Apokaliptično viđenje Vladimira Kramnika budućnosti svijeta: „Nešto veliko i neprijatno će se dogoditi“


Evo samo manjeg djela vrlo neobičnog intervjua Vladimira Kramnika kojeg je obavila supruga Borisa Gelfanda- Maja Gelfand

Objavila: Maja Gelfand

Maja Gelfand: U avgustu je u Amsterdamu održana najveća gej parada u Evropi, na kojoj je učestvovalo oko pola miliona ljudi. Moja porodica i ja smo takođe bili u tom trenutku u gradu, pa čak i uzimajući u obzir geografske specifičnosti mjesta, posmatrali smo dešavanja dok smo plovili čamcem.

Bilo je zabavno, naravno. Ali u stvari nismo zbog toga. Tih dana u prelijepom Amsterdamu održan je nezvanični šahovski turnir, na kojem su se u toploj porodičnoj atmosferi srela dva svjetska prvaka, jedan vicešampion, osvajač Grand Prix faze i osvajač Svjetskog kupa. Pa, razumijete: najbolji šahisti na planeti.

Nisam mogla da propustim takvu priliku i zamolila sam četrnaestog svjetskog prvaka u šahu Vladimira Kramnika da mi da intervju. Evo razgovora koji smo imali na večeri u restoranu hotela Astoria.

Maja Gelfand– Vladimire, kako živiš u penziji?

Vladimir Kramnik- Ovo nije penzija, već promjena aktivnosti. Prije toga nisam sumnjao da neću igrati do osamdeset godina. Ali nedavno je ta odluka sazrela i sazrela na potpuno prirodan način. Bar ne žalim zbog toga. Odrezao sam šah. Za mene je to prošlost.

Maja Gelfand– Ali kako zaboraviti skoro četrdeset godina provedenih na šahu?

Vladimir Kramnik- Nisam zaboravio. Ali život ide dalje. Postoji prilika da isprobam nešto novo i ne želim da je propustim.

Maja Gelfand–  Jeste li umorni od šaha?

Vladimir Kramnik- Ne, ne mogu to reći. Iako se, naravno, gube svježina percepcije i motivacije. Zatvorio sam oči i zaronio u potpuno meni nepoznat svet. Još sam dovoljno mlad da naučim novi posao. Ne znam da li će uspjeti ili ne.

Maja Gelfand–  Znači, želite da izgradite novu karijeru ispočetka?

Vladimir Kramnik-Želim da probam.

Maja Gelfand–  I u kojoj oblasti?

Vladimir Kramnik-Trenutno sam još u traganju. Postoji nekoliko projekata koji me zanimaju. Oni su povezani sa vještačkom inteligencijom, sa novim tehnologijama, nečim u oblasti obrazovanja.

Maja Gelfand–  Zar se ne plašite neizvjesnosti?

Vladimir Kramnik--Ne. Ovo nije lak period, naravno. Moram početi gotovo iz početka. Ali upravo to me inspiriše.

Tokom karijere, koja je trajala više od 25 godina, Kramnik je četiri puta igrao meč za svjetskog šampiona, tri puta je postao olimpijski šampion, osvojio je Svjetski kup, dva puta je osvojio šahovskog-Oskara i pobjedio na pedesetak međunarodnih turnira.

Maja Gelfand– Ali možete li sebi priuštiti donošenje takvih odluka?

Vladimir Kramnik-Da, naravno. Srećom, imam izbor; ne moram ići na posao od osam do šest da bih prehranio porodicu. Navikao sam da radim ono što volim. U principu, u bilo kojoj vrsti aktivnosti prvenstveno tražimo emocije. Naravno pozitivne. A kad emocija nestane, postaje dosadno.

Maja Gelfand–  Znači, pogon je nestao?

Vladimir Kramnik- Da. A kad on nestane, postavlja se pitanje: zašto nastaviti?

Maja Gelfand–  I šta vam može dati adrenalin koji vam šah daje?

Vladimir Kramnik- Postoje različite igre. Neko voli politiku, neko voli posao. Tražim nešto što će mi pružiti iste emocije koje sam dobio od šaha.

Vladimir Kramnik uradio je nešto što niko nije uspio dugi niz godina. U meču za svjetsku titulu pobjedio je velikog i strašnog Garija Kasparova i napravio modernu revoluciju u šahu.

  • Pa, da, neko na kraju uspije. Ali mislim da po dostignućima ne mogu da se uporedim sa Kasparovom. Njegovi rezultati i obim igre bili su veći. Ali svaki, pa i najveći šampion, prije ili kasnije izgubi.

Maja Gelfand–  Znači, vi mislite da je svjetska titula pitanje sudbine?

Vladimir Kramnik- Delimično da. Ima puno dostojnih ljudi za nju.

Ogroman stres uticao je na zdravlje Vladimira. Nekoliko meseci bio je primoran da prekine svoje nastupe zbog teške bolesti.

Maja Gelfand–  I, usput, o politici. Na kraju krajeva, imate francusku ženu i francusku djecu. Ali prije nekoliko godina odlučili ste da napustite Francusku u kojoj ste živjeli dugi niz godina i preselite u susjednu Švajcarsku. Zašto?

Vladimir Kramnik- Ne mogu reći da je postojao jedan konkretan razlog. Umjesto toga, više mi se ne sviđa opšta situacija. Po mom mišljenju, budućnost Francuske nije najperspektivnija. Čini mi se da će se ukupna situacija samo pogoršati. Ne vidim nijednu opciju u kojoj bi se odjednom dramatično poboljšalo.

Maja Gelfand–  Da li je to vaš osjećaj?

Vladimir Kramnik- Ovo je analiza činjenica, analiza šire slike. Zaključio sam tako. Možda je pogrešno, ali na kraju, svaki zaključak je subjektivan.

Maja Gelfand– Za Švajcarsku nemate takav osjećaj?

Vladimir Kramnik- Ne. Mislim da su u Švajcarskoj i društvo i politička struktura mnogo razumniji. Iako danas ne možemo biti sigurni ni u šta, pa čak ni u švajcarsku stabilnost.

Maja Gelfand–  Ali uopšte u svijetu, kako ocjenjujete situaciju?

Vladimir Kramnik- Nije baš dobra. Čini mi se da je, naravno, došlo do degradacije. Čini mi se da se svijet kreće u pogrešnom pravcu. Po mom mišljenju, ovo će dovesti do neke velike napetosti.

Maja Gelfand– Mislite, može sve eksplodirati?

Vladimir Kramnik- Da, sasvim. Verujem da je vjerovatnoća velikog rata ili neke velike društvene katastrofe naglo porasla u poslednjih deset do petnaest godina. Čini mi se da se približavamo tački od koje nema povratka, nakon čega će se desiti nešto vrlo veliko i neprijatno. To „nešto“ će povrijediti, naravno, sve i sve oblasti života. Ali tada, na ruševinama će se pojaviti nešto novo. Generalno, politika se sada toliko pretvorila u šou biznis da jednostavno nema smisla prihvatati je ozbiljno. Imam osećaj da u postupcima političara nema sadržaja. Ono što nam daju ne nosi nikakvo značenje. Moramo razgovarati o nekim tvitovima, nekim odijelima, nekim glupostima. Ovo je šou biznis.

Maja Gelfand–  Da li vam se čini da situacija izmiče kontroli?

Vladimir Kramnik- Čini mi se da većina političara ne razumije šta se danas dešava u svijetu. Kako ljudi žive, kako se razvijaju tehnologije, gdje se uopšte krećemo. Oni ne idu u korak sa promjenama koje se dešavaju. Ovi ljudi su zastarjeli. S obzirom na brzinu promjena koje se dešavaju, s jedne strane, i sporost društva i moći s druge, to će neminovno dovesti do neke vrste eksplozije. Sada, na kraju krajeva, ne postoji koncept dugoročnog planiranja. Svi razmišljaju u kratkim kategorijama: pobjedite na izborima, čekate sledeće izbore, vraćate se na birališta. Niko nema strategiju razvoja. I to me stvarno muči.

Maja Gelfand–  Naslikali ste tako apokaliptičnu sliku! Recite mi da li slučajno niste Jevrej?

Vladimir Kramnik- Ovo pitanje brine mnoge. Ne bih imao ništa protiv da sam Jevrej. Ali otac mi je Rus, majka Ukrajinka. I ne samo po pasošu, već su to činjenice.

Maja Gelfand– Pa, to ne može biti ta apokalipsa! Vi ste šahista, inteligentna osoba!

Vladimir Kramnik- Pa, ispada da će biti  tako loše.

http://chess-news.ru/node/26371

Advertisements

Intervju sa Le Quang Liemom


Niz pobjeda Le Quang Liema. Le je pobjedio na 3 jaka turnira u 22 dana

Pošto je Le Quang Liem pokazao zadivljujuću formu, Shahid Ahmed je odlučio da sazna kako je postigao tako rijedak uspjeh. Bivši svjetski šampion  u brzopoteznom šahu i najjači vijetnamski  velemajstor pristao je na intervju.

Shahid Ahmed: Kakav je osjećaj na kraju  pobjediti na Kontinentalnom šampionatu Azije,
pošto ste više puta bili blizu toga?

Le Quang Liem:  Zaista je to bilo nešto posebno, posebno uzevši u obzir da nijedan šahista iz Vijetnama nikada nije to ranije uspio. Već sam nekoliko puta bio blizu toga, ali sam pri kraju turnira propuštao svoje šanse. Dakle, ovo mi se dostignuće čini kao ostvarenje sna.

Shahid Ahmed: Pošto ste počeli turnir sa remijem, da li ste očekivali da ćete pobjediti na Šampionatu Azije?

Le Quang Liem: Jasno da nisam bio sretan kako sam počeo turnir, ali sam se ipak nadao. Znao sam da je to dugačak turnir, tako da je sve bilo pod kontrolom. Nisam se previse brinuo, već sam se koncentrisao samo na to da igram najbolje. Svaki turnir ima svoje izazove.

Summer Classic je bio najteži u šahovskom smislu jer su svi učesnici bili vrlo jaki, dok je World Open bio fizički najzahtjevniji, zbog zgusnutog rasporeda. Što se tiče kvaliteta partija, najdraža mi je pobjeda na Summer Classic-u.

Shahid Ahmed: U čemu je tajna, kako ste pobjedili na tri turnira za redom?

Le Quang Liem: Nema nikakve tajne. Jednostavno naporno radim kako bih se poboljšao. Takođe, jednom kad pobjedite na velikom turniru, vaše samopouzdanje dobija poticaj i često ste u stanju da prenesete tu dobru formu na sledeći turni.

Shahid Ahmed: Na polovini turnira Summer Classic  ste bili na poslednjem mestu. Kako ste uspjeli da se vratite i osvojite turnir?

Le Quang Liem: Mislim da je jedan od razloga moje slabe igre u prvoj polovini turnira Summer Classic što nisam imao vremena da prevaziđem jet lag. Posle Azijskog kontinentalnog šampionata u Kini, vratio sam se u St. Louis uveče 16 juna, a Summer Classic je počeo posle podne 18 juna. Posle prve polovine turnira, jednostavno sam pokušao da se malo odmorim i prilagodim strategiju za preostale partije. Srećom, pobjedio sam tri partije u drugoj polovini, i to uspio da pobjedim one ključne.

Shahid Ahmed:  Koje su Vam omiljene partije na Azijskom kontinentalnom šampionatu, Summer Classic-u i World Openu?

Le Quang Liem na šampionatu Azije 2019

Le Quang Liem: Omiljene partije su mi pobjeda protiv Firoujze (Šampionata Azije), protiv Xionga (Summer Classic) i protiv Nyzhnyka (World Open).

Shahid Ahmed: Svi znamo da ste pobjedili na brzopoteznom šampionatu svijeta 2013 i da ste jaki u svim formatima igre. Koji je vama omiljeni format?

Le Quang Liem: U poslednje vrijeme sam se uglavnom fokusirao na klasični šah. Ja sam onaj tip igrača koji uvijek nastoji da odigra najbolje poteze, pa najviše volim klasični šah, jer imam vremena da dobro razmislim.

Shahid Ahmed: Pošto ste dobro prošli na dva uzastopna turnira u SAD, da li postoji plan da promijenite federaciju?

Le Quang Liem: Nikada nisam mnogo razmišljao o promjeni federacije, i ne vidim razlog da to sada uradim.

Shahid Ahmed: Ko je vaš trener/sekundant?

Le Quang Liem: Često treniram /učim šah sa nekim prijateljima, ali nemam redovnog trenera/ sekundanta. Povremeno mi jaki velemajstor prijatelj pomaže tokom važnih turnira. Ako uđem u prvih 10-20 igrača, možda ću moći da platim nekog sekundatna puno radno vrijeme.

Shahid Ahmed: Šta radite u profesionalnom smislu/akademskom?

Le Quang Liem: Diplomirao sam na Webster univerzitetu (u St Louisu) prije dvije godine u smjeru finansija i mendadžmenta. Od svoje mature sam se fokusirao na šah. Volio bih da vidim koliko daleko mogu da stignem kao profesionalni šahista.

Shahid Ahmed: Šta mislite o novom Azijskom juniorskom šampionu IM Nguyen Anh Khoi-ju?

Le Quang Liem: Raduje me novi uspjeh Nguyen Anh Khoi-ja, koji će uskoro postati 11. vijetnamski velemajstor. Iako on definitivno ima veliki potencijal, još uvijek je prerano prognozirati da li može da dostigne 2600 ili 2700. Danas ima jako mnogo perspektivnih mladih igrača i osvajanje titule velemajstora je samo prvi korak prema svijetu profesionalnog šahiste. Nadam se da se on može još poboljšati.

Shahid Ahmed: Kakva je šahovska scena u Vijetnamu?

Le Quang Liem: Šah je postao mnogo popularniji u Vijetnamu poslednjih godina. Imamo određenu državnu pomoć, posebno za mlade šahiste. Ipak, glavni problem za većinu vijetnamskih šahista je izbor između šaha i akademskog života kada ostare. Mi, uključujući i mene, nemamo nikakve sponzore kao što imaju šahisti u drugim zemljama. Zato je teško da se neko odluči da posveti život šahu. Jedini igrač kojeg znam, koji je dobio značajnu sumu od privatnih sponzora od vijetnamske kompanije je IM Nguyen Anh Khoi.

Shahid Ahmed: Mnogo puta ste pobjedili ključnepartije. Kako se psihički pripremate za takve partije?

Le Quang Liem: Mislim da je glavna stvar da se fokusiram na šahovsku tablu i naučim kako da kontrolišem emocije. A na kraju, pobjeđuje onaj ko najbolje igra.

Shahid Ahmed: Šta planirate sledeće?

Le Quang Liem: Moj sledeći turnir je Belt and Road China Hunan međunarodni šahovski open koji će se igrati od 28 jula do 7 avgusta u Hunanu.

Shahid Ahmed: Hvala vam za vrijeme koje ste odvojili za ovaj intervju. Želim vam sve najbolje u vašim budućim naporima.

Le Quang Liem: Hvala

https://en.chessbase.com/post/winning-asian-is-like-a-dream-come-true-le-quang-liem

Nikita Kim: „Nije neophodno da budemo kao Leonid Iljič, da sjedimo na funkciji dok se ne preselimo na drugi svijet…“ (2. nastavak)


(2. nastavak)

E.SUROV: Pitanje da bi se razjasnilo. Ispostavilo se da je ranije, u prvim godinama rukovođenja Vladimira Mironoviča, bilo drugačije? On je imao dovoljno vremena za šah, a vi?

N.KIM: Da, apsolutno. Ovo je vjerovatno glavni razlog.

E. SUROV: I da li sam ispravno shvatio da i vi sada napuštate rukovodeću funkciju?

N.KIM: Vjerovatno je bolje formulisati pitanje malo drugačije: da li je tačno da ostavljamo šahovske aktivnosti Vladimir Mironovič i ja? Odgovor: definitivno ne! Izvinjavam se što govorim za njega – vjerovatno će i sam reći bolje. Samo sam se oslonio na svoja osjećanja.

Da, sada imamo drugačiji vektor razvoja. Ali, što je čudno, to je upravo da nam ovo daje velike šahovske mogućnosti. Daću primer umrežavanja sa ozbiljnim ljudima iz biznisa, razumjevanja njihovih potreba, potreba GR sektora. Kod mene je to u poslednjih godinu i po, kod Vladimira Mironovicha je uvek bilo tako. Mi ne “ispadamo” iz šaha, naprotiv, svako od nas postaje jači, imamo više prilika, a šahu možemo donijeti više koristi. Kako će izgledati ova konstrukcija? O tome će odlučiti novi predsjednik.

Ovdje je potrebno napomenuti da je Lazarev sam formirao tim, sam je odlučio sa kim je efikasniji i koji pravac smatrati prioritetnim. To jest, on je potpuno nezavisna osoba. Ali na početku smo razgovarali o približnim stvarima, konstrukcijama – kako, ko i gdje će biti. Na primjer, planirano je da Palikhata – ako prihvati predlog – stupi u interakciju sa ŠMF na nivou nadzornog odbora ili upravnog odbora – ne znam tačno kako će se ta struktura zvati. Ona, inače,  nije postojala ranije u Moskovskoj šahovskoj federaciji, a Lazarev planira da je sam formira.

Sergej Evgenijevič i ja smo razgovarali o poziciji jednog od potpredsednika. To će biti funkcija bez plate (nje i ranije nije bilo), bez vezivanja za operativni sistem, bez vezivanja za papire i dnevne operacije.
Jednostavno, postoje segmenti – to je PR, interakcija sa tržištem, GR, program „Šah u školama“, u kojem sam ja vjerojatno jedan od najboljih, barem među onima koji vole šah. A ako Lazarev vidi potrebu, onda ćemo naći pogodan oblik interakcije u korist šaha u Moskvi.

E. SUROV: Da vas prekinem – recite mi, kako se pojavila kandidatura Lazareva?

N.KIM: Kada smo donijeli zajedničku odluku, shvatili smo koliko je važno u moskovskom šahu pronaći kandidata koji bi odgovarao nivou sadašnjeg predsjednika. Imali smo samo tri kriterijuma. To je mogućnost osobe (prvenstveno finansijska) da osigura svakodnevne aktivnosti ŠMF-a, a po mogućnosti i za njen dalji razvoj. Tu je i želja da se radi. Ovo je veoma važno, jer ako nema želje za to i interesa, onda je konstrukcija najčešće krhka i propada. Možda ne za mjesec dana, ali se za godinu dana priča završava. I konačno, tu je i treći element – to je ljubav prema šahu. To je upravo bio kamen spoticanja, na primjer, u razgovorima sa drugim potencijalnim kandidatima. Imali smo vjerovatno dvadeset sastanaka sa ljudima na najvišem nivou, i svaki put slagalica se nije nije sklopila. Ili nije bilo interesa, ili nije bilo mogućnosti, ili je čovek bio indiferentan prema šahu. A mi smo željeli da izaberemo onog ko bi imao sva tri elementa.

Pojavio se Lazarev – i postalo je jasno da je to najvjerovatnije odgovarajuća osoba. S jedne strane, on je ozbiljan biznismen iz građevinskog biznisa, s druge strane, on je na čelu Šahovskog saveza Centralnog federalnog distrikta, i zaista mu je stalo do šaha, spreman je da mu posveti vrijeme i sredstva. Pored toga, on je pametna i pristojna osoba, mogu to reći po prvim interakcijama. To jest, sve je govorilo i govori u prilog činjenici da je on dostojan kandidat.

Ali onda tu je – praksa. A ona, kao što znate, može imati mnoga iznenađenja. Ali čini mi se da u ovoj situaciji ova iznenađenja mogu biti samo prijatna.

E. SUROV: Znate, gledao sam video koji je snimio Vasilij Papin, koji je prisustvovao sastanku. I praktično prve riječi koje Lazarev kaže nakon izbora: “Razgovarali smo sa upravom RCF-a – oni to podržavaju”. Kako to shvatiti? Dakle, rukovodstvo RCF-a ga je zapravo blagoslovilo za ovo?

N.KIM: Zamislite: neka osoba zaroni u neku rijeku – on je, u principu, plivao u sličnim, ali ovo je druga rijeka – turbulentnija, nepredvidljivija i zasićena strujama. Znam da je Sergej Evgenijevič održao ogroman broj sastanaka i prije nego što je donio odluku, i prije nego što se kandidovao – sa šahistima iz Moskve, sa RCF, sa FIDE, sa Palikhatom, sa mnom. To jest, imao je dosta komunikacije, i na osnovu toga, on formira svoju poziciju, svoj program, svoju viziju kako bi se šah trebao razvijati u Moskvi. Čini mi se da je to normalno.

E. SUROV: Vidim. Koji su glavni ciljevi i ciljevi Moskovske šahovske federacije sada?

N.KIM: Verovatno sada pitate za moje mišljenje, i ono je potpuno poznato. Jedinstveni faktor koji ometa razvoj šaha u Moskvi je odsustvo našeg doma , naših prostorija, mjesta gdje bismo mogli da održimo turnire za dvije hiljade ljudi (kao što je Moskva Open), i za 500-600 ljudi (kao prvenstvo Moskve među djecom). Ovo je teško pitanje. Preko sedam godina sam se tome posvetio i ne mogu reći da sam postigao fenomenalne rezultate. Nadam se da će Sergej Evgenijevič uspjeti. Pojaviće se Moskovski šahovski dom – pojaviće se neka vrsta stabilnosti i održaće se drugačiji nivo kvaliteta takmičenja. Ovo je veoma važno.

E. SUROV: Šteta je što ponekad morate odgovarati za dvoje odjednom – i za bivšeg predsjednika i za sadašnjeg. Ali svejedno – zašto Palihata nije rešila ovo pitanje? Za sedam godina nije postigao napredak u tome?

N.KIM: Ne mogu reći da nije napredovao. Obavili smo sve relevantne procedure. Napisana su sva potrebna pisma, održani su svi sastanci. Ali nije bilo dovoljno sreće . Ipak, ovo je globalno pitanje. Da li zato što šah još nije na Olimpijskim igrama? Ovo je još globalniji problem, koji zahtjeva još više energije i veću podudarnost zvijezda. Ovo je ista stvar. Možda nismo stigli do prave osobe, možda iz nekih drugih razloga. Barem u ovome nismo uspjeli. Evo, vjerovatno, prije svega moja krivica, tako da ću se korigovati: ne „mi“, već ja nisam uspio.

E. SUROV: I dalje me zanima kako je došlo do promjene predsjednika. Bio je to vanredni kongres? U stvari, on nije planiran?

N.KIM: Da, prošli smo sve potrebne procedure, prema Ustavu, objavili saopštenje o vanrednom kongresa dva mjeseca ranije, objavili dnevni red u kojem je postojala tačka o izboru predsednika. Prema tome, mislio sam da će se Sergej Lazarev kandidovati za ovu funkciju, bilo je to poznato svima u Moskvi istog dana. Svi su imali priliku da se kandiduju. Štaviše, tokom sastanka, konkretno smo pitali sve prisutne da li postoji osoba koja je spremna da bude konkurent Sergeju Lazarevu. To se nije desilo, tako da je glasanje svedeno na izbor (ili ne-izbor) jedne osobe.

E. SUROV: I još. Šezdeset pet delegata – i svih šezdeset i pet glasova za. Za mene je to donekle iznenađujuće. Ispostavlja se da su svi iznenada zadovoljni jednom osobom koja se iznenada pojavila?

N.KIM: Znate, ne mogu govoriti u ime svih šezdeset pet ljudi. Ali dozvolite mi da pokušam da smislim analogiju kako ja to vidim. Zamislite da ste imali sponzorski ugovor sa „Mercedesom“, koji vam je omogućio, da vodite normalan život, a pored toga ste dobili za vožnju i automobil mercedes. Mercedes iz sopstvenih razloga nije obnovio ugovor i tražio da im se automobil vrati. Ali u isto vrijeme, zahvaljujući prijateljstvu, zahvaljujući toplim odnosima, dogovorili su se da će se ugovor sa vama proširiti na BMV. To jest, nemate alternativu između mercedesa i BMV-a, već imate alternativu između BMV-a i nule. Prema tome, čini mi se da su svi ovo razumjeli, jer su shvatili da je sada važno podržati tu osobu. Mislim da je najmanje važno da je Lazarev i prije izbora održao niz susreta sa šahistima, ostavio dobar, topao utisak. Vidjeli su u njemu osobu koja razumije pitanja, poznaje ih i namjerava razviti šah u Moskvi. Zato se, vjerovatno, pojavio takav jednoglasan stav. Uvjeravam vas, nije bilo nikakvog pritiska, to je sigurno.

E. SUROV: I usput, već možete li da imenujete ljude koji će tačno biti u timu novog predsednika?

N.KIM: To je njegova odluka i njegova vizija – nije sasvim u redu da ja iznosim svoje hipoteze o određenim ljudima. Po mom mišljenju, on je o tome govorio na našem sastanku ŠMF-a, a ja sam imao utisak da još nije odlučio. To jest, on vidi ‘kičmu’, a tu su poznata imena koja znate. Ali on će procijeniti koji će od njih jednostavno biti korisniji za rad u šahovskoj federaciji u Moskvi. Neko će napustiti tim, neko će, naprotiv, doći i upasti u njega. Opet, ne postoji Politbiro u kome ljudi sjede do smrti. Čini mi se da će proći neko vrijeme i da će se formirati okosnica ljudi koji će donijeti najveću korist federaciji.

Još mi je važno da kažem jednu stvar. Želim da se zahvalim, u ime Vladimira Palihate, na njegov zahtjev i zbog mene, timu sa kojim smo radili. Žao mi je, biće malo dugo, ali ću nabrojati sva imena:

Marat Balgabaev
Daria Nosova
Artiom Akhmetov
Lidia Bagirova
Eldar Mukhametov
Sergei Mogiliov
Katia Saran
Olga Riabushkina,
ranije – Katia Volkov, Liuda Smirnova, Natalia Salii i svi ostali koji su sarađivali sa Moskovskom šahovskom federacijom.

Svako od njih je imao svoj pravac, vlastitu zonu odgovornosti, a mi smo sa sigurnošću znali da možemo da iznesemo zadatak zato što će to rješavati profesionalci koji će ga izvoditi kreativno i maksimalno.

Takođe želim da se zahvalim svim šahistima, trenerima, organizatorima i sudijama Moskve.

Zahvaljujući šestom predsedniku FIDE Kirsanu Iliumzhinovu i šefu kancelarije FIDE u Moskvi Beriku Balgabaevu, rektoru RSSU Natalije Počinok, kolegama iz Moskomsporta i Ruske šahovske federacije.

Pa, I lično zahvaljujem Vladimiru Palikhati za ovih sedam godina rada i podrške moskovskom šahu.

E. SUROV: Hvala vam!

(Kraj)

http://chess-news.ru/node/26195

Nikita Kim: „Nije neophodno da budemo kao Leonid Iljič, da sjedimo na funkciji dok se ne preselimo na drugi svijet…“


U Moskvi je došlo do promjene rukovodstva šahovske federacije. O tome razgovaramo sa potpredsjednikom Moskovske federacije Nikitom Kimom.

(1. nastavak)

E.SUROV: Nikita, recite nam kako je sve počelo, odakle je došla priča o novom predsjedniku, zašto je Vladimir Palikhata otišao i kako se pojavio Sergej Lazarev?

N.KIM: Prije otprilike godinu dana razgovarao sam sa Vladimirom Mironovichom, i on je rekao da bi volio završiti rad na funkciji predsjednika Moskovske šahovske federacije. Zašto? Sve se svodi na glavni izvor našeg života – na vrijeme i na pitanje kako ga koristiti. Potrebno je razumjeti (a to vjerojatno i znate) da je Vladimir Palikhata čovjek i krupan biznismen. Na primjer, u njegovim preduzećima radi oko 20 hiljada ljudi. Što znači biti poslodavac za toliko ljudi? Prije svega, budite se svaki dan u hladnom znoju i razmišljate o tome kako im isplatiti platu. Za njega je to zaista važno, jer govorimo ne samo o oko 20 hiljada radnika, već i o njihovim porodicama, o njihovoj djeci. I svaki dan donositi odluke za desetine miliona dolara. A za to je potrebno potpuno posvećivanje i koncentracija.

Zbog toga, što je opterećenje svakim danom sve veće, sve je više i više obaveza, mislim da se u jednom trenutku postavilo pitanje: da li ovde ima mjesta za šah? Ili će biti u režimu punog radnog vremena ili samo nadziranja poslova. Ako je prije dvije godine bilo vremena za šah, sada ga jednostavno nema.

Razgovarali smo i, što je čudno, naša vizija situacije potpuno se poklopila, jer se i ja, nadam se, mijenjam. Naravno, imam manji obim poslovnih zadataka od Vladimira Mironovića, ali oni su izuzetno segmentisani i zahtevaju punu koncentraciju. Za vas, Zhenia, ovo bi trebalo biti potpuno shvatljivo, jer je to medijski biznis. Upravljam sa nekoliko firmi i imamo takozvanu “lokomotivu” – magazin Inc, danas glavni portal o malom i srednjem biznisu. Da budemo jasni, počeli smo u Rusiji prije tri godine, a onda, kada je riječ o poslovnim publikacijama, svi su govorili o “Vedomostima”, “Kommersantu”, “RBK”-u i “Forbes-u”. A sada smo uz njih -i mi  „velika petorka“. To, naravno, nije cilj, jer su vas i mene učili da priznamo samo prva mjesta. Prema tome, mediji i biznis su kao šah. Veliki i divni svijet sa isto tako divnim ljudima, sa svojim pravilima igre i uspehom , koji se stalno menjaju, zahtjevaju adaptaciju i razvoj. I tamo postoji misija – koja nije manje važna nego ona u šahu.

Imao sam misiju u šahu – pokretanje i implementaciju programa “Šah u škole”, a i ovdje je i misija jasna – možemo li nešto učiniti za ovaj ruski biznis, možemo li promijeniti negativni vektor svijesti koji je ostao iz Sovjetskog Saveza u odnosu na poslovne ljude. Verovatno da, i mi to već radimo.

Generalno, ovo je tako dug preludij koji objašnjava motivaciju. Ali, u stvari, moja vizija se poklopila sa onom Vladimira Mironoviča. Oboje volimo šah, ali oboje nemamo dovoljno vremena za svakodnevni rad na njemu. Vrijeme je za promjenu. I ovde nije neophodno da budemo kao Leonid Iljič, da sjedimo na funkciji dok se ne preselimo na drugi svet. Neophodno je krenuti dalje, tako da će biti bolje i za šah i za nas. Sve je to zbog efikasnosti.

(uskoro nastavak)

Intervju sa Davidom Navarom (3. nastavak)


E.Surov: S kim imate veliki plus od manje-više poznatih šahista, i sa kim – veoma veliki minus?

David Navara: Imam 4 od 4 sa Janom Smeetsom iz Holandije. U klasičnim partijama još uvijek imam sa Fabiano Caruanom +2, ali u St.Louisu sam u rapidu i blicu od njega izgubio sve tri partije. Iako sam tada u blicu sakupio pola poena više od njega, tada nije on igrao blitz tako jako kao sada.

Imam „plus“ sa nekoliko šahista, sada je teško sjetiti se.

E.Surov: Sa kim imate najveći minus? S kim vam je neugodno da igrate?

David Navara: Sa Hikaru Nakamurom. Izgubio sam skoro sve partije u klasici (osvojio sam 0,5 iz 6), u brzom i blitz tempu još tri izgubio u istom St. Louisu. Ali nakon turnira smo igrali blitz prijateljske partije i uspio sam da pobjedim obje. Naravno, on se nije potpuno posvetio igri, jer partije nisu bile zvanične. Teško mi je da se igram sa njim, on je svakako jači, to je stvar stila, i tako dalje. Ali nisam morao da izgubim sa takvim velikim rezultatom, ali desilo se.

E.Surov: Vjerovatno svaki šahista ima tako neprijatnog protivnika. Kako to možete objasniti?

David Navara: Neugodan protivnik je stvar stila, psihologije i tako dalje. Ali i ja imam oscilacije u formi – kad sam u dobroj formi, mogu da pobjedim skoro svakoga, posebno bijelim figurama, ako se odluči na žestoku borbu. Ali kad sam u lošoj formi, mogu izgubiti od svakoga, a ne samo velemajstora. Kod mene je ovo velika razlika. I na svim turnirima gdje sam se sreo sa Nakamurom, bio sam neuspješan. Nekako nisam imao dovoljno energije, zbog čega naravno, krivim sebe – morao sam da se nosim sa svojim problemima. Postoji takva ironična izjava velemajstora Panova: „Ja sam čitavog života u slaboj formi.“ U mom slučaju nije tako. Ali, recimo, na turnirima sa neprijatnim rivalima, najčešće sam prošao slabo, kao i sa istim Nakamurom. Ali sa nekim imam veliki plus u moju korist – recimo, sa internacionalnim majstorima ili velemajstorima, i gde god smo se sreli, dobro sam nastupao na takvim turnirima.

Ovo je samo dio intervjua, a čitav možete da pročitate na http://chess-news.ru/node/26149

Intervju sa Davidom Navarom (2. nastavak)


E.Surov: Rekli ste da je protivnik bio jak. Da li ste osjetili razliku između njega i ostalih rivala? Izgubili ste od mnogih.

David Navara: : Da, on pravi manje grešaka, veoma je teško pobjediti ga.

E.Surov: Neki gledaoci su rekli da igra kao kompjuter.

David Navara: Ne baš kao kompjuter, ali on je veoma jak igrač – treći na svetu. Ako neko igra jako, a kompjuteri igraju jako, do neke mjere potezi se mogu poklapati. To ne iznenađuje. Ako uzmemo neki veći turnir, pobjednik takvog turnira uvek igra pomalo kao kompjuter. Samo zato što je bio u dobroj formi i pobjedio.

E.Surov: Moguće je da će Ding Liren ubuduće odigrati meč za svjetskog šampiona. I želim da vas pitam o njemu sada, jer će možda kasnije ovaj intervju biti ponovo čitan kada se on bude borio za krunu. Da li  bi kao osoba koja je igrala s njim, mogli da date neki savjet? Šta treba da se uradi da bi ga porazili? Koje su vaše subjektivne misli?

David Navara: Pobjediti ga je veoma teško. I da ne bi izgubili od njega, mora se igrati vrlo precizno, biti dobro pripremljen, pripremiti  iznenađenja – onda je, po mom mišljenju, ranjiviji. Pokušao sam da eksperimentišem, ali to nisam uradio baš dobro, jer nisam tako jak igrač. Mislim da je on i dalje igrač koji napreduje i da može da napreduje još više. Pretpostavljam to potvrđuje činjenica da još  nije pobjeđen od Magnusa Carlsena. Ali kada bi otišao na meč sa njim, on bi se nesumnjivo dobro pripremio, i Magnusu bi bilo teško. Ja sam Ding Lirena  pobjedio dvije partije – jednu u blitzu i jednu u klasičnoj partiji.

E.Surov: Da li je to bila istorijska klasična partija kada ste prekinuli njegov niz partija bez poraza?

David Navara: Ne , Maksim Vachier-Lagrave je prekinuo njegov niz bez poraza, a onda sam ga, nakon nekoliko mjeseci, ja pobjedio, a onda ga je Pentala Harikrishna pobjedio u Kini.

E.Surov: Ali ipak, on je već bio veoma jak.

David Navara: Da, ali da je tada igrao sigurno, kao što obično igra, partija bi se vjerovatno završila remijem. Ali on je odlučio da rizikuje, da se odluči za oštru opciju, pošto moja igra na tom turniru nije bila dobra, a osim toga, odigrao sam dvije veoma dugačke partije za redom. I u tom trenutku sam samo uspio da odigram dobru partiju. On je igrao ležerno, i ja sam nekako uspio da pobjedim. Ali on me pobjedio mnogo više partija, ne samo u ovom meču. Prije toga, imao je rezultat sa mnom u ubrzanom šahu, čini se +1. Ali sada, naravno, jasno je da je postao jači.

E.Surov: Da li se sjećate rezultata sa svim vašim rivalima u mečevima? Barem poznatijim.

David Navara: Mislim da se sjećam. Ali ne sećam se tačno s kim sam u kojoj godini igrao.  Nekih se sjećam, na primjer, 2003. godine pobjedio sam velemajstora Korčnoja 1,5-0,5.

(Uskoro nastavak)

Intervju sa Davidom Navarom (1. nastavak)


E.Surov: Davide zdravo! Sreli smo se na ženskom šampionatu Češke. Da li pratite ženski šah?

David Navara: Ne nešto posebno, ali pratim. Jednostavno sam odlučio da posjetim ovaj turnir, da pozdravim vodeće češke šahistkinje i ništa više. Najčešće pratim igre na internetu, jer mi nije toliko interesantno da pratim klasične partije uživo. Komentarisanje klasičnih partija je druga stvar, tu je potrebna takva vrsta aktivnosti, a to mi je zanimljivije. A ja ovdje samo pratim partije, bez obzira čije su to.

E.Surov: Ne mogu da vas ne pitam u vezi sa ovim, da li ste pratili ženski turnir kandidata? I šta mislite o njemu?

David Navara: Pratio sam ga, ali nisam uvijek imao vremena da ga pratim u potpunosti. Turnir je bio veoma jak, bilo je osam jakih šahistkinja, svaka je mogla da pobjedi. Ali Aleksandra Gorjachkina je bila u boljoj formi, pobjedila je vrhunski i uvjerljivo.

E.Surov: Znate, sada postoje razne diskusije o formatu turnira: da li je potrebno toliko igrati kada je važno samo jedno mjesto? Uostalom, svi shvataju da od nekog kruga takmičenja neki učesnici samo doigraju partije i ne bore se ni za šta.

David Navara: Ne znam. Koliko ljudi, toliko mišljenja. Po mom mišljenju, dvokružni turnir od osam šahista u ovom slučaju je dobar format. S druge strane, možemo reći da nokaut turnir ne traje manje od takvog turnira, naprotiv. Da, u kružnom turniru doigravaju partije od nekog kruga se ‘dogravaju’, ali na nokaut turniru svaka partija ili skoro svaka može biti odlučujuća, što, po mom mišljenju, nije tako prijatno. Svi ili skoro svi završavaju turnir sa porazom (mislim u meču, ne u pojedinačnoj partiji). Samo mislim da će svaki format imati svoje pristalice i kritičare. Ali, po mom mišljenju, format je dobar.

E.Surov: Bez obzira na to koliko razgovaram sa ljudima, sve više sam uvjeren da ne postoji idealan format. Da li vama više odgovara kružni turnir?

David Navara: Da, više mi odgovara. Čak mi se svidjelo kada se muški i ženski šampionat svijeta održavao u ovom formatu – na primjer, 2005. i 2007. godine. Ovi turniri su se pokazali atraktivnim. S druge strane, naravno, moglo bi biti drugačije. Ali tada su mi se sviđali ti turniri- s obzirom na partije i tako dalje.

E.Surov: Onda je sve prešlo na mečeve. Ali da krenemo ne na mečeve svjetskog prvenstva, već mečeve u kojima ste učestvovali. Odigrali ste svoj redovan godišnji meč i još jednom niste uspjeli da pobjedite svog rivala. Kakvi su utisci iz tog meča?

David Navara: Naravno, malo sam bio uznemiren svojim nastupom u posljednjem danu igre. Mislim da sam prvog dana igrao normalno, ali moj protivnik je igrao jače. Drugog dana sam igrao prilično dobro, i moj protivnik takođe. Trećeg dana sam igrao loše.

E.Surov: I šta se dogodilo? Kako se to može objasniti?

David Navara: To mi se događa. S jedne strane, mogu to objasniti činjenicom da sam jako loše spavao. S druge strane, protivnik je odigrao čitav meč bolestan, ali to nije uticalo na kvalitet njegove igre. Naravno, jasno je da je, kao igrač, primjetno jači od mene, ali ipak nisam morao da izgubim sa takvom razlikom. Dva dana sam se borio dostojanstveno, a on je već imao prednost, iako je igrao tri partije bijelim figurama i četiri crnim. Ali poslednjeg dana sam se raspao. Ja imam takve dane kada mi glava uopšte ne radi, a teško je uraditi nešto po tom pitanju. U partijama po klasičnom sistemu još uvek nekako radi, ali u unbrzanom šahu, pa čak i sa tako jakim protivnikom, plus crnim figurama… Veoma je teško nositi se sa svim ovim.

(uskoro nastavak)