaranja. Ne kažem da je jako strastvena za šah. Na to ju je natjerao samo skup informacija.

– Imate šahovsku porodicu.

– Imamo Sašu na čelu, čitava porodica se sada prilagođava prema njoj.

Nije bilo razmišljanja o promjeni zastave

– Pojedini ruski sportisti mijenjaju sportsko državljanstvo. Da li ste razmišljali o tome?

– Apsolutno ne. Nema se tu o čemu raspravljati. Prvo, komplikovano je. Drugo, to je gotovo nemoguće zbog finansija. A ni ja ne želim da ona napusti sport dvije godine. Za igrače ovog nivoa ovo uopšte nije opcija – da propuste godinu ili dve. U drugim sportovima ga  ponekad mijenjaju. Ali svuda postoje pravila.

Šta mislite o drugim sportovima u vašoj porodici? Fudbal, hokej?

– Saša sve gleda, poznaje sve sportiste iz viđenja. Mnogo voli umjetničko klizanje, jako podržava Kamilu Valijevu. Navijala je za Alinu Zagitovu na Olimpijadi, držala je palčeve za nju. I čitav porodica je bila zabrinuta za Valijevu. Sve što joj se desilo bilo je nepravedno! Još uvijek pratimo njene nastupe. Saša je njen najveći fan.

Gledamo i tenis sa čitavom porodicom, gledamo Andreja Rubljova, Danila Medvedeva. Aleksandra takođe voli fudbal i hokej. Ona generalno poznaje fudbalska pravila bolje od muškaraca!

– Navija li za neki tim?

– Ne za tim, ali ima omiljene igrače. Ona će vam sama reći o tome.

„Radi odlaska na dječije svjetsko prvenstvo podigli smo kredit.“ Majka Aleksandre Gorjačkine priča o razvoju sjajne šahistkinje

Piše: Anastasia Ratskevich

dopisnik

Aleksandra Gorjačkina

Tokom turnira ‘Chess Stars’, Larisa Matvienko je govorila o ulozi sporta u porodici Goryachkine.

Aleksandra Gorjačkina, jedna od glavnih zvijezda ženskog šaha, trenutno učestvuje na međunarodnom turniru ‘Chess Stars 2022’, koji se održava u moskovskom kompleksu Crocus City i okupio je 10 vrhunskih velemajstora iz različitih zemalja. Od 30. septembra do 2. oktobra igraju kružni turnir, a zatim blitz 4. i 5. oktobra. Učesnici turnira će 3. oktobra održati majstorske kurseve. Nakon prvih kola, Rus Sergey Karyakin i Indijac Raunak Sadwani su poveli, ali čitava borba tek predstoji.

Uz muškarce, na turniru igraju i djevojke – Ekaterina Lahno i Aleksandra Gorjačkina. Ovog puta 24-godišnju vicešampionku svijeta ne prati njen otac (i trener) Yuri Goryachkin, već njena majka Larisa Viktorovna Matvienko. Roditelji svim silama podržavaju nadu ruskog šaha. U njihovoj porodici sve je vezano sa ovim sportom. U intervjuu za SE, majka Aleksandre Gorjačkine ispričala je kako je počeo šahovski put njene ćerke, o ulozi njenog oca u njenim nastupima, kao i o Aleksandrinoj strasti prema umjetničkom klizanju.

Čitav vikend je sjedila u šahovskoj školi

-Aleksandra je počela da igra šah sa šest godina, a išla je takođe i na stoni tenis. Da li je bilo i drugih sportova?

– Zanimala se za mnogo stvari. Bila je i u atletskoj sekciji, i u umjetničkoj školi, i na engleskom, i na baletu. Probali smo mnoge stvari.

– Da li ste razmišljali o umjetničkom klizanju ili ritmičkoj gimnastici?

-Naša porodica nije bila u bezbrižnom materijalnom položaju da se bavi takvim aktivnostima. Zato smo preferirali masovne sportove, gdje su se okupljale velike grupe djece. Probali smo mnogo toga. Naš grad (Alexandra je rođena u Orsku u Orenburškoj regiji. – Komentar „SE“) je mali, sve škole su bile u blizini.

-Šta je Aleksandra maštala da postane kao dijete?

– Nikada nije bilo ovakvog pitanja. Njeno djetinjstvo je vrlo brzo završilo, a ciljevi su bili odmah jasni.

— A kako je počela da igra šah?

– Njen otac (Jurij Gorjačkin. – Komentar „SE“) je šahista. Radio je u školi šaha. Zato, kada se ćerka vratila iz vrtića, morala je čekati oca. A vikende je provodila u njegovoj  šahovskoj školi. Stoni tenis je također bio prioritet. Dobro je prolazila, atletika je pomogla. Ali desio se nesretan slučaj – Aleksandra je jako razbila glavu i dva mjeseca provela na liječenju. Ovo je bila trauma za čitav život, i nije više išla na tenis. Ostala je samo šahovska  škola.

Za odlazak na Svjetsko prvenstvo uzeli smo kredit

-Da li je Aleksandra imala idola u djetinjstvu?

– Bila je premala za idole kada je počela da igra šah. Pošto joj je šah išao veoma dobro, već u prvom ili drugom razredu škole, Saša je pročitala mnogo knjiga o svjetskim prvacima, znala je sve vrline i mane svakog od njih. Nije bilo posebnih idola, ali ćerka je razumjela šta od koga treba da uzme.

— Kada ste shvatili da je šah ozbiljan za vašu ćerku? Sa deset godina, kada je osvojila dječije svetsko prvenstvo u Vijetnamu?

— Bila je to prekretnica. Još jednom ću reći: naša porodica je imala ograničene finansije. Da bi otišla na Svjetsko prvenstvo, morali smo uzeti kredit u banci. I to tako da bismo ga sa našom platom otplaćivali dvadeset godina. Zato je pitanje bilo teško: idemo ili ne idemo. I Saša je donijela odluku: može li ona da vrati kredit koji će roditelji uzeti za nju ili ne. Rekla je da je ona to dužna. Otišla sam i uzela kredit. Moj muž je bio veoma iznenađen: pitao je šta sam napisala u rubrici „ciljevi“. Rekla sam, „Turizam u Vijetnamu.“ A on je odgovorio da mi ga definitivno neće odobriti. Ali nekako su nam odobrili kredit.

-Možda sudbina?

— Da, čini se. I išli smo na ovo Svjetsko prvenstvo za naš novac. A kada je Aleksandra pobjedila, gradonačelnik našeg grada je pomogao u otplati kredita.

– Ispostavilo se da je ovo bila prekretnica za Gorjačkinu kao šahistkinju.

– Može se reći da je to za nju bilo odlučujuće. Taj šampionat je mogao da bude poslednji turnir u njenom životu, jer nije bilo novca da nastavi da nastupa.

— Da li ste morali da tjerate ćerku da igra šah?

– Imala je jako dobrog trenera – Vladimira Belova. Podučavao je mnogo šahista. Ali izabrali smo ga na osnovu toga što je dobro radio sa šahistkinjama. Trener je u Saši pronašao šampionske sklonosti i one su se vrlo brzo pokazale u radu sa ovim specijalistom. Kako je sve dobro funkcionisalo, nije bilo problema sa motivacijom.

— Da li je Saša imala želju da napusti šah?

– Kod nje se postavljalo samo pitanje da napusti srednju školu. Učila je četvrti razred i sa deset godina postala svjetska šampionka. Sledilo je takmičenje sa temeljitijim pripremama. I neki turniri su donijeli dobar novac. Shvatili smo da joj škola oduzima mnogo vremena i truda. Opterećenje u šahu nije bilo manje nego u školi, morala je da uči četiri do pet sati. A takmičenja su bila periodički tako da Saša nije bio kod kuće po dva mjeseca. I trebalo je riješiti problem sa školom. Kao rezultat toga, eksterno smo došli do sedmog razreda, a zatim prešli na samoučenje i završila devet razreda. I tu je završila školu.

Šah je svuda u porodici

-Ali ona nikada nije htela da napusti šah?

— Šah joj je otvorio svijet. Jer u početku smo živjeli u vrlo malom gradu. A sa šahom su velike mogućnosti. Naravno, nastavila je Saša upijajući sve da ide dalje.

-Da li često pratite svoju ćerku na turnirima?

– Tata ide sa njom na skoro svako takmičenje, jer je on njen zvanični trener. A ja sam sa svojom mlađom ćerkom. Zajedno sa Sašom, nađemo se ako se odmor poklopi. Ili na nekom jako velikom turniru gdje je potrebna super podrška.

– Šta osjećate kada gledate svoju ćerku kako igra na takmičenjima?

– Nema posebnih emocija. Ni u kom slučaju ne treba da budete nervozni. Šta je ovde glavno? Način rada, hrana, san. Da odgovara odjeća, šminka. To su glavna pitanja. Jasno je da protiv nje igraju jaki velemajstori, koji igraju dobro.

– Da li nekako utičete na Sašine šahovske aktivnosti?

– Postoji trener-tata, ne mogu da se miješam, nemam kompetencije. Rado bih pomogla ako bih mogla.

— Postoji mišljenje da moderni velemajstor mora imati svog menadžera da bi stvorio imidž. Mislite li da je ovo važno?

– Naravno da je važno, ali ne može svako sebi da ga priušti. Njen tata takođe djeluje kao menadžer. I ja mogu, ako je potrebno, kupiti karte ili rezervisati hotel. Potrebno je, naravno, veliki štab. Ali ponekad možete proći samo sa mamom i tatom.

– Tata i ćerka su u dobrim odnosima, koliko sam razumeo, nema nesuglasica?

-Imamo porodicu bez nesuglasica. Razgovaramo o svim radnim momentima. I nema toga da svako na sebe vuče. Uvijek dolazimo do konsenzusa.

— Vaša mlađa ćerka takođe igra šah.

– Da, nedavno je osvojila bronzu na Svjetskom prvenstvu u Batumiju.

-Da li je počela da igra šah gledajući svoju sestru?

– Živi u porodici u kojoj je svuda samo šah. Dnevni prenosi, diskusije o partijama, šahisti, noviteti, neka otvaranja. Ne kažem da je jako strastvena za šah. Na to ju je natjerao samo skup informacija.

– Imate šahovsku porodicu.

– Imamo Sašu na čelu, čitava porodica se sada prilagođava prema njoj.

Nije bilo razmišljanja o promjeni zastave

– Pojedini ruski sportisti mijenjaju sportsko državljanstvo. Da li ste razmišljali o tome?

– Apsolutno ne. Nema se tu o čemu raspravljati. Prvo, komplikovano je. Drugo, to je gotovo nemoguće zbog finansija. A ni ja ne želim da ona napusti sport dvije godine. Za igrače ovog nivoa ovo uopšte nije opcija – da propuste godinu ili dve. U drugim sportovima ga  ponekad mijenjaju. Ali svuda postoje pravila.

Šta mislite o drugim sportovima u vašoj porodici? Fudbal, hokej?

– Saša sve gleda, poznaje sve sportiste iz viđenja. Mnogo voli umjetničko klizanje, jako podržava Kamilu Valijevu. Navijala je za Alinu Zagitovu na Olimpijadi, držala je palčeve za nju. I čitav porodica je bila zabrinuta za Valijevu. Sve što joj se desilo bilo je nepravedno! Još uvijek pratimo njene nastupe. Saša je njen najveći fan.

Gledamo i tenis sa čitavom porodicom, gledamo Andreja Rubljova, Danila Medvedeva. Aleksandra takođe voli fudbal i hokej. Ona generalno poznaje fudbalska pravila bolje od muškaraca!

– Navija li za neki tim?

– Ne za tim, ali ima omiljene igrače. Ona će vam sama reći o tome.

Шахматы. Мама гроссмейстера Александры Горячкиной рассказала, как дочь начала заниматься шахматами. Спорт-Экспресс (sport-express.ru)

Kramnik: Nepomniachtchijeve šanse za osvajanje šampionata svijeta su veće


„Od Rusije neće napraviti Švajcarsku“: Kramnik – o životu u dvije zemlje

Piše: Oleg Bogatov

Dopisnik RIA Novosti Sport

XIV svetski šampion u šahu Vladimir Kramnik, koji živi u Ženevi, u intervjuu za RIA Novosti Sport rekao je da se ne osjeća kao svjetski poznata ličnost i da nema dvojno državljanstvo, govorio je o skandalima u vezi sa Magnusom Karlsenom i incidentu sa Sergejem Karyakinom, naveo je razloge neuspjeha ruskog tima na Svjetskim olimpijadama i podijelio svoje utiske o radu sa mladim talentima.

Kramnik će postati jedan od učesnika elitnog Rapid i blitz turnira Chess Stars 2022, koji se održava u Moskvi u Vegas Crocus City od 30. septembra do 5. oktobra.

Sloganom „Sport je van politike“ igraju kako hoće

— Kako ocenjujete FIDE diskvalifikaciju Sergeja Karjakina zbog podrške specijalne operacije koja je dovela do neigranja na turniru kandidata? Da li je imao šanse da osvoji taj turnir?  -Naravno, to nije dobro. I postoji čudna nedoslednost. Jer postoji poznata parola „Sport je van politike“. I sport je zaista izvan politike, ali u jednom trenutku odjednom postaje dio politike, a onda je ponovo napušta. Ovaj slogan se igra kao ‘poteznica’.

Jako bih volio da jasno definišemo da li je sport van politike ili ne. Nadajmo se da će se to jednog dana dogoditi.

Sergej je ipak osvojio pravo nastupa na turniru kandidata. Šteta za njega, mislim da je sigurno imao šansu da se izbori za pobjedu. Ali, opet, šta da kažem? Nemoćni smo da promijenimo svijet, posebno  što je on u poslednje vrijeme, recimo, postao ponekad iracionalan i nepredvidiv.

– Sergeju su vraćena prava, ali je prije nekoliko dana Norveška šahovska federacija pozvala na bojkot turnira sa njegovim učešćem. Kako doživljavate ovaj predlog?

-Više volim da komentarišem odluke nego predloge.

Izgleda da je Švajcarska izgubila svoju neutralnost

-Ali u srijedu je bila odluka. Švajcarske vlasti nisu pustile 12. svjetskog prvaka Rusa Anatolija Karpova u zemlju radi predstavljanja filma o njemu „Svjetski prvak“ u sjedištu UN. Kako se nositi s tim?

-Ovo je suvereno pravo svake zemlje. Druga stvar je da je Švajcarska, naravno, takoreći izgubila svoju neutralnost. Vjerujem da svaka država ima pravo odlučiti šta želi. Moj pristup ovome je oduvijek bio vrlo jednostavan: ako me nećete, nećete, neću tu ići. Čini mi se da ovdje nema potrebe da se bilo ko vrijeđa.

Jaka osoba treba da ima ovakav pristup: ako je ne pustite unutra, onda je gore za vas. Mislim da će Anatolij Jevgenijevič dobro živjeti i bez ovoga i da će se osjećati odlično. To je problem zemlje: ako ne želi da pusti izvanredne muzičare, šahiste, onda ova država neće imati nikakve prednosti. A Anatolij Jevgenijevič to neće ni primjetiti.

Shvaćate da je situacija u svijetu sada vrlo napeta, nervozna i često se donose neadekvatne odluke.

Carlsenova odluka izgleda čudno

– Kako ocenjujete odluku Magnusa Karlsena da odbije da igra meč za svjetsku titulu?

– Svjetski šampion je ipak prije svega čovjek, i on ima pravo da odluči da li će igrati ili ne. Savršeno razumijem da je meč za svjetsko prvenstvo vrlo ozbiljno preopterećenje i, možda, doživio je neku vrstu psihičkog sagorijevanja. I bio je umoran od velikih napora, možda nije bio potpuno spreman.

Očigledno mi je da bi mu druga borba sa Nepomniachchijem bila teža. Jan je, naravno, stekao dosta iskustva i uzeo u obzir greške iz prvog meča.

Ipak, postoji vrlo ozbiljna razlika da li igrate prvi ili drugi meč. Već ste prikupili potrebno iskustvo, naučili ste na svojim greškama, a siguran sam da bi Magnusu bilo mnogo teže.

Magnus je toga bio itekako svjestan, a u kombinaciji s činjenicom da mu je motivacija, očigledno, malo pala, vjerovatno je i donio takvu odluku. Za mene je to malo čudno. Ali on je čovjek druge generacije, ja sam ipak odgojen u duhu da vi kao svjetski prvak snosite povećanu odgovornost. I morate igrati i braniti svoju titulu, ma koliko vam bilo teško.

I ja sam izgorio prije meča sa Anandom, moram priznati. Ali ipak, morate to uraditi. Ali opet, ja ne osuđujem Magnusa, to je samo moje vaspitanje i moje gledište. I to je apsolutno relevantno za njega. Pa on ne želi da igra, izgubio je titulu i to je to.

Malo je šteta, jer on je najveći šahista.

 I da je završio sa nastupima, onda bi sve bilo jasno. Ali on nastavlja, a to malo potkopava značaj titule. Ali, s jedne strane, gotovo sam siguran da će se Magnus vratiti u pravo vrijeme. S druge strane, ovo definitivno nije Janov problem, sada mora da igra sa veoma jakim kineskim šahistom Ding Lirenom. Samo treba da se sabere i pobijedi.

Slična situacija bila je i 1975. godine, kada je Amerikanac Robert Fischer odbio da igra meč, ali to Anatolija Karpova nije učinilo manje velikim svjetskim prvakom. Osvojio je titulu i zatim godinama dokazivao da je veliki šampion. I takva odluka ne bi trebala nekako da iznervira Jana.

Nepomniachtchijeve šanse za osvajanje šampionata su veće

– Može li se Nepomniachtchi smatrati favoritom meča?

— Po mom profesionalnom osjećaju, Jan je favorit. Ali pogrešno je potcijeniti Ding Lirena, on je kolosalan šahista. Samo ponekad igra malo neujednačeno.

Ima trenutaka kada može igrati fantastično jako. Ali bilo je epizoda sa neuspjesima, malo je nestabilan šahista. Meč će biti manje-više izjednačen. A kad kažem da je Ian favorit, to ne znači da mu dajem 80% šansu na pobjedu. Ne, procjenjujem njegove šanse na 55, možda 60%. Ali biće to težak meč.

Na neki način, Janu bi bilo lakše igrati sa Magnusom. Jer shvatite da morate dati sve od sebe i pokazati svojj maksimum da biste pobijedili tako velikog šahistu. Mislim da će Jan početi meč kao mali favorit, a ovo je drugačija psihička situacija. I on se tome treba prilagoditi i pri tome ne preuzimati preveliku odgovornost.

Najveća greška prije meča je misliti da ga morate i morate pobijediti. Ovo djeluje veoma restriktivno. Nadam se da će Jan izbjeći ovu grešku.

Carlsen nije trebao pokrenuti skandal

— Carlsen se povukao sa prestižnog američkog turnira nakon partije protiv Hansa Niemanna. Zatim se na sledećem takmičenju posle dva poteza predao Amerikancu, a nedavno ga je optužio za varanje. Kako ocjenjujete ove postupke i ima li svjetski prvak pravo na takve izjave?

– Mogu reći kao profesionalac na prilično visokom nivou – za partije u St. Louisu nemam apsolutno nikakve sumnje  da je Niemann koristio kompjuterske upute. Ovo se ne vidi, igrala se normalna partija. Ali Magnusu nije dobro išlo: otvaranje je bio loše odigrano i protivnik nije uradio ništa natprirodno. U ovoj partiji ne vidim nikakve preduslove za optuživanje Nimanna.

Druga stvar je da je koristio pomoć kompjutera u online igrama. Ali to ne znači da je Hans to sada uradio. Jer to je mnogo teže uraditi u običnom šahu. Jedino što mislim je da Magnus možda zna nešto što mi ne znamo i da ima bolje dokaze.

Kao osoba koja nije uključena u ovu situaciju, samo sam profesionalno pogledao partiju ​​i nisam našao razloga za barem nedvosmislene optužbe. I dalje mi je čudno vidjeti ovako direktnu optužbu i odustajanje od turnira zbog ove partije. Mislim da vam nijedan vrhunski velemajstor neće 100% reći da su u toj partiji korišteni kompjuterski savjeti, apsolutno svaki šahista sa rejtingom od 2700 može tako da igra. U partiji nije bilo ništa posebno.

Čudna je situacija, onda ova predaja partije. Ne bih se tako ponašao. Ipak, čini mi se da veliki svjetski šampion Carlsen, nije trebalo da se povuče sa turnira i napravi ovakav skandal. To se može uraditi samo u slučaju apsolutno stopostotne uvjerenosti u prevaru. Ali opet, onda bih volio da znam konkretan razlog za tu uvjerenost ubjeđenje.

Prevara se može brzo suzbiti

Da li je varanje uopšte moguće na tako visokom nivou ili ne?

– Teoretski je, naravno, moguće. Ali u praksi, da li se to dešava ili ne, ne znamo. Vjerovatno ne. Ali potrebno je odvojiti online turnire, na kojima je to uglavnom nemoguće zaustaviti, i igru ​​uživo. Ovdje je to prilično teško organizovati, pa ako se to ikada dogodi, onda je ovo potpuno izolovan slučaj.

Još 2012. razgovarao sam sa osobljem FIDE iz komiteta za borbu protiv prevara. I tada sam im rekao o metodama koje se mogu preduzeti da se ovaj fenomen potpuno eliminiše. Od tada se ništa nije promijenilo osim što je dodato nekoliko modernih tehnologija koje će gotovo u potpunosti riješiti ovaj problem.

Potrebne su im neke finansijske injekcije, i tu ne vidim nikakve probleme osim novca. Da zatvorim temu. Kada ovaj problem postoji, često postoji paranoja da neko ima veoma jak turnir.

Ali dešava se, čovjek je u jako dobroj formi, i ima sreće negdje. Komuniciram sa nekim igračima i znam da je situacija prilično nervozna. Nezdravo je, ali ja ću naglasiti ono najvažnije: ovaj problem je apsolutno rješiv, samo je pitanje želja i određenih finansija.

– Možete se nazvati svetskim čovekom, živeli ste u Moskvi i Parizu, sada u Ženevi. A postoje li trenuci kada se javi nostalgija za Rusijom?

— Da, dešava se, ali sada se svijet promenio. Pojavila se nostalgija – uzeo sam avionsku kartu i doletio. Prilično često posjećujem Rusiju i nemam problema s posjećivanjem prijatelja i porodice.

Mlađa generacija će mnoge ‘pomesti’

– Ko od mladih Rusa u narednim godinama može da igra meč za titulu? A kako ocjenjujete potencijal Alireze Firouzje, da li je on budući svjetski prvak?

– Ne bih da navodim imena, to nije baš korektno u odnosu na druge. To je oduvijek bio moj princip – čak i kada radim sa djecom, nikada ne kažem koga smatram perspektivnijim. Nije pedagoški. Naravno, imam neka unutrašnja osećanja ko ima veće ili manje šanse, ali ne vrijedi to javno navoditi.

Firouzja sada nije jedini vrlo jaka generacija. Četiri ili pet Indijaca, zatim mladići iz Uzbekistana i Irana. Ova generacija prati Firouzju, koji je svakako veoma talentovan i koji će još dugo biti vrhunski igrač.

Generalno, on je jedini koji se probio iz svoje generacije, zbog čega se tako sjajno ističe. I sledeća generacija, od 15 do 17-18 godina, kako ja to vidim, biće jednostavno izvanredna. A konkurencija je žestoka.

Zato ne bih izdvajao Firouzju. Naravno, on je jedan od onih pretendenata na titulu svjetskog prvaka. No, naveo bih I Indijce Rameshbabu Pragnanandh, Dommaraja Gukesh, Nihal Sarin, istog Sadhvani Raunaka, koji će igrati na turniru u Moskvi, Nodirbeka Abdusattorova iz reprezentacije Uzbekistana i niz njegovih saigrača.

Mogu garantovati da će skoro svi sigurno biti među prvih deset. A jedan od njih će postati svjetski prvak. A ko je tačno Sadhvani Raunak ne znam (sa osmjehom). Možemo reći da je Firouzja bio prvi u svojoj generaciji koji je ušao u prvih 10, a pratila ga je čitava plejada sjajnih šahista.

Velemajstori iz prvih deset, posebno s obzirom na to da mnogi od njih više nisu mladi, moraju biti na oprezu. I bojim se da će se vrlo brzo sastav prvih deset jako promijeniti, mladi momci će početi da traže svoja prava. I to zahvaljujući  talentu i igri.

Ali i naši šahisti će ih sustići. Osim toga, imamo i trenutne igrače na veoma visokom nivou. Sada se fokusiram na šahiste od 10-14 godina, najbolji će doći nešto kasnije.

– Nažalost, moramo priznati da na listi talenata od 15-18 godina nema jakih Rusa?

– Nema sjajnih igrača, ali dešava se. Ovdje u Indiji, među šahistima s razlikom od dvije godine, ima pet ili šest kolosalnih talenata. Ovo je tako nevjerovatna generacija. Ali to je rijetkost, to je slučajnost.

-I nakon Ananda dugo nisu imali nikoga.

– Da. I odjednom su se svi tako dramatično šahovski razvili u isto vrijeme. I ne može se reći da je naša generacija šahista od 15-17 godina opala, iz nje će izrasti dobri igrači. Ali ne vidim nijednog koji bi se takmičio sa ovim veoma sjajnim zvijezdama.

Ali ovo će trajati samo dvije ili tri godine, a onda će se pojaviti drugi momci.

Ali bila je I jedna nevjerovatna generacija, uslovno rođena 1990. godine – Carlsen, Nepomniachchi, Karjakin, apsolutno fantastični šahisti. Postoje generacije u kojima je koncentracija ogromnih talenata veoma visoka.

I bila je situacija početkom 90-ih, kada smo svi ušli u elitu za samo par godina kao nova generacija – Anand, Boris Gelfand, Vasilij Ivančuk, ja, Aleksej Širov, Veselin Topalov, Petar Leko. I odmah smo ‘pomeli’ prvih deset, za par godina se to potpuno promijenilo, tu su ostali samo Kasparov i Karpov.

Iako je bilo šahista vrlo visokog nivoa – Artur Jusupov, Valerij Salov i drugi. I ostali smo u eliti dugi niz godina. I sada mi se čini da se isto dešava, dolazi moćna generacija. Što mi se, inače, jako sviđa i veoma je zanimljivo.

Ne osećam se kao svjetska zvezda

– Pomaže li vam slava u rješavanju raznih poslovnih i svakodnevnih problema?

– Ne nikako. Ali, ni ne pokušavam. Jednom je bila takva situacija kada sam živio u Francuskoj. Nemam drugi pasoš osim ruskog. I tako sam morao stalno da obnavljam svoju dozvolu za boravak u zemlji. Svake godine sam dolazio, popunjavao neke papire, stajao u redovima, kao i svi ostali, i produžavao.

I nekako sam imao sreće da je veliki zaljubljenik u šah postavljen za šefa imigracionog odjela. I od tog trenutka sve se promijenilo. Zatim sam došao, predao dokumente i stajao u velikom redu zajedno sa predstavnicima afričkog kontinenta. U redu u kojem možete stajati satima.

I odjednom je izašla žena i ponudila se da uđem u kancelariju. Ušao sam i ispostavilo se da je šef čitavog odjela veliki ljubitelj šaha. Kao junior igrao je na  francuskom prvenstvu i kada me je vidio, bio je jako srećan. A zatim mi je rekao: „Recite mi datum kada će vam biti zgodno da dođete pa ćemo vam svake godine sve obnavljati.“

I od tada nisam imao nikakvih problema. Ali ranije mi je bio određen datum, i ako sam u to vreme igrao na turniru, jednostavno nisam znao šta da radim. I onda mi je rekao: “Recite mi datum kada će Vam biti zgodno da preuzmete dokumente“.

To se dešava slučajno. Ali nikada nisam pokušao da to  koristim, i zašto bih? Uvijek stojim u redu sa svima ostalima. Prvo, ne osjećam se povlaštenim da nešto koristim. I drugo, ne osjećam se kao neka zvijezda. Uopšte nemam taj unutrašnji osjećaj.

Za djecu je važno da komuniciraju sa idolima

— Na turniru će 3. oktobra biti slobodan dan, ali Vi imate u planu prilično obiman program. Šta ćete raditi?

– Imaću sastanak sa djecom i održaću majstorske kurseve (na sajtu Vegas Crocus City). Često to radim jer razumijem koliko je važno da dijete upozna igrače čije je partije proučavalo. Sjećam se da kada sam prvi put vidio Mihaila Botvinika i Garija Kasparova, to je bio veliki emocionalni poticaj za mene. I to djeci daje veliku motivaciju, a za njih je to važno.

Ali i ovo mi je važno, jer kada komunicirate sa tako pametnom, entuzijastičnom i iskrenom djecom, onda i sami imate neku novu energiju. Divno je vidjeti njihovu strast prema poslu. I kada imam priliku, svakako se trudim da učestvujem u takvim projektima.

— Koje projekte trenutno nadgledate u Rusiji?

– Nakon što sam završio sa aktivnim šahom, rekao sam da sam spreman da pomognem u svakom slučaju. Tu je, naravno, dječiji centar „Sirius“. Moj rad je prvenstveno vezan za dječiji i omladinski šah na vrhunskom nivou.

S obzirom na situaciju tokom pandemije, kada je bilo teško igrati simultanke uživo, našao sam sponzora i za godinu i po dana smo već održali dosta ovakvih simultanki sa najboljim dječacima i djevojčicama od 10 do 14 godina.

I sam držim predavanja, a mi privlačimo vrhunske igrače da učestvuju. A naši momci već imaju neke uspjehe u međunarodnoj areni.

– Šta vas prije svega pitaju – kako postati svjetski prvak?

– Ne, nije to poenta. I sam sam učio u školi Mihaila Botvinika/Garija Kasparova. Veoma je važno u ovom uzrastu moći učiti od vrhunskih igrača. Jer postoji velika razlika između dobrog trenera i vrhunskog igrača. Velemajstor može o određenim stvarima u šahu govoriti na nivou za koji drugi nisu sposobni ni uz najbolju volju.

Sećam se sebe u ovoj školi: za mene nije bilo važno neko specifično znanje ili tajna koja mi je otkrivena. Ne, nije bilo tajni. Ono što je važno jeste da počnete da osjećate i razumjete razmišljanje takvih legend  kao što su Kasparov i Botvinik. I počinjete usvajati neke stvari o kojima nećete čitati ni u jednoj knjizi.

Da, odgovaram na neka pitanja, ali najvažnije je da talentovani dječak ili djevojčica upije ovu metodu razmišljanja. To je živi primjer. U toj školi sam shvatio kako ovi igrači razmišljaju i to me je jako obogatilo. Nadam se da će se isto desiti i našim dječacima i djevojčicama.

Neće svi postati svjetski prvaci, ali čini mi se da je u pedagoškom radu najvažnije da dijete maksimalno ostvari svoj potencijal. Svako ima svoje sposobnosti, a vi pomažete da se to u potpunosti realizuje. A onda sve zavisi od Svemogućeg. Do kakvih će visina doći, više nije u mojoj nadležnosti (sa osmjehom).

Ne tražite idola, već svoj stil

— Koga ste od poznatih šahista pratili u mladosti?

— Moja prva knjiga bila je zbirka partija Anatolija Karpova, koji je tada bio svjetski prvak. I, vjerovatno, odredili su moj stil igre koliko je to moguće, postao je malo bliži Karpovljevom. Ali onda sam učio u školi Kasparova, koja je takođe imala veoma snažan uticaj na mene. I, možda, po stilu igre sam negdje između njih, imam simbiozu njihovih stilova.

Ali nikad nisam imao idola. Čini mi se da je jako važno razviti svoj stil igre, nema smisla nekoga kopirati. Ako želite da postignete najveća dostignuća, onda u nekom trenutku morate postati svoji. Razvijete neku vrstu vizije igre i sledite je. Shvatio sam to kao prilično mlad, tako da nisam pokušavao nekoga kopirati.

Postignuto više od očekivanog

– Svima su poznata imena 16 svjetskih prvaka. A koga biste naveli među onima koji su svojim talentom bili dostojni titule, a nisu je mogli osvojiti?

-Nema mnogo takvih igrača. Neko jednostavno nije imao sreće, upali su u moćnu generaciju. Na primjer, kada je igrao Garry Kasparov. Vjerujem da je iz moje generacije jednostavno Vasilij Ivančuk  imao nevjerovatan

 talenat. I neko je upao u generaciju Anatolija Karpova, koji je tada bio u zenitu. Isti Viktor Korčnoi, na primjer. Mogao je da pobijedi sve – osim Karpova.

Vasilij Vasiljevič Smislov je uvijek govorio da se svjetski prvaci ne stvaraju, svjetski prvaci se rađaju. Potrebna je neka vrsta predodređenja sudbine, sve bi trebalo da prođe. A isto tako nekako mislim da i ja ne bih mogao postati svjetski prvak, imao sam moćnu generaciju. A onda je tu bio Kasparov. Ali ispostavilo se da sam to postao. Svaka osoba ima svoju sudbinu.

Imao sam malo sreće da sam već sa 15 godina postao dobar šahista i brzo skočio na najviši nivo. A tada sam već mogao sam da se snađem, uključujući i pripreme za turnire. Uostalom, ja sam iz provincije, ne iz Moskve i Sankt Peterburga, ali Karpov i Kasparov od malih nogu su imali starije, iskusnije mentore koji su ih vodili kroz život.

Nisam imao takvu osobu, sve sam nekako radio sam na pokušajima i greškama. Definitivno se ne žalim ni na šta, jer sam ipak uspio postići više nego što sam očekivao.

Nikad nisam imao neku posebnu podršku, sve sam radio sam. Pozivao sam trenere, plaćao njihov rad, sam kupovao karte i tako dalje.

I nisam imao podršku države, koju su, naravno, imali i Kasparov i Karpov. A činjenica da sam postao svjetski prvak bez podrške koju su imali moji prethodnici, čini me ponosnim – zbog činjenice da sam uspio da se probijem sam. Potpuno sam sebi dovoljan, prvi put sam dobio neku finansijsku uplatu za pripremu od saveza tek 2007. godine. I čini mi se da je sve u redu.

Smirenost obnavlja energiju

— Volite li odmjeren i miran život u Švajcarskoj? Ne želite ponekad osjetiti aktivniji ritam?

– Prije svega, bitni su ljudi koji vas okružuju – vaša porodica. I nije važno gdje si, već ko je pored tebe. Naravno, takav ritam je ponekad dosadan, ali, s druge strane, imam puno posla, putovanja i sastanaka. Potrebno je puno energije i možda je tako bolje. Na kraju krajeva, kada dođem kući, u tako opuštenom ritmu, možete sigurno akumulirati potrebnu energiju.

Da sam tamo stalno živio, onda bi mi, vjerovatno, bilo dosadno i teško. Ali ovo je dobro mjesto za vraćanje izgubljene energije. I opet, moja žena je Francuskinja, djeca govore francuski jezik i zgodnije im je tamo živjeti. I odgovara mi.

A tako spori, spori švajcarski ritam života malo ublažavaju stres od putovanja i velikog opterećenja. Čak se sjećam da u prvih šest mjeseci nakon što smo se preselili u Švajcarsku nisam mogao da shvatim zašto se sve dešava tako sporo. Sve teče kao usporeni video. Prvo me to iznerviralo, a onda sam shvatio – kao da je namjerno brzina u javnom životu malo manja. I možda se zato stanovništvo osjeća opuštenije sa sve većim tempom života. A sada sam se navikao na to.

-Znaju li komšije ko ste?

-Da, neko zna. Ali to mi nikad nije bilo važno. Razumijem da me ljudi doživljavaju malo drugačije – kao svjetskog prvaka u šahu. Ali osjećam se kao običan čovjek i mogu lako komunicirati sa različitim segmentima stanovništva.

S tim u vezi, nemam ni neku vrstu snobizma, ni neku vrstu interne slave. Dakle, iskreno, više volim da se prema meni ponašaju bez posebnog obzira, baš kao prema bilo kojoj osobi. Uglavnom, moji drugari su takvi, da li si ti svjetski šampion ili ne, nije im mnogo bitno.

— Da li vaša deca, 13-godišnja Daša i 9-godišnji Vadim, vole šah?

– Ne baš. Naravno, pokazao sam im kako se figure kreću, ali šah za njih nije izazvao neko veliko interesovanje. Moj sin malo igra fudbal, zna sve igrače i ko se gdje preselio. Ćerka je više humanitarno usmjerena i voli muziku i književnost.

Ali ja ih ne prisiljavam. Da, šah je važan za razvoj djeteta, ali ako počne da prolazi kroz fazu „neću“, zašto onda? Ima i mnogo drugih stvari. Vadim, na primjer, lako rješava neke teške matematičke probleme, ali ga šah ne zanima toliko. Pa, dobro.

— Vladimire Borisoviču, šta biste bili da nije bilo vašeg uspeha u šahu?

– Ne znam. Ali ja bih svakako imao neku matematičku ili naučnu  sudbinu, imam takav način razmišljanja. Jer kad sam bio dijete, bilo mi je to zanimljivo i bilo prilično  lako. Ali tada sam se toliko zanio šahom, sve je toliko došlo do tačke da sam već sa šest ili sedam godina bio siguran da ću postati profesionalni šahista.

Djetinjasto, naravno, naivno, ali apsolutno nisam imao san, kao mnoga djeca, da postanem, na primjer, astronaut. I već tada sam shvatio da želim da budem šahista i da ću to biti. Naravno, nisam mislio da ću stići tako daleko. Ali sve mi se toliko svidjelo da bih i da sam postao majstor ili prosječan velemajstor bio srećan.

Ja sam tako specifičan slučaj, ali bih inače išao nekim putem naučnika u fizici ili matematici.

https://rsport.ria.ru/20221001/kramnik-1820482118.html

“Postoje opcije koje će eliminisati mogućnost varanja. Uključujući online šah.” Kramnik o njegovim predlozima FIDE i “Šahovskim zvijezdama”


Piše: Timur Ganeev, dopisnik „Sport Express-a“

Vladimir Kramnik
Fotografija Fedor Uspenski, „SE“

Ovih dana partije 14. svjetskog prvaka možete pratiti uživo u Moskvi.

U petak, 30. septembra, odigraće se prve rapid  partije na turniru “Šahovske zvijezde 2022”. U prvom kolu će Sergej Karjakin igrati sa Ekaterinom Lagno (oboje su učenici čuvene Kramatorske šahovske škole), Francisko Valjeho sa Vladislavom Artemijevim, Aleksandra Gorjačkina sa Ernestom Inarkijevim, Aleksandar Morozevič sa Tejmorom Radžabovom i Vladimir Kramnik sa Raunakuom Sadvanijem.

Poslednji susret posebno je zanimljiv ljubiteljima šaha: 14. svjetski prvak će se suočiti sa 16-godišnjim tinejdžerom koji se smatra najtalentovanijim na svijetu u njegovom uzrastu.

Na ceremoniji otvaranja, koja je održana u “Krokus Sitiju”, imao sam priliku da razgovaram sa Vladimirom Kramnikom. Velemajstor je u intervjuu za “SE” i “Izvestija” govorio o svojim očekivanjima od moskovskog turnira i iznio svoje mišljenje o najpopularnijoj temi u svijetu šaha posljednjih dana.

{„wm“:1}

Učesnici međunarodnog turnira „Šahovske zvijezde-2022“ Sergej Karjakin i Vladislav Artemjev (desno).
Fotografija Fedor Uspenski, „SE“

Kao prvo nisam u Moskvu došao zbog mjesta na tabeli

— Vladimire Borisoviču, kada ste zadnji put igrali u Moskvi u oflajn formatu?

— Na svjetskom prvenstvu u blitzu 2019. Inače, igrao sam dobro (Kramnik je tada zauzeo treće mjesto, a ispred su ostali samo Magnus Carlsen i Hikura Nakamura. – Primj. „SE“).

– Da li ste sa radošću pristali da dođete na turnir “Šahovske zvijezde 2022!”?

– Naravno. Više ne igram na profesionalnom nivou, tako da rijetko viđam mnogo prijatelja šahista (velemajstor Kramnik je najavio povlačenje u januaru 2019. – cca. „SE“). Mnoge nisam vidio dvije ili tri godine. Osim toga, volim da igram šah sa jakim protivnicima. Zato mi je dvostruko zanimljivo i ugodno što sam ovdje. Razumijem da će biti teško igrati u kontekstu jakih igrača koji svakodnevno posvećuju puno vremena šahu. Ali u svakom slučaju, ovo je odlična prilika da testirate svoju vještinu.

– Prije turnira razgovarao sam sa mnogim njegovim učesnicima i svi kažu da je najzanimljivije odigrati partiju sa vama.

-Žele da me pobjede  (smijeh). Jasno je da sam star čovjek. Ozbiljno, razumijem da u partijama protiv mene ovi momci imaju dodatnu motivaciju. Igrate sa svjetskim šampionom, pokušate da ga iznenadite. Ali za mene rezultat nije toliko važan. Prije svega, nisam došao ovdje zbog mjesta na tabeli. Iako, kad sjednem za tablu, ipak ću se naprezati, probati.

– Ko je favorit turnira?

– Vjerovatno Sergej Karjakin. Ali, kako se kaže, kada sjednemo i počnemo da igramo vidjećemo.

— Da li vam je drago što su na turnir “Šahovske zvijezde” došli ne samo ruski, već i strani velemajstori?

– To je dobro. Bez obzira koliko su teška vremena sada, život ide dalje. Morate živjeti sa nečim drugim osim sa vijestima. Uključujući kulturne i sportske događaje. Tačno je da u Rusiji sada nije sve zaustavljeno.

– Šta možete reći o dječijem turniru koji će se održavati paralelno sa vašim? Ima li talentovane djece?

— Još nisam gledao partije kvalifikacija, ali ću to svakako učiniti. Uostalom, radim i sa ruskom djecom u obrazovnom centru “Sirius”. Tako da me zanima da gledam partije, da shvatim da li ima momaka koji obećavaju, kojima treba obratiti paznju, kome treba naci dobrog trenera, ko može da radi sam. “Sirius” radi preko interneta, tako da imam takvu mogućnost.

Magnus Carlsen. Foto: Global Look Press

Ako sve ostavite kako jeste, biće sve više skandala

— Magnus Carlsen je ipak dao izjavu zbog sumnje da je Hans Niemann varao, ali je kao dokaz naveo svoje osjećanje tokom partije s njim u St. Louisu. Mnogi smatraju da je trebalo da ćuti. Šta vi kažete?

– To je njegova stvar. Sve u svemu, ovo je čudna priča. Problem varanja se može riješiti. To je apsolutno rješivo, čak i ako zahtijeva finansijska ulaganja. Dugi niz godina to niko zaista nije radio. A bojim se da ni ovog puta neće biti poduzeti ozbiljni koraci. Skandal će se postepeno zaboravljati, doći će do nekog razgovora i to je to. Iako se, ponavljam, ovaj problem može radikalno riješiti u šahu uživo.

– Koristiti detektore metala na svim turnirima, uključujući i dječje?

— Postoje ozbiljnije varijante koje će praktično isključiti mogućnost varanja u živom šahu. One nisu previše tehnološki sofisticirane, ali zahtijevaju finansijska ulaganja. Ako analiziramo konkretan slučaj sa Magnusom i Hansom, onda mi je teško nešto reći. Na osnovu igre na Grand Chess Tour-u, ne vidim jasan razlog da sumnjam u Niemanna. Ali možda Magnus i njegov tim znaju mnogo više od toga.

– Odnosno, da li igrač Nimanovog nivoa može lako da pobijedi svjetskog šampiona crnim figurama?

— Apsolutno je moguće da šahista sa 2700 nivoa može da dobije takvu partiju protiv Carlsena. Iskreno, Magnusu nije išlo. On misli drugačije. On ima svoje razloge. Ne želim da se fokusiram na to ko je u pravu, a ko nije. Više me zanima rješavanje problema. Kako bi se spriječili takvi incidenti u budućnosti. Ako sve ostavite kako jeste, biće sve više skandala. Od slučaja do slučaja. Tačne optužbe, netačne optužbe. Pošto je ova tema eksplodirala, moramo se njome pozabaviti.

– Zbog varanja, praktično ne igrate onlajn šah?

— Da, definitivno. Svi tamo koriste predloge kompjutera. Ali i ovaj problem se može riješiti. Ali to je teže nego u živom šahu. Ponudio sam svoju varijantu koja je bila dobro argumentovana.

Da li ste to predložili  FIDE?

— Da, FIDE i kompaniji DeepMind. Razvio sam koncept. DeepMind je rekla da su zainteresovani i da bi mogli početi sa radom. Oni će dati zadatak svojim programerima. Mislim da je to stvarno funkcionalan sistem. Znam ljude, ljubitelje šaha, koji su jednostavno prestali da igraju. U skoro svakoj drugoj partiji na internetu naiđete na varalicu. Zato  postaje nezanimljivo igrati.

Pobjednik meča Nepomniachtchi – Ding će biti pravi prvak svijeta

– Nedavno smo razgovarali sa Iljom Levitovim, rekao je da izgleda da je ovo kraj šaha.

— Optimističniji sam. Šah će i dalje opstati.

— Šta mislite o dvovlašću  koje će se uspostaviti u svjetskom šahu u bliskoj budućnosti? Svjetski prvak neće biti najjači šahista po rejtingu?

– To nije strašno. Postoji svjetski prvak, a postoji i prvi šahista po rejtingu. Navikli smo da su ove, da tako kažem, titule u rukama Magnusa. Ali nije uvijek bilo tako. Da, u početku će biti neobično, ali ne vidim globalne probleme zbog toga u šahovskom svijetu.

– Dakle, svi će prihvatiti nova pravila igre?

– Naviknuće se. Nadam se da će Ian Nepomniachchi pobijediti Ding Lirena i postati svjetski šampion. Magnus će nastaviti da igra na super turnirima, sa ciljem da dobije rejting od 2900. Problem je prenaglašen.

– Hoćemo li vidjeti Norvežanina još u meču svjetskog šampionata?

– Siguran sam da će se vratiti u šampionski ciklus i još igrati meč za svjetskog šampiona.

– Da li javnost prepoznaje pobjednika meča Nepomniachchi-Ding kao 17. svjetskog šampiona?

-Ko god pobjedi u meču biće pravi šampion svijeta. Nema sumnje u to. Svako ima pravo da odbije da igra meč za krunu, kao što je to Magnus uradio. Ali onda niste svjetski prvak. Bez obzira koliko sjajno igrate. I to je normalno.

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/vladimir-kramnik-o-predlozheniyah-fide-po-borbe-s-chiterstvom-i-turnire-shahmatnye-zvezdy-intervyu-1979748/

Prvi komercijalni ugovor Sergeja Karjakina star je deset godina


Menadžer Sergeja Karjakina, prvi šahovski menadžer u Rusiji, šef pres službe Ruske šahovske federacije Kiril Zangalis govorio je o važnosti rada promotera za velemajstore, a posebno za mlade.

jul 2018. Moskva. Luzhniki. 1/8 finala Svjetskog prvenstva. Španija – Rusija – 1:1 (pen. – 3:4). Kiril Zangalis i Sergej Karjakin (desno).

— Da li je lični menadžer važan za šahistu?

Kiril Zangalis — Ruski velemajstori su imali menadžere: i Anatolij Karpov i Vladimir Kramnik. Ali prva velika aktivnost u potrazi za sponzorima počela je upravo mojom saradnjom sa Sergejem Karjakinom. Prošlo je deset godina od prvog ugovora.

Za sve koji žele da uspiju ne samo u šahu, već i u životu, važno je imati osobu koja će pomoći. Zadatak velemajstora je da igra šah, o svim ostalim pitanjima odlučuje njegov menadžer. Imam jedinstvenu priliku da kombinujem posao u federaciji, što takođe mnogo pomaže u promociji mog klijenta.

Za deset godina bilo je mnogo ugovora. Posebno bih se zahvalio “Alpari”, kompaniji koja je 2012. godine prva povjerovala u mladog velemajstora Karjakina i potpisala ugovor na četvrt miliona dolara. Tokom godina saradnje, Alpari je uložio više od milion dolara u Sergeja. Karjakin je postao prvi velemajstor u Rusiji – dolarski milioner, zahvaljujući saradnji sa kompanijama.

Tokom godina, privukli smo onoliko kompanija da sarađuju sa Sergejem koliko nijedan profesionalni sportista u Rusiji nije imao: 12 ličnih sponzora od velikih banaka i brendova automobila do kladionica i građevinskih kompanija. Želim da im se lično zahvalim na tome. Deset godina iskustva već omogućava Karjakinu da sklapa lične ugovore bez moje pomoći.

— Da li je važna vještina velemajstora da radi sa sponzorima?

Kiril Zangalis — Tokom deset godina saradnje, mogu reći da se kao primjer mladima može navesti tandem koji se razvio između finansijske komponente Karjakina i njegovog ličnog brenda, bavljenja šahom. Ovaj zadatak nije lak. Sergej ima čitavu ‘slagalicu’. Mnogi su pomogli i Janu Nepomniachtchiju, ali nije bilo tako velike reklamne kampanje.

Moramo odati priznanje Karjakinu, koji zna da radi sa sponzorima. Neki potpišu ugovor i krenu svojim poslom. Sergej je u potpunosti razradio svoj novac promovišući kompaniju u medijima, na društvenim mrežama.

Htio sam da obratim pažnju na mladog velemajstora Andreja Esipenka. Mora dobro da porazmisli o poslu koji bi ga povezao sa sponzorom. Među djevojkama, Polina Shuvalova je veoma talentovana.

— Ovo će promovisati sam šah kao sport.

Kiril Zangalis – Naravno. 2012. godine imali smo tako veliku aktivnost sa Karjakinom da smo bukvalno ‘raznijeli medije’. A tada Sergej još nije bio toliko poznat. Imali smo jedno oružje za PR: Sergej je bio najmlađi velemajstor u istoriji šaha i uvršten je u Ginisovu knjigu rekorda.

– Sada čak i ljudi koji su daleko od šaha znaju ime Karjakina.

Kiril Zangalis — Upravo je meč protiv Magnusa Carlsena postao vrhunac Karjakinove popularnosti. Za četiri godine truda učili su o njemu, ali ne u tolikoj mjeri kao nakon ovog meča. Prije toga je bio neupadljiv četverogodišnji rad. Da nisam započeo tako široku aktivnost sa Sergejem, nikada ne bih dobio poziciju šefa pres službe federacije.

Ilya Levitov je primjetio moju aktivnost i pozvao me na ovo mjesto. 2014. Andrej Filatov je postao predsjednik Ruske šahovske federacije. Vjerovali su mi, a sa Andrejem Vasiljevičem radim više od osam godina. Imamo odličan tandem šefa i pres službe. Inače, Filatov je dosta pomogao Karjakinu u finansiranju prije meča sa Carlsenom i razvoju njegovog ličnog brenda, uložio je svoj novac i visoke veze. Važno je da mladi sportisti i njihovi roditelji od samog početka znaju da je u blizini pouzdana osoba kojoj se može vjerovati. Dozvolite mi da naglasim da su često roditelji mladih šahista ti koji utiču na buduću sudbinu sjajnih talenata, pa im je potrebno da prenesu ogromnu ulogu menadžera budućeg velemajstora.

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/shahmaty-kirill-zangalis-intervyu-menedzhera-sergeya-karyakina-o-partnerah-grossmeysterov-i-piare-shahmatistov-1974251/

Intervju- Khusan Turdialiev,  zamjenik predsjednika Šahovske federacije Uzbekistana


Uspješni nastupi uzbekistanskih šahista

Sportisti Uzbekistana u poslednje vrijeme postižu velike uspjehe na najreprezentativnijim međunarodnim takmičenjima. Tu je na primjer odličan nastup uzbekistanskih sportista na Islamskim igrama solidarnosti u Turskoj. Ipak, posebno mjesto u ovoj seriji zauzima nedavna pobjeda muške reprezentacije na Svjetskoj šahovskoj olimpijadi u indijskom gradu Čenaju. Ovo nije samo velika  senzacija u šahovskom svijetu, ne neki slučajni uspjeh, već izvanredno dostignuće.

Skromna, čak i stidljiva četvorica Uzbekistanaca, ne baš poznati u svijetu sporta – Nodirbek Abdusattorov (17 godina), Nodirbek Yakubboev (20 godina), Javokhir Sindarov (16 godina) i Jahongir Vakhidov (27 godina) u oštroj napetoj borbi između 188 šahovskih timova, u kojima je bilo mnogo vrhunskih igrača, uspjeli su  stići prvi do cilja, postigavši nevjerovatnu, senzacionalnu, pobjedu!

Kako su došli do uspjeha? Kako su  pobijedili svoje protivnike? Naš dopisnik je pokušao da nađe odgovor na ova pitanja od prvog zamjenika predsjednika Šahovske federacije Uzbekistana, zonskog predsednika FIDE za Centralnu Aziju, Khusana Turdialieva.

– U kakvom raspoloženju je naš tim otišao na Olimpijadu? Kakvo je bilo raspoloženje među igračima i trenerima?

Khusan Turdialiev -Momci su bili svjesni da su trenutno na vrhuncu svog nivoa. Zbog izostanka kineske i ruske reprezentacije na turniru, bile su odlične šanse za nagrade. Naš dobro pripremljen tim se nije bojao autoriteta. Momci su se fokusirali na pobjedu.

– Ko je bio kapiten tima? Da li je bilo kontroverzi oko rasporeda po tablama?

Khusan Turdialiev — Iskusni gostujući trener Ivan Sokolov, koji je dugi niz godina radio sa iranskom reprezentacijom, uključujući i zvijezde kao što je Alireza Firouzja, i drugi elitni šahisti, uključujući i one iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Holandije, postao je kapiten reprezentacije. Momci su igrali zajedno, bez sporova, što se vidi i iz njihovih rezultata – sigurna pobjeda na turniru, niti jedan izgubljen meč.

– Da li su igrači i treneri bili zabrinuti kada je propuštena pobjeda u meču sa selekcijom SAD?

Khusan Turdialiev – Naravno, postojao je strah da ovaj bod na kraju možda neće biti dovoljan, ali, s druge strane, u tom trenutku na turniru reprezentacija SAD je važila za izrazitog favorita. U šahu se često dešava da sredinom partije prednost bude na jednoj strani, ali na kraju pobjeđuje onaj koji napravi pretposljednju grešku. Nakon remija sa Amerikancima, uzbekistanski šahisti su vjerovali u svoj konačni uspjeh. Važna prekretnica dogodila se u partiji  između Abdusatorova i Gukeša iz drugog tima Indije. Nodirbek ne samo da je uspio zadržati izgubljenu poziciju, već je na kraju dobio važnu partiju i doveo ekipu na prvo mjesto.

– Da li bi reprezentacija Uzbekistana postala pobjednik da su na Olimpijadi učestvovale reprezentacije Rusije i Kine?

Khusan Turdialiev – I na ovo pitanje je teško odgovoriti, kao i na pitanje: da li bi Robert Fišer pobjedio Anatolija Karpova da se odigrao njihov meč. U svakom slučaju, konkurencija za medalje bi bila veća, posebno kineskih igrača, pobjednika prošle Olimpijade 2018. godine. Istovremeno, vrijedno je napomenuti da često timovi sastavljeni od elitnih igrača sa visokim rejtingom, poput reprezentacije SAD-a i niza drugih, ne pokazuju dobre rezultate na timskom turniru. Isti ti Amerikanci, na primjer, ove godine nisu ni ušli u prva tri.

-Kako ocjenjujete nastup ženskog tima?

Khusan Turdialiev -Na Olimpijadi je učestvovalo oko 200 ekipa. Počevši od trećeg mjesta u rejtingu, norveški tim, u kojem je bio svjetski prvak Magnus Carlsen, završio je na 59. mjestu. Naše devojke, prvi put na ovako odgovornom turniru, startovale su sa 46. mesta, da bi na kraju zauzele 31. mesto. Dobili su potrebno iskustvo, a dalje će njihovi rezultati biti samo bolji.

— Ko je od naših pobjednika najspremniji za borbu za šampionsku titulu u klasičnom šahu?

Khusan Turdialiev – Nodirbek Abdusatorov, svjetski prvak u  rapidu, pokazao je odličan rezultat na Olimpijadi. Trenutno može ravnopravno da se takmiči sa elitnim velemajstorima koji su na putu da osvoje šahovsku krunu.

Uzbekistan planira da bude domaćin Svjetske šahovske olimpijade 2026. Pripreme za to počinju sada.

Razgovarao Igor Saneev

https://e3e5.com/newsitem.php?id=62425

Интервју са Михаилом Пушаром


 JU OŠ „Ilija Kišić“ 7. septembra 2022.

Непосредни повод за разговор са Михаилом Пушаром, учеником 9.а, је Оmладинско првенство Црне Горе које се играло у Подгорици у конкуренцији 35 шахиста. На подгоричком турниру, наш Михаило је био право изненађење, јер је освојио треће мјесто у узрасту до 20 година.

Михаило, зашто баш шах, а не рецимо нешто комерцијалније попут фудбала, кошраке, ватерпола?

Док сам био млађи имао сам више ваншколских активности, нпр. свирао сам клавир, чешће сам ишао на тренинге кошарке, више се дружио са пријатељима по школском дворишту. Али, касније, имао  сам мање времена за те активности, па сам морао да одбацујем јако драге ствари. Прво је био клавир, затим дружење са другарима и на крају сам имао тешку одлуку да бирам између кошарке и шаха. Преовладао је шах, јер сам у њему имао веће успјехе. Међутим, прави шахисти не могу без физичке активности, па се трудим да тренирам кошарку што је чешће могуће.

 Када си први пут заиграо шах, и ко ти је помогао да учиниш прве шаховске потезе?

Први пут сам заиграо шах у својој петој години, када ме је моја старија сестра Јована научила да помјерам фигуре, а затим сам у првом разреду ОШ ,,Илија Кишић” кренуо на шаховску секцију коју води ФИДЕ мајстор, Горан Томић.

Који шахиста је највише утицао на твој шаховски стил? Ко ти је узор?

Разни шахисти су утицали на мој стил игре, али, након неког времена схватио сам да морам да будем спреман у свим стиловима игре, без обзира да ли је позиција била статична или динамична. Тешко ми је да кажем ко ми је узор, јер има више шахиста које цијеним као играче, на пример: тренутни свјетски првак Магнус Карлсен, затим млади индијски велемајстори Rameshbabu Praggnanandhaa и Gukesh Dommaraju.

Што сматраш својим највећим и најзначајнијим шаховским успјесима?

Има их доста… За своје највеће шаховске успјехе сматрам турнир који сам играо у Петровцу прошле године, то је био Европски школски турнир гдје сам освојио пехар и медаљу у категорији до 13 година, затим сам добар успјех остварио и на ФИДЕ мајсторском турниру који се играо у Ђеновићима, гдје сам освојио треће мјесто и 140 ФИДЕ рејтинг поена. И за крај, моја најдража награда је када сам освојио треће мјесто на Омладинском првенству Црне Горе које се играло крајем августа ове, 2022.  године, у изузетној конкуренцији шахиста до 20 година.

Постоји ли неки занимљив догађај или анегдота са шаховских путовања?

Има…. На примјер, када сам се спријатељио са младим индијским шахистом Avyay Gargom на међународном турниру Open Paraćin B, који се играо до 2100 ФИДЕ рејтинг поена.

Имаш ли предлог за популаризацију шаха?

Мој предлог за популаризацију шаха је да се  у свакој школи држи шаховска секција и да се одржавају турнири. Исто тако, сматрам да би било добро да постоје неки шаховски ТВ канали и то би у многоме популаризовало шах међу младима.

                                                                                                            Милица Радуловић 9.а

„Očigledno je da život nema smisla. Ovde smo slučajno.“ Najiskreniji intervju Magnusa Carlsena


Nikita Goršenin, dopisnik

Pročitajte „Sport-Ekspress-u“

Magnus Carlsen. Foto: Global Look Press

Filozofija svjetskog šampiona.

16. svjetski šampion u šahu Magnus Carlsen nedavno je dao najduži intervju u svom životu.

Norvežanin je dva i po sata na svom Youtube kanalu razgovarao sa američkim informatičarem Leksom Fridmanom i ispričao mnogo zanimljivih stvari. Ljubav prema ženi, smisao života, fenomen mladog Kasparova, zašto je razmišljanje o potezu 30 minuta gubljenje vremena, specifične metode pripreme u djetinjstvu i još mnogo, mnogo više. Transkribovali smo ovaj veliki razgovor i napravili izbor najboljih izjava iz njega. Evo šta je Magnus Carlsen rekao svijetu.

Magnus Carlsen. Foto društvene mreže

***

Smatra da su u njegovoj karijeri bila dva vrhunca – 2013. i 2019. godine

“Čini mi se da su u mojoj karijeri bila dva vrhunca – 2013-2014. i 2019. godine. Moje snaga tokom ovih perioda bila je veoma različita. U 2019. godini pripreme otvaranja su mi mnogo pomogle, a 2013. sam radije pokušavao da izbjegnem pripreme otvaranja svojih protivnika. Moja intuicija je svih ovih godina bila malo bolja od ostalih. Čak se i poboljšala, počeo sam da razumijem stvari koje prije nisam razumio.

2013. sam bio mlađi, mogao sam da igram energičnije i to mi je omogućilo da igram bolje u dugim partijama. Za mene je to čak bilo i neophodno, jer nisam mogao da pobjedim svoje protivnike samo pripremom otvaranja. Što se tiče računanja, uvijek sam imao čudan odnos prema tome. Uvijek sam bio jako loš u rješavanju šahovskih problema, to je bio samo moj nedostatak. Prije svega, bilo mi je teško da se koncentrišem na zadatak, da pogledam duboko.”

Ali kada se, inače, takve pozicije zadataka pojave već u samoj igri, često nađem pravo rješenje. Iako to još uvijek nije moja najbolja strana – da računam vrlo duboko. Ali ono u čemu sam dobar je izračunavanje nastavaka sa malim brojem poteza, 2-4 poteza. Dobro vidim nijanse u takvim nastavcima. I takođe sam mnogo bolji od većine igrača u procjeni pozicija. To me odvaja od drugih. Računam nekoliko poteza unaprijed i onda procjenjujem poziciju. U većini slučajeva, stablo opcija je preširoko, tako da ne možete sve izračunati, morate napraviti procjenu pozicije na osnovu znanja i intuicije. Ja to dobro radim.

Magnus Carlsen. Foto društvene mreže

Šta vizualizujem kada razmatram poteze? Ja predstavim tablu u dvodimenzionalnom prostoru. Kada računam nekoliko ogranaka varijante, uvijek vizualizujem jednu poziciju u jednom trenutku. Ostalo sam ostavio po strani. Ponekad ponavljam da ne zaboravim. I često zaboravite nešto kada razmišljate o potezu nekih 30 minuta. Sjedite i mislite: „Ako ja odigram ovamo, on će odigrati ono, onda ću ja poći ovamo, a on će poći tamo, onda ću ja doći ovdje…“ I odjednom shvatite da ste to već razmišljali, ali ste zaboravili. Ovo se dešava kada informacije uskladištite u svom umu.

Kakav je osjećaj razmišljati o potezu 30 minuta? Za mene je 30 minuta po potezu obično gubljenje vremena. Ako razmišljam 30 minuta, onda ne znam šta da radim, tražim nešto što ne postoji. Mislim da je 10-15 minuta razmišljanja u teškoj poziciji korisnije i efikasnije trošenje vremena. Kada široko stablo varijanti postane još šire, morate više računati, raditi više pozicione evaluacije. Dakle, treba da prođete to za 10-15 minuta, ovo je dovoljno za dobru ideju. Veoma, veoma rijetko se dešava da razmišljam 30 minuta i odjednom otkrijem nešto – „Eureka!“ – momenat. Ako ništa nisam vidio za 10 minuta, onda najvjerovatnije neću vidjeti ništa nikada.

U čemu vidi fenomen mladog Kasparova*

“Postojao je tok energije u njegovoj igri. Izuzetno agresivan, dinamičan šah. Ovo mi je jako privlačno, jer ja lično ne pripadam ovom stilu. Zato je Kasparov (* smatran u Rusiji kao strani agent. – primjedba „SE“) za mene poseban.

Do svoje 14. godine Carlsen nije otvorio internet, osim da bi igrao šah

“Kao dijete, nikad nisam mislio da je moguće [postati najbolji na svijetu]. Ali mislio sam da mogu biti najbolji u Norveškoj. Iako sam počeo da igram relativno kasno, znao sam da radim na šahu mnogo više od bilo koga drugog. Znao sam da imam strast koju oni nemaju. Na šah su drugi gledali kao na hobi, kao na slobodnu aktivnost.

Vježbali su par puta sedmično i nastupali na vikend turniru. Ali za mene je bilo drugačije. Sjeo sam za tablu i koristio knjige svaki dan poslije škole. Stalno sam pokušavao da naučim nove stvari. Za internet su bila izdvojena dva sata sedmično, a to vrijeme sam uvijek provodio samo na šahu. Mislim da do 13 ili 14 godina nisam otvarao pretraživač osim da bih igrao šah (smijeh). Nisam mogao brzo da saznam nešto novo, ali čim sam zaronio u šah, odmah sam postao opsjednut i nikad nisam prestao da učim.

Magnus Carlsen. Foto društvene mreže

Šta je za njega ljepota šaha

“Kada vaš protivnik može predvidjeti svaki vaš potez, ali i dalje gubi partiju. To znači da je u ranoj fazi vašeg planiranja, vaša poziciona procjena bila bolja. Dakle, igrali ste vrlo jednostavno, jasno, izgleda da niste uradili ništa posebno, ali vaš protivnik gubi bez šanse.”

U djetinjstvu, prisilni pristup nije na njega djelovao. Zahvaljuje trenerima što ga nisu ometali

“Koji savjet mogu dati šahistima svih nivoa? Veoma mi je teško reći. Veoma sam skeptičan po pitanju savjeta. Možete reći: „Volite šah, budite opsjednuti njime“, ali to ne funkcioniše kod svakoga. Moj slučaj je kombinacija talenta i opsesije. Malo trenera koristi taj put koji sam prešao za svoje učenike. Imao sam sreću da sam imao trenere koji me nisu ometali i dozvoljavali su mi da radim ono što smatram da treba. U djetinjstvu mi plansko-prinudni pristup nije funkcionisao, a ni sada ne funkcioniše.

Moj prvi trener mi je davao vježbe koje trebam raditi kod kuće, ali sam brzo shvatio da mi to ne ide lako. Ili nisam vježbao ili nisam uživao. Ali on je shvatio da volim knjige o šahu. U školi smo imali ogromnu šahovsku biblioteku, a on mi je rekao: „Uzmi knjige koje želiš. Samo se vrati kasnije.“ I upravo sam upao u biblioteku. Na sledećem turniru već sam primijenio neke ideje otvaranja iz knjiga. Onda sam primjenio nešto drugo i tako dalje.”

O ljubavi

Pokušavam li pronaći ljubav? Ne. Ponekad pokušavam, ponekad ne. Pokušavam da nađem svoj put. Sve se svodi na to da radite stvari koje vas čine srećnim. I to vas na kraju čini pristupačnijim za ljubav uopšte. Moja ljubav prema šahu nekad nestane, nekad se vrati, ali generalno uvijek postoji neki minimalni nivo te ljubavi. Što se tiče romantične ljubavi [prema ženi], ona je došla i prošla u mom životu, sada je nemam, ali ne brinem zbog toga. Više me brine da budem dobra verzija sebe. Nije uvijek moguće biti najbolja verzija, ali barem dobra. Ljubav te može, ali ne mora pronaći. Mislim da ne vrijedi da se ubijaš zbog ovoga. Ako se ubijate zbog ljubavi, tražili je ili ne, to će vas sigurno učiniti nesretnim.

Magnus Carlsen. Foto društvene mreže

Misli da život nema smisla

„Očigledno je da život nema smisla. Mislim da smo ovdje slučajno. Nema svrhe, sve će jednom završiti. Ali život je i dalje velika stvar. Čak i ako nema smisla, možete slediti svoje ciljeve. Ali definitivno sam siguran da nema mnogo smisla. Ne vidim smisao- da ga tražim.“

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/shahmaty-pochemu-magnus-karlsen-do-sih-por-ne-zhenat-intervyu-norvezhskogo-chempiona-mira-1967896/

„Pješak koji ne sanja da bude kraljica je slab.“ Bivša predsjednica šahovske federacije priča o novoj zastavi, izborima i obrazovanju intelektualaca


29. avgusta 2022

Godine 2018. govorila je o „šahovskom bumu“ u Bjelorusiji, ali tada su se dogodile velike promjene u životu Anastasije Sorokine. Nakon augusta 2020. kada je potpisala je pismo za fer izbore – morala je napustiti mjesto predsjednice šahovske federacije i napustiti Bjelorusiju. Računi njene škole su blokirani. Istovremeno, Sorokina je četiri godine radila kao potpredsjednica Međunarodne šahovske federacije (FIDE). Ali u avgustu 2022., na izborima u Indiji, nije uspjela zadržati ovu funkciju. Anastasija je u intervjuu za blog “Reflection” govorila o toku izbora i značaju šaha za Belorusiju.

Anastasia Sorokina. Fotografija iz arhive

O izborima: “Imala sam šta da predstavim”

– Ne znaju svi: izašli ste na izbore iz Australije.

Anastasija Sorokina — Da, od 1. aprila 2022. godine sam pod zastavom ove zemlje. 2003. godine sam otišla tamo, tamo mi se rodila ćerka. Do 2017. Predstavljala sam Australiju u raznim pozicijama u međunarodnoj areni. Kada sam se vratila u Bjelorusiju, otvorila sam školu šaha. Postojala je ideja da se Svjetska olimpijada održi u Minsku. Da bih pomogla u njenoj organizaciji postala sam predsjednica federacije, bilo je potrebno ponovo predstavljati Bjelorusiju. Ali, kao što znate, Olimpijada je otkazana. Onda sam morala i ja da odem. Do 24. februara ove godine nisam htjela mijenjati savez. Nadala sam se promjenama. Nažalost, nisu se desile. Status neaktivnog sportiste mi je omogućio da promjenim državu bez duge procedure potvrda. Zato sam se za mjesto potpredsjednice FIDE kandidovala već iz Australije.

Kako je protekla izborna kampanja?

Anastasija Sorokina — U šahu sam, moglo bi se reći, čitav život. Igrala sam, radila kao trener, sudija, funkcioner. Četiri godine bila sam potpredsjednica FIDE. Posljednje dvije godine, otkako sam napustila Bjelorusiju, aktivno sam uključena u društvene projekte. To su ‘Šah za djecu sa autizmom’ i ‘Šah za izbjeglice’. Imala sam šta da predstavim u predizbornoj kampanji. Inače, sastanku Generalne skupštine u Indiji prisustvovao je i predstavnik Bjelorusije, aktuelni predsjedavajući federacije Sergej Sičuk. Rečeno mi je da je bio veliki pritisak na delegate iz drugih zemalja koji govore ruski. Kao, Sorokina je pod progonom u Bjelorusiji, nije joj mjesto u FIDE itd. Možda je to uticalo na mišljenje nekih ljudi. Čula sam da je Sychuk želio da se nađe sa mnom. Ne znam o čemu bi bio razgovor. Rekla sam: „Nema problema. Kandidovala sam se, tako da sam spremna da komuniciram sa svima. Ali sastanak će se održati u prisustvu drugih zvaničnika FIDE, posebno jednog advokata.” Na kraju razgovora nije ni bilo. Iako, uprkos svim pričama, i dalje brinem o bjeloruskom šahu.

— Kako je Sychuk dopušteno da dođe u Indiju?

Anastasija Sorokina — Sankcije se nisu odnosile na delegate Skupštine. Ali reprezentacije Bjelorusije i Rusije ne mogu učestvovati na timskim turnirima pod okriljem FIDE, pa nisu bile u Indiji. Zaista, u avgustu je, pored glasanja, održana i Šahovska olimpijada. Ona koju je Belorusija otkazala 2020.

O Šahovskoj palati u Minsku: „U našoj zemlji nestaje duh antike“

-Recite nam nešto o proceduri glasanja.

Anastasija Sorokina – Izbori su bili veoma napeti. Za četiri potpredsjednička mjesta prijavljeno je 13 kandidata. Pored toga, šema je prilično zbunjujuća: prva tri kandidata prolaze na osnovu proste većine glasova delegata Skupštine, a četvrti mora dobiti više od 50% svih glasova u prvom krugu. Zauzela sam četvrto mjesto sa 63 glasa. Zadovoljna sam koliko me je ljudi podržalo, ali u procentima to nije bilo dovoljno. I u drugom krugu konkurentkinja iz SAD-a bila je jača. U svakom slučaju, nastaviću da radim na društvenim projektima, ženskom šahu i drugim inicijativama u FIDE. Ako bjeloruski sport ne treba moje znanje i vještine, onda na to gledam filozofski. Drago mi je da sam i dalje tražena u međunarodnim strukturama.

Da li se osjećate kao građanin svijeta?

Anastasija Sorokina – Moglo bi se to reći. Poslednje dvije godine živjela

sam u Latviji, gdje sam i magistrirala. Sada sam sa  porodicom u Poljskoj. Ne isključujem da ćemo se preseliti u Australiju. Ali iznutra sam bila i ostala Bjeloruskinja. Često sanjam Minsk… Verujem da ću se jednog dana moći vratiti. Hodati mojim omiljenim ulicama. Ali da li ću ih prepoznati? Na primjer, legendarna šahovska palata na Karlu Marksu: tu je bila prekrasna zgrada sa vitražima, parketom od riblje kosti, debelim drvenim ogradama. Tada je zgrada obnovljena. Ali kako su mogli ukloniti vitraže i parket? Tužna sam što kod nas nestaje duh antike, tradicija se ne cijeni. Još kao devojčica trčala sam po toj prelijepoj palati, s ponosom gledajući igru šahista, mog slavnog ujaka (velemajstora Viktora Kuprejčika).

– Da li je Kuprejčik uticao na vaš interes za šah?

Anastasija Sorokina – Naravno. To se ne odnosi samo na ljubav prema šahu, već i na životne principe. Stvari kao što su prijateljstvo, pristojnost, plemenitost, sposobnost da se drži riječ, upijala sam od djetinjstva. Nikada me nisu grdili zbog ocjena, ali sam imala teške razgovore ako bih, na primjer, lagala. Ovako odgajam svoju ćerku. Bolja je najgora istina od laži. Nažalost, nisam vidjela naklonost bivših kolega u  Bjelorusiji, kada je počeo pritisak na mene. Još uvijek ne razumijem. Uostalom, neki su me poznavali od djetinjstva, ali su zbog nekih svojih strahova odlučili da ćute. Ovo je najveća bol koju još uvijek ne mogu prihvatiti.

Mislite li da uvijek postoji izbor?

Anastasija Sorokina — Da, čak i ako je ponekad veoma težak. To je kao u šahu: možeš napraviti potez i izgubiti. I ponekad žrtvujete figuru, kada je partija skoro izgubljena, ali na kraju ipak pobjeđujete. Svako bira svoj put prema srži života.

O Karjakinovom stavu: „Ovo je van mog shvatanja“

– Bivši potpredsednik Vlade Rusije Arkadij Dvorkovič ponovo je izabran za predsjednika FIDE – da li je to iznenađenje za sadašnju stvarnost.

Anastasija Sorokina — Dvorkovich je pobijedio velikom razlikom. U protekle četiri godine dosta je urađeno: povećani su nagradni fondovi turnira, pojavilo se više takmičenja za žene. Ponavljam, počeli su se baviti društvenim projektima, kojih prije gotovo da i nije bilo.

— Šta mislite o poziciji Sergeja Karjakina, koji je zbog podrške ratu u Ukrajini dobio šest mjeseci diskvalifikacije?

— Njegovi stavovi su izvan mog razumevanja, iako sam nekada komunicirala sa Karjakinom. Vjerovatno bi najbolji odgovor bio: „Bez komentara.“

-Da li je pozicija potpredsjednice FIDEa uključivala platu?

Anastasija Sorokina – Ne. Radije se radi o statusu, prestižu, mogućnosti doprinosa i uticaja na odluke. Možete nešto zaraditi ako učestvujete u projektima. Posla je puno, teško je sve fizički obaviti. U početku sam, naravno, bila uznemirena nakon izbora. Ali sada shvatam da imam više vremena za realizaciju projekata i mojih ideja. Malo sam odahnula.

— Da li biste želeli da postanete predsjednica FIDE?

Anastasija Sorokina – Kako kažu, loš je onaj pešak, koji ne sanja da bude dama. Ja sam ambiciozna osoba. Da vidimo. Ovo je prilično dug i komplikovan proces. Mnogo zavisi od tima sa kojim izlazite na izbore. Plus, naravno, potrebno vam je mnogo menadžerskog iskustva, pristup resursima da biste privukli sponzore.

O prednostima šaha: „To je sposobnost da se procjeni situacija“

– Belorusija je 2020. godine odbila da bude domaćin šahovske olimpijade. S druge strane, nemoguće je zamisliti da naša zemlja sada bude domaćin međunarodnih turnira ovolikih razmjera.

Anastasija Sorokina – Naravno, odlično razumem da posle avgusta 2020. nema govora ni o kakvoj Olimpijadi u Minsku. U najmanju ruku, sigurno ne bih bila uključena u njegovu organizaciju. Pored toga, u najboljem slučaju, samo neke zemlje ZND bi došle na turnir. Ali odluka o odustajanju od Olimpijade u našoj vladi donesena je još prije izbora u Bjelorusiji. Prema zvaničnoj verziji, zbog nedostatka finansija i pandemije koronavirusa. Iako u fazi prijave, država je dala garancije. Tada je bilo veliko razočarenje, jer smo ja i moj tim uradili mnogo posla.

– Nakon blokiranja računa vaše škole, pozvali ste šahovsku i sportsku zajednicu za podršku. Kakva je bila reakcija?

Anastasija Sorokina – Bilo je dosta poruka i poziva sa rečima podrške i savjeta, ali u praksi niko nije mogao da pomogne.

– Kakva je situacija u ovoj fazi?

— Škola je zadržala FIDE licencu. I dalje regrutuje djecu od 3 godine. Akcenat nije na sportskim rezultatima, već na obrazovanju, cjelokupnom razvoju djeteta. Dobro je da postoje ljudi koji su zainteresovani da promovišu šah u Belorusiji i da pomognu u obrazovanju intelektualaca.

– Čini se da danas Belorusiji u principu oni nisu potrebni.

Anastasija Sorokina -Mislim da bi svako trebao učiniti nešto na svom mjestu da spasi naciju. Na primjer, bjeloruski jezik je bio izgubljen. Sada primjećujem da ga sve više ljudi govori. Nije bitno da li je učitelj ili sportski trener. Prije ili kasnije doći će do preporoda nacije.

Kakvu ulogu šah treba da igra u idealnoj Belorusiji?Anastasija Sorokina — Dok sam radila kao predsednica federacije promovisali smo inicijativu ‘Šah u školi’. Bilo je mišljenja da vrijedi, kao i u Jermeniji, uvrstiti šah kao obavezni predmet. Ali bila sam protiv nametanja bilo kakvih ocjena za čas šaha. Bolje je kada se šah koristi kao dodatna aktivnost koja razvija u sekcijama u školi. Ako postoji interesovanje i želja, onda će dijete uvijek moći profesionalno da se bavi. Ali bez obaveza. U Australiji, na primjer, nastava se održava prije škole, za vrijeme pauze za ručak, ili treća opcija, koja je isprobana u Bjelorusiji, je u vrijeme posle škole. I tako, naravno, prednosti šaha su očigledne. To je donošenje samostalnih odluka u životu, sposobnost procjenjivanja situacije i nošenje odgovornosti, a da ne pominjemo razvoj logičkog mišljenja. Uostalom, svaka partija je – kao mali život.

Iz šahovske istorije-intervju sa Botvinikom


Het Volksdagblad, 29.10.1938

Het Volksdagblad intervjuiše šahovskog majstora Botvinika

Takmičiće se osam svjetski poznatih šahista

Čuveni šahovski majstor iz Sovjetskog Saveza Botvinik stigao je u Amsterdam na veliki AVRO turnir koji počinje 5. novembra. Naravno, „Het Volksblad“ nije propustio priliku da se upozna sa slavnim majstorom. Botvinik je odmah pristao da razgovara sa dopisnikom.

Botvinik – Da, stigao sam ranije jer moram malo da se naviknem na klimu vaše zemlje. Ovo značajno utiče na kvalitet igre. Sviđa mi se Holandija – ona je najjača šahovska sila u čitavoj zapadnoj Evropi.

-Ali Sovjetski Savez prednjači u ovoj plemenitoj igri-, primjetili smo.

Botvinik – Da, ali to ne mijenja činjenicu da je Holandija prva u zapadnoj Evropi, tamo je rođen veliki šahista Euve.

-Da li ste profesionalni šahista? pitali smo.

Botvinik – Ne, u Sovjetskom Savezu nema profesionalnih šahista. Ja sam inženjer elektrotehnike.

Ispričao nam je da je 1932. godine dobio diplomu inženjera na Lenjingradskom politehničkom institutu, radio tri godine u laboratoriji, a sada tamo predaje. U slobodno vrijeme igra šah; za vrijeme nastupa na turnirima daje mu se odsustvo.

– Šta možete reći o svojim kolegama učesnicima predstojećeg turnira? Kako procjenjujete vlastite šanse?

Botvinik – Bez sumnje se može reći da je ovde došlo osam najjačih šahista sveta, u najboljoj snazi. Što se tiče snage moje igre, radije bih o tome razgovarao nakon turnira.

Izrazili smo iznenađenje što nije on, Botvinik, već Levenfiš postao šampion Sovjetskog Saveza. Ispostavilo se da Botvinik nije mogao da učestvuje na poslednjem turniru 1937. godine, i na njemu je pobjedio Levenfish. Kasnije se suočio sa ovim majstorom u meču, ali se meč završio neriješeno.

Botvinik – Bez sumnje, u Sovjetskom Savezu postoje još dva majstora dostojna učešća na turniru u Holandiji – to su Ragozin i Levenfish.

Razgovarali smo o predstojećem meču između Flore i Aljehina.

-Ovo je izuzetno važan meč, kaže majstor Botvinik. – Floor je talentovan šahista i ovo takmičenje će pomoći da se bolje ocijeni njegov talenat.

Pitali smo majstora da li će nakon AVRO turnira moći da nastupi u holandskim klubovima. To bi pozdravili mnogi šahisti. On još nema šta da kaže o ovome. Volio bi da upozna Amsterdam i Holandiju, ali će možda morati brzo da ode. Sledeće prvenstvo Sovjetskog Saveza počeće u januaru. Iako tačan datum nije poznat, ali ako počne početkom januara, onda će Botvinik morati da ode odmah po završetku turnira.

Pitali smo Botvinika o popularnosti šaha u Sovjetskom Savezu.

Botvinik – Teško je reći koliko imamo šahista. Šahovski klubovi postoje u skoro svakoj školi, u fabrikama i preduzećima. Školarci posebno vole šah. Prema tome, AVRO turnir u Sovjetskom Savezu će mnogi pratiti sa najvećom pažnjom. Definitivno imamo više od milion šahista.

– A koliko će njih pratiti prvenstvo Sovjetskog Saveza u januaru?

Botvinik -Takmičenje se održava svake dvije godine. Na ovom prvenstvu će učestvovati 18 šahista, među kojima su velemajstori – Levenfiš, Ragozin, Romanovski, Bogatirčuk, Ilja Rabinovič. Pored prvenstva SSSR-a, igra se i prvenstvo sindikata. Sada su tu dva šampiona – Alatorcev iz Moskve i Šamajev iz Lenjingrada.

-Da li su svi amateri? pitali smo.

Botvinik – Da, ponavljam: nemamo profesionalne šahiste. Ali dešava se da jaki šahisti zarađuju dovoljno novca svojim člancima i lekcijama. Ponekad se u potpunosti posvete šahu. Ali oni ne zarađuju novac učestvujući na turnirima.

Mnogo je novih talenata među mladima. Na primjer, Smyslov – prošle godine osvojio je državno prvenstvo među školarcima. Sada ima osamnaest godina, student je.

Prije prvenstva Sovjetskog Saveza održana su dva polufinalna turnira u Kijevu i Lenjingradu. Trajali su 25 dana, svaki učesnik je odigrao 17 partija.

-Da li su uključeni i predstavnici nacionalnih manjina?

-Druže-, odgovorio je Botvinik, -u Sovjetskom Savezu nema nacionalnih manjina. Na turnirima učestvuju predstavnici mnogih naroda Sovjetskog Saveza: Ukrajinci, Gruzijci, Jermeni, Rusi, Bjelorusi.

Nakon polufinala Lenjingrada, Botvinik nije igrao šah i tek sada, na AVRO turniru, vraća se praktičnoj igri.

U Sovjetskom Savezu šah igraju i majstori drugih umjetnosti. Na primjer, muzičari imaju svoj šahovski klub; poznati violinista David Ojstrah i izvanredni kompozitor Prokofjev su odlični šahisti.

-Takođe-, primjetio je Botvinik, -imamo veoma posebne šahiste: šampione Sjevernog pola. Rekao je da je Krenkel, hrabri radio-operater drift stanice, naučio Papanina da igra šah, a postao je i veliki poštovalac ovog plemenitog sporta.

Emil Sutovsky: Aktivnosti FIDE nisu usmjerene na politiku


15.08.2022

Izvršni direktor Međunarodne šahovske federacije (FIDE), Bakuanac, Emil Sutovsky iz Bakua, arhivska fotografija.
© Foto : David Llada

O nedavnoj Svjetskoj šahovskoj olimpijadi, ruskim šahistima, izborima u organizaciji i šahu bez Magnusa Carlsena kao svjetskog prvaka u intervjuu sa generalnim direktorom FIDE.

Svjetska šahovska olimpijada u Čenaju u Indiji postala je glavni timski događaj 2022. godine u ovom sportu. Osim toga, tamo je u Čenaju održan Kongres Međunarodne šahovske federacije (FIDE), na kojem je Arkadij Dvorkovič ponovo izabran na mjesto predsjednika organizacije.

Generalni direktor FIDE Emil Sutovsky u intervjuu za ‘Sputnjik Azerbejdžan’ prenio je utiske o šahovskoj olimpijadi, na kojoj su azerbejdžanski timovi zauzeli sedmo mjesto, govorio o izboru predsjednika međunarodne federacije i sudbonosnoj odluci Magnusa Carlsena da ne brani svjetska titula.

Azerbejdžanski šahisti su dugo u eliti

– Podijelite svoje utiske o šahovskoj olimpijadi. Koliko je bio neočekivan trijumf muške reprezentacije Uzbekistana i neuspjeh američkog tima?

Emil Sutovsky– Treba napomenuti da je Olimpijada održana u izjednačenoj borbi, kako na otvorenom turniru, tako i u ženskoj sekciji. Do poslednjeg trenutka nije bilo jasno ko će postati šampion. Naravno, ovo je veliki uspjeh za uzbekistanski tim. Uspjeh zaslužen i nije slučajan.

Naravno, navijači azerbejdžanske reprezentacije možda neće biti baš zadovoljni rezultatom tima. Momci su igrali pristojno, ali mogli su i bolje. Osjetilo se da im nedostaje nešto za borbu za medalje. Verovatno je odsustvo Teimura Radjabova uticalo. Možda bi njegovo prisustvo pružilo čvrstinu na prve dvije table. Ali s obzirom na način na koji su igrali timovi u prva tri, teško je reći da li bi učešće Radjabova dalo odlične izglede u borbi za medalje. Ovoga puta bilo je jako teško pratiti pobjednike, koji su postigli dosta poena.

Azerbejdžanski šahisti – Azerbejdžanski šahisti

© Foto : Azerbejdžanski šahovski savez

Izdvojio bih žensku reprezentaciju Azerbejdžana. Čini mi se da je ekipa vrlo perspektivna. Gledao sam djevojke kako igraju i vidim da je Gunay (Mammadzadeh) postala pravi vođa tima i da se ravnopravno bori sa skoro svakom protivnicom. Na primjer, pobijedila je Humpy Koneru. I druge devojke su odrasle i ozbiljno igraju šah, dobro igraju otvaranja i pokazuju majstorsku igru.

Mislim da će ženska reprezentacija Azerbejdžana još dugo biti među najjačim. Da je meč poslednjeg kola protiv Gruzije bio malo drugačiji, reprezentacija Azerbejdžana je čak mogla osvojiti i zlato. Neću reći da su igrali dovoljno za zlatnu medalju, ali su već jako blizu lidera. A s obzirom na prosječnu starost tima, mislim da će ženska reprezentacija Azerbejdžana biti među vodećim u svijetu u narednoj deceniji.

Što se tiče Amerikanaca, nije im takmičenje dobro išlo. Caruana i Aronian su igrali slabo. So je igrao relativno dobro, ali ne i izvanredno. Kao rezultat toga, reprezentacija SAD-a, koja je bila ispred najbližeg tima sa više od 50 rejting poena, nije uspjela i izgubila je svoje šanse za prvo mjesto 4-5 kola prije kraja Olimpijade, a nisu uspjeli osvojiti ni jednu medalju.

Azerbejdžan čeka novi talas

– Možete li pratiti trendove u svjetskom šahu na osnovu rezultata prošle olimpijade?

Emil Sutovsky – Treba napomenuti da popularnost šaha raste, vidimo da se pojavljuju nove zemlje među učesnicima olimpijade. U vezi sa Olimpijadom u Indiji došlo je do pravog šahovskog buma. Osim toga, tokom takmičenja sklopili smo dogovor sa Južnom Korejom, koja će biti domaćin Svjetskog kupa 2023. godine. Ako je ranije šahovski život bio fokusiran na 5-6 zemalja ili regija, sada vidimo da igra postaje globalna, FIDE takmičenja se održavaju u različitim dijelovima svijeta.

Azerbejdžanski šahista Ajdin Sulejmanli, arhivska fotografija

U Azerbejdžanu raste novi elitni šahista: Aydin Suleymanli kome se predviđa sjajna budućnost

Do sada smo koncentrisali napore na održavanje događaja koji se pojavljuju u našem tradicionalnom kalendaru. Ali razmišljamo i o održavanju online turnira ili hibridnih takmičenja koja će se igrati online, ali pod nadzorom sudija. Zato se mora osigurati princip „fer igre“.

Ako se vratimo Olimpijadi, želim da istaknem da je uspeh Uzbekistana prije rezultat rada koji je lokalni šahovski savez obavljao dugi niz godina, kada su najbolji treneri dolazili u Taškent i namjenski obučavali mlade šahiste.

U stvari, ista stvar se dogodila i u Bakuu, gdje je odrasla čitava generacija sjajnih šahista. Mislim da će isti talas doći i u azerbejdžanski šah, jer se šah u Azerbejdžanu voli i cijeni. Znam da predsjednik šahovske federacije zemlje mnogo radi u tom pravcu.

Naravno, nerealno je očekivati ​​da će svake godine biti novih talenata, ali kada se šah voli, cijeni i ima društveni status, onda će doći i ovaj talas. Siguran sam da će nova generacija sigurno pojačati azerbejdžanski tim, kao što se desilo sa uzbekistanskim timom.

– Sledeća šahovska olimpijada, samo za mlade, biće održana u Nahičivanu, kakva su vaša očekivanja?

Emil Sutovsky – Održavanje Svjetske omladinske šahovske olimpijade u Nahičivanu je veliki događaj, demonstracija snaga i pravo slavlje šaha. Siguran sam da će takmičenje biti održano na nivou. Generalno, kada je Azerbejdžan domaćin međunarodnih takmičenja visokog ranga, to se dešava uz tradicionalno gostoprimstvo i profesionalizam. Olimpijada mladih u tom pogledu neće biti izuzetak.

Poznati azerbejdžanski šahisti

Naravno, voljeli bismo vidjeti više FIDE turnira u Azerbejdžanu. Jasno je da je tokom pandemije korona virusa došlo do prinudnog prekida. Međutim, sada se sve vraća i siguran sam da će Azerbejdžan u narednim godinama biti domaćin više od jednog međunarodnog šahovskog takmičenja.

Sudbina ruskih timova i izbori

– Reprezentacije Kine i Rusije, tradicionalno favoriti ekipnih takmičenja, nisu nastupile u Čenaju. Ako se odsustvo Kine može objasniti odlukom same zemlje, onda Rusija nije bila tamo iz sasvim drugog razloga. Razmišlja li FIDE o prijemu Rusa u timska takmičenja u dogledno vrijeme?

Emil Sutovsky – Odsustvo Kine je zboh njihovog covid protokola. Kineske delegacije do sada nisu putovale u većem broju ni na jedan turnir u ekipnom plasmanu. Velika delegacija je također trebala doći u Chennai, ali nije. Ovo je, naravno, malo čudno, jer su u čitavom svijetu ograničenja ili ukinuta ili uvelike ublažena. Ali u Kini postoje takva pravila i, nažalost, to utiče na šah.

Što se tiče Rusije, situacija se nije promijenila poslednjih godina. Ostaju ograničenja za nastup ruskih timova u timskim takmičenjima. U jednom trenutku biće moguće razmotriti ovo pitanje, ali trenutno nije na dnevnom redu. Barem do kraja 2022. ovo pitanje ostaje nepromijenjeno.

Ostaje i zabrana održavanja zvaničnih turnira kako na teritoriji Rusije, tako i učešća reprezentacija. Međutim, za pojedinačna takmičenja, igrači nisu suspendovani. U slučaju timova situacija je drugačija. Uoči 2023. ovo pitanje će se ponovo pokrenuti.

– Drugi važan događaj u Čenaju bio je izbor predsjednika FIDE, koji je, da ne krijemo, imao politički prizvuk. Ipak, Arkadij Dvorkovič je odneo ubjedljivu pobedu.

– Izbor predsednika FIDE bio je prilično predvidiv, jer je podrška Arkadija Dvorkoviča bila veoma ozbiljna. Iskreno, nisam očekivao ovako ubjedljivu pobjedu, ali konačan rezultat je naglasio da naš tim radi na takvom nivou da su predstavnici zemalja zadovoljni njime, bez obzira na političku situaciju u svijetu. Iako su u ovom slučaju Dvorkovičevi protivnici igrali upravo na političku kartu.

FIDE predsjednički izbori

Ali očigledno je da aktivnosti FIDE nisu fokusirane na politiku i da su naše odluke objektivne i uravnotežene. Generalno, mnogo je postignuto. Lijepo je i što je sačuvana okosnica tima.

Mislim da je za četiri godine postignuto mnogo, ali naredne četiri godine će biti ozbiljan ispit snage. Međutim, siguran sam da možemo to podnijeti. Ima mnogo ideja, a neke se već realizuju odmah nakon Olimpijade. Spremamo dosta ozbiljne i pozitivne promjene, nove turnire u kalendaru i tako dalje.

Carlsen još može da se vrati

– Možda je jedno od glavnih razočaranja ove godine bilo odbijanje Magnusa Carlsena da brani titulu svjetskog šampiona. Možete li reći o toku pregovora sa Magnusom u Madridu.

Emil Sutovsky – Zaista, bio je sastanak sa Carlsenom u Madridu, na kojem sam i ja učestvovao. Detaljno smo razgovarali o svim pitanjima i bilo je jasno da je krajnje mala vjerovatnoća da će Magnus odigrati meč. Nije dolazio do konkretnih ideja, samo je rekao da mu je dosta odbrane titule i da mu se baš i ne sviđa stalno ponavljanje istorije kada je trebalo da se priprema i brani titulu. Ne sviđa mu se ni format meča, o čemu je pokušao da razgovara, ali nije dao nikakve konkretne predloge.

Ovdje je priča malo drugačija od one sa Fišerom, jer je Amerikanac ponudio neke specifičnosti u kojima je bio spreman da brani titulu. U ovom slučaju, Carlsen to nije uradio. Mislim da se nakon tako teških pet mečeva osjećao umorno. Ali što je najvažnije, Magnus je shvatio da nema više šta da dokaže i naredni duel sa predstavnikom njegove generacije kod njega nije izazvao veliko interesovanje.

Istovremeno, ne mislim da je Norvežanin zauvijek napustio borbu za titulu prvaka svijeta. Posebno s obzirom na novi talas koji se sada pojavljuje, pored Firouzje, tu je indijski šahista Gukeš i uzbekistanski Abdusattarov, koji su brilijantno igrali na Olimpijadi. Mislim da će se, kada Carlsen osjeti da su počeli zaboravljati na njega kao svjetskog prvaka, vratiti u borbu za krunu. Čak i ako će do tada imati najveći rejting. Ne znam koliko će mu vremena trebati da to uradi, ali sa svakom godinom to će biti sve teže i teže. I najviše rejtingovani turniri neće zamijeniti titulu svjetskog prvaka, mislim da je i on sam svjestan toga.

Magnus Carlsen, arhivska fotografija

Međutim, Magnus će nastaviti da igra na zvaničnim FIDE turnirima. Na primjer, sada je učestvovao na Olimpijadi i tamo se dobro pokazao. Čekamo ga i na Svjetskom prvenstvu u rapidu i blitzu koje nikad ne propušta. Možda ćemo ga vidjeti na Svjetskom kupu 2023. – do sada samo ovaj turnir još nije pobjedio.

– Što se tiče meča između Iana Nepomniachtchija i Ding Lirena, da li znate gdje će se održati? Hoće li se promijeniti format meča?

– Trenutno su u toku konsultacije. Mislim da će meč biti održan na visokom nivou, ali još nismo objavili tačno gdje. Ipak, vidim da je interesovanje već sada prilično veliko i predviđanja da meč  neće nikoga zanimati bez Carlsena nisu sasvim opravdana. Naravno, u meču bez Magnusa se nešto gubi, a pri tome čitav šahovski svijet ne može a da ne održi meč za svjetskog šampiona i ne počasti novog šampiona, samo zato što je najjači šahista odbio da učestvuje.

Mislim da će šahovski život biti u punom jeku i meč za titulu svjetskog šampiona 2023. godine biti značajan događaj. Iako je, naravno, Carlsenovo odbijanje da se bori za titulu prvaka svijeta osjetljivo, ono nema kritično značenje.

Эмиль Сутовский: деятельность ФИДЕ не зацикливается на политике – Sputnik Азербайджан, 15.08.2022 (sputniknews.ru)

Intervju: Kapiten Ivan Sokolov o treniranju ‘zlatnog’ uzbekistanskog šahovskog tima


Piše: Peter Doggers

14. avgusta 2022.

Ivan Sokolov gleda ključnu partiju Gukeš-Abdusattorov.
Foto: Maria Emelianova/Chess.com.

GM Ivan Sokolov, i sam bivši vrhunski igrač, bio je trener uzbekistanskog tima koji je osvojio zlatnu medalju na Olimpijadi u Čenaju u Indiji. U intervjuu za Chess.com, holandsko-bosanski velemajstor otkriva kako je raditi sa vunderkindima koji su i njega naučili nešto o šahu.

Sa 54-godišnjim Sokolovom treba malo upoznati naše starije čitaoce koji su ga 1990-ih i ranih 2000-ih vidjeli kako igra na najvišem nivou. U ove dvije decenije bio je konstantno među prvih 30 igrača i tri puta je zauzimao 12. mjesto na svjetskoj rang listi. Od svih jakih velemajstora koji nikada nisu ušli u top 10, on bi mogao biti jedan od najuspješnijih. Osim što je osvojio nekoliko jakih turnira (npr. Hoogeveen, Selfoss, Sarajevo), pobjedio je pet svjetskih šampiona u klasičnim partijama: GM Garry Kasparova, GM Vladimira Kramnika, GM Viswanathan Ananda, GM Veselina Topalova i mladog GM Magnusa Carlsena.

Rođen i odrastao u Bosni (tada Jugoslaviji, sada u sastavu Bosne i Hercegovine), bio je jedan od miliona koji su napustili ili pobjegli iz zemlje tokom jugoslovenskih ratova 1990-ih. Nastanio se u Holandiji 1992. godine, koja je bila zemlja koja je mnogo više voljela šah i imala pet ili šest godišnjih velemajstorskih turnira. Njegov boravak u Holandiji je takođe olakšao Sokolovu putovanja na turnire u inostranstvu.

Sada razveden sa dvoje djece od 20 godina, Sokolov trenutno živi u Amsterdamu. Od 2008. godine zarađuje za život kao šahovski trener. U početku je radio sa vrhunskim talentima iz bivše Jugoslavije (GM Ivan Šarić iz Hrvatske, Marin Bosiočić iz Hrvatske i Borki Predojević iz Bosne), a kasnije i GM Baskaran Adhiban iz Indije i GM Salem Saleh iz UAE.

Ivan Sokolov igra na ekipnom prvenstvu Evrope 2017.
Foto: Maria Emelianova/Chess.com.

Odluka da odustane od vlastite šahovske karijere i počne stalno raditi kao trener u UAE donesena je 2013. godine, a sa njom je povezana jedna lijepa anegdota.

„Početkom 2013. još uvek sam imao dobar rejting [2663 – PD] i igrao sam na Tata Steel-u, gde je moj rezultat bio mnogo lošiji od pozicija koje sam imao. Moje pripreme su bile veoma dobre; nekoliko mjeseci kasnije sam pobjedio nekoliko partija u francuskoj ligi na osnovu mojih priprema za Wijk aan Zee. Bila je to godina uspona i padova, a negdje u junu sam dobio ponudu od šahovske federacije UAE da radim za njih jer su tražili nekoga da pomogne da Salem postane jači šahista. Imao je u to vrijeme rejting možda 2550-2560, mlad, talentovan velemajstor, ali su htjeli da mu neko pomogne da pređe na sledeći nivo. Nisam bio siguran da li želim da se preselim u Dubai za puno radno vrijeme  sa, očigledno, fiksnom platom, ali više ne bih bio vlasnik svog vremena, a to je po mom mišljenju najveći plus što sam šahista.

„Tada sam, krajem avgusta, igrao Vienna Open, veliki turnir sa oko 600 igrača. Pozvali su me, dao sam simultanku kao, valjda, poznati gost događaja, ali negdje u sredini turnira sam izgubio partiju od nekog talentovanog mladog igrača iz Turske sa rejtingom 2400  [Batuhan Dastan, sada GM – PD] Završio sam turnir sa 6,5/9 što je bilo dovoljno da završim na diobi od 16. do 30. mjesta i za moju nagradu novac je bio, mislim, oko sto evra.

„Otišao sam na aerodrom, imao sam let za Amsterdam i rekli su mi: ‘Let je prebukiran. Hoćete li da sačekate još dva sata na sledeći let? Platićemo vam 250 evra.’ Rekao sam da, ali onda sam pomislio: čekaj malo. Nešto nije u redu. Igrao sam open turnir 10 dana, novčana nagrada je 100 eura, moram čekati dva sata na novi let, a oni će mi platiti 250 eura. Nešto nije u redu. Pa uzeo sam ovaj novac, naručio flašu vina i analizirao situaciju. I nakon analize, podigao sam telefon, nazvao Dubai i pitao da li je njihova ponuda još uvijek na stolu.“

Sokolov kao selektor Uzbekistana u Čenaju.
Foto: Maria Emelianova/Chess.com.

Sokolov do danas ne žali zbog svoje odluke. Stvari idu dobro, a njegovi rezultati kao trenera govore sami za sebe, i kulminirali su olimpijskim zlatom u Čenaju.

U UAE je radio do ljeta 2016. godine, uglavnom sa Salemom koji je ubrzo postao prvak Azije. Trenirao je i reprezentaciju UAE na Olimpijadi u Tromsu 2014., svojoj prvoj olimpijadi kao trener. Prije toga je kao igrač prisustvovao svim olimpijadama između 1988. i 2012. (predstavljajući Jugoslaviju, Bosnu i Hercegovinu i Holandiju), osim Drezdena 2008.

Rad sa Firouzjom

Otprilike mjesec i po prije Olimpijade 2016. u Bakuu, Sokolov je napustio posao u Dubaiju i počeo da trenira iranski tim – posao koji je obavljao sve do, uključujući Svjetskog ekipnog prvenstva 2019. godine. Za razliku od posla u UAE, nije se preselio u Iran, ali je letio tamo

nekoliko puta godišnje za treninge koji bi trajali nekoliko nedjelja.

Prije nego što je dobro nastupio na Olimpijadi 2016., Iran je osvojio ekipno prvenstvo Azije ispred Indije i Kine. Iran je tada završio na senzacionalnoj diobi 11. mjesta u Bakuu, zajedno sa jakim šahovskim ekipama kao što su Azerbejdžan i Kina. Dvije godine kasnije, mladi tim je završio na također vrlo pristojnoj diobi 15. mjesta. Jedan od igrača tada je bio GM Alireza Firouzja, koji će se kasnije preseliti u Francusku i na kraju postati najmlađi igrač ikada koji je probio 2800 Elo barijeru.

Sokolov: „Kada sam došao u Iran 2016. godine, mjesec dana prije Olimpijade, zemlja je imala jednog velemajstora: Ehsana Ghaema Maghamija. Imao sam tada i Parhama Maghsoodlooa, Amina Tabatabaeija, Firouzju, svi su bili vrlo mladi i sa rejtingom oko 2400. Shvatio sam da imaju veliki potencijal, ali koliko veliki, to je uvijek teško procjeniti.

„Ono što sam primjetio kod Alireze od samog početka, a to ga je učinilo malo drugačijim, jeste da je imao ogromnu posvećenost šahu.

Alireza Firouzja u Rigi 2021.
Foto: Maria Emelianova/Chess.com.

„Ono sa čim sam se suočio, ne samo sa Alirezom, već i sa nekim drugim mladim igračima sa kojima sam radio, jeste da, na primjer, dolaze sa predlogom koji je veoma nekonvencionalan za poznatu vrstu pozicije – nekonvencionalan na osnovu starog znanja. Obično bih rekao, ako ovo funkcioniše, moram da citiram svog prijatelja GM Jana Timmana, koji je rekao: ‘Ako uspje, moram ponovo da učim šah!’ Ali onda bih dobio komentar poput: ‘Da, ali kompjuter to voli.’ Onda bi uradili neku analizu i ponekad bi se ispostavilo da je kompjuter pogriješio, u smislu da evaluacija funkcioniše samo ako kompjuteri igraju. Za ljude procjena može biti drugačija.“

Objašnjavajući to na drugi način, Sokolov je rekao: „Možete imati dva pristupa. Prvo, možete imati način razmišljanja da pokušavate da procjenite poziciju na osnovu opšteg znanja, dakle strukture pješaka, prostor, lovački par, bezbjednost kralja, potencijal pješaka, moguća razmjena  figura, da li dobijam bolju završnicu, da li dobijam slabiju završnicu, i kada završite sa svim ovim elementima, kalkulišete da pokušate da nađete najbolji potez i da pokušate da opravdate svoju procjenu. Naravno, može i obrnuto, da računate i na osnovu varijanti koje izračunate pokušavate da dođete do procjene pozicije.

„Vjerujem da pripadam prvoj školi mišljenja, i još uvijek vjerujem da je ovaj način opravdaniji i da vam olakšava u praktičnoj igri da se nosite sa pozicijom. Ali direktni element je postao mnogo važniji nego što je ikada bio, i to možemo zahvaliti kompjuterima.“

Trener Uzbekistana

Tokom turnira Masters  Sharjah, u maju ove godine (gdje je Sokolov bio komentator i gdje su igrali brojni uzbekistanski igrači) mu se obratila Uzbekistanska šahovska federacija da trenira reprezentaciju. Nakon što je promjenio plan da radi kao komentator u Čenaju, prihvatio je i krajem juna odleteo u Taškent, Uzbekistan, gde se sastao sa članovima tima koji su već bili izabrani za Olimpijadu: GM Nodirbek Jakubojev (20), Javohir Sindarov (16), Jakhongir Vakhidov (27) i Shamsiddin Vokhidov (20). Igrač na tabli broj jedan GM Nodirbek Abdusattorov (17) još nije bio tamo jer je igrao u Bielu.

Tim Uzbekistana sa, s lijeva na desno, Sokolov, Abdusattorov, Yakubboev, Vakhidov i Sindarov (Vokhidov nije na slici).
Foto: Maria Emelianova/Chess.com.

Pa kako je počelo?

„Provjeravao sam njihove partije u posljednjih 12 mjeseci, i nisam toliko gledao na otvaranja. Više sam pokušavao da ih shvatim kao igrače, kako funkcionišu“, rekao je Sokolov. „Morate razumjeti kako njihov mozak funkcioniše kako biste im pomogli da naprave pravi izbor za sebe. Također, morate shvatiti koje vrste pozicija odgovaraju ovim igračima, koje su ‘rupe’ koje

imaju, i da li ih mogu lako zaobići kako bi izbjegli upadanje u pozicije koje im se ne sviđaju.

„Rekao sam od samog početka, čak i prije nego što sam preuzeo posao: ‘Ne očekujte od mene da pokrenem ‘oblak’ Stockfish na dubini 50. Neću to uraditi. Ali mogu vam pomoći da postanete bolji igrači, napravite pravi izbor, možda ukazati na nešto na čemu bi trebalo da radite.'“

Umjesto toga, Sokolov je igračima dao mnogo pozicija  središnjice, koje su dolazile ili iz specifičnih otvaranja ili specifičnih tipova pozicija, kao i pozicija na kojima se fokusirao na njihov proces donošenja odluka. Rekao je da je njegova baza podataka sa pozicijama već oko 70 posto nova od vremena kada je radio sa iranskim timom.

„Ovo je ono što trebate uraditi  kao trener da biste ostali aktuelni: nastavite da ažurirate svoju bazu podataka kako biste razumjeli razvoj središnjice, kao i da biste razumjeli nove ideje jer će se vaši igrači suočavati s ovim u toku – igre na tabli. Morate to pokušati razumjeti, morate imati mišljenje, i morate znati ovo. Ne možete reći igraču: Ne znam ništa o ovome. To je drugačije nego kad sam ja bio igrač, igrao samo 1.d4 i 1…e5 nije me bilo briga šta se dešava u Najdorfu ili Francuskoj Winaweru. Uopšte me nije bilo briga. E sad, ne mogu sebi da priuštim ovaj luksuz.“

Sokolov je na ovaj način sumirao različite stilove osvajača olimpijskog zlata:

Abdusdatorov: „Blizu Magnusa.“

Yakubboev: „Sveobuhvatan igrač.“

Sindarov: „Čisti taktičar.“

Vakhidov: „Odličan teoretičar.“

Vohidov: „Pretežno taktičar.“

„U mom slučaju, razumjevanje kako da radim sa njima pomoglo mi je i tokom Olimpijade da napravim prave izbore za otvaranja“, rekao je Sokolov. “Ali nije uvijek bilo tako jednostavno, kao na primjer, bio sam jako nesretan kada sam vidio ovu poziciju kraljeve indijke koju je Sindarov dobio protiv GM Praggnanandhaa R. u našem meču sa Indijom 2.

„Varijanta koju je Praggnanandhaa igrao bila je odličan izbor protiv Sindarova. On je mijenjao pješake na e5, i oni su dobili ovu relativno simetričnu poziciju gdje bijeli ima vrlo mali plus, što možda nije ni strašno ambiciozno za bijelog, ali za taktičkog igrača kao što je Sindarov , bilo je teško nositi se sa ovakvom pozicijom, dok se tehnički igrač, poput Praggnanandhaa, vjerovatno osjećao vrlo ugodno. Ono što se desilo u partiji jeste da je crni zapravo pokušavao taktički riješiti situaciju, što na kraju nije išlo. Ovo je samo jedan primjer izbora: Prednost bijelog uopšte nije bila velika, ali njegova pozicija mu je mnogo više odgovarala u igri za tablom.“

Sokolov teši Sindarova nakon što je izgubio od Praggnanandhaa-e.
Foto: Lennart Ootes/FIDE.

U fudbalu ili drugim sportovima se vodi beskrajna rasprava o tome koliko je trener odgovoran za rezultate tima. Kako Sokolov gleda na svoju ulogu u uspjehu Uzbekistana?

„Recimo to ovako. Mislim da kao trener možete bolje pomoći igračima ako ste i sami bili u ovoj situaciji. Nisam osvojio olimpijsko zlato, ali sam osvojio olimpijsko srebro [iza Rusije, igrajući na drugoj tabli na Olimpijadi u Moskvi 1994. za Bosnu i Hercegovinu – PD]. Mi smo postali evropski prvaci 2005. [igrajući za Holandiju – PD]. I kao što sam rekao, pobijedio sam mnoge svjetske prvake. Na osnovu tih iskustava, mislim da mogu mnogo pomoći igračima. Ali ovo se prevodi kao Zinedine Zidane ili José Mourinho, ili ono što ste imali u Holandiji, Johan Cruijff ili Louis van Gaal. Stavio bih svoj novac na Cruijffa ili Zidanea.“

Razrađujući malo temu, dodaje: „Koji je moj uticaj u procentima poena? Ne znam. Ali znam jedno: moji uspjesi sa Salemom, sa Iranom, a sada sa Uzbekistanom nisu slučajnost. Ovo je što znam.“

Sokolov prije Olimpijade nije razmišljao o osvajanju zlatne medalje u Čenaju. „Objektivno, ne, ali sam mislio da bi medalja mogla biti opcija. Kada sam bio u Taškentu, mnogo puta su me pitali da li je medalja dostižna, ali iako sam mislio da bi to moglo biti moguće, nisam želio da prerano stvaram očekivanja. Ali kada sam vidio da Sjedinjene Države ne pobjeđuju razmišljao sam: Koje su naše šanse da budemo najbolji?

„Analizirajući timove, pomislio sam, malo smo sretnici jer Indija bira tri tima za dobre rezultate, ali ni jedan za pobjednika. Jer da su izabrali tim koji će pobijediti, očigledno bi GM Gukesh D. bio u prvom timu. Sva tri indijska tima su bila jaka, ali ih je moguće pobjediti, kao na primjer Holandiju, Njemačku, Francusku ili Španiju.

„Mislio sam da je naš tim podcijenjen, i bio sam u pravu jer mislim da smo zajedno osvojili oko 80 rejting poena ili tako nešto [84,4 da budemo precizni – PD].“

„Prvi put kada sam pomislio da možemo osvojiti zlatnu medalju bilo je zapravo tokom dana odmora, jer sam pomislio, OK, igrali smo sa Sjedinjenim Državama, a ne izgleda da će oni pobijediti na ovoj Olimpijadi.“

Kada ga je intervjuer u polu-šali pitao da li drži svoje igrače podalje od Bermudske zabave [tradicionalna zabava uvijek održavane na olimpijadama prije dana odmora], Sokolov je odgovorio sa čvrstim da.

„Bili su veoma oduševljeni Bermudskom zabavom, ali sam im rekao: ‘Vidite, zabranjeno vam je da idete tamo, ali ću i sebe kazniti. Ovo će biti prva Bermudska zabava od 1988. na kojoj neću ići. Tako da ostajem i ja u hotelu ako vam je ovo neka utjeha.’ Malo su pokušali govoreći: ‘Ići ćemo samo na nekoliko sati.’ Ali ja sam odgovorio: ‘Momci, postoji jedan mali problem. Nisam juče rođen. Nekada sam imao vaše godine i ne ‘kupujem’ to. To se neće desiti.’ Tako da je ovo bila dobra odluka.“

Na dan odmora, Sokolov je rekao svom timu da su šanse za pobjedu na Olimpijadi realne. Objasnio je i da je rezultat 2-2 protiv Sjedinjenih Država bio odličan rezultat, usprkos činjenici da su propustili veliku šansu za pobjedu. „Rekao sam im: prvo, ne možemo ponovo da igramo sa njima; drugo, imamo bolji taj-brejk, i to se vjerovatno neće promeniti; i treće, oni će tući druge timove za nas dok ćemo mi igrati sa timovima koji su pozicionirani kao drugi najbolji u tom trenutku, dok će nam oni očistiti put. Kao što znamo, nije baš tako išlo.“

Sokolov je priznao da je tim imao svoj dio „pobjedničke sreće“ u meču sa Indijom 2 u pretposlednjem kolu. „Imali smo nevjerovatnu sreću što nismo izgubili jer, je Gukesh  pokvario potpuno dobijenu poziciju. U tom meču sam se pomirio sa porazom od 3-1, ali sam u jednom trenutku shvatio da se nešto zaista dobro može dogoditi.“

Sokolov (lijevo) sa GM R.B. Rameshom, selektorom Indije 2, u odlučujućim trenucima ključne partije na ovoj Olimpijadi. Foto: Maria Emelianova/Chess.com.

„Imali smo veliku sreću da Gukesh nije želio da prihvati činjenicu da je pokvario dobijenu poziciju i remizirao, a onda je neobjektivno forsirao previše, i jednostavno smo imali sreće u tom meču.“

Evo još jednom sudbonosnog susreta Gukeša i Abdusatorova, koji je GM Davorin Kuljašević u našem izvještaju iz 10. kola označio kao Partiju dana:

Sokolov: „Čak i prije nego što je previdio figuru, imao sam osjećaj da će Abdusattorov pobijediti. Imao je ogromnu prednost na satu, a vi imate i ovaj faktor. Zbog toga je kompjuteru mnogo lakše da se odbrani u slabijoj poziciji nego čovjeku. Kako Gukesh može izbaciti iz uma poziciju koju je imao 20 poteza ranije? To je potpuno nemoguće jer je on čovjek.“

U vrijeme objavljivanja ovog teksta, Sokolov putuje nazad u Taškent kako bi razgovarao o nastavku svog rada sa uzbekistanskim igračima, a sada izgleda da će se saradnja  nastaviti. Zapravo, vjerovatno će ga dočekati na aerodromu kao heroja.

Po završetku finalne partije zazvonio je telefon jednog od zvaničnika Uzbekistanskog šahovskog saveza. Na drugoj strani linije bio je niko drugi do predsjednik Uzbekistana Shavkat Mirziyoyev koji je čestitao svima. Sokolov nije mogao da komentariše tačnost medijskih izveštaja koji sugerišu da će svaki igrač dobiti 55.000 dolara i automobil, ali je napomenuo da je za neke igrače stvarna suma znatno veća. Uz ugovorni bonus za olimpijsko zlato, Sokolov i sam dobija dodatnu nagradu.

Sledeća olimpijada je za dvije godine u Budimpešti, u Mađarskoj, gdje će mladi Uzbekistanci biti još jači, a na takmičenje će poći sa potpuno drugačijim načinom razmišljanja. Igraće kao branioci titule, a to će biti drugačija situacija za njih. Dvije godine nakon toga, 2026., Olimpijada će tada biti na domaćem tlu u Taškentu—Uzbekistan će biti domaćin tog događaja što je odlučeno na FIDE kongresu tokom ove Olimpijade.

Interview: Captain Ivan Sokolov On Coaching Gold-Winning Uzbek Chess Squad – Chess.com

Svjetska šahovska olimpijada: zašto je Bibisara Assaubayeva razočarana


Velemajstor, svjetska šampionka u blicu Bibisara Assaubayeva prokomentarisala je na svojoj facebook stranici tok Svjetske šahovske olimpijade u Čenaju, prenosi Almaty.tv.

Napomenula je da joj je to bila prva olimpijada i ukratko govorila o igri u timu

Bibisara Assaubayeva -Kada igrate za sebe i rizikujete to je pravo svakoga, ali u timskim takmičenjima važno je ne izgubiti, što sam ja i uradila. Odigrala sam svih 11 kola i nisam doživjela ni jedan „minus,“ ni poraz. Iako je to ponekad bilo jako teško priznati – 3 dana igre sam se borila i sa temperaturom od ~39. (Samo ljubazni Pavel Mihajlovič zna koliko sam popila tableta tokom ovih partija. Hvala na brizi!) Bibisara je napisala

Iz stečenog iskustva, šahistkinja je zaključila da zna da igra u timu. Međutim, tokom Svjetskog prvenstva nije prošlo bez razočaranja.

Bibisara Assaubayeva -Prvo. Jako je loše što Kazahstan nije nastupio u punom sastavu. Izostanak Dinare je jako oslabio ekipu. Sigurna sam da bi se mogla nagovoriti, možda čak i natjerati da ne napusti svoje drugove uoči najvažnijeg šahovskog događaja. Šteta što se Federacija tako lako (pa čak i sa zadovoljstvom) složila sa njenim odbijanjem da učestvuje “, rekla je šampionka.

Djevojka je takođe izrazila svoja osjećanja u vezi sa okupljanjima. Iz nekog razloga održani su u Almatiju, gdje je tada uočeno novo izbijanje Covida. Iz tog razloga je i muška ekipa pretrpjela gubitke u sastavu, što je znatno oslabilo reprezentaciju Kazahstana. A radu KCF-a nedostajala je analitička i monitoring komponenta i dobar trener.Bibisara Assaubayeva -Nema tima bez pravog trenera. Mislim na pravog trenera koji umije da podučava, motiviše, podržava, sugeriše, grdi, daje primjer… Ženska reprezentacija Kazahstana nastupila je u Čenaju bez takvog trenera. Onaj koji je bio (možda još uvijek, ne znam, nisam ga vidjela) – imenovan, nije bio previše zainteresovan za sve članove tima, oslanjajući se samo na jednog od svojih igrača. Na našu veliku žalost, ukupni timski rezultat nije bio previše uznemirujući za trenera. Ali kada smo mogli da igramo onako kako smo igrali bez trenera, kakav bismo rezultat pokazali sa zaista dobrim trenerom?!!! Nisam sigurna da će reprezentacija sa ovakvim setom „minusa“ moći dalje da napreduje. Potrebno je pažljivo rješavanje problema. Tada i samo tada ćemo trijumfovati”, zaključila je šampionka Azije.

Emil Sutovsky: „Carlsen će se vratiti u šampionski ciklus – i to možda prije nego što javnost očekuje“


Intervju sa generalnim direktorom FIDE

Timur Ganeev, dopisnik Sport Express-a

Emil Sutovsky o rezultatima Svjetske šahovske olimpijade, pobjedi Dvorkoviča i statusu meča za šahovsku krunu.

U srijedu, 10. avgusta, u indijskom gradu Čenaju održana je ceremonija zatvaranja 44. Svjetske šahovske olimpijade. Pobjedu na muškom turniru odnijela je reprezentacija Uzbekistana, na ženskom – Ukrajine. U oba slučaja sudbinu zlata određivali su dodatni kriterijumi. Rezultate Olimpijade, kao i završene Generalne skupštine Međunarodne šahovske federacije (FIDE), na kojoj je Arkadij Dvorkovič reizabran za drugi predsjednički mandat, sumirao je generalni direktor FIDE pod nazivom velemajstor Emil Sutovsky.

– Kako biste ocijenili pobjedu muške reprezentacije Uzbekistana? Da li je ovo super senzacija, s obzirom da uzbekistanski tim nije imao nijednog šahista sa rejtingom 2700, a recimo SAD nisu imale velemajstora sa rejtingom manjim od 2720?

— Ovo je ogroman uspjeh — i, naravno, iznenađenje. Ali ne bih to nazvao super senzacijom. Već prošle godine – kako na Svjetskom kupu tako i na Svjetskom prvenstvu u rapidu – vidjelo se da mladi Uzbekistanci igraju jako dobro čak i u borbi protiv vodećih svjetskih šahista. Zato mi je lično bilo jasno da, osim američkog tima, nikome nisu inferiorni, čak i ako još nisu uspjeli povećati svoj rejting.

Kako se ispostavilo, trojica  od pet Amerikanaca su na turnir došla van forme. Naravno, bilo je još mnogo konkurenata, ali nijedan od njih se nije pokazao bolji. Na primjer, predvidio sam pobjedu uzbekistanskog tima još četiri kola prije kraja: malo sreće na turniru – i Uzbekistan je zaista postao šampion. Ovo je ogroman i zaslužen uspjeh!

– Kakva je uloga Rustama Kasimdzhanova u takvom usponu šaha u Uzbekistanu, gdje sada raste čitava plejada jakih mladih velemajstora?

– Indirektno veliki – šah je dobio podršku i status u zemlji na talasu uspjeha Kasimdzhanova sredinom 2000-ih (2004. postao je prvak svijeta FIDE. „SE“). Konkretno, što se tiče treninga pojedinačnih igrača, ne bih preuveličavao ulogu Rustama i, u vezi sa time potcenjivao stručnjake koji su direktno radili sa timom.

Kapiten reprezentacije je poznati holandski (a prije toga jugoslovenski i bosanski) velemajstor Ivan Sokolov. Sa momcima je držao trening kampove i prije Olimpijade – i direktno je vodio tim tokom nje. Zato bih izdvojio njegovu ulogu, ali, naravno, dobro se pokazala i Uzbekistanska šahovska federacija – već dugi niz godina momci rade sa vodećim stručnjacima. Ovaj uspjeh nije nastao u vakuumu i ne preko noći.

— Nodirbek Abdusatorov je postao pravi

junak Olimpijade, završivši je sa rezultatom „+6“. Mislite li da je on buduća šahovska superzvijezda?

Najperspektivniji na svijetu uz Alirezu Firouzju?

— Nodirbek je već superzvijezda. Podsjetim da je krajem 2021. postao svjetski prvak u rapidu  ispred Carlsena, Nepomniachtchija i svih drugih. Ako izdvajamo  lidere generacije, treba još dodati Indijca Gukeša Dommarajua – pokazao je apsolutno najbolji rezultat na čitavoj Olimpijadi.

– Da li vas je iznenadilo drugo mjesto jermenskog tima bez njihovog dugogodišnjeg lidera Levona Aronijana?

– Sjajni uspjeh Jermena iznenadio je mnogo više od pobjede Uzbekistanaca. Čini se da nije bilo preduslova [za njihov uspješan nastup] –  tim nije tako mlad, a čini se da nisu ni najbolja vremena. Aronian je napustio reprezentaciju, iako tim nije imao pobjeda s njim posljednjih godina. Ali ovdje smo ponovo vidjeli divan timski duh jermenskih šahista. Njihov lider Gabriel Sargsyan kao da je podsjetio na svoju mladost, kada je bio ključni igrač tima na pobjedničkim Olimpijadama, a na posljednjoj tabli Robert Hovhannisyan, čija visoka klasa se nije dovoljno vidjela zbog previše čvrstog stila igre, opustio se i donio timu puno odlučujućih poena. Jednom riječju – bravo!

– Američki tim je tek na petom mjesti, zbog ne baš uspješne igre Fabiana Caruane. Po vašem mišljenju, da li je to posledica Turnira kandidata, gdje nije opravdao status favorita?

– Neuspjeh favorita – nazovimo stvari pravim imenom – nastao je ne samo zbog loše igre Caruane. Shankland je bio vrlo nepouzdan, Aronian je igrao osrednje (za poređenje: 4 člana jermenskog tima su pokazala bolji performans od Levona!).

Ne znam detalje iznutra, ali činilo se da Amerikanci nemaju jedinstven tim. Ponekad se u šahu može i bez toga – sakupili su zvijezde i pokazivali rezultat – ali kada nešto krene loše, onda nema sigurnosti da jedan igrač može zamijeniti drugog. Čini se da se to dogodilo Amerikancima.

– Šta biste još zapazili o muškom turniru? Možda ulazak Moldavije u prvih 6 ili tek 59. mjesto Norveške, koju predvodi Magnus Carlsen?

— Da, šesto mjesto moldavskog tima je nevjerovatan uspjeh. Mladi momci su zajedno prevazišli sva očekivanja. Naravno, nisu mogli da konkurišu za medalje, ali ovaj rezultat je apsolutno nevjerovatan.

Norveška razočarala – čini se da su se Carlsenovi saigrači razišli. Nisu razumjeli da li da igraju kao i obično ili da se nadaju pobjedi lidera. Kao rezultat toga, nastup je ispao toliko katastrofalan da se počinjem pitati da li sam bio u pravu kada sam američki rezultat nazvao neuspjehom – jer ako je to bio neuspjeh, koji bi onda epitet odgovarao rezultatu Norvežana?

– Kako biste okarakterisali intenzitet borbe na ženskom turniru?

– Ženski turnir je bio vrlo izjednačen – indijski tim je od starta poveo i držao vođstvo do posljednjeg kola, ali su Ukrajinke i Gruzijke sve vrijeme bile tu. I poljski i mladi azerbejdžanski tim imali su šanse za zlato (čini mi se da će šahistkinje sa Kaspijskog mora još dugo biti upisane na listu najjačih), ali su se Ukrajinke pokazale malo  stabilnije. Jedine su koje nisu izgubile niti jedan meč, a nakon što su u poslednjem kolu pobijedili direktne konkurente iz Poljske, zasluženo su osvojile zlato.

– Uskoro počinje i ženski turnir kandidata koji će se održati po nokaut sistemu. Kako ocjenjujete promjenu formata? Koji je format vama lično bliži: nokaut ili dvokružni turnir?

– Nokaut sistem ima svoje prednosti i mane. Uglavnom je spektakularniji, ali se istovremeno povećava uloga rapida (u slučaju neriješenog rezultata). U ovom slučaju nije bilo mnogo alternative – FIDE je morala da razdvoji ruske i ukrajinske šahistkinje. Istina, teoretski se mogu sastati u finalu, koje će se održati 2023. godine, ali probleme ćemo rješavati kako budu dolazili. U ovoj fazi bilo je važno zadržati sve šahistkinje, pronalazeći dostojan i objektivan format, i to je i učinjeno.

— U okviru Generalne skupštine FIDE održan je i izbor predsjednika organizacije. Da li ste očekivali da će Arkadij Dvorkovič pobijediti sa tako rekordnom razlikom?

– Očekivao sam ubjedljivu pobedu, ali nisam očekivao ovako poražavajući skor. Smatram da je ovo visoka ocjena našeg rada u protekle četiri godine: 157:16 je rezultat koji dovoljno govori.

— Kako ocjenjujete da se Vishy Anand pridružio FIDE menadžerskom timu? Koliko je važno ovaj pojačanje? Da li već poznato koji će biti obim posla za 15. svjetskog prvaka?

– Naravno, Vishy je značajna i kultna figura. Biće uključen u mnoge oblasti: od rada sa sponzorima i partnerima, do razgovora o šahovskim temama vezanim za formate i kontrolu vremena, i naravno, nadgledanje rada sa najboljim mladim talentima širom sveta.

— Da li je bilo još nekih ključnih odluka donesenih na Generalnoj skupštini koje su ostale nezapažene od strane medija?

– Odluka – vjerovatno ne. Odnosno, bilo je tehničkih promjenae poput izračunavanja rapid rejtinga, ali one su od interesa za stručnu zajednicu, a ne za širu javnost.

Mnogo je predloga – tiču ​​se formata meča za svjetskog  šampiona, ograničenja mogućnosti prelaska u drugu federaciju sa trenutnim nastupom za reprezentaciju i još mnogo toga. O njima će na jesen raspravljati novi sastav Predsjedničkog Savjeta, a do tada ćemo imati sastanke sa vodećim igračima.

U trenutnoj situaciji, Rusija ne može biti domaćin zvaničnih FIDE šampionata

— Vaš prijatelj Daniel Naroditsky nam je rekao da bi FIDE trebalo da održava ozbiljnije blitz i rapid turnire. Da li se slažete sa ovom tačkom gledišta? Da li je moguće naći ozbiljne sponzore za ove turnire?

— Da, moguće je, a novo takmičenje ćemo uvrstiti u kalendar već 2023. godine. Ne mogu iznijeti detalje do zvanične odluke, ali konkretni radovi su u punom jeku.

Naroditsky takođe smatra da bi FIDE trebalo da počne da sarađuje sa šahovskim sajtovima koji su domaćini mnogih onlajn turnira. Ali oni nemaju nikakve veze sa FIDE. Da li je po Vašem mišljenju moguća bliža saradnja u narednim godinama?

— Sa onlajn platformama radimo od 2020. godine — održali smo mnogo zajedničkih turnira, uključujući dvije zvanične onlajn olimpijade. Online je zaista važna oblast. Mnogo je pitanja koje treba riješiti kako bi se pod okriljem FIDE ugostilo zvanično internet Svjetsko prvenstvo, ali je vjerovatno da ćemo mi biti domaćini ovog događaja 2023. godine.

– Dvorkovich je napomenuo da sada postoji nekoliko opcija gdje je moguće održati meč za svjetsko prvenstvo između Iana Nepomniachtchija i Ding Lirena. Da li je u sadašnjoj situaciji moguće da domaćin meča budu Kina i Rusija (ako se federacije međusobno dogovore), kao što je to već bio slučaj u meču između Ju Wenjun i Aleksandre Gorjačkine?

– U trenutnoj situaciji Rusija ne može biti domaćin zvaničnih FIDE šampionata – zabrana važi do kraja 2022. godine. Odluka o mogućem produženju zabrane biće razmatrana na jesen. Da vas još jednom podsjetim: FIDE smatra da je kategorički pogrešno isključiti sportiste iz takmičenja samo na osnovu pripadnosti Ruskoj šahovskoj federaciji.

O tome sam govorio više puta i nastavljam da branim ovu tačku gledišta. Pored toga, neki od naših partnera su nakon dugih razgovora prihvatili ovaj stav i izvršili odgovarajuće promjene. Istovremeno, učešće reprezentacija i održavanje turnira na teritoriji Rusije bilo bi u jasnoj suprotnosti sa preporukama MOK-a.

– Da li mislite da će meč između Nepomniachtchija i Lirena izazvati posebnu pometnju u šahovskom svijetu? Da li odbijanje Magnusa Carlsena obezvređuje titulu svjetskog prvaka?

— Mnogo zavisi od toga kako i gdje će se meč održati. Naravno, Carlsenovo neučešće će uticati na njegov status, ali mislim da neće biti tako ozbiljno kao što neki misle. Pričajmo o tome uoči meča, kada ćemo objaviti sve detalje.

– Lično, da li ste bili jako uznemireni odlukom Norvežanina?

-Da, šteta je što je Magnus izašao iz ciklusa. No, čini se da nije bilo posebne šanse da ga se zadrži – šampion nije ni iznio nijedan predlog na koji bi pristao. Mislim da će se Magnus vratiti, ne isključujem da će se to dogoditi mnogo prije nego što šira javnost očekuje. Carlsen je nevjerovatan sportista i ambiciozan – i ako vidi da, osim što je izgubio titulu, Gukesh, Abdusatorov i Firouzja počinju da ga nadmašuju, definitivno će odlučiti da im  pruži borbu.

Šta mislite za koliko vremena će dostići 2900? – Za to je potrebno pet-šest fenomenalnih rezultata bez bilo kojeg lošeg rezultata. Moguće, ali malo vjerovatno. Biće mi drago ako se moj skepticizam pokaže netačan, jer šahu su potrebni takvi rekordi!

Шахматы. Как будет жить ФИДЕ после выборов. Интервью Эмиля Сутовского. Спорт-Экспресс (sport-express.ru)

„Ne mogu da kažem Carlsenu: „Leopolde, izađi!“. Njegova odluka nije moj problem.“ Monolog Jana Nepomniachtchia, koji je opet na korak do krune


Jan Nepomniachtchi je možda najrelevantniji sportista u Rusiji.

Oporavio se nakon teškog poraza u meču za šahovsku krunu protiv Magnusa Carlsena i drugi put zaredom osvojio Turnir kandidata. Ovakav podvig u novijoj istoriji šaha nikada niko drugi nije postigao.

Nepomniachtchi će na proljeće imati drugi šampionski meč protiv kineskog velemajstora Ding Lirena. Carlsen je odbio meč za krunu, objašnjavajući to nedostatkom motivacije.

Razgovarali smo sa Nepomniachtchijem tokom Chess&Jazz festivala u prostoriji za igru kompanije BetBoom. U nastavku donosimo Janov monolog o tome kako posle propuštene životne šanse,  ne i klonuti, već samo postati bolji.

„Na turniru kandidata vjetar mi je duvao u jedra, ali sam postigao i razliku u poenima“

– Ispostavilo se da je Turnir kandidata za mene najuspješniji. Igrao sam dva puta i dva puta pobijedio. Vjerovatno to nije slučajnost. Na običnim kružnim turnirima, novac i rejting su u pitanju. Za mene ovo nije super motivacija. Kada je u pitanju titula svjetskog šampiona, ja imam drugačiji motiv.

Ovaj put sam generalno, sa izuzetkom nekoliko trenutaka, igrao prilično dobro. Napravio sam mnogo manje grešaka u poređenju sa mojim uobičajenim turnirom. Negdje mi je ‘vjetar dunuo u jedra’, ali i ja sam poveo sa velikom razlikom. Bilo je i izuzetno teških partija – obe sa Caruanom, ali i prve sa Nakamurom. Kao rezultat toga, iskoristio sam svoje šanse, a moji protivnici nisu.

Zašto je Nepomniachtchi pobjedio na Turniru kandidata?

Igrao sam vrlo malo partija sa bijelim figurama. U prvom krugu sam imao tri partije bijelim, u drugom četiri. Ali kada sam u nekom trenutku postigao “plus 4”, moj tim i ja smo odlučili da kada igram  bijelim figurama da čuvam razliku i skratim igru. Kao rezultat, imam samo dvije odlučene partije bijelim figurama, a tri sa crnim.

U teoriji bi trebalo biti obrnuto. Mada, prema teoriji, ispada da bijele figure ne daje posebnu prednost: ako je crni dobro uradio ‘domaći’, može igrati pod jednakim uslovima.

Osjećam da sam posle prvenstvenog meča počeo da igram malo jače. U procesu priprema urađen je gigantski posao na šahu, a sada se to vidi. Iako, ne doslovno: nisu bile prikazane sve domaće pripreme, a u samom meču dobro je došlo dva-tri procenta. Ali uglavnom, počeo sam bolje shvatati igru.

Obično se pripremam za turnir kandidata nekoliko mjeseci, ali ovdje sam se oslonio na materijal koji sam pripremio za meč sa Magnusom. To nam je omogućilo da značajno uštedimo energiju i da svjež pristupim turniru. Za mene je ovo izuzetno važno.

Jan nije spavao tokom šampionskog meča i smatra da je previše fizičkog treninga bio problem

Moje glavno bogatstvo nakon šapionskog meča je iskustvo.

Napravio sam dosta grešaka u pripremama. Glavna greška je što sam bio umoran i prije početka meča. Priprema mora biti teška, iscrpljujuća, inače nije efektivna. Ali važno je da se na vrijeme zaustavite kako bi ostali svježi. Svi glavni poslovi moraju se obaviti dosta unapred. Tada su moje šahovske pripreme završene manje od nedjelju  dana prije prve partije, a to je jako malo.

Bolje je prestati sa igranjem šaha dvije ili tri nedjelje prije meča. Postoji mnogo načina za opuštanje: more, planine, bilo šta. Vjerovatno, potpunog odmora nema, svejedno, misli će biti o meču. Ali definitivno neću ‘kopati’  varijante otvaranja tokom ovog perioda. I još uvijek igrati na desetine trening partija, kao što sam to radio. Tada sam odigrao mnogo više partija na jednom trening kampu nego na bilo kojem drugom turniru. Ovo nije normalno.

Drugi važan aspekt je fizička spremnost. Sport pomaže da se bolje izdrži stres, ali u isto vrijeme sam sport ne bi trebao postati stresan. U mom slučaju se to dogodilo. Na primjer, volim fudbal i igrao sam redovno prije pandemije, ali sam sa početkom karantina prešao na manje aktivan način života. Kada ne možete da izađete iz kuće, teško je održavati formu, posebno što generalno nisam super sportista.

Pripremajući se za meč, jako sam se angažovao: trenirao sam svaki dan, izgubio 10 kilograma. S jedne strane, rezultat je nesumnjivo bio pozitivan, ali s druge strane, možda tokom meča, negativan efekat nastalog stresa je prevagnuo. Sve je dobro u umjerenim količinama.

Prvenstveni meč je samo oko 50 posto šah. Sve ostalo je gomila raznih sitnica, od kojih svaka daje pola procenta uspjeha, ali u zbiru postaju vrlo značajne, ako ne i odlučujuće.

Na primjer, kako dobro igrati šah ako ne možete da spavate noću? A ja sam spavao tokom meča samo ujutru po sat i po. Vjerovatno zbog stresa, adrenalina. Ne spavaš jednu noć – u redu je, dvije – takođe, ali kada se ovo produži, onda se u jednom trenutku glava jednostavno prestaje da funkcioniše.

To se jasno vidi iz igre šeste partije, a posebno poslije. Bilo je previda u jednom ili dva poteza, koje su ljudi potom dugo komentarisali. Retrospektivno gledajući, shvatam da je bilo bolje da sam pio tablete za spavanje. Ali tada se činilo da će me to usporiti, osim toga, nisu svi lijekovi dozvoljeni.

Carlsenova reakcija na Nepomniachchijev previd već je hit: nije mogao vjerovati svojim očima, odmahnuo je glavom i namrštio se na figure

Ili drugi primjer: prvih nekoliko kola igrali smo u svježe okrečenoj prostoriji. Izgradnja ‘kocke’ završena je bukvalno noć uoči početka meča. Ko je živio u kući u procesu renoviranja, razumjeće o čemu pričam. Četiri sata udisanja ljepila i boje nije tako zabavno. Jasno je da smo Magnus i ja bili u istim uslovima, ali sam osjetio jaku neugodnost. Možda je to dovelo i do problema sa spavanjem.

Uopšte, uvijek mi se činilo da su psihološka stabilnost i uglavnom smiren odnos prema životu moja snaga. Ali javnost je odlučila drugačije. “Psihologija” je bio naziv za sve ove male faktore za koje ljudi nisu mogli znati. Ovaj pristup: ako nešto ne možete objasniti ili ne razumijete, opišite to kao psihologiju.

Zašto se Nepomniachchi samo raspao pred Carlsenom? Objašnjenje

„Kada figura visi, a gledaš u tablu 10 minuta i ne vidiš je, to više nije šah, već druga stvar“

Nisam prestao da se borim u prvenstvenom meču do kraja. Ali shvatio sam da bi nadoknaditi razliku bilo već na ivici naučne fantastike. Postigavši +2, vodeća strana pojednostavljuje svoj zadatak što je više moguće. Samo treba igrati na remi i iskoristiti očigledne šanse, što je Magnus i učinio.

Nakon meča sam se trudio da budem što iskreniji prema sebi. Pitao sam se: da li sam mogao da uradim nešto više i bolje u procesu priprema i igri? Zaključio sa, da nisam. U svakom slučaju, na osnovu znanja i ideja koje sam tada imao. Uradio sam šta sam mogao, pa čak i više. Što se šaha tiče, nisam bio inferioran u pogledu priprema: ni u otvaranju, ni u igri u cjelini.

U isto vrijeme, namjerno ne uzimam situacije kada figura visi, a vi gledate u tablu 10 minuta i to ne vidite. Ovo više nije šah, već potpuno nešto drugo. Takve trenutke tretiram kao svoj potencijal, prostor gdje mogu da napredujem. Dakle, imam prostora za poboljšanje.

Jasno je da niko ne voli da izgubi ni jednu partiju, a da ne govorimo o meču za titulu svjetskog prvaka. Naravno, bio sam slomljen i iznerviran, ali nisam imao dugotrajnu depresiju nakon Dubaija.

Nekoliko nedjelja kasnije otišao sam na Svjetsko prvenstvo u rapidu i blicu u Varšavu. Bila je to dobra prilika da mirno igram, da dobijem nekoliko partija zaredom, da se opustim kroz igru. Zatim sam proslavio Novu godinu, postepeno došao k sebi, ali sam se u februaru obolio od kovida. U martu-aprilu sam se više bavio zdravljem nego šahom. Pa, onda je došlo vrijeme da se pripremim za Turnir kandidata.

Kako je Jan reagovao na Carlsenovo odbijanje da igra meč? Šta je Norvežanin rekao u privatnom razgovoru?

Dugo se govorilo da bi Magnus mogao odbiti da igra meč. Trudio sam se da ne ulazim u to: ostavio sam sve igre i društvene mreže tokom turnira kandidata, jedva da sam čitao vijesti. Ali informacije su ipak stalno stizale.

Iznenađujuće, to mi uopšte nije smetalo. Možda je iskustvo sa poslednjeg turnira kandidata i meča  pomoglo: postao sam smireniji. Ne mogu da utičem na to, koja je poenta brinuti o tome? Ne mogu da mu kažem: „Leopolde, izađi!“ To je njegov život, njegova odluka. Na neki način, čak ga i razumijem.

Magnus je zaista svima dokazao sve. Ne treba zaboraviti kakva gigantska opterećenja doživljavaju šahisti kada se pripremaju za meč. Veoma je teško, dosadno i monotono. Možda je Magnus odlučio da nema smisla ponovo gubi nekoliko mjeseci svog života.

Još jedan trening mu neće dati ništa. On je u jednoj situaciji, ja u drugoj. Posle Madrida smo se malo dopisivali. Ali generalno, nije mi rekao ništa novo u odnosu na ono što se pojavilo u štampi.

„Nemam nikakvu želju da igram, neću ići na meč.“ Carlsen je odbio da se bori protiv Nepomniachtchija za šahovsku krunu – i šta sad?

Što se tiče kombinacije šahovskih kvaliteta, Ding Lirena bih stavio u ravan sa Magnusom. Kinez ima drugi rejting na svijetu (preko 2800), imao je seriju od 100 partija u nizu bez poraza – ovo je fantastična brojka. Magnus je jači upravo kao sportista– mislim na fizičku formu, stabilnost, mentalitet ili način razmišljanja. Ali u pogledu šahovskih komponenti, Ding nije inferioran.

Možda je Kinez manje univerzalan. On i nije tako sjajan sportista, mada ako savlada i ovaj aspekt, biće još opasniji. Ali skor ličnih susreta s njim bio je izjednačen do moje pobjede u Madridu. Ovo je veoma ozbiljan protivnik, tu ne može biti potcenjivanja.

Da li je moguće pobijediti Carlsena? Znači li titula svjetskog prvaka sada nešto?

Magnus ima komplet kvaliteta za najvažnije turnire. On je univerzalan i pravi vrlo malo grešaka. Strpljiv i izdržljiv. Izuzetno motivisan sportista koji zna da se bori u apsolutno svakoj situaciji. Ovo je posebno važno u mečevima gdje je značaj svake partije nevjerovatno visok.

Ali sasvim je moguće pobijediti ga čak i kad je u formi. Rezultat našeg meča ne bi trebao zavaravati. U prvom dijelu sam imao neku inicijativu.

Recimo u drugoj partiji moja pozicija je bila bolja, ako ne i dobijena; u šestoj, prednost je prelazila iz ruke u ruku. Šanse za pobjedu nisu sve. Na primjer, u prvoj polovini meča sa Karjakinom, Magnus nije realizovao dvije ili tri dobijene pozicije. Ali sve ovo više nikome nije zanimljivo, važan je konačan rezultat.

Hoće li sada pobjednik meča biti potpuno cijenjen kao svjetski šampion? Naravno. Pobjednik meča postaće svjetski šampion, a Magnus će ostati vodeći na svjetskoj rang listi.

Naravno, svima je lakše kada su svjetski prvak i najjači šahista na svijetu jedna te ista osoba. Ali pošto imamo objektivan FIDE sistem rejtingovanja, Magnus ima priliku, čak i da se odrekne titule, da zadrži status najjačeg.

Ovo nije od velike koristi za imidž šaha, može dovesti do iskušenja stvaranja alternativnih asocijacija, što se nadam da se neće desiti. Kontinuitet mečeva za šahovsku krunu vuče korijene iz 19. vijeka i treba ga njegovati.

Ali trenutno sve to nije moj problem. Pobjednik mog meča sa Lirenom postaće prvak svijeta. O ostalom ću razmišljati kasnije.

Foto: fide.com; spartak.com/Alexander Stupnikov Autor Natalia Maryanchik

«Не могу сказать Карлсену: «Леопольд, выходи!». Его решение не моя проблема». Монолог Яна Непомнящего, который снова в шаге от короны – Дальний лес – Блоги – Sports.ru

Velemajstor Naroditsky: „Carlsen je umoran od intenzivnih treninga, a ne od mečeva za svjetskog šampiona“


31. jul, 16:15

Timur Ganeev, dopisnik

Magnus Carlsen,
Foto: Global Look Press

31. jul, 16:15

Poznati američki šahista priča o 250 partija sa Firouzjom u toku turnira kandidata, Nakamurinoj popularnosti i otkazu svjetskog prvaka.

19-godišnji iranski vunderkind Alireza Firouzja iznevjerio je navijače na turniru kandidata 2022. godine, ali je ipak postao jedan od velemajstora o kojima se najviše priča u Madridu. Uoči partije sa Ianom Nepomniachtchijem u 11. kolu odigrao je 250 partija na minut sa jednim od komentatora turnira Danielom Naroditskim.

“Sport Express” je kontaktirao američkog velemajstora, koji je govorio upravo o tom meču, naveo razloge poraza Hikarua Nakamure u poslednjem  kolu i objasnio samouvjerenu igru ​​Iana Nepomniachtchija u glavnom gradu Španije. Narodicki je takođe rekao da razumije motive Magnusa Karlsena da dođe do granice od 2900, a ne da brani krunu.

Ne osjeća se krivim za Firouzjin neuspjeh

— Da li ste bili iznenađeni što je u toku turnira kandidata Firouzja odlučio da igra tako dug meč na internetu? Kada ste završili sa igranjem tih 250 partija?

-Ovu priču mogu ispričati hronološkim redom. Striming sam vodio sa prijateljicom Dinom, koja je takođe radila na turniru kandidata u Madridu. Neko u našem chatu je napisao da je Alireza na Lichess-u i spreman da igra sa nekim na minut. Nisam mogao odoljeti i prihvatio sam izazov. U početku sam pretpostavio da ćemo odigrati 10 ili 15 partija i zatim poći na spavanje. Odigrali smo 25 partija i odlučio sam da završim stream sa Dinom. Već sam oprao zube i bio spreman za spavanje. U isto vrijeme, Firouzja je bio online, a ja sam mu ponudio još 10-15 partija prije spavanja. Prihvatio je izazov, a mi smo odigrali još mnogo partija a da nismo primijetili da vrijeme odmiče. Istina, kada igrate na minut, onda pola sata ili sat proleti odmah. Kada smo završili, bilo je 5:30 na satu. Shvatio sam da će se pričati o ovom događaju, ali nisam očekivao da će se tako ozbiljno shvatiti. Čak je i Gari Kasparov govorio o tome.

Ipak, Alireza ima samo 19 godina. Bio je pod ogromnim pritiskom, očekivalo se da će ludo nastupiti u Madridu, ali stvari nisu išle kako treba. Želio je da se opusti, odlučio je da će mu online meč dati pozitivu. Nažalost, efekat je bio suprotan. Nakon te noći, Firouzja je izgubio od Nepomniachtchija praveći djetinjaste greške. Međutim, ne osjećam se krivim. Da nije igrao sa mnom, onda bi igrao sa nekim drugim.

Daniel Naroditsky. ChessBase Photos

— Komentarisali ste čitav Turnir kandidata 2022. Da li je Firouzji i dalje teško da se takmiči sa iskusnim klasičnim igračima?

– Ima izvanredne rezultate u klasičnim partijama sa igračima rejtinga 2500-2600. Možete pogledati  statistiku, ako se ne varam, on dobija 85% partija. I bijelim i crnim figurama. Njegov repertoar je pogodan za open turnire, ali Alireza praktično nema iskustva u igranju sa velemajstorima nivoa Aroniana, Caruane, Nakamure. A to iskustvo ne može zamijeniti ni najbolji trening. Osim toga, na njega su definitivno snažno uticale izjave Magnusa, koji je rekao da želi meč za krunu igrati samo s njim. Firouzja to u početku nije shvatio kao šalu.

– Mnogi velemajstori, uključujući Vladimira Kramnika i Aleksandra Grischuka, primetili su da je nivo turnira kandidata veoma slab. Da li se slažete sa ovim mišljenjem?

– Sa stanovišta nivoa, nemam pravo da kritikujem. Nisam se plasirao na Turnir kandidata, teško mi je da shvatim pritisak sa kojim se bore velemajstori. U isto vrijeme, nisam primjetio nijedan eklatantan primjer. Da, bilo je nekih čudnih previda. Alireza vs Iana. Partija Lirena protiv Nepomniachtchija u prvom kolu. Poraz Hikaru Nakamuru od Dinga  u poslednjem. Činjenica da Fabiano nije pronašao pobjedu sa Ianom u devetom kolu. U isto vrijeme, dobro se sjećam Turnira kandidata 2013. u Londonu, gdje su se Kramnik i Carlsen borili za pobjedu. Bilo je i tada čudnih trenutaka i previda.

Sada nije moderno nuditi remi. Carlsen je postavio ovaj trend

— Da li je bilo partija u kojima su prikazani neki noviteti?

— Ako pogledate otvaranja, možete uočiti novi trend u posljednjih nekoliko godina. U partijama od 2010. do 2015. uvijek je bilo nekih noviteta na vrhunskim turnirima ili neke davno zaboravljene varijante. Caruana to koristi i svi počnu to ponavljati. Sada toga nema. Uglavnom, velemajstori, igrajući bijelim, prestali su da teže pozicijama sa objektivnom prednošću. Takve pozicije jednostavno ne postoje. Posle e4-e5 nema otvaranja gde bijeli imaju ozbiljne šanse za objektivnu prednost. Najjači pokušavaju da dobiju pozicije na kojima se osećaju ugodnije i gde je kompjuterska analiza teška. Na primjer, partija Duda-Caruana. Fabiano je specijalista za italijansku partiju. Podjednako dobro igra sa bijelim i crnim. Uprkos tome, Poljak ga je jednostavno omeo. Dugotrajnom kompjuterskom analizom pokazana je jednakost.

Ili već spomenuta partija Dinga sa Hikaruom u poslednjem kolu. Činilo se da sve ide ka neriješenom rezultatu, šansi za odlučenu partiju nije bilo. Ali čak i na potpuno mrtvim pozicijama, velemajstori nastavljaju da traže šanse i pronalaze ih. U tom pogledu, Carlsenu treba odati zasluge. On je postavio trend. Sada nije moderno nuditi remi. Svi žele igrati završnice, tražiti šanse na različitim pozicijama i natjerati protivnika da se oznoji.

Magnus Carlsen. Foto: Global Look Press

– Prije Turnira kandidata, mnogi su Nepomniachchijeve šanse za pobjedu ocijenili minimalnim. Pobijedio je sa jasnom razlikom. Zar ga i vi niste smatrali jednim od svojih favorita?

– Smatrao sam ga jednim od glavna tri favorita uz Caruanu i Lirena. No, iz nekog razloga, mnogi su zaključke izvlačili isključivo po Ianovom meču u Dubaiju. Svi se sjećaju te partije, gde je ostavio figuru  Magnusu, ali ljudi su zaboravili da to uopšte nije tipično za njega. Bio je pod ogromnim pritiskom. Potpuno se slomio nakon partije od 100 poteza, iako je prije toga igrao pristojno. Negdje čak i sa prednošću. Ovo se često dešava u svijetu šaha. Jedan loš turnir pa čak i najjači velemajstor sa ogromnim iskustvom počinje da se lomi. Ako pažljivo pogledate njegove rezultate na Turniru kandidata 2020. u Ekaterinburgu, seriji super turnira, očigledno je bio u dobroj formi. Ian je jak u blitzu i rijetko upada u probleme s vremenom. Njegova priprema otvaranja je uvijek bila na visokom nivou, osjeća se ugodno u oštrim pozicijama. Teško je pobijediti Nepomniachtchija sa crnim figurama, posebno  nakon što je počeo da igra rusku partiju. Dakle, ako razmišljate logično, onda njegove šanse nisu bile ništa gore od drugih favorita.

-Šteta je što Nakamura nije mogao zadržati drugo mjesto na kraju turnira kandidata. Kako možete objasniti njegov poraz u poslednjem kolu?

-Svi znaju da je Hikaru više fokusiran na razvoj svojih Twitch i YouTube kanala. On sebe čak i ne naziva profesionalnim šahistom. Prije početka turnira u Madridu rekao je da će igrati iz zabave. Na njega ne utiče rezultat. Ako uspije da pobijedi, onda je dobro, ako ne, neće se uznemiriti. Zbog ovakvog stava često je psihički jači od svojih protivnika. Niko ne voli da igra s njim, uključujući i Magnusa. Ali čini mi se da je do kraja turnira počeo shvatati da ima pravu šansu da osvoji drugo mjesto. A ako Carlsen otkaže, onda može igrati za šahovsku krunu. Plus, sa Nepomniachtchijem, ima dobre rezultate. Mislim da je Hikaru počeo da razmišlja tako i to ga je uništilo. Sa Dingom je izgubio živce. Postoje greške koje se mogu objasniti pogrešnim proračunom: nisam vidio potez u određenoj varijanti, potcijenio sam resurse protivnika. Ali njegov potez – lovac d8 – bio je potpuno neobjašnjiv. Nakamurin mozak se u tom trenutku isključio. To nije karakteristično za njega. Obično remizira kada je neophodno.

— Da li je Nakamura najpopularniji šahista na svijetu nakon Carlsena?

– Naravno. Po popularnosti, nema nikog blizu od vrhunskih šahista. Da je Hikaru osvojio Turnir kandidata, njegov meč sa Magnusom bi pratili milioni.

Ljudi koji razumiju svijet online šaha trebali bi doći u FIDE

Magnus je svoje odbijanje da brani krunu objasnio kao nedostatak motivacije. Da li razumijete? Ipak, u pitanju je najprestižnija titula u svijetu šaha i dva miliona evra…

Mislim da se ne radi o motivaciji. Ljudi potcjenjuju koliko je vremena potrebno za pripremu meča. Nisam bio sekundat, ali nije tajna da period intenzivnog treninga traje 9-10 mjeseci. Magnus treba okupiti veliki tim, dati svima platu. A ako izgubi, onda se sve ove akcije neće isplatiti. Istovremeno, već je dokazao da je najbolji u istoriji. Sada mu je važnije da dostigne 2900, nego da ponovo proučava Nepomniachtchia skoro godinu dana. Odigrati 12 remija i pobjediti u doigravanju. Jednostavno se umorio od ovog procesa. Nedostatak motivacije se ne odnosi na meč, već na pripremni period, koji je, začudo, teži od samog meča.

— Zar ne mislite da je Magnusov otkaz odlučujući događaj za šah? Tempo života se mijenja, ali šah ne. Gledamo mečeve od 12-14 partija, uz klasičnu kontrolu vremena od 5-6 sati. Za prosječnog čovjeka to je nepodnošljivo teško.

– Potpuno se slažem. Standardna kontrola vremena u klasičnim partijama bi trebala biti 90 minuta + 30 sekundi po potezu. Nema povećanja vremena nakon 40. poteza. Inače je veoma teško komentarisati partije. Stalno držite pažnju publike, posebno kada je partija u najdosadnijoj završnici, a igrači dobiju još 20 minuta. Igrači sa rejtingom 2000+ će biti zainteresovani za gledanje do kraja. Za ostalo, pretvara se u običan teret.

— Šta bi trebalo promijeniti u svjetskom šahu osim kontrole u klasičnom šahu?

— Trebalo bi biti ozbiljnijih blitz i rapid turnira. Sada niko ne prati svoj FIDE rejting u rapidu. Ako nađete dostojne sponzore za ove turnire, organizujete pristojne turnire, onda bi bilo mnogo više ljubitelja šaha. Osim toga, FIDE treba da počne da sarađuje sa šahovskim sajtovima koji su domaćini velikog broja onlajn turnira. Ali oni nemaju nikakve veze sa FIDE. Ljudi igraju za novac i za rejting na navedenom chess.com (sajt je blokiran u Rusiji). Da su ovi turniri legitimni, analogni šahisti bi ozbiljnije pristupili online šahu. Organizaciji je potrebno podmlađivanje. Ljudi koji razumiju svijet online šaha trebali bi doći tamo. Sada ovo nije ni blizu. Samo idite na web stranicu FIDE. Ovo je komedija, a ne web stranica. Vrlo loše.

Ne zaboravite da šah ima veoma visok ulazni prag. Da biste razumjeli većinu nijansi, morate se uroniti u igru ​​najmanje godinu dana. Za razliku od košarke ili fudbala, gdje možete razumjeti pravila za pet minuta i početi uživati. Zato su profesionalni standardi za emitovanje veoma važni. Tako da, između ostalog, novi sponzori imaju interes za igru.

– Kako ste reagovali na spor između Kramnika i Dmitrija Andrejkina oko ‘obaranja zastavice’? „Mrzim što shvatam da se svijet šaha značajno promijenio i ono što je trebalo da bude sramna i prljava igra postaje „nova normalnost“. Zašto je jedan korak od opravdavanja ‘obaranja zastavice’ do opravdavanja varanja? — rekao je 14. svjetski prvak u emisiji  Levitov Chess.

– Samo je pitanje dodavanja vremena (10 + 0). Možda bi bilo vrijedno dodati dvije sekunde po potezu. Ovo će umiriti velemajstore starog stila koji nisu uvijek brzi s mišem. Ja ‘obaram zastavice’. Sjećam se kako me je Gata Kamsky jako grdio zbog toga. Publika to voli. Da bi šah išao u korak s vremenom, ponekad moraš nešto i žrtvovati. Ako je vaša zastavica bila oborena, nemojte se otkačiti i nemojte biti uvrijeđeni zbog toga. Vaš protivnik to radi zbog pobjede i elementa showa koji našoj igri toliko nedostaje.

Aleksandar Nevzgoda

Шахматы: интервью Даниэля Народицкого о том, как он играл 250 партий с Алирезой Фируджей. Спорт-Экспресс (sport-express.ru)

“Nepomniachtchi treba da služi moleban posle Carlsenove odluke. Inače bi bio ga diskvalifikovali.” Mišljenje Morozevičeva


Timur Ganeev, dopisnik

Pročitajte u „Sport Expressu

Magnus Carlsen.
Foto: Global Look Press

Dvostruki prvak Rusije siguran je da FIDE sada ne želi ruskog prvaka svijeta.

Ove sedmice u Moskvi je završen Moskovski Open 2022, u okviru kojeg je po prvi put održan Turnir zvijezda uz učešće poznatih ruskih velemajstora. U finalu je Sergej Karjakin pobijedio Aleksandra Griščuka, pobjedivši crnim figurama u odlučujućoj partiji Armagedon (6 minuta za igrača sa bijelim figurama, 5 minuta uz dodatak od 3 sekunde nakon 60. poteza za crnog igrača). Meč za treće mjesto između Aleksandra Moroževiča i Anatolija Karpova odvijao se po sličnom scenariju: obe glavne partije su završene neriješeno, a Morozevič je izgubio kao bijeli u Armagedonu. O rezultatima svog nastupa na turniru, dvostruki prvak Rusije (1998, 2007), trostruki pobjednik Svjetskih šahovskih olimpijada (1998, 2000 i 2002), bivši drugi broj FIDE rejtinga je za SE podijelio svoje mišljenje ali I o glavnom događaju u svijetu šaha – odbijanju 16-tog svjetskog prvaka Magnusa Carlsena od da peti put brani titulu.

O Carlsenovom otkazu

– Jan treba da služi moleban nakon takve odluke Norvežanina. Možda sam pesimista, ali čini mi se da se drugi meč između Carlsena i Nepomniachtchija ni pod kojim okolnostima ne bi održao. Oni to jednostavno ne bi htjeli organizovati. Vrijeme bi prolazilo, Magnus bi odložio potpisivanje ugovora, a FIDE se nikada ne bi usudila da mu oduzme titulu. Ako bi Carlsen ipak pristao da igra sa Nepomniachtchijem, onda bi naš velemajstor morao da potpiše neke papire u kojima bi izjavio da je kategorički protiv ruske međunarodne politike. Ili bi morao dokazati da je njegov rodni Brjansk nalazi u SAD-u. Da je zauzeo neku drugu, neutralnu poziciju, bio bi diskvalifikovan. Nemoguće bi bilo osigurati Carlsenovu pobjedu u meču. A Nepomniachtchijeva pobjeda bi sve stavila u tešku poziciju – FIDE trenutno ne želi ruskog svjetskog šampiona.

Izbor predsjednika FIDE

“Iskreno, ne pratim razvoj događaja, ali ako na izborima ne pobjedi Arkadij Dvorkovič, onda možemo pretpostaviti da će se Carlsen predomisliti da ostavi krunu. Ipak, još nije potpisao nikakve dokumente o odluci da ne brani titulu svjetskog prvaka, kako je tačno primijetio Anatolij Karpov. Zato je još uvijek preuranjeno govoriti da će se meč između Nepomniachtchija i Ding Lirena definitivno održati.

Lirenova snaga

— Kineski velemajstor je u proteklih šest ili sedam godina pokazao konstantno visok nivo igre. Stalno u top 3, top 5 FIDE rejtinga, dobro nastupa na velikim turnirima. Imao je impresivan niz od 100 partija bez poraza. (Od 10. avgusta 2017. do 10. novembra 2018. kineski velemajstor nije izgubio nijednu klasičnu partiju. Ovaj niz bez poraza iznosio je tačno 100 partija i završio se na turniru u Shenzhouu, gdje je Ding izgubio od Maximea Vachier-Lagravea. – Napomena “ SE“.) Tako da se Ian teško može nazvati favoritom u meču (ako se meč održi), čak i ako se uzme u obzir njegovu pobjeda na turniru kandidata 2022. Osim toga, velika je vjerovatnoća da će se meč  održati u Kini, a tamo je jako teško igrati.

O Turniru zvijezda

— Na turniru su igrala dva aktuelna igrača i dva veterana. Zato ne čudi što su se Karjakin i Grischuk borili za pobjedu, dok smo se Karpov i ja borili za treće mjesto. Pristup i stav je bio maksimalan, ali pri donošenju odluka nije bilo dovoljno igračke prakse na visokom nivou. Ipak, u poslednje vrijeme ne igram zvanične partije. Ipak, stekao sam prijatan osećaj u susretima sa velemajstorima koje dobro poznajem.

Najbolja partija? Ispostavilo se da su to bile spektakularne partije protiv Grischuka. Prva je bila remi, drugu sam namjerno rizikovao. Pokušao da dobijem partiju. Nastala je solidna pozicija i u jednom  trenutku sam imao sreće.

O Karpovljevoj formi

Da, godine se osećaju, može da napravi grešku koju sebi ranije ne bi dozvolio. Ali uvijek je zanimljivo igrati s njim, a ne radi se o rezultatu. Nakon svake partije protiv Anatolija Jevgenijeviča, naučite malu lekciju. Kada me on pozove da igram, uvijek se složim. U periodu od 2001. do 2019. godine sa njim sam odigrao oko hiljadu prijateljskih partija. Većinu sam sačuvao, ali ne mogu da ih objavim bez Karpovljeve dozvole.

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/shahmaty-kakie-posledstviya-u-otkaza-magnusa-karlsena-ot-chempionstva-intervyu-aleksandra-morozevicha-1953210/

Ian Nepomniachtchi: Ciljevi postaju sve ambiciozniji


Pobjednik Turnira kandidata odgovarao je na pitanja Eteri Kublašvili

Jan, čestitam na pobjedi!

Ian Nepomniachtchi – Hvala.

– Da li ste uspjeli da „odahnete“ ili ste u mislima još uvek na turniru?

Ian Nepomniachtchi – Uspio sam, ali, naravno, ne mogu da kažem da sutra ili prekosutra krećem u borbu. Mislim da još neko vrijeme trebam da doziram šah. Sledeći turnir po mom planu je Rapid u Zagrebu, faza serije Grand Chess Tour. Nadam se da ću se manje-više odmoriti do njegovog početka.

U kakvom ste raspoloženju pošli na turnir kandidata? Gdje i kako ste se pripremali? Kako ste se prilagodili?

Ian Nepomniachtchi – Ne znam ni odakle da počnem. Što se raspoloženja tiče, kao ni prije dvije godine, nisam sebe smatrao favoritom, što je i logično, jer je ovo, naravno, veoma jak turnir. Neki učesnici su iskusniji i stabilniji, neki manje. Prije svega, bilo je jako teško procjeniti vlastitu formu, jer nakon meča praktično nisam igrao „klasične partije“. Bio je turnir u Bukureštu, ali više je to bilo zagrijavanje, tamo je trebalo da se osjeti turnirski ritam, kako se igra uopšte. To je bila jedna od faza pripreme i nije se razvijala na neki sjajan način. Nije bilo baš prijatno, ali barem nisam napravio tragediju od toga.

Ian Nepomniachtchi (Foto: FIDE / Stev Bonhage)

Lagano sam prešao na pripreme, mogu reći da sam čitavu zimu od nove godine i početka proljeća više bio koncentrisan na zdravlje, na oporavak, tako da nisam uspio sjesti i pripremiti se mnogo ranije. Polako smo počeli sa radom od druge polovine marta. Jasno je da je za meč pripremljen kolosalni materijal, a glavni materijal je sačuvan. U aprilu smo održali mali skup u Podmoskovlju, zatim je bio Bukurešt, a direktno iz Rumunije, da bismo izbjegli logističke poteškoće, Ildar Khairullin i ja smo odmah odletjeli za Španiju. Prvo smo se tamo odmarali neko vrijeme, a onda su nam se u kampu pridružili Nikita Vitiugov i Peter Leko, koji je prekinuo dvogodišnju izolaciju. Koliko sam shvatio, od početka pandemije on nije napuštao do tada rodni grad, tako da ga je bilo jako lijepo videti uživo.

Trening se odvijao u manje-više laganom stilu. Naravno, nije baš bio odmor, ali u poređenju sa pripremama za meč, režim je, naravno, bio izuzetno ‘štedljiv’, barem za mene. I da, Nikita se vrlo uspješno vratio u tim – radio je na pripremama za drugi krug Turnira kandidata…

– Zar nije radio na meču?

Ian Nepomniachtchi – Da, na meču je nekako ‘iskočio’ i sad se, recimo, trijumfalno vratio.

– U jednom intervjuu odmah nakon osvajanja turnira rekli ste da je jedan od zaključaka nakon meča bio da morate održavati ravnotežu između odmora i posla, a onda ste previše radili, pa ste umorni otišli na meč. Da li je ovaj princip već primijenjen ovdje?

Ian Nepomniachtchi – Ispostavilo se da je tako. Barem, koliko se sada sjećam, otišao sam na meč u nekom čudnom stanju, kada je već bilo teško gledati u šah. Objektivno, tajming, raspored partija, rad, teoretska priprema i praktični dio – sve je bilo krajnje neuspješno prije Dubaija. I na mnogo načina sam to platio. Uspio sam da naučim dosta lekcija, ali glavna je bila da je veoma važno da se ne umorim prije početka turnira.

– Dakle, niste se smatrali favoritom prije početka turnira, a razni stručnjaci su takođe davali prednost Dingu ili Karuani. Bilo je raznih skeptičnih recenzija o vama na stručnim resursima. Da li ste prije turnira čitali materijale u šahovskim medijima gdje su se davale prognoze?

Ian Nepomniachtchi – Ne mogu reći da sam pretplaćen na sva ovakva praćenja, ali ponešto sam zapazio. Zapravo, još je bolje kada nema dodatnog pritiska, očekivanja javnosti, što je možda otežalo turnir nekim drugim šahistima.

-Ali kada pročitate tako nešto, zar vas to ne ljuti?

– U 99 posto slučajeva ovo tretiram kao nekakav zabavan humorističan tekst. Skoro uvijek me razveseli, jer najčešće takve informacije iznose ljudi koji su daleko od toga da su uvijek zadubljeni u temu. Zaista, pravi stručnjaci ne mogu pogriješiti (smiješi se).

Pobjednik sa zasluženim peharom (Foto: FIDE/Stev Bonhage)

– Tokom turnira se činilo da ste mnogo jači, stabilniji i čvršći od ostalih šahista. Da li ste i sami imali takav osjećaj?

Ian Nepomniachtchi – Teško je reći, jer je u toku turnira bilo nekoliko veoma teških partija koje su mogle završiti i gore. Mislim da je prvi odlazak na turnir bio veoma važan, jer me je Bukurešt, iako je bio kao trening, ostavio u nedoumici oko forme. Činilo mi se da sam tamo trebao postići dva poena više, ali sam na kraju ipak imao sreće što u poslednjem kolu nisam izgubio od Rapporta.

Jasno je da uvijek postoji početna trema, a na ovakvim takmičenjima kao što je Turnir kandidata, ona je posebno velika, i zato ne možete svaki put igrati najbolje od prve partije. Prva partija, usprkos činjenici da je završena pozitivno, u smislu kvaliteta – nije baš za primjer. Bila je, naravno, zanimljiva, originalna, ali, vjerovatno, moglo se igrati jače za obe strane.

Druga partija je bila prilično teška. Fabiano je primjenio, neću reći da je to bila potpuno glupa, ali krajnje rizična ideja, u kojoj crni čudesno uzvraća u glavnoj liniji: bijeli ima topa, lovca i pješaka, crni ima topa i dva pješaka na istoj strani, ali pošto je polje promocije pogrešne boje (lovac je bjelopoljac, a polje promocije je h8 je crno), ispostavilo se da je remi. Uopšte, sve je to bilo krajnje amaterski; Jasno, nije očekivao da ću tu varijantu analizirati. Ovu varijantu stvarno nismo analizirali do kraja, jer je bilo očigledno da crni ne bi trebao da igra tako. Ali moram odati priznanje svom protivniku: nakon otvaranja činilo mi se da sam igrao avanturistički, on je reagovao veoma oštro, ali iz nekog razloga, bliže vremenskoj kontroli, nije se usudio da igra, kako mi se čini, prilično očigledan potez 32…Rxb2. Druga stvar je što je kasnije trebalo pronaći prilično komplikovano taktičko opravdanje, ali generalno je, možda, odlučio da je, pošto je pobijedio prvu partiju, onda remi s crnim figurama u drugoj je bio normalan. A ja sam bio još više zadovoljan: činilo mi se da sam bio potpuno nadigran, a nakon toga je remi bio dobar rezultat.

Zatim je došlo do prilično mirnog remija sa Tejmurom. Njega je, očigledno, iznenadio moj izbor varijante u katalonskom otvaranju, i nekako se partija vrlo brzo završila. U stvari, na neki način se ispostavilo da je to bio slobodan dan. Nakon toga, gledam i vidim da sam već održao dvije partije crnim figrama od sedam (a ovo uopšte nije tako loše), dok nisam izgubio nijednu, pa sam od sledeće partije počeo da igram mnogo sigurnije. Ali i tada, naravno, nije sve prošlo bez zaoštravanja.

– Možete li navesti prelomni trenutak? Na kraju, ili možda u drugom krugu?

Ian Nepomniachtchi – Mislim da je prva partija protiv Nakamure bila veoma važna. Sad zvuči smiješno, ali tada smo iz nekog razloga bili jako iznenađeni njegovim izborom poteza 1.e4. Odlučio sam da ne igram glavnu varijantu u otvaranju  i, malo po malo, dobio sam sasvim normalnu poziciju. Onda sam se sjetio neke slične varijante, izveo, najblaže rečeno, nelogičan manevar i došao u skoro beznadežnu poziciju. On je potrošio dosta vremena i, srećom, odlučio je da ponovi poteze kako bi se približio vremenskoj kontroli. Onda je malo pustio, olabavio pritisak i ostala mu je samo mala prednost. Očigledno je bio uznemiren i nije želio da nastavi igru. Bilo je jako važno izbjeći ove emotivne stresove, gore-dolje, kada sam dan ranije partiju ubjedljivo pobjedio.

Fabiano Caruana gleda partiju Nakamura – Nepomniachtchi (Foto: FIDE / Stev Bonhage)

Takođe, vjerovatno sam u sedmom kolu sa Rapportom nekako osjetio da mi je direktno vjetar duvao u jedra, jer bih bio jako zadovoljan ovim praktično slobodnim danom, koji bi ispao da je ponavljao poteze.

-Svi su bili iznenađeni, da budem iskrena.

Ian Nepomniachtchi -Kada je počeo toliko da razmišlja… Imam teoriju zašto je odlučio da nastavi borbu, ali neka to ostane teorija. Na prošlom turniru sam nakon šest kola postigao „plus tri“, ali nije bilo baš uspješne partije sa Maximom. Zato je ovdje odabrano pouzdanije otvaranje: ne varijantu Vinavera, već ruska partiju. Možda je to bila suštinska razlika.

Tako sam dobio partiju protiv Rapporta i otišao na plus četiri. Naravno, ovo je previše za prvi krug, ali u isto vrijeme Fabiano je postigao „plus tri“. Tog dana je pobedio Radjabova, koji je izabrao varijantu 1.e4 c5 2.Nf3 a6 – rekao bih da to nije često na visokom nivou. Glavni događaji u njihovoj partiji razvili su se daleko posle otvaranja, ali ipak, kada neko igra berlinsku varijantu, a zatim igra c5 i a6, to je pomalo neočekivano.

– Da li vam je priprema za meč postala značajna pomoć pred Turnir kandidata? Opet, mnogo ljudi je pričalo o ovome.

Ian Nepomniachtchi – Možda. Uradili smo dosta posla, a velika je vjerovatnoća da je neki dio još neiskorišten. Počeo sam bolje da shvatam, možda sam počeo da igram malo bolje. Gotovo odmah nakon meča razgovarao sam sa Petrom Lekom, i on je rekao da je sada vrijeme da barem osmislim  sav novi materijal. Uglavnom, vrlo malo vremena je ostavljeno za pripreme za partiju. Osim njegovih riječi, Peter je tada naveo primjer Višija Ananda, koji je izgubio meč 2013. godine, ali je nakon toga 2014. pobijedio u meču kandidata u Hanti-Mansijsku. Turnir kandidata je tada trajao, po mom mišljenju, skoro u februaru-martu, a meč je završen u novembru. Odnosno, Vishy je imao čak i manje vremena od mene, ali je bilo dovoljno da uzme u obzir količinu informacija prikupljenih za meč, sve to da mu se ‘staloži’ bez vječnog vremenskog pritiska, a zatim primijeni stečeno znanje u praksi.

Vi praktično ne krijete svoje sekundante. Većina njih radi od prethodnog ciklusa kandidata, neki su nastavili i na meču. Istovremeno, šahisti često pokušavaju da dovedu nekog mladog igrača, od 20 godina, da „doda svježu krv“. Ova ideja vam nije bliska?

Ian Nepomniachtchi – Ni ja još nisam star (smije se). Ali ozbiljno, ideja mi je bliska, ali opet: u pandemijskoj godini tekle su pripreme za drugi krug Turnira kandidata, zatim smo se spremali za meč – organizovati ovo je malo teže nego što se čini. Osim toga, postoji takav koncept da ne želite mijenjati pobjednički sastav, pa je i ovo djelomično odigralo ulogu. Ali, naravno, mlad i svjež skundant izgleda da je uvijek koristan.

– Da li vam je i dalje veoma važno da radite sa ljudima od poverenja?

– Nije toliko važno da su provjereni, već da između svih članova tima postoje dobri, ljubazni, prijateljski ili barem drugarski odnosi. Veoma je važno da članovi tima budu ujedinjeni idejom, a ne da budu plaćenici.

– Da izbjegnu želju za ličnom dobiti?

Ian Nepomniachtchi – Grubo govoreći, da. Tako da nisu bili angažovani radnici koji bi odlično odradili svoj posao. Ovdje je bilo važno da ih ujedini nešto više: po mogućnosti neka ideja, kao i dobri odnosi.

– Zašto se Ildar nije obrijao? Zbog sujevjerja?

Ian Nepomniachtchi – Bolje njega pitajte. Prije početka turnira se, inače, obrijao.

– Odmah nakon turnira pojavila se smiješna fotografija.

Ian Nepomniachtchi – Bila je to fotografija sa trening kampa, prije turnira.

Ian Nepomniachchi, Ildar Khairullin i Nikita Vitiugov (Foto: Twitter Nikita Vitiugov)

– Ah, razumjem.

Ian Nepomniachtchi – Prije početka Peter Leko je već bio u Mađarskoj, Ildar se obrijao, pa…

– Tokom turnira bilo je dosta kritika na račun učesnika, na primer od Vladimira Kramnika. Da li se slažete da je nivo ovog turnira kandidata slabiji od očekivanog i slabiji od prethodnih?

Ian Nepomniachtchi – Vrlo je lako suditi spolja. U svoje ime mogu reći da sam, komentarišući Turnir kandidata u Berlinu 2018, vidio trenutke u kojima je bilo moguće pojačati igru ​​učesnika. Bilo je mnogo neobjašnjivih odluka. Mislim da su prva kola dala određeni motiv za ove razgovore: bilo je mnogo partija koje su, blago rečeno, ostavile čudan utisak. Ali čini mi se da se tada sve manje-više normalizovalo.

Ako se obično igra zbog rejtinga, novca ili nečeg drugog, tada ljudi jednostavno igraju mirno, ali je posebnost turnira kandidata u samom formatu koji podrazumijeva stalnu agresiju, ne toliko nemotivisanu, već… U nekom trenutku, Caruana je primjer ove godine počeo me jako podsjećati na Kramnikov berlinski obrazac. Svaku partiju je odigrao do kraja, nije tedio snagu, birao je superprincipijelna otvaranja, koje je teško preporučiti sa stanovišta praktične igre. Možda su dobra, ali tada je vrlo teško uskladiti se sa datim tempom i strategijom.

Igrom slučaja, u drugom dijelu turnira već sam imao impresivan plus i, očigledno, ljudi su uglavnom odlučili da moraju dodatno da rizikuju. Čini mi se da partija Nakamura-Caruana to potvrđuje. Teško da bih odabrao takvu varijantu crnim figurama, čak i da trebam da igram na pobjedu. Smatram da je ovo, u najmanju ruku, prilično nepraktično. I u budućoj igri Fabiana, to se vidi.

U isto vrijeme, kao što to uvijek biva, većina učesnika je izgubila šanse da se bori za prvo mjesto (iako je još uvijek postojao nesumnjivi razlog za borbu za drugo mjesto), nakon čega su malo odstupili od ovoga, „šahovske groznice“ i igrali turnir normalno.

– Mislite na Radjabova?

Ian Nepomniachtchi – Da, Radjabov je veoma slikovit primjer. Zanimljivo je da je Nakamura, koji je, čini mi se, u početku bio vrlo spokojan po pitanju turnira, pokazao transformaciju u toku igre u poslednjem kolu. Ne znam šta mu je bilo, ali je odbio da ponavlja poziciju, onda je napravio, blago rečeno, čudan potez 35…Bd8 iza kojeg je teško naslutiti bilo kakvu ideju. Vjerovatno je to nekako kasnije objasnio, ali jasno je da ga je napetost jako omela.

Mislim da su oni koji su ranije igrali takav turnir, u nekim aspektima, imali prednost. Vjerovatno mi je to pomoglo: pokušavao sam da igram šah tokom cijelog turnira, a osim toga, pozicija na turniru je pogodovala činjenici da nije bilo potrebe da se cijedi maksimum iz svake pozicije. Zato sam samo igrao mirno, dok se većina učesnika, očigledno, trudila da svaku partiju odigra na pobjedu.

Radjabov je u drugom krugu postigao „plus tri“, a prvi je odigrao „minus dva“. Nakamura je u cjelini odigrao cijeli turnir vrlo ujednačeno. Po mom mišljenju, Ding Liren je, dajući intervju nakon kratke partije sa mnom, rekao da će „samo završiti partiju kao običan turnir“, i odmah osvojio tri poena zaredom.

Nije tajna bila samo mirno igrati – vjerovatno je mnogo faktora uključeno u ovo. Bez sumnje, moramo zapamtiti zašto smo ovdje, ali u isto vrijeme ne zaboraviti da igra ima svoje zakone. Igranje ‘na silu” neke pozicije, narušavanje prirodnog toka stvari ponekad je loše.

– Firouzja, koji je polagao velike nade prije turnira, odigrao je 200 partija u ‘bulletu’ tokom turnira. Ali, zapravo, nije blistao. Da li ga je to oslabilo?

Ian Nepomniachtchi – Na neki način, da. Do kraja turnira već je zaigrao nešto bolje: u poslednjem kolu je pobijedio Fabiana, spasio neugodnu poziciju kod Dude, a bilo je i neriješeno sa Dingom. Ali opet, sve je to vrlo lako sažeti, prilagoditi odgovoru. Da me pobjedio posle ovih dvjesta noćnih partija na minut, svi bi rekli: „Ovo je briljantno! Jednostavno najveći igrač svih vremena!”

Alireza Firouzja (Foto: FIDE/Stev Bonhage)

– Istina je. Šta mislite o noćnom ‘bulletu’? Da li biste mogli da igrate tako?

Ian Nepomniachtchi – Mogao bih da igram.

-Kako to mislite, da li vam je to palo na pamet?

Ian Nepomniachtchi – Recimo da na nekim turnirima u rapid šahu gdje mi igra ne ide, mogu da odigram par partija na minut. Samo što generalno ne volim da igram na minut; ako samo želim da klikćem mišem, onda više volim neku drugu igru: ‘pucač’ ili ‘Dota’, na primjer. Po mom mišljenju, postoji mnogo mnogo zanimljivijih kompjuterskih igrica od igranja šaha na minut. Ali ponekad jednostavno odigram bullet kako bih poboljšao svoju ruku, jer postoje turniri kao što su, na primjer, etape Grand Chess Tour-a u Obali Slonovače ili Kalkuti, na kojima se prvih dana nisam snašao, loše sam kontrolisao vrijeme i tako dalje. Zato, pobijediti u par partija protiv bilo kojeg protivnika, uglavnom, nije greška.

Ali, kao što se kaže i „alkohol u malim dozama je bezopasan ali ne u bilo kojoj količini.“ I ovdje bi, u malim dozama, igra bullet bila korisna da se spusti napetost, ali kad je tako mnogo partija to je kao igranje u pijanom stanju… Kažu da Firouzja nije igrao pola godine, ali ovdje je, kako kažu, ‘proključao’. Mislim da mu to nije pomoglo. Ne bih baš da ga kritikujem, ali, po mom mišljenju, koliko god da su ga kritikovali za igru ​​sa mnom, za poteze g4 i h4, u cjelini je odigrao jedva slabije od prethodne. Vrlo je teško riječima opisati njegovu igru ​​protiv Nakamure: uzimanje 10…gxf6, priprema otvaranja… Generalno, tokom turnira je donio mnogo čudnih odluka kako u otvaranju tako i u toku partija. Možda je na njega uticala pompa oko njegove ličnosti, Carlsenova izjava i tako dalje.

– Mislite li da je Carlsenova izjava zaista mogla imati takav uticaj?

Ian Nepomniachtchi – Teško da je pomogla. Gledajući kako je igrao, neke njegove odluke ne mogu objasniti. Od prvog kola bilo je jasno da želi da igra svaku partiju  na pobjedu: ušao je u sumnjivu varijantu bečke varijante sa Radjabovim, gdje bijeli, ako je bar malo svjestan, dobija ugodnu igru. U suštini, to se i dogodilo. Zatim je u svakoj partiji pokušavao da stvori maksimalne probleme svojim protivnicima, ali se pokazalo da ih je na mnogo načina stvarao sam sebi.

Učesnici turnira na ceremoniji zatvaranja sa predsednikom FIDE Arkadijem Dvorkovičem (Foto: FIDE / Stev Bonhage)

– Prešli smo na druge, ali moramo da se vratimo vama. Prije Dubaija bavili ste se sa dosta sportova. Kako je sada? Trenirali ste pred Madrid?

Ian Nepomniachtchi – Prije Madrida sam se uglavnom bavio ne toliko sportom koliko zdravljem. Bilo je teško ovo kombinovati sa aktivnim treningom. Ako je trening kamp u Moskovskoj regiji bio lakši u tom pogledu, onda smo na trening kampu u Španiji imali veoma duge šetnje duž obale. Čini mi se da ni ovo nije loše, nije potrebno provoditi sate u sali. Sada još treba da dodamo sport, ali, kako me je Dubai naučio, bez fanatizma.

– Što se tiče sporta i Madrida. Za koga ste navijali u finalu Lige šampiona?

Ian Nepomniachtchi – U našem timu Nikita Vitiugov je strastveni navijač ‘Atletiko Madrida’, a ja sam navijač ‘Barselone’.

– Dakle, morali ste navijati za ‘Liverpool’.

– Ako ne igra ‘Barselona’, onda da. Ni ‘Liverpul’ nije jedan od mojih omiljenih timova, ali u ovoj utakmici sam navijao protiv Real Madrida. Ipak, „Kraljevski klub“ je uz veliku sreću ipak pokazao veliku volju za pobjedom, spasio nekoliko praktično izgubljenih situacija i, vjerovatno, s pravom osvojio titulu.

– Možda. Vratimo se šahu. Gledajući izdaleka vaš turnir, činilo se da u Madridu vlada divna šahovska atmosfera, sve je zabavno, prekrasno. Da li je zaista bilo tako?

Ian Nepomniachtchi – Igrao sam u Španiji nekoliko puta. To su bila  dječja prvenstva 2001. i 2002. godine, mali kružni turnir u Pamploni 2008. i Eurokup u Bilbau. Svi ovi turniri, recimo, nisu izazvali veliko oduševljenje gledalaca. Ali oni koji su igrali u Linaresu kažu da je tamo zaista bilo dosta pažnje navijača. Generalno, vjerovatno, u svim sportovima, navijači iz južnih zemalja – Španije, Italije, Latinske Amerike – su emotivniji od nas sjevernjaka.

– Smješno zvuči – „sjevernjaci“!

Ian Nepomniachtchi -Ali geografski je tako. Zato, vraćajući se u Madrid, mogu reći da je ova pažnja bila veoma prijatna. Navijača je bilo sve više, do kraja turnira njihov broj je postao veoma impresivan, a mala sala očigledno nije mogla da primi sve. Nekoliko desetina ljudi je sve vrijeme stajalo, izvikivalo imena, podržavalo. Trudim se da ne komuniciram prije partije,ali ipak.

– Autogrami, fotografije…

Ian Nepomniachtchi – Da, autogrami, fotografije, želje za sreću i tako dalje. Usprkos vrućini, koja nije štedjela.

Da li je vrućina mnogo uticala na tebe i ostale članove?

Ian Nepomniachtchi – Ipak, „mi sjevernjaci“ nismo navikli na +40. Na +40, želim da imam totalnu siestu, želim da ležim ravno i ne idem nigdje. Jasno je da nismo igrali na ulici, ali ipak, ni hodanje od taksija do sale nije bilo baš prijatno. U početku sam imao iluziju da ćemo prije partije imati ugodnu šetnju, ali kada sam stigao na mjesto i osjetio vrijeme, shvatio sam da je bolje voziti ovih 700 metara taksijem nego hodati.

– Da li ste primili mnogo čestitki? Šta je bilo najneočekivanije, najekstravagantnije?

Ian Nepomniachtchi – Nikada ih tako ne rangiram, svaka je čestitka na svoj način prijatna.

Da li je bilo iznenađenja?

Ian Nepomniachtchi -Pa, ne bih rekao.

Foto: FIDE/Stev Bonhage

Hajde da pričamo malo o sledećem meču. Glavno pitanje za sve je: hoće li Carlsen igrati? Da li i sami mislite da je to njegov blef ili je on zaista umoran od mečeva?

Ian Nepomniachtchi – Trenutno imam iste informacije kao i svi ostali. Recimo samo, kada se pojavio sa tom idejom u decembru, mislio sam da više liči na klasičnu promotivnu priču.

– Treba je odbaciti?

Ian Nepomniachtchi – Ne nikako. Znamo, na primjer, bokserske zvijezde, MMA. U stilu ovih sportova – natjerati sebe da ubijediš da ostaneš, da dobiješ najbolje uslove za naredne borbe i tako dalje. Ali onda je Magnus malo detaljnije razjasnio svoj stav. Možda on nije zadovoljan formatom, mada, po mom mišljenju, ako se promijeni, onda to treba učiniti na početku ciklusa i sve sveobuhvatno razmotriti.

– Da li vam se sviđa ovaj format ili mislite da je moguće sistem doigravanja učiniti „zabavnijim“?

Ian Nepomniachtchi – Ako sve mjerite zabavom, onda bi vjerovatno trebalo da idete na brazilski karneval, a ne na klasični šah. S druge strane, to je njihova draž: postoji određena tradicija mečeva za svjetskog šampiona, koja ima, grubo rečeno, 150 godina. Jasno je da šah, kao i čovječanstvo, poznaje drugačija vremena, ali vjerovatno ne bih želio da ih pretvaram u predstavu. Isti boks se izvodi po približno istim pravilima mnogo godina.

Uvijek će se raspravljati o formatu. Ali, na primjer, ako govorimo o meču u Dubaiju, nije mi se baš svidjelo što su iz nekog razloga odredili igranje tri partije zaredom umjesto dvije. Po mom shvatanju, FIDE je želela da poveća broj partija, ali je postojao dogovor sa ‘Expo-om’ na određeni broj dana i bilo je teže dogovoriti se nego promjeniti raspored partija. Tako je nastala izuzetno ‘slatka’ teorija da gledalac nedeljom bolje gleda šahovske prenose nego radnim danima. Mislim da je Sutovsky pričao o tome. Možda je tako, on zna bolje. Ali uglavnom, format „dvije partije – slobodan dan“ je sasvim logičan. Jasno je da je moguće povećati ili smanjiti broj slobodnih dana, ali generalno, ovo je igranje titule za svjetskog prvaka u klasičnom šahu, a vjerovatno je i razumno ako se igra po „klasićnom sistemu” a ne u petoboju: klasičan, rapid, blitz, bullet, Fischer… Ovo će već biti posebna titula nekakvog apsolutnog, univerzalnog šampiona. Možete smisliti mnogo titula, ali za sada vrijedi fokusirati se na stvarnost.

Ako Magnus odbije, moraćete da igrate protiv Ding Lirena. Kako ga ocjenjujete kao potencijalnog rivala?

Ian Nepomniachtchi – Po mom shvatanju, u pogledu čisto šahovskih kvaliteta (ako se to može reći), teško da je inferiorniji od Magnusa. Ima, naravno, neke jače strane, neke slabije. Imao je kolosalan niz: 100 partija bez poraza protiv najjačih protivnika! Generalno, više puta je pokazao na super turnirima da je veoma jak velemajstor. Ali sada je teško procijeniti šta je moglo biti, a šta bi bilo da nije uticala pandemija, samoizolacija i tako dalje.

Recimo, sada je ljudima veoma teško da napuste Kinu i, po mom mišljenju, zbog toga njihov tim neće učestvovati na Olimpijadi, jer je logistički, koliko ja razumem, lakše ne učestvovati nego proći kroz dvostruki ili trostruki karantin. Uobičajeno, treba da odlete za Peking, provedu dvije sedmice u karantinu, zatim odlete u svoj rodni grad i izoluju se još dvije sedmice. To je više-menje mjesec dana u karantinu, a očito su odlučili da je to previše.

Bez sumnje, Ding Liren je sjajan šahista, jedan je od najjačih u ovom trenutku. Ali, da budem iskren, ne bih još otpisao Carlsena, jer, koliko sam shvatio, odluku još nije donio.

Ian Nepomniachchi – Ding Liren (Foto: FIDE / Stev Bonhage)

– Čini se da će 20. jula, biti odlučeno.

– Koliko sam shvatio, upravo je Sutovsky rekao da je do 20. jula već potrebno dati odgovor. Ali vjerovatno je bolje pitati predsjednika FIDE. U svakom slučaju, ovo nije lak zadatak, morate čekati vijesti. Ponavljam: nemam više informacija od ljubitelja šaha koji prate vijesti.

– Dva puta ste, i to za redom, osvojili turnir kandidata. Postoji veliki broj šahista koji su takođe pobjedili za redom dva puta – Smislov, Spaski, Karpov, Korčnoj.

– Ian Nepomniachtchi- Smislov je, koliko se sjećam, takođe osvojio dva turnira zaredom. Neki su pobjeđivali u mečevima kandidata za redom. Ne bih se fokusirao na jedinstvenost: desilo se.

– Možete li navesti svog omiljenog od ovih sovjetskih šahista? Možda vas je u djetinjstvu jedan od njih impresionirao više od ostalih?

Ian Nepomniachtchi – Kao dijete, najviše mi je imponovao Aljehin, a malo i Talj.

– Ne stvarate sebi idola?

Ian Nepomniachtchi – Da, i generalno, ovo je pravi pristup. Možete jednostavno naučiti ne samo iz partija svjetskih prvaka. Vjerovatno od njih vrijedi učiti prije svega, ali ja se samo trudim da naučim nešto od svakoga. Svjetski prvaci su prave gromade. Kao što je Evgenij Iljin napisao: „U istoriji šaha, Botvinik je epoha.“ Ali, vjerovatno, svaki od gore navedenih personifikuje šahovsku epohu. A mi smo samo mali ljudi (smije se).

– Koliko god da ste skromni, ova pobjeda je veliki uspjeh. Kakav uticaj to može imati na razvoj, na primjer, dječjeg šaha?

Ian Nepomniachtchi – Prvo, drago mi je što sam uspio da obradujem navijače. Jako bih volio da napravim velemajstorsku školu poput legendarne Botvinikove škole. Vjerovatno prilagođeno modernoj stvarnosti. Gledajući ogromne uspjehe mladih šahista iz Indije ili Uzbekistana, nehotice se sjetim da najmlađi ruski velemajstor ima 19 godina.

U jednom od svojih intervjua rekli ste da bi motivacija za pobjedu u meču mogla biti, na primjer, sledeća: sada ste došli do svog glavnog cilja i već možete da se opustite i opustite. Da li se prije drugog meča držite istog gledišta ili se nešto promijenilo u tvom pristupu?

Ian Nepomniachtchi – Moj pristup je u početku bio ovakav: da bih opravdao čitavo to vrijeme i svu utrošenu energiju, treba barem odigrati meč. Odnosno, to je bio nekakav interni minimum programa: odigrao sam meč, i u redu. Ali nakon odigravanja meča, shvatio sam da to očigledno nije dovoljno. Na kraju jednog programa pojavio se drugi. Iako po prirodi nisam planer, ne razmišljam u globalnim segmentima i na neki način pokušavam živjeti za danas.

– Igrati partiju po partiju…

Ian Nepomniachtchi -Koliko god dosadno zvučalo, da. Međutim, postavke su se promijenile kada sam igrao meč i nije išlo. Ovo uopšte nije razlog za uznemirenje. Pored toga, sada su se ciljevi, moglo bi se reći, promijenili prema ambicioznijim.

– S tim u vezi, htjela sam da pitam. U julu se navršilo 50 godina od početka legendarnog meča  Fischer-Spassky. Tada je svima bio na usnama šah, velemajstori su bili jedni od glavnih ‘njuzmejkera’. Da li meč za krunu sada zadržava isti istorijski značaj kao ranije?

Ian Nepomniachtchi – Kompleksno pitanje. Mislim da je u to vrijeme  to bila konfrontacija između SSSR-a i SAD-a, uglavnom se radilo o hladnom ratu. Sada se nadam da je ovo ipak više o nadmetanju ljudi i o sportu.

– Dakle, ako Carlsen odluči da ne igra, onda neće biti takvog negodovanja javnosti kao kada je Fišer odbio da brani titulu sa Karpovom?

Ian Nepomniachtchi – Po meni su to malo drugačije priče, jer Karlsen ne odbija da igra šah. Koliko sam shvatio iz onoga što kaže, jednostavno je umoran od mečeva – bez obzira na protivnika, bez obzira na format, ali samo generalno.

– „Umoran sam, odlazim?“

Ian Nepomniachtchi – Ne ide nigdje, ali nastavlja da igra, imam svoje ciljeve i ciljeve. 2900, na primjer, želi da postigne cilj, ali ne želi tako da igra meč. Zapravo, meč je, kao i Turnir kandidata, veoma težak, dosta je težak. Naravno, ako na kraju pobijedite, to je sjajno, nagrađeni ste. Ali sam proces priprema, sam čin igranja na turniru ili meču je veliki stres.

Magnus Carlsen (Foto: FIDE / Stev Bonhage)

A ako govorimo o malo manje ozbiljnim formatima. Na primjer, nedavno su se suprostavili Dmitrij Andrejkin i Vladimir Kramnik…

Ian Nepomniachtchi – Predivno! Desilo se da je ovaj subotnji turnir pao na slobodan dan, pa sam sebi dozvolio da gledam razne   prenose. Vidim Kramnika kako igra, mislim: „Odlično“. I vidio sam partiju ​​koja je izazvala takav komentar. Generalno, sa velikim interesovanjem pratim razvoj ove teme.

– Koja je vaša tačka gledišta dok oni igraju?

Ian Nepomniachtchi – Ne znam, dok gledam, pravim zalihe kokica. Gledao sam dva vide-a Dime Andreikina i isti broj, ili čak više – sa Vladimirom Borisovičem. Čini se da je sada lopta u njegovoj polovini terena, pa jedva čekam da nastavim!

– Što se tiče budućih planova, već ste spomenuli Zagreb. Postoji li još nešto što možete odigrati?

Ian Nepomniachtchi – Ako uspijem da dobijem vizu, vjerovatno ću letjeti u Sent Luis na etapu Grand Chess Tour-a. Ovo je kraj avgusta – početak septembra. Ako ne uspije, onda se neću iznenaditi i razmisliću šta dalje. Ali za sada je Zagreb ispred, a onda ćemo vidjeti.

– Jan, hvala na razgovoru i sretno!

Ian Nepomniachtchi – Hvala.

Foto: FIDE/David Llada

Na dan objavljivanja intervjua, 14. jula, Ian Nepomniachchi slavi rođendan. Čestitamo najjačem velemajstoru Rusije i želimo mu uspjeh u svim poduhvatima i sve moguće pobjede!

https://ruchess.ru/news/report/yan_nepomnyashchiy_tseli_stanovyatsya_bolee_ambitsioznymi/

Sergej Karjakin: „Poštujem Nepomniachtchija. Ali od 24. februara ne komuniciramo“


Karjakin kaže da nije razgovarao sa Nepomniachchijem od 24. februara

Piše: Alexander Kruzhkov za „Sport Express“

Sergej Karjakin i Ian Nepomniachtchi.

1 – Prije turnira u Madridu malo je ljudi vjerovalo u Iana Nepomniachtchia. A vi?

Sergej Karjakin – S jedne strane sam shvatio da Jan može da pobjedi. On ima ne samo talenat, već i solidnu zalihu znanja. Ipak, odradio je ogroman posao na trening kampu pripremajući se za meč za svjetskog šampiona sa Magnusom Carlsenom.

S druge strane, Jan je tokom tog meča dobio jak psihološki udarac od kojeg se, kako mi se činilo, neće brzo oporaviti. Ali nije se pokolebao zbog tog neuspjeha, odmah se prebacio na pripreme za Turnir kandidata i odigrao ga vrlo uspješno.

2 – Ko vam je u početku bio favorit?

Sergej Karjakin — Ding Liren i Fabiano Caruana. Mislio sam da će jedan od njih pobjediti u Madridu. Ako govorimo o mojim ličnim simpatijama, onda ću biti iskren – sada sam navijao protiv svih! Nakon što sam nepravedno suspendovan sa turnira, nije bilo želje da saosjećam sa bilo kim.

3 — Šta je kineskom velemajstoru nedostajalo?

Sergej Karjakin – Po mom mišljenju, prekretnica turnira je dolazak Lirena u Madrid dan prije početka. Ovo je velika greška! Uz to, kineski šahisti to praktikuju iz godine u godinu. Ili jednostavno nemaju mogućnost da napuste zemlju unaprijed? Dug let od Kine do Evrope, promjena vremenskih zona, aklimatizacija – takve stvari se ne mogu zanemariti!

A Ding Liren je upravo igrao sa Nepomniachtchijem u prvom kolu. Imajući bolju poziciju, u jednom trenutku se slomio i dobio mat. Da su se sreli nešto kasnije, kada se kineski velemajstor već aklimatizovao, mogao je da napravi mnogo više problema Janu. U tom pogledu, Nepomniachtchi je imao sreće. Što se ne može reći za njegovog protivnika, koji je na kraju zauzeo drugo mjesto.

4 – Zbog čega je Nepomniachtchi ‘razbio’ sve u Madridu, postigavši ​​rekordnih 9,5 poena?

Sergej Karjakin -Uključeno je nekoliko faktora. Dobra Janova priprema. Malo sreće – protivnici su igrali ispod svojih mogućnosti. Osim toga, Nepomniachtchi je iz svake partije izvukao maksimum. U boljoj poziciji uvijek je pobjeđivao. U najgorem slučaju, postigao je remi. Otuda rezultat.

5 – Vladimir Kramnik smatra da je ukupni nivo turnira u Madridu bio  osrednji. Da li dijelite ideju?

Sergej Karjakin – Naravno! Prvo je bila pandemija. U Kini i dalje postoje najoštrija ograničenja protiv COVID-a. Kada mjesecima sjedite u četiri zida, to ne prolazi bez traga. Drugo, tokom perioda pandemije značajno se povećao broj online šahovskih turnira. Ljudi se tamo igraju od jutra do večeri – i zaglupljuju.

Uzmite Alirezu Firouzju. Talentovani velemajstor. Ali ne ide mi u glavu, kako je za vrijeme turnira kandidata mogao ostati budan skoro čitavu noć igrajući “bullet” tempo na internetu? Tu je odigrao 250 partija, od kojih svaka traje minut. I sutradan izlazi da igra po klasičnom tempu, gdje mora da donosi najteže odluke… Mozak nema vremena da se prilagodi.

6 – Dakle, ovo je najslabiji turnir kandidata u istoriji?

Sergej Karjakin — Pa… ne želim da uvrijedim velemajstore koji su igrali u Madridu. Ali očekivao sam neke teoretske novosti, svježe ideje. Umesto toga, praznina. Nizak nivo igre. Ian je napravio najmanje grešaka. Ostali su izgledali jako loše. Ipak, ne zaboravimo da tu nije bilo tako sjajnih šahista kao što su Wesley So i Levon Aronian. Svojom igrom sigurno bi ukrasili turnir.

7 – Dakle, pogledali ste u pobjednički nastup Nepomniachtchija i pomislili: „Ja sam trebao biti na njegovom mjestu“?

Sergej Karjakin – Recimo – kada je Ding Liren, koji je odveden na turnir umesto mene, izgubio već u prvoj partiji, proletjela mi je misao: teško da bih izgubio od Nepomniactchija bijelim figurama.

Naravno, rukovodici FIDE su postupili nepravedno nametnuvši mi šestomjesečnu suspenziju. A ako stvari nazivate pravim stvarima, tretirali su me kao svinju. Oduzeli su mi mjesto koje mi pripada na turniru kandidata, na koji sam se kvalifikovao u fer borbi. Šteta.

8 – Da li vam je sada žao zbog političkih izjava, zbog kojih ste, zapravo, bili diskvalifikovani?

Sergej Karjakin – Ne! Sto posto! I nisam se predomislio. Da je moguće sve vratiti, uradio bih isto.


Ovdje je Nepomniachtchi odmah progovorio protiv specijalne operacije, potpisao pismo, zahvaljujući kojem sada mirno učestvuje na međunarodnim turnirima pod zastavom FIDE. Uključujući seriju Grand Chess Tour koju nadgleda Gari Kasparov. Tamo su ruski šahisti dobili jasan uslov – mogu da igraju samo oni koji osuđuju specijalnu operaciju.

Ian je izabrao svoj put. Drugačiji je od mog. Od 24. februara ne komuniciramo. Ali to je o politici. Što se šaha tiče, poštujem velemajstora Nepomniachtchija. On je Turnir kandidata odigrao vrhunski i tamo s pravom pobijedio.

9 – Pretpostavljate li da će Carlsen odbiti meč sa Nepomniachtchijem?

Sergej Karjakin – U procentima sam to predstavio 30 prema 70, i sada mislim isto. Sjećate li se šta je Carlsen rekao? „Ako bilo ko osim Firouzje pobjedi na turniru kandidata, malo je vjerovatno da ću igrati sledeći meč za svjetskog šampiona.” Inače, ove riječi su negativno uticale na 19-godišnjeg velemajstora. U Madridu mu očigledno nije bilo lako.

Carlsen želi da igra za krunu na sličan način kao i u tenisu. Tri seta po klasiku, rapid i blicu.

Hoće li Magnus sada htjeti da  igrati protiv Iana po drugi put zaredom? Nije sigurno. Znam Carlsena, navikao je da uživa u šahu. A sada je sve počelo da se pretvara u naporan rad… Dakle, umjesto pete odbrane titule, sasvim je moguće da ćemo vidjeti potpuno drugi meč: Nepomniachchi – Ding Liren.

10 – Prije pet godina rekli ste mi: „Moj cilj je da vratim šahovsku krunu Rusiji.“ Vjerujete li i dalje da je ovo stvarno?

Sergej Karjakin – Zašto ne? U dobroj sam formi, siguran u svoje sposobnosti. Prošle godine sam stigao do finala na Svjetskom kupu,  kvalifikovao se za Turnir kandidata, pa u septembru, na super turniru u Stavangeru, pobjedio sam Carlsena… Glavno je da mi funkcioneri ne ‘stavljaju palicu u točak’. A Emil Sutovsky, generalni direktor FIDE, već je najavio da će tražiti moju daljnju suspenziju. Dokle god takva prijetnja postoji, teško je bilo šta predvidjeti.

11 — Kada ste zadnji put razgovarali s Carlsenom?

— Prije deset mjeseci — u Stavangeru. I tada se sve svodilo na analizu tek odigrane partije. Ali nakon diskvalifikacije Magnus me  javno podržao, na čemu sam mu zahvalan. Za razliku od toga je stav Nepomniachtchija, koji uopšte nije reagovao. Iako smo dugo godina igrali za reprezentaciju Rusije, pomogao sam mu da se pripremi za meč sa Carlsenom, bio sam sa Ianom i na trening kampu i u Dubaiju…

12 – Nedavno ste napisali na Twitteru: „Hvala američkoj vladi i zemljama EU na sankcijama protiv Rusije. Zahvaljujući njima, rublja je ojačala na najveću vrijednost u odnosu na euro od 2015. i prema dolaru od 2018. godine. Lično, u martu sam promijenio svu svoju valutu po stopi od 120 rubalja za dolar i zaradio jako dobar novac. Mnogo više nego što sam mogao dobiti za pobjedu na turniru kandidata.“ Kakva je to bila intuicija?

Sergej Karjakin – Ne! Bila je to impulsivna odluka zasnovana ne na finansijskim prognozama ili poznavanju valutnih kotacija, već na patriotizmu i čuvenoj Tjučevovoj frazi: „U Rusiju se može samo vjerovati“. Razbjesnili su me uzbunjivači koji su tada pisali da je sve izgubljeno, uskoro će dolar koštati 200 rubalja, naša ekonomija će propasti… U tom trenutku sam prikupio svu svoju valutu i pretvorio je u rublje. Samo u znak protesta.

13 – Da li je iznos sa šest nula bio u valuti?

Sergej Karjakin -Veći! Sada shvatam da je to bio ogroman rizik. Ali opravdao se. Stopa je sada dva puta niža!

14 – Koje su tri stvari koje ne volite, po vašem izboru.

Sergej Karjakin – Ne mogu da podnesem brijanje. Trudim se da to radim što je manje moguće. Sam proces je težak.

Osim toga, od djetinjstva mrzim mliječne proizvode. Izuzetak su sir, kondenzovano mlijeko i sladoled. Ali kefir, fermentisano mlijeko, svježi sir, jogurt – br-r! Nisam netolerantan na laktozu, samo mi se ne sviđa ukus.

Takođe ne volim da gubim vrijeme. Pogotovo kada ste satima zaglavljeni u saobraćaju. Ali za osobu koja živi van grada, to je, nažalost, neizbježno.

Inače, prije me užasno nervirao škripavi zvuk flomastera na papiru ili na tabli. Olovka i olovkom pisanje tu nisam imao problema. Ako mi se ispod autograma pruži flomaster, trznem se. Ali nakon meča sa Carlsenom to sam savladao. Tada sam postao veoma popularan. Davao sam autograme svuda, uključujući i na šahovskim tablama. Jednom su mi iz banke poslali 400 komada! Na svaku sam morao da se potpišem flomasterom. Neću reći da sam se zaljubio u ovaj zvuk – nego sam se pomirio s njim.

Intervju sa Sananom Syugirovim


Sanan Syugirov je osvojio prvo mjesto na Višoj ligi. Prije ceremonije zatvaranja, pobjednik, koji je prvi put osvojio Višu ligu, odgovorio je na nekoliko mojih pitanja.

Eteri Kublashvili – Sanane, čestitam vam na pobjedi. Kako je prošao turnir?

Sanan Syugirov – Začudo, turnir je bio prilično lagan, uspio sam da prođem bez poraza. Mislim da sam imao sreće, posebno u prvom kolu, kada je Dmitrij Krjakvin previdio elementarnu viljušku u remi poziciji. Nakon takvog starta, već je mnogo lakše igrati. Od svih Viših liga na kojima sam igrao, ova je bila najuspješnija i bez problema. U 2017. sam podijelio prvo mjesto sa Daniilom Dubovim, ali sam tada osvojio srebro po dodatnim kriterijima.

Eteri Kublashvili – Više puta ste se takmičili u superfinalima. Kako se obično tamo igra?

Sanan Syugirov -Uvijek je jako teško. U 2017. sam imao najbolji rezultat: postigao sam oko 50 posto poena, ako se ne varam. A druga dva puta odigrao sam jako loše. Nadam sam se da ću ove godine uspjeti da preokrenem ovaj trend.

Eteri Kublashvili – Ne sumnjam da ste pratili Turnir kandidata tokom Više lige. Koliko ste duboko proučavali te partije?

Sanan Syugirov – Da, naravno, pratio sam, ali ne mogu reći da sam pratio jako duboko. Gledali najzanimljivije trenutke. Koristim ovu priliku da čestitam Janu na pobjedi. On je sjajan momak: tako je samouvjereno prošao čitav turnir. Možda sam ga malo ‘kopirao’ (smijeh).

Eteri Kublashvili – Gdje planirate da igrate pre Superfinala?

Sanan Syugirov – Razmišljam o odlasku na turnir u Abu Dabi sredinom avgusta, ali daljih planova još nemam.

Eteri Kublashvili – Obično vidim da na takmičenja idete sami. Odnosno, da li to radite sami ili imate tajnog trenera?

Sanan Syugirov – Generalno, radim sam, ali se povremeno konsultujem sa Jurijem Rafailovičem Jakovičem. Ali poslednjih 7-8 godina uglavnom radim sam.

Eteri Kublashvili – Radite li još nešto osim šaha?

Sanan Syugirov – Na profesionalnom nivou, naravno da ne. Kao amater, igram stoni tenis prilično dobro. Imam neke uobičajene hobije, ali ne mogu reći da se bavim nečim veoma ozbiljnim, jer nije lako biti šahista, zato što imamo duga putovanja, takmičenja. Ako putujete negdje 10-15 dana mjesečno, jako je teško raditi nešto drugo.

Счастливые пятерки (ruchess.ru)

„Čak i bolje nego što smo očekivali“: Potkin o sjajnoj igri Nepomniachtchija, turniru kandidata i Carlsenovim izjavama


Ian Nepomniachtchi pokazuje ne samo brilijantnu igru ​​na turniru kandidata, već i izvanredne rezultate koji čak i premašuju preliminarna očekivanja. Ovo je u intervjuu za RT izjavio šahovski trener Vladimir Potkin. Prema njegovim riječima, uspjeh njegovog učenika nije posledice sreće i sticaja okolnosti, već napornog rada na sebi. Objasnio je i zašto su protivnici ruskog velemajstora u Madridu izgledali tako neubjedljivo, te ispričao kako su na njega uticale često prenošene izjave svjetskog prvaka Magnusa Carlsena.

– Mislim da se vama i Janu već može čestitati na uspjehu. Treba mu samo da napravi bukvalno pola koraka – da izvuče jedan remi u dvije partije, da bi i zvanično postao kandidat za titulu svjetskog prvaka. Da li ste ponosni na svog ‘učenika’?

Vladimir Potkin – Sačekajmo još konačne rezultate, jer u sportu svašta može da se desi. Ali želim da vjerujem da ćemo željeni rezultat postići. Što se tiče Janovog nastupa na ovom turniru, svakako sam zadovoljan njime. Za razliku od ostalih učesnika koji su doživjeli nekoliko poraza, on je turnir prošao bez poraza i, što je najvažnije, ne samo da je pobjeđivao u onim trenucima kada je imao priliku za to, već je i izdržao tešku odbranu.

Na primjer, odigrao je obe partije sa Fabianom Caruanom u odbrani i nije dozvolio Amerikancu da pobjedi. Veoma je važno biti u stanju ne samo napadati, već i braniti se kada je to potrebno. Jan je pokazao veliku suzdržanost, zadržao prisebnost tokom čitavog turnira, a to je možda i najvažniji kvalitet koji mu omogućava da osvoji turnir kandidata.

– Može se reći da je igrao za primjer?

Vladimir Potkin – Mislim da je pet pobjeda i nijedan poraz do danas odličan rezultat. Obično je manje poena dovoljno za prvo mjesto. Dakle, sadašnji rezultat je već premašio naša očekivanja – igrao je bolje nego što smo očekivali. Jan pokazuje sjajnu igru ​​na ovom turniru. Posebno bih izdvojio partiju na početku u kojoj je igrao sa Ding Lirenom. Kineskog šahistu mnogi su nazivali jednim od favorita turnira, ali je Nepomniachtchi uspio da mu crnim figurama nametne tešku borbu i izveo odličan napad na kralja.

Prošle godine, nakon pobjede na turniru kandidata u Jekaterinburgu, odradio je sjajan posao i sazrio kao šahista, popeo se još jednu stepenicu. I današnji rezultati nisu bez razloga. Ne može se reći da je Jan negdje imao sreće. Ne, zaslužio je ovaj rezultat svojim neumornim radom na tabli i van nje.

– Vladimir Kramnik je rekao da su Nepomniachtchijevi protivnici bili iznenađujuće slabi. Da li je to zaista tako ili su se jednostavno opustili, shvativši da ne mogu sustići vodećeg?

Vladimir Potkin — Ovdje ima mnogo mladih šahista koji jednostavno nisu mogli podnijeti napetost, pritisak, a možda i odgovornost koja im je stavljena. Mislim da na igru ​​Alireze Firouzje nije mogla a da ne utiče činjenica da mu je svjetski šampion Magnus Karlsen predvidio ulogu glavnog favorita.

I tada je Jan krenuo jakim tempom, mnogo pobjeđivao, a oni šahisti koji su pokušali da ga stignu, uključujući i Fabiana Caruanu, potrošili su mnogo energije. Igrali su sa povećanom napetošću i kao rezultat toga pretrpjeli poraze. A pošto je turnir veoma jak i svaki učesnik može da pobjedi drugog, ispostavilo se da je to zaostajanje koje vidimo u ovom trenutku.

— Da li su vašeg učenika povrijedile ili možda motivisale one Carlsenove riječi o Firouzji? Vaš učenik je praktično osigurao revanš, ali Carlsen može odbiti da brani titulu. Mislite li da je bio ozbiljan u vezi ovoga?

Vladimir Potkin– Svjetski šampion ima pravo na ovako bučne izjave. U tom trenutku, kada je rekao da bi pristao da igra meč samo sa Firouzjom, ovaj mladi i talentovani šahista je zaista pokazivao sjajnu igru. Možemo razumjeti šta je privuklo Magnusa. Ali sada je situacija potpuno drugačija, u Madridu Alireza ne samo da nije uspio da se izbori za prvo mjesto, već je završio na dnu tabele.

Ali moramo sačekati šta će Norvežanin da kaže. Mislim da će svoju odluku objaviti u narednim danima. I nadam se da neće odustati od svojih sportskih principa i pokazati da mu je glavno da se sastane sa najvrednijim protivnikom koji postoji u ovom trenutku. Sa onim koji je prošao zvaničnu selekciju.

– Da li će vaš tim igrati principijelno samo protiv Norvežanina?

Vladimir Potkin – Bezuslovno. On je vodeći šahista, svjetski šampion, sportista, kakvih je malo u istoriji. Sa njim će meč biti najzanimljiviji. Ali sačekajmo prvo do kraja turnira kandidata.

https://russian.rt.com/sport/article/1021530-shahmaty-nepomnyaschii-potkin

Olga Karmanova: „U šahu će biti teško za nesrećnu osobu“


Piše: Anastasia Biryukova

15.06.2022.

Kao i glavni lik TV serije Damin potez, Olga Karmanova je šahovski vunderkind. Samo ove godine postala je šampionka Rusije u blicu i osvajačica srebrne medalje na prvenstvu Rusije u brzom šahu među djevojčicama do 17 godina. U budućnosti bi voljela da postane trener. U slobodno vrijeme Olga ide na bazen, druži se sa prijateljima i brine se o mlađem bratu. Životni moto učenice: „Šah, čaj sa medom i mačkama – to je ono što mi daje inspiraciju i energiju za pobjedu“

Foto: Alexander Gluz/Peterburški dnevnik

– Kako se dogodilo da svoj život povežete sa šahom?

– Vjerovatno je to počelo u ranom djetinjstvu: voljela sam da igram sa tatom. I pobjeđivao me sve vrijeme! Htjela sam i da ga pobjedim, pa sam otišla da učim u Aničkov dvorac. I nakon mnogo truda, konačno sam uspjela.

Kada sam došao u Aničkov dvorac, imala sam 7 godina. Naravno, u početku je bilo samo zanimljivo razumjeti kako se te figure pomjeraju. Ali sada je to više sport i cilj je pobjeda. Kandidat sam za majstora sporta, cilj mi je za ovu godinu da dostignem rejting 2200. Visok nivo imaju  ljudi sa rejtingom blizu 2900… Ovo su super velemajstori, jako im je bitno da imaju takvu poziciju.

Kako napreduje tvoj trening?

– U slobodno vrijeme volim da rješavam probleme jer mi to poboljšava taktičke sposobnosti. Takođe radim dosta otvaranja, jer je na mom nivou veoma važno da uštedim vrijeme na početku partije. I što je najvažnije, to su turniri, pokazatelji svih treninga.

– Koji je turnir za vas najvažniji?

– Evropsko prvenstvo 2018, koje sam osvojila. Bio je to svojevrsni podsticaj daljem razvoju u šahu. Tamo sam upoznala mnoge šahiste planete. Rekla bih da su najjači od njih kineski i indijski šahisti, protiv njih je zaista teško igrati. Oni su jednostavno jači od nas. Ono što me je oduševilo jeste tradicija među samim šahistima da daju poklone protivnicima prije partije. Na primjer, poklonila sam magnete iz Sankt Peterburga. A momci su se uvek zahvaljivali i davali nešto zauzvrat! Nedavno sam igrala jako dobro na prvenstvu Rusije za žene, međutim, u prvom kolu sam završila u bolnici.

– Koliko vremena posvećujete šahu?

– Trudim se da što više slobodnog vremena posvetim šahu, posle škole odmah idem na časove – tamo provodim od 17 do 20.30. Idem u školu, iako često odlazim i na zagrijavanje. Jako volim svoju odjeljenjsku starješinu i profesora ruskog jezika, jer me svaki put podrže i pohvale za moje uspjehe. Vjerovatno su mi omiljeni predmeti ruski jezik i književnost, jer volim da pišem  eseje.

– Koja su vaša omiljena mjesta u Sankt Peterburgu?

– Naravno, to je Aničkov dvorac: posebno u novogodišnjoj noći, kada se tamo pojavljuju prelijepi ukrasi i bašta u dvorištu palate bukvalno svjetluca. Sviđa mi se na Nevskom prospektu kada je uređen. Ponekad odem da se kupam u bazenu, to me smiruje.

– Koji šahista te inspiriše?

– Moj omiljeni šahista je Magnus Carlsen. Sviđa mi se njegov stil igre u šahu, kako napada i voli da radi neobične stvari tokom partije. Ponekad ne uspije, ali on ne odustaje i pokušava ponovo. Mislim da svi mladi šahisti znaju Magnusa!

– Serijal „Damin gambit”, koji govori o životu jedne devojke – šahovskog vunderkinda, prije dvije godine je postao svojevrsna senzacija i publici otvorio pozadinu svieta šaha. Da li ste ga gledali?

– Gledala sam seriju i mogu reći da je dosta toga izmišljeno. Na primjer, da glavni lik vidi šahovsku tablu doslovno na plafonu. Nikada u životu nisam imala ovako nešto, ali s vremena na vrijeme u mislima zamislim partiju. Ponekad mi intuicija govori prije nego kalkulacija. Samo pogledam poziciju i shvatim da će ovaj potez biti dobar. Samo se čini da ova odluka ne može biti loša. Mislim da je i neki ljudi imaju, ali ne svi. Međutim, da biste postigli sjajne rezultate, potrebno je puno vježbati i ići na turnire – ovo je iskustvo igranja sa jakim protivnicima. Zamišljam neku poziciju i sama to rješavam u svojoj glavi. I sami scenaristi sa pričom o talentu su to pogodili – takvi će ljudi uvijek ići naprijed.

– Koliko je svijet šaha prijateljski raspoložen prema djevojkama?

– Devojčicama je teže nego dječacima, pa uglavnom nisu na vrhu turnirske tabele. S druge strane, postoje odvojeni turniri za šahistkinje. Ovo je jako dobro, jer možete pobijediti i postati svjetski prvak za žene. Šta je razlog ove „šahovske nejednakosti“? Odrasli nisu objašnjavali, ali čini mi se da je to nekako povezano sa strukturom mozga. Po mom mišljenju, u Sankt Peterburgu ima nekoliko talentovanih djevojaka. Naš grad je veoma jak u šahu, posebno među djecom. Čini mi se da je to zato što u Sankt Peterburgu možete dobiti inspiraciju iz samog grada, prelijep je i ima mnogo znamenitosti. Jako mi se sviđa centar, mostovi, Ermitaž i Bronzani konjanik.

Da li ste razmišljali da probate nešto nešto drugo?

– Kada sam bila veoma mlada, često sam imala želju da napustim šah, posebno ako turnir nije išao kako treba. Sada ove dileme više nema – ne postoji čak ni pomisao da napustim šah. Sjećam se da sam sebi rekla: „Šah je dio mog života. Ako ga ostavim, čime ću se baviti?” Svašta se dešava – nekad imaš sreće, nekad nemaš. Sreća je za šahista veoma važna. Nesrećnoj osobi je teško igrati šah. Ponekad donosim odluke, moglo bi se reći, nasumice. Recimo da biram između dva poteza: oštra pozicija i moram pronaći jedini ispravan potez ili ću izgubiti. I onda treba imati sreće ili protivnik to neće vidjeti… Inače, moj rekord igre je pet i po sati. Čitavo ovo vrijeme igrate bez prekida. Volim da igram dugo, a na kraju partije, kada ste u nevolji, ne primjetite kako vreme leti. Pijem više vode u tako teškom trenutku – pomaže mi da se koncentrišem.

– Imate li posebnu šahovske tradiciju?

– Postoji samo jedna tradicija – srećne bluze! Prvi put idete da igrate u jednoj odeći. Pobijedite i ponovo je oblačite. I tako, dok ne izgubite – tek onda se presvlačite. Neka vrsta pobjedničke odjeće. Takođe se trudim da ne pređem put crnoj mački.

– Šta želiš da budeš u budućnosti?

– Vjerovatno želim da čitav život posvetim šahu i da se bavim trenerskim poslom.

BLIC pitanja

– Omiljena knjiga?

– Harry Potter. Moj omiljeni dio je Harry Potter i Vatreni pehar, to je najavanturističkiji dio.

– Najdraži film?

„Dom za neobičnu djecu gospođice Peregrine“ jer je misteriozan i vrlo zanimljiv.

– Koga bi voljela da upoznaš?

– Magnusa Carlsena. Da se sretnemo na nekom turniru i igramo zajedno.

– Tvoje mjesto gdje se osjećaš moćna?

– Aničkov dvorac. I crtanje mi daje inspiraciju, jako volim da se bavim time. Često crtam mačke. Ovo su čarobne, zanimljive i neobične životinje. Ali ja nemam mačku – moj tata je alergičan na njih.

– Koji je vaš životni moto?

– To su tri riječi: šah, čaj sa medom i mačke.

Ольга Карманова: «В шахматах невезучему человеку будет тяжело» (spbdnevnik.ru)

Intervju sa Hikaru Nakamurom


„Osjećam veliku odgovornost.“

Autor John Hartmann | 7. juna 2022. |

Napomena urednika: Ono što sledi je intervju sa GM Hikaruom Nakamurom obavljen početkom maja 2022. godine, a pojavio se u izdanju Chess Life-a iz juna 2022. godine. Zahvaljujemo Hikaru što je odvojio vrijeme da razgovara s nama.

Chess Life: Započnimo razgovorom o vašem povratku na Turnir kandidata. Šta vam u ovom trenutku u karijeri znači da još jednom budete kandidat?

Hikaru Nakamura: Prvo i najvažnije, to je vrlo prijatno iznenađenje. Nije mi to bio cilj kada sam odlučio da igram na FIDE Grand Prixu (2022.). Bio sam veoma srećan što mi je predsjednik FIDE Arkadij Dvorkovič dodijelio ‘vajld kartu’. Ušao sam na turnir želeći da vidim mogu li još uvijek da se borim protiv najboljih igrača na svijetu. Kao što većina ljudi zna, mnogo sam ‘strimovao’ u posljednjih nekoliko godina. Nisam znao šta da očekujem, ali i dalje osećam da sam prilično konkurentan sa vrhunskim igračima. Htio sam da vidim kako će to proći, ali zaista nije bilo iluzija — ili zabluda, moglo bi se reći — da se kvalifikujem za turnir kandidata.

Čak i nakon prvog turnira, koji sam pobjedio, te kvalifikacije nisu bile nešto o čemu sam ozbiljno razmišljao. Zatim na drugom turniru, vjerovatno jedan od najgorih mogućih rezultata iz moje perspective, desio se kada je GM Richard Rapport pobijedio, a GM Maxime Vachier-Lagrave i GM Anish Giri su imali prilično… pristojan rezultat.

Prije nego što je počeo treći turnir, znao sam da grupe nisu baš najbolje jer je GM Levon Aronian bio u mojoj. Nikad nisam razmišljao o kvalifikacijama sve dok nisam pobjedio ovu partiju protiv Levona u četvrtom kolu trećeg FIDE Grand Prixa. Prije toga sam znao da postoje šanse. Svi su pričali o tome dok sam ‘strimovao’ i tako dalje, ali to zaista nije bilo nešto o čemu sam razmišljao.

Chess Life: Vratimo se malo unazad, jer mislim da su neki ljudi bili malo iznenađeni što vam je Dvorkovich dao ‘wild card’. Da li je to bilo nešto za šta ste se zalagali iza kulisa ili je to bila ponuda koja vam je došla iz vedra neba?

Hikaru Nakamura: Bila je to manje-više ponuda koja je došla iz vedra neba. Ovdje postoji nekoliko različitih narativa, i siguran sam da ćemo se toga dotaknuti i u drugim pitanjima jer je sve povezano. Postojala je određena priča, barem od nekih ljudi iz svijeta šaha, da sam pokušavao izbjeći igranje šaha za tablom. Ali kada pogledam neke od turnira koje sam namjeravao da igram — kao što je Grand Swiss u Letoniji 2021., koji sam odlučio da ne igram zbog pandemije — više okolnosti su me spriječile da igram, a ne zato što nisam želio da igram.

Mislim da su u FIDE to primijetili. Mislim da su i oni vidjeli moju popularnost u ‘strimingu’, i zato sam dobio ‘wild card’. Ali čak i kada su me prvobitno pozvali, nisam automatski prihvatio. Još je bilo nekih pregovora oko nekoliko malih stvari, stvari te prirode. Zaista je došlo iz vedra neba u smislu poziva. To nije bilo nešto za šta sam se zalagao.

Problem je bio što se FIDE, sa Grand Prix propisima, stavila u veoma lošu poziciju jer su bila tri igrača koji su u suštini bili isključeni: ja, GM Ding Liren i GM Viswanathan Vishy Anand, jer niko od nas nije odigrao potreban broj partija u to vrijeme. Ding je pronašao način da dobije traženi broj. Vishy i ja, vjerujem, nismo. Možda griješim u tome, tako da morate provjeriti činjenice o Vishyju, ali tri igrača nisu uspjela. Bio sam najbolje rejtingovani igrač koji nije bio dio FIDE Grand Prix serije, iako sam bio neaktivan. Mislim da su to zapazili. Vidjeli su moju popularnost i zato su me pozvali.

Kao što ste rekli, niste namjeravali, ali ovo je bio prvi  turnir po klasičnoj kontroli vremena koji ste igrali u više od dvije godine.

Hikaru Nakamura: Da.

Hikaru Nakamura intervju za Chess Life. Zoom call

Image Caption

Intervju Nakamura, održan putem Zooma

Chess Life: Kakvu vrstu treninga ste morali da odradite za Grand Prix? Da li ste morali nešto da modifikujete da biste ušli u formu za igranje tako dugih partija?

Hikaru Nakamura: Iskreno, nisam uradio ništa posebno. … Jedna od najvećih prednosti ‘striminga’ tokom pandemije je to što sam, za razliku od mnogih drugih strimera, igrao protiv igrača vrhunskog nivoa — igrača poput GM Alexandera Grischuka, GM Magnusa Carlsena na Meltwater turnirima. Igrao sam i dosta turnira na Chess.com. Jedno vrijeme sam trenirao za PogChamps, to je bio vrlo kratak period. Da sam tako nešto radio duže vreme, mislim da bi bilo malo drugačije sa nivoom moje igre i, generalno, kvalitet mog šaha bi opao. Ali pošto sam igrao na toliko takmičarskih događaja, zapravo mislim da sam igrao više nego bilo ko drugi tokom pandemije.

Pogchamps 3, 2. april 2021

Nakamura daje komentare tokom PogChampsa 3

Iako je to bilo online u odnosu na šah za tablom, kasnije, to iskustvo je bilo neprocjenjivo. To je zapravo doprinijelo tome zašto sam tako dobro prošao na Grand Prixu. Mislim da je mnogo ljudi pretpostavilo da postoji neka razlika. Meni je to bilo veoma prijatno. Bilo je više manje isto.

Tako da nisam radio ništa posebno po pitanju treninga. Pregledao sam otvaranja, ali manje-više sam se samo pojavio, obavio neke pripreme tokom takmičenja i jednostavno pokušao da igram dobar šah.

Jedna stvar koju bih rekao o ‘strimovima’, i mislim da bi svako ko je gledao moje ‘strimove’ prepoznao — ili barem takmičarske događaje na kojima sam igrao — jeste da je bilo mnogo trenutaka i kritičnih partija koje sam odigrau u blicu- a to se čak dogodilo i juče — osjetio sam da nešto nije u redu sa pozicijom, pa iako je moja intuicija generalno veoma dobra, nisam mogao da shvatim problem u poziciji. U dužoj igri, posebno po klasičnom tempu, gdje možete razmišljati 20 minuta o nekom potezu, otkrio sam da sam uživao u tom dodatnom vremenu i bilo je korisnije od svega. Za mene to nije bilo toliko iznenađujuće, ali mislim da za sve spolja to definitivno nisu očekivali.

Chess Life: Tokom treće etape Grand Prix-a, miješali ste online događaje sa događajima koji se održavaju za tablom. U slobodnim danima ste igrali Titled Tuesday, i igrali ste jedan od rapid švajcarskih turnira na Chess.com. Mislim da bi za mnoge ljude to moglo biti iznenađujuće. Zašto se osjećate ugodno dok to radite?

Hikaru Nakamura: Postoje dvije stvari za to. Prije svega, nisam to radio kada je situacija bila nejasna. … Titled Tuesday je možda bio tokom prvog dijela, ali kada sam igrao Prvenstvo u brzom šahu posebno, to je bilo nakon što sam se već kvalifikovao za kandidate. Sve je bilo određeno.

Bila je to jedinstvena situacija. Na primjer, kada sam igrao sa GM Shakhriyar Mamedyarovom u polufinalu, ili čak GM Wesley So u finalu, osim što sam možda zaradio više novca pobjedom u meču ili pobjedom na turniru, nije bilo ništa drugo stvarno ‘na kocki’. To je zapravo bio jedini najveći razlog zbog kojeg sam igrao. … Da situacija na turniru nije bila jasna, ne bih igrao na tim događajima.

Chess Life: Hoćete li pokušati da to i dalje radite tokom turnira kandidata? Hoćete li ‘strimovati’ tokom tog događaja ili ćete tada biti potpuno koncentrisani?

Hikaru Nakamura: Jedna od stvari koja je bila zaista inovativna, i definitivno je bila jedinstvena u to vrijeme – je da kada igram na turnirima, imam timove koji dolaze i prate moje partije. Ja zapravo ne ‘strimujem’ tokom većine ovih događaja. Pridružiću se intervjuima poslije, ili možda ako bude dan odmora i uradim nešto, ali sam vrlo rijetko na samom ‘strimu’. Sada su mnogi drugi strimeri pokušali da ovo kopiraju.

Tokom turnira kandidata nemam namjeru da budem na svom ‘strimu’. Možda se pojavim na dan odmora da ‘strimujem’, ali inače ću imati moj tim koji prenosi događaj, prenosi moje partije, a ja ću se pridružiti intervjuima tu i tamo.

Chess Life: Postoji nezaboravan video preko interneta  u kojem shvatate da ste jedan od najstarijih igrača na polju kandidata.

Mm-hmm.

Chess Life: Šok na vašem licu je… Mislim da je svako ko je vidio video prilično nevjerovatan, jer za većinu američkih igrača vi ste mlad momak, vi ste onaj drski klinac koji je došao i uznemirio američku šahovsku scenu. Kakav je osjećaj sada biti jedan od starijih igrača i da li je to promijenilo vaš pogled na vašu igru ​​i uspjeh?

Hikaru Nakamura: Što se uspjeha tiče, mislim da ovo nisu velike godine.  Siguran sam da će ovo biti još jedno pitanje, ali ovaj osjećaj uspjeha povezuje se s proširenjem horizonata igre i donošenjem igre  većem broju ljudi. Imao sam veliku sreću jer osjećam da je došlo do prave renesanse u šahu počevši oko 2009. ili 2010., kada su se pojavili Rex i Jeanne Sinquefield, i počeli sponzorisati prvenstvo SAD-a, žensko prvenstvo SAD-a i sve ostalo ostalo. Izgradili su ga, naravno, nešto više od toga. Nedavno ste imali Američki kup, koji je bio sjajan događaj.

Osvrćući se sada na to, pomalo je ludo misliti o sebi kao o jednom od starijih igrača, ali u isto vrijeme, kada se sjetim 2010. ili ranije, da vidim kuda je otišao šah, ili barem američki šah, ja sam veoma ponosan.

Na kraju vrijeme prolazi. Igrati na turniru kandidata, posebno sa nekim kao GM Teimour Radjabov, za kojeg mislim da je malo stariji igrač…

Tačno.

Hikaru Nakamura: Igrao je s mojim bratom na Svjetskom omladinskom prvenstvu u šahu 1996. godine na Menorci u Španiji. Ne sjećam se kada sam prvi put igrao sa njim, ali sam ga znao 1997. ili 1998. godine… davno. Pomalo je ludo razmišljati o svim uspomenama, ali u isto vriemena shvatam koliko je vremena prošlo. Malo je šokantno, ali shvatate da niko nije mlad. Gledam Vishyja, na primjer, ili GM Vladimira Kramnika, ove momke protiv kojih sam igrao. Oni su u svojim 50-im – pa, možda Kramnik nije, ali Vishy je barem sada u svojim 50-im – i postajete svjesni. Još uvijek mislim da sam mlad, ali na kraju krajeva, igram već dugo.

Chess Life: Dok radimo ovaj intervju, udaljeni smo oko mjesec i po dana od prvih poteza u Madridu. Kako se uspijevate pripremiti za to dok održavate tako težak raspored  prijenosa (striminga)?

Hikaru Nakamura: Prvo i najvažnije, malo sam smanjio striming. Osim toga, postoji nekoliko razlika.

Prije svega, sa FIDE Grand Prix-om, za sve, zaista nije bilo jasno kako će reagovati na to što nismo igrali mnogo. Bilo je igrača koji su igrali nekoliko turnira, možda četiri ili najviše pet. Mislim da niko zaista nije igrao više od toga, barem na početku ove godine. Tako da mislim da su svi bili pomalo nesigurni kako će to biti za sve.

Sada, međutim, za turnir  kandidata, postoji nekoliko igrača koji su se kvalifikovali, mislim, u oktobru — GM Fabiano Caruana i GM Alireza Firouzja posebno — koji su imali skoro devet mjeseci da se pripreme za događaj.

I tako se razlikuje od Grand Prix serije, gdje sam u određenoj mjeri osjećao da mogu odraditi neke osnovne pripreme, I zatim samo se pojaviti i igrati. Uglavnom ono što sam uradio jeste da sam malo skratio striming. Još uvijek dosta strimujem, ali ne toliko kao prije, jer čitav pristup mora biti malo ozbiljniji i malo drugačiji nego što je bio prije Grand Prixa.

Skratio sam sate striminga i radim pripreme sa svojim timom. Imam nekoliko ljudi sa kojima radim, jer to je veoma važan događaj.

Kada pogledam širu sliku, čak se i ne radi toliko o pobjedi turniru. Ako bih se vratio u – recimo 2019. godinu, prije nego što se sve zauvijek promijenilo – vjerovatno su dvije stvari koje najviše žalim vezano za taj turnir kandidata.

Definitivno sam rekao ovo mnogo puta na strimu, ali jedno od ovih žaljenja je to što sam osjećao da sam previše promijenio otvaranja. Pokušao sam da igram potpuno nova otvaranja i zaista mi nije išlo baš najbolje.

Drugo što jako žalim je što sam osjećao da sam jednostavno previše nervozan i nisam dao sve od sebe. Imao sam pristojan rezultat, ali nisam imao osjećaj da sam igrao na nivou koji sam mogao odigrati. Zažalio sam zbog turnira kandidata, i to je jedan od razloga zašto sam želio da se tamo vratim.

Sada, s obzirom na situaciju sa strimingom i svim ostalim, osjećam da ću moći igrati mnogo bolje. Bez obzira da li ću pobjediti ili ne, meni lično to ne znači veliku razliku, ali ako budem igrao dobro, onda mi to neće biti smetnja. Neće to biti nešto što me i dalje muči.

Chess Life: Htio sam da vas pitam o ovome kasnije, ali mislim da ima smisla, s obzirom na neke stvari koje ste upravo rekli, da to uradite sada. Bili ste vrlo otvoreni po pitanju pozitivnog efekta koji mislite da je striming imao na vaš šah, a možda čak i na vas kao osobu.

Hikaru Nakamura: Da.

Chess Life: Govorili ste o tome kako tokom partija više ne paničite ako imate lošu poziciju. Postoji određena smirenost koju ste izgradili i koja izgleda koristi vašem šahu. Mislite li da je to dio striminga? Da li se to osjeća u šahu? Da li imate zajednicu za koju znate da je iza vas?

Hikaru Nakamura: To je kombinacija svega.

Prije svega, srećan sam što mogu jako dobro zarađivati ​​od striminga. Imam tu zajednicu, imam sve fanove koji me podržavaju, to igra veliku ulogu. Plus mislim da je najveći faktor, iznad i iznad svega ostalog, kada ne morate da brinete finansijski o ishodima partije ili turnira.

Gledam mnoge igrače koji su među kandidatima – i koristiću jedan primjer, koristiću Richarda Rapporta, mađarskog velemajstora. Poslednjih nekoliko godina mnogo je govorio o nedostatku pozivnica za vrhunske turnire i uopšte o tome kako jedna loša partija može sve pokvariti. Mislim da je to način razmišljanja koji skoro svi imaju. Postoji velika razlika u pogledu težine ili obima turnira kandidata – ako ga pobjedite, dobićete meč protiv Magnusa za najmanje milion dolara (ili negdje u tom rasponu), u odnosu na, recimo, onog ko završi kao drugi ili treći na turniru i zaradi, recimo 50.000 dolara.

To, naravno, nije glavni motiv, ali pošto postoji tako velika razlika, gotovo svi se zaista bore jer finansijska razlika zaista mijenja život.

Reći ću ovo: mislim da su, da nije bilo onog što se dogodilo sa pandemijom i strimingom i svime sličnim, šanse da se zaista kvalifikujem za još jedan turnir kandidata… bile možda pet do 10 posto. Jer kada pogledam nazad na kraj 2019. godine, stvari nisu išle baš najbolje. Mislim da sam imao tri zaista loša turnira zaredom u klasičnom šahu, i uopšte nisam bio toliko inspirisan šahom. U redu, znam da sam dobro prošao u World Rapidu i Blitz-u – završio sam drugi i u blicu i rapidu – ali nisam bio baš toliko optimističan ili pozitivan po pitanju stvari…

Nakamura i Kris Littlejohn, 2021 Rapid i Blitz

Nakamura i dugogodišnji sekundant Kris Littlejohn (ljubaznošću SLCC / Ootes)

Chess Life: Želim da se pozabavim time za minut, ali prije nego što pođemo dalje od turnira kandidata, želio sam pitati o nekim vašim pripremama jer ste govorili o ovome na strimu. Već dugo ste pomalo ikonoklasta po tom pitanju, jer mnogi vrhunski igrači iza sebe imaju timove velemajstora. Ali radili ste sa svojim sekundantom Krisom Littlejohnom, koji je igrač na nivou majstora, ali to nije ista postavka koju ima neko poput Caruane ili Carlsena. Nešto ste pričali o tome da morate sastaviti tim za ovaj događaj. Bez imenovanja imena, kako to ide i kako ste morali mijenjati ili ažurirati procese?

Hikaru Nakamura: Radio sam sa dosta ljudi tokom godina. Postoje ljudi iz prošlosti do kojih mogu lako doći i pitati ih žele li biti dio tima.

Ovo nije opšte poznato, ali sam veoma ponosan na inovacije. Možete govoriti o Fabianu ili čak Magnusu u određenoj mjeri, čiji bi glavni sekundanti mogli biti velemajstori, ali mnogi ljudi danas imaju nekoga ko je malo niže rangiran – majstor, međunarodni majstor, šta god da je to, neko ko je veoma dobar u korišćenju kompjuterskih mehanizama da razumije evaluacije i šta računari zaista misle o određenim pozicijama. Ili čak razlike između samih mašina kao što je Komodo, na primjer, i Stockfish.

Biti u stanju da razumije šta neko na tom nivou može da uradi – ko razumije kako kompjuter razmišlja – važnije je od njihovog stvarnog nivoa rejtinga. Ja sam uzeo taj pristup kada niko drugi nije. Veoma sam ponosan na to, jer sam sve više viđao ljude koji to rade. To nije samo tim sa super velemajstorima – oni imaju nekoga ko je IM ili majstor, i ko jednostavno može vrlo dobro da koristi kompjuterske mašine. Na kraju krajeva, oni ne moraju da igraju partiju ​​- ja moram, ili drugi super-GM mora. Dok god nam mogu predstaviti neku poziciju, to je mnogo važnije od njihove prave igračke sposobnosti… sve dok razumiju

miju računarske procjene. Dobijamo pozicije i radimo svoju magiju. I veoma sam ponosan na to.

Ipak, da se vratim na vaše glavno pitanje o timu. Unajmio sam nekoliko velemajstora koji mi pomažu. Budući da nemam puno vremena za pripremu, a mnogi drugi momci imaju, zaista je važno razumjeti koji su najnoviji trendovi u pogledu teorije otvaranja i pokušati doći do ideja. Kada pogledam neke od ovih velemajstora koji su dio mog tima, oni također igraju protiv mnogo vrhunskih igrača. Oni su vrlo svjesni šta se dešava, i imaju tu kolekciju ideja I razmjenjuju ih između njih, mene i Krisa… to je dobro. Tako da se nadamo da će biti uspješno.

Chess Life: Odrasli ste koristeći mašine. Zapravo, vi ste jedan od igrača koji su zaista izašli na scenu dok su mašine postajale jake kao što su sada. Ali bilo je nekih nedavnih inovacija — Leela Chess, i NNUE revolucija za Stockfish. Kako su one promijenile vaše razumijevanje šaha? Da li je došlo do kvantnog skoka sa mašinama, ili je to samo sledeća velika stvar?

Hikaru Nakamura: Vjerovatno je jedina stvar koja se promijenila za sve, uključujući i mene, to što smo sada malo manje materijalisti. Mislim da svakako pokušavamo tražiti dugoročnu kompenzaciju.

To je jedina stvar koju svi pokušavaju implementirati, bilo da sam ja, bilo da je Magnus, Fabiano… pokušavamo shvatiti gdje možete žrtvovati materijal za, recimo, lovca za nešto vrlo dobro, ili otvoren liniju, nešto što je moguće dugoročno iskoristi u završnici. Stvari te prirode.

Postoje i druge stvari, kao što je guranje vašeg h-pješaka, vrlo konkretno, koje, uglavnom, jednostavno ne razumijemo. Možemo pokušati da to uradimo, ali veoma rijetko uspijeva. Tako rekao bih da najnovije mašine  pomažu u razumijevanju dugoročne kompenzacije, i žrtvovanju materijala za aktivnost.

Jedna stvar koju su svi naučili posebno od Stockfisha, Leele i Alpha Zero je da taj material nije sve, da je intuitivna napadačka kompenzacija, u vašoj igri zaista važna. To je jedina stvar koju pokušavamo da uradimo.

Uz guranje h-pješaka, to su vjerovatno dvije najveće promjene. Ali opet, guranje h-pešaka je nešto što niko zaista ne razumije. Trudimo se da to uradimo kada ima smisla, ali to ne znači da imamo neko fundamentalno razumevanje zašto je to dobro.

Chess Life: Veoma mnogo ste naučili većinu svog šaha kroz igru.

Hikaru Nakamura: Da.

Chess Life: Rekli ste u intervjuima, još 2004. i 2005. godine, da niste pročitali mnogo knjiga o šahu i da smatrate da ne poznajete mnogo istorije šaha. Ali vidio sam brojne vaše strimove u kojima vršite rangiranje igrača. Čini se da ste se ili podcjenjivali, ili ste uradili nešto da poboljšate svoje znanje o istoriji šaha u godinama koje dolaze. Šta se promijenilo?

Hikaru Nakamura: Dozvolite mi da to kažem ovako. Rekao bih da ne čitam knjige od korice do korice… ali malo čitam tu ili tamo. Pregledam partije koje su poznati svjetski prvaci igrali u prošlosti. Oduvijek sam imao opšte znanje, ali, na primjer, ako me pitate za određenu partiju ​​koja se igrala u Cirihu 1953., postoji velika šansa da neću znati tu konkretnu poznatu partiju ​​osim ako je slučajno nisam naišao. Što se tiče opšte istorije, ja sam dosta čitao. Jednostavno ne uzimam u ruke knjigu kao što je GM Garry Kasparov Moji veliki prethodnici i čitam je od korice do korice.

Chess Life: Bili ste jedan od prvih pokretača u svijetu šahovskog striminga. Kao što nedavni članak The New Yorker kaže u svom naslovu, vi ste najpopularniji šahovski strimer na Twitchu. Zašto ste se odlučili okušati u strimingu i zašto mislite da ste tako dobri u tome?

Hikaru Nakamura: Još 2017. godine, Chess.com je imao ugovor sa Twitchom — ne znam tačno kakav je to ugovor bio — ali Chess.com je morao pronaći strimere, ljude koji bi prenosili partije šaha na Twitchu . Želim da kažem bio je jun ili jul 2017., kada mi je došao IM i Chess.com CCO Danny Rensch… došao i pitao da li bih isprobao striming. Prvi strim koji sam imao bio je u julu 2017. Bilo je zabavno. Trajao je jedan sat i to je bilo to. Bio sam gotov.

Ozbiljnije sam se u to upustio krajem 2018. godine, tačnije u oktobru. Mislim da sam strimovao možda šest ili sedam puta. Tog mjeseca imao sam loš rezultat na Ostrvu Man Chess.com Isle of Man Masters što mi je bilo veliko razočarenje. Bio sam izjednačen u vođstvu dva ili tri kola do kraja. Izgubio sam veoma tešku partiju od GM Arkadija Naidicha. Otprilike u to vrijeme, zaključio sam da sam se malo zasitio. Htio sam da strimujem još malo. Danny je došao na taj turnir, tamo smo večerali i, kao što sam mnogo puta rekao na svom strimu, tada je smislio čuveni citat: „Možda možeš biti kao Šahovski Ninja.“

Nakon tog turnira, počeo sam da prenosim (strimujem) mnogo više. Bilo je ljudi koji su mi pomagali, a to se poklopilo i sa Svjetskim šahovskim prvenstvom 2018. između Fabiana i Magnusa. Zbog tog meča bilo je mnogo pompe oko šaha. Počeo sam da strimujem svaki dan oko Svjetskog šampionata.

Nije se čak ni radilo toliko o gledanosti ili bilo čemu sličnom. To je samo nešto u čemu sam uživao. Uživao sam u interakciji tokom  komunikacije (chat) i prenošenja šahovske partije. Kao što sam već rekao, to nije nešto za šta sam rođen. U početku se nisam se osjećao  prirodno.

Ali kako sam to počeo da radim sve više i više, postajalo mi je sve ugodnije da razgovaram s ljudima – iako je to jednosmjerno za razliku od dvosmjerne komunikacije– počeo sam to raditi sve više i više. Čak ni tokom 2019. nisam strimovao svaki dan. Kad bih imao vremena, emitovao bih tri ili četiri sata. Uradio sam to uglavnom zato što sam uživao. Nisam razmišljao o finansijskim nagradama ili bilo čemu te prirode. Uradio sam to jer sam uživao u tome, i to je bilo u vezi sa slobodnim vremenom koje sam imao.

Chess Life: Čini mi se da biti na strimu vrlo naporno. Uz sav chat koji juri i sve što se dešava… zahvaljivanje pretplatnicima i banovanje ljudi koje treba zabraniti… Kako ste uspjeli da to postignete? Kako ste se natjerali da to izgleda tako prirodno?

Hikaru Nakamura: Mislim da mi je najteže bilo naučiti kako biti svoj.  Ne biti previše ukočen… samo biti opušten i u interakciji. Oduvijek mi se sviđao citat Stevea Jobsa: „Možete spojiti tačke samo gledajući unazad, nikad naprijed.“ Razlog zbog kojeg to pominjem je zato što, kada se sjetim vremena kada sam bio mnogo mlađi i kada sam igrao u Internet šahovskom klubu (ICC), jedna od stvari u kojoj sam bio vrlo dobar je kibicovanje – u suštini kucanje naprijed-nazad tokom igre. Ljudi pišu poruke, bilo tokom partije, bilo jedni drugima, i šta ne. Pošto sam imao to iskustvo — iako je malo drugačije, kucanje u odnosu na pričanje — već sam se navikao da gledam te redove teksta na ekranu.

Mislim da je to bilo od velike pomoći. Bez tog iskustva, nisam siguran da bih bio u stanju da uradim ono što sam uradio. Ali pošto sam uradio, mogao sam da razumijem kakav sam, kako da budem opušten i kako da idem sa ‘tokom’. Tada bih mogao da kombinujem to razumevanje sa onim prošlim iskustvom čitanja poruka… Sada odgovaram verbalno nasuprot kucanju, ali pošto sam imao to iskustvo, bilo je zaista neprocjenjivo.

Uglavnom se smišljalo kako ne biti tako ozbiljan. To je jedna stvar od koje svakako pati vrhunski šah. Igrači imaju tendenciju da ga igraju vrlo ‘blizu prsluka’, bilo namjerno ili ne, ali mnogi ljudi su takvi.

Pokušavam da budem sušta suprotnost, gdje pokušavam da u suštini kažem šta mi je na umu. Ne pokušavam da se pretvaram da sam dobro odigrao varijantu otvaranja, ili da sam zaboravio neku teoriju, ili stvari te prirode. Dok definitivno ima dosta vrhunskih igrača koji to rade u svojim intervjuima nakon partije.

Naučio sam kako da pustim da sve teče prirodno. To je nešto u što prerastete kada strimujete svaki dan i imate te interakcije. Ponovo i ponovo viđate iste ljude u svojoj zajednici, postoji ta familijarnost. To je jedna od najvećih stvari — imate tu familijarnost. Zaboravljate da ste na neki način ispred kamere i naviknete se na to.

Chess Life: Htio sam da vas pitam o tome malo kasnije, ali mislim da je vrijedno pitati sada. Šahovska zajednica je mala, a vi ste uvijek bili javna ličnost u toj zajednici. Drago mi je što ste spomenuli ICC jer se sjećam da sam vas gledao na ICC-u kako radite upravo ono što ste spomenuli – kibicujete kroz čitave partije i vodite blitz maratone.

Hikaru Nakamura: Bilo je dosta puta kada bih igrao partiju ​​i  otkucao par stvari za kibicovanje. Ponekad ste mogli vidjeli sav taj razgovor. Zaista sam uživao u tim danima…

Nakamura potpisuje autogram mladom navijaču na američkom prvenstvu 2019


Chess Life: Kako je to biti toliko u javnosti, biti toliko na ekranu i biti toliko  veliki dio života velikog broja ljubitelja šaha sada… kako je to uticalo na vas kao osobu? Kako vas je to promijenilo?

Hikaru Nakamura: Mislim da me to zaista nije toliko promijenilo. Vi to znate, i mislim da to vjerovatno mnogi čitaoci znaju, ali ja dolazim iz šahovske familije. Imam starijeg brata Asuka Nakamuru koji je igrao šah. Bio je jedan od najboljih školaraca u zemlji. Moj očuh FM Sunil Weeramantry, on trenira na Hunteru već otprilike 45 godina, jako, jako dugo.

Sjećam se vremena kada sam bio mlađi i sjećam se da sam svuda viđao šah. Vidjeli biste ga posvuda u popularnoj kulturi. Mislim da je to ono čemu sam se oduvijek nadao da će se desiti šahu. Sada desilo se da sam ja osoba koja je u centru svega toga.

Mislim da se za mene nije mnogo toga promijenilo. Zaista, za mene je jednostavno nevjerovatno vidjeti sve ljude koji prate igru. To se ne dešava stalno, ali rekao bih češće nego ne, kada ovih dana izađem – samo u kupovinu ili na javno mjesto – zaista me prepoznaju. Želim da kažem to se dešava 75- 80% puta.

Jutros sam, na primjer, otišao u Costco i prepoznao me jedan klinac. Vjerovatno je imao 18 ili 19 godina. Rekao je da je gledao puno mojih strimova. Za mene je važnije od svega da imam sve te ljude koji vole igru ​​i koji žele da vide kako šah napreduje dobro.

Tako da ne mislim da se to zaista mnogo promijenilo za mene osim što ne idem na odmor i dosta strimujem. Kao osoba, mislim da se nisam promijenio. Mislim da je to velikim dijelom zato što sam već imao određeni nivo slave ili ozloglašenosti u svijetu šaha. Sada je to veći svijet. To su svi, za razliku od isključivo šahovske zajednice kao prije.

Igrate dosta šaha na strimu.

Hikaru Nakamura: Mm-hmm.

Chess Life: Da li to nekada osjećate kao posao? Kao: „Oh, vrijeme je da napravimo krofne. Moram da uđem u strim, i moram da igram blitz.” Da li vam nekada dođe to na pamet?

Hikaru Nakamura: Svakako da. Najteži dio… bilo je nekoliko veoma teških perioda, ali mislim da je najteži period bio početkom 2021. To je zato što, ako pogledate napredovanje onoga što se dešavalo tokom 2020. godine, to je bila serija novih prekretnica. Bila je to jedna prekretnica za drugom, bilo da se prenosilo do, recimo, 1.000 ljudi, a zatim do 4.000, 5.000, 10.000 ljudi.

Zatim su bili događaji poput PogChampsa. Bilo je finale Meltwater Toura gdje sam igrao s Magnusom u septembru te godine. Bio je to niz novih uspona i, kao i sa svime u određenom trenutku, morao se negdje izjednačiti ili stabilizovati.

Svakako, imao sam dosta trenutaka u kojima mi je taj osećaj da moram da idem na posao pao na pamet. To je uvijek najvažniji faktor. Druga činjenica je da je na kraju šah još uvijek daleko, daleko napredovao… u odnosu na ono gdje je bio, recimo, 2019., barem preko interneta. Više puta se probudim, kažem sebi: „Ne želim strimovati u ovom trenutku“, ali onda se sjetim svih obožavatelja i shvatim da nam još uvijek ide tako dobro. To su najvažniji faktori.

Chess Life: Dozvolite mi da se vratim malo unazad u smislu toga kako se šah promijenio. Botvinik je rekao da šahista treba da odigra možda 50 ozbiljnih partija godišnje. Upravo sam pogledao u MegaBase prije nego što smo počeli. Imate 338 partija iz prva četiri mjeseca ove godine. To uključuje Titled Tuesday i online rapid turnire. Vaš Chess.com nalog ima 42.000 partija. Ne želim ni da razmišljam o tome koliko ste partija igrali na ICC-u tokom godina.

Hikaru Nakamura: Tačno.

Chess Life: Da li je Botvinik pogriješio? Ili se šah promijenio na način da je toliko igranje sada dobro za vas?

Hikaru Nakamura: Mislim da se šah dosta promenio. Postoji  mnogo više informacija koje su vam lako dostupne. Bilo da se radi o početnoj bazi podataka, bilo da se radi o mašinama… čak i rješavanju puzli ili igranju preko interneta . Postoji više resursa koje igrači sada imaju u odnosu na recimo one prije 50, 60 godina.

Mislim da je Wesley So dobar primjer ovoga, neko ko je igrao mnogo turnira. Igrao je mnogo Open turnira, igrao je mnogo online šah i naučio je iz toga. U to vrijeme Botvinikova tvrdnja je vjerovatno bila poštena procjena, posebno zato što su ideje otvaranja vjerovatno bile dobre za dugi vremenski period. Danas, barem na vrhunskom nivou, igrate sjajnu varijantu otvaranja u, recimo, Najdorfovoj… svi će to pogledati sa kompjuterskom mašinom i, vjerovatno za pola sata, znaće šta je obara, ili kako izjednačiti.

Vaše ideje otvaranja nisu tako dobra kao što su nekada bile, a zbog informacija uopšte više nisu iste. Sada ima puno igrača koji samo igraju, igraju, igraju. Mislim da se to posebno vidi kod mladih. Ima puno mladih šahista koji imaju rejting možda 2400 ili 2500, koji nisu mogli da igraju tokom pandemije, ili da igraju za tablom, ali sada igraju i mnogi od njih su dobili 100 do 150 rejting poena. Drugo je vrijeme. Kada je to rečeno to je vjerovatno bila istina, ali sada sa svim informacijama potpuno drugačije.

Chess Life: Prije neki dan sam vidio tvit od IM Levyja Rozmana o budućnosti striminga i htio sam da vas pitam o tome. Rekao je: „Konačno vidimo spori pad šahovskog buma. Brojevi svih su pali. Vječno sam zahvalan za protekle dvije godine i osjećam odgovornost da nastavim da guramo našu igru ​​ljudima koji još nisu bili opčinjeni njome.” Nalazimo se na tački kada se svijet počinje ponovno otvarati.

Hikaru Nakamura: Mm-hmm.

Postoje turniri, gledaoci su dozvoljeni u šahovskom klubu Saint Louis. Svijet se na bolje ili na gore, vraća se u normalu. Hoće li ovo promijeniti šahovski striming? Vidite li efekat u svom strimu?

Hikaru Nakamura: Nekako sam na ovo ranije odgovorio na drugačiji način kada ste me pitali da li je ovo posao. Još jednom gledam na to da je šah na mnogo boljem mjestu na internetu nego što je bio 2019. ili prije buma. Da, brojevi su u padu, ali u isto vrijeme, mislim da je jedna stvar koja se na neki način previđa je činjenica da će uvijek postojati periodi zaista učestalih stirminga i periodi u kojima se manje strimuje.

Da koristim primjer – ne želim se previše baviti statistikom, ali ako pogledate recimo avgust ili septembar prošle godine, definitivno je došlo do velikog smanjivanja u mom strimingu i samom šahu uopšte. Čim se Svjetsko prvenstvo pokrenulo… krajem oktobra, u novembru, sa Svjetskim prvenstvom, sve je ponovo krenulo da se ubrzava. To ćete isto vidjeti kada se igra turnir kandidata.

Chess Life: Rekao bih da smanjivanje striminga nije pravi način da se to okarakteriše. Biće perioda u kojima su brojke zaista velike, gdje će biti mnogo ljudi i mnogo interesovanja, i biće perioda u kojima će to biti malo manje. Baza je sada mnogo veća nego što je bila prije tri godine prije pandemije.

Hikaru Nakamura: Posebno bih rekao, kao što sam već aludirao, čitav život sam u šahovskom svijetu. Vidio sam mnogo bumova ili padova. Pogledajte Kasparova, PCA, Intel Grand Prix, sve te događaje — bilo je nekih veoma velikih sponzora, veoma zainteresovanih. Činilo se da šah ide jako dobro. Sada je tonestalo.

Nedavno sam pogledao Erika Andersona. On i AF4C bili su domaćini i sponzori prvenstva SAD-a početkom 2000-ih. Naravno, i to je nestalo. Kako ja to gledam… kada to koristim kao kontekst, mislim da je važno da se pobrinete da baza ljudi koji to prate uvijek raste. Ne mislim da je baza nužno rasla tokom tih ekspanzija, ali sada mislim da postoji mnogo veća baza nego što je bila prije. Biće održivo

dugoročno.

Da li je postojao drugi dio tog pitanja? Da li se radilo o mom strimingu?

Chess Life: Da ste vidjeli efekte na svom strimu?

Hikaru Nakamura: Da. Svakako da su brojke sve manje, ali kao što sam rekao, očekujem da se povećaju za Turnir kandidata. Moje gledište, dugoročno gledano, je da će biti uspona i padova, ali spori pad, gdje polako opada broj… Ne vidim stvarno da se to dešava u ovom trenutku.

Rekao bih, međutim, i to… i ovo ne bi zvučalo egoistično, ali dosta toga ovisi o velikim strimerima i da li nastavljaju da strimuju šah. Za sebe, bar, nemam nikakve planove da radim nešto drugačije. Ali opet, da upotrebim istoriju šaha, osjećam da uvijek postoji mnogo pojedinačnih gledišta… ovih stresnih tačaka gde ako se nešto desi jednoj osobi, stvari mogu da se raspadnu. Namjeravam da dam sve od sebe da nastavim sa strimingom, da svima približim igru.

Chess Life: Osjećate li određenu odgovornost u tom pogledu, s obzirom na svoje mjesto u sistemu?

Hikaru Nakamura: Da. Jedna od najvećih stvari – bilo da sam ja, bilo da je u pitanju neko poput sestara Botez, koristiću nas oboje kao primjere – jeste da postoje ljudi koji se vrlo malo razumiju u šah koji gledaju naše strimove. To nisu samo ljudi iz šaha… to je mnogo ljudi koji, iskreno, mislim da uopšte ne bi gledali šah, da nismo mi na strimingu.

Osjećam veliku odgovornost. Zato, bar u bliskoj budućnosti, neću ništa mijenjati. Igraću puno za tablom i — siguran sam da ćete  pitati i o ovome — namjeravam li igrati više turnira za tablom. Ali ideja da ću nekako prestati sa strimingom i vratiti se jednostavnom igranju šaha za tablom nije nešto što je realno.

Chess Life: Pejzaž se trenutno mijenja. Nalazimo se na jednoj od ovih prekretnica u istoriji šaha. Imamo Chess.com koji najavljuje ciklus Globalnog prvenstva. Play Magnus je ustanovio ono što za mnoge ljude izgleda kao eventualni pokušaj alternativnog rapid ciklusa Svjetskog prvenstva. Naravno, FIDE nastavlja da vodi svoj klasični prvenstveni ciklus. Postoji mnogo dolara koji privlače igrače.

Hikaru Nakamura: Mm-hmm.

Chess Life: Prošle godine ste se takmičili na mnogim Magnus Tour događajima sponzorisanih od strane Chess24 i Play Magnus ~ed., kao i na raznim Chess.com događajima. Čini se da ove godine uglavnom igrate na Chess.com takmičenjima. Ima li razloga za to?

Hikaru Nakamura: Da. Jedna od najtežih stvari – i opet, trudim se da uvijek budem vrlo objektivan u vezi sa situacijom – za šah uopšte je to što se, budući da je u ovom malom bazenu ili ovom malom ribnjaku, svi osjećaju kao da se takmiče jedni protiv drugih.

Osećam da to nije bila dobra stvar na mnogo načina. Sponzoriše me Chess.com i to već mnogo, mnogo godina. Ali igrao sam na Meltwater turnirima prošle godine. Nažalost, što se tiče ove serije događaja, ili ugovora koji su mi Chess24 ponudili, to nije bilo nešto što bih mogao potpisati, iskreno. Nije mi bilo dozvoljeno da strimujem ili radim druge stvari. Bilo je puno sitnica koje… ne moram da ulazim u detalje, ali su me samo spriječile da to prihvatim.

Ono što je, nažalost, vezano za Chess24 i događaje koje su organizovali je da nisu obratili  pažnju na zabrinutost igrača. Sjećam se vrlo jasno da su me, otprilike u isto vrijeme kada sam odlučio da ne igram, ljudi na Chess.com pitali kakav format mislim da bi bio dobar događaj. Ono na što su nagovestili, ili aludirali, jeste da je bilo dosta igrača koji su bili dio prethodnih Meltwater događaja, i koji nisu bili zadovoljni.

Nažalost, Chess24 nije stvarno uzeo u obzir kako se igrači osjećaju u vezi sa određenim obavezama, a također nije uzeo u obzir povratak šaha za tablom.

To je zaista dovelo do stvaranja Rapid šahovskog prvenstva, koje se igra na Chess.com i Globalni šampionat sada, što je još jedan veoma veliki događaj. Svi se takmiče.

Sledeća godina će biti vrlo kritična, rekao bih. Osjećam da ako onlajn šah ostane tamo gde je sada, ne vidim da će nestati. Ako ništa drugo, to će samo polako i dalje odvajati turnire za tablom i ono što FIDE pokušava da uradi, jednostavno zato što je mnogo lakše dobiti sponzore. Ljudi su spremni da ulože novac u šah koji je preko interneta u odnosu na šah za tablom.

Vrlo je lako. Kada idete na Chess.com strim, ili idete na moj strim, prikazujete 10.000 gledalaca, 20.000, nije toliko važan broj. Možete lako reći da je ovoliko ljudi gledalo u datom trenutku.

Kada pogledate turnire za tablom — turnire u St. Louisu, ili turnire poput Gibraltara, ili čak Svjetsko prvenstvo — jedini brojevi koje zaista možete dati su jedinstveni posjetioci vaše web stranice iz X broja zemalja. Mislim da to nije način da se velike kompanije prodaju uz velika sponzorstva

. Ako šah preko interneta  ostane tamo gdje je, čak i sada sa ovim malo nižim brojevima, mislim da će tu da ostane. Polako će se i dalje razvijati.

Chess Life: Da li je ovo dobro za šah? Ono što mislim pod tim je: imati takmičarske cikluse, imati ugovorne probleme koji mogu spriječiti određene igrače da igraju protiv drugih igrača, ili mogu dati određene prednosti nekim igračima u određenim ciklusima. Na duge staze, da li je ovo dobro za šah? Da li je dobro za ljubitelje šaha? Kakav je efekat?

Nekako sam to ranije nagovijestio. Na kraju krajeva, bilo bi mnogo bolje kada bi svi mogli da se pomire i slože da pokušaju da rade zajedno sa svima, a ne da dolazi do situacije u kojoj osjećam da pobjednik uzima sve. Ako završite u situaciji da pobjednik uzima sve, imaćete vrlo jasnog pobjednika na putu i dvije organizacije će patiti, ili možda čak i bankrotirati. Ne znam da li je to zaista dobro, i volio bih da se ljudi slože…

Chess Life: Izvini, mogu li da pitam…

Hikaru Nakamura: Koja će po mom mišljenju pobijediti?

Da.

Hikaru Nakamura: Ako pogledate opšti trend, kako stvari idu, mislim da će veliki pobjednik biti Chess.com na duge staze.

To je jednostavno zato što su oni najpopularnij sajt i imaju najjedinstvenije događaje. Imaju najviše jedinstvenih korisnika. Oni su finansijski održivi. Definitivno zarađuju mnogo novca. Imaju mnogo investitora. Znam da su u privatnom vlasništvu, ali imaju neke veoma velike investitore koji ih podržavaju.

U bilo kojoj vrsti svijeta gdje pobjednik uzima sve, zaista vidim da Chess.com preuzima sve više i više, a FIDE i Chess24 pate na tom putu. Da li je to dobro za šah, nisam siguran. Nadao bih se da ljudi mogu postići dogovore i razumijevanje, ali to je šah, i mnogi ljudi žele da rade po svome.

Chess Life: U američkom šahu dolazi nova generacija. Već ste govorili o Sinquefieldima i efektu koji su imali na američku šahovsku scenu. Borili ste se sa mnogo ovih nadolazećih igrača tokom godina, posebno preko interneta. Ko vam se čini vodećim talentima za budućnost?

Hikaru Nakamura: Samo da dodam tome malo, zaista je sjajno vidjeti šta se dogodilo otkako sam bio u usponu. Sjećam se kad sam bio FIDE majstor, nakon što sam postao majstor sa 10 godina, da bih igrao na normnim turnirima, morao sam ići u inostranstvo. U to vrijeme u SAD-u u osnovi nije bilo standardnih turnira. Možda ih je bilo na Institutu za mehaniku u San Franciscu, ali to je bilo sve.

Naslovna stranica Chess Life za maj 2022

Pogledajte sve standardne turnire sada, bilo da se radi o mjestima kao što je Charlotte, mjestima kao što su Chicago, St. Louis… zaista je sjajno vidjeti sve ove juniore koji imaju priliku da se takmiče.

Osim toga, postoje neki od ovih juniora koji su sada blizu 2700 FIDE, koji, nažalost, nisu dovoljno jaki da igraju ove velike događaje, ali još uvijek postoje događaji u St. Louisu na kojima se mogu takmičiti da bi dobili rejting poene i poboljšali se. Zaista je dobro vidjeti šta se dogodilo sa američkim šahom.

Što se tiče igrača za koje mislim da su najsjajniji talenti, zapravo želim da kažem da su velemajstori  Jeffrey Xiong, Hans Niemann, možda Sam Sevian… to su vjerovatno tri juniora koji imaju najviše potencijala za napredak, bar sada. Ima dosta drugih koji su u usponu i dolaze, poput GM Abhimanyua Mishre i drugih mladih šahista, ali u smislu onih koji su vrlo, vrlo blizu visokom nivou, to su troje.

Hoće li stići tamo ili ne ostaje da se vidi, ali mislim da na osnovu velikih prilika koje su imali da igraju u St. Louisu protiv najboljih igrača – poput Fabiana, Levona, Wesleya, mene – mislim da bilo ko od njih može napredovati. To je uzbudljivo.

Chess Life: Nešto ranije ste pomenuli da planirate da igrate još neke događaje za tablom. Imate li listu turnira na kojima želite da igrate? Prvenstvo SAD, Grand Chess Tour, nešto slično?

Hikaru Nakamura: Grand Chess Tour već sam odlučio da ne igram. Odlučio sam se prije nekog vremena za to, a postoji nekoliko razloga zbog kojih sam odlučio da ne igram. Ali glavni razlog je što moram da radim ono što je najbolje za mene, a trenutno je striming i dalje znatno bolji od takmičenja na šahovskim turnirima tokom čitave godine. Zbog rasporeda, jednostavno nisam mogao da odvojim toliko vremena od svojih obaveza prema sponzorima kao što su Twitch i TSM i Chess.com…

Moj stav je da ću igrati turnire tu i tamo. Igraću turnire koji su dio ciklusa, naravno, kao što su Grand Prix, Svjetski kup i tako dalje. Osim toga, vjerovatno ću samo birati poneki turnir.

Čak i ako ne igram na određenim turnirima, postoje organizatori koji su mi se obratili u vezi sa svojim događajima. Neki od njih, koje sam igrao pre mnogo godina, su, naravno, manji… ali pokušavam da im dam malo objašnjenje. Mogao bih igrati turnir tu i tamo, pa čak i ako nije događaj na vrhunskom nivou samo zbog toga gdje se nalazim i potencijala da im pružim reklamu. To je takođe važno.

Chess Life: Dakle, dolazite na jedan od mojih turnira u Omahi, to je ono što mi pokušavate reći?

Hikaru Nakamura: Dolazim u Omahu? Možda za godišnji sastanak Berkshire Hathaway sledeće godine. Eto. (smiješi se)

Igraću tu ili tamo, ali nemam određen spisak turnira. Moraće biti nešto u vezi sa turnirom što me oduševljava, osim osvojene nagrade.

Kada razmišljam o turniru koji je nestao na nekoliko godina… očigledno zbog pandemije, ali mislim da se vraća sledeće godine, turnir kao što je Gibraltar, to je definitivno nešto što me privlači jer je to Open turnir. Tamo ima puno igrača, na prilično je dobroj lokaciji i što se tiče vremenskih prilika i mjesta za interakciju s ljudima. Takav turnir bi mi, recimo, bio interesantniji nego… Pretpostavljam da sada nemate turnire u Rusiji, ali, recimo, nekada su bili turniri poput Taljevog memorijala koji se održavao u. Moskvi. Turnir poput Gibraltara bi mi bio mnogo privlačniji od turnira kao što je Taljev memorial.

Chess Life: Još dva pitanja. Odbili ste intervjue s brojnim novinarima dok ste se takmičili za turnir kandidata, uključujući, kako mi je rečeno, Europe Échecs i The New Yorker, ali ste pristali da razgovarate za Chess Life. Zašto?

Hikaru Nakamura: Prvo, The New Yorker, nije mi baš jasno kakva je  to bila situacija. Ovo se odnosi na članak Jacoba Sweeta, “The Most Popular Chess Strimer on Twitch”, objavljen 12. aprila na newyorker.com. ~ur. Primijetio sam neke mejlove koje sam primio na dan kada je članak objavljen. Nisam sto posto siguran kako je to funkcionisalo.

Što se tiče Europe Échecs, glavni razlog je jednostavno zato što sam jako zauzet i što se mnogo stvari dešava, a moje vrijeme je dragocjeno. Ako ću da dam intervju, želim ga dati za onu što smatram jednom od najvažnijih publikacija.

Nakamura na naslovnim koricama u junu 2022. CL

Kada razmišljam o Chess Life-u, sećam se koliko sam puta bio u časopisu, da sam bio na naslovnoj strani ili davao intervjue… to seže sve do vremena kada sam imao devet godina. Bio sam na koricama sa Sunilom ’98, mislim da je to bilo – ili sam možda tada osvojio titlu majstora – sa slikama sa Intrepida, onog gdje nosi taj bijeli džemper… Stvarno bih volio da vidim Američki šah nastavlja I dalje, a Chess Life izgleda kao najprikladnija publikacija za intervju.

Veoma sam ponosan što vidim šta se dogodilo. Ne volim baš da se hvalim u pogledu dostignuća, ali kada pogledam unazad, još jedna stvar na koju sam zaista, zaista ponosan je to što sam se preselio u St. Louis 2010. Bio sam veoma uključen od početka – u smislu onoga što su pokušali da izgrade pomognem i uradim šta mogu za američki šah.

CL 05.1998

… držim izdanje May 1998 Chess Life

Hikaru Nakamura: O, imate ga čak, lijepo.

Chess Life: Otisao sam i pronašao ovo iz mog…

Hikaru Nakamura: Vau. Da.

 Chess Life: Od mojih izgubljenih izdanja.

Hikaru Nakamura: Da. To je jedan događaj za koji bih volio da se u  jednom trenutku ponovi. To je bilo iz onoga što su zvali… je li to bio Chess-a-thon? Mislim da su to tako zvali?

Chess Life: Da.

Hikaru Nakamura: Bila je to gomila simulacija. Sjećam se tog događaja — bilo je tamo toliko majstora koji su davali simulacije, a to je bio tako veliki događaj. Bilo bi lijepo da se jednog dana tako nešto ponovi. Jer mislim da je otprilike u to vrijeme to prestalo da se događa. To je bilo stvarno nezaboravno.

Chess Life: Htio sam da vas pitam, dok sam sjedio ovde i spremao se za ovaj intervju, pogledao sam ovo i vidio vašeg očuha. Igrao sam sa njim prije mnogo godina u šahovskom klubu Nassau.

Hikaru Nakamura: Oh wow. U redu. Igrali ste sa njim na Long Islandu. Da.

Chess Life: Sjećam se da sam vas vidio u Nassauu.

Hikaru Nakamura: Mm-hmm.

Chess Life: Pitam se kako izgleda ovo putovanje kada se osvrnem unazad – govorili ste o “povezivanju tačaka poslije”. Taj citat Stevea Jobsa. Šta sve ovo znači? Osvrćući se na tog 10-godišnjeg klinca, tog klinca svježeg lica koji je na koricama, šta biste mu rekli o svemu ovome?

Hikaru Nakamura: O svemu što se dogodilo? To je slično drugom  pitanju koje mi je postavljeno: „Šta bih sebi rekao prije 10 ili 15 godina kada sam bio tek jak šahista u usponu?“ Mislim da ono što bih rekao je: Veruj u šahovski put. Uživaj jer ćeš biti ovdje samo jednom. Kada se osvrnem na to… čak i sa svojom šahovskom karijerom, osjećam da sam imao dosta perioda u kojima sam imao odnos ljubavi/mržnje prema igri i svemu što to uključuje. Imali ste te trenutke, ali znate da vjerujete u Šahovski put. Pratite taj put do mjesta dokle god može da vas odvede.

https://new.uschess.org/news/i-do-feel-big-responsibility

Andrey Beletsky: Kako spojiti štalu sa Boljšoj teatrom?


26. MAJ 2022

Glavni sudija dječjeg prvenstva Rusije u Kostromi, predsjednik Dječjeg kluba Ruske Federacije, odgovarao je na pitanja Vladimira Barskog

– Andreje Vasiljeviču, ovo se stalno događalo, a evo desiće se opet: sledeće prvenstvo Rusije do 9 godina održavaće se u Kostromi …

– Već 21-i put! A osim Kostrome, ova prvenstva se nigdje drugo nisu održavala.

-Da li su ograničenja zbog pandemije završena?

– Kako da kažem? Režim maski u našim krajevima još nije ukinut. Očigledno, čekaju uputstva odozgo.

– Ali situacija je već jednostavnija?

– Na turniru su sudije morale da nose maske. A u ugostiteljstvu, u prodavnicama ljudi su ih već napustili. Niko ne obraća pažnju na to.

– 530 dječaka i djevojčica – je li to puno ili malo?

– Normalno. Zastupljeno je oko 50 regiona: ovo nije samo centralna Rusija, već i Sibir, i zapadni regioni, i Ural, čak su došla djeca i sa Dalekog istoka! Ima malo iskusnijih igraju kod nas po drugi ili čak treći put.

– A šta se dešava sa dječjim šahom u Kostromi?

– Situacija je prilično komplikovana… Iako se u poslednje vreme nazirao neki pomak, on je otišao tamo gdje ne bismo željeli. Došla je odluka gubernatora da se na bazi naše gradske škole otvori područna škola. A sa gradskom školom je bio potpuni neuspjeh, jer su naši činovnici smatrali da je potrebno spojiti nekoliko sportova – navodno bi troškovi upravljanja bili manji. Iako, kombinujući šah sa gimnastikom, akrobacijom i nečim drugim, nisu postigli praktično ništa.

Tada sam još radio u školi i rekao zvaničnicima šta mislim: „Hajde da pokušamo da spojimo štalu sa Boljšoj teatrom!“ Oni su ćutali. Onda sam tražio da mi pokažu autora ideje. Ispostavilo se da je to penzionisani vojnik koji je svojevremeno imao pretenzije prema nama: ispostavilo se da kršimo ruske zakone, jer šahovski čas traje 45 minuta umjesto sat vremena. Odnosno, svaki sat uskraćujemo djeci 15 minuta; onda se ti minuti moraju spojiti i odraditi. Borili smo se godinu dana, apelovali na sve organe – od Ministarstva prosvjete do Roskomtruda i tako dalje.

– Nije čuo da postoji nešto kao „akademski čas“?

-Na kraju su mu to objasnili. Ali prije toga je godinu dana mučio ljude, a vlasti su gledale na svu tu budalaštinu. I ovaj vojnik je sada odlučio spojiti nekoliko sportova. Za direktora škole postavljen je još jedan vojnik u penziji, koji je počeo potpuno divlje da zavodi red. Zbog toga su skoro svi treneri napustili školu, a zatim su počeli da ga tuže, jer im je bez ikakvog razloga smanjio plate. Treneri su počeli otvarati privatne sekcije, gdje se obuka plaća. Ali, čini se, roditelji se sada još nose sa ovim finansijskim teretom.

Ipak, šteta za školu, jer je zgrada za nju posebno izgrađena, sve je bilo u redu… Obratili smo se FSR-u za pomoć, a federacija je poslala dva pisma gubernatoru Kostromske oblasti: potpisana od strane predsjednika FSR A. Filatova i predsjednik Odbora poverenika FSR D. Peskova. Zvaničnici nisu ni na koji način reagovali na prvo pismo, gubernatoru ga nisu pokazali. Međutim, pismo Peskova teško je bilo ne pokazati. Kao rezultat toga, sazvan je sastanak i gubernator je odlučio da stvori područnu školu, kao što smo mi predložili.

– I šta, konačno je stvorena?

– Da, kad bi samo tako bilo! Izvršitelji su na kraju prenijeli drugu odluku gubernatoru. Kao, zašto trošiti novac? Vratimo sekcije pod okrilje našeg grada, ali uz vlastito rukovodstvo. I ništa dobro od toga ne može ispasti: treneri sa ovakvim sekcijama su već tužili, i niko od njih se neće vratiti.

-Ko sada radi u školi?

– Ostao je samo Anatolij Lebedev. I došli su mladi ljudi koji nemaju ni iskustva ni, čini mi se, posebne želje za radom.

Ali uskoro ćemo imati novog predsjednika regionalne federacije – Alekseja Ribinskog. On je pristojan prvokategornik, moj bivši učenik. Aleksej je bio i trener i televizijski čovek, vodio je omladinsku modnu organizaciju i radio je na mnogim drugim mestima. Uspostavio je veze, zaradio novac. Vratio sam se u Kostromu, kupio prostor u u centru, nedaleko od naše škole, i zajedno sa suprugom otvorio tamo dječiji centar koji se zove “Green Club”.

– Ko tamo predaje šah?

-Prije svega, on sam. Pored toga, organizovali smo i sportsku trenažnu grupu za koju predavanja drže vodeći treneri zemlje. Dmitrij Krjakvin, Sergej Slugin, na primjer, držali su predavanja preko skajpa, a djeca su ih, sjedeći u klubu, gledala na velikom ekranu. Oni treneri koji su radili u našoj školi prešli su u “Green Club” – tamo drže plaćenu nastavu.

– Generalno, da li je dječiji šah još uvek živ u Kostromi?

-Pa, kuda da ode? Osim toga, svake godine održavamo dva velika turnira kao što su prvenstvo Rusije do 9 godina i Kup Volge.

– Kada će se održati sljedeća sesija Velemajstorske škole?

– Dvije sesije smo propustili, nažalost, zbog pandemije. Dakle, sledeća je zakazana za septembar – osim ako se, naravno, ništa ne dogodi.

– Šta je novo u Komisiji za djecu i omladinu?

– Čini mi se da smo zamajac dječjeg šaha toliko zavrtili da nema potrebe da ga vodimo u nekom drugom pravcu. Postoji ciklus takmičenja

“Dječiji kup” je veoma popularan – ujedinio je preko 40 turnira. Takmičenje je postalo ono što treba da bude: uz učešće samo onih koji su kvalifikovani u fer borbi. Naravno, ne ide sve glatko, ali izgleda da nemamo nekih posebnih razloga da lomimo koplja na sjednicama komisije.

– A šta će biti umjesto Evropskog prvenstva?

– Mislim da ćemo se vratiti u Evropu. Zašto ne? Možete smisliti različite opcije: neka djeca predstavljaju FIDE ili svoju regiju – Kostromu ili Moskvu, na primjer, a ne Rusiju u cjelini. Iz nekog razloga, čini mi se malo vjerojatnim da ćemo preći u Azijsku šahovsku federaciju. Ali vidjećemo, naravno.

Fotografije Vladimir Barsky

https://ruchess.ru/news/report/andrey_beletskiy_kak_obedinit_konyushnyu_s_bolshim_teatrom/

Intervju-GM David Navara, Češka Republika (ELO 2682)


David Navara

Foto: David Llada

37-godišnji GM David Navara je dugi niz godina bio najbolje rejtingovan igrač u Češkoj, a često i među 20 najboljih na svijetu.

Dok je odrastao, osvojio je niz omladinskih titula, a trenirale su ga češke šahovske legende kao što su Ludech Pachman i Vlastimil Jansa. Velemajstor je postao 2002. godine, sa 16 godina.

David je deset puta osvojio prvenstvo Češke i dugo je bio prva tabla češke reprezentacije. Takođe je osvojio Evropsko prvenstvo u brzopoteznom šahu 2014. godine i učestvovao je na Tata Steel šahovskom turniru više puta.

Prvi put učestvuje na šahovskom turniru TePe Sigeman.

10 brzih pitanja:

1) Koliko godina se profesionalno bavite šahom?

Deset godina, od 2010. godine, kada sam magistrirao logiku. Odustao sam tada od logike, kao što svjedoče moje partije. Ipak, postao sam poluprofesionalac mnogo ranije, postao sam velemajstor 2002.

2) Sa koliko godina ste naučili da igrate šah?

Imao sam oko šest godina kada sam naučio da igram šah.

3) Ko vas je naučio da igrate šah?

Sam, iz šahovske knjige za početnike. (Baka mi je pokazala tu knjigu.)

4) Koji je bio vaš prvi veliki uspjeh na turniru (pobjeda na turniru ili slično)?

U dječijoj konkurenciji, moja bronzana medalja U12 u Cannesu, 1997. U konkurenciji odraslih, dostizanje 7/9 na 2. tabli (sa učinkom od 2775, pretpostavljam) na Evropskom ekipnom prvenstvu u Leonu 2001. bio je veliki iskorak i moj najbolji rezultat do 2005.

5) Da li ponekad učestvujete i u drugim sportovima/igarama? Ako da, koji i na kom nivou?

Ne

6) Da li imate članove porodice ili rođake koji takođe igraju šah? Ako jeste, ko i na kom nivou?

Moj djed je bio pristojan amaterski igrač. S obzirom da je imao tačno 64 godine kada sam se ja rodio, ne znam kako je igrao. Pretpostavljam nešto oko 1700.

7) Šta biste radili danas da se ne bavite šahom profesionalno?

Bilo bi lijepo biti naučnik.

8) Koliko jezika govorite?

Uvijek jedan jezik manje nego što bi mi trebalo! Osim maternjeg jezika, odlično govorim dva strana jezika, pet pristojno i jedan tako-tako. To je osam stranih jezika, ako još nisam izgubio sve svoje matematičke sposobnosti.

9) Ko je, po vašem mišljenju, najveći šahista svih vremena? Zašto?

Nisam siguran da li ima smisla upoređivati ​​igrače u određenom vremenu, jer su okolnosti bile veoma različite u mnogim aspektima, uključujući opšte znanje o šahu, dostupne načine učenja, kontrole vremena (npr. odložene partije), formate događaja, nivo podrške i političke situacije. Superlativi su precijenjeni.

10) Šta se nadate da ćete postići na TePe Sigeman & Co šahovskom turniru 2022?

Igrati dobre i zanimljive partije, ostavite dobar utisak i na tabli i van nje i nadamo se da ću dobro završiti.

GM David Navara, Czech Republic (ELO 2682) – Tepe Sigeman & Co Chess Tournament (tepesigemanchess.com)

Intervju-GM Nils Grandelius, Švedska (ELO 2635)


GM Nils Grandelius, Foto: David Llada

28-godišnji šahovski velemajstor Nils Grandelius bio je broj 1. Švedske dugi niz godina. Postao je šahovski velemajstor 2010. godine i od tada je redovan u švedskoj reprezentaciji.

2015. godine osvojio je Evropsko prvenstvo do 18 godina i prvenstvo Švedske, kao i Masters u Abu Dabiju. Takođe je tri puta dijelio prvo mjesto na šahovskom turniru Tepe Sigeman (2013., 2017. i 2018.). Na Evropskom prvenstvu 2019. završio je 2. iza ruskog GM Vladislava Artemjeva.

2021. i 2022. godine učestvovao je na Tata Steel Chess Masters turniru, suočivši se s najtežom mogućim protivnicima.

Nils po 11. put učestvuje na šahovskom turniru Tepe Sigeman.

10 brzih pitanja:

1) Koliko godina se profesionalno bavite šahom?

Od kada sam završio srednju školu, tako da se bliži osam.

2) Sa koliko godina ste naučili da igrate šah?

Kada sam imao šest godina.

3) Ko vas je naučio da igrate šah?

Moj djed me učio kod kuće. Kada sam imao sedam godina, počeo sam da igram u klubu.

4) Koji je bio vaš prvi veliki uspjeh na turniru (pobjeda na turniru ili slično)?

Moja prva pobjeda na velikom turniru vjerovatno je bila kada sam postao evropski šampion do 18 godina 2011.

5) Da li ponekad učestvujete iu drugim sportovima/igarama? Ako da, koji i na kom nivou?

Uživam u mnogim sportovima iz zabave, posebno u stonom tenisu i badmintonu, ali nisam član nijednog sportskog kluba.

6) Da li imate članove porodice ili rođake koji takođe igraju šah? Ako jeste, ko i na kom nivou?

Većina mojih rođaka zna pravila, ali niko od njih nikada nije igrao u klubu.

7) Šta biste radili danas da se ne bavite šahom profesionalno?

Vjerovatno bih bio na univerzitetu, studirao neku vrstu društvenih nauka.

8) Koliko jezika govorite?

Govorim švedski i engleski. Takođe sam učio njemački u školi i prilično razumijem, ali sam jako, daleko od tečnog znanja.

9) Ko je, po vašem mišljenju, najveći šahista svih vremena? Zašto?

Za mene je to podjela između Magnusa Carlsena i Garrija Kasparova. Nema sumnje da Carlsen igra mnogo bolji šah nego iko ikada, ali Kasparov je mnogo duže dominirao svjetskom scenom. Ipak, ako Carlsen nastavi tako još nekoliko godina, on bi bio jasno broj 1.

10) Šta se nadate da ćete postići na TePe Sigeman & Co šahovskom turniru 2022?Igrati neke zanimljive partije, i ako je moguće, pobijediti!

Intervju-GM Arjun Erigaisi, Indija (Elo 2675)


Arjun Erigaisi

Fotografija: © Lennart Ootes – Tata Steel šahovski turnir 2022

18-godišnji GM Arjun Erigaisi jedan je od mnogih mladih i veoma talentovanih indijskih šahovskih velemajstora.

2016. godine osvojio je U-13 prvenstvo Indije, a velemajstor je postao sa 14 godina. Trenutno je broj 3 na svjetskoj juniorskoj listi najboljih 10.

2021. se kvalifikovao za Champions Chess Tour, gdje ga je nakon tie-breaka eliminisao vrhunski igrač Levon Aronian. Ove godine je osvojio Tata Steel Chess Challengers, postigavši ​​10½ poena u 13 kola, a u martu ove godine osvojio je prvenstvo Indije u šahu.

Prvi put učestvuje na šahovskom turniru TePe Sigeman.

10 brzih pitanja:

1) Koliko godina se profesionalno bavite šahom?

Bavim se šahom već blizu 11 godina, ali profesionalno bih rekao da su prošle tek 4 godine, jer ranije nisam odlučio da ću biti profesionalac i samo sam nastavio da igram iz interesa.

2) Sa koliko godina ste naučili da igrate šah?

Kada sam imao oko 8 godina.

3) Ko vas je naučio da igrate šah?

Otišao sam kod lokalnog trenera u mom gradu i on me naučio pravilima i svemu.

4) Koji je bio vaš prvi veliki uspjeh na turniru (pobjeda na turniru ili slično)?

Rekao bih da je moja prva velika pobjeda bila osvajanje U-13 državnog prvenstva 2016. Naravno da se to sada čini kao vrlo mali uspjeh, ali u tom trenutku se činilo ogromnim.

5) Da li ponekad učestvujete iu drugim sportovima/igarama? Ako da, koji i na kom nivou?

Samo ponekad igram stoni tenis sa sestrom, ali na stvarno užasnom nivou i to je samo za zabavu i opuštanje.

6) Da li imate članove porodice ili rođake koji takođe igraju šah? Ako jeste, ko i na kom nivou?

Moja sestra i otac znaju da igraju, možda bi njihova snaga mogla biti između 1000 i 1100 FIDE Elo.

7) Šta biste radili danas da se ne bavite šahom profesionalno?

Želeo sam da postanem naučnik kad sam bio mlad pa možda to 🙂

8) Koliko jezika govorite?

Govorim telugu (moj maternji jezik), engleski i loš hindi (jezik koji se široko govori u Indiji), tako da je 3, ali zapravo samo 2!

9) Ko je, po vašem mišljenju, najveći šahista svih vremena? Zašto?

U ovom trenutku mi se čini kao Magnus Carlsen, jer je postigao najveći rejting Elo ikada koji je postiglo ljudsko biće.

10) Šta se nadate da ćete postići na TePe Sigeman & Co šahovskom turniru 2022?

Vjerovatno će to biti najjači klasični turnir na kojem ću učestvovati, pa se nadam da ću uživati, igrati dobar šah i završiti u vrhu

GM Arjun Erigaisi, India (Elo 2675) – Tepe Sigeman & Co Chess Tournament (tepesigemanchess.com)

Intervju-GM Michael Adams, Engleska (ELO 2698)


Michael Adams

Fotografija: © Lennart Ootes

50-godišnji GM Michael Adams jedan je od dvojice igrača na ovogodišnjem turniru koji su igrali meč za titulu svjetskog šampiona. 2004. godine igrao je protiv Rustama Khasimdzhanova za titulu svjetskog šampiona FIDE. Izgubio je u doigravanju rezultatom 3½-4½ nakon što je meč završio neriješenim rezultatom 3-3.

Osvojio je 7 puta Britansko prvenstvo u šahu, a već nekoliko  decenija je među najboljim šahistima na svijetu. Među svojim pobjedama na turnirima (prvo mjesto ili dioba prvog mjesta), on ubraja i neke vrlo jake turnire, kao što su Groningen Interzonal 1993., Dos Hermanas turniri 1995. i 1999. i Dortmund Sparkasse turniri 1998. godine.

Prvi put učestvuje na šahovskom turniru TePe Sigeman.

10 brzih pitanja:

1) Koliko godina se profesionalno bavite šahom?

Nikada nisam imao drugi posao, od svoje 17 (33 godine). To zvuči kao davno!

2) Sa koliko godina ste naučili da igrate šah?

Imao sam 6 godina.

3) Ko vas je naučio da igrate šah?

Moj otac.

4) Koji je bio vaš prvi veliki uspjeh na turniru (pobjeda na turniru ili slično)?

Cornwall do 10 godina. Imao sam 8 godina.

5) Da li ponekad učestvujete I u drugim sportovima/igarama? Ako da, koji i na kom nivou?

Volim da trčim, ali samo iz zabave.

6) Da li imate članove porodice ili rođake koji takođe igraju šah? Ako jeste, ko i na kom nivou?

Moj otac je klupski igrač, iako je u bridžu mnogo bolji.

7) Šta biste radili danas da se ne bavite šahom profesionalno?

Dobro pitanje, ali nisam siguran u odgovor.

8) Koliko jezika govorite?

Samo 1, engleski.

9) Ko je, po vašem mišljenju, najveći šahista svih vremena? Zašto?

Mislim da i dalje Garry Kasparov, ali Magnus Carlsen ima vrlo dobre šanse da ga pretekne u budućnosti. Obojica igraju, ili su igrali na potpuno drugačijem nivou od protivnika

10) Šta se nadate da ćete postići na TePe Sigeman & Co šahovskom turniru 2022?

Obećavajući debi.

Intervju-GM Saleh Salem, Ujedinjeni Arapski Emirati (Elo 2690)


Fotografija: Krzysztof Szeląg

wikimedia

29-godišnji GM Salem Saleh jedan je od najjačih azijskih šahista.

Na početku svoje karijere osvojio je niz titula na omladinskom prvenstvu Azije u šahu, uključujući klasu do 14 godina 20027., klasu do 16 godina 2008. i do 18 godina 2009. godine. 2015. godine osvojio je prvenstvo Azije , i tri puta je osvojio prvenstvo Emirata i Arapa. Takođe je osvojio Azijsko prvenstvo u brzopoteznom šahu.

Prvi put učestvuje na šahovskom turniru TePe Sigeman.

10 brzih pitanja:

1) Koliko godina se profesionalno bavite šahom?

Ja sam šahovski profesionalac od septembra 2021.

2) Sa koliko godina ste naučili da igrate šah?

Sa 7 godina sam naučio šah.

3) Ko vas je naučio da igrate šah?

Naučio sam gledajući svoju braću i oca kako igraju šah.

4) Koji je bio vaš prvi veliki uspjeh na turniru (pobjeda na turniru ili slično)?

Osvojio sam azijsko kontinentalno prvenstvo i klasik i Blic 2015. godine, imao sam 22 godine.

5) Da li ponekad učestvujete iu drugim sportovima/igarama? Ako da, koji i na kom nivou?

Često igram fudbal, ali ne učestvujem baš na turnirima, igrao sam u fudbalskom klubu do 12 godina i bio sam jedan od najboljih u svom uzrastu.

6) Da li imate članove porodice ili rođake koji takođe igraju šah? Ako jeste, ko i na kom nivou?

Moj otac igra šah, nikada nije igrao na turnirima, ali pretpostavljam da bi njegov rejting bio oko 1600, imam tri brata, svi igraju šah, dvojica su igrali za reprezentaciju UAE, obojica su bili nacionalni šampioni UAE, plus su imali dostignuća na arapskom nivou. Njihov nivo šaha je oko 2300.

7) Šta biste radili danas da se ne bavite šahom profesionalno?

Vjerujem da bih se bavio drugim sportovima, vjerovatno fudbalom.

8) Koliko jezika govorite?

Dva, arapski i engleski.

9) Ko je, po vašem mišljenju, najveći šahista svih vremena?

Po mom mišljenju toga nema, svi su bili genijalni u svoje vrijeme, teško je porediti jer nisu igrali jedni protiv drugih i nisu imali jednake resurse kada je u pitanju materijal za trening i broj turnira.

10) Šta se nadate da ćete postići na TePe Sigeman & Co šahovskom turniru 2022?

Moj glavni cilj je da učim iz partija i postanem jači.GM Saleh Salem, United Arab Emirates (Elo 2690) – Tepe Sigeman & Co Chess Tournament (tepesigemanchess.com)

Intervju-GM Jorden van Foreest, Holandija (ELO 2715)


Foto: David Llada

23-godišnji GM Jorden van Foreest je poslednjih nekoliko godina jedan od najboljih holandskih igrača.

Već 2013. godine osvojio je juniorsko prvenstvo Evrope do 14 godina, a 2016. prvi put je osvojio i prvenstvo Holandije. 2017. godine završio je 5. na Svjetskom juniorskom prvenstvu, pola poena zaostatka za pobjednikom Arianom Tarijem.

2021. godine njegov rejting je po prvi put dostigao nivo iznad 2700, nakon pobjede na Tata Steel šahovskom turniru u Wijk an Zeeju (nakon pobjede u doigravanju protiv Aniša Girija). Ovo je bio prvi put da je holandski igrač pobijedio u Wijk an Zeeu još od Jana Timmana 1985. On je takođe osvojio TePe Sigeman šahovski turnir 2021. godine.

Po drugi put učestvuje na šahovskom turniru TePe Sigeman.

10 brzih pitanja:

1) Koliko godina se profesionalno bavite šahom?

4 godine.

2) Sa koliko godina ste naučili da igrate šah?

U dobi od 6 godina.

3) Ko vas je naučio da igrate šah?

Moj otac.

4) Koji je bio vaš prvi veliki uspjeh na turniru (pobjeda na turniru ili slično)?

Osvajanje Otvorenog prvenstva Holandije do 10 godina 2009. Imao sam 10 godina.

5) Da li ponekad učestvujete i u drugim sportovima/igarama? Ako da, koji i na kom nivou?

Volim da se bavim drugim sportovima poput fudbala ili stonog tenisa, ali nažalost nisam dobar u njima.

6) Da li imate članove porodice ili rođake koji takođe igraju šah? Ako jeste, ko i na kom nivou?

Moj brat Lucas je GM, a moja sestra Machteld ima oko 2200 rejting.

7) Šta biste radili danas da se ne bavite šahom profesionalno?

Najvjerovatnije studirao na fakultetu, možda informatiku.

8) Koliko jezika govorite?

Engleski i holandski.

9) Ko je, po vašem mišljenju, najveći šahista svih vremena? Zašto?

Kasparov. Način na koji je dominirao nad svojim savremenicima bio je bez presedana.

10) Šta se nadate da ćete postići na TePe Sigeman & Co šahovskom turniru 2022?Nadam se da ću odbraniti titulu!

Intervju-GM Aleksej Širov, Španija (ELO 2695)


Aleksej Širov

Foto: Lars OA Hedlund

49-godišnji GM Aleksej Širov rođen je u Rigi, Letonija, ali je dugo godina predstavljao Španiju. Bio je redovan učesnik vrhunskih turnira i bio je broj 4 na rejting listi Svjetske šahovske federacije.

1998. godine Širov je pobjedio Vladimira Kramnika u meču za pravo da izazove svjetskog šampiona Garija Kasparova, ali meč nikada nije našao sponzore i nikada nije odigran. U kontroverzi koja je usledila nakon toga, Kasparov je umjesto toga odlučio da igra sa Kramnikom.

Često ga upoređuju sa drugim Letoncem, njegovim bivšim trenerom i prethodnim svjetskim šampionom Mihailom Taljem. Često je voljan da napada i zabavlja, i kombinuje to sa nekim vrlo rizičnim otvaranjima. Širovova autobiografija ima prikladan naziv „Požar na tabli“.

Shirov je učestvovao na Sigeman & Co Chess turniru 2011. godine, kada je završio na 4. mjestu.

10 brzih pitanja:

1) Koliko godina se profesionalno bavite šahom?

34 godine.

2) Sa koliko godina ste naučili da igrate šah?

Sa 6 godina.

3) Ko vas je naučio da igrate šah?

Moj stariji brat.

4) Koji je bio vaš prvi veliki uspjeh na turniru (pobjeda na turniru ili slično)?

Osvojio sam svijetski šampionat do 16 godina 1988. Imao sam 16 godina.

5) Da li ponekad učestvujete I u drugim sportovima/igarama? Ako da, koji i na kom nivou?

Ne. Bavim se nekim sportovima, ali moj nivo je prenizak da bih pokušao da se takmičim.

6) Da li imate članove porodice ili rođake koji takođe igraju šah? Ako jeste, ko i na kom nivou?

Moj otac je imao rejting oko 2000, ali je preminuo prije tri godine.

7) Šta biste radili danas da se ne bavite šahom profesionalno?

Ne mnogo. Možda provodio vrijeme u zatvoru kao „pogrešan“ političar. Ako ste slobodni, onda možda radite za Uber ili davati časove šaha.

8) Koliko jezika govorite?

Uglavnom tri – ruski, španski i engleski. Nešto malog znanja imam iz još 3-4 jezika.

9) Ko je, po vašem mišljenju, najveći šahista svih vremena? Zašto?

Talj jer je bio iz istog grada kao i ja.

10) Šta se nadate da ćete postići na TePe Sigeman & Co šahovskom turniru 2022?Nadam se da ja i Miki nećemo zauzeti poslednja dva mjesta.

Intervju-GM Hans Niemann, SAD (ELO 2656)


Hans Niemann

Fotografija: © Lennart Ootes

18-godišnji GM Hans Niemann jedna je od zvijezda u usponu u američkom šahu.

Naučio je da igra šah u Holandiji gdje je živio, a po povratku u SAD sa 10 godina brzo je napredovao i počeo da se takmiči na ozbiljnom nivou, a 2016. dijelio je prvo mjesto na šampionatu juniora Sjeverne Amerike. Velemajstor je postao 2020., a 2021. osvojio je Svjetsko prvenstvo u Filadelfiji, kao i juniorsko prvenstvo SAD.

Prvi put učestvuje na šahovskom turniru TePe Sigeman.

10 brzih pitanja:

1) Koliko godina se profesionalno bavite šahom?

Rekao bih da se profesionalno bavim oko godinu dana otkako sam završio srednju školu u maju 2021. Nakon što sam diplomirao, počeo sam sve da fokusiram na takmičenje.

2) Sa koliko godina ste naučili da igrate šah?

Naučio sam da igram šah sa 8 godina.

3) Ko vas je naučio da igrate šah?

Naučio sam da igram šah u školi, jer je šah bio dio osnovnog nastavnog plana i programa.

4) Koji je bio vaš prvi veliki uspjeh na turniru (pobjeda na turniru ili slično)?

Moj prvi veliki uspeh na turniru je verovatno bila pobjeda na World Openu 2021. Imao sam 18 godina.

5) Da li ponekad učestvujete i u drugim sportovima/igarama? Ako da, koji i na kom nivou?

Nekada sam bio aktivan takmičar u vaterpolu, plivanju i biciklizmu. Odnedavno plivam i igram tenis povremeno.

6) Da li imate članove porodice ili rođake koji takođe igraju šah? Ako jeste, ko i na kom nivou?

Niko od moje porodice ili rodbine ne igra šah.

7) Šta biste radili danas da se ne bavite šahom profesionalno?

Vjerovatno bih sada igrao vaterpolo na koledžu da nije bilo šaha.

8) Koliko jezika govorite?

Govorim samo engleski.

9) Ko je, po vašem mišljenju, najveći šahista svih vremena?

Bobby Fischer je po mom mišljenju najveći šahista, zbog činjenice da se borio protiv čitavog Sovjetskog Saveza i uspio da dominira terenom sa ogromnom razlikom.

10) Šta se nadate da ćete postići na TePe Sigeman & Co šahovskom turniru 2022?

Da šah igram najbolje koliko mogu, to je očigledan cilj, ali osvajanje turnira je uvijek moj glavni prioritet!

Ekaterina Lahno: “Šah je sjajan: skoro da nema ograničenja u godinama, možete igrati i pobjeđivati ​​jako dugo”


Ekaterina Lahno, trostruka svjetska prvakinja u brzopoteznom šahu i jedna od najjačih šahistkinja na planeti, napravila je pauzu od priprema za dugo očekivanu Olimpijadu, koja će se održati ovog ljeta, i razgovarala sa Anastasijom Uglik o tome šta misli o  „Daminom gambitu“

Ekaterina se ne sjeća tačno kada je počela da igra. „Postoje priče da sam sa dvije godine i osam mjeseci već znala da slažem figure i povlačim neke poteze, ali ja to, naravno, ne mogu da potvrdim“, kaže ona. “Učestvovala sam na svom prvom zvaničnom turniru sa četiri godine, sa pet sam se takmičila na prvenstvu Ukrajine.”

Pa, sa dvanaest godina, postala je najmlađa žena velemajstor u istoriji šaha, oborivši naizgled neoborivi rekord Judit Polgar za pune tri godine.

“Sportsko djetinjstvo je uvijek teško. Dobro se sjećam kako sam sa zavišću gledala svoje drugove iz razreda kada su srećni napuštali školu, iščekujući kako će brzo da urade domaći i otrčaće u dvorište da se igraju, jer mene je kod kuće čekala samo šahovska tabla. Ali pošteno rečeno, uvijek sam voljela da se igram. I da osvajam medalje takođe – i na tim ranim prvenstvima i sada, iako je, čini se, bilo vremena da se naviknem.

Na pitanje koja je suštinska razlika između ženskog i muškog šaha, Ekaterina otvoreno odgovara: „Žene igraju lošije. I nije važno da li je to zbog naše emotivnosti, koja utiče na donošenje odluka, nemogućnosti dugotrajnog održavanja maksimalne koncentracije ili možda što u određenoj fazi morate birati između profesije i porodice, jer povratak nakon pauze, na primjer vezanog za rođenje djeteta, nije nimalo lak. Ipak, Ekaterina ima četvoro djece: najstarije od prvog muža Roberta Fontainea, francuskog šahista, i još troje od sadašnjeg Aleksandra Grischuka, jednog od najjačih velemajstora svijeta. “Činjenica da imamo takvu porodicu ima svoje pluse i minuse. S jedne strane, dobro se razumijemo suptilne stvari koje nekom čovjeku izvana mogu izgledati beznačajne. S druge strane, zajedno možemo uroniti u šahovske analize i niko nas neće prekidati. Iako se djeca odlično uklapaju i funksionišu u ovome.”

Lagno je prilično spokojna  kada je u pitanju činjenica što šah ne baš uspješno pokušava da bude više medijski. „Volim umjetničko klizanje, samo sam tu pravi navijač. I kada gledam djevojke na ledu pod bljeskovima kamera i uz vrisku navijača, zadivljena sam njihovom koncentracijom. Ali takva slava nama se neće desiti: kratak program od tri minute mnogo je bolji za gledanje od ljudi koji tiho sjede šest sati za  tablom.

Ipak, radujem se velikoj smotri, Svjetskoj šahovskoj olimpijadi, koja će se održati u julu. “Želim da se ona održi ovaj put – već je odložena zbog pandemije – i sanjam da budem među prve tri. Kao minimum. Bio bi to prekrasan ulazak u središnjicu  ​​moje karijere. Na kraju krajeva, šah je u ovome dobar: skoro da nema ograničenja u godinama, možete igrati i pobjeđivati ​​jako dugo.”

https://bazaar.ru/heroes/harpers-bazaar/ekaterina-lagno-shahmaty-ved-chem-horoshi-vozrastnyh-ogranicheniy-pochti-net-ty-mozhesh-igrat-i-vyigryvat-ochen-dolgo/

Damin gambit. Velemajstor Kovanova – o šahu iza kulisa


Piše: Alexander TIKHOVOD

16.03.2022

U Saratovu je počela značajna karijera osvajačice kupa Rusije, velemajstora Baire Kovanove. Predstavlja svoj region od 2006. godine.

Uoči šahovske sezone, šahistkinja je ispričala kako je bilo u borbi sa muškarcima, kakose trudi da ne izgubi samokontrolu, i o tome što je učešće na međunarodnim takmičenjima odloženo na neodređeno vrijeme.

“Ići ćeš u Saratov, i sve će uspjeti”

– U decembru ste po drugi put osvojili Kup Rusije. Ovoj pobjedi posebnu težinu daje činjenica da je u ženskom šahu sve teže pobijediti…

Baira Kovanova: – Konkurencija je stvarno sve veća, iako su nova imena u našem sportu rijetka, a krug glavnih kandidata za titule gotovo da se ne mijenja. U 2017 godini

prvi put sam pokazala najbolji rezultat na Kupu zemlje. Prošle jeseni putovala  sam rutom Čeljabinsk, Soči, Varšava, gdje se održavalo Svjetsko prvenstvo u rapidu i blitz-u, a krajnja destinacija turneje bio je Hanti-Mansijsk – tradicionalno mjesto za finale ruskog šahovskog kupa.

– Zašto ste izabrali šah?

Baira Kovanova – Podstaknule su me određene okolnosti, kao da je neko odozgo naredio. Kada sam bila u školi, u Kalmikiji se pojavio kult šaha. Šah je postao obrazovni predmet. U mom dnevniku se pojavilo 15 petica, na primjer, za damin gambit i druge varijante otvaranja, od kojih najčešće zavisi ishod meča. Generalno, bila sam aktivan tinejdžer. Osim obaveznih časova, zanimala se i za – ples, borilačke vještine, savladala je muzički instrument sa tri žice. Na kraju sam odustala od svega kako bih se fokusirala na šah. Zaista sretan susret za mene je bio sa trenerom Pavelom Lobachom, koji je pozvan da trenira šahovsku reprezentaciju Kalmikije. Imala sam tada 16 godina i moj takmičarski rejting mi nije baš dozvoljavao da računam na uspješnu sportsku karijeru. Lobach je ohrabrio: „Ići ćete u Saratov, i sve će uspjeti.“

Tačna računica i živopisne emocije

– Ovaj mentor je primjetio vašu ne baš jednostavnu ekspanzivnu prirodu. A ipak ste zajedno napravili snažan tandem.

Baira Kovanova – Saratovski trener, kojem dugujem uspon do vrhunaca profesionalnog sporta, koji je odgojio velemajstore svjetske klase, među kojima je i Natalia Pogonina, i sam je sjajna osoba. Svijet ove igre, zasnovan na preciznosti proračuna, ispunjen je živim emocijama. Partije su poput zamršene detektivske priče ili očaravajućeg trilera. Susreti starih rivala na tabli razvijaju se po scenarijima koji nisu slični jedan drugom. Vodi se borba intelekta, karaktera i snage volje. Nervirala sam se u svakoj prilici, nisam mogla da se nosim sa svojim prirodnim temperamentom i, povlačeći impulsivne poteze, gubila sam malo po malo prednost koju sam stekla. Činilo se da je pobjeda blizu, ali dozvoljavala sam previde i odmah dolazila na ivicu neuspjeha. Pavel Vladimirovič me je navikao na potreban red, sistematski radio na greškama. Samokontrola je neophodna: prednost u šahu ima onaj ko u stresnoj situaciji drži hladnom glavu, tvrdoglavo igra svoju varijantu, usprkos povremenim  pogrešnim proračunima.

– To znači, nakon preseljenja u Saratov, promijenili ste se kao osoba?

Baira Kovanova – To je zaista težak posao. Teško je fokusirati se na intelektualnu aktivnost dok živite u Elisti. Sa našim istočnjačkim načinom života, odvlači vam pažnju brojna rodbina: čak i drugi rođaci se smatraju članovima vaše porodice, uvijek vas mogu pozvati u posjetu, a nepristojno odbiti. Moj otac, koji više nije živ, bio je zabrinut za moj šah, pratio me na svim takmičenjima, pokušavao da me zaštiti od nepotrebnih nevolja. Međutim, igranje na račun talenta zaostaje za teorijom koja se brzo razvija. Računarski program daje izgledne kombinacije. Nakon što ih utvrdite, nemate dilemu u partiji oko svakog poteza. Takav trening zahtjeva svakodnevno potpuno uranjanje nekoliko sati za redom. Samo u Saratovu sam radila na ovaj način.

– Grad na Volgi, koji je postao vaš drugi dom, nije kao Elista. Da li ste imali problema s adaptacijom?

Baira Kovanova – Nedavno je Saratov, posebno njegov centar, postao ljepši. Osjećam se ugodno ovdje, pored muža, koji je rodom iz Dagestana. Dovešću svoju ćerku, o kojoj još uvijek brine moja baka u Kalmikiji. Internacionalna porodica! Lična sreća, visoko obrazovanje, sportski uspjeh – na Saratovskoj zemlji su se složili sastavni djelovi moje sudbine. Ovdje, na Pravnoj akademiji, pomagali su mi u svakodnevnim životnim i finansijskim poslovima. Vjerovali su u mene. To me inspirisalo  čak i više od nekih turnirskih uspjeha.

Žene protiv muškaraca

– Šahovska takmičenja zahtjevaju veliku mobilnost. Kako to uspjevate? A šta će se promijeniti u vašem rasporedu, s obzirom na situaciju u svijetu?

Baira Kovanova -Jedne godine se Viša liga igrala u Vladivostoku, a druge – u Kalinjingradu na Baltiku. Morate biti u odličnoj fizičkoj formi kako biste izdržali ritam stalnog kretanja, i što je najvažnije, manje se umarati u partijama koje ponekad traju i po sedam sati. Ovo je klasičan šah.

U brzim varijantama igre imate dvije do deset sekundi po potezu, i to je prava zabava. U blitzu, koji postaje sve popularniji, ne osjećate nervozno preopterećenje, a porazi nisu tako bolni kao u klasičnom šahu. Iako se blitz pokazao traumatičnim događajem zbog pandemije: učesnici koriste maske, I odvojeni su prozirnom pregradom sa otvorom veličine table. Žureći da pomjerite figuru, riskirate da oderete kožu, da posječete ruku na rubu pregrade. Neki velemajstori su prešli na online igru. Što se tiče putovanja u inostranstvo, ona su otkazana za sve ruske sportiste. Vazdušni prostor je zatvoren, a valuta je poskupjela. Hajde da igramo u Rusiji.

– Da li prihod velemajstora zavisi isključivo od broja uspješnih partija i osvojenih turnira?

Baira Kovanova – A takođe i od treniranja. Daleko smo od najplaćenijih sportista. Sve što regionalna federacija može učiniti da podrži svoje šahiste danas je 800 rubalja dnevno za hotel. Njen budžet je prilično mali, usprkos činjenici da je u Saratovu ova igra veoma popularna i da postoje majstori koji donose slavu regionu. Morate stalno zarađivati ​​na putu. Spremam se za klupsko prvenstvo Rusije koje počinje na rivijeri Sočija. U ženskom šahu nema impresivnog nagradnog fonda. Ali nema skandala, kao kod Vladimira Kramnika. Ruski velemajstor optužen je za nepoštene metode borbe na svjetskom prvenstvu protiv Bugarina Topalova: često je išao u toalet tokom meča. Kako se ispostavilo, Kramnik je imao zdravstvenih problema. Napominjem da je takmičenje sa muškarcima najsigurniji način da šahistkinja unaprijede svoju vještinu. Vjeruje se da žene u šahu slabo drže odbranu kada su suočene sa agresivnom igrom i da su jednostavne u svojim akcijama. Ipak, mislim da stil igre više ne zavisi od pola, već od individualnog karaktera. Na primjer, Judit Polgar, koja je osvojila mnoge muške turnire, bila je poznata po svojoj sposobnosti napada, voljela je da rizikuje.

– Ovaj tip je bio osnova radnje popularne mini-serije „Damin gambit“. Da li je ovaj film autentičan sa profesionalne tačke gledišta?

Baira Kovanova – Zadivljujuće snimljeno. Scene su bile zabavljene kada, pod dejstvom tableta, glavnu junakinju posjećuju vizije – šahovske studije koje se pojavljuju na plafonu. Sam film više liči na sportsku reklamu. Njegove epizode su urnebesne. Glumica, u ulozi čuda od djeteta po imenu Elizabeth, pomiče figure kao da ih prvi put drži i nespretnim pokretom dodiruje dugme na satu koje fiksira vrijeme igre. Ovo kreativno iskustvo samo potvrđuje koliko je velika i nepoznata prava dubina šaha.

Biografija Baira Kovanova. Rođena je 12. maja 1987. godine u Elisti. Šahom se bavi od 10. godine. Od 2007. Je međunarodni velemajstor. Učesnik studentskih svjetskih prvenstava i Univerzijada, turnira serije FIDE Grand Prix, superfinala ruskih prvenstava. Dvostruki osvajač Nacionalnog Kupa. Višestruki šampion Rusije i višestruki osvajač Evropskog klupskog kupa u sastavu Jugre (Hanti-Mansijsk).

Tatiana Flores-Intervju sa Carissom Yip


21.2.2022 – U ekskluzivnom intervjuu sa Tatjanom Flores, Carissa Yip govori o svojoj šahovskoj karijeri, svojim studijama, nekim od svojih najvažnijih partija, nezaboravnim šahovskim trenucima, i iznosi planirani raspored šahovskih turnira za ovu godinu!

Američka šahistkinja rođena je 10. septembra 2003. godine u Bostonu, a naučila je da igra šah od svog oca sa šest godina i vrlo brzo je uspjela da ga pobijedi. Uskoro su usledili nacionalni i međunarodni uspjesi i rekordi: najbolje rejtingovana osmogodišnja šahistkinja u zemlji, najmlađa šahistkinja koja se kvalifikovala u USCF (United States Ches Federation) za titulu eksperta u istoriji, najmlađa šahistkinja  nacionalni majstor, i u desetoj godini postala je najmlađa šahistkinja ikada koja je porazila velemajstora. 2019. Carissa je postala ženski velemajstor (WGM), a 2020. postala je IM. Prošle godine je osvojila prvenstvo SAD-a za žene 2021. u St. Louisu sa odličnim performansom od 8½ poena od 11, završivši 1½ poen ispred svojih konkuretkinja.

Šta najviše volite kao šahistkinja?

Carissa Yip -Mislim da najviše volim mogućnost da putujem i da tako istražujem svijet, upoznajem mnogo različitih osoba i postanem prijatelj sa mnogima od njih. To mi je nešto veoma dragocjeno.

Koje su najveće prednosti šaha u vašem životu?

Carissa Yip -Kao što sam rekla; Upoznala sam mnogo ljudi koje ne bih upoznala da nije bilo šaha, ali mislim da je šah takođe oblikovao moj mentalni okvir i način razmišljanja budući da igram od kada sam bila dijete. Takođe mislim da je to nekako izgradilo ovu osnovu racionalnosti, kritičkog mišljenja i vještinu rješavanja problema koje možda ne bih mogla imati da nije bilo šaha.

Vi ste najmlađa Amerikanka u istoriji koja je stekla titulu međunarodnog majstora. Da li biste rekli da je ovo najveći uspjeh u vašoj dosadašnjoj karijeri?

Carissa Yip -Da, definitivno! To je ono za što sam radila od svoje 12 ili 13 godine, tako da je to bilo vjerovatno najveće dostignuće do sada u mojoj šahovskoj karijeri zajedno sa osvajanjem Prvenstva SAD-a za žene 2021.

Prošle godine ste postali šahovska prvakinja SAD-a sa veoma jakim performansom! Kakav je bio osjećaj i šta očekujete od prvenstva SAD-a 2022?

Carissa Yip -To je zapravo bilo vrlo zanimljivo iskustvo jer je to bilo prvi put da igramo  direktno od 2019. godine; turnir 2020. održan je online. Turniri tokom Covida su uvijek komplikovani i prilično različiti, a ja nisam igrala toliko u poslednje dvije godine. Bilo je interesantno i zato što ga obično održavaju na proljeće što se uvijek poklapa sa proljećnim raspustom u mojoj školi, ali 2021. godine turnir je bio sredinom mog prvog polugodišta.

Cijenim to što mi škola dozvoljava da idem na šahovske turnire, ali obično nekome daju samo pet slobodnih dana godišnje, ali turnir je trajao dvije nedjelje! Zato sam morala podnijeti posebnu molbu kada smo konačno saznali datume turnira, tako da je čak i dolazak na turnir bio komplikovan. A škola me jako zaokuplja, tako da nisam trenirala nekoliko mjeseci, možda dva ili tri, i mislim da sam se u početku osjećala prilično ‘zarđalo’ i mislim da se to pokazalo i u mojim partijama. Na kraju sam pronašla svoj ritam i mislim da sam počela da igram dobro.

Za ovogodišnje prvenstvo SAD nadam se da ću uspjeti da odbranim titulu. Nisam baš sigurna kada će se turnir održati ove godine jer Covid još uvijek traje i da li će biti online ili lično… Mislim da je to sve što mogu da kažem u vezi sa tim. Sve je i dalje vrlo neizvjesno, ali mislim da će sastav biti približno isti i nadam se da ću moći da igram i da odigram dobro.

Kako biste opisali svoj stil igre?

Carissa Yip -Mislim da je moj stil igre definitivno taktički ili agresivan. Zaista ne bih sebe nazvala super čvrstim igračem; Mislim da inače često osciliram. Procjena moje pozicije također dosta varira, što možda nije baš dobro za mene (smijeh), ali trudim se da stvari budu dinamične i rizične, pa u mojim partijama osjećam kao da nikad nije gotovo. Uvek postoje trikovi, taktika na koje bih mogla da se oslonim.

Neki ljudi bi mogli reći da je pozicija poziciono izgubljena, ali sve dok postoji iskra nade u poziciji, osjećam da mogu nastaviti da igram sve dok održavam dinamičnu igru. Mislim da se najbolje snalazim u situacijama kada je pozicija puna života, mogućnosti i ideja.

Recite nam nešto o vašim najznačajnijim partijama i šahovskim trenucima.

Carissa Yip -Rekla bih da je jedna od mojih najupečatljivijih partija pobjeda protiv Ju Wenjuna na Cairns Cupu 2020. Sve u svemu, ovaj turnir mi je vjerovatno bio i jedan od najupečatljivijih, jer sam počela porazima u prve četiri partije, što je bilo jako  sramotno! Bio je to prvi put da sam igrala turnir sa tako dobrim šahistkinjama, sa najboljim ženama na svijetu i išlo mi je prilično loše.

Ali u drugoj polovini turnira  sam se nekako sabrala i došao je moj vrhunac na turniru, a to je pobjeda protiv Ju Wenjuna crnim figurama – vjerovatno jedan od vrhunaca u mojoj dosadašnjoj šahovskoj karijeri. Još jedan trenutak za pamćenje za mene je bio kada sam pobijedila svog prvog GM-a! Imala sam deset godina i još uvijek se prilično jasno sjećam partije; to nije bila najbolja partija ikada, ali je u to vrijeme bila veoma dobra.

Koje planove i ciljeve imate po pitanju šaha i akademskog obrazovanja?

Carissa Yip -U šahu bih barem voljela da postanem GM, to je sledeći korak. Nadam se da ću nastaviti da igram šah dok studiram. Sledeće godine idem na koledž, tako da još uvijek mnogo razmišljam o tome. Nisam još sasvim sigurna šta želim da studiram, ali još uvijek imam vremena da se odlučim i razmislim o svemu. Trenutno naginjem dvostrukom smjeru sa nečim poput informatike sa filozofijom ili istorijom.

Kako uspijevate da spojite školu i studije sa šahom?

Carissa Yip -Trudim se da svaki dan nađem vremena za malo učenja šaha. Nedavno je bilo prilično zauzeta u završnoj godini, ali nadam se da ću se vratiti u ovu radnu rutinu od nekoliko sati šahovskog rada svakog dana.

Koje projekte imate za ovu godinu i koje turnire planirate da igrate?

Carissa Yip -Nisam baš sigurna za turnire jer je sve online, ali još uvijek ćaskam s nekim ljudima, radim na vlastitom poboljšanju, a nadam se da će biti turnira na ljeto na kojima ću moći da igram da pokušam da osvojim neke norme. To je trenutno plan, ali ćemo morati vidjeti koji će se turniri zapravo održati.

Šta biste željeli da poboljšate ili promijenite u šahovskom svijetu?

Carissa Yip -Mislim da se posljednjih godina odnos šahovske zajednice prema ženama koje igraju u svijetu šaha popravio, ali definitivno bi se moglo ići I dalje. Dakle, ono što bih voljela da vidim je više žena u šahu i manje onih koji omalovažavju šahistkinje.

Hvala vam puno na vašem vremenu, gospođo Yip! ChessBase tim i ja vam želimo sve najbolje u vašim budućim nastojanjima.

Intervju je vođen putem Zoom-a 11. januara 2022. godine na engleskom jeziku.

https://en.chessbase.com/post/an-interview-with-carissa-yip

Intervju sa Vladislavom Artemjevim (3.nastavak)


“Karpov je u dobroj fizičkoj i psihičkoj formi. Održava formu“

Foto: © Mikhail Zakharov / IA Tatar-inform

„U komunikaciji, Karpov je apsolutno skroman, i razumjete kako još uvek voli šah“

– Na otvaranje Kupa gradonačelnika pozvan je počasni gost Anatolij Karpov. Da li ste stigli da komunicirate s njim?

Vladislav Artemjev – Ne ovog puta. Mi, učesnici, okupljeni u gradskoj skupštini smo sjedili. Pojavio se Anatolij Jevgenijevič, održao pozdravni govor i brzo su ga pozvali i odveli. Po svemu sudeći, 12. prvak svijeta imao je gust raspored susreta i događaja.

– Kako je vizuelno izgledalo stanje 70-godišnjeg Karpova?

Vladislav Artemjev- Vedar, dobar govor. I dalje radi u Državnoj Dumi, tako da je u dobroj fizičkoj i psihičkoj formi. Održava se u dobroj formi.

– Znate li da li on i dalje sjedne za tablu da igra?

Vladislav Artemjev – Skoro nikad. Mada, znate, postojala je jedna epizoda. Na ljeto sam s njim odigrao dvije brzopotezne partije. U Moskvi je održan turnir u pomen na velemajstora Smislova, a Anatolij Jevgenijevič je sasvim neočekivano odlučio da učestvuje u njemu. Na turniru je učestvovalo 30-ak šahista, skoro svi velemajstori, a Karpov je zauzeo mjesto u sredini tabele – po mom mišljenju 14. mjesto. Za osobu koja sada rijetko trenira i koja je u respektabilnim godinama, morate se složiti, veoma vrijedan rezultat. S njim sam igrao dvije partije – jednu sam dobio, drugu igrao neriješeno.

– Da li vas je to obradovalo?

Vladislav Artemjev – Zapravo, nisam baš želio da igram sa njim, shvatajući da on sada nije u najboljoj kondiciji. Zato, čak i malo mi je žao što sam pobijedio. S druge strane, malo smo razgovarali nakon partija i bilo je lijepo. U komunikaciji, Karpov je apsolutno skroman, i shvatite koliko i dalje voli šah.

Učesnici šahovskog Kupa gradonačelnika Kazana

Foto: kzn.ru

„Najnoviji ruski sportski filmovi žive“

– Tada još, film Alekseja Sidorova „Svjetski šampion“ nije izašao?

Vladislav Artemjev – Ne, ali su se stvaraoci filma konsultovali sa Karpovom. I ne samo s njim, već i, na primjer, s velemajstorom Jurijem Balašovim, sekundantom svjetskog prvaka u tom istorijskom meču s Korčnojem, čiji su događaji opisani u filmu.

– Tako smo glatko prešli na razgovor o tim čuvenim događajima iz 1978. godine. Ako je Balašov bio sekundant Karpova, onda ko je bio sekundant Korčnoju?

Vladislav Artemjev – Genadij Sosonko, koji je takođe emigrirao, poput Viktora Korčnoja, i počeo da igra za Holandiju.

Hajde da pričamo o filmovima. Lično, drago mi je da su u Rusiji naučili da prave kvalitetne sportske filmove. „Legenda broj 17“, „Moving up“, „Na ivici“ i evo „Svjetski šampion“. Već u prvim novogodišnjim danima otišli ste da gledate „Svjetskog šampiona“. I kakvi su opšti utisci?

Vladislav Artemjev – Prije svega, slažem se da su najnoviji domaći sportski filmovi, poput „Kretanje prema vrhu“, zaista kvalitetni – nekako su živi, ​​prirodni. Sa suprugom i rodbinom sam pošao da gledam “Šampiona” već 2. januara. Impresionirala me i kompjuterska grafika u filmu. Proces izračunavanja varijanti prikazan je na tako zanimljiv i slikovit način. Sve u svemu, film mi se jako svidio, posebno zato što je umjetničko djelo. Film od početka do kraja, kako kažu, drži, ne pušta. Zaista mi se svidjela priča povezana s Karpovljevim odnosom sa ocem. To je takva priča kako je tata doveo malog Tolju za ruku u šahovski klub i kako je on tamo, u Zlatoustu, učestvovao u simultanci sa već svjetski poznatim velemajstorom

Korchnojem! I kako su dramatična sva Karpovljeva preživljavanja kada sazna za bolest svog oca. Zanimljiva je i razotkrivena linija odnosa sa nevjestom velemajstora, koja mu je postala prva supruga. Istina, autori filma su joj promijenili ime – na ekranu se zove Veronika, ali u životu je bila Irina, ima zajedničkog sina sa Anatolijem Evgenijevičem.

– Šta možete reći o glumcima uključenim u film, a pre svega o izvođačima glavnih uloga – Ivanu Jankovskom (Karpov) i Konstantinu Habenskom (Korčnoj)?

Vladislav Artemjev – Posebno mi se dopala gluma Habenskog. Viktor Korčnoj je bio složena osoba u životu – o tome govore i činjenice i sjećanja ljudi koji su s njim bili bliski prijatelji. Za to su postojali i objektivni razlozi. Na primjer, teško lenjingradsko djetinjstvo u opkoljenom gradu, gubitak oca na frontu bez traga na samom početku rata. Zadao je sebi cilj da postane svjetski prvak i išao je ka njemu čitav svoj život. Njemu je bio svojstven bijes, i to ne samo u sportu (što je sasvim normalna pojava). Ali čini mi se da on nije u svemu bio tako negativna osoba, kao što je prikazano u filmu. Dolazi na partije sa brojanicom, donosi mjerač zračenja (iako je ovo drugo moglo da bude).

-Ljudi iz sekte su u njegovoj grupi podrške…

Vladislav Artemjev  – Zaista je bilo sektaša iz organizacije Ananda Marga zabranjenih u Indiji. Generalno je imao šarolik sastav tima. Što se tiče parapsihologa, poznato je da je Karpov sa sobom doveo parapsihologa Zuhara, a u sali je pokušao da izvrši mentalni uticaj na pretedenta.

„Mečevi Spaski – Fišer i Karpov – Korčnoj izašli su iz okvira čisto šahovskog sukoba“

– Vlade, sećam se koliki je bio interes u Sovjetskom Savezu za meč 1978. u Bagiju. Još uvijek se sjećam kako su svi raspravljali o događajima na meču za svjetskog šampiona  1972. između Spaskog i Fišera. Mislite li da je takvo interesovanje za ove mečeve bilo povezano sa interesovanjem za šah uopšte ili sa političkom pozadinom susreta?

Vladislav Artemjev – Oba ova meča, Spaski – Fišer, i Karpov – Korčnoj, izašla su iz okvira čisto šahovske konfrontacije. Oni su bili percipirani kao borba supersila, ideologija, morala. I otuda široka pokrivenost borbi, i ogromno interesovanje. I, drugo, tada život ljudi još nije bio toliko raznovrstan kao danas, kada različite grupe ljudi zapravo nemaju ista interesovanja. A takvi događaji kao što je meč za šahovsku krunu postali su predmet interesovanja čitavog društva. Nije bilo interneta, blogova. I kao rezultat toga, vijest o meču između Karpova i „antisovjeta“ objavljivana je odmah nakon informacija o političkom životu zemlje.

– Da li ste proučavali kreativno nasleđe Karpova i Korčnoja?

Vladislav Artemjev – Naravno da jesam. Njihovi stilovi igranja bili su različiti. Karpov se oduvijek odlikovao velikom izdržljivošću. On je veoma dobar defanzivac. S vremena na vrijeme dolazio je u tešku situaciju, ali je postepeno stabilizovao situaciju na tabli i spašavao se. Imao je veoma vrijednu osobinu – osjetio je  trenutak kada je protivnik popustio, i nakon duge odbrane mogao je preći u kontru i otići do samog kraja, igrati na pobjedu. Ima šahista koji se takođe dobro brane, ali nakon duge odbrane rado pristaju na remi – spasili su se, i to je dobro. Karpov nije jedan od njih. Oduvijek je bio vrlo jak taktičar, a tehnika igre mu je bila na visokom nivou.

– A Korčnoj? Kako je mogao tako samopouzdano da savlada sve konkurente – Polugajevskog, Spaskog na putu do meča u Baguiju?

Vladislav Artemjev – Korčnoj je bio veoma hrabar. Mogao je uzeti pješaka protivniku, izložiti se ozbiljnom napadu i kasnije poremetiti protivničku poziciju. Nije svako to mogao podnijeti. Njegove sportske kvalitete bile su veoma jake.

“Ovaj sistem je veoma živ, mijenja se i morate dobro raditi da biste ostali na najvišim pozicijama”

Foto: © Vladimir Vasiliev / IA „Tatar-inform“

„Mihail Talj u filmu samo puši i smije“

U ovom meču u Baguiju (o kojem se u filmu govori), Korčnoj se spasio iz bezizlazne situacije – gubio je 2:5 u seriji do šest pobjeda. A, sa druge strane, herojski izjednačivši rezultat, nikada nije uspio da dovede pobjedu do kraja protiv Karpova. Zašto?

Vladislav Artemjev – Činjenica da je uzvratio samo je pokazala Korčnojeve izuzetne sportske  kvalitete, njegovu volju, želju da dobije meč i konačno postane prvak svijeta. Moguće je da se Karpov nije potpuno slomio, već se umorio. Kod Karpova se to dešavalo. Kada je igrao prvi meč za titulu sa Kasparovom, poveo je 5:0 i dozvolio protivniku da dobije tri partije (govorimo o meču bez ograničenja broja partija 1984/85, prekinut na 5:3 od strane predsjednika FIDE Campomanesa – cca. Ti). Tada je bio umoran i Karpov, nakon što mu se Kasparov približio po rezultatu, uslijedile su serije remija, a kada je predsjednik FIDE prekinuo meč, nije bilo jasno kome je to više koristilo.

– A vraćajući se meču u Baguiju, da li se može reći da se pri rezultatu 5:5 izazivač opustio?

Vladislav Artemjev – Korčnoj se nije opustio. U kobnoj  partiji, odlučio je da rizikuje, igra napadački, uprkos tome što je igrao crnim figurama. Možda je smatrao da je Karpov jako umoran i počeo da igra crnim figurama na pobjedu. Odabrao je riskantnu varijantu. Karpov se sabrao. Mentalno se opustio, nakon što je otišao na košarkašku utakmicu – ova epizoda je dobro prikazana u filmu. ‘Prodrmao’ se i odigrao odlučujuću partiju jako dobro i sabrano. Nije dao protivniku priliku za kontru.

– Da li vam se dopao Karpov u glumi Ivana Jankovskog?

Vladislav Artemjev – Igrao je divno, ali, po mom mišljenju, njegov karakter je donekle uljepšan. Recimo, Karpov je tamo predstavljen kao žilav sportista – igra tenis, sve to, ali se zna da nije bio u tako idealnoj fizičkoj formi, u kakvoj ga prikazuje film. Ali činjenica da je u filmu prikazan kao sportista jake volje je istina. Anatolij Jevgenijevič se uvijek držao svojih šansi. Ali oba izvođača glavnih uloga odigrala su sjajno, kao i izvođači sporednih uloga – vođe tima Karpova, Baturinskog, kosmonauta Sevastjanova. Ali Mihail Talj je predstavljen karikaturalno – on samo puši i smije se. On je zaista bio vesela osoba, ali ipak bio je svjetski prvak, a u filmu je prikazan nekako kao potpuno neugledan.

-Šta je sa Fischerom?

Vladislav Artemjev –  Zanimljiva epizoda u kojoj Fišer daje Karpovu sliku koja prikazuje partiju šaha sa đavolom. Generalno, pregovori između Karpova i Fišera o održavanju meča trajali su dugo, ali nikada nisu igrali međusobno. Između njihje bilo oko 10 godina razlike u godinama. Fišer je stalno postavljao svoje uslove i kao rezultat toga nije došlo do ovog potencijalno veoma interesantnog susreta dvojice šampiona na šahovskoj tabli.

(Kraj)

https://www.tatar-inform.ru/news/vladislav-artemev-mne-nemnogo-zal-cto-vyigral-u-anatoliya-karpova-v-saxmaty-5854383