„Ne bih rekla da je Nepomiachtchi favorit u meču za šahovsku krunu.” Intervju sa Ekaterinom Lagno


Piše: Artyom Andriyanov

Ekaterina Lagno / Foto: © RIA Novosti / Alexey Maishev

Trostruka svjetska prvakinja u blitzu Ekaterina Lagno u intervjuu za Match TV govorila je o partiji protiv svog supruga na Chess Stars 2023, odlasku sa turnira kandidata i mogućem povratku Magnusa Carlsena u mečeve za svjetsku krunu.

Nedavno je u Moskvi održan turnir Chess Stars 2023, a u generalnom plasmanu pobjedio je Sergej Karjakin. Ne bez učešća ljepšeg pola, uključujući Ekaterinu Lagno. Ova šahistkinja je zauzela peto mjesto u rapidu i deveto mjesto u blicu.

Dopisnik Match TV-a razgovarao je s njom o značaju ovakvih takmičenja, nokaut sistemu na Turniru kandidata, šansama Jana Nepomniachtchija u borbi za titulu prvaka svijeta, te strahu od izolacije sportista koji prelaze u druge federacije i igraju pod zastavama drugih zemalja.

— Kakvi su vaši utisci sa turnira Chess Stars 2023? Kako vam se sviđa njegova organizacija?

– Kao i prošli put, sve je u redu, organizacija je na najvišem nivou. Igramo u divnoj dvorani sa najjačim velemajstorima, tako da sam prezadovoljan svime.

— Koliko je ovaj turnir važan za ruski šah?

– Sada je vrlo malo turnira, tako da bih, naravno, voljela da se polako vraćam i generalno održavam formu. Teško je kada te nigdje drugo ne zovu. Za sportistu je veoma važno da održi formu.

– S obzirom da su većina protivnika muškarci, koliko vam praksa da igrate protiv njih kasnije pomaže na ženskim turnirima?

– Ne igram tako često sa muškarcima, jer me nekako ranije nisu zvali. Naravno, za mene je ovo više trening turnir, razumijem da je jako teško računati na visoka mjesta, ali se ipak trudim. Igram najbolje što mogu, radim šta mogu, muškarci igraju jače, to je činjenica.

Nadam se da će mi ovo iskustvo pomoći na ženskim turnirima, jer pobjeda u utakmici protiv muškarca mnogo vrijedi. Postoji potpuna koncentracija, niste ometeni ni sekunde. Da vidimo koliko ovo pomaže.

– Zar ne mislite da je nepravedno što vas ne zovu na muške turnire? Uz više prakse, bilo bi lakše igrati s muškarcima.

– U stvari, postoje turniri na kojima žene mogu da igraju zajedno sa muškarcima, ali ovdje samo treba da izaberete. Aleksandra Gorjačkina često igra na evropskim prvenstvima za muškarce, u Višoj ligi, muškom prvenstvu Rusije – redovno nastupa. Ali takvi turniri su pogodni samo za trening, a ako želite pokazati rezultate, morate se prijaviti za čisto ženski turnir.

– Jednog dana žena će se takmičiti za mušku šahovsku krunu, šta mislite?

– Ovo se već desilo, Judit Polgar je igrala na turniru kandidata. Tamo nije uspela da odigra dobro, ali je ipak bio presedan. Dugo godina na rang listi ostala je u muškom svijetu među deset najboljih. Generalno, mislim da je to moguće, posebno uz pravi rad. Judit je u početku igrala samo s muškarcima, što je doprinijelo njenom brzom napredovanju. Opet, kako ko postavlja svoje ciljeve.

— Vaš muž je šahista (velemajstor Aleksandar Grischuk), trebalo je da igrate jedno protiv drugog na ovom turniru. Šta doživljavate kada vam je s druge strane table bliska osoba?

— Ne igramo međusobno  tako često, on i dalje igra turnire na mnogo višem nivou. Jednom smo slučajno spojeni žrijebom na Svjetskom prvenstvu u blicu. Mislim da sam posljednja osoba koju bi on želio da pobijedi. Sudeći po partiji na prošlom turniru (odmah smo se dogovorili za remi), on je to jasno pokazao (smiješi se).

– A što se tiče treninga, igrate li međusobno partije?

– Možemo da igramo, ako je potrebno, kada ga pitam, ali to ne zloupotrebljavam, ako je moguće.

— Da li ste imali glavnog rivala na “Šahovskim zvijezdama”? I da li oni u principu postoje?

– Ovdje takvih šahista nije bilo, to je trening turnir. I ako je generalno, prošli put bilo zanimljivo igrati sa Vladimirom Kramnikom, šteta što nije igrao ovdje. Ovdje neću nikoga izdvajati, podjednako se prilagođavam svim rivalima. Od djetinjstva sam samo željela da igram sa Kramnikom i bila sam jako uznemirena kada je najavio povlačenje.

A od principijelnih protivnika, sa sigurnošću mogu navesti svih deset najboljih po ženskom rejtingu. Sada igramo seriju Grand Prixa, selekciju za novi turnir kandidata, pokušaću da tu stignem. Sve najjače šahistkinje igraju, one su principijelni  rivali, sve je jednostavno.

— Može li se Kramnik nazvati jednim od vaših idola iz djetinjstva?

– Ja generalno nemam idola, pa ne mogu tako da kažem.

-Prisjetimo se prethodnog turnira kandidatkinja. Ispali ste odatle nakon što ste izgubili u tie-breaku od Kineskinje Tan Zhongyi. Koje ste emocije doživjeli zbog neuspjeha?

– Ne baš dobre emocije, naravno (smeje se). Bilo je vrlo čudnih momenata koje je teško objasniti isključivo šahovski. U taj-brejku u trećoj partiji jednostavno nisam uzela topa koji je ‘visio’ u jednom potezu. Ona bi odmah posle toga predala, da sam to odigrala. Bilo je nekih stvari koje se mogu analizirati, ali ih je nemoguće objasniti, usprkos svom iskustvu. Ne mogu to razumjeti

-Da li ste sada normalno prihvatili taj poraz?

– Imamo dugu istoriju susreta sa njom: pobedila sam je ali i gubila partije. Shvatila sam da je protivnica teška i da je svaki rezultat moguć, zapravo. Postala je i svjetska prvakinja, zahvaljujući dobroj igri u rapidu – često je pobjeđivala mečeve u produžecima.

Shvatila sam da neće biti lako, ali činjenica je da sam i sam dosta toga „uradilo“. Ako sada kažem da se ne stidim zbog tog poraza, to ne bi bila istina. To je bilo sramotno i veoma sramotno.

-Da li je i za Kostenjuk i Gorjačkinu sramota što nisu uspjele?

– Mislila sam da će Gorjačkina biti favorit u polufinalu. Sumnjala sam samo u ishod ako njihov meč dođe do rapid šaha. Nakon meča sa Tanom shvatila sam da je veoma opasna u brzoj igri. Ipak, bila sam sigurna da će je Saša pobediti u regularnom vremenu, ali su iz nekog razloga imali takav meč da čak ni Aleksandra nije imala posebne šanse.

Neuspješno je igrala, počevši od prve partije. Bolje je pitati nju šta nije bilo u redu. Naravno, šteta. U početku nas je troje bilo u četvrtfinalu, velike su šanse bile da neko ode u finale… Nažalost, nije se desilo.

– Da li je bilo međusobnih razgovora o tome?

-Razgovarali smo o tome, ali smo brzo shvatile da nam je neprijatno da se toga sjećamo. Tako smo razmijenili dvije-tri rečenice, pokušali zaboraviti na to i krenuti dalje.

– Sada će ženska šahovska kruna ostati u Kini. Postoji li šansa da neka od kandidatkinja preuzme titulu od Ju Wenjuna? – Teško je reći, ona malo igra. Potpuno je nepoznato u kojoj je formi, uopšte bavi li se šahom ili polako odlazi. Nemamo informacija, igra vrlo rijetko. Možda se samo sprema, a možda i ne. Sve zavisi od toga. Da sam sigurna da se priprema, smatrala bih je favoritom.

Biće to potpuno nepredvidiv meč. Prvo, nije jasno ko će pobjediti turnir kandidata (meč između Lei Tingjie i Tan Zhongyi još nije održan), a posle toga je   meč za krunu.

– Da li je korisno to što je Turnir kandidata prešao na nokaut sistem ili je ranije bio bolji?

– Definitivno nam nije bilo korisno, sudeći po rezultatima (smijeh). Turnir se toliko rastezao da mi nije bilo važno u kom formatu se igra. Kada nešto dugo čekate, a to se ne desi i odugovlači, nemate nikakvu informaciju o vremenu, beskonačno čekanje… Veoma je bilo zamorno.

Za to vrijeme možete ‘pregoriti’. Ne opravdavam naš poraz, jasno je da smo mi same krive. Kada su me pitali: “Šta mislite o formatu?”, odgovorila sam ovako – ako igrate dobro, pobijedićete u bilo kojem formatu. Samo što se turnir kandidata za nas odmah završio. Za mene u prvom kolu, za Aleksandru Gorjačkinu u drugom.

Naravno, da smo igrali u kružnom formatu, onda zbog jednog neuspjeha nema razloga za brigu, još uvijek se možete boriti. A tu…. Da smo igrale bolje, pobijedili bi.

— Hajde da razgovaramo o meču za mušku šahovsku krunu. Nepomniachtchi je favorit?

— Ne bih rekla da je  Nepomniachtchi. Takođe vrlo nejasan meč, potpuno je nepoznato u kojoj formi Jan, u kojoj formi Ding Liren. Trenutno igra turnir u Wijk an Zee-u, gubi partije, a Jan nije igrao baš najbolje na Svjetskom prvenstvu u rapidu i blitu. Pobijediće ko ima jače živce, snaga igrača je približno jednaka.

— Astana kao grad za održavanje meča, da li je najbolji izbor za nekog od velemajstora, ili uopšte nije važno?

— Uvijek mi se sviđa način na koji se organizuju turniri u Kazahstanu. Tamo smo igrali Grand Prix fazu, Svjetsko prvenstvo u rapidu i blitz-u, uvijek smo imali pozitivne emocije. Nema se šta zamjeriti što se tiče organizacije, tako da mislim da je mjesto dobro.

-Da li ste li tužni zbog odbijanja Magnusa Carlsena da brani titulu?

– Ne, znate, nekako se držim, nisam baš tužna zbog ovoga (smije se).

– Njegov povratak je moguć, šta mislite?

– Možda će se malo odmoriti i opet će imati želju da dokaže svoju snagu, da povrati titulu koja mu je pripadala, sam je ostavio. Moguće je da će se vratiti nakon pauze. Teško je sada ostati motivisan, imao je veoma teške mečeve. Oni se igraju tako da oduzimaju svu snagu.

U životu sam odigrala jedan kratak meč za titulu šampionke svijeta u četiri partije protiv Ju Wenjun, a zatim taj-brejk koji je bio izuzetno težak. Trošite toliko energije, a njihovi mečevi su nekoliko puta duži, razumijem ga. Mislim da će u jednom trenutku poželjeti da se vrati.

— Za vas je Magnus najbolji šahista u istoriji?

– Hajde da pobrojimo sve njegove titule, sad mi se čini nedvosmisleno da je on broj jedan.

– Ako izgradite vašu ličnu listu top 2 ili top 3, ko bi došao nakon Carlsena?

— Vjerovatno Kasparov i Fischer bilo kojim redoslijedom.

– Često se raspravlja o Carlsenovoj želji da probije 2900 poena u rejtingu, da li mislite da je to generalno realno ili će mu to ostati neostvaren san?

– Ponekad igra tako da deluje realan cilj, ali je veoma teško postići toliko poena. Kada je to najavio, šta kažete na njegovu motivaciju da nastavi da igra? Da li je prošlo dvije godine? Čak ni vrlo uspješni turniri ne dozvoljavaju da podignete rejting tako visoko. Ne znam da li je to moguće, ali je izuzetno teško. Treba da igra  nekoliko godina bez poraza.

– Nimanove optužbe postoje protiv Magnusa – ko je u pravu u ovoj priči?

-Pričekajmo da se suđenje završi. Prema poslednjim informacijama koje imam, Niemann je tužio, a šta će se dalje dešavati je nejasno. Sada je ova priča nekako zaboravljena, zahvaljujući tako rezonantnom skandalu, šah je ušao u medije. Nažalost, takvi smo mi. Svi su pročitali i Carlsenov stav i Niemannov stav, a onda možemo samo čekati da vidimo kako će se sve završiti.

— Ruska šahovska federacija bi mogla da se  preseli u Azijsku konfederaciju. Da li mislite da će to biti plus za razvoj šaha u zemlji?

– Opet, tek se razgovara, ali još nema prelaska. I dalje želim da sačekam konačnu odluku, inače ćemo sada svi biti srećni ili će neko, naprotiv, biti uznemiren. Uglavnom, moramo da  sačekamo. Moje mišljenje je da je bolje igrati nego ne igrati.

— Vladislav Artemjev mi je rekao da prelazak u Aziju izgleda perspektivan, tamo je konkurencija veća.

— Ma, ne znam… Čini mi se da sada svi jako brzo napreduju, brzo se povećava konkurencija u čitavom svijetu. Teško je reći gdje je više ili manje.

– Kako ste reagovali na vijest o državljanstvu Kostenjuk? Da li su novinari to previse potencirali ili sada ima razloga za strah da će u uslovima izolacije mnogi sportisti početi da se takmiče pod zastavom drugih zemalja?

-Da, takvi strahovi zaista postoje. Što se tiče Aleksandre, ovo je ogroman gubitak za ruski šah. Samo, ako pobrojite sve njene lične i timske titule, ne možete ih nabrojati. Meni je lično jako žao što se to dogodilo. Uključujući Alinu Kashlinskayu, njen transfer u reprezentaciju Poljske.

Ona ima manje titula, ali smo zajedno osvojili sve posljednje timske turnire. Jasno je da još može da napreduje. To nije baš prijatna priča. Što se tiče motiva za prelazak u druge šahovske federacije, treba pitati same djevojke, ja gledam iz ugla igranja za tim u kojem one nisu više. Mislim da je to veliki gubitak za naš tim.

— Kakvi su vaši budući planovi za sezonu nakon Chess Starsa?

– Učestvujem u sledećoj fazi Gran Prix-a. Najavljeno je da će se održati u Indiji krajem marta. Osim toga, glavni zadatak za mene i za sve ruske šahistkinje je da se kvalifikujemo za naredni turnir kandidata.

«Я бы не сказала, что Непомнящий фаворит матча за шахматную корону». Интервью Екатерины Лагно (matchtv.ru)

Volodar Murzin: Skoro čitavo svoje vrijeme posvećujem šahu


Tekst: Šahovski savez Jakutije
Foto: Šahovski savez Jakutije

Razgovarali smo sa osvajačem srebrne medalje Kupa predsjednika Republike Saha (Jakutija) – faze Kupa Rusije u šahu među muškarcima, najmlađim ruskim velemajstorom, šampionom Rusije do 21 godine i vicešampionom Evrope do 18 godina , 16-godišnjim Volodarom Murzinom o školi, o porodici i, naravno, o šahu.

— Volodare, iznenadila sam se kada sam saznala da imaš četiri sestre. Koliko imaju godina i da li i one igraju šah?

-Da, imam četiri sestre. Najstarija, Agata, u martu će napuniti 18 godina. Adeline ima 14 godina, Ruzanna 12, a Rimma 11. Sve znaju da igraju šah.

— Podrška roditelja je, naravno, veoma važna za mlade šahiste. Kako vas roditelji podržavaju?

– Odgaja nas samo majka i ona podržava interese svakog od nas. Ona je tu za svaki težak trenutak. Otac mi je 2020. godine zabranio putovanje u inostranstvo i ta zabrana mi je ukinuta sudskim putem. To i pandemija odložili su ispunjenje posljednje velemajstorske norme. Pomažu nam i mamini roditelji i rođena tetka, oni čuvaju sestre kada mama i ja idemo na takmičenja.

-U koju školu ideš, koji razred? Da li dobro učiš?

– Sada sam u 10. razredu Gimnazije koja nosi ime E.M. Primakova u odjeljenju Digitalne gimnazije pod vodstvom Igora Petroviča Yagupova, gdje je sve vrlo povoljno prilagođeno za sportiste. Prije toga sam  učio u Gimnaziji br. 16 u Himkiju. Svuda su se prema meni odnosili sa razumijevanjem da sam, prije svega, sportista. Trudim se da dobro učim, ali, naravno, nije tako lako. Sada mi nastavnici pomažu, Aleksandar Viktorovič Yadrin radi sa mnom individualno, vjeruje u mene, priprema me za ispit, želi da položim matematiku u 10. razredu.

– Koji su tvoji omiljeni predmeti?

– Volim književnost, ali ne postoji omiljeni predmet.

– Imaš li kućne ljubimce?

— Da, imam psa jazavičara, zove se Roxy. U našoj porodici postoje i dvije mačke i mačka koja je nedavno udomljena. A tu je i kameleon.

— Kako provodiš slobodno vrijeme?

— Skoro čitavo vrijeme posvećujem šahu. Ako su prijatelji slobodni, onda igramo fudbal. Generalno, naša majka je glavni pokretač zanimljivih šetnji po raznim mjestima, volimo skijanje.

— Reci nam, molim te, o tvojim trenerima i kavi su treninzi sa Mikhailom R. Kobalijom — onlajn ili uživo?

— Moj prvi trener je Sergej Fjodorovič Sulimov, on me naučio osnovama. Predavao je iz sovjetskih knjiga i partija! Vidio sam ga prošle godine, još je vedar i energičan! Nakon toga sam radio sa različitim trenerima, sa Prizantom Yaroslavom, Kokarevim Dmitrijem Nikolajevičem. Veliku pomoć i podršku pružio je Pavel Sergejevič Maletin, sada je predsjednik Šahovskog saveza u Novosibirsku.

Kada se pojavio klub „ProfChessClub“ i organizovao naše preseljenje u Moskovsku oblast, u grad Himki, dali su mi trenera Aleksandra Galkina.

Bilo je i drugih koji su podijelili svoja iskustva i savjete. Veoma sam zahvalan svima na njihovom doprinosu.

2017. godine mi je trener postao Mihail Robertovič Kobalija, koji mi je pomogao na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, gdje sam kao jedini Rus osvojio srebrnu medalju. Mnogo radi sa mnom, predaje i samostalno radi. Povezani smo, i preko interneta, i uživo. Često je angažovan u Šahovskom savezu Rusije. Takođe mi organizuje sastanke sa raznim velemajstorima, podržava me na turnirima.

– Kakvi su tvoji utisci o učešću na Kupu predsjednika Republike Saha (Jakutija) i pobjedi na brzopoteznom šahovskom turniru?

— Turnir je održan na veoma lijepom mjestu, u Narodnom muzeju umjetnosti, tamo je prosto nevjerovatno! Veoma udobno i veoma lijepo. Organizatori su učinili sve da igračima bude udobno. Na aerodromu smo bili veoma srdačno dočekani, uz poslastice, sve dane turnira bio je veoma bogat kulturni program.

Jako mi se dopala i jakutska kuhinja, sve je jako ukusno. Sjećam se partije protiv Arine Vasiljeve koju sam remizirao u prvom kolu. Bila je to veoma napeta partija. Vrlo živopisan utisak – partija sa Mihailom Kobalijom na centralnom trgu Jakutska na minus 50 stepeni! Bilo je neobično i vrlo zanimljivo igrati na tako nenormalno niskoj temperaturi. Svidio mi se i Republički centar za šah i damu, veoma je prostran i tamo vlada tako prijatna i prijateljska atmosfera.

Володар Мурзин: Почти всё время я посвящаю шахматам – Новости Якутии – Якутия.Инфо (yakutia.info)

https://yakutia.info/article/208096?utm_source=yxnews&utm_medium=desktop&utm_referrer=https%3A%2F%2Fdzen.ru%2Fnews%2Fsearch%3Ftext%3D

„Naređeno mi je da se sastanem sa Fidelom Kastrom. Ali sam to izbjegao.“ Intervju sa Borisom Spaskim (3.nastavak)


Domovina ili smrt!

Međutim, sam Spaski je,kome su nedostajalo  druženje i gosti, lako počeo da priča o drugim temama.

O tenisu, na primjer. Iste sekunde sam zamislio mladog Borisa Vasiljeviča sa reketom u rukama – i shvatio sam da mu odgovara. Kao šahovska tabla. Kao crveni šal.

– Igrao sam dobro! U nekom trenutku sam se toliko zanosio da sam ozbiljno sanjao da postanem profesionalni teniser. Zajedno sa Čehom Tomasom Schmidtom osvojio je šahovsko-teniski turnir u Švicarskoj.

– Kako je to bilo?

– Prvo se borite na teniskom terenu, pa – na tabli. Čak je i Karpov učestvovao. Njegov partner bio je Australac Martin Mulligan, finalista Wimbldona.

– Šta ste dobili za pobjedu?

— Neku vrstu muzičkog uređaja. Magnetofon ili radio.

– Da li ste komunicirali sa Fidelom Kastrom na turnirima u Havani?

– Ne. Već sam ponešto znao o njegovim trikovima. Izbjegavao sam. Svidio mi se Che Guevara. Volio je šah. Došao je u salu okružen tjelohraniteljima, pažljivo posmatrao šta se dešava na tabli. Bilo je očigledno da je zaista zainteresovan. Ali nije ulazio u razgovore sa nama.

-Da li je Fidel insistirao na sastanku?

– Kada je reprezentacija SSSR-a osvojila svjetsko prvenstvo na Kubi, rukovodstvo delegacije mi je naredilo da se sastanem sa Kastrom. Ali ipak sam to postupio na svoj način.

– Kako?

– Izbjegao sam. Isto sam uradio kada je on nastupao pred gomilom. Nisam htio slušati pet sati slogane iz serije „Patria o muerte! Venceremos!“ (Država ili smrt! Mi ćemo pobjediti!”).

“I Lensky, pješakom, rasijano uzima svog topa…”

-Negde smo pročitali – nadimak Borisa Spaskog u Evropi „Šahovski Puškin“.

— Ha! -Spaski je podsticao našu erudiciju. – To su dali Jugosloveni. Za prelijepe partije. Cijene element umjetnosti u šahu, za mene je to takođe nešto uzvišeno. Sjećate li se stiha u „Evgenije Onjegin“? “I Lensky, pješakom, rasijano uzima svog topa…”

– I mi smo to čitali– da li znate “Onjegina” napamet.

– I „Onjegina“, i mnoge druge pjesme Puškina. Ne učim posebno. Dovoljno je jednom da pročitam da se odloži u memoriju. Kao Paul Morphy, koji je poznavao čitav zakonik Louisiane. Nasumce su otvorili stranicu – a on je odgovorio bez oklijevanja. Rođaci su bili začuđeni: „Zašto igraš šah? Nastupaj u cirkusu…“

-Da li ste jedan od onih šahista koji pamte sve svoje partije?

– Ne. I zašto? Ali ako dam simultanku na 35 tabli, mogu ponoviti bilo koju partiju ​​od prvog do posljednjeg poteza. Ponekad su pokušavali da varaju. Priđeš – i odjednom: „Druže velemajstore, evo vam mat!“ – „Samo trenutak. Sada ću vam pokazati čitavu partiju.“ Odmah bude jasno gde je varao.

– Da li ste igrali sa amaterima u avionima ili vozovima?

– I to se dešavalo. Ja, još kao velemajstor, vraćao sam se iz Moskve u Lenjingrad. Djevojka sjedi u kupeu. Čim smo krenuli, uleti čovjek. Pita: „Hoćemo li da igramo šah?“ – „Može. Ali ne nadajte se mnogo da ćete pobjediti.” „Vidjećemo.” Složimo figure. Kako sam ga počeo da tučem! ‘U rep i u grivu!’

– Da li je vaš uspjeh ostavio utisak na devojku?

– Nikakav. Ali tip je potpuno izgubio glavu. Kada smo stigli u Lenjingrad, dugo me je pratio sa stanice uzvikujući: „Imaš nevjerovatan talenat za šah!“ Klimnuo sam, „Nisi prva osoba koja mi to kaže…“

Anatolij Karpov i Boris Spaski. Foto Aleksandar Fedorov, „SE

Saint-Genevieve-des-Bois

Pogledao sam po sobi u kojoj je veliki šahista sjedio u invalidskim kolicima. Krišom sam pogledao – gdje je glavna stvar? Šahovska tabla sa nedovršenom partijom?

Vidio sam police za knjige, neke lijekove.

Ali glavnu stvar, glavnu stvar – nisam vidio! Gdje je tabla?

Zanimale su me čak i bezvrijedne sitnice. Na primjer, koje figure koristi velemajstor. Najjednostavnije, drvene – ili neku vrstu rezbarenih?

Sjećam se s kakvim zadovoljstvom me stari velemajstor Averbakh vodio po muzeju šaha, rekao je: „Ovo je šah velikog kneza, ovo su figure Crvenog narodnog komesara. A Karpov je igrao ovim figurama na Svjetskom prvenstvu, a ja sam bio glavni sudija tog meča…“

Naravno da sam pitao:

— Da li je danas prisutan šah u vašem životu?

– Igram pomalo.

– Sa kompjuterom?

— Ne, zanimljivije je za tablom. Slažem figure, pamtim svoje partije. Imam kompaktni magnetski set. Zgodan – figure ne padaju. Radio sam dosta analitičkog posla. Pišem o svom šahovskom putu.

– Šta čitate?

— Knjige o istoriji Rusije. Andrej Fursov, Nikolaj Starikov imaju svoje tumačenje događaja iz života zemlje. Vrlo zanimljivo! Ja sam ubjeđeni monarhista, u Parizu sam razgovarao sa ljudima iz porodice Romanov. Cijenim Nikolaja Sokolova, koji je istraživao ubistvo kraljevske porodice. Često se vraćam tužnim mislima o tome kako je tragično završila svoje zemaljsko postojanje. Sokolov je, inače, sahranjen u Francuskoj.

— Na groblju Saint-Genevieve-des-Bois?

— Ne, u gradu Salbri, nedaleko od Pariza. A na Saint-Genevieve-des-Bois su i moji prijatelji iz bijele emigracije. Mnogi su otišli kada su navršili 90 godina. Nikolaj Nikolajevič Ručenko, na primer. Istoričar, diplomac Petrogradskog univerziteta, jedan od osnivača NTS – Narodnog sindikata rada. Tamo, na polici je njegova knjiga „Među zemaljskim strepnjama“. Bio je prijatelj sa Stolipinovim sinom, Arkadijem Petrovičem, takođe članom NTS-a. Šteta što ga nisam upoznao. Kasno sam shvatio.

– Da li vjerujete u Boga?

— Šahisti se dijele na vjerujuće i bezbožnike. U ove druge spadaju Aljehin, Bent Larsen, Korčnoj… Što se Fišera tiče, sumnjam. Previše kontroverzna osoba.

-Pa kojoj grupi pripadate Vi?

-Ja sebe zovem “poluvjernik”. Sada čvrsto vjerujem, pa opet budem ateista. Da li ste čuli vic o dvojici šahista? Apostoli Petar i Pavle im govore: „Zatvoren vam je put u raj zbog vaših grijeha. Samo možete u pakao. Birajte – socijalistički ili kapitalistički pakao? “Naravno, socijalistički!” – „Zašto?“ – „Tu dolazi do nestanka šibica, ili tiganja.“

(Kraj)

https://www.sport-express.ru/golyshak-vspominaet/reviews/boris-spasskiy-86-let-chempionu-mira-po-shahmatam-golyshak-vspominaet-2032315/

„Naređeno mi je da se sastanem sa Fidelom Kastrom. Ali sam to izbjegao.“ Intervju sa Borisom Spaskim (2.nastavak)


Piše: Yuri Golyshak, „Sport Express“

– Video opremu, različite stvari. Pocijepali su tapete – mislili su da nešto krijem ispod njih. Najviše mi je žao arhive fotografija. Bačena je u kadu sa rastvorom, po vrhu je posut prašak za pranje veša. Imao sam pet paketa. Polovinu fotografija sam uspio da sačuvam, ostalo je upropašteno. Bio sam siguran da je stan očišćen uz blagoslov „vlasti“. O tome sam pričao sa prijateljima i dodao: „Sada mi je jasno da moram da odem!“ Ubrzo su me pozvali na Lubjanku.

– Kod koga?

– Bio je to pukovnik Bobkov. On me prekorio: „Šta vi, druže Spaski, sumnjate u nas?! Mi smo solidna organizacija, ne bavimo se pretresanjem domaćinstava. Uglavnom, u vaše poslove smo bili uključeni samo jednom – kada smo poslali svog čovjeka u Reykjavik da pregleda stolice.” Ovim je završen taj razgovor.

-Da li su našli lopove?

– Ne. Imali su verziju ko je to uradio. Rekli su mi u Lubjanki: „Najvjerovatnije te prijatelj opljačkao …“

– Ko je taj?

– Upoznali smo se u jednom društvu…Sprijateljili. Da, nosio je oružje. Po manirima – bivši kriminalac.

— Kako ste se sprijateljili sa njim?

— Zato što sam bio budala! Živio sam sam u Moskvi, a on je stekao moje povjerenje. Kada ga je Tolja Romašin ugledao, bio je začuđen: „Borja, sa kime si se družio?!“ Nešto kasnije, slučajno smo se sreli u Moskvi. Momak je prišao kao da se ništa nije dogodilo: „Borise, kako si? Da li su pronašli ko te je opljačkao?” Nasmijao sam se: „Da, ti, kažu, ti si me opljačkao.“ Nije odgovorio… Pa, i to je mi je lekcija.

Mihail Talj. Foto Aleksandar Fedorov, „SE“

Talj i zapaljen jastuk

Za nas Spaski nije bio ne samo divan stariji čovjek iz Moskve, ne samo legenda dvadesetog vijeka već i apsolutni genije.

Započinjući misao na najjednostavniji način, Boris Vasiljevič je svakako doplivao do nekih neshvatljivih obala.

Odjednom se sjetivši Čigorina, Aljehina i Talja, rekao je, kako bi mnogi rekli:

– Moji omiljeni šahisti…

Završio je iznenadnim uzvikom:

-Svi su tragičari!

— U jednom intervjuu ste rekli da ne smatrate sebe genijalnim šahistom.

— Hm… ne sjećam se toga.

– Dobro. Ko je za vas genije?

— Radije ne bih o genijima, već o mojim omiljenim šahistima. Paul Morphy. Gary Pillsbury. Mihail Čigorin. Aleksandar Aljehin. Aleksandar Dmitrijevič Petrov, ‘djeda ruskog šaha’. Miša Talj. Svi tragičari.

– Talj – po čemu je poseban?

– Analizirali smo poziciju u kojoj je žrtvovao figure s desne i lijeve strane. Kažem mu: „Miša, to se ne radi  tako“. On je slegao ramenima: „Znam. Ali hoću tako da igram.“ U ovoj frazi – je čitav Talj, sjajan kombinatorni šahista.

-Jednom sam mu spasio život!

– Kako?

– U Bugarskoj je sovjetska reprezentacija osvojila Svjetski šampionat. Kasno uveče sam odlučio da posjetim Mišu. Vrata su mu bila odškrinuta, dim kulja. Spava na jastuku koji tinja. Opušak je bacio pored pepeljare i zaspao. Lako je sve moglo izgorjeti. Uzeo sam bokal, sipao vodu iz kupatila, ugasio vatru na jastuku. Takođe imam i ja neprijatnu istoriju sa pušenjem.

– Koju?

— Linares, odlučujuća partija sa Yasserom Seirawanom. Stalno sam pušio i pio kafu. Partija je bila prekinuta. Na putu do sobe onesvijestio se i razbio glavu o mermerni pod.

– Zašto ste se onesvjestili?

– Organizmu je pozlilo od velike količine duvana sa kofeinom i dao mi znak: „Stani“. Kada sam došao k sebi, legao sam na krevet, postavio poziciju prekinute partije. Sutra sam pritisnuo Seirawana. Zahvaljujući ovoj pobjedi, pretekao sam Karpova i zauzeo prvo mjesto.

-Da li ste tada prekinuli pušenje?

– Kasnije, 1975. Izgubio sam u Beču, usprkos dobroj poziciji, od austrijskog velemajstora Andreasa Dücksteina. Pomislio sam: kako poraz pretvoriti u pobjedu? Sjetio sam se maminog savjeta: „Prestani da pušiš!“

– I šta ste uradili?

-Nijednu cigaretu nisam popušio od tog dana! U početku je bilo teško, stalno sam sanjao da pušim. Probudio sam se i radovao se: kakva sreća, da je ovo samo san.

“Počeli smo meč kao prijatelji, a završili kao neprijatelji”

Sjetili smo se preminulih šahista. Ova imena su se izgovarala posebnim glasom.

Slušali smo i uživali:

– Korčnojevi trikovi su užasno nervirali Tigrana Petrosjana.

– Sa Petrosjanom se, kako se priča, šutirao ispod stola. Vasjukov je takođe rekao da ga je Korčnoj šutnuo. Posle meča sam pitao Tigrana šta se desilo sa Korčnojem? Bio je odgovor: „Korčnoj? Da, dječiji vrtić! Evo KARPOVA -to da! Anatolij još nije bio svjetski prvak.

— Botvinik u početku nije priznavao Karpova. Kada ste shvatili koliki je talenat?

– Uočio sam to! Ne možete ga porediti sa Korčnojem. Prije svega, postoji kolosalna razlika u šahovskom talentu.

– Korčnoj zasluženo nije postao prvak svijeta?

– Sto posto. Uopšte nije imao individualnost.

– Korčnoj je u svojim memoarima napisao o vama: „Počeli smo meč kao prijatelji, a završili kao neprijatelji.“

-Tako je bilo u Beogradu. Od tada nismo bili u kontaktu.

Četiri svjetska šampiona u Moskvi. Anatolij Karpov, Boris Spaski, mladi Magnus Karlsen budući svjetski šampion i Vasilij Smislov. Muzej fotografija Centralnog doma šahista

 “Poješće me u pozorištu!”

Spaski je imao dar od Boga – da živi lijepo. Čak i u socijalističkoj Moskvi. Crveni šal, strani auto.

– Rekli su da su vaša kola imali registarski broj 64-64.

– Lažu. Nikad nisam imao posebne brojeve.

— Ko je još od velemajstora imao strani automobil?

– Petrosjan je imao “Mercedes”. Keres je kupio “Ševrolet” u Americi. Prebacio ga u Helsinkiju, tamo ga je dovezao. U sovjetskoj Moskvi ste mogli kupiti bilo koji automobil preko UPDC-a.

– Šta je to?

– Kancelarija diplomatskog kora. Iz ambasada su otpisani prilično pristojni automobili, koje su dugo  vozili. Pokušao sam da ubijedim svog prijatelja Tolju Romašina: „Hajde da ti kupimo američko vozilo? „Ford-Impalu“ – oh, tako ogroman sanduk … „Tolyine oči su se raširile:“ Ne daj Bože! Poješće me u pozorištu!”

-Da li je Romašin bio zainteresovan za šah?

– Ne. Sretali smo se u Parizu i Moskvi. Veoma sam volio Romašina, bio mi je pravi prijatelj. Sjajno je odigrao ulogu Nikole II u filmu „Agonija“ Elema Klimova. Tolja je umro apsurdno – pilao je drvo na selu i ono ga je zdrobilo. Užasna smrt!

Nisam rekao da je Romašin umro u gradu Puškino, nedaleko od moje dače.

Svaki minut razgovora sa Spaskim zlata je vrijedan. Velemajstor se svakog trenutka mogao umoriti i prekinuti razgovor. Ipak, dva moždana udara su iza njega.

Boris Spassky i Zhu Chen. Foto Aleksandar Fedorov, „SE“

(uskoro nastavak)

https://www.sport-express.ru/golyshak-vspominaet/reviews/boris-spasskiy-86-let-chempionu-mira-po-shahmatam-golyshak-vspominaet-2032315/

„Naređeno mi je da se sastanem sa Fidelom Kastrom. Ali sam to izbjegao.“ Intervju sa Borisom Spaskim (1.nastavak)


Piše: Yuri Golyshak, „Sport Express“

Boris Spaski i Fidel Kastro

30. januara veliki šahista Boris Spaski napunio je 86 godina.

„Rjazanska avenija“

Gledam njegove fotografije u novinama i drago mi je da je ovaj veliki čovjek još živ. Usprkos jednom ili dva moždana udara, ostaje sa nama. Opet, ako Bog da,  razgovaraću sa Spaskim, kojeg smo moj kolega Kružkov i ja konaktirali prije nekoliko godina.

Možda mu je pamćenje nešto izbrisalo, nešto ispunilo fantazijama. Vidjećemo. Spaski je živio u prizemlju u stanu na periferiji Moskve blizu “Rjazanske avenije”. Sretan je i njegovan. Pored njega je divna žena.

Sreli smo je na ulazu – vukla je dvije kese namirnica.

– Držite! Objesila nam je obe kese, otvarajući vrata.

Možda je zahvaljujući takvoj brizi Boris Vasiljevič živ.

Pričali smo dva sata. Ili više.

Boris Spassky. Fotografija Jurija Golišaka, „SE

Savjesni Kirill

Još uvijek sam zahvalan Kirilu Zangalisu, šahovskom menadžeru i blistavom novinaru, što je pomogao za ovaj sastanak. Bez Zangalisa, mislim da se ništa ne bi dogodilo. Da, i sam je ušao u krug od poverenja Spaskog zahvaljujući čudnoj priči.

On je lično uradio intervju sa Spaskim. Ne znam šta je tamo napisao, ali pri čitanju teksta Spaski je doživio moždani udar. Mislim da je to samo slučajnost.

Dobri Kiril je mogao sve da objavi –da ne čeka kada će se Spaski oporaviti od moždanog udara? — ali je postupao po savjesti. Čekao je da se Boris Vasiljevič oporavi. Da se vrati se na hrpu listova – pročita sve i odobri objavljivanje.

Tada je intervju tek objavljen. a od tada je ime „Zangalis“ za bivšeg svjetskog šampiona kao propusnica. Kao i nekoliko drugih – „Fišer“, na primjer.

Uputio sam se u stan u blizini Rjazanske avenije. i da je došao Fišer ili Zangalis – prijem bi bio na istom nivou. Što sam sa zadovoljstvom iskoristio. Mislim da se Boris Vasiljevič nije ni sjetio mog prezimena. Ali to nije ni važno.

Šahovski čudaci sa promuklim glasovima

Nakon tog intervjua, šahovski čudaci su promuklim glasom osudili mene i mog kolegu Kružkova:

– Oh, kakve su to gluposti! Ovo je nečuveno! Stigli ste do Spaskog – i pitali ga za neke gluposti. O automobilima! Umjesto da saznate o posebnostima topovske završnice koju je Boris Vasiljevič igrao 1968. godine… Bilo je tako oštroumno, svježe! Kako ste mogli to propustiti?!

Ali jasno se sjećam: čim smo došli do šahovskih detalja, Spaski je nekako gubio interes. Prepoznavši u nama amatere u dvije riječi, nije htio trošiti energiju na analizu. Mi svakako ne bi razumjeli o čemu govori.

Ali o ostalim temama oči bi mu bljesnule! O ženama, plemićima, automobilima? Govorio je sa velikom radošću. O napisanim i samo zamišljenim knjigama? Zadovoljstvo je bilo razgovarati!

Imam fantastično pamćenje za patronime i neke dodatne istorijske detalje. Nikada u životu nisam mislio da će to biti korisno.

Ali ovo sjećanje je oraspoložilo Spaskog.

— Kako!- Ja sam nastavio. – Filip Denisovič!

U hodnicima lista “Pravda” sretao sam starog čekistu, koji je nekada bio odgovoran za disidente i ‘podzemne’ borce. Pa, ostalo mi je njegovo ime u sjećanju.

Spaski je pogledao sa tračkom zbunjenosti.

-Da, potvrdio je s blagom strepnjom, kao da je sada 1983. godina -Filip Denisovič.

Govorio je o njemu i došao do drugog.

– Bio je i neki ministar Demičev… Kako se zvao? Stavio je kažiprst na most nosa.

— Pyotr Nilovič! -Rekao sam u istoj sekundi.

– Oh! Tačno! Spaski se obradovao.

Pola sata kasnije, ime „Gribojedov“ iznenada se uvuklo u naš razgovor.

-Bio je ranjen u dvoboju-, rekao je Boris Vasiljevič.

– Dekabrist Jakubovič ga je namjerno ranio u ruku. Gribojedova, koji je u Teheranu raskomadan, kasnije su prepoznali po tom ožiljku – rekao sam.

Ako je led postojao u početku našeg razgovora, sada je potpuno napukao. Čitavo to znanje, koje mi se činilo nekad bezvrijednim, isplatilo se u najneočekivanijem trenutku.

Boris Vasiljevič je prirodni genije. Dovoljno mu je da jednom pročita pjesmu da je zapamti do posljednjeg reda.

Anatolij Karpov i Boris Spaski.

Nevski, 104, stan 2

Kad sam odlazio, shvatio sam da Spaski ne živi ovdje. Njegov svijet je negdje u meni nepoznatim širinama. Ispred njega je kosmos.

Fotografisao sam Borisa Vasiljeviča – činilo se da me gleda, ali nekako kao da gleda kroz mene.

Sjetio sam se kako smo stigli u bolnicu kod divnog sovjetskog fudbalera Olega Kopajeva. Pitali smo nešto kao- da li vam je dosadno? Kopajev se izmoždeno  osmjehnuo. -Imam bogat unutrašnji život. Nije mi dosadno.

Kakav „unutrašnji život“ Spaski ima – bojim se i da zamislim. Kakvi snovi. U koje dubine taj mozak može zaroniti.

– Nedostaje li vam rodni grad?

– Naravno! Ja sam iz Petrograda!

– Zašto kažete „Petrograd“?

— Grad Petra. Volim naziv Petrograd više nego Peterburg ili Lenjingrad. Poslednji put sam došao kući u martu prošle godine. Posjetio sam prijatelje, prisustvovao rođendanskoj zabavi Žoresa Alferova.

– Tu je Vaš dom iz djetinjstva?

– Nevski, 104, stan 2. Komunalni stan. Onda smo prešli u 8. Sovjetski. U vrijeme perestrojke pošao sam tamo. Bio sam užasnut – isti ulaz, isti mirisi, isti pacovi. Od tada nisam bio. Pitam se da li se nešto promijenilo?

– Jednom ste rekli: „Ne volim Moskvu, to je težak grad.“ I sada su takva osjećanja?

– Ne. Samo što je moja majka često ponavljala: „Otišli smo u Moskvu da uhvatimo melanholiju…“ Sama je odgajala troje djece. Otac nas je napustio 1944. godine i zasnovao drugu porodicu. Tokom rata završili smo u Podmoskovlju, selu Sverdlovski. Smjestili smo se u baraku. Kada je postalo posebno teško, moja majka je citirala Nekrasova, kojeg je znala napamet. Još se sjećam tih stihova – o teškoćama života u Rusiji.

-Vaša majka je umrla u 90.-oj godini. Kako je dočekala vaš odlazak u Pariz?

– Rekla je: „Sine, otvori ormar. Šta vidiš?“ – “Tvoja haljina, jakna, spavaćica, cipele…” – “Ovo je sve moje bogatstvo, sine. Ne treba mi ništa drugo.“ I otišao sam u Francusku autom.

— U kojem?

– „Renault-16“. Nisam ga ostavio u Sovjetskom Savezu?! Utovario sam svoje stvari – i krenuo naprijed, kroz Vyborg.

Važno je razumjeti zašto sam otišao. Samo zato što mi je to dalo mogućnost slobodnog izbora turnira. Sportski komitet ih je blokirao. Iako ih putovanja na turnir ne bi koštalo ni kopejke, lične pozivnice su slane na moje ime. Ali činovnici su odgovorali, kažu, Spaski je bolestan, nemojte ga čekati.

– Zašto su to radili?

– Osveta. Možda za Reykjavik. Možda zbog nečeg drugog. Generalno, svega su se sjetili. Kap koja je prelila čašu bila je pljačka.

— U Lenjingradu?

– U Moskvi. Iznajmio sam stan na ‘Autoputu entuzijasta’. Na putu su me dva puta zaustavili, provjeravali dokumenta.

– Saobraćajni policajci?

– U tome se stvar, što nisu oni. Ljudi u civilu. Kad sam se dovezao do kuće, opet su me usporili. Sa mnomu liftu  je bio čovjek. Odmah sam pogodio da je iz „organa“. Zajedno smo ušli u stan. Kada sam vidio da je sve isprevrtano, zbunjenom sam mu ponudio piće. Otišao sam po konjak, ali nisam našao ni bocu.

-Šta su vam sve ukrali?

(uskoro nastavak)

https://www.sport-express.ru/golyshak-vspominaet/reviews/boris-spasskiy-86-let-chempionu-mira-po-shahmatam-golyshak-vspominaet-2032315/

Intervju sa Anishom Girijem: Pobjednik na Tata Steel Mastersu 2023 (3. dio)


SS: Ovo je prvi put da to nije online turnir koji ste pobjedili, a na kojem Magnus takođe igra. To ga čini posebnim, zar ne?

AG: Da, na tom Magnus Carlsen Invitationalu koji je bio veliki onlajn turnir, bilo je isto u smislu da sam ga pobjedio na početku u fazi kvalifikacija. Pobijedio sam u finalu protiv Nepa, uz dosta sreće.Uvijek kažem da nisam dovoljno dobar da pobjedim bez malo sreće. Ali pobjeđujem ako imam malo sreće (smiješi se), uvijek sam to govorio i drago mi je da je i sada uspjelo. Ali ne stidim se toga!

Mali Danny je došao da čestita tati! | Foto: Lennart Ootes/Tata Steel Chess Tournament 2023

SS: Ovo je veoma lijepa slika koja je snimljena juče. Ovo je Danny koji ulazi u novinarsku sobu, imate tada poseban izraz lica. Šta vam je rekao, da li je shvatio da ste osvojili turnir?

AG: Da! Počeo je da ga prati u poslednje vrijeme, jer ima 6 godina i on je u fazi kada djeca zaista postaju svjesna šta se dešava. Bio je fasciniran ovim plasmanom. Postoji ova aplikacija, aplikacija chess24 mislim gdje možete kliknuti na igrače, vidjeti s kim su igrali, vidjeti rezultate, koliko poena, koliko pobjeda i poraza. U jednom trenutku je rekao: „Sjajno, tata, nisi izgubio nijednu partiju, sjajno, baš super!“ On nam je juče u autu pričao o rangiranju, a ja sam se pitao „kako on sve to zna“? On je nekako sve to shvatio i smatra da je zabavno, naravno, sve te stvari. Divno je bilo to vidjeti!

Anish sa svojom prekrasnom porodicom! | Foto: Lennart Ootes / Tata Steel Chess Tournament 2023

SS: Imamo i ovu vrlo lijepu sliku, koju je snimio Lennart. Da li je vaša porodica (Sopiko, Michael i Danny) stigla kada su saznali da ste prvi ili bi svakako došli?

AG: Oni su ionako trebali doći, posebno zato što je Danny želio vidjeti turnir. Želio je da vidi turnir, kako ljudi igraju i to iz blizine. Vikendom je bilo moguće, jer tada nema školu. Oni su svejedno htjeli doći, ali kada su došli ja sam pobjedio partiju i onda smo morali još malo čekati da Jorden odradi svoj posao. Takođe, kasnije su došli i moji roditelji i sestre, tako da je bilo jako lijepo.

SS: Možete li nam reći nešto o Sopikonoj ulozi uopšteno, jer smatram da je ovo prekretnica na vašem šahovskom putu. Šta biste rekli o tome?

AG: Da, naravno da me jako podržava. Kada imate porodicu, pretpostavljam da postoje dva načina podrške. Jedan od načina za podršku je recimo da ste sami, izlazite ili ste u braku, ali nemate porodicu. Supruga vam može ponuditi podršku skoro kao trener. Recimo da ste izgubili lošu partiju, ili šta god da se dešava u šahovskoj karijeri, možete razgovarati o tome sa svojom ženom, ona može da vas podrži. Drugi način podrške, naravno, koji je još teži je da kada imate porodicu, onda imate puno stvari koje morate da uradite. Morate se pobrinuti za djecu, kuću. Ako to morate sami, ili ako biste imali samo polovinu pomoći od svoje žene, onda osim ove šahovske stvari morate raditi i sve druge stvari. Morate oprati veš, otići u supermarket, kupiti namirnice, i sve drugo. Ali isto tako, to je i mentalna stvar. Veoma je važno da znate da je familija u miru i zbrinuta. Ne samo da bukvalno morate ići u supermarket, već je poteškoća I samo pomisao na to.

Dobro, supermarketi su kao šala, ali naravno može biti i ozbiljnijih stvari. Zaista je super što se toliko pobrinula za porodične i kućne stvari, jer bi inače bilo jako teško. Morate već da brinete da o Nodirbeku i prihvaćenom daminom gambitu, a imate obaveze i u svom domu ili porodici, a i djeca plaču jer žele neku igračku, a to je previše. Ima ljudi koji to sve rade, ali tada će dr zs Nodirbeks i prihvaćen Damin gambit slabije pripremiti. Dakle, definitivno, ona nudi veliku podršku u svakom smislu i to je nevjerovatno. Ponekad morate imati sreće u bračnom životu, posebno sa velikom porodicom. Toliko je stvari koje morate uraditi i morate nekako pronaći način da vas dvoje upravljate čitavom ludom kućom.

Anish Giri i Sopiko Guramishvili – moćni par Svjetskog šaha!

SS: To je zadivljujuće! Anish, ovo je nešto o čemu sam takođe razgovarao sa Amrutom dok ste vi igrali. Svi postanu neuredni nakon nekog vremena nakon šest sati igre, ali vi ste imali besprijekornu frizuru!

AG: Mislim da dobar gel za kosu pravi magiju, ova 48-satna zaštita ili kako god kažu. Mislim, neurednost je samo stvar kose, napraviš je ovako i već izgleda kao da bi trebalo da ideš u krevet (smije se).

Anish Giri i njegova besprijekorna frizura! Foto: Lennart Ootes / Tata Steel Chess Tournament 2023

SS: Ali vama se to ne dešava!

AG: Da, učvršćena je, dobar je gel za kosu. Vraća kosu na svoje mjesto i sve je u redu. Inače ću odjednom izgledati kao Carlsen. Izgledaš umorane, onda odeš do ogledala i središ kosu i već izgledaš kao profesionalni šahista.

Svjetski br.1 čestita pobjedniku 85. Tata Steel Mastersa 2023! | Foto: Lennart Ootes / Tata Steel Chess Tournament 2023

SS: Anish, kakav je bio ovaj trenutak? Ovo je jako lijepa fotografija .

AG: Da, nevjerovatno je. Fotografi ponekad snime stvari koje ne postoje (smiješi se). Sjećam se trenutka, čestitao mi je, nije izgledao tako sretno, ali ovdje se čini vrlo velikodušnim! [smijeh] Iskreno, sjećam se tog trenutka, Magnus je bio vrlo ljubazan da mi čestita. Nije izgledalo da mu je uopšte bilo drago, ali mislim da sam mu rekao da se to ne bi dogodilo bez njega. Vjerovatno sam se zato nasmiješio, a možda ga je to na trenutak natjeralo da se nasmije.

SS: Zašto ste to rekli? Ah, zato što ste ga pobjedili, ok, razumijem.

AG: Da, ali isto tako morao sam nešto reći, zar ne? Kada vidite velikog heroja ispred sebe, ne možete samo reći da hoću autogram, morate nešto reći! Ali to je zaista predivna slika, ljepša je slika nego kakva je bila u stvarnosti. Ali možda je zaista bio sretan, jednostavno nisam mogao vjerovati svojim očima.

SS: Znate, bila je jedna slika Višija Ananda u Moskovskom turniru kandidata 2016. Karjakin je pobijedio, a onda mu je Anand ljubazno pružio ruku, kao da je on prošao, sada će Karjakin igrati na Svjetskom prvenstvu.


Turnir kandidata 2016. bio je jedan od prvih turnira koji je ChessBase India prenosila! | Foto: Amruta Mokal

Slične vibracije su bile i ovdje, gdje je Magnus pobijedio prošle godine, a vi ove godine.

(Ovo je samo dio intervjua, oko polovine. Ostatak možete pročitati na engleskom jeziku na linku ispod)

https://wordpress.com/post/sahmatlista.wordpress.com/105368

Intervju sa Anishom Girijem: Pobjednik na Tata Steel Mastersu 2023 (2. dio)


Piše: Sagar Shah

SS: Ali to je divan početak vaše saradnje sa sekundantom, i mislim da će se to definitivno nastaviti jer je ovo veoma važna godina za vas. Igraćete na jako mnogo događaja – u stvari, WR Chess Masters dolazi za 15 dana. Posle toga imate i ciklus kandidata u kojem učestvujete i tako dalje.

AG: Da budem iskren, recimo da ću odigrati otprilike 70 klasičnih partija, a ovdje sam odigrao prvih 13. Bilo da izgubim ili pobijedim u poslednjem kolu ili nešto slično, ja sam to i dalje vidio ovako. Naravno da je sada jako lijepo, ali većinu partija tek trebam da odigram. Naravno, početak godine je bio jako dobar, ali moram reći da je tu i tamo bio neki blagoslov odozgo. Sreća ne traje vječno, pa se nadam da ću to nadoknaditi radom. Nije moguće ostati na ovom nivou, neću pobjeđivati na svim turnirima. Mislim, nisam se preko noći pretvorio u Magnusa Carlsena, nije bilo razloga da se to desi. I dalje je Magnus najbolji igrač na svijetu. Imao sam dobar turnir, ali ono što želim je da pokažem konstantno visok nivo šaha. U redu, možda ću u jednom trenutku imati negdje loš turnir, ali želim i dalje da odigram nekoliko dobrih. Ne očekujem da ću pobijediti sve turnire, ali ne bih bio zadovoljan pobjedom samo na ovom turniru, a da mi čitava godina bude slaba, nije to poenta. Zaista namjeravam, kao što sam planirao prije početka turnira, da pokušam da podignem nivo svoje igre i ostvarim određene ciljeve ove godine.

SS: Anish, odakle ta objektivnost? Jer generalno nakon pobjede na turniru, vi ste i dalje tako izbalansirani!

AG: Mislim da to dolazi iz iskustva. Naročito u mom slučaju, imao sam dosta dobrih i loših rezultata na svim vrstama turnira. Tako da me to drži na zemlji. Sjećam se da je moj veliki rezultat bio Reggio Emilia 2011-12. Ljudi to zaboravljaju, svi zbijaju šale da nikad nisam osvojio nijedan super turnir. Ali, kakvi su članci pisani u to vreme, mnogi se ne sjećaju, ja se sjećam jer sam ih sve čitao. Pisali su da je ovo najmlađi igrač koji je ikada osvojio super-turnir, jedino se može porediti Karpov. To je bila istorijska stvar!

U članku na ChessBaseu, samo ovaj paragraf pokazuje kako je to bila važna vijest da je Anish Giri osvojio turnir Reggio Emilia!

SS: Da li bi to bilo slično kao da je Nodirbek osvojio ovaj turnir, tako nešto?

AG: Bio sam mlađi, imao sam 17 godina! Bio je to zaista istorijski događaj. Imao sam 17 godina, bio sam mlađi od Nodirbeka sada. Bio sam malo stariji od Gukesha sada; Gukesh ima 16 godina. I nisam iz Indije, odakle svi očekuju da se pojavljuju vunderkindi. To su pisali u člancima koji su objavljeni, zaista je izgledalo kao da sam ja budućnost, a budućnost je sada. Stvarno sam tada mislio da ću sve zdrobiti i da me ništa ne može zaustaviti. Dobro sam se zabavljao 2 nedjelje, a onda sam otišao u Wijk Aan Zee. U prvom kolu sam kao što  sam očekivao pobijedio Gelfanda crnim figurama – koji je inače trebao da igra meč za svjetskog šampiona. Shvatate, imao sam 17 godina i pobijedio sam i Gelfanda. Stvarno sam mislio „Ok, ovo je stvarno to, da.“ Onda izgubim partiju, naravno idućeg dana se vratim smatrajući da je taj brzi povratak karakteristika šampiona. Onda izgubim još jednu partiju, u redu, desi se, onda izgubim opet.Pomislim „U redu, ne mogu izgubiti više od 3 partije uzastopno“. Nakon toga gubim još jednu. Tada sam ipak pomislio, hajde da remiziram, probam ali izgubim jos jednu, tako da sam nanizao 5 poraza zaredom. To su stvari koje vas kasnije drže na zemlji!

SS: Da, nije nimalo lako i slažem se sa onim što ste rekli, osoba se izgrađuje kroz prethodna iskustva. Naravno, niste bili kao sada, i malo ljudi je toga svjesno.

SS: Da, nije nimalo lako i slažem se sa onim što ste rekli, osoba se izgrađuje kroz prethodna iskustva. Naravno, niste bili kao sada, i malo ljudi je toga svjesno.

AG: Da, da, ljudi stvarno misle da sam sve partije remizirao čitavo vrijeme, I da sam u nekom trenutku počeo da pobjeđujem i da je to moja životna priča. Zaista nije tako, bio sam poznatiji od svih ovih dječaka, Gukeša i Abdusatorova. Imao sam svoje vrijeme, u jednom trenutku sam bio perspektivniji od svih njih.

Ove riječi napisao je Leonard Barden u Guardianu – budućem kandidatu za svjetsku titulu 2008. godine!

Ali nije bilo lako – dešavali su se neuspjesi i drugi vrhunski igrači vam očitavaju lekcije. Postoji Nemesis kojeg ne možete da savladate – zapravo mi je išlo dobro sa Carlsenom, ali sam gubio sve svoje partije od Kramnika i Aronijana. U nekom trenutku, bilo je godina u kojima bih gubio 4 partije godišnje, ne bih izgubio nijednu drugu partiju, samo 2 od Kramnika i 2 od Aronijana. Ako iz jednačine izbacite Kramnika i Aronijana, imao bih 100 seriju bez poraza. Oni su bili jedini šahisti koji su me stalno tukli. Takođe, kao djetetu, teže vam je da se nosite sa psihologijom. To ste mogli vidjeti i sada kod vunderkinda, vidite da je teško savladati. Jer kao mladiću, teže ti je da se nosiš s tim stvarima. Imao sam dosta iskustva, da tako kažem, ali sada je u Wijk Aan Zee-u je bio definitivno bilo dobro.

SS: Da li biste ovu pobjedu ocijenili kao veću, ili je veća pobjeda bila na turniru Reggio Emilia?

AG: Pa, gledajući unazad, Reggio Emilia nije zaista bila kao što mi se činilo. Mislim, da sam pobjedio sve od tada i postao svjetski prvak sa 19 godina ili slično, tada bi bila prekretnica za mene. Ali gledajući unazad, nakon Reggio Emilia imao sam loš turnir u Wijku, imao sam loše Evropsko prvenstvo, ispao sam iz grupe igrača sa rejtingom 2700. Trebalo mi je još nekoliko mjeseci da se izvučem iz toga, stabilizovao sam se na oko 2700, a onda polako povećavao rejting. Imao sam mnogo dobrih Wijk Aan Zee turnira, mnogo njih, pomogli su mi u raznim trenucima u mojoj karijeri. U jednom trenutku sam ispao iz prvih 10, imao sam veoma težak period u Bilbau. Imao sam loš turnir, izgubio sam od Carlsena prvi put u Bilbau i izgubio sam još nekoliko partija. Mislim da sam nakon nekoliko loših turnira prestao da radim sa svojim trenerom. Nisam znao kako da to riješim i rejting mi je polako padao, a onda sam ispao iz prvih 10. Nakon toga sam nastavio da radim sa Čučelovom, mojim dobrim starim trenerom sa kojim sam dosta radio u prošlosti.

Belgijski velemajstor Vladimir Čučelov je sa Anišem radio mnogo godina – u njegovim dobrim i lošim vremenima!

Imali smo dva perioda kada smo radili – jednom dugi niz godina, pa smo prekinuli, pa opet na godinu i po ili otprilike toliko. Nastavio sam da radim sa njim i imao sam fantastičan povratak u Wijk Aan Zee gdje sam  dijelio prvo mjesto sa Carlsenom, izgubivši u taj-brejku. Bio je to odličan rezultat i vratio me u prvih 10. Imao sam mnogo dobrih rezultata u Wijku, ali naravno u pogledu statusa turnira koji sam osvojio, mislim da je Reggio Emilia imala nešto niži status . To je i zato što je u jednom trenutku tradicija morala da prestane, jer su tamo imali veoma nesretan zemljotres. Više nije bilo moguće organizovati turnir i zato je prestao. Inače bi se nastavilo svake godine, i dalje bi bio redovan turnir poput Norway Chess i Wijk Aan Zee. Ali nekako je prestao i ljudi su zaboravili da postoji. Bio je to, naravno, vrhunski turnir, ali Carlsen je igrao ovdje, a ne u Reggio Emiliji. U to vreme su igrali Morozevič i Ivančuk koji su tada bili veoma dobri. Hikaru i Fabi su ustvari igrali, ali nisu bili tako dobri kao sada. U stvari, Fabi i ja smo bili mladi, a Morozevich, Ivanchuk su bili tada vrhunski šahisti, Morozevich se borio za prvo mjesto. Ali sada kada Carlsen igra i igra se toliko kola, a ovo je tako poznat turnir, vjerovatno najstariji turnir, 85. izdanje. Svakako, ova pobjeda je veoma velika.

Konačni poredak 54. i posljednjeg šahovskog turnira Reggio Emilia | Foto: ChessBase

(Nastaviće se)

https://en.chessbase.com/post/the-anish-giri-interview-winning-tata-steel-masters-2023

Intervju sa Anishom Girijem: Pobjednik na Tata Steel Mastersu 2023 (1. dio)


Piše: Sagar Shah

3.2.2023 – Anish Giri osvojio je Tata Steel Chess Masters 2023 ispred svih najboljih igrača svijeta – Magnusa Carlsena, Wesleya Soa, Ding Lirena, Fabiana Caruane. Igrao je fenomenalan šah tokom čitavog turnira koji je pobjedio sa rejting performansom od 2849, postigavši 8,5/13 i osvojio 16 Elo poena. Anish je bio veoma blizu osvajanja turnira više puta, ali ovo je prvi put da je osvojio trofej na Wijk Aan Zee! Pozvali smo ga na livestream kako bi saznali šta misli o pobjedi na ovom prestižnom turniru. U nastavku pogledajte njegov čitav intervju sa IM Sagar Shahom.

Anish Giri o pobjedi na Tata Steel Chess 2023 | Video: ChessBase India

SS: Ljudi, pridružite mi se i pozdravite čovjeka, mit, legendu, jednog i jedinog Aniša Girija!

AG: Hvala Sagar, hvala mnogo.

SS: Anish, velike čestitke za ovaj nevjerovatan podvig. Kada ste počeli da pobjeđujete u partiji poslednjeg kola protiv Rapporta, mnogo ljudi se pridružilo i bili su sretni od srca. Ali kada su vidjeli vaš intervju, rekli su: „Šta je s Anishom? On ne izgleda sretno u ovom videu!“ Bili ste tako mirni.

AG: Da, mislim da sam bio, ne znam. Teško mi je bilo je nekako izraziti ili možda čak osjetiti emocije u vezi ovoga. Jer znate, uvijek vam govorim da me nije bilo toliko briga. Takođe ne brinem mnogo o tome da neću pobijediti turnir, to funkcioniše i na drugi način, nažalost (smijeh).

Ko bi pomislio po Anishevom izrazu lica da je upravo osvojio Tata Steel Masters? | Foto: Intervju nakon partije sa Anishom Girijem

SS: Ove emocije koje pokazujete, da li su  istinite? Ili ste rekli „O moj Bože, osvojio sam ovaj turnir“. Da li je ono što ste pokazali bilo sve što ste osjećali?

AG: Definitivno, da. Mislim, volio bih da mogu pokazati nešto bolje. Nisam imao ništa pripremljeno za taj intervju, bilo je tako neočekivano i da ću pobijediti. Naravno, čitav turnir sam igrao jako dobro. Imao sam odličnu partiju sa Gukeshom, odličnu partiju sa Magnusom, naravno da sam mislio da stvari izgledaju stvarno dobro. Ali znao sam da će biti teško, jer sam znao da 2 pobjede nisu ni blizu dovoljne. Moram da dobijem još barem par partija, a bilo je nejasno odakle će doći poeni. Propustio sam neke šanse protiv Arjuna, meni se to dešava često, kao i svim igračima, i to nije dobro. Iako sam imao sreće protiv Dinga, imao sam ovu ključnu partiju protiv Nodirbeka sa bijelim figurama. Ne samo da nisam pobijedio, nego nisam ni bio blizu pobjede. Otvaranje nikako nije dobro prošlo, a on me potpuno neutralisao. Imao sam priliku u jednom trenutku, ali on je odmah pronašao odbranu. Nakon toga sam mislio da šanse nisu tako velike. Do kraja su bila još 2 kola, već sam igrao sa Nodirbekom i imam pola poena manje od njega. Ako ništa drugo, mislio sam, to će biti taj-brejk. Nisam mogao da previdim da će se ovo desiti, pa mislim da nisam bio toliko spreman za to. Inače bih bio spremniji i pripremio bih neki skok od radosti ili tako nešto (smijeh).

Anish Giri je završio na pola poena ispred Abdusattorova i Carlsena | Foto: Službeni web sajt

Snimanje selfija za blog nakon pobjede na turniru –  Anish Giri  Foto: Lennart Ootes/Tata Steel Chess Tournament 2023

SS: Ali sada ste spremni, prošlo je 12 sati!

AG (smijeh): Ali bio sam jako zauzet Sagar. Spavao sam, a onda sam morao sina dovesti u školu. Jutro je bilo veoma naporno, još nisam spreman.

Zbog toga se Anish Giri naziva porodičnim čovjekom! | Fotografija: Abhyudaya Ram

SS: Ljudi, ovo je savršen primjer porodičnog čovjeka. Pobjeđuje Tata Steel Chess, a sledećeg dana mora otići i odvesti sina u školu. Ali Anish, bilo je fenomenalno. Bilo je jedno pitanje koje su mnogi ljudi postavljali, otkriveno je na Podcastu Chicken Chess Cluba da Jan Gustafsson radi s vama kao vaš novi sekundant. Koliko je to bilo značajno i koliko biste to pripisali svojoj pobjedi na turniru?

AG: Pa, ta činjenica je bila poznata negdje oko početka Wijk Aan Zee-a, jer sam ga tamo doveo kao svog sekundanta, a nisam ga prkrivao kao što neki drugi kriju sekundante. Moji protivnici tamo su znali da je Jan moj trener, ali u jednom trenutku se to zvanično pojavilo valjda u tom podcastu. Mislim, to je mogao bilo ko da objavi, ali to se dogodilo ovako. Već dugi niz godina, moj glavni trener Erwin L’Ami kojeg dobro poznajete, mnogo godina učestvuje u Challengers grupi. Ne može da kombinuje da sam igra i da bude moj trener. Uvijek sam imao različite sekundante na Tata Steel turniru, ali za ovu godinu smatrao sam da je pravo vreme da isprobam rad sa Janom. Radim sa puno mladih igrača i novih ljudi, daju mi novi pogled na stvari. Ali kada imate sekundanta, obično više volim nekoga ko je iskusan, nekoga ko zna pripreme koje idu uz ove događaje. Kada sam tražio na duže vrijeme sekundanta osim Ervina, postojala je vrlo ograničena lista ljudi. Prestar sam da uzmem nekog neiskusnog i čekam da stekne iskustvo, moram da odmah imam sekundanta. Dakle, razmatrao sam ljude koji su ranije radili na najvišem nivou. Izbor je zapravo prilično ograničen, i srećom Jan je bio jedan od ljudi koji su mi pali na pamet. S njim sam u dobrim odnosima, i to sam uspio zato što je Carlsen objavio da neće da se bori za titulu svjetskog šampiona, a Jan bio kao njegov pomoćnik uključen u prethodne mečeve. Koliko ja znam, nije bio stalni trener ili nešto slično, ali je bio uključen u pripreme za mečeve. Mislio sam da provjerim sa njim kakva je situacija nakon što se meč više nije planirao. Mislim da je prošlo više od godinu dana od meča, a on više neće raditi sa Carlsenom. U prošlosti je takođe radio sa Janom Smetsom, Loekom Van Welyjem i nekoliko puta je igrao u Wijk Aan Zeeju. On je jedan od najiskusnijih trenera i sekundanata.

Njemački velemajstor Jan Gustafsson jedan je od najboljih trenera/sekundanata za svjetsku elitu! | Foto: Georgios Souleidis

Ima još nekih sjajnih trenera i sekundanata koji mi padaju na pamet koji imaju iskustvo – na primjer, radio sam sa Vladimirom Čučelovom. Takođe, ljudi koji su radili za Carlsena i Ananda na mečevima bili su odlični treneri, kao što su Kasimdzhanov, Wojtzhachek, Surya Sekhar Ganguly. Ovi sekundanti koji su prošli mečeve za svjetskog šampiona ili barem mečeve kandidata, znaju dubinu do koje igrači moraju biti spremni. To je veoma važno! Znate, kada sam bio klinac, mislio sam da sam bio jako dobro pripremljen, a onda me je Vishy Anand pozvao u svoj kamp na Svjetsko prvenstvo 2008. godine.

Vishy Anand je neko koga je Anish uvijek mnogo poštovao i u koga se ugledao!

Imao sam 15 godina, radio sam veoma naporno – ne znam kako  je Viši radio [smije se], ali sam zaista naporno radio sa svojim trenerom. Kupio sam dobar laptop, dualcore, Quadcore, ne znam šta sam tačno kupio. Sve sam znao, a Grunfeld je bio moja specijalnost, posebno Be3 u Grunfeldu je bila moja specijalnost. Tako da sam bio spreman da iznenadim Vishyja i igram jedan od svojih noviteta. Vishy počinje da razmišlja, odigraneki potez, i ja gubim partiju. Provjeravam svoj kompjuter, kompjuter prelazi od ocjene sa boljeg za bijelog, i mijenja se na minus, na bolju ocjenu za crnog. Pomislim „Okej, sjajno“, onda pokušam drugu ideju, desi se ista stvar. Opet druga ideja, ista stvar se dešava. Nema toga što nisam igrao, ali on je sve to znao, sve je bilo slabo. Za pola dana odigrali smo 5 partija sve u mom Be3 Grunfeldu, sve ih je uništio. Shvatio sam da možda nisam tako dobro pripremljen, nisam bio toliko marljiv u pripremama. Često mislite da ste dobro pripremljeni, jer poznajete samo sebe. To je slučaj i sa mnogim mladim sekundantima, misle da su jako dobri i jako dobro pripremljeni. Šalju vam fajlove, vidite te fajlove, vidite da su pokušali, ali to je samo početak. Ljudi poput Jana Gustafsona, oni tačno znaju kakva je vrhunska šahovska priprema, i zato mislim da je za mene važno raditi sa takvim ljudima.

Ali naravno, kao što sam rekao, radim i sa dosta mladih igrača, što mi daje mnogo različitih ideja. To je zapravo veoma važno jer me takođe inspiriše. Budući da su šahisti često zaglavljeni u svom vrhunskom šahovskom balonu, npr. duboka analiza do 40. poteza završava se čitavo vrijeme remijem. Misliš da je sve to gotovo, a onda neki mali klinac kaže u redu, ja ću ti oboriti analizu ovim potezom, i ti gubiš. Onda shvatiš dobro, da si preduboko u svom balonu. Ponekad morate skočiti iz dubine analitičkog okeana, i samo izaći na površinu i shvatiti da ne možete igrati savršen šah, već možete previdjeti topa u dva poteza.

(Nastaviće se)

https://en.chessbase.com/post/the-anish-giri-interview-winning-tata-steel-masters-2023

“Zašto bi sportista rođen u određenoj zemlji bio odgovoran za političke odluke?” Mišljenje najjačeg španskog šahiste


Piše: Timur Ganeev, Dopisnik „SE“

Francisco Vallejo. Fotografija Fedor Uspenski, „SE“

Francisco Vallejo – o meču Nepomniachtchija i Lirena, Carlsenovoj slobodi i „WC skandalu“.

Francisco Vallejo je već 20 godina član svjetske šahovske elite. Pobjedio je Deep Blue Junior, nastavak verzije IBM-ovog superkompjutera koji je pobjedio Garija Kasparova, osvajao nagrade na super turnirima, pobjedio Veselina Topalova u Linaresu, a zatim je neko vreme postao trener legendarnog Bugarina. Španac je pomogao Topalovu da se pripremi za šampionski meč 2006. sa Vladimirom Kramnikom, koji je trebalo da ujedini svjetski šah, ali je zamalo doveo do njihovog potpunog razlaza.

“SE” je uspio da razgovara sa Vallejom tokom njegove posjete Moskvi na turniru “Chess Stars 2023”, gdje je 32. igrač sa FIDE rejtingom nastupio neuspješno, ali je istovremeno ostao odlično raspoložen i detaljno odgovarao na naša pitanja.

Vladislav Artemiev i Francisco Vallejo. Fotografija Fedor Uspenski, „SE“

Abdusatorov bi se mogao boriti za pobjedu na turniru kandidata 2024. godine

— Po drugi put učestvujete na turniru “Šahovske zvijezde”. Kakvi su Vaši utisci, Vaše mišljenje o nivou organizacije?

Francisco Vallejo – Sve je super. Sjajne ceremonije otvaranja i zatvaranja, velelepni hotel, udobna sala za igru sa gledaocima, mnogo djece koja su htjela da se slikaju i dobiju autograme od velemajstora. Zaista smo se osjećali kao zvijezde na ovom turniru. Prvi turnir je održan na najvišem nivou, a na drugom su organizatori napravili još jedan korak naprijed. To je za svaku pohvalu. Svakako, ovo je jedan od najboljih turnira što se tiče organizacije, na kojem sam imao priliku da učestvujem. A konkurencija je bila veoma ozbiljna.

– Šta možete reći o pobjedi 17-godišnjeg Raunaka Sadhvanija u rapidu i ukupno trećem mjestu? Da li je on zaista jedan od najjačih igrača nove generacije?

Francisco Vallejo – Bez sumnje. Šahovski svijet već duže vrijeme raspravlja o njegovom uspjehu. Prošle godine je odlično igrao na Svjetskoj šahovskoj olimpijadi, a prethodno je pokazao dobre rezultate na internetu. Znam da Raunak mnogo igra šah i da svoju karijeru shvata veoma ozbiljno. Ima sve uslove da bude u prvih 10 za par godina. Ako sve ide po planu, onda težite da postignete više.

– Koje od mladih talenata možemo izdvojiti? Erigaysi, Abdusattorov, Firouzja, Keymer, Sarin, Pragnananda, Gukesh, Niemann…

Francisco Vallejo – Veoma je teško odgovoriti na ovo pitanje. U njihovim godinama veoma je važno pronaći stabilnost. Često mladi igrači odigraju jedan turnir na vrhunskom nivou, ali na sledećem idu u minus. Nedavno je Firouzja pokazao takvu stabilnost. Alireza je dostigao rejting od 2800, što je pokazatelj već etabliranih vrhunskih igrača. Ali onda je bezuspješno igrao na turniru kandidata i nekako je nestao sa scene. Počeo je da preskače turnire. Nadajmo se da će se nakon ove pauze vratiti još jači. Iranac je originalan šahista. Zvijezda Abdusatorova zasjala je prije nekoliko godina, a 2021. je postao prilično stabilan. U tome je već pokazao vrlo jak rezultat u Wijk aan Zeeju, uključujući i pobjedu nad Carlsenom. On je svakako veoma talentovan i prilično sposoban da se izbori za pobjedu na Turniru kandidata 2024. Ako stigne do tamo. Pa, ne treba zaboraviti ni generaciju mladih igrača iz Indije. Svi su vrlo jaki, uključujući i klasike. Generalno, vrlo je zanimljivo pratiti ko će od njih na kraju uspjeti da se učvrsti u vrhu. Lično mi je jako drago što se u šahu pojavilo toliko novih talenata.

– Istovremeno, Fabiano Caruana je rekao da je malo vjerovatno da će se neko od njih ozbiljno boriti za šahovsku krunu.

Francisco Vallejo – Vidjećemo. Zašto ne? Na Turniru kandidata 2024. vjerovatno ćemo vidjeti mnogo novih lica. Mislim da će dvoje ili troje ljudi koje ste naveli biti među prvih 8. I ne bih isključio da Abdusatorov ili Vidit tu neće moći da zauzmu prvo mjesto. To je kao u fudbalu – svakih 10-15 godina pojavi se nekoliko superzvijezda, koje dugo dominiraju, pomažući svojim timovima da osvoje titule. Isto je i u šahu. Slažem se da su u istoriji naše igre za šampionski meč mnogi bili bliži tridesetoj, ali zašto novi vunderkindi ne promijene ovaj trend?

– Igrali ste protiv pet svjetskih prvaka u Štajnicovom nizu: Karpova, Kasparova, Kramnika, Ananda, Karlsena. Šta mislite ko je najjači?

Francisco Vallejo – Kako se oni mogu porediti? Ako po rejtingu, onda je najjači Magnus. I on je zaista osoba koja je uradila i radi mnogo za popularnost šaha u čitavom svijetu. Ali drugi svjetski prvaci u najboljim godinama igrali su na nedostižnom nivou. Pokazali pravi šou, pomogli sportu da se razvije. Istovremeno, niko u svijetu do sada nije dostigao nivo kompjuterskih šahovskih mašina. To je ljepota naše igre da se granice savršenstva ne mogu dostići.

Veselin Topalov i Vladimir Kramnik. Fotografija: Evgeny Atarov

Volio bih da pogledam film o meču Kramnik-Topalov

-Prošle godine ste napunili 40 godina. Kako se motivišete da ostanete u šahu?

Francisco Vallejo -To je ljubav za čitav život. Moja profesija i poziv. Osjećam da i dalje želim da se takmičim, tražim nove ideje, igram šah svaki dan. Prije nekih sedam godina imao sam period kada sam se umorio od šaha, ali taj period nije dugo trajao.

— Sa Aleksejem Širovom ste dvojica najpoznatijih španskih šahista. Da li ste morali da radite još nešto osim šaha? Govorim o nekom drugom poslu, kao, na primjer, fudbalskog sudije?

Francisco Vallejo – Ne. Šah je oduvijek bio moje glavno zanimanje. Igranje, da budem sekundant, trener.

— Imate li sada učenika među elitnim velemajstorima?

Francisco Vallejo – Nemam sada.

— Bili ste trener Topalova kada je u Elisti bilo čuveno ujedinjenje titule između Vladimira Kramnika i Veselina Topalova. Kakva su vaša sjećanja na taj događaj?

— Naporno sam radio, tražio dobre ideje koje bi omogućile Veselinu da pobijedi. Bilo je to zanimljivo iskustvo koje mi je pomoglo u profesionalnoj karijeri, negdje čak i omogućilo da poboljšam svoj nivo. Osim toga, bilo je zanimljivo pratiti šampionski meč iznutra, osjetiti njegov duh, emocije učesnika, bolje razumijeti mentalitet šampiona. Svako dijete koje igra šah sanja da učestvuje u jednoj ili drugoj ulozi u meču za krunu. Drago mi je da sam to uspio.

– Mislite li da je zbog ‘toalet skandala’ ovo jedan od najskandaloznijih mečeva u istoriji?

Francisco Vallejo -Pokušaću to opisati. U jednom trenutku između ekipa šahista došlo je do potpunog razdora. Prijateljski kontakt s poštovanjem zamijenjen je mržnjom. Pored toga, obe strane su samo potpirivale ovu priču, nisu jedna drugoj činile ustupke. Međutim, ja lično nemam nikakve veze sa ovom pričom. To nisu moji problemi. Fokusirao sam se na potpuno druge stvari. Na primjer, raditi na pripremi otvaranja, pronaći Vladimirove slabe tačke. Mislim da sam izvršio ovaj zadatak. Mislim da Silvio Danailov (menadžer Topalova) može da napiše memoare o ovom meču. On je možda bio glavni protagonista ovih obračuna.

– Da li je Veselin po talentu zaslužio da postane svetski šampion?

Francisco Vallejo – Naravno. Kada se Kasparov povukao, Topalov je dugo imao najviši rejting na svijetu. Bio je veoma stabilan, ubjedljivo osvajao super turnire, postao je FIDE prvak svijeta. Odigrali smo dosta partija, a on je u nekim trenucima igrao i bio psihički spreman da se popne na sam vrh. Ali taj poraz od Kramnika jako se odrazio na njega. Počeo je da posvećuje više vremena porodici, postao je manje fanatičan prema šahu.

— Mislite li da bi bilo zanimljivo napraviti film o  meču Kramnika i Topalova?

Francisco Vallejo – Volio bih da vidim ovaj film. Mogao bih čak i da pomognem u odabiru glumaca za glavne uloge (smijeh). Ozbiljno, ovo bi zaista bila zanimljiva priča za široku publiku. Ipak, bilo je dosta čudnih stvari oko meča.

-Koji je vaš omiljeni film o šahu?

Francisco Vallejo — Veliki sam obožavatelj Bobija Fišera. Gledao sam sve filmove o njemu. I igrane i dokumentarne. Postoji nekoliko drugih španskih filmova o šahu koji su vrijedni, ali nisam siguran da li se mogu naći u javnom domenu. Ako govorimo o najvažnijem filmu, onda ću izdvojiti „Damin gambit„. Ova serija je izazvala interesovanje za šah širom sveta. Po mom mišljenju, sve je savršeno. I zaplet, i šahovske partije, koje su zaista profesionalno razrađene.

Ian Nepomniachtchi. Foto: Global Look Press

Mislim da će se sudbina meča između Nepomniachtchija i Lirena odlučiti u doigravanju

— Šta mislite o meču između Nepomniachtchija i Ding Lirena. Ko je favorit?

Francisco Vallejo – Nema favorita. Obično smo navikli da je Magnus favorit svih turnira, svih mečeva za krunu. Ovog puta situacija je drugačija. Oba velemajstora će biti pod velikim pritiskom, pa je malo vjerovatno da će rizikovati. Mislim da ćemo gledati tvrd meč, čija će sudbina biti odlučena u tie-breaku.

Hoće li Nepomniachtchi imati više šansi u rapid i blitz partijama?

Francisco Vallejo – Mislim da hoće. Veoma je dobar u šahu po brzoj kontroli.

-Da li će se Carlsen vratiti u šampionski ciklus?

Francisco Vallejo – Da budem iskren, za mene je veliko iznenađenje što je odbio da igra meč za svjetsku titulu. Ovo je odluka koja mu je očigledno omogućila da se osjeća slobodnim. Da se riješi obaveze svake dvije godine po pola godine da se priprema za meč, za konkretnog protivnika. Sada može da igra iz zabave. Uglavnom u brzopoteznom šahu, da pravi svoje onlajn turnire, na koje poziva one sa kojima je zainteresovan da igra. Iskreno, ne razumijem, ali ako je Magnusu bolje ovako, onda je ovo za njega pravi izbor. Hoće li biti motivisan da se vrati? Mislim da je umoran od partija po klasičnoj kontroli. Turnir u Wijk an Zee-u je to još jednom dokazao.

— Šta mislite o sukobu između Magnusa i Hansa Niemanna? Da li takvi trenuci pomažu popularizaciji šaha u svijetu?

Francisco Vallejo – Iako je ovo skandal, svi mediji su pisali o tome. Dakle, možda će ovo privući novu publiku u šah. Ali važno je razumjeti kako će se ova priča završiti. Hoće li Magnus igrati s Niemannom sledeći put ili će opet ignorisati igru? Hoće li drugi šahisti koji su javno podržavali Carlsena slijediti njegov primjer? Blokiranje njegovog Chess.com naloga. Mislim da je ovo generalno loša priča za sve njene učesnike.

– Ruski šahisti su praktično prestali da dobijaju pozive na velike turnire, igraju pod zastavom FIDE. U mnogim drugim sportovima ruskim sportistima je potpuno zabranjeno učešće na međunarodnim turnirima. Šta mislite o otkazivanjima ruskim sportistima?

Francisco Vallejo — Ne razumijem zašto bi osoba rođena u ovoj ili onoj zemlji trebala biti odgovorna za određene političke odluke. Svi smo mi sportisti! Na primjer, došao sam da igram u Rusiju. Sama ta činjenica ništa ne znači. To znači da volim šah i odlučio sam da igram na jednom divnom turniru. To ne znači da podržavam Španiju, Rusiju ili Kanadu. Za mene lično mjesto održavanja turnira i podrška politici ove zemlje nisu ni na koji način povezani. Divno je što je sport odvojen od politike, što je samo po sebi veoma teško. Svako želi da miješa sve komponente našeg života. Veoma me rastužuje što se sportisti suočavaju sa takvim stvarima. Ponekad doživljavamo svojevrsne psihološke komplekse. Ponekad nam kažu da su neka rješenja vrlo jednostavna, a problemi koji se javljaju manji. Ponekad čak: „Ova osoba je veoma loša ili čak zla.“ Ove radnje i izjave daleko su od najjednostavnijih. Za mene prisustvo ruskog, španskog ili iranskog pasoša ne znači ništa. To ne znači da podržavate ili ste, obrnuto, protiv bilo kakvog djelovanja države. Ono što je najvažnije je put kojim idemo u našim životima. Na primjer, ako se novinar drži neke ideologije, on treba ipak i dalje dobro da radi svoj posao. Vaša ideologija može biti bilo koja, ali glavno je kako radite svoj posao. Svijet je veoma velik i raznovrstan, moramo poštovati jedni druge.

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/kto-takoy-fransisko-valeho-i-pochemu-ispanskiy-shahmatist-igraet-v-rossii-nesmotrya-na-sankcii-intervyu-2031633/

“AZIJSKI ŠAH JE NA PUTU DA NADMAŠI  EVROPSKI ŠAH. RUSIJA ŽELI DA PREĐE TAMO.” INTERVJU VLADISLAVA ARTEMJEVA


Piše: Artyom Andriyanov

1.februar 2023.

Ruski velemajstor Vladislav Artemjev govori o svom nastupu na turniru Chess Stars 2023, šansama Jana Nepomnjačija u meču sa Ding Lirenom, kao i o svojoj ljubavi prema boksu i ruskoj šansoni.

Nedavno je u Moskvi završen turnir Chess Stars 2023, na kojem su učestvovali vrhunski igrači iz različitih zemalja. Jedan od njih je 24-godišnji velemajstor Vladislav Artemjev, koji je, prema rezultatima takmičenja, postao treći u brzom i blic šahu.

Dopisnik Match TV-a ga je kontaktirao i pričao o njegovom nastupu na turniru, ambicijama, snazi ​​Magnusa Carlsena, predstojećem meču za titulu svjetskog prvaka i izgledima za ruski šah sa mogućim prelaskom u Aziju.

— Kakvi su vaši utisci sa turnira “Šahovske zvijezde 2023”?

Vladislav Artemjev – Prije svega želim da napomenem da se ovdje okupila jaka postava učesnika. Lijepo je učestvovati na ovakvom turniru. Osim toga, ne može se ne pomenuti  visok nivo organizacije turnira. Po meni je sve na visokom nivou.

Što se tiče moje igre, zauzeo sam treće mjesto u brzom šahu. Nažalost, izgubio sam jednu partiju, zbog čega više nisam mogao da postignem. U blicu sam takođe bio treći, iako sam smatrao da sam mogao da nastupim i malo uspješnije. Ali generalno nije loše. Generalno, prilično pozitivno ocjenjujem konačni rezultat. Nadam se da ću uspjeti još više na sledećim turnirima.

Vladislav Artemjev / Foto: © RIA Novosti / Alexey Maishev

— Koliko je ovaj turnir važan za ruski šah?

Vladislav Artemjev — Čini mi se da je njegov značaj prilično veliki, jer je sada ruskim šahistima problematično da igraju u drugim zemljama, na međunarodnim turnirima. Tako da je održavanje ovakvih takmičenja u Rusiji veliki korak u smislu treninga i prakse. Vodeći domaći velemajstori imaju dodatnu priliku da se takmiče jedni sa drugima, ali i sa predstavnicima drugih zemalja. Ipak, došli su nam igrači iz Indije, Španije. To je vrlo lijepo.

Osim toga, uz turnir za odrasle, tu su i takmičenja među djecom. Sve se to odvija u jednoj zgradi. Neka se događaji odvijaju u različito vrijeme, ali djeca imaju priliku da vide svoje omiljene šahiste. Mislim da je to velika stvar za njih.

— Smatraju vas specijalistom u oblasti brzog šaha, u blicu. Vašu igru ​​hvale mnogi eminentni igrači, poput Vladimira Kramnika. Iskreno, da li je to laskavo?

Vladislav Artemjev – Ipak, ne igram po prvi put. U proteklom periodu moje karijere bilo je dosta izjava upućenih meni, pozitivnih i negativnih. Već mirno reagujem na to. Jasno, drago mi je ako šahista Kramnikovog nivoa kaže nešto pozitivno o meni. Međutim, ja to ne uzimam zdravo za gotovo. Ovo je normalna pojava. Možda postoje različita mišljenja, svi ljudi su različiti. Tako da je procjena određenog igrača ponekad subjektivna. Ali hvala Vladimiru na lijepim riječima!

– Rekli ste da vam je na prošlom turniru bilo najzanimljivije igrati s njim, a na ovom?

Vladislav Artemjev — Još prije početka Chess Stars 2023, želio sam da upoznam Bibisaru Assaubayeva za tablom. Ipak, već sam igrao sa ostalim učesnicima, a prvi put sam igrao sa njom. Iskreno govoreći, za mene je bilo izvjesno iznenađenje što je naša partija brzog šaha bila tako tvrda. Rekao bih da ima prilično dobar nivo. Možda čak i blizu muškog velemajstora. Da, znao sam da je dvostruka svjetska prvakinja u blicu, obećavala je, ali sam iz nekog razloga mislio da je slabija. Pokazalo se da igra jako dobro. Bibisara je ovdje čak i Sergeja Karyakina, Sanana Syugirova pobijedila.

Bibisara Assaubaeva / Foto: © RIA Novosti / Alexey Maishev

– S obzirom na napredak ženskog šaha, mislite li da ćemo u skorijoj budućnosti vidjeti kako se ljepši pol takmiči za mušku šahovsku krunu?

Vladislav Artemjev – Siguran sam da u određenom scenariju žene mogu ući u prvih 50 na listi muškog rejtinga ako puno vježbaju i treniraju. Top 30, sumnjam. Ipak, postoji određena specifičnost, teško je izdržati takvo opterećenje, po mom mišljenju.

-Imate li neke principijele rivale – možda želite da pobijedite one sa kojima dobro komunicirate, ili obrnuto?

Vladislav Artemjev – Obično sa onim ljudima sa kojima se družite, jednostavno ne želite da se sastajete na turnirima. Barem je tako kod mene. I tako, svi jaki šahisti su glavni rivali. Uvijek je zanimljivo igrati protiv Carlsena, a protiv Kramnika na prošlom turniru “Šahovske zvijezde”… Ipak, ovo su vrhunski igrači u svjetskom šahu. Jasno je da je i sa Grischukom i Karjakinom zanimljivo testirati svoju snagu.

– Kako rezultatski ocjenjujete prošlu sezonu? Vladislav Artemjev -Mislim da je 2022. bila generalno pozitivna za mene. Postao sam državni prvak u brzopoteznom šahu, zauzeo drugo mjesto u višoj ligi ruskog prvenstva, osvojio festival Moscow Open, Turnire zvijezda u Moskvi. Tako da je bilo dobrih rezultata. I na Svjetskom prvenstvu u blitzu i rapidu u Kazahstanu sam uspio da nastupim normalno.

– Postoji li neki glavni cilj ove sezone da se možete interno pohvaliti ako ga ostvarite?

Vladislav Artemjev — Biću srećan ako osvojim tri ili četiri jaka turnira. Takođe bi mi bilo veoma interesantno da igram na prvenstvu Azije i da ga osvojim ako FSR ipak tamo pređe. Konkurencija je velika i bilo bi zanimljivo nastupiti tamo.

– Šta mislite o razgovorima o mogućoj tranziciji u Aziju?

Vladislav Artemjev — Lično na to gledam pozitivno. Sada je veoma teška situacija u svijetu, i ne mislim da će u bliskoj budućnosti biti moguće stalno nastupati u Evropi. U najmanju ruku, uvijek će biti problema sa vizama, logistikom, otkazivanjem poziva na turnire… Objektivno, sada je poželjno preseliti se u Aziju. Ovo je još bolje za mlade šahiste. Ipak, kad si mlad, svaka godina je bitna – sa 15-16 godina čovjek treba stalno da  igra. Osim toga, u Aziji postoji visok nivo konkurencije.

– Dakle, u šahu će takva tranzicija biti korak naprijed?

Vladislav Artemjev – U principu da. U poslednjih pet-šest godina azijski šah je počeo da nadmašuje evropski šah po nivou. Ovo je objektivno. Predstavnici Indije, Uzbekistana, Kine, Irana i drugih zemalja su veoma jaki. Apsolutno sam siguran da ako održimo hipotetički meč između Evrope i Azije, Azija će pobijediti. I to veoma ubjedljivo.

— A zašto mislite da će logistika na azijskom nivou biti zgodnija? Međutim, avio karte su prilično visoke.

Vladislav Artemjev — Neće biti problema sa vizama na mjestima gdje se održavaju turniri. Na primjer, u UAE, Uzbekistanu, Kazahstanu, Azerbejdžanu to uopšte nije potrebno. Za tu cijenu, mislim da se zaista ne isplati. Ipak, skočili su i troškovi letova za Evropu, do nekih destinacija čak i dva puta. U tom smislu, sve je uporedivo.

– Kada idete na turnir, da li organizator takmičenja najčešće plaća put?

Vladislav Artemjev — Obično sve zavisi od nivoa šahista i samih takmičenja. Ako je ovo neka vrsta statusno zatvorenog turnira, onda, po pravilu, organizator snosi sve ili skoro sve troškove. Smještaj, ishrana, letovi, razni sastanci. Istovremeno, ako igrač želi sa sobom da povede  nekoga iz svog tima, na primjer, trenera, onda on sam snosi sve troškove za njega. Na turnirima nižeg nivoa uslovi su ponekad lošiji. Ponekad organizator pokriva troškove samo djelomično.

– Ako ocjenjujete svoj nivo, da li vam  organizator češće pokriva troškove? Vladislav Artemjev – Da, skoro uvek imam plaćen kompletan trošak kod organizatora. Čak i ako na nekom turniru domaćin ne nadoknadi sve troškove, onda me podržava Šahovski

savez Tatarstana. Ako je potrebno, spremni su da pomognu oko plaćanja karata i smještaja. Hvala im!

— Ne tako davno živite u Kazanju. Kako vam se sviđa sam grad?

Vladislav Artemjev -On je divan u svakom pogledu. Prilično razvijen. Za mene je geografski veoma zgodan. Let do Moskve traje samo sat i po, a postoje i direktni letovi za mnoge zemlje. Zaista mi se sviđa Kazanj, preporučujem svima da ga posjete.

– Već ste danas pomenuli Carlsena, kojeg ste savladali na Svjetskom prvenstvu u rapidu. Koje emocije nastaju kada pobijedite velemajstora ovog nivoa?

Vladislav Artemjev – Prvi put sam ga pobijedio uživo. Prije toga bilo je samo nekoliko remija i poraza. Iako u online takmičenju, nekako sam ga pobijedio u meču od četiri partije. U cjelini, Magnus se prirodno izdvaja od svih ostalih šahista. Veoma ga je teško pobjediti. Imao sam mnogo situacija u partijama s njim, kada sam imao superiornu  poziciju, pa čak i dobijenu, ali je jako teško dokrajčiti takvog majstora. Nivo otpora je visok i uvijek morate igrati do kraja.

– A kako objasniti zašto je Norvežanin toliko superioran u odnosu na sve rivale – misli nekoliko poteza dalje od ostalih?

Vladislav Artemjev – Ne, ne bih rekao. Što se tiče računanja varijanti, Magnus možda nije  najjači na svijetu. Dobro računa, ali Karuana i niz drugih mladih velemajstora nisu inferiorniji od njega u proračunu varijanti. Kada je u pitanju Magnusova snaga, postoji mnogo faktora koji se spajaju. Čini mi se veoma važnim da je veoma izdržljiv. Prirodno zdrav, a ovo je važan trenutak na distanci – u dugim mečevima. Plus, šahovske sposobnosti su mu veoma visoke, talenat. Pa, on ima veliku podršku od malih nogu: i trenersku i finansijsku. Sveukupnost svega ga je učinila takvim.

– Žalosno što će meč za krunu biti bez njega?

Vladislav Artemjev -Zapravo, da, postoji. Uz dužno poštovanje prema ostalim šahistima, meč bez Magnusa je malo drugačiji. U medijskoj komponenti meč za titulu prvaka svijeta očigledno će mnogo izgubiti. Ipak, Carlsen dominira već toliko godina, sponzori i gledaoci su voljni da krenu za njim… Istovremeno sam saosećajao s njegovom odlukom. Jako je teško motivisati se toliko godina, boriti se za titulu. Mislim da je samo odlučio da malo predahne. Možda će se vratiti.

– Pošto ne isključujete njegov povratak, mislite li da će ipak pristati da igra sa Nepomniachtchijem ako postane šampion?

Vladislav Artemjev – U svakom slučaju, Norvežanin može da se vrati, bez obzira ko pobjedi. Jedino što će vjerovatno morati da se kvalifikuje za ovaj meč, najverovatnije. Takmičiti se na turniru kandidata, pobjediti ga. Jasno je da je sposoban, ali postavlja se pitanje da li će imati želju da učestvuje, da li će biti dovoljno motivacije. Međutim, po određenom scenariju moguć je povratak u mečeve za titulu.

– Kakve su šanse Jana u meču sa Lirenom?

Vladislav Artemjev — Jasno je da se susreću dva veoma jaka šahista. Prema rejtingu, odmah iza Carlsena – drugo i treće mjesto. Mislim da su šanse 50 prema 50. Ipak, klasa je uporediva. U nekim komponentama bolji je jedan šahista, u drugim drugi. Čini mi se da će se sve odlučiti u prvih pet-šest partija. Oba igrača su veoma emotivna. Ko bude bolje odigrao prve partije biće favorit dalje.

– Da li će Nepomniachtchi imati koristi od činjenice da će se meč održati u Kazahstanu?

Vladislav Artemjev – Izbor Kazahstana kao mjesta održavanja je optimalan za obe strane. Za Jana, možda čak i najidealnija opcija. Da sam igrao na mjestu Nepomniachtchija, bilo bi mi vrlo ugodno da igram tako. Vremenska zona se ne razlikuje toliko, samo tri sata razlike. I opet, ne treba vam viza.

Ima više ljudi koji govore ruski. Osjećam se kao da igram kod kuće. Ipak, Kazahstan nam je prijateljska zemlja, imamo dobre odnose.

– Planirate li da doletite i pogledate neku partiju?

Vladislav Artemjev -Ne mislim još, ali ko zna, sve može biti. Videćemo. Ipak, april je još daleko (smijeh).

– Da li sebi postavljate neku ljestvicu, do koje godine biste voljeli da se borite za krunu? Ili vam je sama igra najvažnija – samo da se zabavite?

Vladislav Artemjev — Volim šah, volim da s vremena na vreme pobjeđujem. Treniram, pripremam se za turnire. Ali prije svega, stvarno volim da igram. Iako postoji želja da se u nekom trenutku dobro pripremite kako biste ušli na turnir kandidata i tamo isprobali svoje sposobnosti. Barem, ovo je moj zadatak barem za karijeru – da ga jednog dana odigram.

U bliskoj budućnosti, volio bih da nastupim i na Svjetskom kupu u Bakuu. Ali nije jasno. Najvjerovatnije na njemu se treba kvalifikovati, ali nije jasno gdje i kako.

— Šta mislite o odluci Sergeja Karjakina da odbije da se takmiči pod zastavom FIDE u trenutnim uslovima?

Vladislav Artemjev — Mogu da razumijem Sergeja i druge šahiste koji ne vole da pređu pod zastavu FIDE. Ni meni se to ne sviđa i trudim se da izbjegnem nastup pod njom. Iako smo na Svjetskom prvenstvu u brzom šahu učestvovali pod neutralnom zastavom. Ali bili smo pod njom samo za vrijeme trajanja turnira. Na primjer, na stalnoj osnovi, nisam pristao da idem pod tu zastavu.

-Kako je bilo igrati u neutralnom statusu?

Vladislav Artemjev – Kao minimum je sramota nastupati bez svojih simbola.  Rusija je velika zemlja po mnogo čemu, i svaka osoba želi da predstavlja svoju zemlju na normalan način. Istovremeno, neću da kritikujem šahiste koji biraju neutralnu zastavu radi nastupa. I oni se mogu razumjeti. Čovjek mora sam da donosi odluke.

Ipak, mnogi velemajstori su zaista fokusirani na svoju karijeru. Ispravno ili pogrešno – nije na meni da sudim. Neko samo ide svom cilju, želi da igra na međunarodnom nivou. Nadajmo se da će u dogledno vrijeme ipak biti moguće nastupiti pod zastavom Rusije.

– Ako je, ipak, ovo suspenzija na više godina, šta ako ne pristanete na uslove FIDE?

Vladislav Artemjev – Ovo je teško pitanje. Zato, ne želim nikoga da kritikujem. Moramo pažljivo analizirati situaciju. Ipak, sada možete igrati na mnogim turnirima, a da ne idete pod FIDE zastavu.

– S obzirom na odlaske na turnire, treninge, imate li dovoljno vremena za odmor?

Vladislav Artemjev – U principu da. Slobodnog vremena imam. Posebno je bilo dovoljno prošle godine. Do 2020. nisam imao puno slobodnog vremena. Zaista sam puno putovao, skoro svaki mjesec. Bilo je i priprema, raznih šahovskih događaja. Kasnije je počela pandemija, a onda je počela specijalna vojna operacija, situacija u svijetu se promijenila. Bilo je više vremena posljednjih godina. Ipak, imam porodicu, trudim se da više vremena provodim sa suprugom i djecom.

– Pročitao sam intervju u kojem ste pričali o svojoj ljubavi prema boksu. Kako ste počeli da ulazite u to?

Vladislav Artemjev -Tako je od djetinjstva. Kada sam bio u školi, imao sam drugaricu iz razreda koja je voljela borilačke veštine. Razgovarao sam s njim i zarazio se ljubavlju prema boksu. Ali kao gledalac. Tako da sam kao dijete detaljno proučavao istoriju ovog sporta, gledao stare borbe. Da, još uvijek pratim novosti. Gledao sam poslednje borbe Aleksandra Povetkina, tri borbe Genadija Golovkina sa Saulom Alvarezom… Boks mi je zanimljiv.

-Da li imate omiljene boksere?

Vladislav Artemjev – Ako uzmemo moja top 3 boksera stare ere, onda sam uvijek volio tešku kategoriju: Muhamed Ali, Joe Frazier, George Foreman. Ako uzmete nekoga iz modernih vremena, sviđa mi se Tajson Fury. Veoma je skandalozan, ali talentovan. Sviđa mi se i Aleksandr Usik, sjajan bokser. Od naših sam uvek navijao za Sergeja Kovaljeva, ali šteta što je izgubio titule. Jak je i Dmitrij Bivol, koji je savladao Alvareza, ali ga poznajem malo manje.

– Mnogi ljudi nazivaju Fjurija gotovo najvećim u istoriji. Gdje bi on bio na vašoj listi?

Vladislav Artemjev – Teško mi je reći, ali u prvih 15 možda bih sigurno bio. Mislim da je sjajan bokser. Ipak, je pobijedio Klička, i Joshua, i Wildera. U stvari, pobjedio je sve vrhunske rivale. Biće vrlo zanimljivo ako se na kraju sastane u meču sa Usikom.

– Da li ste lično komunicirali sa nekim od boksera?

Vladislav Artemjev – Funkcioneri i sportisti iz Ruske bokserske federacije došli su na poslednji “Turnir zvijezda” u Moskvu. Malo sam razgovarao sa njima, bilo je jako zanimljivo. Čak su mi neočekivano pružili uslugu.

-Pratite li MMA?

Vladislav Artemjev –  Ponekad čitam vijesti. Rođen sam u Omsku i tamo sam živio do svoje 18. godine, a borilačke veštine su tamo veoma popularne. Odatle je, Aleksandar Šlemenko, pokušavam da ga pratim. Petr Yan je također iz Omska, pratim njegova dostignuća. Bio sam jako tužan kada je izgubio UFC pojas od američkog borca ​​(Aldžamain Sterlinga) zbog zabranjenog udarca. Bio uznemiren. Činilo mi se da je Peter očito jači od svog protivnika. Tada je imao kontroverzne poraze. To je problem sa boksom i MMA – sudije dosta odlučuju. Ako su borbe izjednačene, lako mogu dati pobjedu onom koji nije Rus.

— Bavite li se nekim sportom osim šaha?

Vladislav Artemjev — Mnogo sam skijao. Moglo bi se reći da mi je to i hobi. Ne pratim takmičenja kao u boksu. Samo ako naiđem na direktan prenos na nekim velikim takmičenjima. Gledao sam Olimpijske igre, na primjer, slušao sam Gubernieva. I tako, volim da igram i stoni tenis, volim da plivam.

— Inače, skijaš Aleksandar Terentijev nedavno je govorio o svojoj strasti prema šahu. Možda bi trebao nekad da odigrate partiju s njim, pa da vas on trenira na stazi?

Vladislav Artemjev – Zanimljivo, naravno. Ali morate shvatiti da i dalje skijam samo na amaterskom nivou – uglavnom u klasičnom stilu. Teže mi pada klizanje (smijeh). Ali uopšteno, možemo nekako razgovarati, organizovati.

-Koje hobije imate osim sporta? Vladislav Artemjev — Volim da slušam muziku, najrazličitiju. Po mom mišljenju, često vam omogućava da se opustite. Ako je raspoloženje loše, muzika može da smiri, motiviše. Mogu da gledam i filmove – neke komedije. Volim i dokumentarne filmove o sportskim i istorijskim događajima.

– Koji su vaši omiljeni muzički žanrovi?

Vladislav Artemjev — Slušam potpuno raznovrsnu muziku. Na primjer, volim šansonu. Često pjevaju o životu, a same pjesme su prilično nenametljive.

– Odnosno, poštujete Mihaila Kruga?

Vladislav Artemjev -Da, poštujem Kruga! I Šufutinskog takođe. Sviđa mi se i “Lyube” grupa. Generalno, neki stari bendovi mi odgovaraju i više. Sada je muzika uglavnom lošija.

– Novi moderni ‘rep’ nije za vas?

Vladislav Artemjev — Ne, mogu da slušam i modernu muziku. Ipak, stariju doživljavam bolje. Ipak, sada je muzika fokusirana uglavnom na mlade – svijet se promijenio, vrijednosti također.

— Koji su vaši budući planovi?

Vladislav Artemjev — Nadam se da će u martu biti turnira posle  “Šahovskih zvijezda”, ali to nije izvjesno. Dok je sve na nivou riječi. Moramo sačekati zvanične pozive. Globalno postoji želja za nastupom na Svjetskom kupu, ali tamo se morate kvalifikovati. I neću ići na Evropsko prvenstvo koje počinje za mjesec dana. Teško iz mnogo razloga. Ako dođe do tranzicije (u Aziju), otišao bih na azijsko prvenstvo i kroz njega bih se kvalifikovao.

«Азиатские шахматы стали превосходить европейские. России желательно перейти туда». Интервью Владислава Артемьева (matchtv.ru)

Aleksandra Gorjačkina: „Nemam vizu, tako da se mnogi turniri 2023. mogu održati bez mene“


Gorjačkina se možda neće kvalifikovati za Turnir kandidata

Piše: Timur Ganeev, dopisnik „SE“

31. januar 2023.

Aleksandra Gorjačkina.
Fotografija Fedor Uspenski, „SE“

Šahistkinja broj 2 prema rejtingu u ženskom šahu  govori o šahovskim zvijezdama i problemima oko putovanja u Poljsku.

Vicešampionka svijeta Aleksandra Gorjačkina nije dobro nastupila na turniru Chess Stars 2023, koji je ove nedelje završen u moskovskoj Vegas Gradskoj kući. Zauzela je deveto mjesto u brzopoteznom šahu i osmo u blicu. U ukupnom poretku, Gorjačkina je bila deveta,  samo ispred španskog veterana Francisca Valjeha. Ostale djevojke plasirale su se više: dvostruka svjetska prvakinja u blicu, liderka kazahstanske ekipe Bibisara Asabuyeva je osma, a Ruskinja Ekaterina Lahno je bila šesta (osim Valleha, prestigla je i Sanana Sjugirova).

Ipak, Gorjačkina je imala prijatan utisak o turniru, ali planovi za 2023. su nejasni. Učesnica meča za Svjetsku šampionku 2020. strahuje da neće moći dobiti vizu za putovanja na međunarodna takmičenja.

Nedostajao mi je trening

— Kakvi su vaši utisci sa drugog turnira Chess Stars?

Aleksandra Gorjačkina– Jako mi se sviđa ovaj turnir, jer je organizacija jednostavno na vrhunskom nivou. Najbolje što sam vidjela u svojoj karijeri. Zato dolazim sa radošću. Osim toga, igranje sa tako jakim muškarcima je vrlo, vrlo rijetko.

– Komentator Sergej Šipov je primetio da je devojkama veoma teško da se takmiče sa velemajstorima ovog nivoa, pa se raduje i svakom remiju vašeg trojstva. Da li je zaista jako teško?

Aleksandra Gorjačkina -Teško je, ali ne vrijedi se žaliti. Moramo da igramo jače.

— Alexander Grischuk je ubjedljivo osvojio blitz turnir sa 11 pobjeda u 18 partija. Smatrate li da je trostruki svjetski prvak u blicu ‘glavom i ramenima’ iznad svih ostalih učesnika u ovoj disciplini?

Aleksandra Gorjačkina – Ne mogu da govorim o svim ostalima, ali u poređenju sa mnom to se osjeća. Artemjev je takođe veoma jak blitz igrač. Čini se da mu ova kontrola vremena savršeno odgovara.

— Prošle jeseni igrali ste na Chess Stars-u odmah nakon FIDE Grand Prixa u Kazahstanu.Da li je sada bilo lakše?

Aleksandra Gorjačkina -Prošli put je bilo teže jer sam bila umorna. Ali onda sam došla iz Astane i znala sam da sam u formi. Sada sam bila odmorna, ali sam povremeno pravila previde. Očigledno je nedostajalo igračke prakse. Iako sam se pripremala za ovaj turnir. S druge strane, postigla sam isto poena kao i prošli put.

— Da li ste bolje prošli u blicu nego u rapidu?

Aleksandra Gorjačkina — Da, neočekivano sam pobjedila tri blitz partije. I sve su bile u posljednja četiri kola. Odigrala sam dobro na kraju, ali opšta situacija se nije mogla ispraviti.

– Da li je postojao takav mini-turnir između vas, Lahno i Asabujeve?

Aleksandra Gorjačkina – Da su se nagrade za posljednja mjesta razlikovale jedna od druge, onda možda i bi postojao. Ali pošto su iste, nije bilo dodatne konkurencije. Možemo reći da je svaka od nas rješavala svoje probleme.

— Da li ste impresionirani uspjehom Bibisare, koja je u decembru 2023. godine drugi put zaredom osvojila Svjetsko prvenstvo u blitzu?

Aleksandra Gorjačkina – Igrala sam sa njom dok je bila još mlađa i tada se već videlo da ima odlične blic vještine. Sada ih je razvila i igra vrlo jako na kratkoj vremenskoj kontroli. Iako u klasičnom šahu još nije imala takav uspjeh. Svaka šahistkinja ima svoj format.

Ove godine će igrati za sebe, za svoje zadovoljstvo

– Prošlog decembra niste uspeli da se plasirate u finale turnira kandidata, izgubivši od Kineskinje Tan Zhongyi u polufinalu. Već ste se oporavili od tih događaja?

Aleksandra Gorjačkina – Ne još. Nije mi bio dovoljan jedan mjesec, januar. Generalno, želim da zaboravim prošlu godinu kao ružan san.

— Da li ste napravili neke planove za 2023. godinu? Na kojim ćete turnirima igrati osim FIDE Grand Prix serije?

Aleksandra Gorjačkina – Iskreno, ne znam. Nemam vizu. Dakle, etape „Grand Prix-a“ mogu da prođu i bez mene. Da vidimo kako će se situacija razvijati.

— Da li je već jasno gde treba da igrate?

Aleksandra Gorjačkina -U Indiji i Poljskoj. Indija je zakazana za mart, ali još nema datuma. Postoji problem sa Poljskom uopšte. Oni definitivno ne žele da vide ruske igrače na svojoj sceni. I, koliko ja znam, FIDE taj turnir ne želi da prebaci. (Dvije najbolja šahistkinje u seriji plasiraju se na FIDE turnir kandidata 2023/24, svaka od 16 šahistkinja mora igrati u tri od četiri etape. Gorjačkina je bila druga u Astani.)

– Da li ćete pokušati da dobijete šengensku vizu?

Aleksandra Gorjačkina -Pokušaću, ali vjerovatnoća da ću je dobiti smatra se minimalnom. Generalno, ove godine ću igrati za sebe, za svoje zadovoljstvo. Imam pozive za neke turnire. Ali opet, mnogo zavisi od dobijanja vize.

– Mislite li da će Ju Wenjun uspjeti da odbrani titulu svjetskog prvaka?

Aleksandra Gorjačkina – Bez komentara.

– Po vašem mišljenju, zašto kineske šahistkinje drže krunu već pet godina?

Aleksandra Gorjačkina – Nekako su pravilno raspoređeni za pojedinačne turnire. Na primjer, Lei Tingjie (šesta po FIDE rejtingu za žene. – „SE“) odbila je da učestvuje na „Grand Prixu“, iako je mogla da igra. Oni ne dolaze na Svjetski kup. Ali u ključnim partijama su u posljednje vrijeme uspjele da pobijede. Ne znam da li je to slučajnost ili trend.

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/pochemu-aleksandra-goryachkina-budet-popuskat-turniry-v-2023-godu-ntervyu-rossiyskoy-shahmatistki-2030855/

Velemajstor Radžabov o varanju u šahu, Carlsenovom „penzionisanju“ i fudbalu


Velemajstor Tejmur Radžabov (Azerbejdžan) tokom faze turnira Grand Prix Moskve u šahu.

Piše: Dopisnik RIA Novosti Sport Oleg Bogatov

 Čuveni azerbejdžanski velemajstor Tejmur Radžabov u intervjuu za RIA Novosti Sport govorio je o životu u dvije zemlje, sukobu Magnusa Karlsena i Hansa Nimana, svom omiljenom fudbaleru i trojici najboljih šahista svijeta svih vremena.

– Po vašem mišljenju, da li će se Magnus Carlsen vratiti aktivnom šahu ili ne?

Tejmur Radžabov– Aktivnim šahom vi nazivate borbu za titulu svjetskog prvaka? Mislim da najvjerovatnije neće, osim ako se ne promijeni sistem igranja za šahovsku krunu. Zato što je Carlsen tip osobe koja želi otići na vrhuncu. Više nije posebno zainteresovan za igranje po sadašnjem sistemu. Ako se ništa ne ubrza i ostane klasični format meča za krunu, onda se neće vratiti. Inače, Magnus ne bi nikuda ni otišao. Mislim da mu nije u interesu da ode i da se vrati po sadašnjem sistemu.

-Da li ste li dovoljno bliski Magnusu?

Tejmur Radžabov – Ne. Ali imam dobar odnos sa njegovom porodicom, uključujući njegovog oca. Moj otac se dobro slagao s njim. Takve odnose razvijamo još od djetinjstva, kada smo igrali na istim turnirima. Pitali su nas kako sam imao tako uspješan put, koje smo trenere izabrali. Za njih je tada sve bilo novo.

Odnosi s njim su uvijek bili glatki, ali neću reći da su bili prijateljski. Uostalom, igrali smo dosta i ranije: kada je počeo svoj uspon do titule svjetskog prvaka, ja sam stalno bio među prvih deset šahista. Odigrali smo ogroman broj partija. Ne poznajem nijednog od elitnih šahista koji je razvio prijateljske odnose sa Carlsenom.

– Baš niko?

Tejmur Radžabov – Da, on nema bliske odnose ni sa kim. Možda samo sa velemajstorima iz njegovog tima koji su pomogli u pripremama za mečeve za titulu – sa Danijelom Dubovom, Jordenom van Forestom, Laurentom Fressinetom, Janom Gustafsonom i Peterom Heineom Nielsenom.

Čini mi se da je Magnus još uvijek introvertna osoba. Otkriva se tek s timom kada igraju Play Station, FIFA-u, zajedno gledaju fudbal i igraju „shootouts“ (online igre na raznim platformama koje traju jednu ili dvije minute) i blic. On ima tako neobičan zatvoren način života. Norveški. Prijateljstvo između vrhunskih šahista je generalno rijedak slučaj. Iako je to ipak bolje od odnosa koji su prije bili, na primjer, između predstavnika sovjetske šahovske škole i američke. Ili između Mihaila Botvinika i Davida Bronsteina, Anatolija Karpova i Garija Kasparova.

Sada vlada prijateljska atmosfera. Teško mi je zamisliti da isti Carlsen može nekoga da mrzi. Čak ni u prvih 10, niko ni sa kim nema nikakvu konfrontaciju. A među bivšim svjetskim prvacima ističu se (Rus) Vladimir Kramnik i (Indijanac) Višvanatan Anand, koji sa svima održavaju dobre odnose. Najvjerovatnije je upravo s njima počelo takvo otopljavanje na visokom nivou.

– Vjerujete li da je Amerikanac Hans Niemann varao prošle godine u partiji  protiv Magnusa, zbog čega se Carlsen povukao sa turnira u SAD? Ili je to nemoguće na ovom nivou?

Tejmur Radžabov – Carlsen tada nije naveo tačan razlog za povlačenje, ali je imao ozbiljne indirektne razloge. Sud će mnogo toga razjasniti o Niemannovoj tužbi od 100 miliona dolara protiv Carlsena, Amerikanca Hikarua Nakamure i Chess.com. Mislim da kompanija ima veoma jak pravni tim. Budući da su napravili takav korak tvrdeći da je Niemann varao na ranijim turnirima, teoretski sugerišu da mora biti nešto iza ovoga.

Skandal svakako nije dobar za šah. U svakom slučaju, ovom problemu je posvećena velika pažnja. Moraju se prihvatiti strogi uslovi protiv varanja. U situaciji s Niemannom, vrijedi predstaviti ozbiljnu bazu dokaza. Po obrazovanju sam pravnik i jasno razumijem da su bez nje sve optužbe samo glasine i sumnje. Neutemeljene optužbe su strašna tema.

– Živite li sada stalno u Moskvi?

Tejmur Radžabov – Ne, živim ovdje neko vrijeme, a neko vrijeme u Bakuu. Kad je bio klasičan raspored turnira, onda po pola godine nisam bio kod kuće. Sada sam malo više u Moskvi, ali uvijek se trudim da dođem u Baku i da budem u kontaktu sa svim svojim poznanicima na raznim nivoima.

– Da li se osećate kao Bakuanac, jer još niste postali Moskovljanin?

Tejmur Radžabov – Naravno, osjećam se kao Bakuanac. Baku je moj rodni grad, sjajno ga poznajem, svaki njegov  kutak. Ali takođe poznajem Moskvu prilično dobro od djetinjstva. Sada, uostalom, mnogi Bakuanci žive ovdje – (televizijski i filmski producent) Timur Weinstein, (operski pjevači) Yusif Aivazov i Elchin Azizov, mnogi ljudi iz Baku KVN tima. Čak I u razgovorima ljudi često čuju da i dalje imam bakuanski naglasak.

Da budem iskren, osjećam se ugodno svuda. Postoje, na primjer, gradovi u Španiji, npr. Linares, gdje sam pobijedio Garija Kasparova. Ili na mnogim mjestima u Grčkoj gdje sam  osvajao svjetska prvenstva. Naravno, Srbija u kojoj smo 2009. godine sa reprezentacijom Azerbejdžana postali šampioni Evrope. Svuda se ponosno osjećam kao Azerbejdžanac. Predstavnici dijaspore me dobro tretiraju u Rusiji, Turskoj i drugim zemljama svijeta.

Vaš otac je išao u istu šahovsku sekciju sa Kasparovom. Tada je već bilo jasno da bi mogao postati svjetski prvak?

Tejmur Radžabov – Otac je stariji od Kasparova, učili su na istoj sekciji, dobro ga je poznavao. Već tada su svi vidjeli da Gari blista. Bez sumnje, on je šahovski genije. Uostalom, (prethodni šef Azerbejdžana) Geydar Aliyev mu je mnogo pomogao, ali, nažalost, Kasparov to nije cijenio. Imao je kolosalan talenat, uvijek je blistao sa varijantama i jednostavno je živio za šah – poteze, partije, ideje. Dobro pamćenje i ogromna šahovska erudicija. Od djetinjstva je sve to apsorbovao i ispravno izgradio sistem treninga. Gari je živeo sa šahom od jutra do mraka.

– Baku je takođe fudbalski grad. Da li ste mogli da izaberete fudbal?

Tejmur Radžabov – Ne, tek sam počeo da igram šah. Moj otac je bio kandidat za majstora i nije razmišljao ni o čemu drugom. Želio je da na neki način ispunim njegov san. Odmalena sam odrastao u nadi da ću, poput velikih šahista, igrati na velikoj sceni i da će svi proučavati moje partije. Kada sam 2001. godine došao na isti turnir sa Anatolijem Karpovom u Buenos Airesu, ustao sam i drsko izjavio: „Došao sam ovdje da zauzmem prvo mjesto.“ Karpov i Viktor Korčnoj su me tako iznenađeno pogledali – kažu, o čemu on priča?

Moj otac je odmah izabrao šah. Da ne kažem da sam u početku bio inspirisan, ali on je bio strog i čvrst učitelj. Imao je jasnu misiju. Ne mogu reći da cilj uvijek opravdava sredstva, ali u mom slučaju je uspjelo. Izuzetno sam mu zahvalan.

– Da li nekome dajete prednost u meču za titulu prvaka svijeta između Rusa Iana Nepomniachtchija i Kineza Ding Lirena?Tejmur Radžabov – Biće to veoma izjednačen meč. Ali mislim da Ding Liren ima malo veće šanse za pobedu, oko 55 prema 45. Pošto ima stabilniji nervni sistem, on je ispravniji šahista u pogledu pristupa mnogim vrstama pozicija. Ali u isto vrijeme manje je agresivan od Nepomniachtchija.

Dugoročno, prednost ima velemajstor iz Kine ako uhvati svoju igru. Ako se to ne dogodi, onda će doći do kolapsa. Kao što mu se to desilo na turniru kandidata. U jednom trenutku može izgubiti nit igre i tada će se, možda, srušiti. To se, međutim, može dogoditi i Nepomniachtchiju.

Vjerujem da je motivacija kineskog velemajstora malo veća, jer nikada nije igrao meč za svjetskog šampiona. S druge strane, Jan shvata da ne izlazi na meč sa Carlsenom, biće mu psihički lakše.

– Možete li da navedete tri najbolja šahista u istoriji?

Tejmur Radžabov – Robert Fisher, Mihail Talj i Anatolij Karpov.

– Postoji li šahista kome se pružila prilika da postane svetski prvak, a iz nekog razloga to nije uspio da ostvari?

Tejmur RadžabovDavid Bronstein. Mogao je i trebao da postane svjetski šampion. Za šah bi to bilo super, jer je imao vrlo nekonvencionalan stil igre. Volio je šah. Ako čitate njegove knjige, možete vidjeti da su zasićene ljubavlju prema svakoj figuri.

Sve je doživljavao kao živi organizam, orkestar. Čak je razgovarao i sa pješacima i figurama. Imao je nestandardan pristup, mogao je mnogo toga zanimljivog donijeti u šah. David je sjajan šahist, jer je sa Botvinikom odigrao neriješeno meč za svjetskog šampiona. Mislim da je zaslužio da bude svetski šampion.

– Mnogi fudbaleri iz Azerbejdžana igrali su na prvenstvima SSSR-a i Rusije. Koje od njih smatrate najistaknutijim?

Tejmur Radžabov – Ja bih naveo Alekpera Mammadova. Uostalom, svojevremeno (1955. godine), igrajući za moskovski “Dinamo”, postigao je četiri gola protiv “Milana” na njihovom stadionu. I Anatolij Baniševski je svojevremeno veoma sjajno igrao za “Neftči”. Vjerovatno možemo pomenuti još jednu osobu iz fudbalu- linijskog sudiju Tofika Bakhramova, koji je u finalu Svjetskog prvenstva 1966. kontroverznu loptu dodijelio u korist reprezentacije Engleske koja je postala šampion. Britanci se i dalje mole za njega i sa poštovanjem dolaze u Azerbejdžan.

Uspio sam da razgovaram sa Mamedovim, zajedno smo letjeli predsedničkim avionom za Nahičevan na otvaranje Olimpijskog stadiona. Smjestili su nas u istu sobu. Tada sam naišao na genija koji razumije fudbal na savršeno drugom nivou. Sa svojim neobičnim frazama i šalama.

Azerbejdžanski velemajstor Tejmur Radžabov na turniru „Šahovske zvezde“.

Sada ponekad pogledam poznate komentatore i shvatim da oni nisu ni blizu Mamedova. Bila je to potpuno drugačija percepcija fudbala. Shvatio sam da u fudbalu, kao i u šahu, učitelj koji te uvodi u igru ​​nije ništa manje važan od same igre. Kad je pričao o fudbalu, osjećao sam se kao dio neke vrste spektakla. Kao kod Bronsteina kada sam čitao njegove knjige o šahu. Na fudbal gledate na potpuno drugačiji način kada vam je korektno predstavljen i kada se neki momenti korektno analiziraju. Posle toga fudbal postaje primjetno ljepši. Nažalost, od tada ga nisam vidio.

– Da li je tačno da elitni šahista mora da bude egoista da bi postigao ozbiljan uspeh?

Tejmur Radžabov – Da bi se postao svjetski šampion – da. Uglavnom to, nije potrebno.

– Teimour, da li mislite da je vaša karijera u šahu već bila uspješna? Ili nedostaje neka titula?

Tejmur Radžabov – Možemo reći da je ona bila uspješna, jer sam uradio skoro sve što sam maštao kao dijete. Nedostaje najvažnija titula, svjetskog šampiona. 2019. godine sam uspio pobijediti na Svjetskom kupu. Ovo je druga, mislim, titula nakon titule svjetskog šampiona. Turnir je trajao skoro mjesec dana, najteži ispit, jer jedan loš potez može dovesti do toga da u svakom trenutku ispadnete sa turnira.

U finalu sam uspio savladati Ding Lirena, koji će uskoro igrati meč za titulu svjetskog prvaka sa Nepomniachtchijem. Dakle, osvojio sam skoro sve, ali bih volio da postanem svjetski prvak. Iako s godinama postaje sve teže to uraditi.

Radžabov od 24. do 30. januara učestvuje na međunarodnom rapid i blitz turniru „Šahovske zvijezde-2023“, koji se održava u Vegas City Hall. Organizatori  takmičenja su kompanija “Novi šah” i Crocus Group. Ukupan nagradni fond je 15 miliona rubalja. Prvo slično takmičenje održano je u Moskvi od 30. septembra do 5. oktobra 2022. godine. Radžabov je tada zauzeo treće mjesto u ukupnom plasmanu, a prvi su bili Rusi Vladislav Artemjev i Sergej Karjakin.

Kako ocjenjujete svoj nastup na turniru Chess Stars 2023? Šta ne ide (u rapidu, Radžabov je zauzeo šesto mjesto, a da nije ostvario nijednu pobjedu u devet partija – cca.)?

Tejmur Radžabov – Turnir je bio težak, ne mogu da uđem u formu. Rapid šah i blitz zahtijevaju stalni trening i koncentraciju, morate se stalno fokusirati na igru ​​i raditi na svom repertoaru otvaranja. Do sada imam problema sa tim.

U poslednje vreme ozbiljno se pripremam samo za takmičenja u klasičnom šahu. Zato me rezultat, da tako kažem, inspiriše da radim na sebi i svojim greškama, što je za mene kao profesionalca veoma važno. Bolje je shvatiti u kakvoj ste formi na početku godine nego usred takmičarske sezone.

RIA Novosti Sport je zvanični partner turnira.

https://rsport.ria.ru/20230130/radzhabov-1848222771.html

“Prebacivanje ruskog šaha u Aziju je korisno samo kratkoročno”


Velemajstor Grischuk smatra jednakim šanse Nepomniachtchija i Lirena za pobjedu u šampionskom meču

Piše: Danila Zhilyaev

25.01.2023.

Šanse Rusa Iana Nepomniachtchija i Kineza Ding Lirena za pobjedu u meču za titulu prvaka svijeta su praktično jednake. Ovo mišljenje je u intervjuu za Gazeta.Ru iznio Aleksandar Grischuk, velemajstor, šampion Rusije 2009, trostruki svjetski prvak u blicu, učesnik međunarodnog brzopoteznog šahovskog turnira Chess Stars 2023, koji se održava u moskovskoj gradskoj kući Vegas od od 24. do 30. januara. Grischuk je govorio i o aktivnostima Ruske šahovske federacije (RCF) pod vodstvom Andreja Filatova, ocijenio izglede za tranziciju ruskog šaha u Aziju i objasnio kako teniser Daniil Medvedev može da povrati titulu svjetskog broja jedan.

— Učestvujete na turniru Chess Stars 2023. Šta vidite kao značaj ovog turnira?

Aleksandar Grischuk – Za one mlađe ovo je vjerovatno jako dobar trening – posebno za žene. Za mene lično, ovo je prilika da igram uživo negdje – sada je vrlo malo turnira. Plus finansijski aspekt, naravno.

– Možete li izdvojiti nekog od učesnika turnira, navesti favorita?

Aleksandar Grischuk -Mislim da ima nekoliko favorita. Naravno, ženama će biti teško, ali svako od muškaraca može pobijediti. Međutim, ne volim da imenujem favorite turnira na kojem i sam učestvujem.

– Krajem 2022. godine održan je kongres Ruske šahovske federacije(RCF) na kojem je Andrej Filatov ponovo izabran za predsjednika. Kako ocjenjujete njegov rad u prethodna dva mandata?

Aleksandar Grischuk -Generalno, radio je dobro, ali ima određenih stvari – zaista bih volio da se poboljšaju. Prije svega, u Kupu Rusije. Za šahiste koji ne uđu u takozvane elitne turnire, uz prilično malo povećanje sredstava, serija turnira Kupa Rusije mogla bi postati vrlo ozbiljan izvor prihoda. A za mlade bi to mogao biti odličan poligon. Ali, nažalost, to nije učinjeno dugi niz godina.

Tada je Savez vodio Ilja Levitov, ali tada je naglasak bio na vrhunskim igračima, a finansiranje masovnog šaha je otišlo u drugi plan.

Jedan od aktuelnih prioriteta za ruski šah Filatov je nazvao tranziciju CFR u Azijsku šahovsku federaciju (ACF). Da li se slažete sa potrebom za ovim korakom?

Aleksandar Grischuk -To je veoma teško pitanje. Kratkoročno gledano, ovo je svakako dobra stvar. Dugoročno, izuzetno je teško reći.

— Kineski šahisti su među najjačima na svijetu. Može li pridruživanje ACF-u koristiti ruskom šahu kroz bližu saradnju – i konkurenciju – sa Kinom?

Aleksandar Grischuk -Naravno, bolje je igrati negdje nego nigdje. Druga stvar je da uopšte nije činjenica da će uspjeti. Malo ljudi u Aziji želi dodatnu konkurenciju u ruskim šahistima. Biće mnogo teže plasirati se na turnire, Azijsko prvenstvo će biti mnogo teže osvojiti ako Rusija bude na njemu. Sigurno postoji prilično ozbiljno protivljenje azijskih federacija. Vidjećemo, sada je teško komentarisati. Ali ako se to dogodi, onda će to, ponavljam, biti dobro za ruski šah u kratkom roku.

– Glavni šahovski događaj naredne godine, naravno, biće meč za svjetsku titulu. Najavljeno je da će se održati u Kazahstanu – da li vas je ovaj izbor mjesta iznenadio? Pominjane su i druge opcije, na primjer, Meksiko.

Aleksandar Grischuk – Čini mi se da je priča o Meksiku samo ideja. Ovo je veoma čudna priča. A Kazahstan me uopšte ne iznenađuje. Ovo je vrlo logičan izbor lokacije.

Kazahstan se geografski nalazi između Rusije i Kine. Dakle, sve je logično.

– Kako ocjenjujete šanse Jana Nepomniachtchija da osvoji ovu titulu iz drugog pokušaja?

Aleksandar Grischuk -Mislim da su šanse vrlo blizu 50/50. Ako je neko favorit, onda sa vrlo malom razlikom – maksimalno 55/45. I jako mi je teško reći ko tačno može biti favorit.

— Jan je bezuspješno nastupio na Svjetskom prvenstvu u rapidu i blitzu, pokazujući da tada nije bio u najboljoj formi. Da li vam to izaziva strah uoči prvenstvenog meča?

Aleksandar GrischukPrvo, Ding Liren uopšte nije igrao na ovim turnirima i uopšte nije zauzeo nijedno mesto. I tako, čini mi se da je posljednjih godina konkurencija jako porasla.

Pretprošle godine svjetski prvak u blicu Maxime Vachier-Lagrave iz Francuske zauzeo je 31. mjesto ovoga puta u blicu. Dakle, nema ništa tragično u rezultatu Jana.

Naravno, ovo je neki pokazatelj, ali između njjega i svjetskog šampionata su tri-četiri mjeseca, pa ne bih tome pridavao preveliki značaj.

– Ding Liren je dobio pravo da se takmiči za titulu zahvaljujući odbijanju Magnusa Carlsena da igra sa Janom. Na turniru kandidata Liren je zauzeo drugo mjesto – ali da li je na osnovu toga moguće dati objektivnu procjenu njegovih mogućnosti, s obzirom da su mnogi šahisti na turniru nastupili ispod očekivanog nivoa?

Aleksandar Grischuk – Zaista, ovaj turnir je ispao čudan po nivou igre. Jan je jedini koji je igrao svojom snagom, a nešto čudno se dogodilo svima ostalima. Plus, Ding je zapravo osvojio drugo mjesto tek na ciljnoj liniji zahvaljujući potpuno neshvatljivim greškama Hikarua Nakamure. Nakamuri je bio dovoljan remi za drugo mjesto, a pritom, u nekom trenutku u ravnopravnoj poziciji, Nakamura nije ponavljao poteze – čisto ludilo. Nisam to razumio ni tada, a ne razumijem ni sada. Mislim da ni sam Nakamura ne razumije.

Ne govorim to zbog činjenice da Ding ne zaslužuje drugo mjesto, ali na tom turniru je imao veliku sreću.

— Šta vidite kao prednosti i mane kineskog velemajstora?

Aleksandar Grischuk – On sam igra veoma dobro, dugi niz godina je jedan od najboljih šahista na svijetu. A njegova slabost je što je previše emotivan. Ima takve momente.

-Da li je Magnusovo odbijanje da odbrani titulu za vas bilo iznenađenje?

Aleksandar Grischuk -Nije bilo iznenađenje, ali da Magnus na kraju nije odustao od meča, ja se ne bih iznenadio.

– Jan će igrati za titulu pod FIDE zastavom. Može li odsustvo ruske zastave i uopšte odnos prema ruskom sportu u svijetu za njega postati dodatni psihološki faktor? Naravno, više nije navikao na ovo, ali ipak je prvenstven meč vrlo poseban događaj u kojem svaka sitnica može igrati ulogu.

Aleksandar Grischuk -Ne znam, mislim da je to glupost. Da, može biti neprijatno, ali da li bi to uticalo na rezultat…? Tada sve može da poremeti igača.

– Međutim, Jan je u prethodnom prvenstvenom meču napravio greške koje bi se mogle objasniti psihološkim faktorima. Šta mislite, koliko se promijenio u proteklih godinu i po dana i postao samopouzdaniji?

Aleksandar Grischuk – To će pokazati tek predstojeći meč. Ovo je jedna od najzanimljivijih priča. Nije pitanje da li je donio neke zaključke – karakter se ne može promijeniti. Ali zanimljivo je šta je on za to vreme uspio da uradi sa sobom.

— Gore sam već spomenuo tranziciju ruskog šaha u Aziju. Razmotrena je mogućnost ulaska u Azijsku federaciju i Rusku fudbalsku uniju. Može li skretanje prema istoku koristiti ruskom sportu?

Aleksandar Grischuk – Čini mi se da bi bilo bolje da ostanemo u Evropi – posebno u fudbalu, u košarci. Mnogo je bolje igrati u Ligi šampiona, u Evroligi, nego na sličnim takmičenjima u Aziji, gdje su očigledno ispod nivoa u svim sportovima. U šahu – je još kako-tako, jer je nivo približno jednak. A u većini sportova svakako je bolje ostati u Evropi.

Moje mišljenje i dalje ne utiče ni na šta, ali da sam u prilici da se odlučim, sa istim fudbalom, ne bih žurio da se preselim u Aziju. Odlazak je mnogo lakši nego povratak.

Jedan od rijetkih sportova gdje Rusi još uvek mogu da igraju je tenis, koji ste nekada igrali i pratite. S tim u vezi, ne mogu a da vas ne pitam za mišljenje o nastupu Rusa na Australian Openu. Upravo sada će Andrej Rubljov u polufinalu morati da igra sa Novakom Đokovićem.

Aleksandar Grischuk – Moje interesovanje za tenis je malo preuveličano. Da, učio sam dvije-tri godine kao dijete, ali ništa više. Koliko sam shvatio, sada je Đoković očigledno broj jedan po nivou igre. Ako neko od naših uspije da ga pobijedi, to će biti super.

– Prošle godine Daniil Medvedev je postao prvi reket svijeta, tada je izgubio ne samo ovu titulu, već i titulu prvog reketa Rusije. Zbog čega, po vašem mišljenju, i može li se vratiti na vrh ATP rejtinga?

Aleksandar Grischuk – Za povratak na prvo mjesto poželjno je da Đoković propusti mnogo turnira, kao i prošle godine.

Realno je da se popnemo na drugo mjesto, ali konkurencija je velika – i Karlos Alkaraz, fenomen na šljaci, i Stefanos Cicipas, i Rafael Nadal, i Andrej Rubljov. Moraš dobro da igraš, to je sve – kao u svakom drugom sportu.

— Da li ste pratili dešavanja na nedavnom Svjetskom prvenstvu u fudbalu? Ranije ste rekli da vam je košarka najzanimljiviji sport, ali teško da ste zanemarili fudbalski događaj ove veličine. Kakvi su vaši utisci sa tog prvenstva?

Aleksandar Grischuk – U početku nisam imao veliki interes da gledam turnir bez Rusije. Ali, čini mi se, na kraju je ispalo najzanimljivije Svjetsko prvenstvo.

Svjetsko prvenstvo sam počeo da gledam 1994. godine, a ovo je ubjedljivo najzanimljivije.

I u grupama se dosta toga odlučivalo u poslednjim trenucima, a bilo je i dosta zanimljivih utakmica u doigravanju. Nisam navijao ni za koga posebno. Tačnije, protiv nekoga. Obično navijam za autsajdere – navijao sam za Maroko, jako sam navijao za Hrvatsku protiv Brazila, zatim protiv Argentine.

«Переход российских шахмат в Азию полезен лишь в краткосрочной перспективе» – Газета.Ru (gazeta.ru)

Vladimir Potkin: „Ne može se isključiti mogućnost da se Carlsen pridruži timu Ding Lirena.“


Nepomniachtchijev trener govori o pripremama za meč za svjetsku krunu

Piše: Timur Ganeev, dopisnik „SE“

Ian Nepomniachtchi.
Fotografija Fedor Uspenski, „SE“

Vladimir Potkin je objasnio gde će Ian igrati prije  Astane i koje su njegove prednosti u odnosu na kineskog velemajstora.

Dok je Ian Nepomniachtchi u Moskvi i nastavlja sistematski da se priprema za svoj drugi meč za svjetsku šahovsku krunu, njegov rival Ding Liren igra na super turniru u Wijk an Zee-u. Istina, u Holandiji Kinez i dalje ne igra na najbolji način. Nakon osam kola (od 13) nalazi se tek na osmom mjestu (od 14). Ding je u prvom kolu upisao jednu pobjedu nad Gukeshom Dommarajuom, odigrao je šest partija remi i izgubio od drugog talenta iz Indije, Rameshbabua Pragnanandha. Međutim, takvi rezultati Kineza možda odražavaju njegovu trenutnu formu. Često kandidati za krunu ne daju sve od sebe u godini šampionskog meča. Na to je za “SE” podsjetio trener Iana Nepomniachtchija Vladimir Potkin, kojeg smo uspjeli da sretnemo na otvaranju turnira “Chess Stars 2023”. Specijalista će komentirati turnir po rapidu.

Sudbina titule biće određena u Astani

Psihološki će Janu biti malo lakše da uđe u meč

– Da li ste odahnuli kada je FIDE zvanično objavila da će se meč za svjetskog šampiona održati u Astani?

Vladimir Potkin – Bez sumnje. Ostalo je nešto više od dva mjeseca do meča, tako da je dobro da postoji sigurnost u vezi mjesta. Da je u pitanju Latinska Amerika, onda bi bilo mnogo više problema s logistikom i aklimatizacijom. Kazahstan je razumljivija priča. Let će biti mnogo manje naporan, a vremenska razlika nije toliko značajna. Ovo će omogućiti više vremena za pripremu.

Da li pažljivo pratite Dingove partije u Wijk aan Zee-u?

Vladimir Potkin – Da, turnir mu nije lak. Ali, nastupi prije meča za svjetskog šampiona ne otkrivaju mnogo. Ian na Svjetskom prvenstvu u rapidu i blicu 2022. takođe nije uspio da se takmiči za najviša mjesta. Obično kandidati za krunu namjerno ne pokazuju ono  što će iskoristiti u meču. U tom kontekstu, uvijek je psihički jako teško nastupati na velikim turnirima.

Ding Liren. Foto: Global Look Press

Odnosno, rezultati Jana na Svjetskom prvenstvu u brzom šahu 2022. u Alma-Ati (Nepomniachtchi je bio 14. u brzopoteznom šahu, osmi u blicu. — „SE“) bili su predvidljivi?

Vladimir Potkin – Jasno je da svi želimo da ga vidimo kao pobjednika na svim turnirima. Tako da se svake godine takmičio sa Magnusom u brzopoteznom šahu, ali ni od ovoga ne treba praviti tragediju. Meč za svjetskog šampiona je toliko jedinstven događaj da se svi šahisti pripremaju samo za njega.

— Koje su prednosti Nepomniachtchija u odnosu na Lirena?

Vladimir Potkin – Naravno, ovo je iskustvo učešća u meču za svjetskog šampiona. On je već bio u ovoj atmosferi, osjetio je. Psihološki će mu biti malo lakše da uđe u meč. Posebno u prvim partijama. Opet, ovo je jedinstven događaj za svakog šahistu. Vrh ledenog brijega. Inače, u Wijk aan Zee-u, Ding je tačno primjetio da je pored teorijske obuke veoma važno biti psihički pripremljen. Pažnja čitavog svijeta biće usmjerena na dva igrača. Doći će novinari i gledaoci iz čitavog svijeta i nije lako izdržati ovaj pritisak. Istovremeno, kineska škola je veoma mudra. Kod žena šampionsku titulu drže više od pet godina. Siguran sam da i Kineskinje prenose iskustvo atmosfere meča na Dinga.

Siguran sam da čitav kineski tim pomaže Dingu

– Ian je odbio da nastupi u Wijk an Zee-u ili nije dobio poziv?

Vladimir Potkin — Ne mogu da odgovorim na ovo pitanje, ali, koliko znam, sada ima poteškoća sa pozivanjem naših šahista na međunarodne turnire. Navodno su ovi pozivi sa   višeg nivoa. Ipak svi šahisti rado igraju sa našim na šahovskoj tabli, organizatori su se uvijek dobro ponašali i prema Rusima.

Radujemo se Janovom učešću na veoma jakom turniru u Dizeldorfu (15-26. februar). Tu će igrati i naš Andrej Esipenko i još osam vrlo jakih velemajstora, među kojima su Nodirbek Abdusatorov, Wesley So i Levon Aronian.

Vladimir Potkin i Jan Nepomniachchi. Fotografija Fedor Uspenski, „SE“

– Da li će ovo biti poslednji turnir pred meč u Astani?

Vladimir Potkin – Nastup u Njemačkoj će biti sasvim dovoljan da se u takmičarskoj atmosferi osjeti igra preko table i bude spreman za meč za svjetskog šampiona.

– Nakon poraza od Carlsena u Dubaiju, Nepomniachtchi je nekoliko puta rekao da je imao ozbiljnih problema sa spavanjem tokom meča. Hoće li njegov tim sada uključivati ​​osobu koja će pomoći u poboljšanju sna ako se istorija ponovi?

Vladimir Potkin -Samo Ian može otkriti ko će biti u njegovom timu. Nadam se da će ovaj put imati priliku da pokaže svoje najbolje kvalitete za tablom. Šahista ne treba da se opterećuje nikakvim problemima. Trebalo bi mu

omogućiti da bude potpuno fokusiran na igru, dobro spava, i pripremi se.

— Imate li pretpostavki o tome ko može da se pridruži Lirenovom timu?

Vladimir Potkin  – Sve je moguće. Za Kinu je ovo velika stvar. Dugo su čekali da njihov velemajstor dođe do meča za krunu. Siguran sam da čitav kineski tim pomaže Dingu. Sigurno će biti iznenađenja. Analizirajući njegove partije u Wijk an Zeeju, pretpostavljam da će se možda i Magnus pridružiti kineskom timu. Na repertoaru imaju vrlo sličnih stvari.

– Da li je to moguće?

Vladimir Potkin – Ovo se ne može isključiti.

Шахматы: Владимир Поткин о подготовке Яна Непомнящего к матчу на первенстве мира по шахматам с Дином Лиженем — интервью. Спорт-Экспресс (sport-express.ru)

„Da li se istorija šaha mora ponovo pisati?“ – Intervju sa Willy-jem Hendriksom (prvi dio)


Piše: Johannes Fischer

23.1.2023. – Holandski pisac i internacionalni majstor Willy Hendriks upravo je objavio „Rat mastilom: Romantizam protiv modernizma u šahu“.

Knjiga analizira rivalstvo između Wilhelma Steinitz-a i Johannesa Zukertorta, koji su 1886. godine odigrali prvi zvaničan meč za svjetskog šampiona. Ali Hendriks se takođe osvrće na istoriju šaha i osporava brojne prihvaćene stavove o poboljšanju šaha i razvoju šahovskog znanja. U intervjuu sa Johannesom Fišerom Hendriks govori o Steinitzu, Zukertortu, istoriji šaha, zadovoljstvima proučavanja klasika i zašto vam proučavanje otvaranja pomaže da napredujete u šahu.

Dragi Willy Hendriks, upravo ste objavili svoju najnoviju knjigu, „Rat mastilom: Romantizam protiv modernizma u šahu“. Prije nego što počnemo da govorimo o knjizi, možete li nam reći nešto o sebi i svojoj karijeri šahiste i autora?

Počeo sam da igram šah relativno kasno, sa 12 godina, a tek od otprilike 35. godine šah (igranje, pisanje, treniranje) postaje moja glavna aktivnost. U tim godinama sam postao IM, a zatim postigao još dva GM rezultata, ali ta titula će vjerovatno ostati izvan mog vidokruga.

Neki članci koje sam napisao za časopis bili su uvod u moju prvu knjigu, “Move First, Think Later” (“Prvo odigraj, misli kasnije”) (2012), koja je proglašena knjigom godine (od strane ECF-a). Neke od ideja iz te knjige iz istorijske perspektive razvio sam u svojoj drugoj knjizi, “On the Origin of Good Moves” (“O porijeklu dobrih poteza”) (2020). Moja nedavno objavljena treća knjiga je razrada određene epizode iz te knjige.

I dalje redovno igram i treniram, ali pisanje je moja glavna aktivnost ovih dana i to mi predstavlja veliko zadovoljstvo.

„The Ink War“ (“Rat mastilom”) govori o rivalstvu između Johannesa Zukertorta i Wilhelma Steinitza, koji su 1886. godine odigrali međusobno prvi zvanični meč za svjetskog šahovskog šampiona. Kada ste prvi put dobili ideju da pišete o ovom rivalstvu?

Za predavanje “On the Origin of Good Moves” (“O porijeklu dobrih poteza”) za šahovski klub Zukertort Amstelveen prije par godina odlučio sam da se fokusiram na ličnost  Zukertorta, koji je takođe igrao malu ulogu u toj knjizi, a usput sam otkrio da je njegovo rivalstvo sa Steinitzom veoma lijepo obuhvatilo ‘rađanje modernog šaha’. U isto vrijeme, imao sam osjećaj da bi se to itekako moglo prenijeti kao uzbudljiva priča; Mislio sam da bi to bio zanimljiv izazov.

Mnogi šahisti Zukertorta znaju samo kao poraženog u meču za svjetskog šampiona protiv Steinitz-a. Šta vas je zainteresovalo za Zukertorta, šta vas fascinira u njemu i njegovoj priči?

Zaista, Zukertort nije postao prvi svjetski prvak, ali tenzija koju sam želio unijeti u svoju knjigu leži na malo drugačijim osnovama.

Zapravo, ne znamo mnogo o ličnosti Zukertorta, on je i dalje pomalo misteriozan lik, dijelom i zbog toga što nije bio toliko iskren, a osim toga, iznio je poprilične izmišljotine o sebi u svijet. On je svakako tragična osoba, ali tu ulogu igra sa žarom, kao tragični junak priče. Ta tragedija leži u nekoliko stvari, uključujući način na koji ga je tretirala kasnija istoriografija: kao predstavnik romantičarskog šaha, koji je Steinitz igrao. Ali Zukertort je zapravo želio da bude moderan šahista, što je i bio. Steinitz je imao svoj udio u ovom posthumnom ‘ubistvu karaktera’, ali ne želim da otkrivam previše o tome ovdje.

Johannes Hermann Zukertort (1842-1888)

Ali ono što me najviše zanima je sukob i polemika između moja dva glavna lika. Rivalstvo dva posebna karaktera: Steinitz je bio, ako je to moguće, čak i tvrdoglaviji od Zukertorta. Dodajte tome sve one druge posebne ličnosti koji igraju ulogu u mojoj priči, a koji su često, bar na papiru, bili u međusobnom ratu. A ta bitka je, u smislu sadržaja, bila i stvarno oko nečega.

Kako ste saznali više o Steinitzu i Zukertortu i njihovom vremenu? Kako ste pronašli materijal za svoju knjigu, kako ste istraživali?

Do sada postoji dosta literature o tom periodu, savremenoj i starijoj, i naravno da sam je koristio. Ali većina mog istraživanja se sastojala od prolaska kroz mnoge tomove šahovskog časopisa iz tog perioda (od kojih je većina dostupna na mreži) plus pregledanje jako mnogo partija iz tog doba. Velika većina tog istraživanja (prelazak kroz časopise) ne daje ništa, ali s vremena na vrijeme naiđete na nešto što se lijepo uklapa u vašu priču i tada mi srce poskoči od radosti.

Kada ste počeli da radite na svojoj knjizi, očigledno ste već znali mnogo o Steinitzu i njegovom vremenu. Ali šta vas je najviše iznenadilo tokom vašeg istraživanja?

Šahovska zajednica tih dana već je bila vrlo slična današnjoj i to na način koji je lijepo vidjeti. Tada je bilo mnogo više klasnog društva nego sada, ali u svijetu šaha te su se različite grupe (sa izuzetkom velike grupe najsiromašnijih) sretno miješale, što je sasvim posebno. Zbog toga je značajno da je prva partija meča za svjetskog šampiona, odigrana u Americi, bila između dva igrača jevrejskog porijekla iz srednje Evrope. Steinitz i Zukertort nisu bili posebno imućnog porijekla i morali su savladati mnogo prepreka da bi stigli ovako daleko. U mnogim zemljama, Jevreji su bili građani drugog reda i suočavali se sa svim

vrstama ograničenja. Tako da ta prva partija meča za svjetskog šampiona zaista govori o tolerantnoj prirodi šahovskog svijeta.

I to važi i danas, svima je dozvoljeno da nam se pridruže, čak i onima koji se drugdje ne snalaze tako lako. Sam Steinitz je dao doprinos slici da u šahovskom svijetu ima više ‘posebnih’ tipova od prosjeka, iako on nije bio prvi koji je to učinio (misli se na Morphyja).

„The Ink War“ nije samo knjiga o rivalstvu između Steinitz-a i Zukertorta, već i o idejama romantizma i modernizma i njihovoj ulozi u istoriji šaha. Možete li ukratko opisati ovaj sukob?

Ne, to se nažalost ne može učiniti ‘ukratko’! Podnaslov Romantizam protiv modernizma u šahu sugeriše crno-bijelu priču, ali to je sve samo ne to i nadam se da sam uspio dati nijansiranu sliku o čemu se (mislim) ovdje radi. U svojoj prethodnoj knjizi već sam primetio da tradicionalna slika borbe na šahovskoj tabli između romantičarske škole napada koju je savladala moderna naučna škola nije nimalo tačna i, bar u partijama jačih igrača, se ne može naći. Ali ostalo je pitanje šta je taj romantičarski pokret u šahu zapravo uključivao, ako je uopšte postojao. Pokušao sam da odgovorim na to pitanje u ovoj knjizi. U tom romantičnom otporu napretku modernom mnoge stvari su igrale ulogu, i van okvira. Otpor prema profesionalnom šahu igrao je veliku ulogu, ali i otpor sve ozbiljnijoj konkurenciji (sport). I otpor naučnom pristupu igri.

Willy Hendriks, Rat mastilom, romantizam protiv modernizma u šahu (Novo u šahu 2022).

Taj otpor dolazio je, između ostalih, od raznih šahovskih pisaca, uključujući i stariju gospodu koja su igrala lijepe partije u svom klubu, i koji su jedva mogli razumjeti šta se tačno dešava u partijama Steinitza i Zukertorta i drugih vrhunskih igrača. Steinitz je posebno bio u stalnom ratu sa mnoštvom protivnika na ovom polju, ali to je dijelom i zbog toga što je imao veliki talenat za sticanje neprijatelja.

Ali uglavnom, ovo je bio sukob koji se odvijao više na papiru nego na tabli.

U „Rat mastilom“ i u vašoj prethodnoj knjizi „O porijeklu dobrih poteza“ postavljate sumnju da li tradicionalni i prihvaćeni narativ o razvoju šaha zaista oslikava čitavu sliku, npr. g. Anderssen je prije svega bio hrabar taktičar i prije svega eksponent romantičnog perioda, u kojem su prema legendi igrači težili samo napadu i bezobzirno žrtvovali figure lijevo, desno i u centru, dok je Steinitz bio prvi igrač koji je uveo moderne, „naučne „koncepcije u šahu. Kada ste prvi put posumnjali u ovu priču?

U ‘Move First, Think Later’ ‘Prvo odigraj, misli kasnije’ raspravljao sam o tradicionalnoj ideji da je pravi način igranja šaha proučavanje karakteristika, pravljenje plana na osnovu toga i zatim traženje pravih poteza koji se uklapaju u to.

Willy Hendriks, ‘Prvo odigraj, misli kasnije’, New in Chess 2012

Ova metoda se tradicionalno pripisuje Steinitzu, posebno od Laskera i Euwe-a. Međutim, kada sam otišao da pogledam tu istoriju, jedva sam to mogao da pronađem kod Steiniza. Ranije je na to ukazao Cecil Purdy (australijski velemajstor i šahovski autor) (u ‘The Great Steinitz Hoax’), iako je, za razliku od mene, bio oduševljen tim pristupom. Međutim, mislio je da je to Laskerov vlastiti nalaz, koji je iz određenih razloga pripisao Steinitzu.

Kada sam se više udubio u tu istoriju, postalo mi je jasno da se nešto čudno zaista dogodilo sa predanjem o Steinitzovim idejama i da su Lasker, i njegovim stopama Euwe, od toga napravili nešto veoma posebno.

Naravno, Steinitz je mnogo doprinio našem (pozicionom) znanju. Ali čuveni ‘Steinitzovi elementi’ ne mogu se naći kod Steinitz-a i većim dijelom su već formulisani prije njega (između ostalih od strane Stauntona). Slično, ideja o šahu kao igri ravnoteže koju mogu narušiti samo greške već je dugo bila uobičajena. Isto važi i za princip akumulacije malih prednosti. Inače, po mom mišljenju, ovo je više dokaz napredovanja u nivou nego princip koji treba slijediti: ako protivnici postanu jači i ne prave velike greške onda možete samo postepeno graditi svoju prednost. U svojoj nedavno objavljenoj opširnoj knjizi ‘From Stamma to Steinitz’ (“Od Stamme do Steinitza”), Frank Hoffmeister citira italijanskog pisca Del Ria koji je napisao sledeće još 1802.:

‘Veoma je važno čuvati se određenih malih nedostataka, koji sa sobom povlače i druge. Ova figura je pasivna, rokada izgubljena, ako se skakač još uvek nije pomijerio, ako je neprijateljskom pješaku dozvolio da napreduje predaleko, to može pogoršati poziciju i malo po malo pretvoriti partiju u poraz. Zbog nedostatka eksera izgubljena je cipela, zbog nedostatka potkovice izgubljen je konj.’

Hoffmeister ovome dodaje da ‘koliko vidim, ovo je prva izjava o „akumulaciji“ malih prednosti. Navikli smo da ovaj uvid pripisujemo Steinitzu, ali ga je zapravo više od pola stoljeća ranije formulisao Del Rio.’ Drugi, poput Von der Lase i Bodena, izrazili su slične stavove prije Steinitza.

Osim onoga što se pogrešno pripisuje Steinitzu, značajno je da ono što je Steinitz vidio kao krunski dragulj svoje ‘moderne škole’, revolucionarno novo viđenje uloge kralja, sistematski gurnuto pod tepih od Laskera i Euwe-a. Steinitz kaže da je njegovo najvažnije otkriće da kralj može igrati aktivnu ulogu u ranoj fazi igre i da se može vrlo dobro braniti. To je bio i razlog zašto je mislio da može odbaciti ‘staru školu napada’. Ovo je u najmanju ruku pod znakom pitanja, tako da nije iznenađujuće što su Lasker i Euwe pokušali da prećute glavni Steinitzov princip.

Wilhelm Steinitz | Foto: Austrijska nacionalna biblioteka

(Nastaviće se)

https://en.chessbase.com/post/does-chess-history-have-to-be-rewritten-an-interview-with-willy-hendriks

Denis Lazavik – novi šahovski kralj Bjelorusije


Samo oni koji ne razlikuju konja od lovca mogu nazvati šah dosadnim sportom. Tako se prije neki dan završeno prvenstvo Bjelorusije, koje je okupilo najbolje šahovske umove zemlje u sali Republičkog olimpijskog centra za obuku, pokazalo vrlo uspješno. Glavnim favoritom turnira, ne bez razloga, smatrao se sve jači jedinstveni Denis Lazavik. Prošlog ljeta postao je najmlađi velemajstor u istoriji Bjelorusije (ispunio je norme sa 15 godina i 7 mjeseci), a na kraju godine napravio je pravi potres na Svjetskom prvenstvu u rapidu i blitz-u pojurivši sa startnog 116. mjesta do 16. mjesta na kraju! Ovaj mladi maestro je slikao očaravajuće piruete na šahovskoj tabli i u Minsku.

Denis Lazavik – sa samo 16 godina šampion Bjelorusije

Ispostavilo se da je finale prvenstva dostojno programa „Očigledno – nevjerovatno“. Od prvih kola su Lazavik i Mihail Nikitenko (još jedan perspektivni 22-godišnji velemajstor iz nove generacije bjeloruskih šahista) poveli, ali je onda Denis neočekivano posrnuo, remizirao tri partije, i činilo se da je ‘oduvan’. “Malo sam se mučio, bilo je previda u jednoj partiji, mogao sam i izgubiti”, rekao je nakon turnira. Ali činjenica ostaje: Nikitenko je u deveto, finalno, kolo došao kao vodeći, sa sedam poena na svom kontu. Lazavik je zaostajao pola poena i tako da mu je u odlučujućoj partiji odgovarala samo pobjeda. Lako je reći, ali teško uraditi. Situaciju je zakomplikovala i činjenica da je morao da igra crnim figurama, a savladavanje protivnika gotovo jednake snage u takvoj situaciji bilo je, iskreno, iz kategorije praktično beznadežnih. Ipak, najmlađi velemajstor u istoriji Bjelorusije, ne pokazujući nimalo emocije na licu, od prvih poteza počeo je da opravdava date prognoze, pokazujući odlučnu želju da ide na sve ili ništa. A iskusniji Nikitenko se oslanjao na oprez i kontranapad. Ali pogriješio je. Na veliko iznenađenje svih koji su pratili otvaranje i uzbudljivu središnjicu, prednost Denisa Lazavika je rasla sve dok nije postala kritična za njegovog protivnika. Lazavik je, poput pitona, progutao svog protivnika, a konačni potez topom na h5 izazvao je šok i strahopoštovanje publike: Nikitenko je predao partiju.

– Sjajno! – ostalo je samo da kaže nakon partije, čestitajući Denisu na pobjedi.

“Iskreno, nisam očekivao pobjedu. Pripremio sam se kao i obično. Pogledao sam Nikitenkova otvaranja na ovom prvenstvu, ubacio par mojih ideja… I jedna je uspjela! Miša je napravio nekoliko nepreciznih poteza, došlo je do borbe i uspio sam da povećavam svoju prednost. Ali da je on igrao malo opreznije, ništa se ne bi dogodilo.“

– Koji su vam sada neposredni planovi?

– Treba malo ići u školu, počeo je treći kvartal, ja sam u desetom razredu. Ali za nedelju dana idem u Čeljabinsk – tamo je dobar open turnir sa solidnim sastavom. Pozvali su me, dali uslove. Zašto da ne letim tamo?

– Da li se u školi normalno odnose prema vašim vječitim odsustvima?

— Da, dozvoljavaju mi, svi razumiju razloge.

— Kompletno ste u šahu: igrate, trenirate osam sati dnevno… Imate li vremena za domaći rad?

– Iskreno? Ne. Trudim se da radim samo najvažnije predmete. Uspjeh mi je naravno malo pao, ali nešto treba žrtvovati. Ja sam za sebe izabrao šah.

Aktuelni mentor šampiona Aleksandar Rustemov je pre pet godina primjetio: „Denis je nadaren momak, 9. broj na svjetskoj rang listi za svoj uzrast. Ali da li će iz njega izrasti prava superzvijezda, teško je predvidjeti. Sve će zavisiti od njegove marljivosti.”

Čini se da je pitanje od tada postalo mnogo jasnije: Denisova marljivost vrijedi za deset, njegova posvećenost poslu je ogromna, Bog ga je nadario velikim talentom. On tek počinje svoj put u ‘jači’ šah, sa rejtingom od 2532 sa kojim je negdje među pet stotina u svijetu. Novi šampion je sebi postavio težak, ali zanimljiv zadatak za ovu godinu: premašiti 2600 poena u rejtingu, što znači ući među 100 najboljih šahista na planeti. Pa, vremenom je, naravno cilj, proboj u prvih 10 uspjeh kakav naša zemlja nije poznavala još od vremena Borisa Gelfanda. Lazavik je, inače, već pobijedio nekada najboljeg velemajstora Bjelorusije koji je otišao u Izrael, koji se sa Indijcem Višijem Anandom borio za krunu šahovskog kralja 2012. godine. U blicu kada je bio još pravi dječak. Bila je to simultanka, ali je slavni velemajstor bio prilično iznenađen inteligencijom i pritiskom svog malog protivnika.

Brzi šah najviše impresionira Denisa. Svjetsko prvenstvo u Almatiju, koje smo već pomenuli, za njega je postalo prvo takmičenje odraslih takvog nivoa i sa takvom reprezentacijom – u Kazahstanu su se okupile sve zvijezde planetarnog šaha, uključujući i nevjerovatnog Magnusa Carlsena.

Za šahovskom tablom sa ocem Vjačeslavom.

„Nisam očekivao ovakav uspjeh“, priznaje Lazavik, ali pojašnjava: „Iako sam generalno bio spreman da igram jače nego što se od mene očekivalo, moj rejting mi se čini očigledno potcijenjenim. U Kazahstanu sam prvi put vidio sve zvijezde svjetskog šaha na jednom mestu, prije nisam ni sa jednom igrao.

U početku sam se malo brinuo, ali sam se onda navikao: partija se igrala za partijom i nije bilo mnogo vremena za gledanje sa strane.

Sa aktuelnim svjetskim prvakom u svim verzijama, Magnusom Carlsenom, Denis je takođe već uspio da igra. Istina, ne licem u lice, već online – na platformi chess.com.

„Još nemam šanse“, smiješi se. “Ali svi su negdje počeli.”

Svoj stil igre naziva pozicionim i upoređuje ga sa stilom Aniša Girija, jednog od najsjajnijih predstavnika modernog šaha (koji je, inače, rođen u Sankt Peterburgu, a osnove je naučio u lokalnoj omladinskoj sportskoj školi). Kasnije je postao Holanđanin, ali slavna ruska škola mu je u krvi: igra sjajno, netrivijalno i dva puta je savladao samog Magnusa Carlsena, što je samo nekoliko velemajstora uspjelo. Nedavno se u grupu izabranih neočekivano pridružio i čudni Amerikanac Hans Niemann, ali je odmah bio izopšten i anatemisan od strane svjetske zajednice: momak je bio omražen i optužen za prevaru (jednostavno rečeno, za šahovsko varanje).

„Mislim da sve ove sumnje nisu neosnovane“, kaže Denis Lazavik. — Na Svjetskom prvenstvu u rapidu i blitz-u, recimo, Niemann je takođe igrao, ali je turnir završio sa minusom. A onda je ‘prebio’ samog Carlsena tek tako! Malo čudno. Ima, naravno, nestabilnih igrača, ali ovo je očigledno pretjerano.

https://www.sb.by/articles/shakh-v-budushchee.html?utm_source=yxnews&utm_medium=desktop&utm_referrer=https%3A%2F%2Fdzen.ru%2Fnews%2Fsearch%3Ftext%3D

Andrey Esipenko: Carslen je daleko najbolji šahista na planeti


Velemajstor Andrej Esipenko je u intervjuu sa dopisnicom “Sovetsky Sport” Darijom Savinovom govorio o svojoj namjeri da igra za šahovsku krunu, podršci Ruske šahovske federacije i budućnosti Magnusa Carlsena.

16. januar 2023.

foto: Šahovska federacija Rusije

Daria Savinova- Ko su vaši treneri i sekundanti?

Andrey Esipenko – Radije ne iznosim informacije o tim ljudima sa kojima treniram, jer je to u našem sportu bitno. Mogu reći da sada radim sa svojim šahovskim prijateljima. Pomažemo jedni drugima.

Daria Savinova- Da li želite da budete na mestu Jana Nepomnjačija?

Andrey Esipenko – Mislim da svaki šahista ima želju da jednog dana odigra meč za svjetskog šampiona, pa bi bilo čudno da ja to ne želim.

Daria Savinova- Šta vam ne odgovara u profesionalnom okruženju ruskih šahista?

Andrey Esipenko – Uvijek je lakše kritikovati nego nešto uraditi. Uglavnom mi sve odgovara, posebno što imamo još prilično mnogo individualnih sportova. Uprkos tome, sa većinom šahista imam normalne odnose, a sa mnogima sam u prijateljskim odnosima. Profesionalno, već dugi niz godina dobijam podršku od Ruske šahovske federacije, na čemu sam veoma zahvalan.

Daria Savinova- Kako ocjenjujete budućnost Magnusa Carlsena? Već ste ga pobijedili. Možda je to bila samo greška norveškog šahiste. Da li je istina da ga je skoro nemoguće pobijediti?

Andrey Esipenko – Sada i dugi niz godina, Magnus je ubedljivo najbolji šahista na planeti. Nedavno Svjetsko prvenstvo u rapidu i blitz-u to je potvrdilo. Mislim da je Carlsen kao Mesi, samo u šahu nema Ronalda koji bi mu mogao konkurisati dugi niz godina. Neko je u dobroj formi godinu-dvije, ali Magnus je na ovom nivou već dugi niz godina. Što se mene tiče, ne želim da zvučim neskromno, ali na zvaničnim turnirima sam ga pobijedio tri puta, i uvijek je igrati sa njim bio veliki izazov.

Daria Savinova- Šta trenutno nedostaje popularizaciji šaha?

Andrey Esipenko – Ne slažem se baš sa ovakvim pitanjem. Naprotiv, čini mi se da je šah sada prilično popularan. O šahu mediji pišu mnogo više nego prije nekoliko godina. Da, i u popularnoj kulturi možete primijetiti interesovanje za šah. Naravno, zbog specifičnosti sporta u zabavnom smislu, teško nam je da se takmičimo sa fudbalom, hokejom i umjetničkim klizanjem, ali ipak vidim napredak po ovom pitanju.

Daria Savinova- Aleksej Dreev je rekao da šah utiče na psihu. Šta mislite o ovome?

Andrey Esipenko – Ne bih rekao da šah loše utiče na psihu. Umjesto toga, porazi imaju negativan efekat: mnogi ljudi se jako uznemire nakon poraza. Ovo mogu reći i za sebe. Ipak, ne mislim da je to upravo specifičnost šaha – to se može reći za bilo koji sport.

https://www.sovsport.ru/chess/articles/2:1053357

Kako velemajstor iz Barnaula živi preko okeana


10. januar 2023,

Bez obzira koliko se brzo razvijao altajski šah, u njegovoj istoriji još uvek postoji jedan velemajstor – to je Aleksej Sorokin, rodom iz Barnaula, koji već pet godina živi u SAD. Danas, sa druge strane okeana, nastavlja da nam daje razloge za ponos, donoseći pobjede i nagrade sa raznih velikih turnira. “AP” vas je već pretprošlog ljeta upoznao sa Aleksejem, a sada je odlučio da vam ispriča kako se život našeg velemajstora promjenio od tada.

Godina dostignuća

Kontaktirali smo Alekseja i saznali da na novogodišnjim praznicima nije skupljao poklone iz čarapa, već se takmičio sa svim silama na Panameričkom studentskom prvenstvu u Sijetlu.

Aleksej Sorokin – Teoretski, na ovom turniru mogu da učestvuju ekipe sa univerziteta iz Sjeverne i Južne Amerike, ali ove godine ih je najviše iz Sjedinjenih Država i nekoliko kanadskih i meksičkih ekipa– objašnjava nam Sorokin. – Već smo odigrali prvo kolo protiv Univerziteta u Torontu, imamo pobjede i poraze. Ove godine naš univerzitet u Teksasu nema tako jak tim, nema dovoljno ljudi, ali još uvijek ima šanse za medalje.

Generalno, za Alekseja je prošla godina bila, iako ne gusta u takmičarskom kalendaru, ali najproduktivnija. On je, igrajući pod ruskom zastavom, uspio da osvoji Otvoreno prvenstvo SAD u Kaliforniji sa nagradnim fondom od 5.000 dolara, podijelio je prvo mesto na Chicago Openu, a krajem decembra bio je drugi na North American Openu turniru u Las- Vegasu.

Aleksej Sorokin – Pobjeda na US Openu je, međutim, bila neočekivana i veoma važna za mene. Ovo je turnir veoma visokog profila sa dugom istorijom i do sada, verovatno, glavni trofej u mojoj karijeri. U Čikagu su bila i prestižna takmičenja i tamo sam pokazao dobre rezultate. Ali odlučio sam da učestvujem na turniru u Las Vegasu samo zato što sam želio da tamo dočekam i Novu godinu. Pa, zapravo, ne takmičim se često na ovakvim takmičenjima – uglavnom igram na studentskim. Tako da je svako takvo iskustvo korisno. Zašto igram dobro bez oscilacija? Da, nešto mi je samo došlo s godinama. Postao je smireniji, pragmatičniji, iskusniji. Recimo, na onim pozicijama gdje bih se prije mučio, sada prelamam partiju u svoju korist.

Ne upiru prstom

Nismo mogli a da se ne zapitamo kako je Alekseju u takvom vremenu živjeti u Americi sa ruskim pasošem.

Aleksej Sorokin -U stvari, većinu Amerikanaca uopšte ne zanima politička agenda. i u skladu sa time, podjednako tretiraju i Ruse i Ukrajince. Ja barem nisam imao nikakve sukobe po tom pitanju i to me se ni na koji način nije ticalo. Nisu upirali prstom u mene.

– Šta vam roditelji kažu? Nisu tražili da dođete kući?

Aleksej Sorokin – Trudimo se da se čujemo bar jednom u nekoliko dana, često komuniciramo, ali se ne dotičemo ovih tema. Ovdje imam sve šanse, tako da bi bilo glupo otići. Ali tamo sam želio doći u posjetu već nekoliko godina, ali još uvijek ne uspijevam. U početku se umiješao covid, a zatim i moj posao. Ali definitivno planiram da ovo uradim kada prođe sva nestabilnost u svijetu…

Veza sa rodnim krajem

Sorokin i dalje živi u istom studentskom stanu (to je  stambeni kompleks, a ne hostel) u gradu Labaku, 15-ak minuta hoda od univerziteta. Kaže da je planirao da se preseli, ali iz određenih razloga to nije išlo. Ali prijatelji su u blizini, a čini se da je covid popustio. Zato, između časova preko interneta i priprema za seminare i šah, Aleksej sada često posjećuje teretanu.

U maju će diplomirati programiranje na Univerzitetu Teksas, ali još ne namjerava da radi u struci. Postoje planovi vezani posebno za šah.

Aleksej Sorokin – Želim da nastavim školovanje u šahu. Odnosno, ja još ne planiram da profesionalno igram šah, to je otišlo u drug plan, ali želim da nastavim da predajem. Sada podučavam  nekoliko dječaka iz SAD-a i Altajskog teritorija, inače. U budućnosti bih želio da napravim internet platformu za podučavanje šaha. To je teška, komplikovana stvar, ali ako ne uspije, uvijek se mogu vratiti na tablu. Neka budem prosječan programer, ali dobar šahista.

Podučavate li altajske šahiste, da li pratite generalno razvoj šaha u svom rodnom kraju?

Aleksej Sorokin – Ne mogu reći da ga redovno pratim, ali saznajem o velikim događajima, na primjer, o pobjedi Vike Loskutove na Evropskom prvenstvu ili otvaranju obnovljenog regionalnog šahovskog kluba. Odličan je, volio bih da igram tamo!

Барнаул гремит за океаном (ap22.ru)

„Nisam zadovoljan što sam bio primoran da promijenim majicu s Messijevim citatom o budali.“ Intervju sa Janom Nepomniachtchijem


Piše: Mihail Kuznjecov

Sportski dopisnik „SE“

.

Ian Nepomniachtchi.
Fotografija Fedor Uspenski, „SE“

Najjači ruski velemajstor govori o pripremama za meč za svjetskog šampiona, Carlsenovom odustajanju od meča i kodeksu oblačenja na turnirima.

Manje od tri mjeseca ostalo je do meča za šahovsku krunu između Rusa Iana Nepomniachtchija i Kineza Ding Lirena. Meč za svjetskog šampiona počeće 7. aprila. Našem velemajstoru ovo je drugi pokušaj osvajanja titule. Prije godinu i po nije uspio da preuzme krunu od Magnusa Carlsena. Međutim, kada je Jan po drugi put obezbjedio meč za šahovsku krunu, ponovo pobijedivši na turniru kandidata, Magnus je odbio da igra meč. Dopisnik „SE“ se sastao sa Nepomniachtchijem u Moskvi i razgovarao o pripremama za šampionski meč, odbijanju Karlsena i majici sa citatom Mesija.

Balans opterećenja je malo bolje preraspodijeljen

– Ostalo je još tri mjeseca do vašeg drugog meča za svjetskog šampiona. Postoji li razlika u osjećaju dok čekate?

Ian Nepomniachtchi– Naravno. Prvo iskustvo je uvijek najupečatljivije i nesvakidašnje. U smislu da sam u svakom pogledu mirniji u ovom drugom meču. Ipak, jasno je da je ovo najvažniji početak koji neko ima jednom u životu, neko ga uopšte nema.

– Da li je drugi meč izgubio na značaju?

Ian Nepomniachtchi – Ne. Još uvijek je meč za svjetskog šampiona. Jedino što nekoga može zbuniti je to što je Magnus odbio da brani titulu. Nekog kao mene, na primjer. Međutim, to je njegov izbor. Mislim da nije trebao donekle devalvirati meč, ali, naravno, to je šteta. Magnus je po rejtingu trenutno prvi, Ding je drugi, a ja sam treći. Samo drugi i treći igraju između sebe. Volio bih daMagnus igra. Ko zna, možda se Carlsen jednom vrati. Zbog činjenice na neće više biti prvak, možda promjeni unutrašnji odnos. Ali, ponavljam, ovaj događaj je od izuzetnog značaja.

– Da li vas je promijenio prvi meč?

Ian Nepomniachtchi -Stekao sam ogromno iskustvo. Negativno iskustvo je takođe iskustvo. Ono što se dogodilo u Dubaiju je vrh ledenog brijega. Dosta posla sam uradio na sebi, na šahu. Možda, kao što je pokazao Madridski turnir kandidata, ovaj posao nije otišao kao voda kroz pijesak. Neću da sa hvalim da sam postao druga osoba, ali u šahovskom i profesionalnom smislu, mnogo sam se preispitivao.

– Kažu da je negativno iskustvo bolje od pozitivnog – od njega dobijete više. Slažete li se?

Ian Nepomniachtchi – Da, treba da učite čitav život, ali ponekad želite da iskoristite prednosti učenja.

– Šta radite drugačije u pripremama za meč ili ćete to uraditi?

Ian Nepomniachtchi – Posao je otprilike isti. Naravno, dosta priprema otvaranja, fizičke pripreme takođe, ali sam malo preraspodijelio balans opterećenja. Izveo sam neke zaključke iz priprema za prethodni meč, trudim se da ne ponovim neke greške.

– Koliko su pripreme različite, jer je protivnik u meču drugačiji?

Ian Nepomniachtchi — Uglavnom, uvijek treba da igrate dobro. Jasno je da postoje posebnosti pripreme za ovog ili onog šahistu. Magnus i Ding, blago rečeno, nemaju baš sličan stil igre. Ali osnovni šahovski rad je svaki put isti. Isto kao i priprema za redovne turnire, samo mnogo, mnogo više. I, naravno, sa usmjerenjem pažnje na ovog ili onog šahistu.

– Prije prethodnog meča ste rekli da ste smršali 10 kilograma, ali sumnjali ste da li je to bilo potrebno. Na kraju, kako ste sada?

Ian Nepomniachtchi -Ne bih se fokusirao na to. Tada sam skinuo kilograme, sakupio sada. U novoj godini, dok se ne završi s jelom, nemoguće je stati. Jasno je da je fizički trening ili, ako hoćete, kontrola težine takođe važna, ali sada to ne dižem u neku vrstu apsoluta.

Ian Nepomniachtchi.
Fotografija Fedor Uspenski, „SE“

Priprema za šampionski meč je kao prosijavanje pijeska u potrazi za zlatom

– Nakon turnira kandidata, mnogo puta ste se sreli sa Magnusom. Koliko je tema njegovog odbijanja da igra meč diskutovana među vama?

Ian Nepomniachtchi — Čudno, o tome smo razgovarali samo na internetu. Nije mi rekao ništa drugačije od onoga što je govorio u intervjuima ili raznim podcastima. U tom pogledu, Magnus je prilično iskren. Dakle, ne mogu reći da ima neku tajnu motivaciju, koju nije podijelio sa čitavim svijetom, već je podijelio sa mnom. Jasno je da nisam bio zadovoljan njegovom odlukom. Ali šta možete da uradite?

-Zar ne mislite da je Magnus malo izigrao vas i Dinga? Da, ko god pobedi biće legitimni šampion, ali ‘talog’ će ostati.

Ian Nepomniachtchi – Ne izgleda mi tako. Ako želite, svuda možete pronaći dvostruka značenja, drugo dno. Ispostavilo se da nije spreman da brani titulu. U redu. Za to postoje pravila. Umjesto njega će igrati drugi šahista.

– Carlsen je rekao da je imao opsesivan strah od gubitka meča za svjetskog šampiona. Da li imate opsesivan strah od gubitka po drugi put?

Ian Nepomniachtchi – Ne. Ako zamislite, aktuelnom šampionu je mnogo manje prijatno da izgubi. U tom pogledu, ja sam u povoljnoj poziciji. Ipak, trenutno ne branim titulu, ali se borim za nju.

– Rekao je i da nije uživao u pripremama za meč za šahovsku krunu, ni od samog meča. Da li je moguće uživati ​​u ovom meču?

Ian Nepomniachtchi -Ne znam ni sa čime da to uporedim. To je kao prosijavanje pijeska u potrazi za zlatnim grumenima. Priprema za meč je slična. Ali moramo shvatiti da s vremenom pijeska ne postaje manje, a istinski vrijedne ideje su sve rjeđe. Stoga je kreativna komponenta u pripremi vrlo rijetko zadovoljstvo. Ovdje morate prihvatiti pravila igre, da je potrebno obaviti određenu količinu grubog posla i za samog igrača i za tim. Ovo je moderan šah.

– Još nije jasno gde će se meč odigrati. Kakva su očekivanja?

Ian Nepomniachtchi – I ja čekam. Obično šest mjeseci ranije ili godinu dana mjesto igre je  poznato. Ali sada se proces odugovlači. Koliko sam saznao iz Dvorkovičevog intervjua, planirano je da se održi u Meksiku. Nadam se da će uskoro biti poznato.

– Gde bi voljeli da idete?

Ian Nepomniachtchi – Sa stanovišta turiste, ne želim baš da pričam, jer ovde nije takav slučaj. Vjerovatno na nekom mjestu gdje sam ranije igrao i to uspješno igrao.

Ian Nepomniachtchi.
Foto: Global Look Press

Ako je jedan od učesnika svjetskih prvenstava zaslužio pobjedu, onda je to Messi

– Kada sam vidio vašu fotografiju na Svjetskom prvenstvu u rapidu i blitz-u u majici u argentinskim bojama i sa citatom Mesija (“U šta buljiš, budalo, gubi se odavde!” upućeno na adresu igrača reprezentacije Holanđanina Wout Weghorsta), mislio sam da već slavite, da ste se već dogovorili sa Dvorkovičem i Dingom oko mjesta igre meča.

Ian Nepomniachtchi-To bi bilo previše lijepo. Zapravo, bila je opklada ako Argentina pobijedi, onda ću ja igrati blitz u tako smiješnoj majici.

-S kim je bila opklada?

Ian Nepomniachtchi – Sa prijateljem.

– Nije bilo dileme, nositi ili ne? Prilično provokativan citat.

Ian Nepomniachtchi — Nisam razmišljao o tome. Svako je slobodan da prevodi na svoj način. Citat je prilično bezazlen, jer naš prevod nije sasvim tačan. ‘Bobo’- je „budala“. Vjerovatno nije ni najbolja riječ. Ali, čini mi se, preveli su oštrije nego što zaslužuje. Umjesto toga, to je djetinjasta uvreda u zemljama španskog govornog područja. Ako žele nekoga da uvrijede, onda govore druge riječi.

– Zar niste mislili da protivnik može to shvatiti lično?

Ian Nepomniachtchi — Za dva dana bilo je tamo 20 protivnika. Nadam se da to niko nije shvatio lično. Skoro svi su gledali Svjetski šampionat u fudbalu. Žao mi je ako je ovo nekoga uvrijedilo, ali nadam se da je zdrav smisao za humor još uvijek svojstven ljudima.

– Odakle vam ova majica?

Ian Nepomniachtchi – Dobio sam je iz Španije. Od prijatelja koji živi tamo.

– Na kraju ste bili primorani da se presvučete…

Ian Nepomniachtchi -Ova priča je prenaduvana. Ovo je bilo neprofesionalno sa stanovišta FIDE i, posebno, sudije. Bio sam veoma nezadovoljan. Tri kola, umjesto da igram, bavio sam se federacijom. Onda sam se nekako sredio. Ali ova fora od tri kola generalno mi nije pomogla.

— Da li šah treba da ostane konzervativan u pogledu pravila oblačenja?

Ian Nepomniachtchi – Mislim da nema ništa loše u službenom kodeksu oblačenja. Ali druga je stvar na blitz turniru, gdje se polovina partija završava padom zastavice. Jasno je da su šorc za plažu i japanke vjerovatno suvišni, ali se mora poštovati razumna ravnoteža između pogodnosti igrača i kodeksa oblačenja bez pretjerivanja u jednom ili drugom smjeru.

– Da li ste dobili poštovanje od Argentinaca zbog  majice?

Ian Nepomniachtchi -Uvijek ima nešto na društvenim mrežama. Mora da su o tome razgovarali. Ali ne govorim tako tečno španski.

-Da li ste navijali za Argentinu zbog Mesija?

Ian Nepomniachtchi – Uglavnom da. Činilo mi se da će titula krunisati njegovu karijeru. Ako je neko od učesnika svjetskog šampionata to zaslužio, onda je to verovatno on.

-Zašto je to zaslužio?

Ian Nepomniachtchi – Možda izaziva talas kontroverzi, ali on je jedan od najvećih, ako ne i najveći fudbaler u istoriji. Ne samo po statistici, već i po osjećaju.

Lionel Messi je poljubio trofej i prije uručenja.
Foto: Kirill Kudryavtsev, AFP

Nadam se da će mjesto odigravanja meča biti poznato više od dva mjeseca prije početka.

— Svjetski šampionat u fudbalu održan je u neobično vrijeme, što je sezonu učinilo jedinstvenom. Uključujući i to što su se morali prekidati nacionalni šampionati. Meč za šahovsku krunu sada će se takođe odigrati u neobično vreme – ne krajem jeseni, već sredinom proljeća. Koliko vam je ovo neobično?

Ian Nepomniachtchi — Neću reći da su mi mečevi za svjetski šampionat uobičajeni. Biće to tek drugi meč. Ali generalno, u tom pogledu, šah je teško porediti sa drugim sportovima. Nema direktne zavisnosti od doba godine, od spoljašnje temperature, od kvaliteta trave na terenu. Naravno, želimo neku uniformnost. Razumijem da se ciklus pomjerio zbog pandemije. Zbog toga hvatamo korak sa rasporedom. Mislim da ćemo se u budućnosti vratiti na klasičniji format.

– Kakav je vaš plan za tri mjeseca?

Ian Nepomniachtchi — Igraću turnir u Njemačkoj. Čitavo preostalo vrijeme prije turnira i poslije biću u trening kampu. Lokacija trening kampa zavisi od mjesta odigravanja meča.

— Ako je u pitanju zapadna hemisfera, da li ćete odletjeti tamo unapred?

Ian Nepomniachtchi -Možda to ima smisla. Ipak, aklimatizacija je dvostruka, ako ne i trostruka.

— Tri mjeseca nije prekratko vrijeme za planiranje?

Ian Nepomniachtchi – Mislim da je to nenamjerno i ne radi se s ciljem da se svi iznenade. Očigledno je bilo nekih poteškoća. Postojao je zahtjev zainteresovanih domaćina meča, ali nije potvrđen. Vjerovatno uglavnom zato što je Magnus odbio da igra. Sada je ostalo manje od tri mjeseca do meča. Nadam se da nećemo morati da čekamo da saznamo lokaciju meča samo dva mjeseca prije početka.

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/shahmaty-intervyu-yana-nepomnyaschego-match-na-pervenstvo-mira-otkaz-magnusa-karlsena-futbolka-s-citatoy-messi-2022658/

Magnus Carlsen: “Osjećam da će klasični šah vjerovatno biti ukinut”


Piše: Colin McGourty

Svjetski šampion u šahu Magnus Carlsen razgovarao je sa Chess.com CCO Dannyjem Renschom 25 minuta tokom važnog prijenosa State of Chess.com. Magnus, glavna osoba Play Magnus grupe, govorio je o pridruživanju Chess.com, ali i mnogim drugim temama, uključujući budućnosti šaha, njegovim ambicijama i zašto se Alireza Firouzja izdvaja iz gomile.

U streamu State of Chess.com objavljena je zvanična objava da je Chess.com završio kupovinu Play Magnus grupe, matične kompanije chess24. Ako želite da steknete predstavu o tome šta budućnost nosi, to morate pogledati.

Ipak, vrhunac za ljubitelje šaha bio je možda 25-minutni intervju sa svjetskim prvakom Magnusom Carlsenom. Njegove odgovore smo prepisali u nastavku.

O pristanku na otkup za Chess.com

Mislim da će biti sjajno i za navijače i za igrače, tako jednostavno, da će sada svim najboljim igračima biti lakše da se takmiče na istim događajima i da će navijačima biti lakše da prate.

„To je i za mene zaista uzbudljiva perspektiva, da se takmičim s najboljima na svijetu preko interneta čak i češće nego ranije.

Za mene kao šahistu, to je svakako motivacija, ali ja sam naravno i dioničar Play Magnus Grupe, a tu su takođe uzbudljive sve nove mogućnosti koje imamo i sa našim aplikacijama i Chessable-om, novim mogućnosti za integraciju. Biće to zabavno vidjeti, i nadamo se generalno odlično za ljubitelje šaha.“

O njegovim šahovskim ambicijama

„Nemam mnogo ambicija šta da postignem, ali volim igru, volim da igram, tako da je to sva ambicija koja mi je zaista potrebna, i zato ću nastaviti da se takmičim na događajima u kojima uživam.“

O Fischerovom random i klasičnom šahu

„Takođe bih želio da pomenem Fischerov random šah, za koji bih volio da ga vidim više u klasičnoj, ili barem sporijoj kontroli vremena.“

Kada je u pitanju regularni šah, mislim da će klasični šah vjerovatno biti donekle  ugašen, bar na vrhunskom nivou. Bar mislim da bi to trebalo da se desi.

„Mislim da su mogućnosti za otkrivanje novih ideja u otvaranju, posebno, donekle ograničene, i možete vidjeti da u bržim vremenskim kontrolama još uvijek ima više nego dovoljno prostora za igru i da se sjajno igra šah.

Očigledno da je ovo na vrhunskom nivou. Na drugim nivoima to nije toliko važno, ali u bržim vremenskim kontrolama je mnogo manje važno. Vjerovatno je bolje da tako bude, jer ljudi su upoznati sa pozicijama, ljudi mogu da pokažu sopstvenu teoriju koju igraju a da to ne postane previše dosadno, tako da mislim da je to jedan od velikih razloga zašto je brži šah pravi put.“

Takođe, veliki dio publike, ili većina publike, je ionako online, tako da mislim da nema razloga zašto ne bismo igrali partije uglavnom online.

O nivou igre preko table u poređenju sa online

„Osjećam da u brzom šahu igram malo bolje na internetu, vjerovatno zato što sam više naviknut na to. Kao što ste rekli, to su dva malo različita načina gledanja na tablu, ali nisam siguran na duži rok da je to previše bitno u smislu kvaliteta.

Takođe mi se jako sviđaju hibridni događaji, gdje igrate online, ali lično, u više eSport okruženju. Mislim da se tu može mnogo uraditi, i u budućnosti, da i to bude veoma, veoma uzbudljivo.“

U finalu Speed Chess-a je bio broj 2 samo za 6. partiju Carlsen-Nepo

„Očekivao sam da će biti popularno. O tačnim brojevima zapravo nemam mišljenje, osim da ako je uporedivo sa klasičnim Svjetskim prvenstvom onda je to dobra stvar, i mislim da ćemo to u budućnosti vjerovatno vidjeti da će internet događaji biti sve popularniji.“

Takođe, vidjećemo šta će biti sa sledećim klasičnim svjetskim prvenstvom.

O sporijim Fischer Random događajima

„Volio bih to vidjeti u bliskoj budućnosti. To je zaista jedna od mojih glavnih želja za šahom koji dolazi, da igram sporije Fischer Random Chess. Istina, biće nekih pozicija koje su u suštini pomalo dosadne, gdje na neki način morate slediti simetriju za prve poteze, ali mislim da će biti i toliko mogućnosti, i osjećam da su formati koje smo sada imali za Fischer Random bili dovoljno uzbudljivi, ali ako jeste malo više vremena onda zapravo imate malo više prostora da se zaista udubite u poziciju i da vidite suptilne razlike koje postoje između tih pozicija i regularnih pozicija u šahu. Ja sam za to, kako iz sportske perspektive tako i iz perspektive učenja.“

O Duck Chess-u

„Nisam igrao Duck Chess, ali sam prije neki dan gledao Hammer-a kako emituje malo Duck Chess i pomislio sam, dozvoli mi da probam da prođem kroz jednu partiju ovoga.“

„Moj prvi utisak je bio, ko god je pomislio na Duck Chess samo je pomislio, „kako da uzmem šah i učinim ga zaista dosadnim?“ Čini se da su partije samo puno sporije, teže je matirati. Pretpostavljam da postoje neke druge čudne taktike, ali meni je to bilo nevjerovatno dosadno. Ali znam da se to sviđa drugim ljudima, tako da je to u redu.“

O tome da li će stream-ovati na svom kanalu Maskenissen Twitch

“ Mislim da će se Maskenissen vratiti, to je sigurno, za različite događaje. Maskenissen nikada nije bio u penziji, samo se odmarao, a možda će se vratiti u bliskoj budućnosti, ili u barem u srednjoj budućnosti.“

U strimingu tokom igranja partije

„Nisam to radio previše, ali generalno mi je zanimljivo i mislim da ponekad ako vam mozak ne radi dobro može biti korisno, jer malo artikulišete svoje misli, a ja sam to ponekad smatrao korisnim , ali mislim da je potrebno malo vremena da se navikneš, sigurno.“

„Što se tiče komentarisanja, volim to da radim. To je nešto u čemu povremeno mnogo uživam.“

O tome s kim nije igrao u Chess.com blitz mečevim

„Ima mnogo ljudi sa kojima nisam igrao. Alireza je vjerovatno najbolji igrač sa kojim se nisam susreo u meču. Zapravo, mislim da nisam igrao nijednu partiju, ali isto tako mislim da igrate najbolje, sa najtežim protivnicima u najuzbudljivijim kontrolama vremena, onda to možda nije nešto što radite opušteno, to je možda nešto što radite u ozbiljnijem meču.“

Carlsen i Firouzja na Svjetskom prvenstvu u blitzu 2019

Nažalost, izgleda da Carlsen-Firouzja nećemo gledati na World Rapidu i Blitzu 2022, jer on nije na spisku | foto: Lennart Ootes

„Uopšteno govoreći, to je nešto što me definitivno zanima.“

Volim da igram blitz protiv nekih od najboljih u ozbiljnim mečevima. Nema ničeg uzbudljivijeg od toga!

Među najjačim mladim igračima očigledno je da je Alireza glavom i ramenima iznad svih ostalih kada je u pitanju praktično svaki format.

„Među ostalim šahistima, ne bih rekao… ako govorite kao svestrani igrač, mislim da nema ikoga ko se zaista ističe. Svi oni imaju vrlo izražene prednosti i mane, što treba očekivati od ljudi u toj fazi njihove karijere. Ljudi poput Alireze, koji je tako dobro uigran u svim formatima i on je u suštini samo jedan od vrhunskih momaka, rijetko je to biti kao tinejdžer, tako da je  ostalih mnogo koji su vrlo perspektivni, ali ne bih rekao da bilo ko od njih univerzalan i da se zaista ističe.“

O potencijalnom DrDrunkenstein botu?

„Ne znam, nisam razmišljao o tome. Jedan od mojih prijatelja, Assios, napravio je bota čiji je repertoar bio dijelom baziran na partije sa hiper-metkom, a onda ste mogli vidjeti dosta Lefonga, Qc2xh7 i tako dalje, tako da bi bilo zabavno napraviti bota na osnovu mojih pijanih partija u bullet tempu… Ne bih smio reći da sam pijan, jer nikad nisam bio pijan, popio sam nekoliko pića u mnogim od tih partija.“

O igranju u Pro šahovskoj ligi

„Kontaktiralo me nekoliko timova. Zapravo sam se dogovorio da budem na spisku za tim, prije nekoliko sati… Ne obećavam da ću igrati ove sezone, ali je vrlo moguće. „

„Uživao sam u prvoj sezoni u kojoj smo mnogo igrali, sa norveškim timom. Očigledno je bilo otkrića o tom timu nakon činjenice, da neću… Mnogo sam uživao u tom formatu. Sjećam se, kada govorimo o

Drunkensteinu, to je bilo jedna od prvobitnih sesija, bilo je jedno od ovih kola gdje igrate 8 partija protiv jedne divizije ili tako nešto. Ja sam to odigrao jednom iz bara, popio nekoliko pića, tako da je bilo jako zabavno, i mislim da sam postigao 7,5 poena taj put, tako da je to sjajan događaj, dobar osjećaj drugarstva u timu, a pretpostavljam da je sada i finale uživo, barem se nadam!“

O tome da će to biti veliki dan za šah „Hvala vam puno i definitivno sam uzbuđen zbog svih mogućnosti koje imamo za budućnost. Biće to sjajan dan za šah.“

Alexey Dreev: Magnus Carlsen neće dugo biti svjetski prvak


Veliki intervju sa trostrukim olimpijskim šampionom u ruskoj reprezentaciji Aleksejem Dreevom o njegovoj karijeri i karakteristikama profesionalnog šaha.

14. decembar 2022.


Autor: Daria Savinova

„ŠAH LOMI SUDBINU“

– Zašto volite šah?

Aleksej Dreev – On mi je drag.

– Zašto vam se ne sviđa?

Aleksej Dreev -Nisam rekao da mi se ne sviđa. Ovdje je bitno naznačiti o kakvom je šahu riječ. Ako govorimo o profesionalnom šahu, onda ga možete da ga ne volite zbog njegove okrutnosti.

-U čemu se ogleda ta okrutnost?

Aleksej Dreev – Dešava se da profesionalni šah lomi sudbine, u nekim slučajevima i psihu. Profesionalni šah može i davati i uzimati, to moraju razumjeti oni koji žele svoju sudbinu povezati s njim.

Postoje šah za djecu, školski šah, koji se uvodi u naše škole, to je dobra stvar, razvijaju dijete. Profesionalni šah, kao i svaki profesionalni sport, je sasvim druga stvar, a medalje koje sportisti osvajaju imaju i lošu stranu. Često se previše stavlja na “oltar” pobjede, ali pored sportske karijere, čovjek ima i treba da ima još jedan život. Lično i javno (ne zaboravimo na ovo), osoba treba da prođe svoj duhovni put razvoja. A kako se to uklapa u profesionalni šah, sa njegovom osebujnom, u mnogim slučajevima, specifičnošću koja formira poseban pogled na svijet?! Međutim, kada pitate: „Volim li šah?“ Odgovaram: „Drag mi je, sastavni je dio mog života. Ali sačuvajmo riječ „ljubav“ za našu rodbinu i prijatelje, prijatelje i neprijatelje.

„PROFESIONALNI ŠAH UZIMA SNAGU I VRIJEME“

– Ko vas je naučio da igrate šah?

Aleksej Dreev – Tata me naučio, a zatim sam učio kod međunarodnog majstora Vladimirova Sergejeviča Saigina – višestrukog prvaka Sovjetske Bjelorusije. Zatim sam radio s najboljim profesionalnim trenerom na svijetu – Markom Izraelevičem Dvoretskim.

– Ko je vaš sekundant?

Aleksej Dreev – Sada, naravno, nemam sekundanta, ali Aleksandar Vasiljevič Filipenko, internacionalni majstor, zaslužni trener Rusije, dugo je bio moj sekundant, a takođe i trener.

– Aleksej, po vašem mišljenju, da li šah vaspita karakter u čoveku?

Aleksej Dreev – Da tako je.

– Šta uopšte daje čoveku profesionalni takmičarski šah?

– Bolje je početi od onoga što oduzima – oduzima vrijeme i energiju. U modernom šahu, sportska komponenta je počela da ustupa mjesto kreativnoj. U većini slučajeva savremenog šahistu nije briga igra li partiju dosledno i snažno, nimalo se ne stidi zbog ogromne uloge u njegovom uspjehu koja pripada kompjuterskoj pripremi za igru, čak i ako po njoj odigra veći dio partije. po kućnoj kompjuterskoj analizi, on će ipak računati pobjedu nad svojim protivnikom.

„ŠAHOVSKI GLEDALAC NE SHVATA DUBINU ŠAHA“

-Šta je sa kreativnim zadovoljstvom?

Aleksej Dreev –  Svi gledaju rezultat, nikome nije potrebna kreativna komponenta. Šahovski gledalac ne razumije dubinu šaha, u stanju je da razumije rezultat i samo najočiglednije stvari. Neko je previdio, neko je pao sa stolice tokom poteza – svi su zainteresovani za to, ali postoji nekakva kreativna ideja… skoro da je nema, nikome nije potrebna. Zbog toga su mnogi šahovski komentatori prinuđeni da se spuste s neba na zemlju i izgrade svoj rad na način da većina ljudi misli da razumije šta se dešava na tabli i da se ne naprežu previše. U profesionalnom okruženju dolazi do toga da na sada popularnim onlajn turnirima mnogi mladi velemajstori koji „obaraju zastavicu“ u završnici topa protiv topa i sl. nisu nimalo postiđeni. Glavni je rezultat! Ovo je, naravno, tužno.

-Koje je vaše omiljeno otvaranje bijelim figurama i kada ste dobili titulu internacionalnog velemajstora?

Aleksej Dreev – Nemam omiljeno otvaranje, a titula međunarodnog velemajstora mi je dodeljena, mislim, 1990. godine.

– Recite nam nešto o FIDE Svjetskom kupu u Sočiju, čega se sjećate?

Aleksej Dreev – Nisam igrao na njemu, već sam ga pratio. Učestvovao sam na Svjetskom prvenstvu i moj najbolji uspjeh je bio ulazak u meč kandidata sa Viswanathanom Anandom, bivšim svjetskim prvakom, ali to je bilo jako davno, 1991. godine. Tada je sistem Svjetskog prvenstva bio drugačiji, a ne isti kao sada: nije bilo svjetskih kupova. Bilo je međuzonskih turnira, određeni broj ljudi je stizao do mečeva, a onda i sami mečevi. Kandidatski meč se poklapa po statusu, sa turnirom kandidata. Na svjetskim kupovima sam ulazio u 1/8 koliko sam mogao, uvek sam dobijao prve mečeve, prolazio  sam tri meča. Dugo se nisam plasirao na Svjetski kup, poslednji put kada sam igrao u Tbilisiju, dobio sam prvi meč, drugi meč izgubio od Magnusa Carlsena, koji je došao da se kvalifikuje.

– Igrali ste sa Anandom, u kakvim ste odnosima sa njim? U prijateljskim?

Aleksej Dreev –  Ne, nije bio prijateljski odnos, ali tretiram ga s poštovanjem.

– Recite nam nešto o svojim značajnim pobjedama?

Aleksej Dreev – Već sam rekao za meč kandidata, iz juniorskih – dva puta sam bio prvak svijeta do 16 godina, prvak Evrope do 20 godina. Osvojio prestižne turnire u Wijk aan Zee, Biel

– Ako ne bi bili šahista, šta bi onda bili?

Aleksej Dreev – Nisam razmišljao o tome.

„MAGNUS CARLSEN ĆE BITI KRATKO SVJETSKI PRVAK“

-Što mislite, koliko dugo će Magnus Carlsen biti svjetski prvak?

Aleksej Dreev – Ne zadugo.

-Brzi ili klasični šah?

Aleksej Dreev – Klasični.

– Po vašem mišljenju, koji je nivo razvoja šaha u Rostovskoj oblasti?

Aleksej Dreev – Sada je visok.

– Šta mislite o FIDE? Kada su predsjednici FIDE bili bivši šahisti poput Fridrika Olafsona, Max Euwe-a nikada nije čuo za poziciju izvršnog direktora. Da li su se te funkcije pojavile od trenutka kada su velemajstori prestali da upravljaju šahom? Znači li to da je šah postao birokratizovaniji?

Aleksej Dreev – Imam normalan odnos prema FIDE, gdje bismo bili bez nje. Mislim da su pozicija generalnog direktora i druge pozicije nastale usled naglog razvoja šaha u svijetu i zahtjeva za  dodatne napore FIDE, pa otuda i potreba za povećanjem kadrova u svim oblastima djelovanja.

„ŠAH JA NISAM IZABRAO“

– Ljudi misle o šahistima da su ili previše pametni ili psihički nestabilni, slažete li se?

Aleksej Dreev – Svi šahisti su različiti.

– Znamo da je šah sport, umjetnost, nauka. Koji od ovih dijelova vam se najviše sviđa?

Aleksej Dreev – Umjetnost. Prije svega, šah je vjerovatno sport, ali više volim da vidim umjetnost u njemu, ovaj dio šaha mi je zanimljiviji. Šah je veoma raznolik, baš kao i umjetnost. Volim neki dio šaha, a neki ne volim.

– Uglavnom ste igrali u sovjetsko vreme. Kako je raspad SSSR-a uticao na vašu karijeru?

Aleksej Dreev – Aktivno sam igrao i nakon raspada Sovjetskog Saveza.

– Kome se divite od ruskih velemajstora?

Aleksej Dreev – Ima sposobnih i darovitih šahista kao što je Andrej Esipenko, ali ja se nikome ne divim.

– Zašto ste izabrali šah?

Aleksej Dreev – Nisam izabrao šah. Kada sam došao u godine kada sam mogao nešto da biram, već sam bio u kolotečini. Kada sam mogao birati, više nije bilo izbora. Da li žalim što je to šah? Ne žalim zbog toga.

“REVOLUCIJA U PROFESIONALNOM ŠAHU VEĆ SE DESILA”

– Da li ste se susreli sa varanjem na internetu?

Aleksej Dreev – Naravno.

– Koja je uloga otvaranja u šahovskoj partiji?

Aleksej Dreev – Sada je važna uloga otvaranja, ali mnogo važnija je sposobnost čovjeka da igra šah.

– Šta mislite šta je pred nama? Šta će se dogoditi za 5 godina u profesionalnom šahu?

Aleksej Dreev – Ništa posebno, skoro sve će biti ovako. Ništa se neće promijeniti u profesionalnom svijetu, revolucija se već dogodila. Sa pojavom kompjutera, šah se dosta promijenio, sada će se sve kretati u ovom pravcu. Računari će biti još moćniji, ali ništa se suštinski neće promijeniti u bliskoj budućnosti, za to nema razloga. Šta se može promijeniti? Sada su na vrhu oni koji su u stanju ne samo da igraju dobro, već i da obrađuju velike tokove šahovskih informacija. Šahisti su počeli shvatati da bez dobre memorije nemate šta da radite na vrhu, ali ipak, ako nemate jaku memoriju, to ne znači da je sve potpuno loše, zbog nekih drugih kvaliteta možete igrati.

– Za šta treba da budete spremni u šahovskoj partiji?

Aleksej Dreev – U šahu morate biti spremni na sve: i na odbranu i na napad, da znate da manevrišete, da na vrijeme „zadržite dah“, da ne podležete psihičkom pritisku i okolnostima protivnika. Puno svega…

– Da li ste umorni od igranja? Da li osjećate emotivni pritisak?

Aleksej Dreev – Naravno, bio sam umoran i osjećao sam unutrašnji emotivni pritisak.

– Šta je glavni psihološki problem većine šahista?

Aleksej Dreev – Svi profesionalci su realni ljudi i znaju svoje pluseve i minuse, pokušavaju da igraju tako da sakriju svoje minuse.

– Šta se u vama promijenilo nakon prvog poraza?

Aleksej Dreev – Ništa. Da je tako, onda bih zapamtio.

– Da li su vaši roditelji podržavali vašu strast prema šahu?

Aleksej Dreev – Da.

– Šta je kod vas bila prekretnica u životu? Kada se nešto promijenilo u vama?

Aleksej Dreev – Vrijeme mijenja čovjeka, a ne neki događaji prekretnice. Izuzetno je rijetko da osobu događaji mijenjaju. Osoba se postepeno mijenja.

– Postoji li sportski režim za šahiste?

Aleksej Dreev – Režim je kod svakog različit, neko ustaje ujutro, neko na ručak.

– U životu ste dobijali vrijedne savjete, ali i beskorisne?

Aleksej Dreev – Davali su vrijedne savjete, ali ih nisam zapamtio. Beskorisne su takođe davali, ali isto tako nisam ni njih zapamtio.

– Da li gledate druge sportove (fudbal, hokej)?

Aleksej Dreev – Ponekad gledam.

– Slomiti sebe je preduslov za uspješnu sportsku karijeru?

Aleksej Dreev – Svaki slučaj treba da se pogleda pojedinačno, najvjerovatnije ima takvih slučajeva.

„PROBLEM VARANJA JE JEDAN OD GLAVNIH PROBLEMA U ŠAHU“

– Da li Ima mnogo zamki u šahovskom sportu?

Aleksej Dreev – Ne, o svim problemima se naširoko raspravlja, problem varanja je jedan od glavnih.

– Da li se osjećate prijatno u svetu šaha?

Aleksej Dreev – Sasvim.

– Da li ste imali sukobe sa nekim od šahista?

Aleksej Dreev – Možda je bilo ranije, ali ne sada.

– Kako se vaša djeca odnose prema šahu?

Aleksej Dreev – Nikako, i hvala Bogu.

– Da li ste čitali priču Aksenova, koja se zove „Velemajstor“?

Aleksej Dreev – Znam za Aksenova, ali nisam čitao tu priču.

– Govori o ljepoti partija. Da li kao velemajstor primjećujete ružne poteze u igri?

Aleksej Dreev – Igram sa ljudima koji su spremni, a nivo igre je porastao. Igrao sam u Rostovu na Donu u prvom kolu sa devojkom, igrala je pristojno, trudio sam se da ne upadnem u istoriju.

– Imate li mnogo prijatelja?

Aleksej Dreev – Nemam ih puno.

– Šta možete reći o svom djetinjstvu?

Aleksej Dreev – Sjećam se, vozio sam bicikl i igrao šah.

– Kakav je vaš odnos prema ženskom šahu?

Aleksej Dreev – Žene su doprinijele mnogo šahu. Igranje šaha s njima je tako zabavno.

izvor: „Sovjetski sport“

https://www.sovsport.ru/chess/articles/2:1050360

U šahu pobjeđuje onaj ko pretposlednji napravi grešku!


12.12.2022.

– Već nekoliko sedmica Elisabeth Pähtz je šahovski velemajstor. Od rane mladosti je među najjačim njemačkim šahistkinjama. Godine 2002. postala je Svjetska omladinska prvakinja za djevojčice do 18 godina, a 2005. Svjetska juniorska prvakinja za djevojčice. Osvojila je Evropsko prvenstvo za žene u brzopoteznom šahu 2018. Sada je Elli objavila svoju autobiografiju.

Intervju obavila Lilli Hahn u ECU Magazinu

Ko ne poznaje Elisabeth? Ona je njemačka šahistkinja, međunarodni majstor i ženski velemajstor. Ona je decenijama bila jedna od najjačih šahistkinja, a trenutno sa rejtingom od 2464 rangirana na 23. mjestu na svijetu.

Elisabeth takođe radi kao streamer i komentator. Sada je autor svoje autobiografije „Wer den vorletzten Fehler macht, gewinnt“ („Ko napravi pretposljednju grešku, pobijediće“). Lilli Hahn je napravila ovaj kratki intervju o njenoj novoj knjizi, planovima i tome koliko voli da bude  profesionalna šahistkinja.

Lilli: Elisabeth, nedavno ste objavili vašu knjigu o šahu „Wer den vorletzten Fehler macht, gewinnt“. Možete li nam reći o kojoj se vrsti (šahovske) knjige radi i kakav sadržaj čitaoci mogu očekivati?

Elisabeth: To je autobiografija i prikazuje različite periode mog života. Govorim o značenju grešaka i onome čemu nas one uče. Pominjem poteškoće koje ima roditelj kao trener, a takođe pokušavam da ohrabrim mlade žene da se bore za svoja prava i ravnopravnost.

Lilli: Koliko dugo ste radili na knjizi?

Elisabeth: Trebalo mi je oko pola godine, uz veliku pomoć izdavačke kuće kao i mojih roditelja.

Lilli: U svojoj knjizi spominjete američki fudbal, gdje igračice danas zarađuju istu količinu novca kao i njihove muške kolege. Kakva je trenutno situacija u šahu?

Elisabeth: U mojoj zemlji se situacija dosta popravila, ali u svijetu još uvijek ne možemo govoriti o jednakosti. Postoji toliko mnogo muških turnira koji nisu organizovani za žene, na primjer Chess Grand Tour ili Fischerrandom Svjetsko prvenstvo u šahu. Mnogi od mojih kolega iz prvih 20 nisu previše zadovoljni provođenjem „Fide godine žena u šahu“ jer ne možemo baš osjetiti veliki napredak u odnosu na prethodne godine.

Lilli: Postoje li planovi da se knjiga prevede na druge jezike?

Elisabeth: Za sada to nije planirano, osim ako ne postane bestseler, onda možda… Osim toga, fokusiram se na teškoće koje prolaze žene u sportu kojim dominiraju muškarci, što vam mnoge druge vrhunske igračice mogu nešto reći.

Lilli: U šahovskom svijetu preuzimate mnogo različitih uloga – jedna ste od najboljih svjetskih šahistkinja, radili ste kao komentator, trener, a sada i autor. Koje su vaše ambicije u šahu u narednim godinama?

Elisabeth: Zaista se nadam da će naša mlada njemačka šahovska generacija nastaviti da se razvija, jer je jedan od mojih neostvarenih snova oduvijek bio da se borim za medalju na Evropskom ekipnom prvenstvu ili na šahovskoj olimpijadi. Osim toga, nisam odustala od toga da jednog dana postanem majka.

Lilli: Šta najviše volite u svom životu kao profesionalne šahistkinje?

Elisabeth: Duboka prijateljstva koja se razvijaju godinama i koja ne poznaju nikakve političke barijere.Elisabeth Pähtz (ili Paehtz – rimuje se sa „Gates“) je njemačka šahistkinja velemajstor, trenutno rejtingovana sa 2464 (najbolji Elo: 2513), što je čini najjačom šahistkinjom u zemlji. Elisabeth (ili Elli, ili Lizzy) je saradnica ChessBase od svog ranog djetinjstva. Producent je niz Fritztrainera i napisala članke za stranicu s vijestima.

https://en.chessbase.com/post/in-chess-the-penultimate-mistake-wins?fbclid=IwAR1KfcCl_424U4oOJF9xSlkv_-hFNlHkF7tlvaIPEz2c04cbVe0Vr-DiOwM

Zabranjen potez. Anatolij Karpov – o svijetu šaha koji se zapleo u politiku


12/12/2022

Anatolij Karpov. / Komsomolskaya Pravda /

Početkom novembra mediji su se nadmetali da prenesu zastrašujuće vijesti o zdravstvenom stanju 12. svjetskog šampiona, koji je završio na Institutu Sklifosovski. Anatolij Karpov je ispričao dopisniku aif.ru šta se zapravo dogodilo, kao i šta se sada dešava iza kulisa šahovskog svijeta.

Šta nisu napisali

Vladimir Kožemjakin, aif.ru: – Anatolije Jevgenijeviču, kako je vaše zdravlje? Nedavno je objavljeno da ste povređeni, bili ste u bolnici…

Anatolij Karpov: – Zaista sam ležao na Institutu Sklifosovski, u prilično teškom stanju. U međuvremenu su razni izvori pisali da su mi polomljena rebra, noge, drugi dijelovi tijela, da su me nepoznate osobe napale, da ne mogu da  hodam itd. Ali sve je to glupost. Okliznuo sam se, pao i dobio lakši potres mozga, ali posledice ovog pada nisu bile strašne. Osim toga, već u bolnici sam imao problem sa plućima, koji su, srećom, ljekari uspjeli brzo sanirati. U petak 28. oktobra sam pao, a 2-3. novembra sam već bio normalno.

Anatolij Karpov nakon otpuštanja iz bolnice.

Foto: Natalia Bulanova

Vladimir Kožemjakin — Sada ste potpredsjednik Ruske šahovske federacije. 17. decembra biće održan izbor za predsjednika ove organizacije. Kandidati su velemajstor Sergej Karjakin i aktuelni predsjednik Ruske šahovske federacije (RCF) Andrej Filatov. Zajedno s njim na izbore će izaći tim od pet potpredsjednika, ali vi niste među njima. Zašto?

Anatolij Karpov – Ako poslušate neke moje kolege u ovom savezu, ispostaviće se da kao potpredsjednik FSR-a nisam učinio ništa korisno. Zato sam, kažu, nedostojan da budem izabran. U stvari, tokom čitavog svog potpredsjedničkog mandata, posjetio sam 35 regiona Rusije zbog promocije šaha – od Anadira do Smolenska i od Saleharda do Mahačkale. Sam sam putovao u više regiona nego čitavo rukovodstvo FSR-a zajedno. Čak i u malom selu na Čukotki, gdje ima samo 2 hiljade stanovnika, dogovorili su se da otvore sopstvenu školu šaha. U isto vrijeme, FSR (Šahovska federacija Rusije) mi nije pružila nikakvu pomoć u tim putovanjima. Niko me nije ni pitao treba li mi pomoć. Iako su mogli da dođu i kažu: „Anatolije Jevgenijeviču, znamo da promovišete šah u mnogim regionima i republikama. Treba li vam nešto?“ Ali, nažalost, ne. I inače, niko iz Federacije nije došao u bolnicu da me posjeti.

Vladimir Kožemjakin – Hajde da pričamo o Međunarodnoj šahovskoj federaciji (FIDE), koja je nedavno govorila o budućnosti ruskih šahista: produžena je suspenzija reprezentacije sa turnira, pojedini sportisti mogu da učestvuju, ali ne pod ruskom zastavom.

Anatolij Karpov — Da budem iskren, FIDE me iznenadila oštrim odlukama u vezi sa našim šahistima. Kažu da su usvojeni na preporuku Međunarodnog olimpijskog komiteta. Ali šta je sa MOK-om, koji nikada nije učestvovao u šahovskim aktivnostima? A šta su preporuke – one nisu naredba. Mogu se ili ne moraju poslušati. Osim toga, titula svjetskog prvaka u šahu najstarija je u istoriji sporta: prvi zvanični meč za ovu titulu održan je 1886. godine – tada je krunu osvojio Austrijanac Wilhelm Steinitz. A tek deset godina nakon toga, u Atini su obnovljene Olimpijske igre. Da sam sadašnji predsjednik FIDE (Arkadij Dvorkovič – prim. red.), podsjetio bih članove ovog saveza na istoriju šaha i pozvao na povlačenje diskriminatornih odluka, jer one ne doprinose nikakvom razvoju.

Svi su osudili Korčnoja

Vladimir Kožemjakin — Šahisti su počeli da pokazuju neuobičajenu političku aktivnost: nešto javno osuđuju, podržavaju… Šta mislite o tome?

Anatolij Karpov -Ne razumijem zašto uopšte ulaze u politiku. Šah je sport koji je zaista ujedinio svijet. Zašto ga uništavati takvim diskusijama? S tim u vezi, možemo podsjetiti da je Međunarodna šahovska federacija nastala prije skoro sto godina u Parizu za vrijeme Olimpijskih igara. Njen moto je bio „Svi smo mi jedna porodica“. Njihovo značenje je bilo da je u novom svijetu nakon svjetskog rata bilo potrebno razviti šah koji bi mogao ujediniti ljude iz različitih zemalja. To je ono čemu treba težiti!

Mislim da ako šahista iznosi svoj politički stav, to je njegova stvar. Ali kada se, recimo, čitav politički štab grupiše od šahista, to je porazna činjenica  u istoriji sovjetskog i ruskog šaha.

Sjećam se jedinog takvog slučaja: kada je Korčnojev bijeg osuđen u SSSR-u (1976. velemajstor Viktor Korčnoj je zatražio politički azil, a zatim se nastanio u Švajcarskoj, za koju je počeo da igra – prim. aut.). Bila je to inicijativa Ministarstva sporta i CK Partije. Tada su vodeći šahisti bukvalno bili prisiljeni da potpišu pismo u kojem se osuđuje Korčnoj. U to vrijeme sam bio u sanatorijumu na Jalti. Zvali su me, dali ovo pismo i rekli da ga je većina šahista već potpisala, a da ga ja, svjetski prvak, ne potpišem, izgledalo bi čudno. Tada sam odgovorio da nikada u životu nisam potpisivao grupna pisma i da to neću učiniti.

Vladimir Kožemjakin – Američki velemajstor ruskih korijena, Gata Kamsky, rekao je: „Pošteni šah se bliži kraju.“ Prema njegovom mišljenju, šahisti u FIDE nemaju pravo glasa, tamo nikome ne treba sportski duh i selekcija, a počeli su uključivati ​​ljude u kandidatske turnire bez ikakve selekcije. Da li je to istina?

Anatolij Karpov — Složio bih se sa Gatom i znam to dublje od njega. Kada sam, kao svjetski šampion, bio predsjedavajući Savjeta velemajstora FIDE, uvijek sam bio iznenađen koliko su se vodeći šahisti malo bavili organizacionim stvarima. Zato  na Međunarodnim šahovskim olimpijadama jedva sam uspio da ih okupim kako bi razgovarali o problemima u šahu – kako organizovali turnire, kakve odnose treba da imaju organizatori i učesnici sportskih takmičenja. U tom smislu, šahisti su dugo bili pasivni i izgubili su želju da na neki način utiču na pravila u svojoj organizaciji.

U svijetu šaha ima dosta intriga. 2010. godine, mjesec dana nakon što sam se sa Kisanom Iljumžinovom borio za mjesto predsednika FIDE u Hanti-Mansijsku (Iljumžinov je tada pobijedio – prim. red.), predsjednik Slovačke šahovske federacije, velemajstor Petr Gaba, dobio je od Iljumžinova na poklon 20 setova skupih elektronskih tabli za šah – zato što su potpisali neki sporazum i podržali ga. I svi vodeći šahisti u Slovačkoj bili su na mojoj strani. Na ovim izborima bilo je dosta takvih eklatantnih primjera. Na primjer, od delegata iz Etiopske šahovske federacije zatraženo je da potpiše dokument u kojem se navodi da prenosi svoja glasačka prava na nekoga ko podržava Kirsana. A da ovaj etiopski šahista ne bi nigde „zablistao“ na dan glasanja, rano ujutro su on i njegova pratnja avionom poslati u Moskvu, a odatle u Adis Abebu.

Vladimir Kožemjakin – Robert Fišer je 1975. odbio da igra meč za svjetskog šampiona sa vama (Fišer je već nosio titulu svjetskog prvaka u šahu, a Anatolij Karpov je bio pobjednik sledećeg turnira kandidata. Odlukom FIDE šahovska kruna mu je data bez meča – napomena ur.). 2022. godine aktuelni svjetski prvak Norvežanin Magnus Carlsen odbio je da igra za krunu sa Janom Nepomniachtchijem. Šta je zajedničko ovim otkazima šampiona?

Anatolij Karpov — Zapadni svijet hvali Carlsena kao najvećeg šahistu našeg vremena. Zapravo, njegovi mečevi za titulu svjetskog šampiona su po nivou daleko od mojih. Tamo je često bio nedovoljno pripremljen, a briljantno igra samo na turnirima. Njegovo odbijanje da se bori za titulu svjetskog prvaka je velika greška, jer mislim da će mu sadašnja slava biti dovoljna da na njoj izdrži tri-četiri godine. A kada stigne novi jaki šampion – Jan Nepomniachtchi, Kinez Ding Liren (Ding Liren i Jan Nepomniachchi će se takmičiti za šahovsku krunu u aprilu 2023. – prim. ur.) ili neko drugi, Carlsen će možda biti marginalizovan. Sada je pogrešno shvatio svoj položaj i potencijal.

Fišer je odbio da igra sa mnom, jer bi mu prvi put protivnik u meču za krunu mogao da bude velemajstor mlađi od njega. Uvijek se borio za titulu svjetskog prvaka sa iskusnijim šahistima starijim od njega: bio je šest godina mlađi od Spaskog, 14 godina mlađi od Petrosjana, 17 godina mlađi od Tajmanova, ja sam bio osam godina mlađi od Fišera. Zbog toga mu je bilo neprijatno. Osim toga, smatrao je da svjetski prvak nema pravo da izgubi ne samo turnire i mečeve, već čak ni jednu partiju. Teško je nastupati ako imate takav stav. Tri godine nije igrao na turnirima i u mečevima, učio je šah kod kuće. I, vjerovatno, njegov „domaći“ sistem turnira nije bio spreman da se bori sa takvim protivnikom kao što sam ja.

Ход запрещен. Анатолий Карпов — о мире шахмат, который заигрался в политику | В России | Политика | Аргументы и Факты (aif.ru)

Intervju sa Sananom Syugirovom


Piše: Timur Ganeev (Sport Express), 5.12.2022

Sanan Syugirov. Fotografija Eteri Kublashvili, SE

1/3

Bio je na korak od pobjede u superfinalu šampionata Rusije u rapidu, a sada će pokušati da se dokaže na Svjetskom prvenstvu u rapid  šahu u Alma-Ati.

Sanan Syugirov je imao sjajnu godinu. Bio je drugi u superfinalu ruskog prvenstva u Čeboksariju i vodio do posljednjeg kola. Tada je Syugirov remizirao sa Andrejem Esipenkom, a Daniil Dubov ga je dostigao, pobedivši Ilju Iljušenka. Sjugirov i Dubov su po pravilniku odigrali dodatni meč. Oba susreta u brzopoteznom šahu završena su neriješeno, neriješeno je završena i partija Armagedon, a za pobjednika je proglašen Dubov, koji je igrao crnim figurama. Takođe, Sanan je, uprkos malim mogućnostima da igra na međunarodnim turnirima, uveliko popravio svoj rejting i sada je vrlo blizu prvih 30 (2712). Ispred Syugirova je Svjetsko prvenstvo u rapid šahu u Alma-Ati, gdje je u mogućnosti da pruži sjajan nastup. „SE“ je uspio da komunicira sa 29-godišnjim velemajstorom nakon tradicionalnog Kupa Grupacije kompanija „Region“ u brzopoteznom šahu, koji je održan od 2. do 4. decembra u Centralnoj kući šaha.

— Sanane, da li je to bila najbolja godina u vašoj karijeri?

Sanan Sjugirov- Osim omladinskih uspjeha (tri puta osvajač omladinskih prvenstava Evrope i dva puta – svjetskog prvenstva. – cca. „SE“), ovo je definitivno najuspješnija godina od posljednjih deset. Na skoro svim takmičenjima na kojima sam igrao uspio sam da osvojim ili podijelim prvo mjesto.

-Da li ste teško podnijeli poraz od Dubova?

Sanan Sjugirov — Ne bih rekao. Ipak, Armagedon je više lutrija. Želio sam da pobedim, ali i Daniil je igrao dobro.

– Da li to znači da Daniil ima više iskustva u taj-brejkovima?

Sanan Sjugirov -Ne, mi smo profesionalci. Obojica smo više puta igrali dodatne mini-mečeve. Jednostavno mi nije išlo. Imao sam minimalne šanse u odlučujućoj partiji, ali može se reći da to nije bio moj dan.

– Da li ćete učestvovati na Svjetskom prvenstvu u rapid  šahu koji je zakazan za kraj decembra?

Sanan Sjugirov -Hoću. Postoje neke manje tehničke poteškoće. Nadam se da ću ih moći riješiti.

– Ko bi bio favorit?

Sanan Sjugirov -Favorit je uvijek Magnus. Što je kraća kontrola vremena, on je jači. U principu, pored njega, tu su i velemajstori koji su se tokom ove godine dobro pokazali u rapidu i blitzu. Posebno ću izdvojiti indijsku omladinu.

– Ko je po vašem mišljenju najjači u ovoj generaciji?

Sanan Sjugirov — Uvijek mi se činilo da je najtalentovaniji Nihal Sarin. Izgubio sam od njega na Svjetskom prvenstvu. U rapid vremenskoj kontroli, mislim da je Nihal van konkurencije. Nedavno je osvojio Tata Steel Chess u Kalkuti, koji je imao sjajan sastav. U klasičnim takmičenjima ću možda izdvojiti Arjuna Erigaisija. Imao je veoma pristojan uspon u proteklih nekoliko godina. Čak i iznenađujući. Igrao sam protiv njega nekoliko puta na Aeroflot Openu, i nije mi se činilo da je tako jak.

– Za sebe, koji rezultat ćete smatrati uspješnim u Kazahstanu?

Sanan Sjugirov – Da idem što dalje mogu. Forma je sada daleko od optimalne, ali pokušaću da se pripremim. Još ima vremena.

— Da li se većem uspjehu nadate na rapidu ili blitzu?

Sanan Sjugirov — Sudeći po najnovijim nastupima, bolje šanse imam u blicu. U rapidu u posljednje vrijeme nisam imao najuspješnije rezultate. Iako je prije bilo obrnuto. Dakle, najvjerovatnije ću se fokusirati na blitz.

— Da li ste pratili Svjetsko prvenstvo u Fischerovom šahu?

Sanan Sjugirov – Gledao sam nešto, i čini mi se da je zanimljivo igrati Fišerov šah. Čak i kada sam gledao streamove, nije bilo dosadno.

– U budućnosti, Fischer random može u potpunosti zamijeniti klasični šah?

Sanan Sjugirov – Teško je reći. Ovdje ne zavisi sve od želje šahista. Prije svega, za ovo bi trebali da bude zainteresovani organizatori i gledaoci. Sada je interesovanje publike, iskreno, malo, sve je na pokroviteljima. Ako se ovaj pravac razvija, ja sam za to. Zaista, klasični šah ima previše remija.

Sanan Syugirov. Fotografija Eteri Kublashvili, „SE“

Niemann je jak igrač, ima veliku budućnost

— Hikaru Nakamura je postao svjetski prvak u Fischer random šahu. Pažljivo pratite njegovu igru?

Sanan Sjugirov -Počeo sam da gledam njegove streamove kada je počela pandemija. U početku ništa nisam propuštao, ali sada mi je već dosadio. U isto vrijeme, ne mogu a da se ne divim koliko čovjek ima energije. Stalno igra turnire ili pravi streamove.

– Da li ste mnogo puta pobjedili  Nakamuru?

Sanan Sjugirov – Dobio sam neke partije, ali generalno sam u velikom minusu u blicu. S njim nisam igrao klasične partije.

– Da li ste pobijedili Magnusa samo u klasičnom šahu na Olimpijadi 2010?

Sanan Sjugirov – Pobjedio sam ga i u klasičnoj partiji i blicu

– Da li je normalno reagovao na poraze?

Sanan Sjugirov – Naravno. S tim u vezi, odlikuje ga džentlmensko ponašanje. Izgubljena i izgubljena.

-Hans Niemann se ne bi složio s vama.

Sanan Sjugirov -Ovo je jedinstven slučaj i to se dogodilo s razlogom. Ne radi se o porazu. Ne znam da li je Niemann varao ili ne, ali očigledno Magnus vjeruje u to. Najvjerovatnije nikada nećemo saznati istinu.

– Da li ste puno igrali sa Niemannom?

Sanan Sjugirov -Prošle godine smo odigrali dvije partije. U partiji po klasičnom tempu sam igrao- nerješeno, ali u blicu sam izgubio. Iskreno, ovo prezime sam čuo u oktobru prošle godine, kada sam se spremao za partiju sa njim. Prošla je godina, a čini se kao da Amerikanac igra šah milion godina. Prije 1,5 godinu, da ste me pitali ko je Hans Niemann, ne bih vam odgovorio.

— Hans ima najbrži i najveći rast rejtinga Elo u poređenju sa svojim kolegama i drugim poznatim igračima, ako se uzmu u obzir partije uživo nakon dostizanja rejtinga od 2500. Da li je to iznenađujuće?

Sanan Sjugirov – Pripremajući se za njega, pažljivo sam proučavao taj trenutak. Tada nisam razmišljao o temi varanja. Mislio sam da je on  genije koji je mogao tako brzo da podigne svoj rejting. U svakom slučaju, čak i da je varao, on je veoma jak igrač. Ima sjajnu budućnost.

Ding je favorit u meču sa Nepomniachtchijem

– U proljeće 2023. godine održaće se meč za svjetskog šampiona između Jana Nepomnjačija i Ding Lirena. Da li vam je ponuđeno da se pridružite timu jednog ili drugog velemajstora?

Sanan Sjugirov — Ne, nije bilo takvih predloga. A Ding ne bi zvao. Njegov tim će vjerovatno biti samo kineski.

— Da li bi vas zanimalo takvo iskustvo?

Sanan Sjugirov – Zašto ne, ali to je druga stvar. Veoma je važno da postoji prijateljski kontakt. Jana poznajem od djetinjstva, ali nemamo blisko prijateljstvo.

– Ko bi bio favorit?

Sanan Sjugirov – Po mom mišljenju, mali favorit je Ding. Negdje 55/45. Samo se čini da je stabilniji. Može bolje da igra pod pritiskom. Iako ga je, s druge strane, Jan uspio dva puta pobijediti na turniru kandidata. Ali i u Jekaterinburgu i u Madridu, Liren nije bio u najboljoj formi. I onaj ko pobijedi prvu partiju imaće ogromnu prednost.

– A ako se meč održi u Kini…

Sanan Sjugirov – Mislim da Jan neće pristati da igra u Kini – i uradiće pravu stvar. Sa većim stepenom vjerovatnoće, meč će se odigrati na neutralnoj teritoriji.

– Pročitao sam da živite u Toljatiju. Da li su ovo aktuelne informacije?

Sanan Sjugirov – Ne, nikad nisam živeo u Toljatiju, dolazio sam tamo na trening kampove. Ostatak vremena živio je u domovini, u Elisti. Nedavno se preselio u Moskvu.

Sanan Syugirov. Fotografija Eteri Kublashvili, „SE“

-Da li ste promijenili trenera?

Sanan Sjugirov – Nemam trenera. Ako treba, konsultujem se sa velemajstorom iz Samare Jurijem Jakovičem.

– Slična situacija je i sa Nakamurom, koji takođe nema stalnog trenera.

Sanan Sjugirov – Ispostavilo se da je tako. Po mom mišljenju, nije bitna snaga igre vašeg mentora. Važno je uspostaviti kontakt. Sada osjećam da je bolje da se pripremam sam. Rezultati to potvrđuju. Istovremeno, ne isključujem da ću naći osobu sa kojom će se ispostaviti dobra saradnja.

— Kakvi su vam planovi za narednu godinu? Probiti se u prvih 20?Sanan Sjugirov – Pokušaću da nastavim napredovanje, ali mnogo će zavisiti od toga da li će Rusi biti pozvani na velike turnire. Recimo, ove godine sam želio da igram na Evropskom prvenstvu, ali to nije išlo iz više razloga. U 2023. godini bilo bi lijepo igrati na Grand Swissu i na još nekoliko važnih takmičenja.

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/shahmaty-kto-takoy-sanan-syugirov-intervyu-rossiyskogo-grossmeystera-2008041/

Laura Unuk postaje ambasador brenda Ford Slovenija


Piše: Shahid Ahmed

9.11.2022 – IM Laura Unuk je više od sedam godina najbolja šahistkinja svoje zemlje, Slovenije. Osvojila je nekoliko šampionata Slovenije za djevojčice – do 10, 12, 14, 16 i 18 godina od 2009. do 2017. Osvojila je i ekipno zlato, pojedinačno zlato (2014.) i srebro (2017.) u Evropskom timu za djevojčice do 18 godina . Ona je i svjetska šampionka za mlade do 16 godina (2014) i za djevojke do 18 godina (2017). Ambasador je brenda Ferme Fashion i Huawei Slovenija, a postala je i brend ambasador Ford Slovenija. Dobila je potpuno novi prilagođeni hibridni automobil Ford Puma koji ona zove Pumica (Baby Puma). Na njen 23. rođendan, čestitamo joj rođendan i donosimo vam kratak intervju koji smo obavili prije nekoliko dana.

Foto: Cestni Dirkač

Slovenačka šahistkinja broj 1 dobija prilagođenu Ford Pumu

Generalno, kad god se radi o ambasadoru brenda u šahovskom univerzumu, uglavnom su to muškarci koji su bili i povezani su s vrhunskim brendovima. Npr. Magnus Carlsen sa Pumom, Master Cardom, Jan-Krzysztof Duda sa Lenovo-om itd. Međutim, aktivna šahistkinja  koja se povezuje sa globalno priznatim brendom je prilično rijetko, barem prema našim saznanjima. Dakle, kada smo saznali da je šahistkinja broj 1 Slovenije IM Laura Unuk postala ambasador brenda Forda Slovenija, morali smo podijeliti ovu vijest. Ima li boljeg načina da to uradite nego na njen rođendan? Nadamo se da će ovo inspirisati više brendova da izaberu šahistkinje za svoje brend ambasadore širom svijeta.

Shahid Ahmed (SA): Koliko ste sretni što ste postali Ford ambasador? Kako se to dogodilo?

Laura Unuk (LU): Izuzetno sam srećna, putovanja su veliki dio mog života i veoma mi je važno imati pouzdan auto. Oduvijek mi je bio veliki san da moje ime bude napisano na autu, tako da je to zapravo ostvarenje sna.

Pa, priča nije tako šarmantna. Imala sam auto koji je bio veoma nepouzdan i morao je da se popravlja svakih nekoliko mjeseci, što je koštalo mnogo dolara. Odlučila sam doći do kompanija i dati im ideju o šahu kao pozitivnoj stvari. Ford je bio zainteresovan za ideju i sada sarađujemo.

SA: Postoji li još neki sportista iz vaše zemlje, Slovenije, koji je sada ili bio povezan sa istim brendom?

LU: Da! Ford je zapravo vjerni sponzor Slovenačke skijaške federacije. Naši skijaši su najbolji od najboljih u svojim disciplinama poput skakača i slalomista.

IM Laura Unuk s direktorom prodaje i marketinga u Summit Motors Ljubljana, Tomažem Oblakom | Foto: Cestni Dirkač

SA: Osim Forda, vi ste i brend ambasador za Huawei i Ferme, postoji li još neki brend, za koji ne znamo a vi ste ambasador?

LU: Ne, to je sve za sada 🙂 Mi predstavljamo kompaniju Tajfun sa našim šahovskim klubom, ali to nije individualna stvar.

IM Laura Unuk sa saigračicama Tajfun – ŠK Ljubljana na Evropskom kupu šahovskih klubova 2022 | Fotografija: WIM Fiona Steil-Antoni

SA: Šta znači biti ambasador Brenda, tako globalno priznatog brenda kao što je Ford?

LU: Pa to je za mene ostvarenje sna. Drago mi je što su mene i šah prepoznali kao potencijalnog saradnika. Volim donositi šah na druga polja i rekli su da imaju mnogo ideja kako da me uključe u Ford i kako da uključe Ford u šah. Šah je i dalje poznat po tome što je igra i uzbuđena sam što ću ga predstavljati još više.

SA: Povezivanje sa Fordom je jednako veliko kao i ono od svjetskog šampiona, Magnus Carlsen koji je ambasador brenda Master Carda i Pume, nešto što trenutno nema nijedna druga aktivna šahistkinja, koliko ja znam. Slažete li se?

LU: Da, to je velika stvar. Naravno da nisam globalni ambasador samo u Sloveniji, ali ipak je super.

IM Laura Unuk igra prijateljsku partiju na svom Ford Puma | Foto: Cestni Dirkač

SA: Postoji li još neki brend s kojim biste željeli biti povezani osim onih u kojima ste već?

LU: Pa da. Tako povezujem šah sa elegancijom i vještačkom inteligencijom. Zato volim da donosim ideju o šahu brendovima koji se mogu povezati s njim. Na primjer, Ferme Fashion je slovenačka dizajnerica, žena koja je sama napravila i predstavlja snagu, eleganciju, održivost i mnoge druge jake karakteristike koje volim predstavljati, a mogu se predstaviti i u šahu. Sve dok se družim sa šahom, ja sam veoma sretna zbog saradnje.

IM Laura Unuk oblači Ferme Fashion na Sporto konferenciji 2022

SA: Koja bi bila vaša poruka svim šahistima i onima koji se trude da budu bolji u tome?

LU: Bolji u šahu ili u predstavljanju brendova? Još uvijek pokušavam da shvatim oboje 🙂

Ali ključ je u tome što volim da predstavljam šah kao nešto više od igre, šah je način života. Poboljšava strpljenje, inteligenciju, kritičko razmišljanje, donošenje odluka, pamćenje i mnoge druge stvari. Sa toliko pozitivnih karakteristika, nepoznatih slovenačkoj javnosti i svijetu, pokušavam pokazati nešahistima da ne sjedimo samo 5 sati za tablom. Sa svakom partijom rastemo.

IM Laura Unuk je takođe ambasador brenda Huawei

https://en.chessbase.com/post/laura-unuk-becomes-the-brand-ambassador-of-ford-slovenia

‘Važno je znati čitati svoje rivale’: Kubanska šahistkinja Thalía Cervantes


Servantes, koja je nedavno završila na trećem mjestu na šahovskom prvenstvu SAD-a, razgovara za DIARIO DE CUBA o svom treningu i izgledima.

Piše: WENDY LAZCANO

Madrid 08 nov 2022

Kubanska šahistkinja Thalía Cervantes DDC TV

Kubanska šahistkinja Thalía Cervantes, koja je nedavno osvojila treće mjesto na američkom šahovskom prvenstvu, priča kako je uspjela da dostigne na taj nivo.

„Razgovarala sam sa svojim trenerom prije takmičenja, rekla sam mu da želim da budem među prva tri mjesta i radili smo na osnovu tog cilja“, kaže 19-godišnjakinja u intervjuu za DIARIO DE CUBA.

Za Servantesin uspon sa sedmog (prošle godine) na treće mjesto (ove godine) je, osim treninga, zaslužno i to što je bila „mirnija“.

„Ja sam na drugoj godini fakulteta, prva je bila teža. Mislim da je sve bilo pod kontrolom“, kaže šahistkinja, kojoj je, i kada je izgubila partiju, „bila jasno da igra dobro, generalno. To samopouzdanje je ono što me je dovelo do pobjede u pet partija i do trećeg mjesta.“

Partije na elitnom turniru poput onog u SAD mogu trajati i do šest sati. „Dugo je vrijeme napetosti, analize, mentalne iscrpljenosti. Dobro je znati čitati rivale u tim trenucima, to može uticati na ono što se dešava na tabli“, objašnjava Servantes, koji u Misuriju živi od svoje 11. godine u gradu koji je domaćin za moćnu zajednicu šahista. „Šahovski klub je moj dom.“

Psihologija je fundamentalna kada crno-bijela igra počinje na tabli. „Igram više od deset godina i počinjem da shvatam kako da čitam sebe i svoje protivnike. Psihologija se ne može zanemariti i to je nešto što mnogi ne uzimaju u obzir. Kada igrate onlajn gubite dosta tenzije.“

Što se tiče njenog stila na tabli, Servantes kaže da ga je teško definisati jer „ni sama ga ne razumijem“.

„Mislim da je on univerzalan, da je u suštini ono što je potrebno poziciji, bilo da su tehnički potezi ili inicijativa i napad. Očigledno to ne radim kao svjetski šampion, ali to je stil koji pokušavam da slijedim. Radići u narednih nekoliko mjeseci na preduzimanju više rizika i stvaranju više šansi i prilika u svojim partijama, to je zabavan dio moje igre koji još nisam iskusila.“

Servantes, koja studira na Univerzitetu Saint Louis, pokušava da kombinuje univerzitetske studije sa šahom. „Prije upisa na fakultet sam učila šah oko osam sati dnevno. Sada pokušavam ostaviti slobodno vrijeme za igru, bar da rješavam dijagrame, pratim partije na elitnom nivou koje se igraju u svijetu, svaki dan pokušavam nešto da uradim, posebno vikendom“.

Mlada šahistkinja kaže da su joj najgori kritičari, ali je ne pogađa ono što drugi govore. „Glavna stvar je da se zabavim i moj krajnji cilj je da dođem do tačke u kojoj mogu da kažem da sam zadovoljna svojim šahom, ne znam koliko snage treba, ali znam da ću biti ponosna. „

Servantes planira osvajanje šampionata SAD-a. „Željela bih da budem dio tima za Olimpijadu, a one se održavaju svake dvije godine. Voljela bih da se takmičim na sledećoj olimpijadi.“

Što se tiče ekonomskog jaza u nagradama za muškarce i žene u ovom sportu i razdvajanja kada je u pitanju igranje, Cervantes kaže da se osjeća dobro zbog toga što se „s vremenom otvorilo više mogućnosti za igračice i mnogi ljudi gledaju na šah na neseksistički način. Mislim da je stavljanjem na internet tokom pandemije popularnost šaha među ženama porasla“, kaže Servantes, koja je vidjela i povećanje broja djevojčica koje igraju u kampu gdje inače drži časove nakon serije “Damin gambit!”

„Kada gledate seriju, kao šahista pokušavate da sagledate da li su potezi legalni i u ovoj priči su sve partije na elitnom nivou. To je zato što je osoba iza kulisa, koja je bila zadužena za planiranje igre, bio bivši svjetski prvak Garry Kasparov.

„U 2020. imala sam zadovoljstvo da budem na njegovoj konferenciji, gdje je objasnio kako je birao partije i kako je želio da glumci izgledaju. Bilo je to divno iskustvo jer sam osjećala da zna šta se dešava iza kamere. To je najbolja šahovska serija do sada“.

Servantes je prva osoba u svojoj porodici koja se profesionalno bavi šahom. „U osnovnoj školi sam naučila šah i zaljubila sam se u tu igru. Dobila sam prvu partiju, otišla sam kući, rekla sam mami i počela sam da idem par puta sedmično na Latinoamerički viši institut za šah, u El Vedadu. Jako sam takmičarske prirode, pa sam pronašla svoj put.”

https://diariodecuba.com/deportes/1667919508_43274.html

“Bio sam izolovan. Polako sam umirao.“ Kako je svjetski šampion u šahu morao tajno da pobjegne iz Pariza


Bjekstvo iz Pariza: Nevjerovatna priča o svjetskom šahovskom šampionu Borisu Spaskom

Kirill Zangalis, dopisnik „SE

Boris Spassky.

Fotografija Grigorija Filipova, arhiva “SE”

Nevjerovatna priča o Borisu Spaskom od Kirila Zangalisa

Kiril Zangalis je bivši sportski novinar, stručnjak za košarku i šah, a sada menadžer Sergeja Karjakina i PR direktor Ruske šahovske federacije. U posebnom autorskom materijalu za “SE” priča nevjerovatnu, gotovo špijunsku priču iz života svjetskog prvaka Borisa Spaskog.

“Nisam davao intervjue 20 godina”

Osamdesetih godina, kao mali, učio sam u školi šaha u Taškentu na kartonskim tablama sa portretima svjetskih šampiona. Steinitz, Lasker, Capablanka, Aljehin, Botvinik, Talj, Smyslov, Petrosyan, Spassky, Fischer, Karpov i Kasparov smatrani su nebesnicima. Mi, još uvijek vrlo zeleni studenti, crpili smo informacije o idolima iz oskudnih biografskih knjiga i rijetkih TV emisija. I analizirajući virtuozne igre šahovskih majstora. Ali vidjeti uživo šampiona, pa čak i razgovarati – bilo je slično najluđem snu iz djetinjstva. O tome kako se pridružiti kosmonautskom korpusu i letjeti na Mars.

Desilo se da sam na fakultetu odabrao profesiju sportskog novinara i počeo se specijalovati za košarku. Ali 2004. godine, moj zemljak i prijatelj iz škole šaha, Rustam Kasymdzhanov, postigao je senzacionalnu pobjedu na FIDE svjetskom nokaut prvenstvu. I od tada sam počeo povremeno da pišem bilješke o šahu. U avgustu 2010. godine, novine “Sovetsky Sport”, u kojima sam tada radio kao košarkaški posmatrač, sjetile su se mog hobija i poslale me na poslovno putovanje na Svjetsku šahovsku olimpijadu u Hanti-Mansijsku. Pred sam odlazak našao sam se na konferenciji za novinare u Moskvi posvećenoj predstojećem početku takmičenja. Njegov glavni govornik bio je tadašnji predsjednik FIDE Kirsan Ilyumzhinov. A u jednom od gostiju prepoznao sam 10. svjetskog prvaka Borisa Spaskog…

– Borise Vasiljeviču, mogu li da napravim intervju sa Vama, dugačak, detaljan? O Vašem životu, o djetinjstvu, o Fišeru… Da, o svemu na svijetu!

Boris Spassky i Robert Fisher. Foto arhiva „SE“

„Mladiću, izvini, ali nisam dao intervju 20 godina“, rekao je majstor pristojno, ali odlučno. – Problematično je. I ne želim da se sjećam ničega. Oprostićete.

Hvala Kirsanu Nikolajeviču, sa kojim sam uvijek bio u dobrim odnosima. Šef FIDE je jednom pomogao Spaskom i istog dana ga na neki neshvatljiv način uvjerio u potrebu za intervjuom.

– Imam jedino slobodno veče u Moskvi, sutra letim za Francusku – čuo se poznati glas sa mobilnog telefona. – Vozite se do stanice metroa „Rjazanski prospekt“. Napraviću izuzetak za Vas.

Sreli smo se na ulici. Stajao sam blizu semafora i odjednom sam ugledao Spaskog, gologlavog, samouvjereno kako hoda kroz gomilu i jesenju kišu. Proletjela mi je misao: ljudi okolo i ne shvataju da je ovaj neupadljivi stariji prolaznik pomjerao figure dok je četvrti svjetski šampion Aleksandar Aljehin još bio živ…

Boris Vasiljevič je rekao da imamo 40 minuta. Razgovarali smo četiri sata. Bilo je toliko dostojanstva u Spaskom! Ali istovremeno je bio pristojan i skroman prema meni, nije forsirao i nije poučavao. Trudio sam se da uhvatim svaku riječ i, nervozno sam stalno  provjeravao digitalni diktafon da vidim da li se snima. Sjećam se, mislio sam i da je stari dobri kasetofon nekako pouzdaniji.

Snažne emocije su ga preplavile kada se Spaski prisjetio svog gladnog vojnog djetinjstva, svojih roditelja vojnika na frontu i uličnih univerziteta.

„Tata je bio vojni čovjek“, rekao je maestro. – A moja majka je sahranila baku i preživjela samo zato što je dobila karte za hljeb. Otac je bio na ivici smrti od iscrpljenosti. Čak je završio u odjeljenju onih koji umiru. Nikada nećete pogoditi kako je majka spasila oca: sve je prodala i kupila flašu alkohola. Došla je na odjeljenje i počela ga tražiti među desetinama ljudi. A bio je toliko mršav da ga majka nije mogla ni prepoznati. Otac je bio strog, uprkos slabosti, viknuo je: „Zar ne prepoznaješ sopstvenog muža?“ Onda je popio sav ovaj alkohol i ustao. Čudo? Ne, kažu da je votka visokokalorična. Čim je moj otac došao k sebi, odmah su otišli u naše sirotište, gdje sam umirao od gladi. Roditelji su mene i brata odveli u Podmoskovlje, gdje smo ostali do ljeta 1946. godine.

…Savremena djeca imaju koje žele igračke i okreću nos od hrane…

1974 Lenjingrad. Meč kandidata. Boris SPASSKY i Anatolij Karpov.

Srčani udar

Kod kuće sam odmah sjeo na posao. Prsti su bukvalno letjeli preko tipki. Sve sam dešifrovao do zadnje sekunde snimka. Do ponoći je tekst intervjua poslan na odobrenje. Spaski je upozorio da će, zbog zauzetosti, moći da ga pogleda najkasnije ujutru…

Sledećeg dana je zazvonio telefon. Bio je to moskovski agent i blizak velemajstorov prijatelj Valentina Kuznetsova.

– Intervju neće biti objavljen u novinama! -odbrusila je.

– Zašto?-Srce mi je sišlo u  pete. -Da li sam nešto loše napisao?

– Ne, sve je u redu. Ali Boris Vasiljevič nije imao vremena da uredi poslednje poglavlje.

-Dakle, sačekaćemo-, bukvalno sam izdahnuo sa olakšanjem.

-Neće to moći uskoro. – Čuli su se kratki bipovi…

Htio sam da čupam kosu. Zatim očaj i potpuni nesporazum. Šta se desilo? Zašto? Samo tri dana kasnije saznao sam da je Boris Vasiljevič dok je uređivao intervju dobio srčani udar i završio na intenzivnoj njezi…

Činilo mi se da sam ja odgovoran za nesreću. Zašto ste držali starog čovjeka vani četiri sata? I onda je bio prisiljen da čita intervjue noću?

Nazvao sam Valentinu Kuznjecovu i ona me je umirila rekavši da su i ranije postojali neki znakovi. Te okolnosti su se jednostavno poklopile. Jedino što je tražila je da se odloži objavljivanje: „Evo, Boris Vasiljevič će se oporaviti, urediti zadnje poglavlje – pa ga objavite.“

Spaski je prebačen kući u Francusku, gdje je prošao kurs rehabilitacije. Tačno godinu i po kasnije, dobio sam e-mailom potpuno uređen intervju.

„Sovjetski sport“ je objavio tekst 30. januara 2012. godine – na dan 75. rođendana velikog šahista.

Boris Spassky. Fotografija

Bijeg iz Pariza

Spaski je 23. septembra 2010. završio u moskovskoj klinici sa dijagnozom moždanog udara. A kada se nekoliko sedmica kasnije vratio u Francusku (velemajstor, koji ima dvojno državljanstvo, tamo živi od 1976. godine), stavljen je u kućni pritvor. Pored toga, njegova supruga Marina Shcherbacheva glumila je kerbera …

Nakon što je Spaski prebačen u Francusku, pozvao sam Valentinu Kuznjecovu da budem u toku sa oporavkom  velikog šampiona.

– Kirile, Boris Vasiljevič mora biti spasen! Valentina je vrisnula u slušalicu. „On je u strašnim uslovima!“ Ne znam zašto, ali imam osjećaj da hoće da ga ubiju i preuzmu nasljedstvo. Nema brige za njega, trpaju ga tabletama i pretvaraju u biljku. Ako se Spaski ne izvuče odatle u bliskoj budućnosti, mogu se dogoditi nepopravljive stvari!

Uzdahnuo sam, ali sam potpuno odbio da povjerujem šta se dešava. Ipak, Boris Vasiljevič je zgodan muškarac i poznati velemajstor ne samo na šahovskoj, već i u ženskoj populaciji. Možda je, pomislio sam, Valentina jednostavno zaljubljena u Spaskog i ljubomorna je na njegovu ženu. Ali pokazalo se da je po mnogo čemu bila u pravu.

Spaski je pobjegao iz Pariza! – čujem u slušalici glas bliskog  prijatelja čije ime ne mogu da imenujem; neka bude Alex. – Pouzdano znam da je Boris Vasiljevič u Moskvi. U Francuskoj je bio pravi triler: prokrijumčaren je! Znam da su u ovoj akciji učestvovali agenti nadležnih organa koji su odletjeli da ga spasu. A čitavu stvar je organizovao Kirsan na zahtjev samog Spaskog, koji je bio siguran da ga ubijaju njegovi najbliži. Inače, nije imao ni dokumente – supruga je sve sakrila. I prošao je graničnu kontrolu na posebnim papirima…

Pa, pomislio sam, izgleda da su svi potpuno ludi nakon čitanja špijunskih romana. Kako možete ukrasti osobu iz Pariza, pa čak i bez dokumenata? Koje obavještajne agencije? Kako je Iljumžinov umešan u ovo?

Boris Spassky i Robert Fisher.

„Meč stoljeća“ koji je preokrenuo svijet šaha. Skandalozna bitka Spaskog i Fišera

„Nisam mogao ni hodati“

U „Sovjetskom sportu“ tada je glavni urednik bio bivši izvršni sekretar „Komsomolske Pravde“ Igor Aleksandrovič Kots. Bio je, najblaže rečeno, strog šef. Za neuspjeh u izvršenju zadatka, mogao je da skine glavu. Omiljeni izraz je bio: „Zašto nisi izvršio zadatak? Da li su izgoreli rezervoari ili ste pljuvali krv?”

To pljuvanje krvi me je čekalo. Pošto sam svojevremeno zaokružio priču dugogodišnjim intervjuom Spaskog, sada, ako se čitavo ovo bjekstvo pokaže istinitim, Kots će me „natovariti“ da tražim šampiona u podrumima NKVD-a. A ako nije u Moskvi, natjeraće me da idem kod njega u Pariz.

– Zdravo, Kirill! Ovo je Igor Kots (ko bi sumnjao). Zvali su me iz Komsomolske Pravde (s njima smo bili u istoj holding kompaniji, a komsomolski red je bio gori od naredbe druga Staljina). Spaski je pobjegao iz Pariza; Imate tri sata da razjasnite.- Kotz je završio kratki monolog.

– Rekli su mi ovdje da je Spaski u Moskvi, – sa poslednjom nadom okrećem broj Kuznjecove. Valentina, ne mogu da verujem. Recite mi iskreno šta se desilo, vlast me ovde kida na komade! izjasnio sam se.

-Kirile, pamtimo Vas i poštujemo Vas. Čekajte malo!

„Zdravo“, čuo sam poznati odmjeren glas.

— Borise Vasiljeviču, jeste li to Vi? Recite mi više šta ti se desilo?

-Posle moždanog udara poslat sam na parišku kliniku, gde su me vrlo loše liječili-, započeo je svoju priču maestro. – Umjesto časova fizikalne terapije, punili su me sedativima i tabletama za spavanje. Kada su me konačno doveli kući, ispostavilo se da su svi telefoni isključeni, da nemam pristupa internetu. Bio sam izolovan. Molio sam da me pošalju u Rusiju, ali niko

nije čuo. Još uvek ne razumijem kome je to trebalo.

Boris Spassky. Fotografija Jurija Golišaka, „SE“

Boris Spassky.

– Imate li nagađanja?

– Možda je neko imao merkantilne ciljeve u slučaju moje neposredne smrti. Neću nikoga kriviti. Bog je njihov sudija.

– Kako bi bilo da ste pozvali policiju? Udarili pesnicom o sto?

– O cemu pričate? Nisam mogao ni hodati. A sada se krećem uz pomoć posebnog aparata. Zbog činjenice da su me trovali farmaceutskim preparatima, apscesi su se proširili po mom tijelu. Polako sam umirao.

– Kako ste uspjeli da pobjegnete?

-Ipak, postoje pravi prijatelji. Uspjeli su organizovati moj bijeg.

– Kako?

-Prvo su mi bili potrebni dokumenti. Jer svi moji papiri su misteriozno nestali: i francuski i ruski. Momci su uspjeli da me izvuku iz kuće, strpaju u auto i odvezu u rusku ambasadu. Tamo sam dobio jednokratni pasoš za ulazak u Moskvu. Hvala im što nisu odugovlačili.

– Kako se osjećate?

– Mnogo bolje. Nadam se da ću u narednim mjesecima moći stati na noge i vratiti se svom uobičajenom šahovskom životu.

– Šta ste radili ove dvije godine, u stvari, bili u zatvoru?

— Napisao sam svoju autobiografiju “Moj šahovski put”. Shvativši da mi nije dozvoljeno da gledam u budućnost, odlučio sam zaroniti u prošlost.

– Da li ste se zauvijek vratili u Rusiju?

– Nadam se…

***

Samo za egzibicioni meč protiv Roberta Fišera, koji se održao 1992. godine, Spaski je dobio dva miliona dolara. Moguće je da je supruga ciljala na šampionsko nasledstvo. Poznato je da je Spaski prije odlaska u Moskvu podnio prijavu protiv Ščerbačove francuskoj policiji; velemajstor je odbio da govori o njegovom sadržaju. Ni u jednom intervjuu nije naveo ime svoje žene.

Nakon ovog intervjua, u redakciju lista stiglo je pismo velemajstorovog sina. Optužio je dopisnika Kirila Zangalisa da nije razgovarao sa Borisom Vasiljevičem i zaprijetio tužbom.

Kao što vidite, godine su prošle, ali Spaski je i dalje dobrog zdravlja i biće dobrog zdravlja, ne daj Bože, još mnogo godina. Poslednji put sam ga vidio na njegovom 80. rođendanu 2017. Nadam se da će zabilježiti i „stoti”.

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/boris-spasskiy-istoriya-rossiyskogo-chempiona-mira-po-shahmatam-vospominaniya-kirilla-zangalisa-1991837/#comment_form

Daniil Dubov: Trijumf hladne računice


Novi šampion Rusije odgovarao je na pitanja Eteri Kublašvili

 – Daniile, čestitam na pobjedi u Superfinalu.

– Hvala.

-Hajdemo da razgovaramo o takmičenju. Koja je bila vaša strategija turnira? Koju partiju možete izdvojiti?

– Teško je izdvojiti neku partiju. Nije bilo posebne strategije, ali činilo mi se da postoje dva scenarija. Kada sam vidio žreb i raspored po kolima, kao iskusan učesnik Superfinala, odmah sam primjetio da na kraju imam dvije vrlo obećavajuće partije sa bijelim – sa Murzinom i Iljušenkom. Zapravo, na kraju su oboje odigrali odlično. Volodar je zamalo ušao među prva tri, a Ilja je, čak i pod određenim scenarijima, mogao osvojiti turnir do posljednjeg dana. Ali, ipak, bilo je jasno da im je turnir i dalje težak.

Oni su igrali tu prvi put.

– Da, sjećam se sebe u Superfinalu sa 16 godina. I što je najvažnije, na kraju turnira im nije bilo lako, iako je jasno da će na kraju svima biti teško. Ali imao sam dvije partije bijelim, mogao se pripremiti. Mislio sam da je +3 prilično dobar rezultat. Zato sam, kada sam igrao na startu sa Nesterovim, mislio da treba da pokušam da pobjedim i da na osnovu toga napravim neke planove. Odnosno, ako pobjedim, nastaviću da igram mirno i na kraju ću pokušati da pobedim Murzina i Iljušenka, a ako ne pobjedim, onda ću morati da igram sa svima na pobjedu – sa nepredvidivim posledicama. Kao rezultat toga, uspio sam pobijediti Arsenija, što mi je dalo priliku da napravim još nekoliko remija i mirno sačekam ovaj svoj finiš. Prilično smiješno: mnogi prijatelji, uključujući i profesionalne šahiste, pisali su mi da nikada nisu vidjeli tako savršenu računicu. Oko drugog kola sam najavio svoj plan: postoje tri partije u kojima se morate boriti, a u ostalima su brzi remi i da će onda, najvjerovatnije, doći do doigravanja, u kojem će biti dva remija i Armagedon. Smijali smo što je upravo bilo kao što sam rekao.

– U tie-breaku sa Sananom imalio ste zaista kratke rapid partije. Posledica umora?

– Pa da. Ali, prvo, ovo je za mene novo iskustvo. Ranije sam samo raspravljao oko ovoga, ali nikad nisam probao.

– Šta tačno?

– Igrati taj-brejk istog dana kada i „klasične partije“. I shvatio sam da će to biti teško.

– Uvijek je tako na Superfinalu.

– Da, ali jednostavno, po svemu sudeći, ja sam osrednji šahista, i ranije nisam imao takav problem. Tako da sam znao da će biti teško. Osim toga, Sanan je imao više vremena za odmor, plus nije morao pobijediti u poslednjem kolu, a manje-više miran remi oduzima manje nervne energije. Da smo igrali dosta rapid partija u doigravanju, onda bih se vjerovatno smatrao lakim favoritom, iako Sanan igra odlično.

Generalno, ispalo je kako se dogodilo. Ali smiješno je: da su mi prije tri godine rekli da ću ja biti osoba koja će na ovaj način pobijediti u Superfinalu, teško bih povjerovao. I ispao je takav trijumf hladne računice, matematike: „zainteresovan sam za tri partije, a ako sve bude po planu, onda se više ne trudim.“

– Generalno, na turniru je bilo više remija nego ikada. O tome smo malo razgovarali u kratkom intervjuu nakon jedne od partija, a Zhenya Tomashevsky je to primijetio u studiju. Da li je to zato što su otvaranja sada tako dobro proučena?

– Jedan od razloga je sastav učesnika, a posebno bih govorio o uključivanju Murzina i Nesterova u sastav. Ovu odluku smatram velikom greškom, pa sam čak razmišljao i o povlačenju sa turnira ako to ostane na snazi. Nije bitno ko kako igra, da li je dostojan ili ne – nije bitno; ima dosta šahista u Rusiji koji bi uz sreću mogli čak i da dođu do Superfinala, uprkos činjenici da nisu uspjeli da se kvalifikuju. Glavni problem je upravo kršenje principa sportske selekcije: dugi niz godina ona je bila maksimalno transparentna. Nije moglo biti ogovaranja: svi su dobro znali da je 5 ljudi izabrano iz Više lige, 3 osobe su pobjednici prethodnog Superfinala i 4 osobe su po rejtingu; u slučaju njihovog otkaza, pozivaju se sledeći prema rejtingu.

Shvatam da se ove godine situacija pokazala posebno teškom, bilo je mnogo otkaza, ali, ipak, nije bilo potrebno narušiti uspostavljeni transparentni princip sportske selekcije. Prvo, po mom mišljenju, to je nepoštovanje prema onima na kojima se završio lanac poziva po rejtingu. Ispada, uslovno, da prije Najera (jako poštujem Ženju, problem nema nikakve veze s njim) zovemo po rejtingu, a onda su igrači toliko slabi da to možete nazvati „nasumičnom metodom“?

Drugo, to uveliko utiče na dinamiku turnira: naravno, obilje remija je direktno povezano sa brojem autsajdera. Neki od njih su igrali bolje, neki lošije – nije bitno; Suština je da će se partijama sa njima uvijek davati poseban naglasak – često na štetu borbe protiv regularnih igrača turnira. I uopšte, u našim turbulentnim vremenima, čini mi se da nije vrijedilo mijenjati ono što je dobro funkcionisalo. Iskreno se nadam da je ovo bila jednokratna akcija i da se više neće ponoviti.

Usput, želim da napomenem da nisam protiv pomoći mladim šahistima – njima se može i treba pomoći, samo što je Superfinale sportski turnir, to je zvanično državno prvenstvo, a ne komercijalno takmičenje, pa selekcija za njega takođe treba da bude sportska. A možete podržati pozivima na komercijalne elitne turnire kao što je Taljev  Memorijal, grantovima i gomilom drugih različitih načina.

Što se tiče otvaranja, i to je tačno. Zapravo se često dešava (a to se desilo mnogo puta u partijama svjetskih prvenstava) da brojni remiji idu do prve odlučene partije. Bilo je jasno da čim Nesterov odigra odlučenu partiju, onda će svi odmah početi da igraju. Odnosno, možemo remizirati sve dok se niko ne odvoji. Na primjer, imam „+1“, ja sam u grupi lidera, finiš je dobar, zašto bih onda forsirao? A kada je Sanan dobio par partija, nastala je potpuno drugačija situacija. Da se to dogodilo ranije, svi bi se ponašali agresivnije iz ranije faze. Ali niko zaista nije mogao da pobjedi, a neki su pokušali. Na primjer, Andrej Esipenko je pokušao odigrati sve partije na pobjedu, ali nije dobio nijednu. Maks Čigajev je takođe igrao sve partije: pobjedio je jednu – izgubio drugu, opet pobjedio – pa izgubio, ali ipak nije mogao da se podigne na „+2“. A kada bi se odvojio, to bi odmah postao signal za sve da počnu igrati na pobjedu. Ali pošto se to nije dogodilo, činilo mi se da mi je to od koristi.

– Računica.

– Da. I to zapravo nije nešto čime se kreativno ponosite. S druge strane, zadnjih godinu dana sam igrao samo rapid  partije na Chess.com, gdje je potrebno ući u osam od 35. Igrača. Zato sam dosta dobro uvježbao svoje matematičke vještine i sposobnost da smirim svoju šahovsku savjest. nisam osjećao kajanje.

– S obzirom na to da sada nema toliko igračke prakse za  tablom, zar nije tako da turniri u „online“ na ovaj ili onaj način, ne bojim se ove reči, otupljuju igrače?

– Ne da otpuljuju, nego ih kvare. To su malo drugačije stvari. Ne mislim da igrač postaje gori, već jednostavno …tako se prolazi dalje.

– Možda se šahisti malo manje odgovorno odnose prema partijama kada stalno igraju onlajn?

-Ne, to je malo drugačiji model. Kada kažemo „online“, prvenstveno mislimo na Chess.com, jer su Magnusovi turniri suštinski različiti. Naravno, kažemo veliko „hvala“ Chess.com što je donio novac u šah i pružio priliku za zaradu, uključujući i za prosječne velemajstore. Ali, ipak, ovo je server na kome neko može da obori zastavicu nekome u poziciji “top protiv topa”, a onda o tome snimi video na temu “Kako je to super”. A igrate u ovakvom ambijentu pola godine, u topovskoj završnici sa tri sekunde vremena I jednostavno možete predati, jer će vam očigledno pasti zastavica. Da bi se vikendom dobro pokazao na turnirima na kojima učestvujem, u subotu treba da upadnem u osam od četrdeset, a sutradan odigram  nokaut takmičenje. Da bi ušli u tih osam, ljudi su napravili hiljade remija. Počeli ste, uslovno, sa “+3”, i tu se vaš turnir završava, jer igrate sa istim razumnim ljudima, a još uvek imate dva dugmeta: “Predloži” i “Prihvati”. Ne radiš više ništa.

Prošao sam sve faze. Na početku igranja „onlin“ agresivno sam pokušavao da tako ne radim. Onda sam morao da priznam da kada igraš svake nedelje, to postaje više posao a ne zadovoljstvo. I bio je ukupni poredak, tako da je od nekog trenutka bilo jako važno ući u ovih osam najboljih. Pomislio sam: ako ovo radim toliko dugo, zašto onda davati ljudima poklone? Zato, ako možete napraviti remi i osigurati upadanje u osmorku, onda to morate uraditi. A gdje je jedan remi, tu su dva i tri. Generalno, ovako sam imao pristup i ovom Superfinalu. Bez “online” bih vjerovatno na to zaista gledao drugim očima, pomislio bih: “Zanimljiv turnir, možeš igrati sa svakim da pobijediš, osvojiš puno poena!” Ali Chess.com me je nekako naučio da tamo niko ne pravi kompilaciju najboljih igara, već ljudi samo gledaju rezultate. Dakle, ovdje, kada je bio postavljen zadatak da pokušam pobijediti, igrao sam maksimalno. Iako sam već u startu osjećao da mi forma nije idealna, to se vidjelo. Pa, naravno, nije idealno, ako ne igraš pola godine. Posljednji klasični turnir bio je FIDE Grand Prix.

Zapravo, ove godine prije Superfinala imao sam tri turnira: Wijk an Zee, gdje sam se povukao zbog covida, kojeg navodno nije bilo, i FIDE Grand Prix serijal na proljeće. Atmosfera je bila napeta, da budem iskren. Plus, postojao je takav sistem da za nastavak turnira morate da se kvalifikujete iz grupe, a prolazi samo jedna osoba. Aronian je pobjedio u mojoj grupi, nisam se kvalifikovao. Pa, stvarno, šta da radim?

Vjerovatno sam ukupno za Superfinale igrao koliko i čitavu godinu ranije. Na Superfinalu u Moskvi, na primjer, stvarno sam želio da igram, igrao sam sve partije napobjedu, pobjedio sam oba prvonagrađena, igrao sam partiju godine, ali nisam ušao u prva tri . Generalno, bilo je potpuno drugačije raspoloženje. Jan je tada pobijedio, prešao distancu na isti način, mirno proračunato odigrao. U poslednjem kolu je napravio brzi remi, sačekao da pobjedim Karjakina i zauzeo prvo mesto. Na tom šahovskom turniru moje simpatije su vjerovatno bile na strani Karjakina, ali ovaj put na strani Sanana. Ali pravde jednostavno nema. Dakle, ne pobjeđuje onaj koji se više borio ili igrao, već onaj koji je bolje proračunao.

– Na završnoj ceremoniji zapažen je vaš trener Aleksandar Rjazancev.

– Da.

– Da li vam još neko pomaže, ako nije tajna?

-Da, naravno da pomaže. Prvo, pored Saše, želim da kažem veliko „hvala“ Borisu Gelfandu, sa kojim još uvijek dosta sarađujem. Iskoristio bih ovu priliku da objasnim amaterima da, ako partija izgleda dosadno, mnogi ne razumiju koliko posla stoji iza nje. Na primjer, varijanta koju sam igrao sa Rahmanovim: ova partija od strane gledalaca izgleda kao „opet brzi remi“. Dakle, u ovoj varijanti Boris i ja smo odigrali otprilike 40 trening partija ukupno. Sada to mogu reći. I sada za tablom uradite sve što treba, i ispada takav remi.

Veoma sam zahvalan i Maksu Matlakovu, sa kojim sam prije turnira imao zajednički trening kamp. Čak mi je i prije taj-brejka pomogao da se pripremim. Tokom turnira uvijek navijamo jedan za drugog.

– Ne tako davno čula sam mišljenje da budućnost pripada Fišerovom šahu, pošto su sva otvaranja proučena. Da li se slažete sa ovim ili nikako?

– Što se tiče otvaranja, zaista je postalo teško, jer, kako je klasik napisao: “Dobitak je u gramima, a rad je godinu dana”. To me je gurnulo u depresiju, jer su se u prošlosti obično pravili tako kratki remiji kada ljudi baš nisu htjeli da igraju i nisu se pripremali. A sada stvarno sjedite i pripremate se šest ili sedam sati samo da odigrate remi. U Čeboksariju vjerovatno nisam imao nijednu partiju koju sam igrao toliko dugo da je to bilo uporedivo sa trajanjem priprema. Ovo je potpuno komično. Čak i za rusku partiju, koja se odigrala u poslednjem kolu sa Ilijom, ne samo da sam se pripremao čitavu noć, već sam čak i počeo tražiti, pripremati se nekoliko dana. U tom smislu, postalo je teško.

Što se tiče Fišerovog šaha, ranije mi se nije sviđao, a onda sam po Fišerovom šahu  odigrao samo jedan onlajn blitz turnir i u principu mi se dopao. Mada malo verujem da će publika otići da vidi Fišerov šah.

– Zašto?

– Zato što postoje neke dobro utvrđene stvari koje ljudi znaju o šahu: klasična startna pozicija, e2-e4 i tako dalje. Iako je profesionalcima očigledno, a mi povremeno vodimo te razgovore, da bi Fišerov šah bio mnogo interesantniji. Nema potrebe za pripremama, pobjeđuje onaj koji najbolje igra, a ne onaj koji se najbolje pripremi.

S druge strane, priprema je takođe umjetnost, iako to ne razumiju svi. Može se reći, i to će zaista biti istina, da je Sanan tokom turnira proveo duplo više vremena za tablom nego ja. Zaista, za razliku od mene, on je sve partije igrao do kraja, ali ja sam se vjerovatno pripremao više od njega. To su samo različiti pristupi. To sam odlično shvatio, i to je bio dio plana – pripremiti se za borbu, gledati ogroman broj varijanti. Ali sada ih je mnogo teže zapamtiti, pa sjedneš i tupo učiš-učiš-učiš. Pola noći provedete pripremajući se, pola noći učeći, i jasno je da nema potrebe da igrate duge partije svaki dan, jer je ovo veliko opterećenje. I tako vi, uslovno, jednom u tri dana izađete i sve ovo „ispucate“, a u ostale dane mirno odigrate remi.

-Trebate se ponekad odmoriti?

– Da upravo tako. Sa takvim intenzitetom priprema jednostavno ne bih mogao da igram partije ​​po pet sati svaki dan.

Ovo je razumljivo. Dok je trajalo superfinale, razvila se priča između Carlsena i Niemanna, onda je Magnus dao izjavu (intervju je snimljen prije objavljivanja velikog izvještaja Chess.com – prim.). Nakratko smo se dotakli ove teme tokom turnira, ali sada bih želio da detaljnije prodiskutujem o ovom sukobu.

-Moj pogled na konflikt je jednostavan. Ne poznajem Niemanna uopšte, dok Magnusa dobro poznajem. Za mene to izgleda kao da osoba, sa moje tačke gledišta, sa besprekornom reputacijom i bez sklonosti ka paranoji, prvi put u životu nekoga optužuje za prevaru. Pored toga, naglašavam: upravo bez sklonosti ka paranoji. Nikada u životu nisam čuo da nekoga optužuje. Postoje neki slučajevi o kojima igrači vole da spekulišu, bilo je nekih priča o kojima se još uvek raspravlja na temu varanja. Dakle, kada je razgovarao o svim tim temama, čak i u privatnim razgovorima, Magnus je uvijek vjerovao da nema nikakve prljave igre. I ovdje on doslovno optužuje za varanje osobu koja je, kao što je već poznato, ranije koristila nagoveštaje kompjutera. Ne znam detalje, ali vjerujem Magnusu. Nikada mi nije stvarao utisak da je on neko ko razvija paranoju kada ga neko pobjedi. Istovremeno, postoji teorija da ga je Niemann pobjedio, a on se zbog toga iznervirao. Da, poražen je od pola igrača sa našeg turnira, uključujući i mene, i nije nikoga od nas optužio za varanje.

-Da, malo je čudno čuti kako ljudi govore da je Magnus izgubio živce.

– Možda neko misli da je  izgubio živce. Ali po mom shvatanju to su  principi. Ako je iz nekog razloga sto posto siguran…

– Nisam razumjela za onlajn partiju: zašto je predao u drugom potezu, zar nije mogao da je ne započne?

– Igrao sam na ovoj platformi i mislim da je objašnjenje jednostavno: ne možete tek tako predati. Koliko sam shvatio, tu treba da napravite jedan potez da biste se predali.

– Zašto jednostavno ne izađete i izgubite na vrijeme?

-Partija ne počinje dok ne napravite jedan potez. Odnosno, ako je odigrano 1. d4, a vi pušite negdje na balkonu, vrijeme vam ne ide.

– Sve je jasno.

– I tako je odigrao potez i predao se – sve je u redu. To je moja teorija, ali mislim da je tako uvijek bilo na ovoj platformi.

– To je čisto tehničko pitanje.

– Naravno.

– Ne znam ni kako da ne ispadnem glupa postavljajući ovo pitanje, ali da li imate planove šta ćete raditi nakon Superfinala?

-Još nemam planove za turnire. Situacija nije laka. Koliko sam shvatio, u Rusiji sada nema elitnih takmičenja. A ni ti turniri koji će se održati nisu moji omiljeni, recimo tako. A možda ima turnira u inostranstvu, koji su mi omiljeni, ali me oni ne zovu. Zato ću vjerovatno raditi još šest mjeseci, igrati treninge s Borisom Gelfandom i provoditi trening kampove s Maksom Matlakovom. Odjednom shvatite da se mnoge stvari jednostavno ne mogu uraditi, a to nisu baš najprijatnije stvari. Ranije ste morali stalno, uslovno, tražiti neku sledeću ideju u Berlinskoj varijanti, a onda stalno provjeravate, ma ko da je igrao. Pa, inače vam ideja u „Berlinskom“ nije potrebna, jer gdje je primijeniti? Svejedno ću igrati na Chess.com. Pa ću naći ideju, a prije toga će biti 25 turnira, gdje će neko i to primijeniti, jer svi imaju iste kompjutere.

Ne, ja se neću manje zanimati šahom, samo ću sebi dozvoliti luksuz da radim i neke druge stvari.

– Šta, ako nije tajna?

– Ako govorimo o šahu, onda možete učiniti nešto samo za sebe. Na primjer, postoji Berlinska završnica, koju nikada nisam igrao u službenim partijama ni sa jednom bojom figura i ne namjeravam. Ali čitav život mi je bilo zanimljivo sjediti I gledati je, jer je ovo jako teška pozicija. Obično, kada je turnir za dvije-tri nedjelje, tebi nije do toga, jer postoje hitni problemi: postoji rupa u nekoj varijanti, a u Grunfeldu morate postići još pet remija i tako dalje. I tako možete raditi šta želite ili gledati neke stare partije.

Pored šaha, baviću se sportom i razgovarati sa ljudima. Uopšte, život šahista u normalnim okolnostima je, pored puno igranja, i stalno iščekivanje turnira. Znate kada i gde će se održati, mislite da treba da se bavite sportom, nećete da kršite režim, jer za tri nedjelje idete na takmičenje. A na Chess.com je teško tako se uklopiti, to je kao u šali: „I ispalo je tako dobro.“ I, da, možete samo živjeti u zadovoljstvu, kako se ispostavilo. Mislim da sam to radio ovog ljeta.

– Kada sam se spremala za intervju sa hipotetičkim pobjednikom Superfinala, htjela sam da ga nekako diverzifikujem, da mu dodam lake komične blic elemente. Želim da vas pozovem da odgovorite na kratka alternativna pitanja. U našem slučaju, krenimo od onog šahovskog – 1.e4 ili 1.d4?

– 1.e4.

– Čaj ili kafa?

– Kafa. Mada, po mom mišljenju, ovo je čudno pitanje. Po mom shvatanju, zavisi od situacije.

– Tolstoj ili Dostojevski?

-Po mogućnosti nijedan od njih. Ali ako moram da biram, onda radije Dostojevskog.

-Ronaldo ili Messi?

– Messi.

– Crvena ili bijela?

– Crvena.

– Psi ili mačke?

– Mačke.

– More ili planine?

– More.

– Film ili serija?

– Neka bude film.

– Jug ili sjever?

– Jug.

– Razum ili osjećanja?

– Nakon ovakvog turnira, moram reći da je razum. Bilo je jasno da osjećanja nisu za mene. Tu sam sve izračunao.

– Da, zaista. Daniele, hvala vam na fascinantnom razgovoru, čestitam još jednom.

– Hvala. Fotografije Eteri Kublašvili, snimak ekrana sa Chess24.com

Даниил Дубов: Триумф холодного расчета (ruchess.ru)

„Mačka je dobila ime po Đanluiđiju Buffonu.“ Velemajstor Aleksandra Gorjačkina o Spartaku i rivalstvu sa muškarcima


Anastasia Ratskevich, dopisnik

Ljubimac Aleksandre Gorjačkine je mačka koja je dobila ime po Đanluiđiju Bufonu.

Jedna od vodećih svjetskih šahistkinja govori o svojoj strasti prema fudbalu i umjetničkom klizanju.

U VEGAS tržnom centru „Crocus City“ 5. oktobra završen je međunarodni turnir „Zvijezde šaha – 2022“. Među učesnicima je bila i velemajstor Aleksandra Gorjačkina. U okviru turnira remizirala je u drugom kolu blitz-a sa svjetskim prvakom Vladimirom Kramnikom, kao i sa Teimourom Radjabovom. Između kola, Aleksandra je našla vremena za razgovor sa ‘SE’ i ispričala kako je počela da igra šah, voli umjetničko klizanje, a objasnila je i zašto je prestala da igra stoni tenis.

– Kako si?

– Sve je uredu. Hvala privatnim organizatorima na podršci ruskim sportistima u ovako teškom trenutku.

– Šta mislite o tome da u ovom trenutku neki Rusi odlučuju da promjene sportsko državljanstvo?

– Ja sam lojalna ovome. Vjerujem da je sport posao. Ovdje svi sportisti imaju pravo da traže mjesto gdje će im biti bolje i isplativije. Ja ove ljude ne nazivam izdajicama.

– Da li su takvi sportisti vrijedni razumevanja?

– Ako studenti odu da studiraju u drugu zemlju – to nije izdaja. Zašto ne mogu sportisti? Opet, atletsko doba je vrlo kratko. U različitim sportovima mogu biti teška opterećenja. Svako odlučuje za sebe kako će se ponašati.

– Da li bi mogli da promjenite sportsko državljanstvo?

– Za sada nas u šahu ne pritiskaju toliko. Zato pitanje nije vrijedno toga. I u budućnosti, nadam se, neće se to pitanje postavljati.

Vladislav Artemiev, Francisco Vallejo, Vladimir Kramnik, Sergej Karjakin, Raunak Sadvani, Teimour Rađabov, Aleksandra Gorjačkina, Ekaterina Lahno i Ernesto Inarkiev na međunarodnom turniru Chess Stars 2022. Fotografija Fedor Uspenski, „SE“

— Može li šah postati više medijski sport?

– Mislim da ne. Čini mi se da su drugi ‘kratki’ sportovi sada popularniji. Na primjer, umjetničko klizanje. Kada je umjetnička klizačica nastupila za tri minuta, slijedi je sljedeća. U šahu je suprotno. Ne kao tenisu ili fudbalu. Ponekad mirno sjedite po šest sati. I ne želi niko da ga gleda predugo. To je specifičnost sporta.

Sve na svijetu se ubrzava. Svi žele da gledaju one sportove u kojima se sve dešava prilično brzo. A ne dugotrajna takmičenja na kojima ljudui sjede i razmišljaju. Osim toga, šah je težak. Čak ni komentatorima nije uvijek jasno zašto je to tako, a ne drugačije. Koliko je vremena potrebno da se objasne pravila u fudbalu? A koliko u šahu? Kod nas, ako nikada niste učili šah i niste ništa vidjeli, onda neće biti interesovanja. U fudbaluako  je neko ubacio loptu u gol, sve je jasno.

— Mogu li lični pomoćnici  pomoći velemajstoru?

-Dodatne ruke neće škoditi. Mama i tata su više psihološka podrška,za  šah. Ne kao PR. Naravno da vam je potreban pomoćnik. Ali gdje ga pronaći? Zbog činjenice da ovaj sport nije medijski najprihvatljiviji, teško je platiti čak i trenera iz svog džepa. Obični velemajstori nemaju viška novca.

Vaš tata je vaš trener. Kako radite zajedno? Nije prisustvovao turniru Chess Stars.

– Da, sada je sa sestrom na Svjetskom prvenstvu za djecu, gde je sestra zauzela treće mjesto u svom uzrastu. Dakle, tata nije bio sa mnom u Moskvi. Ali on je više o šahu, u smislu podrške. Ali tokom turnira u Moskvi, pomagao mi je.

– Kako doživljavate kritike oca?

-On me jako dobro poznaje. Generalno, ne može me grditi. Ali ponekad to uradi. Ovdje na turniru – obratio mi se, i ja sam otišla i pobijedila. Motivisana. Tata dobro razumije psihologiju. Ili dobro poznaje moju psihologiju.

– Imate šahovsku porodicu, svi su angažovani.

— Da, i moja majka je igrala šah. Tako je izabran sport. Reprodukujem ambicije svojih roditelja. Išla sam u šahovski klub za opšti razvoj – moj tata je tamo radio. Istovremeno sam se bavila stonim tenisom, i nekim drugim sportovima.

Došla sam sa tenisa sa raazbijenom glavom, sa baleta – sva slomljena (smijeh). A u šahu sam smirena. Više marljiva. Više zainteresovana. Kao dijete sam osvajala prvenstava Rusije, svijeta i Evrope. Postojala je predispozicija.

– Šta ste sanjali da postanete kao dijete?

– Nije postojala posebna profesija.

– Volite umjetničko klizanje. Kako ste se zainteresovali za ovaj sport?

– Imali smo bum 2018. nakon Olimpijade. I svi su pričali i raspravljali o njemu. Kad stalno pišu o tome, čitaš, onda počneš da gledaš. Koga god pitate, svi znaju. Ni fudbal nije tako zanimljiv da se sve utakmice gledaju. Ali umjetničko klizanje je za sve – i muškarci i žene. Svako diskutuje, svako ima svog favorita. Pa grijeh je ne gledati kad naši stalno pobjeđuju. To je savršen sport.

– Gledate li sva takmičenja?

– Više da nego ne. Uglavnom pratim pojedinačno žene i muškarce. Jer plesovi nisu baš zanimljivi, a parovi – nemam dovoljno živaca da gledam uživo. Tamo se može pasti. Dakle, ako pogledam, to je samo na snimku. Ako se nešto desi, neće dozvoliti da se emituje.

-Koju ženu pratite?

– Gledam naš tim u cjelini, ali ako big nekog izdvojila, onda je to Aleksandra Trusov. Da li je napustila Tutberidzea? Veoma je neobicno. Svako odlučuje šta je najbolje za sebe. Iznenađena sam, ali ne vidim ništa loše u tome. Vjeruje se da je Tutberidze vrhunski, imaju izbalansiran tim: postoji specijalista za skokove i kostime. Oni uzimaju kompleksno. Kada klizači idu kod nekih drugih trenera, tamo je sve drugačije. Uslovno smo odgovorni za program i skokove, a ostalo se ne prilagođava.

— Da li bi voljeli da se bavite umjetničkim klizanjem?

— Igram šah od svoje šeste godine. Vratila sam se sa stonog tenisa sa razbijenom glavom. Za mene je svaka aktivnost traumatična. Da li da se bavim umetničkim klizanjem? Kada počnete da razmišljate o tome – pa, već ste stari, gdje ćete? Kad sam zadnji put klizala na klizalištu, bilo je puno djece. Skoro sam nekoga oborila. Razbio mi je koljena! Bolje je gledati sa strane.

Da li gledate druge sportove? Da li navijate za nekoga?

-Gledala sam fudbal. Ali sve se ubrzava. Svjetsko prvenstvo, finale Lige šampiona – vidjeću. Nemam omiljenih timova – sada ne navijam ni za koga. Voljela sam Barselonu i Juventus.

– Imate li omiljenog fudbalera?

-Nekada mi se sviđao Đianluiđi Buffon. Ali on je prestao da igra – a ja više nisam imala omiljenih igrača. Čak sam mačku nazvala Buffon. Od svoje šeste godine pratila sam reprezentaciju Italije.

-Da li ste bili na utakmicama?

– Išla sam samo na hokej sa Sergejem Rubljovskim, bila sam sa njim dva puta. Rekao je da više neće ići sa mnom. Kao, nikad tako nešto nije vidio u hokeju, tako da nije ubačen nijedan pak. Bilo je nula za tim. Ovo se nikada ranije nije dogodilo!

A ja mislim upravo suprotno! Mislim da je to karma. Ja igram nezanimljivo – a kad dođem da vidim nekoga, i oni igraju nezanimljivo.

Aleksandra Gorjačkina i Katerina Lagno

—Možda želite da igrate sa muškarcima sa nekim?

– Što se tiče igranja sa nekim konkretnim, ta želja ne postoji. Želim da pobijedim. Mješoviti turniri? Ne vidim ništa loše u tome. Sjajno je što žene mogu igrati na oba turnira. Ne možemo se takmičiti sa vrhunskim muškim velemajstorima. I nagrade im ne možemo oduzeti.

U rivalstvu između muškaraca i žena u šahu postoji razlika u nivoima. Ako igrate sa šahistom vašeg nivoa, istog rejtinga – nema problema. Ali  ima jačih muškaraca.

„Divim se Valijevoj i radujem se Olimpijskim igrama“: intervju sa prelijepom šahistkinjom Ekaterinom Lahno


Piše: Oleg Bogatov

Dopisnik RIA Novosti Sport

Vicešampionka svijeta, pobjednica svetskih olimpijada Ekaterina Lahno, u intervjuu za RIA Novosti, iznijela je svoje mišljenje o nedavnim događajima i priznala da je veoma zabrinuta za umetničke klizačice Evgeniju Medvedev i Kamilu Valijevu.

Od 29. septembra do 5. oktobra Lahno je učestvovala na velikom rapid i blitz turniru koji je održan u VEGAS Crocus Cityju.

— Već dugo niste igrali na visokom nivou i odjednom učestvujete na dva velika takmičenja zaredom – prvoj etapi FIDE Grand Prixa u Astani i turniru Chess Stars 2022 u Moskvi. Koliko vam je bilo teško prilagoditi se i igrati bez prestanka?

– Uglavnom nije bilo teško, jer volim rapid i blitz. Druga stvar je da umor utiče na igru. Osjećam to veoma ozbiljno.

– Da li ste zadovoljni nastupom na rapid turniru, gdje ste se takmičili sa muškarcima?

-Vjerovatno sam mogla igrati bolje. Ali borila sam se, postigla određeni broj poena (tri poena od devet mogućih). Naravno, uvijek želite da nastupite što bolje, ali generalno sve je ispalo sasvim dobro.

© Foto: press služba turnira „Šahovske zvijezde“.

Ekaterina Lahno i Sergej Karjakin

Naučili ste da igrate šah sa dvije godine. Igraju li šah vaša djeca?

-Mislim da neće slijediti moj put. Da, znaju da igraju, ali za sada ništa više. Ne vidim veliko interesovanje kod njih, ali mi u porodici (suprug sportistkinje je velemajstor Alexander Grischuk) to zapravo ne želimo.

Osvojili ste mnoge nagrade u svojoj karijeri. Koja je bila najzanimljivija?

– Ne sjećam se odmah tako nečega, obično su mi davali pehare i medalje. Ali jednog dana dobila sam veliku tortu sa šarama na temu šaha. Sećam se da smo morali da idemo kući vozom, tata nije znao kako da je odveze (smeje se).

Da li je torta na kraju stigla na odredište?

– Djelimično smo to podijelili sa putnicima koji su putovali sa nama. Ali nije bilo više nezaboravnih, uglavnom je bilo lijepih pehara i medalja.

— Imate četvoro dece, a istovremeno samouvjereno nastavljate da igrate šah na elitnom nivou. Šta vam to omogućava?

– Trudim se da sve pratim, kombinujem i ne ulazim potpuno u svakodnevni život. Zauzeta sam, radim. Verovatno zato mogu to da postignem.

© press služba turnira „Šahovske zvijezde“.

Šahistkinja Ekaterina Lagno (Rusija)

— Kada igrate na turnirima, da li se potpuno odvojite od svakodnevnih problema?

-Postoje trenuci kada je sve veoma teško. Ali sa porodicom sam uvijek u kontaktu, jer sa malom djecom, za razliku od šaha, ne možeš ništa da računaš (sa osmjehom).

– Iznenadio sam se kada sam saznao da ste ‘šopingholičar’. Da li je to zaista istina?

-Nažalost, da, tu ne mogu ništa uraditi. Samo volim da kupujem lijepe stvari. Volim šoping, ali ne do mjere nepromišljenosti.

– Čitao sam da se borite protiv stresa uz pomoć pjevanja i kuvanja?

– Ne, nisam to rekla. Samo volim da pjevam i kuvam. A protiv stresa se borim samo kupovinom (sa osmjehom).

– Koje pjesme više volite?

– Ako idemo sa prijateljima, možemo da idemo na karaoke i pjevati malo drugačije pjesme. I neke dobro poznate stare, i nove, i moderne.

-Šta volite da kuvate, koje specijalitete preferiraju vaši gosti?

– Nemamo toliko gostiju, jer često jednostavno nemamo vremena da ih primimo. Ali uglavnom kuvam nešto domaće što naša djeca vole. I vole supe, tepsije, palačinke. Sve najjednostavnije, ne pretenciozno. A ako govorimo o mojim prepoznatljivim jelima, onda je ovo najvjerovatnije meso na francuski način.

– Ako govorimo o predstojećem turniru kandidata, onda u četvrtfinalu morate da igrate sa Kineskinjom Tang Zhongyijem. Kako biste okarakterisali njen stil? Koliko vam je ugodno igrati protiv protivnice takvog stila?

-Često smo se sastajale. Bilo je partija u kojima sam ja pobjeđivala, a pobijeđivala je i ona. Ona je težak protivnik, Kineskinja je bila svetska prvakinja po nokaut sistemu. Ona dobro zna kako da igra partije sa kratkom kontrolom vremena – I rapidi blic. I nakon svega, postala je svjetska prvakinja, pobijedivši (Ukrajinku) Annu Muzychuk tek u taj-brejku. Shvatam je ozbiljno. Spremaću se za meč sa njom, kao i za susret sa bilo kojom drugom jakom protivnicom.

– Jedan od ostalih parova biće dvije Ruskinje, dvije Aleksandre – Gorjačkina i Kostenjuk. Da li biste radije igrali protiv stranca ili sunarodnice?

— Znate, ova pitanja su sporedna. I prije svega, ne mogu pronaći ni mjesto ni vrijeme za naš turnir. Iako je rok Međunarodne šahovske federacije (FIDE) bio 1. avgust. Dakle, sva priča o formatu, kao I o tome ko i kako bih najradije igrala… Zaista sam umorna od razmišljanja o ovome. Dajte da igramo turnir.

© Foto: press služba turnira „Šahovske zvijezde“.

Šahistkinja Ekaterina Lagno (Rusija)

-Ali sada, imate li već tačan datum početka duela sa Tang Zhongyi?

– Ne, još ga nema.

Postoje termini za početak takmičenja u grupi A, koje počinje 24. oktobra. A naša grupa B, koja je, čini se, trebala dobiti barem neke informacije 1. avgusta. A tu sam sa Kineskinjom i dvije Aleksandre.

Nema smisla pričati s kim je sada ugodno igrati, sve će pokazati rezultat. Najviše od svega želim da FIDE konačno odluči o mjestu i vremenu početka naših mečeva, kako bismo imali vremena da se dobro pripremimo. Tako da imam bar mjesec i po-dva za ovo. Pored toga, postojao je FIDE rok koji nije ispoštovan.

– Znam za sebe da muškarci zaista ne vole da se igraju sa ženama, jer je strah od gubitka psihički veoma jak. Da li ste se morali suočiti sa nedžentlmenskim ponašanjem nekog protivnika nakon neuspjeha?

– Jednom je, nakon poraza, protivnik odmah slomio ručicu na pola pred mojim očima. Ali neću reći njegovo prezime. A onda se, naravno, izvinio. Rekao je da je bio veoma nervozan.

– Već ste odigrali meč za šampionsku titulu. Imate li sada unutrašnje samopouzdanje da ste spremni za novi uspon?

— Ne volim velike fraze i obećanja. I praviti neka predviđanja. Hajde da sjednemo i igramo, ne tražim više od toga. Pored toga, sada ne možemo ni normalno da sjednemo za šahovsku tablu.

– Da li su zbog teške situacije u svijetu šahisti u boljoj situaciji od naših predstavnika u drugim sportovima, koji su suspendovani sa međunarodnih takmičenja?

– Naravno, ako posmatrate situaciju u cjelini, onda nismo ograničeni nikakvim starosnim pragom. Da, i jasno je da ne želite sjediti besposleni i čekati. Ali ako to uporedite sa ženskim umjetničkim klizanjem, koje jako volim i koje uvijek pratim, onda se tu svaki mjesec računa. Jako mi je žao naših djevojaka, sve su jedinstvene klizačice. Ne bih voljela da zbog nekih situacija za koje one uopšte nisu krive, budu primorane da sjede kod kuće i nigdje ne nastupaju. Žao mi ih je.

– Na Olimpijskim igrama 2018, u rivalstvu Evgenije Medvedeve i Aline Zagitove, da li ste navijali za Ženju?

– Da.

— Šta vam se svidjelio kod nje?

– Objasniću vam zašto sam navijala za Ženju. Iz razloga što je bila starija od Aline Zagitove. A njen put do zlata na Olimpijskim igrama bio je duži od Alininog. Više vremena je provodila u umjetničkom klizanju. Osim toga, imala je i teške povrede.

– Medvedeva je više zaslužila pobjedu u Koreji?

-Obe su tada zaslužili zlatne medalje. Ali opet, govorim o njihovo mladom uzrastu. A kada 15-godišnja Alina Zagitova pobijedi, shvatite da, ako želi, ipak može doći na sljedeće Olimpijske igre. A kada 18-godišnja Evgenia Medvedeva pobijedi ili ne pobijedi, veliko je pitanje da li će se probiti na Igre za četiri godine?

Naravno, imamo i (25-godišnju) Elizavetu Tuktamiševu, ali ovo je izuzetak od pravila. I na mnogo načina, zato sam navijala za Ženju, jer se osjećalo da ona neće moći ići na drugu Olimpijadu. I tako se dogodilo.

– Na Igrama 2022. u Pekingu tri naše atletičarke su se borile za zlato – Kamila Valijeva, Ana Shcherbakova i Aleksandra Trusova. Koja vam se od njih više dopala?

– Kamila Valijeva. Zato što kliže veoma lijepo. Da, svi su oni jedinstveni klizači, ali ona ima, po mom shvatanju, neku nevjerovatnu gracioznost na ledu. I nikada nisam vidjela nejednu drugu sličnu njoj. Mogu da gledam njene programe, smiruju me, uživam u njima. Divna muzika, prelijepo klizanje, samo ćutim i uživam u veličanstvenim skokovima. Ne znam kako to rade. Ali ona ima rijetku sposobnost da prenese stvorenu sliku. Jasno je da je Anna Shcherbakova apsolutno zasluženo postala olimpijska šampionka. Ali iz nekog razloga sam navijala za Kamilu (sa osmjehom).

– Kada je imala nervni slom u slobodnom programu (Ruskinja je vodila posle kratkog programa, ali je na kraju bila tek četvrta), da li je to za vas bio jak udarac?

– Naravno da sam bila jako uznemirena zbog nje, ali razumijem šta je Kamila u tom trenutku prolazila u duši. I ja sam sportista. Da, nisam umjetnički klizačica, ali i tokom moje karijere bilo je slučajeva kada se činilo da je sve jako loše.

-I u takvoj situaciji mi je zaista bilo jako žao djevojke što se sve ovako dogodilo. I to se dogodilo na najvažnijem početku za nju. Šta možete reći?

-Znate, ponekad mi se čini da kad je čovjeku u početku toliko mnogo dano, da ne govorim o trudu, svi rade jako puno, onda pred njim iskrsne mnogo više prepreka. Iz nekog razloga sam stekla takav utisak.

– Vjerujete li da je Kamila mogla uzeti ilegalni doping?

— Ne želim to da komentarišem.

Razmatranje slučaja protiv Valijeve u Svjetskoj antidoping agenciji (WADA) se odlaže. Ovo će biti jak udarac na njenu psihologiju, da li će  slomiti?

– Šta da se radi, Kamila će morati da očvrsne. Nema druge opcije. Morate da radite ono što volite i nastavite da radite. I pokušajte, koliko god je to moguće, da se ne sjećate šta se dogodilo. I ne razmišljate o tome šta može biti. Samo se fokusirajte na ono što radite.

Nadate li se da ćete vidjeti Kamilu na sledećim Olimpijskim igrama 2026. u Italiji?

– Da, nadam se da ću ih sve tri  vidjeti na Igrama. Iako razumijem da nema puno mjesta, teška je selekcija za uključivanje u tim. Ali očekujem ovo – sve su one jedinstvene djevojke.

– Ali dolaze i mlađe devojke…

— Da, i selekcija će biti veoma teška. Mlade umjetničke klizačice se im već za petama. Želim im svima dobro zdravlje.

– Kako ste se osećali na turniru u Moskvi, jer ste igrali na sceni, a navijači su bili veoma bliski. Da li je to ometalo koncentraciju?

– Da, kad nekome zazvoni telefon ili započnu neki razgovori u blizini, to odvlači pažnju. Ali sudije su sve ovo brzo zaustavile. A kada ste imali različite situacije u karijeri, imate puno iskustva, pokušavate da se isključite iz svega okolo. Posebno ovdje  nema vremena da se obrati pažnja na ono što se dešava. Na kraju krajeva, imate 15 minuta za partiju rapid šaha, a tri za partiju blica. Odavno sam se navikla na ove uslove. Igram, ako se nešto desi u blizini, ne okrećem se, već nastavljam da igram.

© Foto: press služba turnira „Šahovske zvijezde“.

Ekaterina Lahno i Vladimir Kramnik

— Kakav je vaš utisak o turniru Chess Stars? Šta biste rekli da dobijete ponudu da igrate, na primjer, sljedeće godine?

– Naravno, u Moskvi su okupili tako jak tim da je bilo jednostavno nemoguće odbiti. I na kraju krajeva, žene su sada generalno lišene turnira. Ne znam da li ću imati još jednu priliku da igram na turniru sa tako jakim sastavom. A sam susret sa Vladimirom Kramnikom je neprocjenjivo iskustvo. Čak i ako se radi o igri po rapidu, na kraju krajeva, nakon što se završi, možete razgovarati s njim i pričati o nečemu.

Sve dok ste profesionalac i želite nešto da postignete, dok imate ciljeve i ambicije, trebali biste igrati na takvim turnirima. Da nekako napredujete. Ako sledeće godine ponovo budem pozvana da igram ovdje i bude dobar sastav učesnika, onda ću rado učestvovati na turniru.

— Da li ste već igrali sa Kramnikom?

— Ne, nikad, to je bio naš prvi susret. Generalno, ranije nisam imala takvu priliku, igrao je na drugim turnirima (sa osmjehom). Da, nekako smo se ukrstili u Wijk aan Zee (Holandija), on je učestvovao na A turniru, a ja na drugom B turniru. Tada smo bili na istoj sceni, ali nikad nismo bili tako bliski kao ovdje.

— Da se vratimo na turnir kandidata, zar vas ne vrijeđa što se situacija sada odugovlači, jer je FIDE 2022. proglasila godinom ženskog šaha? – Šta mogu reći? Svi smo svjesni da FIDE ima određenih problema. Ali trebalo je barem neko objašnjenje za neizvjesnost s vremenom održavanja turnira. A to nije zvanično urađeno.

„Восхищаюсь Валиевой и жду на Играх“: интервью красавицы-шахматистки Лагно – РИА Новости Спорт, 08.10.2022 (ria.ru)

Radi odlaska na dječije svjetsko prvenstvo podigli smo kredit.“ Majka Aleksandre Gorjačkine priča o razvoju elitne šahistkinje


Piše: Anastasia Ratskevich, dopisnik

Aleksandra Gorjačkina

Tokom turnira ‘Chess Stars’, Larisa Matvienko je govorila o ulozi sporta u porodici Goryachkine.

Aleksandra Gorjačkina, jedna od glavnih zvijezda ženskog šaha, trenutno učestvuje na međunarodnom turniru ‘Chess Stars 2022’, koji se održava u moskovskom kompleksu Crocus City i okupio je 10 vrhunskih velemajstora iz različitih zemalja. Od 30. septembra do 2. oktobra igraju kružni turnir, a zatim blitz 4. i 5. oktobra. Učesnici turnira će 3. oktobra održati majstorske kurseve. Nakon prvih kola, Rus Sergey Karyakin i Indijac Raunak Sadwani su poveli, ali čitava borba tek predstoji.

Uz muškarce, na turniru igraju i djevojke – Ekaterina Lahno i Aleksandra Gorjačkina. Ovog puta 24-godišnju vicešampionku svijeta ne prati njen otac (i trener) Yuri Goryachkin, već njena majka Larisa Viktorovna Matvienko. Roditelji svim silama podržavaju nadu ruskog šaha. U njihovoj porodici sve je vezano sa ovim sportom. U intervjuu za SE, majka Aleksandre Gorjačkine ispričala je kako je počeo šahovski put njene ćerke, o ulozi njenog oca u njenim nastupima, kao i o Aleksandrinoj strasti prema umjetničkom klizanju.

Čitav vikend je sjedila u šahovskoj školi

-Aleksandra je počela da igra šah sa šest godina, a išla je takođe i na stoni tenis. Da li je bilo i drugih sportova?

– Zanimala se za mnogo stvari. Bila je i u atletskoj sekciji, i u umjetničkoj školi, i na engleskom, i na baletu. Probali smo mnoge stvari.

– Da li ste razmišljali o umjetničkom klizanju ili ritmičkoj gimnastici?

-Naša porodica nije bila u bezbrižnom materijalnom položaju da se bavi takvim aktivnostima. Zato smo preferirali masovne sportove, gdje su se okupljale velike grupe djece. Probali smo mnogo toga. Naš grad (Alexandra je rođena u Orsku u Orenburškoj regiji. – Komentar „SE“) je mali, sve škole su bile u blizini.

-Šta je Aleksandra maštala da postane kao dijete?

– Nikada nije bilo ovakvog pitanja. Njeno djetinjstvo je vrlo brzo završilo, a ciljevi su bili odmah jasni.

— A kako je počela da igra šah?

– Njen otac (Jurij Gorjačkin. – Komentar „SE“) je šahista. Radio je u školi šaha. Zato, kada se ćerka vratila iz vrtića, morala je čekati oca. A vikende je provodila u njegovoj  šahovskoj školi. Stoni tenis je također bio prioritet. Dobro je prolazila, atletika je pomogla. Ali desio se nesretan slučaj – Aleksandra je jako razbila glavu i dva mjeseca provela na liječenju. Ovo je bila trauma za čitav život, i nije više išla na tenis. Ostala je samo šahovska  škola.

Za odlazak na Svjetsko prvenstvo uzeli smo kredit

-Da li je Aleksandra imala idola u djetinjstvu?

– Bila je premala za idole kada je počela da igra šah. Pošto joj je šah išao veoma dobro, već u prvom ili drugom razredu škole, Saša je pročitala mnogo knjiga o svjetskim prvacima, znala je sve vrline i mane svakog od njih. Nije bilo posebnih idola, ali ćerka je razumjela šta od koga treba da uzme.

— Kada ste shvatili da je šah ozbiljan za vašu ćerku? Sa deset godina, kada je osvojila dječije svetsko prvenstvo u Vijetnamu?

— Bila je to prekretnica. Još jednom ću reći: naša porodica je imala ograničene finansije. Da bi otišla na Svjetsko prvenstvo, morali smo uzeti kredit u banci. I to tako da bismo ga sa našom platom otplaćivali dvadeset godina. Zato je pitanje bilo teško: idemo ili ne idemo. I Saša je donijela odluku: može li ona da vrati kredit koji će roditelji uzeti za nju ili ne. Rekla je da je ona to dužna. Otišla sam i uzela kredit. Moj muž je bio veoma iznenađen: pitao je šta sam napisala u rubrici „ciljevi“. Rekla sam, „Turizam u Vijetnamu.“ A on je odgovorio da mi ga definitivno neće odobriti. Ali nekako su nam odobrili kredit.

-Možda sudbina?

— Da, čini se. I išli smo na ovo Svjetsko prvenstvo za naš novac. A kada je Aleksandra pobjedila, gradonačelnik našeg grada je pomogao u otplati kredita.

– Ispostavilo se da je ovo bila prekretnica za Gorjačkinu kao šahistkinju.

– Može se reći da je to za nju bilo odlučujuće. Taj šampionat je mogao da bude poslednji turnir u njenom životu, jer nije bilo novca da nastavi da nastupa.

— Da li ste morali da tjerate ćerku da igra šah?

– Imala je jako dobrog trenera – Vladimira Belova. Podučavao je mnogo šahista. Ali izabrali smo ga na osnovu toga što je dobro radio sa šahistkinjama. Trener je u Saši pronašao šampionske sklonosti i one su se vrlo brzo pokazale u radu sa ovim specijalistom. Kako je sve dobro funkcionisalo, nije bilo problema sa motivacijom.

— Da li je Saša imala želju da napusti šah?

– Kod nje se postavljalo samo pitanje da napusti srednju školu. Učila je četvrti razred i sa deset godina postala svjetska šampionka. Sledilo je takmičenje sa temeljitijim pripremama. I neki turniri su donijeli dobar novac. Shvatili smo da joj škola oduzima mnogo vremena i truda. Opterećenje u šahu nije bilo manje nego u školi, morala je da uči četiri do pet sati. A takmičenja su bila periodički tako da Saša nije bio kod kuće po dva mjeseca. I trebalo je riješiti problem sa školom. Kao rezultat toga, eksterno smo došli do sedmog razreda, a zatim prešli na samoučenje i završila devet razreda. I tu je završila školu.

Šah je svuda u porodici

-Ali ona nikada nije htela da napusti šah?

— Šah joj je otvorio svijet. Jer u početku smo živjeli u vrlo malom gradu. A sa šahom su velike mogućnosti. Naravno, nastavila je Saša upijajući sve da ide dalje.

-Da li često pratite svoju ćerku na turnirima?

– Tata ide sa njom na skoro svako takmičenje, jer je on njen zvanični trener. A ja sam sa svojom mlađom ćerkom. Zajedno sa Sašom, nađemo se ako se odmor poklopi. Ili na nekom jako velikom turniru gdje je potrebna super podrška.

– Šta osjećate kada gledate svoju ćerku kako igra na takmičenjima?

– Nema posebnih emocija. Ni u kom slučaju ne treba da budete nervozni. Šta je ovde glavno? Način rada, hrana, san. Da odgovara odjeća, šminka. To su glavna pitanja. Jasno je da protiv nje igraju jaki velemajstori, koji igraju dobro.

– Da li nekako utičete na Sašine šahovske aktivnosti?

– Postoji trener-tata, ne mogu da se miješam, nemam kompetencije. Rado bih pomogla ako bih mogla.

— Postoji mišljenje da moderni velemajstor mora imati svog menadžera da bi stvorio imidž. Mislite li da je ovo važno?

– Naravno da je važno, ali ne može svako sebi da ga priušti. Njen tata takođe djeluje kao menadžer. I ja mogu, ako je potrebno, kupiti karte ili rezervisati hotel. Potrebno je, naravno, veliki štab. Ali ponekad možete proći samo sa mamom i tatom.

– Tata i ćerka su u dobrim odnosima, koliko sam razumeo, nema nesuglasica?

-Imamo porodicu bez nesuglasica. Razgovaramo o svim radnim momentima. I nema toga da svako na sebe vuče. Uvijek dolazimo do konsenzusa.

— Vaša mlađa ćerka takođe igra šah.

– Da, nedavno je osvojila bronzu na Svjetskom prvenstvu u Batumiju.

-Da li je počela da igra šah gledajući svoju sestru?

– Živi u porodici u kojoj je svuda samo šah. Dnevni prenosi, diskusije o partijama, šahisti, noviteti, neka otvaranja. Ne kažem da je jako strastvena za šah. Na to ju je natjerao samo skup informacija.

– Imate šahovsku porodicu.

– Imamo Sašu na čelu, čitava porodica se sada prilagođava prema njoj.

Nije bilo razmišljanja o promjeni zastave

– Pojedini ruski sportisti mijenjaju sportsko državljanstvo. Da li ste razmišljali o tome?

– Apsolutno ne. Nema se tu o čemu raspravljati. Prvo, komplikovano je. Drugo, to je gotovo nemoguće zbog finansija. A ni ja ne želim da ona napusti sport dvije godine. Za igrače ovog nivoa ovo uopšte nije opcija – da propuste godinu ili dve. U drugim sportovima ga  ponekad mijenjaju. Ali svuda postoje pravila.

Šta mislite o drugim sportovima u vašoj porodici? Fudbal, hokej?

– Saša sve gleda, poznaje sve sportiste iz viđenja. Mnogo voli umjetničko klizanje, jako podržava Kamilu Valijevu. Navijala je za Alinu Zagitovu na Olimpijadi, držala je palčeve za nju. I čitav porodica je bila zabrinuta za Valijevu. Sve što joj se desilo bilo je nepravedno! Još uvijek pratimo njene nastupe. Saša je njen najveći fan.

Gledamo i tenis sa čitavom porodicom, gledamo Andreja Rubljova, Danila Medvedeva. Aleksandra takođe voli fudbal i hokej. Ona generalno poznaje fudbalska pravila bolje od muškaraca!

– Navija li za neki tim?

– Ne za tim, ali ima omiljene igrače. Ona će vam sama reći o tome.

„Radi odlaska na dječije svjetsko prvenstvo podigli smo kredit.“ Majka Aleksandre Gorjačkine priča o razvoju sjajne šahistkinje

Piše: Anastasia Ratskevich

dopisnik

Aleksandra Gorjačkina

Tokom turnira ‘Chess Stars’, Larisa Matvienko je govorila o ulozi sporta u porodici Goryachkine.

Aleksandra Gorjačkina, jedna od glavnih zvijezda ženskog šaha, trenutno učestvuje na međunarodnom turniru ‘Chess Stars 2022’, koji se održava u moskovskom kompleksu Crocus City i okupio je 10 vrhunskih velemajstora iz različitih zemalja. Od 30. septembra do 2. oktobra igraju kružni turnir, a zatim blitz 4. i 5. oktobra. Učesnici turnira će 3. oktobra održati majstorske kurseve. Nakon prvih kola, Rus Sergey Karyakin i Indijac Raunak Sadwani su poveli, ali čitava borba tek predstoji.

Uz muškarce, na turniru igraju i djevojke – Ekaterina Lahno i Aleksandra Gorjačkina. Ovog puta 24-godišnju vicešampionku svijeta ne prati njen otac (i trener) Yuri Goryachkin, već njena majka Larisa Viktorovna Matvienko. Roditelji svim silama podržavaju nadu ruskog šaha. U njihovoj porodici sve je vezano sa ovim sportom. U intervjuu za SE, majka Aleksandre Gorjačkine ispričala je kako je počeo šahovski put njene ćerke, o ulozi njenog oca u njenim nastupima, kao i o Aleksandrinoj strasti prema umjetničkom klizanju.

Čitav vikend je sjedila u šahovskoj školi

-Aleksandra je počela da igra šah sa šest godina, a išla je takođe i na stoni tenis. Da li je bilo i drugih sportova?

– Zanimala se za mnogo stvari. Bila je i u atletskoj sekciji, i u umjetničkoj školi, i na engleskom, i na baletu. Probali smo mnoge stvari.

– Da li ste razmišljali o umjetničkom klizanju ili ritmičkoj gimnastici?

-Naša porodica nije bila u bezbrižnom materijalnom položaju da se bavi takvim aktivnostima. Zato smo preferirali masovne sportove, gdje su se okupljale velike grupe djece. Probali smo mnogo toga. Naš grad (Alexandra je rođena u Orsku u Orenburškoj regiji. – Komentar „SE“) je mali, sve škole su bile u blizini.

-Šta je Aleksandra maštala da postane kao dijete?

– Nikada nije bilo ovakvog pitanja. Njeno djetinjstvo je vrlo brzo završilo, a ciljevi su bili odmah jasni.

— A kako je počela da igra šah?

– Njen otac (Jurij Gorjačkin. – Komentar „SE“) je šahista. Radio je u školi šaha. Zato, kada se ćerka vratila iz vrtića, morala je čekati oca. A vikende je provodila u njegovoj  šahovskoj školi. Stoni tenis je također bio prioritet. Dobro je prolazila, atletika je pomogla. Ali desio se nesretan slučaj – Aleksandra je jako razbila glavu i dva mjeseca provela na liječenju. Ovo je bila trauma za čitav život, i nije više išla na tenis. Ostala je samo šahovska  škola.

Za odlazak na Svjetsko prvenstvo uzeli smo kredit

-Da li je Aleksandra imala idola u djetinjstvu?

– Bila je premala za idole kada je počela da igra šah. Pošto joj je šah išao veoma dobro, već u prvom ili drugom razredu škole, Saša je pročitala mnogo knjiga o svjetskim prvacima, znala je sve vrline i mane svakog od njih. Nije bilo posebnih idola, ali ćerka je razumjela šta od koga treba da uzme.

— Kada ste shvatili da je šah ozbiljan za vašu ćerku? Sa deset godina, kada je osvojila dječije svetsko prvenstvo u Vijetnamu?

— Bila je to prekretnica. Još jednom ću reći: naša porodica je imala ograničene finansije. Da bi otišla na Svjetsko prvenstvo, morali smo uzeti kredit u banci. I to tako da bismo ga sa našom platom otplaćivali dvadeset godina. Zato je pitanje bilo teško: idemo ili ne idemo. I Saša je donijela odluku: može li ona da vrati kredit koji će roditelji uzeti za nju ili ne. Rekla je da je ona to dužna. Otišla sam i uzela kredit. Moj muž je bio veoma iznenađen: pitao je šta sam napisala u rubrici „ciljevi“. Rekla sam, „Turizam u Vijetnamu.“ A on je odgovorio da mi ga definitivno neće odobriti. Ali nekako su nam odobrili kredit.

-Možda sudbina?

— Da, čini se. I išli smo na ovo Svjetsko prvenstvo za naš novac. A kada je Aleksandra pobjedila, gradonačelnik našeg grada je pomogao u otplati kredita.

– Ispostavilo se da je ovo bila prekretnica za Gorjačkinu kao šahistkinju.

– Može se reći da je to za nju bilo odlučujuće. Taj šampionat je mogao da bude poslednji turnir u njenom životu, jer nije bilo novca da nastavi da nastupa.

— Da li ste morali da tjerate ćerku da igra šah?

– Imala je jako dobrog trenera – Vladimira Belova. Podučavao je mnogo šahista. Ali izabrali smo ga na osnovu toga što je dobro radio sa šahistkinjama. Trener je u Saši pronašao šampionske sklonosti i one su se vrlo brzo pokazale u radu sa ovim specijalistom. Kako je sve dobro funkcionisalo, nije bilo problema sa motivacijom.

— Da li je Saša imala želju da napusti šah?

– Kod nje se postavljalo samo pitanje da napusti srednju školu. Učila je četvrti razred i sa deset godina postala svjetska šampionka. Sledilo je takmičenje sa temeljitijim pripremama. I neki turniri su donijeli dobar novac. Shvatili smo da joj škola oduzima mnogo vremena i truda. Opterećenje u šahu nije bilo manje nego u školi, morala je da uči četiri do pet sati. A takmičenja su bila periodički tako da Saša nije bio kod kuće po dva mjeseca. I trebalo je riješiti problem sa školom. Kao rezultat toga, eksterno smo došli do sedmog razreda, a zatim prešli na samoučenje i završila devet razreda. I tu je završila školu.

Šah je svuda u porodici

-Ali ona nikada nije htela da napusti šah?

— Šah joj je otvorio svijet. Jer u početku smo živjeli u vrlo malom gradu. A sa šahom su velike mogućnosti. Naravno, nastavila je Saša upijajući sve da ide dalje.

-Da li često pratite svoju ćerku na turnirima?

– Tata ide sa njom na skoro svako takmičenje, jer je on njen zvanični trener. A ja sam sa svojom mlađom ćerkom. Zajedno sa Sašom, nađemo se ako se odmor poklopi. Ili na nekom jako velikom turniru gdje je potrebna super podrška.

– Šta osjećate kada gledate svoju ćerku kako igra na takmičenjima?

– Nema posebnih emocija. Ni u kom slučaju ne treba da budete nervozni. Šta je ovde glavno? Način rada, hrana, san. Da odgovara odjeća, šminka. To su glavna pitanja. Jasno je da protiv nje igraju jaki velemajstori, koji igraju dobro.

– Da li nekako utičete na Sašine šahovske aktivnosti?

– Postoji trener-tata, ne mogu da se miješam, nemam kompetencije. Rado bih pomogla ako bih mogla.

— Postoji mišljenje da moderni velemajstor mora imati svog menadžera da bi stvorio imidž. Mislite li da je ovo važno?

– Naravno da je važno, ali ne može svako sebi da ga priušti. Njen tata takođe djeluje kao menadžer. I ja mogu, ako je potrebno, kupiti karte ili rezervisati hotel. Potrebno je, naravno, veliki štab. Ali ponekad možete proći samo sa mamom i tatom.

– Tata i ćerka su u dobrim odnosima, koliko sam razumeo, nema nesuglasica?

-Imamo porodicu bez nesuglasica. Razgovaramo o svim radnim momentima. I nema toga da svako na sebe vuče. Uvijek dolazimo do konsenzusa.

— Vaša mlađa ćerka takođe igra šah.

– Da, nedavno je osvojila bronzu na Svjetskom prvenstvu u Batumiju.

-Da li je počela da igra šah gledajući svoju sestru?

– Živi u porodici u kojoj je svuda samo šah. Dnevni prenosi, diskusije o partijama, šahisti, noviteti, neka otvaranja. Ne kažem da je jako strastvena za šah. Na to ju je natjerao samo skup informacija.

– Imate šahovsku porodicu.

– Imamo Sašu na čelu, čitava porodica se sada prilagođava prema njoj.

Nije bilo razmišljanja o promjeni zastave

– Pojedini ruski sportisti mijenjaju sportsko državljanstvo. Da li ste razmišljali o tome?

– Apsolutno ne. Nema se tu o čemu raspravljati. Prvo, komplikovano je. Drugo, to je gotovo nemoguće zbog finansija. A ni ja ne želim da ona napusti sport dvije godine. Za igrače ovog nivoa ovo uopšte nije opcija – da propuste godinu ili dve. U drugim sportovima ga  ponekad mijenjaju. Ali svuda postoje pravila.

Šta mislite o drugim sportovima u vašoj porodici? Fudbal, hokej?

– Saša sve gleda, poznaje sve sportiste iz viđenja. Mnogo voli umjetničko klizanje, jako podržava Kamilu Valijevu. Navijala je za Alinu Zagitovu na Olimpijadi, držala je palčeve za nju. I čitav porodica je bila zabrinuta za Valijevu. Sve što joj se desilo bilo je nepravedno! Još uvijek pratimo njene nastupe. Saša je njen najveći fan.

Gledamo i tenis sa čitavom porodicom, gledamo Andreja Rubljova, Danila Medvedeva. Aleksandra takođe voli fudbal i hokej. Ona generalno poznaje fudbalska pravila bolje od muškaraca!

– Navija li za neki tim?

– Ne za tim, ali ima omiljene igrače. Ona će vam sama reći o tome.

Шахматы. Мама гроссмейстера Александры Горячкиной рассказала, как дочь начала заниматься шахматами. Спорт-Экспресс (sport-express.ru)

Kramnik: Nepomniachtchijeve šanse za osvajanje šampionata svijeta su veće


„Od Rusije neće napraviti Švajcarsku“: Kramnik – o životu u dvije zemlje

Piše: Oleg Bogatov

Dopisnik RIA Novosti Sport

XIV svetski šampion u šahu Vladimir Kramnik, koji živi u Ženevi, u intervjuu za RIA Novosti Sport rekao je da se ne osjeća kao svjetski poznata ličnost i da nema dvojno državljanstvo, govorio je o skandalima u vezi sa Magnusom Karlsenom i incidentu sa Sergejem Karyakinom, naveo je razloge neuspjeha ruskog tima na Svjetskim olimpijadama i podijelio svoje utiske o radu sa mladim talentima.

Kramnik će postati jedan od učesnika elitnog Rapid i blitz turnira Chess Stars 2022, koji se održava u Moskvi u Vegas Crocus City od 30. septembra do 5. oktobra.

Sloganom „Sport je van politike“ igraju kako hoće

— Kako ocenjujete FIDE diskvalifikaciju Sergeja Karjakina zbog podrške specijalne operacije koja je dovela do neigranja na turniru kandidata? Da li je imao šanse da osvoji taj turnir?  -Naravno, to nije dobro. I postoji čudna nedoslednost. Jer postoji poznata parola „Sport je van politike“. I sport je zaista izvan politike, ali u jednom trenutku odjednom postaje dio politike, a onda je ponovo napušta. Ovaj slogan se igra kao ‘poteznica’.

Jako bih volio da jasno definišemo da li je sport van politike ili ne. Nadajmo se da će se to jednog dana dogoditi.

Sergej je ipak osvojio pravo nastupa na turniru kandidata. Šteta za njega, mislim da je sigurno imao šansu da se izbori za pobjedu. Ali, opet, šta da kažem? Nemoćni smo da promijenimo svijet, posebno  što je on u poslednje vrijeme, recimo, postao ponekad iracionalan i nepredvidiv.

– Sergeju su vraćena prava, ali je prije nekoliko dana Norveška šahovska federacija pozvala na bojkot turnira sa njegovim učešćem. Kako doživljavate ovaj predlog?

-Više volim da komentarišem odluke nego predloge.

Izgleda da je Švajcarska izgubila svoju neutralnost

-Ali u srijedu je bila odluka. Švajcarske vlasti nisu pustile 12. svjetskog prvaka Rusa Anatolija Karpova u zemlju radi predstavljanja filma o njemu „Svjetski prvak“ u sjedištu UN. Kako se nositi s tim?

-Ovo je suvereno pravo svake zemlje. Druga stvar je da je Švajcarska, naravno, takoreći izgubila svoju neutralnost. Vjerujem da svaka država ima pravo odlučiti šta želi. Moj pristup ovome je oduvijek bio vrlo jednostavan: ako me nećete, nećete, neću tu ići. Čini mi se da ovdje nema potrebe da se bilo ko vrijeđa.

Jaka osoba treba da ima ovakav pristup: ako je ne pustite unutra, onda je gore za vas. Mislim da će Anatolij Jevgenijevič dobro živjeti i bez ovoga i da će se osjećati odlično. To je problem zemlje: ako ne želi da pusti izvanredne muzičare, šahiste, onda ova država neće imati nikakve prednosti. A Anatolij Jevgenijevič to neće ni primjetiti.

Shvaćate da je situacija u svijetu sada vrlo napeta, nervozna i često se donose neadekvatne odluke.

Carlsenova odluka izgleda čudno

– Kako ocenjujete odluku Magnusa Karlsena da odbije da igra meč za svjetsku titulu?

– Svjetski šampion je ipak prije svega čovjek, i on ima pravo da odluči da li će igrati ili ne. Savršeno razumijem da je meč za svjetsko prvenstvo vrlo ozbiljno preopterećenje i, možda, doživio je neku vrstu psihičkog sagorijevanja. I bio je umoran od velikih napora, možda nije bio potpuno spreman.

Očigledno mi je da bi mu druga borba sa Nepomniachchijem bila teža. Jan je, naravno, stekao dosta iskustva i uzeo u obzir greške iz prvog meča.

Ipak, postoji vrlo ozbiljna razlika da li igrate prvi ili drugi meč. Već ste prikupili potrebno iskustvo, naučili ste na svojim greškama, a siguran sam da bi Magnusu bilo mnogo teže.

Magnus je toga bio itekako svjestan, a u kombinaciji s činjenicom da mu je motivacija, očigledno, malo pala, vjerovatno je i donio takvu odluku. Za mene je to malo čudno. Ali on je čovjek druge generacije, ja sam ipak odgojen u duhu da vi kao svjetski prvak snosite povećanu odgovornost. I morate igrati i braniti svoju titulu, ma koliko vam bilo teško.

I ja sam izgorio prije meča sa Anandom, moram priznati. Ali ipak, morate to uraditi. Ali opet, ja ne osuđujem Magnusa, to je samo moje vaspitanje i moje gledište. I to je apsolutno relevantno za njega. Pa on ne želi da igra, izgubio je titulu i to je to.

Malo je šteta, jer on je najveći šahista.

 I da je završio sa nastupima, onda bi sve bilo jasno. Ali on nastavlja, a to malo potkopava značaj titule. Ali, s jedne strane, gotovo sam siguran da će se Magnus vratiti u pravo vrijeme. S druge strane, ovo definitivno nije Janov problem, sada mora da igra sa veoma jakim kineskim šahistom Ding Lirenom. Samo treba da se sabere i pobijedi.

Slična situacija bila je i 1975. godine, kada je Amerikanac Robert Fischer odbio da igra meč, ali to Anatolija Karpova nije učinilo manje velikim svjetskim prvakom. Osvojio je titulu i zatim godinama dokazivao da je veliki šampion. I takva odluka ne bi trebala nekako da iznervira Jana.

Nepomniachtchijeve šanse za osvajanje šampionata su veće

– Može li se Nepomniachtchi smatrati favoritom meča?

— Po mom profesionalnom osjećaju, Jan je favorit. Ali pogrešno je potcijeniti Ding Lirena, on je kolosalan šahista. Samo ponekad igra malo neujednačeno.

Ima trenutaka kada može igrati fantastično jako. Ali bilo je epizoda sa neuspjesima, malo je nestabilan šahista. Meč će biti manje-više izjednačen. A kad kažem da je Ian favorit, to ne znači da mu dajem 80% šansu na pobjedu. Ne, procjenjujem njegove šanse na 55, možda 60%. Ali biće to težak meč.

Na neki način, Janu bi bilo lakše igrati sa Magnusom. Jer shvatite da morate dati sve od sebe i pokazati svojj maksimum da biste pobijedili tako velikog šahistu. Mislim da će Jan početi meč kao mali favorit, a ovo je drugačija psihička situacija. I on se tome treba prilagoditi i pri tome ne preuzimati preveliku odgovornost.

Najveća greška prije meča je misliti da ga morate i morate pobijediti. Ovo djeluje veoma restriktivno. Nadam se da će Jan izbjeći ovu grešku.

Carlsen nije trebao pokrenuti skandal

— Carlsen se povukao sa prestižnog američkog turnira nakon partije protiv Hansa Niemanna. Zatim se na sledećem takmičenju posle dva poteza predao Amerikancu, a nedavno ga je optužio za varanje. Kako ocjenjujete ove postupke i ima li svjetski prvak pravo na takve izjave?

– Mogu reći kao profesionalac na prilično visokom nivou – za partije u St. Louisu nemam apsolutno nikakve sumnje  da je Niemann koristio kompjuterske upute. Ovo se ne vidi, igrala se normalna partija. Ali Magnusu nije dobro išlo: otvaranje je bio loše odigrano i protivnik nije uradio ništa natprirodno. U ovoj partiji ne vidim nikakve preduslove za optuživanje Nimanna.

Druga stvar je da je koristio pomoć kompjutera u online igrama. Ali to ne znači da je Hans to sada uradio. Jer to je mnogo teže uraditi u običnom šahu. Jedino što mislim je da Magnus možda zna nešto što mi ne znamo i da ima bolje dokaze.

Kao osoba koja nije uključena u ovu situaciju, samo sam profesionalno pogledao partiju ​​i nisam našao razloga za barem nedvosmislene optužbe. I dalje mi je čudno vidjeti ovako direktnu optužbu i odustajanje od turnira zbog ove partije. Mislim da vam nijedan vrhunski velemajstor neće 100% reći da su u toj partiji korišteni kompjuterski savjeti, apsolutno svaki šahista sa rejtingom od 2700 može tako da igra. U partiji nije bilo ništa posebno.

Čudna je situacija, onda ova predaja partije. Ne bih se tako ponašao. Ipak, čini mi se da veliki svjetski šampion Carlsen, nije trebalo da se povuče sa turnira i napravi ovakav skandal. To se može uraditi samo u slučaju apsolutno stopostotne uvjerenosti u prevaru. Ali opet, onda bih volio da znam konkretan razlog za tu uvjerenost ubjeđenje.

Prevara se može brzo suzbiti

Da li je varanje uopšte moguće na tako visokom nivou ili ne?

– Teoretski je, naravno, moguće. Ali u praksi, da li se to dešava ili ne, ne znamo. Vjerovatno ne. Ali potrebno je odvojiti online turnire, na kojima je to uglavnom nemoguće zaustaviti, i igru ​​uživo. Ovdje je to prilično teško organizovati, pa ako se to ikada dogodi, onda je ovo potpuno izolovan slučaj.

Još 2012. razgovarao sam sa osobljem FIDE iz komiteta za borbu protiv prevara. I tada sam im rekao o metodama koje se mogu preduzeti da se ovaj fenomen potpuno eliminiše. Od tada se ništa nije promijenilo osim što je dodato nekoliko modernih tehnologija koje će gotovo u potpunosti riješiti ovaj problem.

Potrebne su im neke finansijske injekcije, i tu ne vidim nikakve probleme osim novca. Da zatvorim temu. Kada ovaj problem postoji, često postoji paranoja da neko ima veoma jak turnir.

Ali dešava se, čovjek je u jako dobroj formi, i ima sreće negdje. Komuniciram sa nekim igračima i znam da je situacija prilično nervozna. Nezdravo je, ali ja ću naglasiti ono najvažnije: ovaj problem je apsolutno rješiv, samo je pitanje želja i određenih finansija.

– Možete se nazvati svetskim čovekom, živeli ste u Moskvi i Parizu, sada u Ženevi. A postoje li trenuci kada se javi nostalgija za Rusijom?

— Da, dešava se, ali sada se svijet promenio. Pojavila se nostalgija – uzeo sam avionsku kartu i doletio. Prilično često posjećujem Rusiju i nemam problema s posjećivanjem prijatelja i porodice.

Mlađa generacija će mnoge ‘pomesti’

– Ko od mladih Rusa u narednim godinama može da igra meč za titulu? A kako ocjenjujete potencijal Alireze Firouzje, da li je on budući svjetski prvak?

– Ne bih da navodim imena, to nije baš korektno u odnosu na druge. To je oduvijek bio moj princip – čak i kada radim sa djecom, nikada ne kažem koga smatram perspektivnijim. Nije pedagoški. Naravno, imam neka unutrašnja osećanja ko ima veće ili manje šanse, ali ne vrijedi to javno navoditi.

Firouzja sada nije jedini vrlo jaka generacija. Četiri ili pet Indijaca, zatim mladići iz Uzbekistana i Irana. Ova generacija prati Firouzju, koji je svakako veoma talentovan i koji će još dugo biti vrhunski igrač.

Generalno, on je jedini koji se probio iz svoje generacije, zbog čega se tako sjajno ističe. I sledeća generacija, od 15 do 17-18 godina, kako ja to vidim, biće jednostavno izvanredna. A konkurencija je žestoka.

Zato ne bih izdvajao Firouzju. Naravno, on je jedan od onih pretendenata na titulu svjetskog prvaka. No, naveo bih I Indijce Rameshbabu Pragnanandh, Dommaraja Gukesh, Nihal Sarin, istog Sadhvani Raunaka, koji će igrati na turniru u Moskvi, Nodirbeka Abdusattorova iz reprezentacije Uzbekistana i niz njegovih saigrača.

Mogu garantovati da će skoro svi sigurno biti među prvih deset. A jedan od njih će postati svjetski prvak. A ko je tačno Sadhvani Raunak ne znam (sa osmjehom). Možemo reći da je Firouzja bio prvi u svojoj generaciji koji je ušao u prvih 10, a pratila ga je čitava plejada sjajnih šahista.

Velemajstori iz prvih deset, posebno s obzirom na to da mnogi od njih više nisu mladi, moraju biti na oprezu. I bojim se da će se vrlo brzo sastav prvih deset jako promijeniti, mladi momci će početi da traže svoja prava. I to zahvaljujući  talentu i igri.

Ali i naši šahisti će ih sustići. Osim toga, imamo i trenutne igrače na veoma visokom nivou. Sada se fokusiram na šahiste od 10-14 godina, najbolji će doći nešto kasnije.

– Nažalost, moramo priznati da na listi talenata od 15-18 godina nema jakih Rusa?

– Nema sjajnih igrača, ali dešava se. Ovdje u Indiji, među šahistima s razlikom od dvije godine, ima pet ili šest kolosalnih talenata. Ovo je tako nevjerovatna generacija. Ali to je rijetkost, to je slučajnost.

-I nakon Ananda dugo nisu imali nikoga.

– Da. I odjednom su se svi tako dramatično šahovski razvili u isto vrijeme. I ne može se reći da je naša generacija šahista od 15-17 godina opala, iz nje će izrasti dobri igrači. Ali ne vidim nijednog koji bi se takmičio sa ovim veoma sjajnim zvijezdama.

Ali ovo će trajati samo dvije ili tri godine, a onda će se pojaviti drugi momci.

Ali bila je I jedna nevjerovatna generacija, uslovno rođena 1990. godine – Carlsen, Nepomniachchi, Karjakin, apsolutno fantastični šahisti. Postoje generacije u kojima je koncentracija ogromnih talenata veoma visoka.

I bila je situacija početkom 90-ih, kada smo svi ušli u elitu za samo par godina kao nova generacija – Anand, Boris Gelfand, Vasilij Ivančuk, ja, Aleksej Širov, Veselin Topalov, Petar Leko. I odmah smo ‘pomeli’ prvih deset, za par godina se to potpuno promijenilo, tu su ostali samo Kasparov i Karpov.

Iako je bilo šahista vrlo visokog nivoa – Artur Jusupov, Valerij Salov i drugi. I ostali smo u eliti dugi niz godina. I sada mi se čini da se isto dešava, dolazi moćna generacija. Što mi se, inače, jako sviđa i veoma je zanimljivo.

Ne osećam se kao svjetska zvezda

– Pomaže li vam slava u rješavanju raznih poslovnih i svakodnevnih problema?

– Ne nikako. Ali, ni ne pokušavam. Jednom je bila takva situacija kada sam živio u Francuskoj. Nemam drugi pasoš osim ruskog. I tako sam morao stalno da obnavljam svoju dozvolu za boravak u zemlji. Svake godine sam dolazio, popunjavao neke papire, stajao u redovima, kao i svi ostali, i produžavao.

I nekako sam imao sreće da je veliki zaljubljenik u šah postavljen za šefa imigracionog odjela. I od tog trenutka sve se promijenilo. Zatim sam došao, predao dokumente i stajao u velikom redu zajedno sa predstavnicima afričkog kontinenta. U redu u kojem možete stajati satima.

I odjednom je izašla žena i ponudila se da uđem u kancelariju. Ušao sam i ispostavilo se da je šef čitavog odjela veliki ljubitelj šaha. Kao junior igrao je na  francuskom prvenstvu i kada me je vidio, bio je jako srećan. A zatim mi je rekao: „Recite mi datum kada će vam biti zgodno da dođete pa ćemo vam svake godine sve obnavljati.“

I od tada nisam imao nikakvih problema. Ali ranije mi je bio određen datum, i ako sam u to vreme igrao na turniru, jednostavno nisam znao šta da radim. I onda mi je rekao: “Recite mi datum kada će Vam biti zgodno da preuzmete dokumente“.

To se dešava slučajno. Ali nikada nisam pokušao da to  koristim, i zašto bih? Uvijek stojim u redu sa svima ostalima. Prvo, ne osjećam se povlaštenim da nešto koristim. I drugo, ne osjećam se kao neka zvijezda. Uopšte nemam taj unutrašnji osjećaj.

Za djecu je važno da komuniciraju sa idolima

— Na turniru će 3. oktobra biti slobodan dan, ali Vi imate u planu prilično obiman program. Šta ćete raditi?

– Imaću sastanak sa djecom i održaću majstorske kurseve (na sajtu Vegas Crocus City). Često to radim jer razumijem koliko je važno da dijete upozna igrače čije je partije proučavalo. Sjećam se da kada sam prvi put vidio Mihaila Botvinika i Garija Kasparova, to je bio veliki emocionalni poticaj za mene. I to djeci daje veliku motivaciju, a za njih je to važno.

Ali i ovo mi je važno, jer kada komunicirate sa tako pametnom, entuzijastičnom i iskrenom djecom, onda i sami imate neku novu energiju. Divno je vidjeti njihovu strast prema poslu. I kada imam priliku, svakako se trudim da učestvujem u takvim projektima.

— Koje projekte trenutno nadgledate u Rusiji?

– Nakon što sam završio sa aktivnim šahom, rekao sam da sam spreman da pomognem u svakom slučaju. Tu je, naravno, dječiji centar „Sirius“. Moj rad je prvenstveno vezan za dječiji i omladinski šah na vrhunskom nivou.

S obzirom na situaciju tokom pandemije, kada je bilo teško igrati simultanke uživo, našao sam sponzora i za godinu i po dana smo već održali dosta ovakvih simultanki sa najboljim dječacima i djevojčicama od 10 do 14 godina.

I sam držim predavanja, a mi privlačimo vrhunske igrače da učestvuju. A naši momci već imaju neke uspjehe u međunarodnoj areni.

– Šta vas prije svega pitaju – kako postati svjetski prvak?

– Ne, nije to poenta. I sam sam učio u školi Mihaila Botvinika/Garija Kasparova. Veoma je važno u ovom uzrastu moći učiti od vrhunskih igrača. Jer postoji velika razlika između dobrog trenera i vrhunskog igrača. Velemajstor može o određenim stvarima u šahu govoriti na nivou za koji drugi nisu sposobni ni uz najbolju volju.

Sećam se sebe u ovoj školi: za mene nije bilo važno neko specifično znanje ili tajna koja mi je otkrivena. Ne, nije bilo tajni. Ono što je važno jeste da počnete da osjećate i razumjete razmišljanje takvih legend  kao što su Kasparov i Botvinik. I počinjete usvajati neke stvari o kojima nećete čitati ni u jednoj knjizi.

Da, odgovaram na neka pitanja, ali najvažnije je da talentovani dječak ili djevojčica upije ovu metodu razmišljanja. To je živi primjer. U toj školi sam shvatio kako ovi igrači razmišljaju i to me je jako obogatilo. Nadam se da će se isto desiti i našim dječacima i djevojčicama.

Neće svi postati svjetski prvaci, ali čini mi se da je u pedagoškom radu najvažnije da dijete maksimalno ostvari svoj potencijal. Svako ima svoje sposobnosti, a vi pomažete da se to u potpunosti realizuje. A onda sve zavisi od Svemogućeg. Do kakvih će visina doći, više nije u mojoj nadležnosti (sa osmjehom).

Ne tražite idola, već svoj stil

— Koga ste od poznatih šahista pratili u mladosti?

— Moja prva knjiga bila je zbirka partija Anatolija Karpova, koji je tada bio svjetski prvak. I, vjerovatno, odredili su moj stil igre koliko je to moguće, postao je malo bliži Karpovljevom. Ali onda sam učio u školi Kasparova, koja je takođe imala veoma snažan uticaj na mene. I, možda, po stilu igre sam negdje između njih, imam simbiozu njihovih stilova.

Ali nikad nisam imao idola. Čini mi se da je jako važno razviti svoj stil igre, nema smisla nekoga kopirati. Ako želite da postignete najveća dostignuća, onda u nekom trenutku morate postati svoji. Razvijete neku vrstu vizije igre i sledite je. Shvatio sam to kao prilično mlad, tako da nisam pokušavao nekoga kopirati.

Postignuto više od očekivanog

– Svima su poznata imena 16 svjetskih prvaka. A koga biste naveli među onima koji su svojim talentom bili dostojni titule, a nisu je mogli osvojiti?

-Nema mnogo takvih igrača. Neko jednostavno nije imao sreće, upali su u moćnu generaciju. Na primjer, kada je igrao Garry Kasparov. Vjerujem da je iz moje generacije jednostavno Vasilij Ivančuk  imao nevjerovatan

 talenat. I neko je upao u generaciju Anatolija Karpova, koji je tada bio u zenitu. Isti Viktor Korčnoi, na primjer. Mogao je da pobijedi sve – osim Karpova.

Vasilij Vasiljevič Smislov je uvijek govorio da se svjetski prvaci ne stvaraju, svjetski prvaci se rađaju. Potrebna je neka vrsta predodređenja sudbine, sve bi trebalo da prođe. A isto tako nekako mislim da i ja ne bih mogao postati svjetski prvak, imao sam moćnu generaciju. A onda je tu bio Kasparov. Ali ispostavilo se da sam to postao. Svaka osoba ima svoju sudbinu.

Imao sam malo sreće da sam već sa 15 godina postao dobar šahista i brzo skočio na najviši nivo. A tada sam već mogao sam da se snađem, uključujući i pripreme za turnire. Uostalom, ja sam iz provincije, ne iz Moskve i Sankt Peterburga, ali Karpov i Kasparov od malih nogu su imali starije, iskusnije mentore koji su ih vodili kroz život.

Nisam imao takvu osobu, sve sam nekako radio sam na pokušajima i greškama. Definitivno se ne žalim ni na šta, jer sam ipak uspio postići više nego što sam očekivao.

Nikad nisam imao neku posebnu podršku, sve sam radio sam. Pozivao sam trenere, plaćao njihov rad, sam kupovao karte i tako dalje.

I nisam imao podršku države, koju su, naravno, imali i Kasparov i Karpov. A činjenica da sam postao svjetski prvak bez podrške koju su imali moji prethodnici, čini me ponosnim – zbog činjenice da sam uspio da se probijem sam. Potpuno sam sebi dovoljan, prvi put sam dobio neku finansijsku uplatu za pripremu od saveza tek 2007. godine. I čini mi se da je sve u redu.

Smirenost obnavlja energiju

— Volite li odmjeren i miran život u Švajcarskoj? Ne želite ponekad osjetiti aktivniji ritam?

– Prije svega, bitni su ljudi koji vas okružuju – vaša porodica. I nije važno gdje si, već ko je pored tebe. Naravno, takav ritam je ponekad dosadan, ali, s druge strane, imam puno posla, putovanja i sastanaka. Potrebno je puno energije i možda je tako bolje. Na kraju krajeva, kada dođem kući, u tako opuštenom ritmu, možete sigurno akumulirati potrebnu energiju.

Da sam tamo stalno živio, onda bi mi, vjerovatno, bilo dosadno i teško. Ali ovo je dobro mjesto za vraćanje izgubljene energije. I opet, moja žena je Francuskinja, djeca govore francuski jezik i zgodnije im je tamo živjeti. I odgovara mi.

A tako spori, spori švajcarski ritam života malo ublažavaju stres od putovanja i velikog opterećenja. Čak se sjećam da u prvih šest mjeseci nakon što smo se preselili u Švajcarsku nisam mogao da shvatim zašto se sve dešava tako sporo. Sve teče kao usporeni video. Prvo me to iznerviralo, a onda sam shvatio – kao da je namjerno brzina u javnom životu malo manja. I možda se zato stanovništvo osjeća opuštenije sa sve većim tempom života. A sada sam se navikao na to.

-Znaju li komšije ko ste?

-Da, neko zna. Ali to mi nikad nije bilo važno. Razumijem da me ljudi doživljavaju malo drugačije – kao svjetskog prvaka u šahu. Ali osjećam se kao običan čovjek i mogu lako komunicirati sa različitim segmentima stanovništva.

S tim u vezi, nemam ni neku vrstu snobizma, ni neku vrstu interne slave. Dakle, iskreno, više volim da se prema meni ponašaju bez posebnog obzira, baš kao prema bilo kojoj osobi. Uglavnom, moji drugari su takvi, da li si ti svjetski šampion ili ne, nije im mnogo bitno.

— Da li vaša deca, 13-godišnja Daša i 9-godišnji Vadim, vole šah?

– Ne baš. Naravno, pokazao sam im kako se figure kreću, ali šah za njih nije izazvao neko veliko interesovanje. Moj sin malo igra fudbal, zna sve igrače i ko se gdje preselio. Ćerka je više humanitarno usmjerena i voli muziku i književnost.

Ali ja ih ne prisiljavam. Da, šah je važan za razvoj djeteta, ali ako počne da prolazi kroz fazu „neću“, zašto onda? Ima i mnogo drugih stvari. Vadim, na primjer, lako rješava neke teške matematičke probleme, ali ga šah ne zanima toliko. Pa, dobro.

— Vladimire Borisoviču, šta biste bili da nije bilo vašeg uspeha u šahu?

– Ne znam. Ali ja bih svakako imao neku matematičku ili naučnu  sudbinu, imam takav način razmišljanja. Jer kad sam bio dijete, bilo mi je to zanimljivo i bilo prilično  lako. Ali tada sam se toliko zanio šahom, sve je toliko došlo do tačke da sam već sa šest ili sedam godina bio siguran da ću postati profesionalni šahista.

Djetinjasto, naravno, naivno, ali apsolutno nisam imao san, kao mnoga djeca, da postanem, na primjer, astronaut. I već tada sam shvatio da želim da budem šahista i da ću to biti. Naravno, nisam mislio da ću stići tako daleko. Ali sve mi se toliko svidjelo da bih i da sam postao majstor ili prosječan velemajstor bio srećan.

Ja sam tako specifičan slučaj, ali bih inače išao nekim putem naučnika u fizici ili matematici.

https://rsport.ria.ru/20221001/kramnik-1820482118.html

“Postoje opcije koje će eliminisati mogućnost varanja. Uključujući online šah.” Kramnik o njegovim predlozima FIDE i “Šahovskim zvijezdama”


Piše: Timur Ganeev, dopisnik „Sport Express-a“

Vladimir Kramnik
Fotografija Fedor Uspenski, „SE“

Ovih dana partije 14. svjetskog prvaka možete pratiti uživo u Moskvi.

U petak, 30. septembra, odigraće se prve rapid  partije na turniru “Šahovske zvijezde 2022”. U prvom kolu će Sergej Karjakin igrati sa Ekaterinom Lagno (oboje su učenici čuvene Kramatorske šahovske škole), Francisko Valjeho sa Vladislavom Artemijevim, Aleksandra Gorjačkina sa Ernestom Inarkijevim, Aleksandar Morozevič sa Tejmorom Radžabovom i Vladimir Kramnik sa Raunakuom Sadvanijem.

Poslednji susret posebno je zanimljiv ljubiteljima šaha: 14. svjetski prvak će se suočiti sa 16-godišnjim tinejdžerom koji se smatra najtalentovanijim na svijetu u njegovom uzrastu.

Na ceremoniji otvaranja, koja je održana u “Krokus Sitiju”, imao sam priliku da razgovaram sa Vladimirom Kramnikom. Velemajstor je u intervjuu za “SE” i “Izvestija” govorio o svojim očekivanjima od moskovskog turnira i iznio svoje mišljenje o najpopularnijoj temi u svijetu šaha posljednjih dana.

{„wm“:1}

Učesnici međunarodnog turnira „Šahovske zvijezde-2022“ Sergej Karjakin i Vladislav Artemjev (desno).
Fotografija Fedor Uspenski, „SE“

Kao prvo nisam u Moskvu došao zbog mjesta na tabeli

— Vladimire Borisoviču, kada ste zadnji put igrali u Moskvi u oflajn formatu?

— Na svjetskom prvenstvu u blitzu 2019. Inače, igrao sam dobro (Kramnik je tada zauzeo treće mjesto, a ispred su ostali samo Magnus Carlsen i Hikura Nakamura. – Primj. „SE“).

– Da li ste sa radošću pristali da dođete na turnir “Šahovske zvijezde 2022!”?

– Naravno. Više ne igram na profesionalnom nivou, tako da rijetko viđam mnogo prijatelja šahista (velemajstor Kramnik je najavio povlačenje u januaru 2019. – cca. „SE“). Mnoge nisam vidio dvije ili tri godine. Osim toga, volim da igram šah sa jakim protivnicima. Zato mi je dvostruko zanimljivo i ugodno što sam ovdje. Razumijem da će biti teško igrati u kontekstu jakih igrača koji svakodnevno posvećuju puno vremena šahu. Ali u svakom slučaju, ovo je odlična prilika da testirate svoju vještinu.

– Prije turnira razgovarao sam sa mnogim njegovim učesnicima i svi kažu da je najzanimljivije odigrati partiju sa vama.

-Žele da me pobjede  (smijeh). Jasno je da sam star čovjek. Ozbiljno, razumijem da u partijama protiv mene ovi momci imaju dodatnu motivaciju. Igrate sa svjetskim šampionom, pokušate da ga iznenadite. Ali za mene rezultat nije toliko važan. Prije svega, nisam došao ovdje zbog mjesta na tabeli. Iako, kad sjednem za tablu, ipak ću se naprezati, probati.

– Ko je favorit turnira?

– Vjerovatno Sergej Karjakin. Ali, kako se kaže, kada sjednemo i počnemo da igramo vidjećemo.

— Da li vam je drago što su na turnir “Šahovske zvijezde” došli ne samo ruski, već i strani velemajstori?

– To je dobro. Bez obzira koliko su teška vremena sada, život ide dalje. Morate živjeti sa nečim drugim osim sa vijestima. Uključujući kulturne i sportske događaje. Tačno je da u Rusiji sada nije sve zaustavljeno.

– Šta možete reći o dječijem turniru koji će se održavati paralelno sa vašim? Ima li talentovane djece?

— Još nisam gledao partije kvalifikacija, ali ću to svakako učiniti. Uostalom, radim i sa ruskom djecom u obrazovnom centru “Sirius”. Tako da me zanima da gledam partije, da shvatim da li ima momaka koji obećavaju, kojima treba obratiti paznju, kome treba naci dobrog trenera, ko može da radi sam. “Sirius” radi preko interneta, tako da imam takvu mogućnost.

Magnus Carlsen. Foto: Global Look Press

Ako sve ostavite kako jeste, biće sve više skandala

— Magnus Carlsen je ipak dao izjavu zbog sumnje da je Hans Niemann varao, ali je kao dokaz naveo svoje osjećanje tokom partije s njim u St. Louisu. Mnogi smatraju da je trebalo da ćuti. Šta vi kažete?

– To je njegova stvar. Sve u svemu, ovo je čudna priča. Problem varanja se može riješiti. To je apsolutno rješivo, čak i ako zahtijeva finansijska ulaganja. Dugi niz godina to niko zaista nije radio. A bojim se da ni ovog puta neće biti poduzeti ozbiljni koraci. Skandal će se postepeno zaboravljati, doći će do nekog razgovora i to je to. Iako se, ponavljam, ovaj problem može radikalno riješiti u šahu uživo.

– Koristiti detektore metala na svim turnirima, uključujući i dječje?

— Postoje ozbiljnije varijante koje će praktično isključiti mogućnost varanja u živom šahu. One nisu previše tehnološki sofisticirane, ali zahtijevaju finansijska ulaganja. Ako analiziramo konkretan slučaj sa Magnusom i Hansom, onda mi je teško nešto reći. Na osnovu igre na Grand Chess Tour-u, ne vidim jasan razlog da sumnjam u Niemanna. Ali možda Magnus i njegov tim znaju mnogo više od toga.

– Odnosno, da li igrač Nimanovog nivoa može lako da pobijedi svjetskog šampiona crnim figurama?

— Apsolutno je moguće da šahista sa 2700 nivoa može da dobije takvu partiju protiv Carlsena. Iskreno, Magnusu nije išlo. On misli drugačije. On ima svoje razloge. Ne želim da se fokusiram na to ko je u pravu, a ko nije. Više me zanima rješavanje problema. Kako bi se spriječili takvi incidenti u budućnosti. Ako sve ostavite kako jeste, biće sve više skandala. Od slučaja do slučaja. Tačne optužbe, netačne optužbe. Pošto je ova tema eksplodirala, moramo se njome pozabaviti.

– Zbog varanja, praktično ne igrate onlajn šah?

— Da, definitivno. Svi tamo koriste predloge kompjutera. Ali i ovaj problem se može riješiti. Ali to je teže nego u živom šahu. Ponudio sam svoju varijantu koja je bila dobro argumentovana.

Da li ste to predložili  FIDE?

— Da, FIDE i kompaniji DeepMind. Razvio sam koncept. DeepMind je rekla da su zainteresovani i da bi mogli početi sa radom. Oni će dati zadatak svojim programerima. Mislim da je to stvarno funkcionalan sistem. Znam ljude, ljubitelje šaha, koji su jednostavno prestali da igraju. U skoro svakoj drugoj partiji na internetu naiđete na varalicu. Zato  postaje nezanimljivo igrati.

Pobjednik meča Nepomniachtchi – Ding će biti pravi prvak svijeta

– Nedavno smo razgovarali sa Iljom Levitovim, rekao je da izgleda da je ovo kraj šaha.

— Optimističniji sam. Šah će i dalje opstati.

— Šta mislite o dvovlašću  koje će se uspostaviti u svjetskom šahu u bliskoj budućnosti? Svjetski prvak neće biti najjači šahista po rejtingu?

– To nije strašno. Postoji svjetski prvak, a postoji i prvi šahista po rejtingu. Navikli smo da su ove, da tako kažem, titule u rukama Magnusa. Ali nije uvijek bilo tako. Da, u početku će biti neobično, ali ne vidim globalne probleme zbog toga u šahovskom svijetu.

– Dakle, svi će prihvatiti nova pravila igre?

– Naviknuće se. Nadam se da će Ian Nepomniachchi pobijediti Ding Lirena i postati svjetski šampion. Magnus će nastaviti da igra na super turnirima, sa ciljem da dobije rejting od 2900. Problem je prenaglašen.

– Hoćemo li vidjeti Norvežanina još u meču svjetskog šampionata?

– Siguran sam da će se vratiti u šampionski ciklus i još igrati meč za svjetskog šampiona.

– Da li javnost prepoznaje pobjednika meča Nepomniachchi-Ding kao 17. svjetskog šampiona?

-Ko god pobjedi u meču biće pravi šampion svijeta. Nema sumnje u to. Svako ima pravo da odbije da igra meč za krunu, kao što je to Magnus uradio. Ali onda niste svjetski prvak. Bez obzira koliko sjajno igrate. I to je normalno.

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/vladimir-kramnik-o-predlozheniyah-fide-po-borbe-s-chiterstvom-i-turnire-shahmatnye-zvezdy-intervyu-1979748/

Prvi komercijalni ugovor Sergeja Karjakina star je deset godina


Menadžer Sergeja Karjakina, prvi šahovski menadžer u Rusiji, šef pres službe Ruske šahovske federacije Kiril Zangalis govorio je o važnosti rada promotera za velemajstore, a posebno za mlade.

jul 2018. Moskva. Luzhniki. 1/8 finala Svjetskog prvenstva. Španija – Rusija – 1:1 (pen. – 3:4). Kiril Zangalis i Sergej Karjakin (desno).

— Da li je lični menadžer važan za šahistu?

Kiril Zangalis — Ruski velemajstori su imali menadžere: i Anatolij Karpov i Vladimir Kramnik. Ali prva velika aktivnost u potrazi za sponzorima počela je upravo mojom saradnjom sa Sergejem Karjakinom. Prošlo je deset godina od prvog ugovora.

Za sve koji žele da uspiju ne samo u šahu, već i u životu, važno je imati osobu koja će pomoći. Zadatak velemajstora je da igra šah, o svim ostalim pitanjima odlučuje njegov menadžer. Imam jedinstvenu priliku da kombinujem posao u federaciji, što takođe mnogo pomaže u promociji mog klijenta.

Za deset godina bilo je mnogo ugovora. Posebno bih se zahvalio “Alpari”, kompaniji koja je 2012. godine prva povjerovala u mladog velemajstora Karjakina i potpisala ugovor na četvrt miliona dolara. Tokom godina saradnje, Alpari je uložio više od milion dolara u Sergeja. Karjakin je postao prvi velemajstor u Rusiji – dolarski milioner, zahvaljujući saradnji sa kompanijama.

Tokom godina, privukli smo onoliko kompanija da sarađuju sa Sergejem koliko nijedan profesionalni sportista u Rusiji nije imao: 12 ličnih sponzora od velikih banaka i brendova automobila do kladionica i građevinskih kompanija. Želim da im se lično zahvalim na tome. Deset godina iskustva već omogućava Karjakinu da sklapa lične ugovore bez moje pomoći.

— Da li je važna vještina velemajstora da radi sa sponzorima?

Kiril Zangalis — Tokom deset godina saradnje, mogu reći da se kao primjer mladima može navesti tandem koji se razvio između finansijske komponente Karjakina i njegovog ličnog brenda, bavljenja šahom. Ovaj zadatak nije lak. Sergej ima čitavu ‘slagalicu’. Mnogi su pomogli i Janu Nepomniachtchiju, ali nije bilo tako velike reklamne kampanje.

Moramo odati priznanje Karjakinu, koji zna da radi sa sponzorima. Neki potpišu ugovor i krenu svojim poslom. Sergej je u potpunosti razradio svoj novac promovišući kompaniju u medijima, na društvenim mrežama.

Htio sam da obratim pažnju na mladog velemajstora Andreja Esipenka. Mora dobro da porazmisli o poslu koji bi ga povezao sa sponzorom. Među djevojkama, Polina Shuvalova je veoma talentovana.

— Ovo će promovisati sam šah kao sport.

Kiril Zangalis – Naravno. 2012. godine imali smo tako veliku aktivnost sa Karjakinom da smo bukvalno ‘raznijeli medije’. A tada Sergej još nije bio toliko poznat. Imali smo jedno oružje za PR: Sergej je bio najmlađi velemajstor u istoriji šaha i uvršten je u Ginisovu knjigu rekorda.

– Sada čak i ljudi koji su daleko od šaha znaju ime Karjakina.

Kiril Zangalis — Upravo je meč protiv Magnusa Carlsena postao vrhunac Karjakinove popularnosti. Za četiri godine truda učili su o njemu, ali ne u tolikoj mjeri kao nakon ovog meča. Prije toga je bio neupadljiv četverogodišnji rad. Da nisam započeo tako široku aktivnost sa Sergejem, nikada ne bih dobio poziciju šefa pres službe federacije.

Ilya Levitov je primjetio moju aktivnost i pozvao me na ovo mjesto. 2014. Andrej Filatov je postao predsjednik Ruske šahovske federacije. Vjerovali su mi, a sa Andrejem Vasiljevičem radim više od osam godina. Imamo odličan tandem šefa i pres službe. Inače, Filatov je dosta pomogao Karjakinu u finansiranju prije meča sa Carlsenom i razvoju njegovog ličnog brenda, uložio je svoj novac i visoke veze. Važno je da mladi sportisti i njihovi roditelji od samog početka znaju da je u blizini pouzdana osoba kojoj se može vjerovati. Dozvolite mi da naglasim da su često roditelji mladih šahista ti koji utiču na buduću sudbinu sjajnih talenata, pa im je potrebno da prenesu ogromnu ulogu menadžera budućeg velemajstora.

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/shahmaty-kirill-zangalis-intervyu-menedzhera-sergeya-karyakina-o-partnerah-grossmeysterov-i-piare-shahmatistov-1974251/

Intervju- Khusan Turdialiev,  zamjenik predsjednika Šahovske federacije Uzbekistana


Uspješni nastupi uzbekistanskih šahista

Sportisti Uzbekistana u poslednje vrijeme postižu velike uspjehe na najreprezentativnijim međunarodnim takmičenjima. Tu je na primjer odličan nastup uzbekistanskih sportista na Islamskim igrama solidarnosti u Turskoj. Ipak, posebno mjesto u ovoj seriji zauzima nedavna pobjeda muške reprezentacije na Svjetskoj šahovskoj olimpijadi u indijskom gradu Čenaju. Ovo nije samo velika  senzacija u šahovskom svijetu, ne neki slučajni uspjeh, već izvanredno dostignuće.

Skromna, čak i stidljiva četvorica Uzbekistanaca, ne baš poznati u svijetu sporta – Nodirbek Abdusattorov (17 godina), Nodirbek Yakubboev (20 godina), Javokhir Sindarov (16 godina) i Jahongir Vakhidov (27 godina) u oštroj napetoj borbi između 188 šahovskih timova, u kojima je bilo mnogo vrhunskih igrača, uspjeli su  stići prvi do cilja, postigavši nevjerovatnu, senzacionalnu, pobjedu!

Kako su došli do uspjeha? Kako su  pobijedili svoje protivnike? Naš dopisnik je pokušao da nađe odgovor na ova pitanja od prvog zamjenika predsjednika Šahovske federacije Uzbekistana, zonskog predsednika FIDE za Centralnu Aziju, Khusana Turdialieva.

– U kakvom raspoloženju je naš tim otišao na Olimpijadu? Kakvo je bilo raspoloženje među igračima i trenerima?

Khusan Turdialiev -Momci su bili svjesni da su trenutno na vrhuncu svog nivoa. Zbog izostanka kineske i ruske reprezentacije na turniru, bile su odlične šanse za nagrade. Naš dobro pripremljen tim se nije bojao autoriteta. Momci su se fokusirali na pobjedu.

– Ko je bio kapiten tima? Da li je bilo kontroverzi oko rasporeda po tablama?

Khusan Turdialiev — Iskusni gostujući trener Ivan Sokolov, koji je dugi niz godina radio sa iranskom reprezentacijom, uključujući i zvijezde kao što je Alireza Firouzja, i drugi elitni šahisti, uključujući i one iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Holandije, postao je kapiten reprezentacije. Momci su igrali zajedno, bez sporova, što se vidi i iz njihovih rezultata – sigurna pobjeda na turniru, niti jedan izgubljen meč.

– Da li su igrači i treneri bili zabrinuti kada je propuštena pobjeda u meču sa selekcijom SAD?

Khusan Turdialiev – Naravno, postojao je strah da ovaj bod na kraju možda neće biti dovoljan, ali, s druge strane, u tom trenutku na turniru reprezentacija SAD je važila za izrazitog favorita. U šahu se često dešava da sredinom partije prednost bude na jednoj strani, ali na kraju pobjeđuje onaj koji napravi pretposljednju grešku. Nakon remija sa Amerikancima, uzbekistanski šahisti su vjerovali u svoj konačni uspjeh. Važna prekretnica dogodila se u partiji  između Abdusatorova i Gukeša iz drugog tima Indije. Nodirbek ne samo da je uspio zadržati izgubljenu poziciju, već je na kraju dobio važnu partiju i doveo ekipu na prvo mjesto.

– Da li bi reprezentacija Uzbekistana postala pobjednik da su na Olimpijadi učestvovale reprezentacije Rusije i Kine?

Khusan Turdialiev – I na ovo pitanje je teško odgovoriti, kao i na pitanje: da li bi Robert Fišer pobjedio Anatolija Karpova da se odigrao njihov meč. U svakom slučaju, konkurencija za medalje bi bila veća, posebno kineskih igrača, pobjednika prošle Olimpijade 2018. godine. Istovremeno, vrijedno je napomenuti da često timovi sastavljeni od elitnih igrača sa visokim rejtingom, poput reprezentacije SAD-a i niza drugih, ne pokazuju dobre rezultate na timskom turniru. Isti ti Amerikanci, na primjer, ove godine nisu ni ušli u prva tri.

-Kako ocjenjujete nastup ženskog tima?

Khusan Turdialiev -Na Olimpijadi je učestvovalo oko 200 ekipa. Počevši od trećeg mjesta u rejtingu, norveški tim, u kojem je bio svjetski prvak Magnus Carlsen, završio je na 59. mjestu. Naše devojke, prvi put na ovako odgovornom turniru, startovale su sa 46. mesta, da bi na kraju zauzele 31. mesto. Dobili su potrebno iskustvo, a dalje će njihovi rezultati biti samo bolji.

— Ko je od naših pobjednika najspremniji za borbu za šampionsku titulu u klasičnom šahu?

Khusan Turdialiev – Nodirbek Abdusatorov, svjetski prvak u  rapidu, pokazao je odličan rezultat na Olimpijadi. Trenutno može ravnopravno da se takmiči sa elitnim velemajstorima koji su na putu da osvoje šahovsku krunu.

Uzbekistan planira da bude domaćin Svjetske šahovske olimpijade 2026. Pripreme za to počinju sada.

Razgovarao Igor Saneev

https://e3e5.com/newsitem.php?id=62425

Интервју са Михаилом Пушаром


 JU OŠ „Ilija Kišić“ 7. septembra 2022.

Непосредни повод за разговор са Михаилом Пушаром, учеником 9.а, је Оmладинско првенство Црне Горе које се играло у Подгорици у конкуренцији 35 шахиста. На подгоричком турниру, наш Михаило је био право изненађење, јер је освојио треће мјесто у узрасту до 20 година.

Михаило, зашто баш шах, а не рецимо нешто комерцијалније попут фудбала, кошраке, ватерпола?

Док сам био млађи имао сам више ваншколских активности, нпр. свирао сам клавир, чешће сам ишао на тренинге кошарке, више се дружио са пријатељима по школском дворишту. Али, касније, имао  сам мање времена за те активности, па сам морао да одбацујем јако драге ствари. Прво је био клавир, затим дружење са другарима и на крају сам имао тешку одлуку да бирам између кошарке и шаха. Преовладао је шах, јер сам у њему имао веће успјехе. Међутим, прави шахисти не могу без физичке активности, па се трудим да тренирам кошарку што је чешће могуће.

 Када си први пут заиграо шах, и ко ти је помогао да учиниш прве шаховске потезе?

Први пут сам заиграо шах у својој петој години, када ме је моја старија сестра Јована научила да помјерам фигуре, а затим сам у првом разреду ОШ ,,Илија Кишић” кренуо на шаховску секцију коју води ФИДЕ мајстор, Горан Томић.

Који шахиста је највише утицао на твој шаховски стил? Ко ти је узор?

Разни шахисти су утицали на мој стил игре, али, након неког времена схватио сам да морам да будем спреман у свим стиловима игре, без обзира да ли је позиција била статична или динамична. Тешко ми је да кажем ко ми је узор, јер има више шахиста које цијеним као играче, на пример: тренутни свјетски првак Магнус Карлсен, затим млади индијски велемајстори Rameshbabu Praggnanandhaa и Gukesh Dommaraju.

Што сматраш својим највећим и најзначајнијим шаховским успјесима?

Има их доста… За своје највеће шаховске успјехе сматрам турнир који сам играо у Петровцу прошле године, то је био Европски школски турнир гдје сам освојио пехар и медаљу у категорији до 13 година, затим сам добар успјех остварио и на ФИДЕ мајсторском турниру који се играо у Ђеновићима, гдје сам освојио треће мјесто и 140 ФИДЕ рејтинг поена. И за крај, моја најдража награда је када сам освојио треће мјесто на Омладинском првенству Црне Горе које се играло крајем августа ове, 2022.  године, у изузетној конкуренцији шахиста до 20 година.

Постоји ли неки занимљив догађај или анегдота са шаховских путовања?

Има…. На примјер, када сам се спријатељио са младим индијским шахистом Avyay Gargom на међународном турниру Open Paraćin B, који се играо до 2100 ФИДЕ рејтинг поена.

Имаш ли предлог за популаризацију шаха?

Мој предлог за популаризацију шаха је да се  у свакој школи држи шаховска секција и да се одржавају турнири. Исто тако, сматрам да би било добро да постоје неки шаховски ТВ канали и то би у многоме популаризовало шах међу младима.

                                                                                                            Милица Радуловић 9.а

„Očigledno je da život nema smisla. Ovde smo slučajno.“ Najiskreniji intervju Magnusa Carlsena


Nikita Goršenin, dopisnik

Pročitajte „Sport-Ekspress-u“

Magnus Carlsen. Foto: Global Look Press

Filozofija svjetskog šampiona.

16. svjetski šampion u šahu Magnus Carlsen nedavno je dao najduži intervju u svom životu.

Norvežanin je dva i po sata na svom Youtube kanalu razgovarao sa američkim informatičarem Leksom Fridmanom i ispričao mnogo zanimljivih stvari. Ljubav prema ženi, smisao života, fenomen mladog Kasparova, zašto je razmišljanje o potezu 30 minuta gubljenje vremena, specifične metode pripreme u djetinjstvu i još mnogo, mnogo više. Transkribovali smo ovaj veliki razgovor i napravili izbor najboljih izjava iz njega. Evo šta je Magnus Carlsen rekao svijetu.

Magnus Carlsen. Foto društvene mreže

***

Smatra da su u njegovoj karijeri bila dva vrhunca – 2013. i 2019. godine

“Čini mi se da su u mojoj karijeri bila dva vrhunca – 2013-2014. i 2019. godine. Moje snaga tokom ovih perioda bila je veoma različita. U 2019. godini pripreme otvaranja su mi mnogo pomogle, a 2013. sam radije pokušavao da izbjegnem pripreme otvaranja svojih protivnika. Moja intuicija je svih ovih godina bila malo bolja od ostalih. Čak se i poboljšala, počeo sam da razumijem stvari koje prije nisam razumio.

2013. sam bio mlađi, mogao sam da igram energičnije i to mi je omogućilo da igram bolje u dugim partijama. Za mene je to čak bilo i neophodno, jer nisam mogao da pobjedim svoje protivnike samo pripremom otvaranja. Što se tiče računanja, uvijek sam imao čudan odnos prema tome. Uvijek sam bio jako loš u rješavanju šahovskih problema, to je bio samo moj nedostatak. Prije svega, bilo mi je teško da se koncentrišem na zadatak, da pogledam duboko.”

Ali kada se, inače, takve pozicije zadataka pojave već u samoj igri, često nađem pravo rješenje. Iako to još uvijek nije moja najbolja strana – da računam vrlo duboko. Ali ono u čemu sam dobar je izračunavanje nastavaka sa malim brojem poteza, 2-4 poteza. Dobro vidim nijanse u takvim nastavcima. I takođe sam mnogo bolji od većine igrača u procjeni pozicija. To me odvaja od drugih. Računam nekoliko poteza unaprijed i onda procjenjujem poziciju. U većini slučajeva, stablo opcija je preširoko, tako da ne možete sve izračunati, morate napraviti procjenu pozicije na osnovu znanja i intuicije. Ja to dobro radim.

Magnus Carlsen. Foto društvene mreže

Šta vizualizujem kada razmatram poteze? Ja predstavim tablu u dvodimenzionalnom prostoru. Kada računam nekoliko ogranaka varijante, uvijek vizualizujem jednu poziciju u jednom trenutku. Ostalo sam ostavio po strani. Ponekad ponavljam da ne zaboravim. I često zaboravite nešto kada razmišljate o potezu nekih 30 minuta. Sjedite i mislite: „Ako ja odigram ovamo, on će odigrati ono, onda ću ja poći ovamo, a on će poći tamo, onda ću ja doći ovdje…“ I odjednom shvatite da ste to već razmišljali, ali ste zaboravili. Ovo se dešava kada informacije uskladištite u svom umu.

Kakav je osjećaj razmišljati o potezu 30 minuta? Za mene je 30 minuta po potezu obično gubljenje vremena. Ako razmišljam 30 minuta, onda ne znam šta da radim, tražim nešto što ne postoji. Mislim da je 10-15 minuta razmišljanja u teškoj poziciji korisnije i efikasnije trošenje vremena. Kada široko stablo varijanti postane još šire, morate više računati, raditi više pozicione evaluacije. Dakle, treba da prođete to za 10-15 minuta, ovo je dovoljno za dobru ideju. Veoma, veoma rijetko se dešava da razmišljam 30 minuta i odjednom otkrijem nešto – „Eureka!“ – momenat. Ako ništa nisam vidio za 10 minuta, onda najvjerovatnije neću vidjeti ništa nikada.

U čemu vidi fenomen mladog Kasparova*

“Postojao je tok energije u njegovoj igri. Izuzetno agresivan, dinamičan šah. Ovo mi je jako privlačno, jer ja lično ne pripadam ovom stilu. Zato je Kasparov (* smatran u Rusiji kao strani agent. – primjedba „SE“) za mene poseban.

Do svoje 14. godine Carlsen nije otvorio internet, osim da bi igrao šah

“Kao dijete, nikad nisam mislio da je moguće [postati najbolji na svijetu]. Ali mislio sam da mogu biti najbolji u Norveškoj. Iako sam počeo da igram relativno kasno, znao sam da radim na šahu mnogo više od bilo koga drugog. Znao sam da imam strast koju oni nemaju. Na šah su drugi gledali kao na hobi, kao na slobodnu aktivnost.

Vježbali su par puta sedmično i nastupali na vikend turniru. Ali za mene je bilo drugačije. Sjeo sam za tablu i koristio knjige svaki dan poslije škole. Stalno sam pokušavao da naučim nove stvari. Za internet su bila izdvojena dva sata sedmično, a to vrijeme sam uvijek provodio samo na šahu. Mislim da do 13 ili 14 godina nisam otvarao pretraživač osim da bih igrao šah (smijeh). Nisam mogao brzo da saznam nešto novo, ali čim sam zaronio u šah, odmah sam postao opsjednut i nikad nisam prestao da učim.

Magnus Carlsen. Foto društvene mreže

Šta je za njega ljepota šaha

“Kada vaš protivnik može predvidjeti svaki vaš potez, ali i dalje gubi partiju. To znači da je u ranoj fazi vašeg planiranja, vaša poziciona procjena bila bolja. Dakle, igrali ste vrlo jednostavno, jasno, izgleda da niste uradili ništa posebno, ali vaš protivnik gubi bez šanse.”

U djetinjstvu, prisilni pristup nije na njega djelovao. Zahvaljuje trenerima što ga nisu ometali

“Koji savjet mogu dati šahistima svih nivoa? Veoma mi je teško reći. Veoma sam skeptičan po pitanju savjeta. Možete reći: „Volite šah, budite opsjednuti njime“, ali to ne funkcioniše kod svakoga. Moj slučaj je kombinacija talenta i opsesije. Malo trenera koristi taj put koji sam prešao za svoje učenike. Imao sam sreću da sam imao trenere koji me nisu ometali i dozvoljavali su mi da radim ono što smatram da treba. U djetinjstvu mi plansko-prinudni pristup nije funkcionisao, a ni sada ne funkcioniše.

Moj prvi trener mi je davao vježbe koje trebam raditi kod kuće, ali sam brzo shvatio da mi to ne ide lako. Ili nisam vježbao ili nisam uživao. Ali on je shvatio da volim knjige o šahu. U školi smo imali ogromnu šahovsku biblioteku, a on mi je rekao: „Uzmi knjige koje želiš. Samo se vrati kasnije.“ I upravo sam upao u biblioteku. Na sledećem turniru već sam primijenio neke ideje otvaranja iz knjiga. Onda sam primjenio nešto drugo i tako dalje.”

O ljubavi

Pokušavam li pronaći ljubav? Ne. Ponekad pokušavam, ponekad ne. Pokušavam da nađem svoj put. Sve se svodi na to da radite stvari koje vas čine srećnim. I to vas na kraju čini pristupačnijim za ljubav uopšte. Moja ljubav prema šahu nekad nestane, nekad se vrati, ali generalno uvijek postoji neki minimalni nivo te ljubavi. Što se tiče romantične ljubavi [prema ženi], ona je došla i prošla u mom životu, sada je nemam, ali ne brinem zbog toga. Više me brine da budem dobra verzija sebe. Nije uvijek moguće biti najbolja verzija, ali barem dobra. Ljubav te može, ali ne mora pronaći. Mislim da ne vrijedi da se ubijaš zbog ovoga. Ako se ubijate zbog ljubavi, tražili je ili ne, to će vas sigurno učiniti nesretnim.

Magnus Carlsen. Foto društvene mreže

Misli da život nema smisla

„Očigledno je da život nema smisla. Mislim da smo ovdje slučajno. Nema svrhe, sve će jednom završiti. Ali život je i dalje velika stvar. Čak i ako nema smisla, možete slediti svoje ciljeve. Ali definitivno sam siguran da nema mnogo smisla. Ne vidim smisao- da ga tražim.“

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/shahmaty-pochemu-magnus-karlsen-do-sih-por-ne-zhenat-intervyu-norvezhskogo-chempiona-mira-1967896/

„Pješak koji ne sanja da bude kraljica je slab.“ Bivša predsjednica šahovske federacije priča o novoj zastavi, izborima i obrazovanju intelektualaca


29. avgusta 2022

Godine 2018. govorila je o „šahovskom bumu“ u Bjelorusiji, ali tada su se dogodile velike promjene u životu Anastasije Sorokine. Nakon augusta 2020. kada je potpisala je pismo za fer izbore – morala je napustiti mjesto predsjednice šahovske federacije i napustiti Bjelorusiju. Računi njene škole su blokirani. Istovremeno, Sorokina je četiri godine radila kao potpredsjednica Međunarodne šahovske federacije (FIDE). Ali u avgustu 2022., na izborima u Indiji, nije uspjela zadržati ovu funkciju. Anastasija je u intervjuu za blog “Reflection” govorila o toku izbora i značaju šaha za Belorusiju.

Anastasia Sorokina. Fotografija iz arhive

O izborima: “Imala sam šta da predstavim”

– Ne znaju svi: izašli ste na izbore iz Australije.

Anastasija Sorokina — Da, od 1. aprila 2022. godine sam pod zastavom ove zemlje. 2003. godine sam otišla tamo, tamo mi se rodila ćerka. Do 2017. Predstavljala sam Australiju u raznim pozicijama u međunarodnoj areni. Kada sam se vratila u Bjelorusiju, otvorila sam školu šaha. Postojala je ideja da se Svjetska olimpijada održi u Minsku. Da bih pomogla u njenoj organizaciji postala sam predsjednica federacije, bilo je potrebno ponovo predstavljati Bjelorusiju. Ali, kao što znate, Olimpijada je otkazana. Onda sam morala i ja da odem. Do 24. februara ove godine nisam htjela mijenjati savez. Nadala sam se promjenama. Nažalost, nisu se desile. Status neaktivnog sportiste mi je omogućio da promjenim državu bez duge procedure potvrda. Zato sam se za mjesto potpredsjednice FIDE kandidovala već iz Australije.

Kako je protekla izborna kampanja?

Anastasija Sorokina — U šahu sam, moglo bi se reći, čitav život. Igrala sam, radila kao trener, sudija, funkcioner. Četiri godine bila sam potpredsjednica FIDE. Posljednje dvije godine, otkako sam napustila Bjelorusiju, aktivno sam uključena u društvene projekte. To su ‘Šah za djecu sa autizmom’ i ‘Šah za izbjeglice’. Imala sam šta da predstavim u predizbornoj kampanji. Inače, sastanku Generalne skupštine u Indiji prisustvovao je i predstavnik Bjelorusije, aktuelni predsjedavajući federacije Sergej Sičuk. Rečeno mi je da je bio veliki pritisak na delegate iz drugih zemalja koji govore ruski. Kao, Sorokina je pod progonom u Bjelorusiji, nije joj mjesto u FIDE itd. Možda je to uticalo na mišljenje nekih ljudi. Čula sam da je Sychuk želio da se nađe sa mnom. Ne znam o čemu bi bio razgovor. Rekla sam: „Nema problema. Kandidovala sam se, tako da sam spremna da komuniciram sa svima. Ali sastanak će se održati u prisustvu drugih zvaničnika FIDE, posebno jednog advokata.” Na kraju razgovora nije ni bilo. Iako, uprkos svim pričama, i dalje brinem o bjeloruskom šahu.

— Kako je Sychuk dopušteno da dođe u Indiju?

Anastasija Sorokina — Sankcije se nisu odnosile na delegate Skupštine. Ali reprezentacije Bjelorusije i Rusije ne mogu učestvovati na timskim turnirima pod okriljem FIDE, pa nisu bile u Indiji. Zaista, u avgustu je, pored glasanja, održana i Šahovska olimpijada. Ona koju je Belorusija otkazala 2020.

O Šahovskoj palati u Minsku: „U našoj zemlji nestaje duh antike“

-Recite nam nešto o proceduri glasanja.

Anastasija Sorokina – Izbori su bili veoma napeti. Za četiri potpredsjednička mjesta prijavljeno je 13 kandidata. Pored toga, šema je prilično zbunjujuća: prva tri kandidata prolaze na osnovu proste većine glasova delegata Skupštine, a četvrti mora dobiti više od 50% svih glasova u prvom krugu. Zauzela sam četvrto mjesto sa 63 glasa. Zadovoljna sam koliko me je ljudi podržalo, ali u procentima to nije bilo dovoljno. I u drugom krugu konkurentkinja iz SAD-a bila je jača. U svakom slučaju, nastaviću da radim na društvenim projektima, ženskom šahu i drugim inicijativama u FIDE. Ako bjeloruski sport ne treba moje znanje i vještine, onda na to gledam filozofski. Drago mi je da sam i dalje tražena u međunarodnim strukturama.

Da li se osjećate kao građanin svijeta?

Anastasija Sorokina – Moglo bi se to reći. Poslednje dvije godine živjela

sam u Latviji, gdje sam i magistrirala. Sada sam sa  porodicom u Poljskoj. Ne isključujem da ćemo se preseliti u Australiju. Ali iznutra sam bila i ostala Bjeloruskinja. Često sanjam Minsk… Verujem da ću se jednog dana moći vratiti. Hodati mojim omiljenim ulicama. Ali da li ću ih prepoznati? Na primjer, legendarna šahovska palata na Karlu Marksu: tu je bila prekrasna zgrada sa vitražima, parketom od riblje kosti, debelim drvenim ogradama. Tada je zgrada obnovljena. Ali kako su mogli ukloniti vitraže i parket? Tužna sam što kod nas nestaje duh antike, tradicija se ne cijeni. Još kao devojčica trčala sam po toj prelijepoj palati, s ponosom gledajući igru šahista, mog slavnog ujaka (velemajstora Viktora Kuprejčika).

– Da li je Kuprejčik uticao na vaš interes za šah?

Anastasija Sorokina – Naravno. To se ne odnosi samo na ljubav prema šahu, već i na životne principe. Stvari kao što su prijateljstvo, pristojnost, plemenitost, sposobnost da se drži riječ, upijala sam od djetinjstva. Nikada me nisu grdili zbog ocjena, ali sam imala teške razgovore ako bih, na primjer, lagala. Ovako odgajam svoju ćerku. Bolja je najgora istina od laži. Nažalost, nisam vidjela naklonost bivših kolega u  Bjelorusiji, kada je počeo pritisak na mene. Još uvijek ne razumijem. Uostalom, neki su me poznavali od djetinjstva, ali su zbog nekih svojih strahova odlučili da ćute. Ovo je najveća bol koju još uvijek ne mogu prihvatiti.

Mislite li da uvijek postoji izbor?

Anastasija Sorokina — Da, čak i ako je ponekad veoma težak. To je kao u šahu: možeš napraviti potez i izgubiti. I ponekad žrtvujete figuru, kada je partija skoro izgubljena, ali na kraju ipak pobjeđujete. Svako bira svoj put prema srži života.

O Karjakinovom stavu: „Ovo je van mog shvatanja“

– Bivši potpredsednik Vlade Rusije Arkadij Dvorkovič ponovo je izabran za predsjednika FIDE – da li je to iznenađenje za sadašnju stvarnost.

Anastasija Sorokina — Dvorkovich je pobijedio velikom razlikom. U protekle četiri godine dosta je urađeno: povećani su nagradni fondovi turnira, pojavilo se više takmičenja za žene. Ponavljam, počeli su se baviti društvenim projektima, kojih prije gotovo da i nije bilo.

— Šta mislite o poziciji Sergeja Karjakina, koji je zbog podrške ratu u Ukrajini dobio šest mjeseci diskvalifikacije?

— Njegovi stavovi su izvan mog razumevanja, iako sam nekada komunicirala sa Karjakinom. Vjerovatno bi najbolji odgovor bio: „Bez komentara.“

-Da li je pozicija potpredsjednice FIDEa uključivala platu?

Anastasija Sorokina – Ne. Radije se radi o statusu, prestižu, mogućnosti doprinosa i uticaja na odluke. Možete nešto zaraditi ako učestvujete u projektima. Posla je puno, teško je sve fizički obaviti. U početku sam, naravno, bila uznemirena nakon izbora. Ali sada shvatam da imam više vremena za realizaciju projekata i mojih ideja. Malo sam odahnula.

— Da li biste želeli da postanete predsjednica FIDE?

Anastasija Sorokina – Kako kažu, loš je onaj pešak, koji ne sanja da bude dama. Ja sam ambiciozna osoba. Da vidimo. Ovo je prilično dug i komplikovan proces. Mnogo zavisi od tima sa kojim izlazite na izbore. Plus, naravno, potrebno vam je mnogo menadžerskog iskustva, pristup resursima da biste privukli sponzore.

O prednostima šaha: „To je sposobnost da se procjeni situacija“

– Belorusija je 2020. godine odbila da bude domaćin šahovske olimpijade. S druge strane, nemoguće je zamisliti da naša zemlja sada bude domaćin međunarodnih turnira ovolikih razmjera.

Anastasija Sorokina – Naravno, odlično razumem da posle avgusta 2020. nema govora ni o kakvoj Olimpijadi u Minsku. U najmanju ruku, sigurno ne bih bila uključena u njegovu organizaciju. Pored toga, u najboljem slučaju, samo neke zemlje ZND bi došle na turnir. Ali odluka o odustajanju od Olimpijade u našoj vladi donesena je još prije izbora u Bjelorusiji. Prema zvaničnoj verziji, zbog nedostatka finansija i pandemije koronavirusa. Iako u fazi prijave, država je dala garancije. Tada je bilo veliko razočarenje, jer smo ja i moj tim uradili mnogo posla.

– Nakon blokiranja računa vaše škole, pozvali ste šahovsku i sportsku zajednicu za podršku. Kakva je bila reakcija?

Anastasija Sorokina – Bilo je dosta poruka i poziva sa rečima podrške i savjeta, ali u praksi niko nije mogao da pomogne.

– Kakva je situacija u ovoj fazi?

— Škola je zadržala FIDE licencu. I dalje regrutuje djecu od 3 godine. Akcenat nije na sportskim rezultatima, već na obrazovanju, cjelokupnom razvoju djeteta. Dobro je da postoje ljudi koji su zainteresovani da promovišu šah u Belorusiji i da pomognu u obrazovanju intelektualaca.

– Čini se da danas Belorusiji u principu oni nisu potrebni.

Anastasija Sorokina -Mislim da bi svako trebao učiniti nešto na svom mjestu da spasi naciju. Na primjer, bjeloruski jezik je bio izgubljen. Sada primjećujem da ga sve više ljudi govori. Nije bitno da li je učitelj ili sportski trener. Prije ili kasnije doći će do preporoda nacije.

Kakvu ulogu šah treba da igra u idealnoj Belorusiji?Anastasija Sorokina — Dok sam radila kao predsednica federacije promovisali smo inicijativu ‘Šah u školi’. Bilo je mišljenja da vrijedi, kao i u Jermeniji, uvrstiti šah kao obavezni predmet. Ali bila sam protiv nametanja bilo kakvih ocjena za čas šaha. Bolje je kada se šah koristi kao dodatna aktivnost koja razvija u sekcijama u školi. Ako postoji interesovanje i želja, onda će dijete uvijek moći profesionalno da se bavi. Ali bez obaveza. U Australiji, na primjer, nastava se održava prije škole, za vrijeme pauze za ručak, ili treća opcija, koja je isprobana u Bjelorusiji, je u vrijeme posle škole. I tako, naravno, prednosti šaha su očigledne. To je donošenje samostalnih odluka u životu, sposobnost procjenjivanja situacije i nošenje odgovornosti, a da ne pominjemo razvoj logičkog mišljenja. Uostalom, svaka partija je – kao mali život.

Iz šahovske istorije-intervju sa Botvinikom


Het Volksdagblad, 29.10.1938

Het Volksdagblad intervjuiše šahovskog majstora Botvinika

Takmičiće se osam svjetski poznatih šahista

Čuveni šahovski majstor iz Sovjetskog Saveza Botvinik stigao je u Amsterdam na veliki AVRO turnir koji počinje 5. novembra. Naravno, „Het Volksblad“ nije propustio priliku da se upozna sa slavnim majstorom. Botvinik je odmah pristao da razgovara sa dopisnikom.

Botvinik – Da, stigao sam ranije jer moram malo da se naviknem na klimu vaše zemlje. Ovo značajno utiče na kvalitet igre. Sviđa mi se Holandija – ona je najjača šahovska sila u čitavoj zapadnoj Evropi.

-Ali Sovjetski Savez prednjači u ovoj plemenitoj igri-, primjetili smo.

Botvinik – Da, ali to ne mijenja činjenicu da je Holandija prva u zapadnoj Evropi, tamo je rođen veliki šahista Euve.

-Da li ste profesionalni šahista? pitali smo.

Botvinik – Ne, u Sovjetskom Savezu nema profesionalnih šahista. Ja sam inženjer elektrotehnike.

Ispričao nam je da je 1932. godine dobio diplomu inženjera na Lenjingradskom politehničkom institutu, radio tri godine u laboratoriji, a sada tamo predaje. U slobodno vrijeme igra šah; za vrijeme nastupa na turnirima daje mu se odsustvo.

– Šta možete reći o svojim kolegama učesnicima predstojećeg turnira? Kako procjenjujete vlastite šanse?

Botvinik – Bez sumnje se može reći da je ovde došlo osam najjačih šahista sveta, u najboljoj snazi. Što se tiče snage moje igre, radije bih o tome razgovarao nakon turnira.

Izrazili smo iznenađenje što nije on, Botvinik, već Levenfiš postao šampion Sovjetskog Saveza. Ispostavilo se da Botvinik nije mogao da učestvuje na poslednjem turniru 1937. godine, i na njemu je pobjedio Levenfish. Kasnije se suočio sa ovim majstorom u meču, ali se meč završio neriješeno.

Botvinik – Bez sumnje, u Sovjetskom Savezu postoje još dva majstora dostojna učešća na turniru u Holandiji – to su Ragozin i Levenfish.

Razgovarali smo o predstojećem meču između Flore i Aljehina.

-Ovo je izuzetno važan meč, kaže majstor Botvinik. – Floor je talentovan šahista i ovo takmičenje će pomoći da se bolje ocijeni njegov talenat.

Pitali smo majstora da li će nakon AVRO turnira moći da nastupi u holandskim klubovima. To bi pozdravili mnogi šahisti. On još nema šta da kaže o ovome. Volio bi da upozna Amsterdam i Holandiju, ali će možda morati brzo da ode. Sledeće prvenstvo Sovjetskog Saveza počeće u januaru. Iako tačan datum nije poznat, ali ako počne početkom januara, onda će Botvinik morati da ode odmah po završetku turnira.

Pitali smo Botvinika o popularnosti šaha u Sovjetskom Savezu.

Botvinik – Teško je reći koliko imamo šahista. Šahovski klubovi postoje u skoro svakoj školi, u fabrikama i preduzećima. Školarci posebno vole šah. Prema tome, AVRO turnir u Sovjetskom Savezu će mnogi pratiti sa najvećom pažnjom. Definitivno imamo više od milion šahista.

– A koliko će njih pratiti prvenstvo Sovjetskog Saveza u januaru?

Botvinik -Takmičenje se održava svake dvije godine. Na ovom prvenstvu će učestvovati 18 šahista, među kojima su velemajstori – Levenfiš, Ragozin, Romanovski, Bogatirčuk, Ilja Rabinovič. Pored prvenstva SSSR-a, igra se i prvenstvo sindikata. Sada su tu dva šampiona – Alatorcev iz Moskve i Šamajev iz Lenjingrada.

-Da li su svi amateri? pitali smo.

Botvinik – Da, ponavljam: nemamo profesionalne šahiste. Ali dešava se da jaki šahisti zarađuju dovoljno novca svojim člancima i lekcijama. Ponekad se u potpunosti posvete šahu. Ali oni ne zarađuju novac učestvujući na turnirima.

Mnogo je novih talenata među mladima. Na primjer, Smyslov – prošle godine osvojio je državno prvenstvo među školarcima. Sada ima osamnaest godina, student je.

Prije prvenstva Sovjetskog Saveza održana su dva polufinalna turnira u Kijevu i Lenjingradu. Trajali su 25 dana, svaki učesnik je odigrao 17 partija.

-Da li su uključeni i predstavnici nacionalnih manjina?

-Druže-, odgovorio je Botvinik, -u Sovjetskom Savezu nema nacionalnih manjina. Na turnirima učestvuju predstavnici mnogih naroda Sovjetskog Saveza: Ukrajinci, Gruzijci, Jermeni, Rusi, Bjelorusi.

Nakon polufinala Lenjingrada, Botvinik nije igrao šah i tek sada, na AVRO turniru, vraća se praktičnoj igri.

U Sovjetskom Savezu šah igraju i majstori drugih umjetnosti. Na primjer, muzičari imaju svoj šahovski klub; poznati violinista David Ojstrah i izvanredni kompozitor Prokofjev su odlični šahisti.

-Takođe-, primjetio je Botvinik, -imamo veoma posebne šahiste: šampione Sjevernog pola. Rekao je da je Krenkel, hrabri radio-operater drift stanice, naučio Papanina da igra šah, a postao je i veliki poštovalac ovog plemenitog sporta.

Emil Sutovsky: Aktivnosti FIDE nisu usmjerene na politiku


15.08.2022

Izvršni direktor Međunarodne šahovske federacije (FIDE), Bakuanac, Emil Sutovsky iz Bakua, arhivska fotografija.
© Foto : David Llada

O nedavnoj Svjetskoj šahovskoj olimpijadi, ruskim šahistima, izborima u organizaciji i šahu bez Magnusa Carlsena kao svjetskog prvaka u intervjuu sa generalnim direktorom FIDE.

Svjetska šahovska olimpijada u Čenaju u Indiji postala je glavni timski događaj 2022. godine u ovom sportu. Osim toga, tamo je u Čenaju održan Kongres Međunarodne šahovske federacije (FIDE), na kojem je Arkadij Dvorkovič ponovo izabran na mjesto predsjednika organizacije.

Generalni direktor FIDE Emil Sutovsky u intervjuu za ‘Sputnjik Azerbejdžan’ prenio je utiske o šahovskoj olimpijadi, na kojoj su azerbejdžanski timovi zauzeli sedmo mjesto, govorio o izboru predsjednika međunarodne federacije i sudbonosnoj odluci Magnusa Carlsena da ne brani svjetska titula.

Azerbejdžanski šahisti su dugo u eliti

– Podijelite svoje utiske o šahovskoj olimpijadi. Koliko je bio neočekivan trijumf muške reprezentacije Uzbekistana i neuspjeh američkog tima?

Emil Sutovsky– Treba napomenuti da je Olimpijada održana u izjednačenoj borbi, kako na otvorenom turniru, tako i u ženskoj sekciji. Do poslednjeg trenutka nije bilo jasno ko će postati šampion. Naravno, ovo je veliki uspjeh za uzbekistanski tim. Uspjeh zaslužen i nije slučajan.

Naravno, navijači azerbejdžanske reprezentacije možda neće biti baš zadovoljni rezultatom tima. Momci su igrali pristojno, ali mogli su i bolje. Osjetilo se da im nedostaje nešto za borbu za medalje. Verovatno je odsustvo Teimura Radjabova uticalo. Možda bi njegovo prisustvo pružilo čvrstinu na prve dvije table. Ali s obzirom na način na koji su igrali timovi u prva tri, teško je reći da li bi učešće Radjabova dalo odlične izglede u borbi za medalje. Ovoga puta bilo je jako teško pratiti pobjednike, koji su postigli dosta poena.

Azerbejdžanski šahisti – Azerbejdžanski šahisti

© Foto : Azerbejdžanski šahovski savez

Izdvojio bih žensku reprezentaciju Azerbejdžana. Čini mi se da je ekipa vrlo perspektivna. Gledao sam djevojke kako igraju i vidim da je Gunay (Mammadzadeh) postala pravi vođa tima i da se ravnopravno bori sa skoro svakom protivnicom. Na primjer, pobijedila je Humpy Koneru. I druge devojke su odrasle i ozbiljno igraju šah, dobro igraju otvaranja i pokazuju majstorsku igru.

Mislim da će ženska reprezentacija Azerbejdžana još dugo biti među najjačim. Da je meč poslednjeg kola protiv Gruzije bio malo drugačiji, reprezentacija Azerbejdžana je čak mogla osvojiti i zlato. Neću reći da su igrali dovoljno za zlatnu medalju, ali su već jako blizu lidera. A s obzirom na prosječnu starost tima, mislim da će ženska reprezentacija Azerbejdžana biti među vodećim u svijetu u narednoj deceniji.

Što se tiče Amerikanaca, nije im takmičenje dobro išlo. Caruana i Aronian su igrali slabo. So je igrao relativno dobro, ali ne i izvanredno. Kao rezultat toga, reprezentacija SAD-a, koja je bila ispred najbližeg tima sa više od 50 rejting poena, nije uspjela i izgubila je svoje šanse za prvo mjesto 4-5 kola prije kraja Olimpijade, a nisu uspjeli osvojiti ni jednu medalju.

Azerbejdžan čeka novi talas

– Možete li pratiti trendove u svjetskom šahu na osnovu rezultata prošle olimpijade?

Emil Sutovsky – Treba napomenuti da popularnost šaha raste, vidimo da se pojavljuju nove zemlje među učesnicima olimpijade. U vezi sa Olimpijadom u Indiji došlo je do pravog šahovskog buma. Osim toga, tokom takmičenja sklopili smo dogovor sa Južnom Korejom, koja će biti domaćin Svjetskog kupa 2023. godine. Ako je ranije šahovski život bio fokusiran na 5-6 zemalja ili regija, sada vidimo da igra postaje globalna, FIDE takmičenja se održavaju u različitim dijelovima svijeta.

Azerbejdžanski šahista Ajdin Sulejmanli, arhivska fotografija

U Azerbejdžanu raste novi elitni šahista: Aydin Suleymanli kome se predviđa sjajna budućnost

Do sada smo koncentrisali napore na održavanje događaja koji se pojavljuju u našem tradicionalnom kalendaru. Ali razmišljamo i o održavanju online turnira ili hibridnih takmičenja koja će se igrati online, ali pod nadzorom sudija. Zato se mora osigurati princip „fer igre“.

Ako se vratimo Olimpijadi, želim da istaknem da je uspeh Uzbekistana prije rezultat rada koji je lokalni šahovski savez obavljao dugi niz godina, kada su najbolji treneri dolazili u Taškent i namjenski obučavali mlade šahiste.

U stvari, ista stvar se dogodila i u Bakuu, gdje je odrasla čitava generacija sjajnih šahista. Mislim da će isti talas doći i u azerbejdžanski šah, jer se šah u Azerbejdžanu voli i cijeni. Znam da predsjednik šahovske federacije zemlje mnogo radi u tom pravcu.

Naravno, nerealno je očekivati ​​da će svake godine biti novih talenata, ali kada se šah voli, cijeni i ima društveni status, onda će doći i ovaj talas. Siguran sam da će nova generacija sigurno pojačati azerbejdžanski tim, kao što se desilo sa uzbekistanskim timom.

– Sledeća šahovska olimpijada, samo za mlade, biće održana u Nahičivanu, kakva su vaša očekivanja?

Emil Sutovsky – Održavanje Svjetske omladinske šahovske olimpijade u Nahičivanu je veliki događaj, demonstracija snaga i pravo slavlje šaha. Siguran sam da će takmičenje biti održano na nivou. Generalno, kada je Azerbejdžan domaćin međunarodnih takmičenja visokog ranga, to se dešava uz tradicionalno gostoprimstvo i profesionalizam. Olimpijada mladih u tom pogledu neće biti izuzetak.

Poznati azerbejdžanski šahisti

Naravno, voljeli bismo vidjeti više FIDE turnira u Azerbejdžanu. Jasno je da je tokom pandemije korona virusa došlo do prinudnog prekida. Međutim, sada se sve vraća i siguran sam da će Azerbejdžan u narednim godinama biti domaćin više od jednog međunarodnog šahovskog takmičenja.

Sudbina ruskih timova i izbori

– Reprezentacije Kine i Rusije, tradicionalno favoriti ekipnih takmičenja, nisu nastupile u Čenaju. Ako se odsustvo Kine može objasniti odlukom same zemlje, onda Rusija nije bila tamo iz sasvim drugog razloga. Razmišlja li FIDE o prijemu Rusa u timska takmičenja u dogledno vrijeme?

Emil Sutovsky – Odsustvo Kine je zboh njihovog covid protokola. Kineske delegacije do sada nisu putovale u većem broju ni na jedan turnir u ekipnom plasmanu. Velika delegacija je također trebala doći u Chennai, ali nije. Ovo je, naravno, malo čudno, jer su u čitavom svijetu ograničenja ili ukinuta ili uvelike ublažena. Ali u Kini postoje takva pravila i, nažalost, to utiče na šah.

Što se tiče Rusije, situacija se nije promijenila poslednjih godina. Ostaju ograničenja za nastup ruskih timova u timskim takmičenjima. U jednom trenutku biće moguće razmotriti ovo pitanje, ali trenutno nije na dnevnom redu. Barem do kraja 2022. ovo pitanje ostaje nepromijenjeno.

Ostaje i zabrana održavanja zvaničnih turnira kako na teritoriji Rusije, tako i učešća reprezentacija. Međutim, za pojedinačna takmičenja, igrači nisu suspendovani. U slučaju timova situacija je drugačija. Uoči 2023. ovo pitanje će se ponovo pokrenuti.

– Drugi važan događaj u Čenaju bio je izbor predsjednika FIDE, koji je, da ne krijemo, imao politički prizvuk. Ipak, Arkadij Dvorkovič je odneo ubjedljivu pobedu.

– Izbor predsednika FIDE bio je prilično predvidiv, jer je podrška Arkadija Dvorkoviča bila veoma ozbiljna. Iskreno, nisam očekivao ovako ubjedljivu pobjedu, ali konačan rezultat je naglasio da naš tim radi na takvom nivou da su predstavnici zemalja zadovoljni njime, bez obzira na političku situaciju u svijetu. Iako su u ovom slučaju Dvorkovičevi protivnici igrali upravo na političku kartu.

FIDE predsjednički izbori

Ali očigledno je da aktivnosti FIDE nisu fokusirane na politiku i da su naše odluke objektivne i uravnotežene. Generalno, mnogo je postignuto. Lijepo je i što je sačuvana okosnica tima.

Mislim da je za četiri godine postignuto mnogo, ali naredne četiri godine će biti ozbiljan ispit snage. Međutim, siguran sam da možemo to podnijeti. Ima mnogo ideja, a neke se već realizuju odmah nakon Olimpijade. Spremamo dosta ozbiljne i pozitivne promjene, nove turnire u kalendaru i tako dalje.

Carlsen još može da se vrati

– Možda je jedno od glavnih razočaranja ove godine bilo odbijanje Magnusa Carlsena da brani titulu svjetskog šampiona. Možete li reći o toku pregovora sa Magnusom u Madridu.

Emil Sutovsky – Zaista, bio je sastanak sa Carlsenom u Madridu, na kojem sam i ja učestvovao. Detaljno smo razgovarali o svim pitanjima i bilo je jasno da je krajnje mala vjerovatnoća da će Magnus odigrati meč. Nije dolazio do konkretnih ideja, samo je rekao da mu je dosta odbrane titule i da mu se baš i ne sviđa stalno ponavljanje istorije kada je trebalo da se priprema i brani titulu. Ne sviđa mu se ni format meča, o čemu je pokušao da razgovara, ali nije dao nikakve konkretne predloge.

Ovdje je priča malo drugačija od one sa Fišerom, jer je Amerikanac ponudio neke specifičnosti u kojima je bio spreman da brani titulu. U ovom slučaju, Carlsen to nije uradio. Mislim da se nakon tako teških pet mečeva osjećao umorno. Ali što je najvažnije, Magnus je shvatio da nema više šta da dokaže i naredni duel sa predstavnikom njegove generacije kod njega nije izazvao veliko interesovanje.

Istovremeno, ne mislim da je Norvežanin zauvijek napustio borbu za titulu prvaka svijeta. Posebno s obzirom na novi talas koji se sada pojavljuje, pored Firouzje, tu je indijski šahista Gukeš i uzbekistanski Abdusattarov, koji su brilijantno igrali na Olimpijadi. Mislim da će se, kada Carlsen osjeti da su počeli zaboravljati na njega kao svjetskog prvaka, vratiti u borbu za krunu. Čak i ako će do tada imati najveći rejting. Ne znam koliko će mu vremena trebati da to uradi, ali sa svakom godinom to će biti sve teže i teže. I najviše rejtingovani turniri neće zamijeniti titulu svjetskog prvaka, mislim da je i on sam svjestan toga.

Magnus Carlsen, arhivska fotografija

Međutim, Magnus će nastaviti da igra na zvaničnim FIDE turnirima. Na primjer, sada je učestvovao na Olimpijadi i tamo se dobro pokazao. Čekamo ga i na Svjetskom prvenstvu u rapidu i blitzu koje nikad ne propušta. Možda ćemo ga vidjeti na Svjetskom kupu 2023. – do sada samo ovaj turnir još nije pobjedio.

– Što se tiče meča između Iana Nepomniachtchija i Ding Lirena, da li znate gdje će se održati? Hoće li se promijeniti format meča?

– Trenutno su u toku konsultacije. Mislim da će meč biti održan na visokom nivou, ali još nismo objavili tačno gdje. Ipak, vidim da je interesovanje već sada prilično veliko i predviđanja da meč  neće nikoga zanimati bez Carlsena nisu sasvim opravdana. Naravno, u meču bez Magnusa se nešto gubi, a pri tome čitav šahovski svijet ne može a da ne održi meč za svjetskog šampiona i ne počasti novog šampiona, samo zato što je najjači šahista odbio da učestvuje.

Mislim da će šahovski život biti u punom jeku i meč za titulu svjetskog šampiona 2023. godine biti značajan događaj. Iako je, naravno, Carlsenovo odbijanje da se bori za titulu prvaka svijeta osjetljivo, ono nema kritično značenje.

Эмиль Сутовский: деятельность ФИДЕ не зацикливается на политике – Sputnik Азербайджан, 15.08.2022 (sputniknews.ru)