“Imamo problema sa darovitim šahistima. Možda tamo gdje država pomaže ima i šaha?” Intervju sa osnivačem kanala Levitov Chess (4. nastavak)

– Kada ste 2010. došli u Rusku šahovsku federaciju, prihvaćeni ste kao stranac: kao osoba bez šahovske pozadine, koja će upravljati federacijom. To ste sigurno osjetili?

Ilja Levitov – Naravno. Mnogo mi je pomogao Kramnik, koji se odmah javno založio za mene, ali ipak. Ponekad sam na sebi hvatao sumorne poglede starijih: sad, ne zna da igra, ali ovdje nešto komanduje…

Sjećam se da sam već na poziciji predsjednika uprave RCF-a odletio u Irkutsk na glavnu ligu ruskog prvenstva. Ljeto, bio sam u majici, farmerkama i patikama. I ovdje se također treba sjetiti da je prije mene ovu poziciju imao Aleksandar Grigorijevič Bakh – zaslužna osoba, već 70 godina, uvijek u odijelu.

Na aerodromu su me dočekali čelnici Irkutske federacije. Prvo su dugo gledali u patike, a onda sam čuo kako jedan drugom šapuće: „U redu je! Naš momak.“

Zaista, vrlo brzo je nepovjerenje preraslo u odlične odnose, sa toplinom se sjećam ljudi sa kojima sam radio u RCF-u

– Da li ste za 4 godine rada u RCF-u uspjeli da uradite nešto na šta možete biti ponosni?

Ilja Levitov – Nisam sklon da se precenjujem, ali mislim da smo uradili mnogo dobrih stvari. Iz nekog razloga, zaista se sjećam Aljehinovog memorijala u Luvru i u Ruskom muzeju u Sankt Peterburgu. Organizovati turnir u inostranstvu, u Parizu, sa učešćem najboljih velemajstora – to je bilo super. To je bila ideja sadašnjeg predsjednika RCF-a Andreja Filatova.

Tada je bilo puno ideja, kvalitetnih projekata – dobro vrijeme. A rukovodstvo koje je došlo nakon nas, zapravo, nije ništa promijenilo. Oni su samo uzeli naše i nastavili da se kreću u istom pravcu.

– U to vreme, Arkadij Dvorkovič je vodio federaciju. On se lično udubio u posao – ili je to bilo formalno?

Ilja Levitov – On je tada imao glavni posao – pomoćnik predsjednika, pa je postao potpredsjednik vlade… Uglavnom, bilo je dovoljno posla. Ali vrlo je ugodno raditi sa Dvorkovičem, nismo imali problema.

– Kada je bio na čelu međunarodne federacije, niste ga pratili. Zašto?

Ilja Levitov – Zato što me nije pozivao tamo, iako sam to jako želio. Činilo mi se da mogu učiniti mnogo dobrog, ali, očigledno, to su bile iluzije.

“Čisto kao ljudsko biće, razumijem Carlsena. Ali kao profesionalac, on degradira.”

– Rekli ste da varanje može ubiti šah. Zašto?

Ilja Levitov – Varanje je zaista egzistencijalni problem za šah. Ne znaš protiv koga igraš. Šta uraditi s tim, kako to riješiti – niko ne zna. Na internetu se, na primjer, već razvio nekakav koncept: 9 od 10 ljudi igra pošteno, a svako zna za jednu osobu koja ponekad može prevariti. Nema dokaza, samo se zna.

Ali na najvišem nivou trenutno je ili malo ili nema varanja.

– Šta je sa pričom sa Hansom Nimanom? Carlsen je odbio da se igra s njim.

Ilja Levitov – Upravo o tome sam govorio. Talentovani dječak stiže, uz malu pomoć, i iznenada pobijedi Carlsena crnim figurama. A onda nestaje. Gdje je Niemann sada? Gdje je oluja, juriš, napadi, precizna igra u završnici? Sve partije, on sada igra na svom pravom nivou, zaboravili su na njega.

A takvih će priča biti mnogo. Doći će nova generacija, neoplemenjena moralom, i idemo dalje. A dječija takmičenja, gdje nema posebne kontrole? Jasno je da postoje tehnička sredstva za borbu protiv varanja – kašnjenje prenosa, neka vrsta ometača… Ali lako ih je zaobići. Mali uređaj umetnut u uvo – i to je to.

Dovoljno je da dobar šahista pogleda predlog kompjutera 1-3 puta u partiji da pobijedi bilo koga. Često je dovoljan jedan ispravan potez u teškoj poziciji – i tada će igrač sve učiniti sam.

– Magnus Carlsen je odbio da igra meč za Svjetskog šampiona. Da li je moguće da potpuno izgubi interesovanje za šah i da ne nastavi da igra?

Ilja Levitov – Možda. Magnus je mnogo vremena posvetio šahu od ranog djetinjstva. U njemu je prošao sve, postigao sve, došao do statusa najboljeg šahiste našeg vremena i deset godina se držao na ovoj visini. Odigrao je neke od najtežih mečeva za svjetsko prvenstvo. A onda je odjednom shvatio: kada ću živjeti? Hoće li čitav moj život proći između Wijk an Zeea i odbrane Nimzowitscha? Imam 32 godine, želim da živim za sebe.

Lično ga dobro shvatam.

– Da li je Liren Ding pravi svjetski šampion?

Ilja Levitov – Svakako. To što je Carlsen izgubio interesovanje za šah predstavlja problem za samog Magnusa. Čak i kada je igrao meč protiv Jana, Karpov je komentarisao u našoj emisiji. I sjećam se da sam ga tada pitao može li se Carlsen nazvati velikim šahistom. Anatolij Jevgenijevič se malo zamislio i rekao: „Sačekajmo još malo.“ Možda je već nešto osjetio…

Ponavljam još jednom: čisto ljudski, savršeno razumijem logiku Carlsenove odluke. Ali, naravno, kao profesionalac, ono što sada radi jeste degradacija. Čovjek nadoknađuje one godine mladosti i mladosti koje nije imao zbog igranja šaha.

Levitov je intervjuisao Kasparova 50 sati. Da li su razgovarali o politici?

– Na svom kanalu imate projekat „24 sata sa Garijem Kasparovom“. Kako ste došli do toga?

Ilja Levitov –  Na internetu ima puno kretena koji pričaju o Kasparovljevim partijama. Pune su gluposti, pričanja basni. U početku sam samo želio da Garry Kimovich sam priča o svom naslijeđu. Nisam mislio da će se to pretvoriti u tako masivan projekat. Ali kada smo sjeli jedno preko puta drugog, tempo se sam od sebe ubrzao. Sada je snimljeno 50 sati grubih snimaka, a nije daleko od kraja.

– Kakav je Kasparov u ličnoj komunikaciji?

-Ponekad sjedim preko puta njega i sjetim se sebe kao djeteta. Dok sam čitao o njegovim mečevima, gledao na TV-u… I odjednom – evo ga, evo, odgovara na moja pitanja. To je ostvarenje sna.

Da li je teško komunicirati sa Garijem Kimovičem?

Ilja Levitov – Veoma! Nakon svakog snimanja dođem i odem u krevet na tri sata. Onda pojedem nekoliko Snickersa. Ima neku ludu energiju. Čini se da se tokom razgovora osjećate normalno, a onda izađete – i kao da ste trčali maraton.

On oduzima puno energije. Sada mi je jasno zašto mnogi šahisti nisu mogli da igraju sa njim.

– Da li on nešto uređuje, postavlja li zahtjeve za montažu, na primjer?

Ilja Levitov –  Sviđa mi se što vrši recenziju materijala. To pokazuje da on ozbiljno shvata projekat. Ali bez posebnog uslova.

On ne postavlja zahtjeve, samo se brine da je sve u redu prema dogovoru.

–Da li ste s njim razgovarali o politici?

Ilja Levitov –  Ne, mi imamo samo istoriju šaha. Znam njegovu političku poziciju, ali ne vidim smisla o tome da raspravljamo. Postoje drugi kanali i drugi ljudi za ovo.

Gdje je Levitov sada? Da li ste spremni da se vratite šahu?

– Gde ste sada, šta radite?

Ilja Levitov –  Živim u Izraelu, ne radim. Takva vrsta odmora: puno vremena posvećujem porodici, putujem…

– Da li vam je dosadno? Da li je vaš you tube kanal kao nostalgija za aktivnim nostalgija za šahovskim životom, za starim danima?

Ilja Levitov –  Mislim da mi ne nedostaje vrijeme kada sam mnogo putovao po turnirima, radio u savezu… Bio je to zanimljiv dio života, ali ne želim da se ponavljam. Sada je drugo vrijeme, drugi šahisti, drugačija atmosfera na turnirima.

Nemam nostalgiju za vremenom, ali postoji velika nostalgija za mojom domovinom. Želim češće da se viđam sa prijateljima, češće se družim…

– Da li razmatrate opciju u kojoj ćete ponovo raditi u šahu?

Ilja Levitov –  Kao službeno lice – definitivno ne. Ne želim da radim za šah kao menadžer. Uživam u radu na you tube kanalu, mislim da mi jako odgovara. I u tome sada vidim svoju misiju u svijetu šaha.

Foto: RIA Novosti / Vladimir Rodionov; Instagram/levitov_chess; ruchess.ru

https://www.sports.ru/tribuna/blogs/dalniyles/3139647.html

(Kraj)

3. nastavak-“Imamo problema sa darovitim šahistima. Možda tamo gdje država pomaže ima i šaha?” Intervju sa osnivačem kanala Levitov Chess

“Život u jevrejskoj vjerskoj školi donekle je sličan šahu. Imaju svoj poseban svijet,
sve ostaje unutar zajednice.” 

– Učili ste u jevrejskoj vjerskoj školi. Kako se to dogodilo?

 Ilja Levitov – Poslednja dva razreda sam učio u jevrejskoj školi u Moskvi, pa sam, naravno, otišao da učim u ‘ješivi’, to je viša vjerska obrazovna ustanova. Život tamo, začudo, donekle je sličan
šahu. Vlastiti izolovani svijet, svi procesi ostaju unutar zajednice. Brzo se stvara
navika, nakon par mjeseci se toliko navikneš da se više ne sjećaš kako je bilo ranije.
Ovakav način života postaje jedini mogući. 

Iako roditelji nisu bili sretni. Sami su me poslali u ovu školu, ali da se pridržavam svih vjerskih ograničenja – već im se činilo previše. 

–Zašto ste pošli da studirate u SAD? 

Ilja Levitov -Tamo su me poslali da učim iz moskovske ‘ješive’. Može se reći da sam otišao na dalje unapređenje, otišao da studiram na religioznom Harvardu. Ali kad sam stigao tamo, nisam više
želio da budem religiozan. Resurs je bio potrošen, bio sam umoran.

 Vjerski svijet je previše zatvoren, možete dobiti profesiju i otići u neki grad, ali vaša budućnost je maksimalno ograničena. Više ne osjećam perspektivu u tome. Pa nije to za mene, ne želim tako da provedem život! Želio sam slobodu, htio sam da šetam sa devojkama po parku.

 Zato sam u jednom trenutku prilično naglo spakovao stvari i otišao kući.

 – Smatrate li te godine izgubljenim za sebe? 

Ilja Levitov – Ove godine, naravno, nisu izgubljene, ali su istovremeno i izgubljene za mene. Poseban
period koji mi je nešto dao, ali je, takoreći, ostao van logike mog života u cjelini.
Pa, sad živim u Izraelu, pa, vjerovatno, nije sve bilo uzalud? 

-Zašto ste odabrali PR kao svoju buduću profesiju?

 Ilja Levitov – Ne zahtjeva posebno znanje. Nakon vjerskog života, pokušavajući negdje da nešto naučim, morao sam početi da radim. Istovremeno, radim tamo gdje mi nije potrebno dugo i
složeno obrazovanje. Ja sam humanista, književnost, istorija, jezici su mi bliski. PR je za mene sasvim prirodno polje aktivnosti.

 -Koliko brzo ste ‘uzletjeli’? Iz vaših prošlih intervjua, stiče se osećaj da je to bilo brzo: bili ste samo student, a onda uskoro već radili sa Jeljcinovim sekretarom za štampu.

 Ilja Levitov – Mislim da je sve bilo kod mene standardno za te godine. Početkom 2000-ih, promijenio se predsjednik, promijenila se ideja, počeo je da teče novac od nafte… Onda su ljudi za godinu dana postigli ono što nisu mogli ranije ni za deset.

 Počeo sam da radim u septembru 1998. godine, odmah nakon avgustovske krize. I otvorio
se posao koji je donosio novac 2005-2006. Šest ili sedam godina je vjerovatno normalno za to vrijeme.

 – Pričali ste o sukobu sa Dmitrijem Jakuškinom, bivšim Jeljcinovim sekretarom za štampu. Kako ste se uopšte riješili sukob sa njim?

 Ilja Levitov – Tada sam radio u reklamnoj agenciji Maxima, gde sam upoznao Jakuškina (na slici lijevo).

 Počeli smo da se bavimo zajedničkim poslom, ništa se zapravo nije desilo, a onda smo
se naglo razišli. Nije to bilo zbog novca, nikako, ali kao čovjek se ružno ponio. Bio je mlad, još uvek nije bio vješt u izgradnji odnosa sa ljudima… 

Prije nekoliko godina sam ga sreo na konzervatoriju. Činilo mi se da je sve davno prošlost, pozdravili smo se, nasmiješili se. Posebno što  između nas nije bio neki ozbiljan problem. Ali Jakuškin me ipak gledao ljutito. Pa dobro, on je potomak dekabrista, ozbiljna osoba. 

“Karjakin je dokaz da ljudi griješe kada kažu da su šahisti pametni ljudi”

– Kako ste upoznali Vladimira Solovjova? 

Ilja Levitov – U advokatskoj kancelariji „Egorov, Puginsky, Afanasiev i partneri.“ Radili smo na
istom projektu. Onda smo dugo imali zajednički posao.

– Znamo samo televizijsku sliku o njemu. Šta je Solovjov u životu?

 Ilja Levitov – Nisam planirao da pričam o tome, ali dobro, zašto ne? Sa ovim čovjekom sam proveo dugi period svog života, on je moj stariji prijatelj. Mnogo me naučio, mnogo mi je pomogao.
Podržavao me u teškim trenucima, a nadam se i ja njega. Imamo savršenu komunikaciju, savršeno partnerstvo. Gledajući unazad, tu ne bih ništa mijenjao.

 Ne raspravljate o politici? 

Ilja Levitov – Naravno, u proteklih godinu i tri mjeseca o tome smo razgovarali više puta. Ali naš odnos je izgrađen na međusobnom poštovanju. Svako je slobodan da živi kako želi.
Različiti pogledi ne bi trebali razdvajati ljude, razdvajati porodice. Ne mogu da izbrišem osobu iz grupe svojih prijatelja samo zato što njen položaj ne odgovara mojim životnim idejama.

 – Vaš citat: „Što se tiče politike, tretiram je sa iznenađenjem. Za mene je ovo najnezanimljivije zanimanje u životu (…) Politika je najneiskreniji, neljudski oblik odnosa. Dizajnirana je da otklanja emocije, da se vodi samo hladnim razumom, koji ima za cilj ograničavanje interesa vašeg protivnika i progon samo vaših protivnika, na osnovu beskonačnog trgovanja tim interesima, razmjene ustupaka i tako dalje.

 Pitanje: može li šah biti van politike?

 Ilja Levitov -Ništa ne može biti izvan politike. Ne postoji tema u životu koja bi bila van politike. Šah je u politici na potpuno isti način kao fudbal,hokej, balet, svemir, bilo šta. Država želi da kontroliše što je više moguće sve sfere života. I ne samo u Rusiji. 

 SHAPE  \* MERGEFORMAT  SHAPE  \* MERGEFORMAT  SHAPE  \* MERGEFORMAT  SHAPE  \* MERGEFORMAT  SHAPE  \* MERGEFORMAT  SHAPE  \* MERGEFORMAT  SHAPE  \* MERGEFORMAT  SHAPE  \* MERGEFORMAT  SHAPE  \* MERGEFORMAT

–Da li je dozvola ruskim šahistima da igraju pod neutralnom zastavom izlaz?

 Ilja Levitov – Svijet nije prvi put u sukobu, a uklanjati sportiste ili zahtijevati od  njih da potpišu nekakvo pismo je haos. Jan je šampionski meč morao da igra pod ruskom zastavom, jer ne prestaje da bude ruski državljanin.

 – Da li je bilo ispravno diskvalifikovati Sergeja Karjakina na šest mjeseci zbog njegovih izjava?

 Ilja Levitov – Pravosnažnost diskvalifikacije je više pravno pitanje. Nisam pravnik i nisam pažljivo proučio pravila, tako da ne znam. Kao ljudsko biće, imam pitanja. Lišiti osobu profesije zbog političkog stava meni se ne čini u redu. Lično ga ne bih dirao, posebno što ionako neće doći ni na jedan međunarodni turnir. 

Drugo je pitanje kako se Karjakin ponašao posljednjih godina. Prokomentarisao sam ovo
veoma oštro, i, nažalost, nemam druge riječi za njega (Levitov i Jevgenij Barejev su u emisiji Levitova šaha uvredljivo govorili o Karjakinu i Sergeju Šipovu – Sports.ru). Sve razumijem, možete imati
poziciju, ali ne treba da napadate druge šahiste svojim izjavama. A Sergej to redovno radi.

 Karjakinova aktivnost van šaha toliko je beznačajna da o tome nije zanimljivo govoriti. Pa,
ko je on – šef federacije Moskovske regije? Ako misli da je ovo njegov nivo – u redu. Po mom mišljenju, Sergej je samo dokaz da ljudi griješe kada kažu da su šahisti pametni ljudi. Šahisti znaju dobro da igraju šah, ništa više. 

– Prijatelj ste sa Evgenijem Barejevim, sa Kramnikom. Kako ste ih upoznali?

 Ilja Levitov – Sve preko mog trenera Sergeja Kišnjeva.
Sprijateljio sam se sa Barejevim, upoznao me je sa Kramnikom, Kramnik sa Petjom
Svidlerom, pa sa Borisom Gelfandom, i tako je sve počelo. To je bilo i prije rada
u federaciji, iako od 2006. gorim idejom da se bavim šahom. 

– Vi i Bareev ste napisali knjigu „Bilješke sekundanta“. Zašto – uostalom, nerealno je zaraditi novac na šahovskoj knjizi u Rusiji?

 Ilja Levitov – Zašto je potrebno zarađivati ​​na svemu? Ima stvari za dušu, za samoostvarenje, za zadovoljstvo, za druge ljude…. Pitanje kako zarađujem na ovom ili onom projektu, zapravo,
najčešće zanima ljude prosječnih primanja. I zaista bogati ljudi na nivou Mihaila Prohorova sve savršeno razumiju. 

Nisam mogao da ne napišem ovu knjigu. U meni je gorjelo da moram ovo da uradim. Sam proces zajedničkog rada sa Bareevim – naši sastanci, uređivanje – za mene je postao velika intelektualna zabava. Nedavno sam, inače, prelistao knjigu. Činila mi se vrlo naivnom, ali zasićena ljubavlju
prema šahu.

(Nastaviće se)

https://www.sports.ru/tribuna/blogs/dalniyles/3139647.html

“Imamo problema sa darovitim šahistima. Možda tamo gdje država pomaže ima i šaha?” Intervju sa osnivačem kanala Levitov Chess

(2. nastavak)

– Vi ste poslovna osoba. Da li vaš you tube kanal ima poslovni plan?

Ilja Levitov -Ne, naravno da je to samo hobi. Ne razumijem kako možete zaraditi novac igrajući šah. Vjerovatno to uspijeva samo platformi chess.com zbog velikog broja pretplatnika i organizatora otvorenih događaja, odnosno turnira na kojima svi mogu igrati uz upisninu.

Kako da zaradim na kanalu? Nema šanse! Kirsan Iljumžinov mi je jednom rekao da osoba koja dođe u šah mora biti spremna da u njega uloži. Prvo sam mislio da je to glupost, da su oni bez ideje, osrednji i zato ne mogu ništa da zarade. Ali došli su drugi ljudi, a rezultat je isti.

– Radili ste sa Iljumžinovom. Kakav je on čovjek?

Ilja Levitov – Bio sam njegov potpredsednik u FIDE. Da budem iskren, postojao je osjećaj ‘šaraškinove’ kancelarije. Kirsan nije radio ništa posebno, za sve su bili zaduženi Grk Makropoulos i njegovi drugovi. Imali smo i imamo normalne odnose, ali teško je to nazvati radom.

-Da li vam je pričao o vanzemaljcima?

 Ilja Levitov – Ne, očigledno je to samo za medije. U stvari, Kirsanove ideje za modernizaciju šaha nisu bile loše. A ono što je govorio 1990-ih danas je generalno relevantno. Ali nije imao nikakvu strukturu, bio je potpuni nered. U suštini, koristio je šah da razvije svoj biznis.

Sjajno, Levitov je imao zajedničkog trenera sa Nepomnjačijem! Ali Ilja je odustao od šaha – zaključio je da nema talenta

– Da li ste nekada profesionalno igrali šah?

Ilja Levitov – Hvala Bogu nisam. Jednog dana u ljeto 2002. slučajno sam kod kuće pronašao knjigu pod nazivom „Šah“. Napisala ju je osoba koja je kasnije radila za mene u federaciji – Viktor Požarski. Prije toga, kao normalno sovjetski dječak, naravno, znao sam kako se figure kreću, ali ništa više. A onda sam se zainteresovao i našli su mi  trenera.

Ispostavilo se da je to bio Sergej Kišnjev, tada već poznati specijalista, a sada je otišao s Ianom Nepomniachtchijem na meč za svjetskog šampiona. Dakle, Ian i ja imamo zajedničkog trenera, razumijete nivo, zar ne?

– Da li je to slučajnost, ili ste uputili Kišnjeva na Nepomniachtchija?

Ilja Levitov -Haha, kakva slučajnost? Kišnjev je radio sa pokojnim Jurijem Dokhojanom, Kasparovljevim trenerom, i sa mnogim drugim poznatim šahistima. A on poznaje Jana još od prvog dana, a ja nemam ništa s tim.

Ali u isto vrijeme, Sergej Leonidovič je uvijek radio i s početnicima i s djecom.

Prve godine sam vrijedno radio sa njim, svaki dan po nekoliko sati. Izuzetno mi se dopao sam proces, njegove metode podučavanja. Ali postepeno su časovi prestali, jer sam shvatio da nemam talenta za šah.

– Kako ste to shvatili?

Ilja Levitov – Možete naučiti računati varijante, naučiti otvaranja, čak se mogu naučiti i završnice. Postoje šahisti koji dobro igraju sa ovim pripremama i čak ulaze među 50 najboljih na svijetu. Ali postoji i nešto kao talenat za šah. Kada pogledate tablu i vidite geometriju, odmah dobijete prave ideje…. Ja to nemam.

– Da li trenutno igrate partije na onlajn platformama?

Ilja Levitov –  Igrao sam neko vrijeme, ali onda sam shvatio da je to katastrofalna zavisnost. Ne želim da provedem čitav život tipkajući dugmad na telefonu.

– Ko je, po vašem mišljenju, prirodno najnadareniji ruski šahista?

Ilja Levitov – Vjerovatno Jan. Ima sjajan prirodni talenat, originalan. Generalno, sada imamo problem sa darovitim šahistima.

– Zašto je to tako?

Ilja Levitov –  Nemam pojma. Možda tamo gdje država pomaže ima i šaha? Ovdje sam napravio posebnu računicu: među 100 najboljih svjetskih šahista po rejtingu nalaze se 23 osobe rođene nakon 2000. godine. Pitanje: koliko je među njima Rusa?

– Pet ljudi?

Ilja Levitov –  Jedan! Andrey Esipenko. Iza njega su samo talentovana djeca koja nešto osvoje. Ali naša djeca stalno pobjeđuju, a onda negdje nestaju. Ko će igrati u reprezentaciji Rusije za deset godina, uopšte ne znam. Šah kao profesionalni sport u Rusiji umire.

Naš mladi velemajstor pobjedio je Magnusa Carlsena, idola s kojim se slikao kao dijete. To je postala senzacija
-Da li je ovo problem  federacije? Šta ona radi pogrešno?

Ilja Levitov –  A kakve veze ima federacija s tim? U Indiji, na primjer, vlada snažan procvat šaha, velemajstori se pojavljuju kao pupoljci na drveću u proljeće. Ali da li njihova šahovska federacija radi nešto posebno za ovo, nisam siguran…

I sam sam radio u federaciji 4 godine, i iskreno, nemam osjećaj da federacija može nekako uticati na pojavu šahovskih talenata. Ona, naravno, može spriječiti razvoj talenta, ali mi zapravo ne znamo odakle talenat dolazi.

– Možda je to povezano sa visokim uslovima za ulazak u sport? Sada, da bi dijete igralo na ozbiljnom nivou, potrebna mu je stalna obuka sa trenerima, moćan kompjuter, putovanja… Ne može svaka porodica ovo da priušti.

Ilja Levitov – Dobro pitanje. Ali mislim da je šah relativno jeftin sport. U detinjstvu i adolescenciji dovoljan je običan računar. Trener je potreban, da, ali je potreban u svakom sportu. Ali ne trebaju vam nikakve uniforme, oprema, posebni uslovi za trening kampove.

Čini mi se da je rađanje talenata posledica opšte atmosfere u zemlji. Imamo otprilike istu stvar u svim oblastima. Na ovakvom tlu ništa ne raste. Iako je bilo sto puta gore živjeti u Sovjetskom Savezu, a talenti su se rađali…

Ovo je teško pitanje, brine me, mnogo razmišljam o tome. Ali šta ja lično mogu uraditi? Moj you tube kanal, čini mi se, pomaže ljudima da upoznaju svijet šaha, urone u njega, a možda će se neko ozbiljno zainteresirati za njega. Neka ovo bude moj doprinos.

(nastaviće se)

“Imamo problema sa darovitim šahistima. Možda tamo gdje država pomaže ima i šaha?” Intervju sa osnivačem kanala Levitov Chess

(1. nastavak)

Ilja Levitov je osnivač najpopularnijeg šahovskog YouTube kanala Levitov Chess (kanal ima blog na Tribini).

Nedavni meč za krunu između Iana Nepomniachtchija i Ding Lirena tamo su komentarisali bivši svjetski prvak Vladimir Kramnik, Alexander Grischuk i drugi vrhunski velemajstori. A prenosi su se pratili na interentu odlučujuće partije  po 150 hiljada gledalaca. Za šah – fantastični brojevi.

Ali glavna stvar je da Levitov uvijek ima zanimljiv pogled na šah i nebanalnu biografiju. Nikada nije igrao profesionalno, dok je Rusku šahovsku federaciju vodio 4 godine, prijatelj je sa TV voditeljem Vladimirom Solovjovom i snimio 50 sati intervjua sa Garijem Kasparovom.

Kako Levitov zarađuje na svom kanalu? Šta je vulgarnost u odnosu na šah?

– Da li je meč Nepomniachtchija i Ding Lirena ozbiljna popularizacija šaha?

Ilja Levitov – Popularizacija šaha je sama po sebi besmislica. Ne postoji takav koncept. Šah je veoma složena igra za koju se teško zainteresovati, a niko još nije smislio kako da ga populariše. I pored toga, niko to zaista ne radi. Ne samo u Rusiji, već i u svijetu.

Za početak, zašto ga treba popularisati? To je bilo moguće u Sovjetskom Savezu, gdje je šah bio uveden u svakodnevni život. Kod kuće, u parkovima, na plažama, igrao se svuda. Nije bilo mnogo druge zabave, a šah je postao izlaz.

U idealnom slučaju, kako ja to vidim, trebao bi postojati koherentan koncept koji će ljudima objasniti zašto vrijedi igrati ne Dotu ili Minecraft, već šah. Barem za ovo, šahovski život mora biti zanimljiv za praćenje, mora biti zadivljujući. I tu dolazimo do naše vječne nesreće – nepostojanja koherentnog sistema takmičenja. Postoji mnogo šahovskih svjetova i svaki od njih ima svoj život.

– Može li šah da konkuriše fudbalu ili umetničkom klizanju?

Ilja Levitov – Naravno da ne. Dva muškarca sjede jedan naspram drugog, ili čak dvije prelijepe žene, i tri sata razmišljaju o potezima. Iskreno ne razumjem ko to  gleda. Na primjer, Nepomniachtchi je otišao u toalet i nije bilo nikoga za tablom 20 minuta. Šta bi gledalac trebalo da uradi tokom ovih 20 minuta, da računa varijante? Predstavljamo  ga zabavnim  najbolje što možemo, ali sve je to smiješno.

Istovremeno, prije nekoliko godina u svijetu se pojavio talas interesovanja za šah. To se dogodilo na spoju dva događaja – izlaska serije „Damin gambit” i pandemije.

Zatim se broj naloga na najvećim serverima – chess.com i lichess – dramatično povećao tokom tih mjeseci. Nevjerovatna priča kada je jedna serija plus covid, koja je ljudima dala više slobodnog vremena, dovela do pojačanog interesovanja koje nije oslabilo do danas. Za 20 godina koliko se bavim šahom, ovo je najveći skok.

„Žene su glupe u poređenju sa muškarcima, bolje im je da ne igraju šah.“ Serija „Damin gambit“ ruši poznati stereotip

– Istovremeno, shvatite da šah nikada neće postati istinski popularan, poput fudbala ili klizanja na ledu. Zašto onda kreirati šahovski kanal?

Ilja Levitov -Samo zato što  volim šah. Zaista volim šahiste, svijet šaha…

– Vjerovatno ne pravite sami kanal?

Ilja Levitov – Naravno. Imamo 7-8 ljudi koji rade, neki su zaposleni, neki samo pomažu. U prosjeku se dnevno objavi jedan video, a neko ga mora snimiti, montirati, provjeriti ima li šahovskog sadržaja. Na primjer, ako govorim o Veselinu Topalovu, urednik može lako da umjesto njegovu ubaci sliku pjevača Vlada Topalova. Ovakve stvari treba kontrolisati.

– Kramnik, Grischuk i drugi vaši komentatori često pričaju smiješne priče iz kuloara. Da li je ovo vaša ideja?

Ilja Levitov – Ovo logično proizilazi iz mog poimanja šaha. Šah nikada nije bio poseban dio mog života, on je prirodno utkan u njega. Šahovsko razmišljanje, žargon, humor… Ovo je neka vrsta zajednice čije sam granice htio malo da otvorim. Čak i van emisija, komuniciramo na isti način.

Važno je ispravno osjetiti trenutak. Kada je pozicija interesantna, ne mogu se odvojiti od dešavanja na tabli. Ali ako postoji dosadna pozicija, rekli su sve ideje, zašto ne pustiti anegdote?

– Da li plaćate velemajstore koji komentarišu partije?

Ilja Levitov – Obavezno. Uostalom, ovo je posao za koji je potrebno vrijeme i trud, a nisu šahisti samo došli na razgovor.

– Da li je to veliki iznos?

Ilja Levitov – Šta mislite da je veliki iznos?

–Desetine, stotine hiljada dolara?

Ilja Levitov – Naravno, manje. Ne, ovo su prosječne cijene na tržištu. Ne komentarišu samo za mene.

-Da li vas brine broj pregleda?

Ilja Levitov – Kratak odgovor je da. Nisam imao konkretan cilj, i nemam, ali mi je naravno važno da li nas gleda 5 ljudi ili 50.000. Ponekad se jako uznemirim kada brojke ne ispune moja očekivanja. Što više pregleda imate, još ih više želite. Ali ovdje, čini mi se, postoji još jedno pitanje u koncepciji: mi se ne bavimo vulgarnošću.

– Šta je vulgarnost na šahovskom kanalu?

Ilja Levitov – Video snimci poput “Carlsen je od bijesa udario šakom o sto” ili “Firouzja je previdio svoju damu kao dječak”. Čak ne samo šahovski nego jednostavno ljudski, to je vulgarnost. Internet je pun vulgarnosti, ali ja sam strogo zabranio takve stvari. I tako će biti do kraja: dok god postoji kanal, tamo nećete naći ništa slično.

(Nastaviće se)

https://www.sports.ru/tribuna/blogs/dalniyles/3139647.html

INTERVJU SA DRAGOLJUBOM VELIMIROVIĆEM (4. dio)

G.T: Zahvaljujem na ovim zanimljivim komentaima a citaoci Vase knjige ce svakako uzivati da pogledaju i partije koje se navode.

Sada me zanima Vase misljenje aktuelnoj sitaciji.  Zasto Srbija koja je imala i sada ima tolike sahovske talente nema velemajstore ciji je rejting iznad 2700 poena?

Dragoljub Velimirovic: Kada je uveden rejting oboren je kvalitetan sistem jer je FIDE napustila borbu za kvalitet a dala da se pojavi kvantitet iz prostog materijalnog razloga jer se naplacuju open turniri, titule, i sve ostalo. Oni koje neko finansira idu po Evropi uzimaju samo rejting. To je osnovno, ali rejting ne garantuje snagu igraca bez obzira koliki je. Na primjer Parma i ja smo bili najjaci omladinci na svetu u nasoj generaciji. Da smo mogli igrati samo sa omladincima gde smo bili nadmocni mi bi po rejtingu prestigli bez problema tadasnjeg svetskog prvaka Talja. Znaci rejting zavisi od broja partija i sa kim igrate. Ovi nasi sahisti u Jugoslaviji koji imaju relativno visok rejting igraju uglavnom izmedju sebe i sa igracima koji nisu ni blizu svetskom vrhu.

G.T: Kako procjenjujete koliki je domet uvodjenja saha u skolski program?

Dragoljub Velimirovic: Uvodjenje saha u skole ima domet u smislu sahovskog obrazovanja dece dakle nema veze sa ucenjem saha u smislu da igraju sah redovno na turnirima. To su dve potpuno odvojene stvari. Jer sah mozete raditi na odredjenom nivou uspesno samo pojedinacno.

G.T: Da li mozete dati savjet za mlade sahiste – kako treba raditi na sahu?

Dragoljub Velimirovic: Sustina je u tome da u najvecem broju slucajeva potreban je na tom nizem nivou trener koji ce usmeriti ucenika prema njegovim karakternim crtama (na primer ako je neko aktivan treba da igra aktivan sah a ako je pasivan, miran i tih, pasivan sah). Medjutim do te jednostavne istine kod nas nije niko stigao.

 G.T:  Kako Vi radite na sahu sada i mozete li da uporedite kako ste radili tokom sedamdesetih godina?

Dragoljub Velimirovic: Sada sam vec duze vremena prestao da radim, desetak godina ne igram osim ekipnih takmicenja ali sada kad sam pisao ovu knjigu vidim da se one ideje koje sam razvio u svojim partijam jos uvek igraju i razvijaju dalje. Ranije dok sam bio aktivan igrac glavna literatura mi je bio Informator a davao sam pola nagrada sa sahovskih turnira za sahovske knjige. Pojavom kompjutera stvar se promenila. Sada imate jeftine ogromne baze sa komentarima i analiticki modul ali je problem sto to sada svi imaju. I sada ako imate mogucnost da produzite analizu ili je usmerite u drugom smeru ili oborite analizu (sto mi cesto uspeva) onda  ste bolje pripremljeni od drugih. Medjutim osnovna stvar je da jaci svetski igraci imaju po nekoliko trenera koji im rade razne stvari, po otvaranjima, po sredisnjicama ako treba itd.

G.T: Obicno se kaze da se karakter osobe otkriva tokom sahovske partije. Sta mislite o tome?

Dragoljub Velimirovic: Karakter igra bitnu ulogu kod stila igre sahiste sto opet ima zackoljicu da ne mozete pre omladinskog uzrasta, odrediti repertoar igraca kojeg trenirate. Otuda ne daje rezultat rad sa decom i to sam izbegavao jer nisu karakterno formirani. Prema mom zapazanju postoje dve kategorije igraca: prvi koji se u ranoj mladosti razviju do svetskih razmera i “normalne” igrace (90%) koji se potpuno razvijaju izmedju 30 i 33 godine. Problem ovih mladih koji se jako razviju da posle pedesete godine naglo opadaju dok ovi drugi koji sa 33 godine postignu zrelost bez problema igraju do 55 -60 godine i oni se vise nikako ne mogu  uporediti.

G.T: Koji su Vasa interesovanja izvan saha?

Dragoljub Velimirovic: Supruga Mirjana i ja smo i precesto odlazili u bioskope a ja sam ranije isao u pozoriste. Volim poeziju i dosta da citam.

Cerka nam je zavrsila matematiku (srenja ocena 9) i nije se bavila sahom iako je bila jako talentovana. Sada radi kao programer u Ministarstvu.

Supruga Mirjana je zavrsila psihologiju ali nije nikada radila jer se posvetila porodici. Igrala je sah u omladinskim danima i bila je omladinska sampionka Beograda.

G.T: Kako bi izgledala Vasa rang lista deset najjacih sahista u istoriji?

 Dragoljub Velimirovic: To ne mogu da Vam kazem uopste jer je tesko sada pogotovo kada su se pojavili kompjuteri. Ali se bez ikakave diskusije moze reci koja je najznacajnija licnost u sahu – to je prvi svetski sampion Stajnic koji je za 22 godine napravio celu teoriju koja se razvijala na njegovim osnovama i mi smo svi njegovi ucenici i sledbenici i cak ni kompjuter to nije uspeo da promeni jer su u analiticke module kompjutera ugradjene glavne ideje Stajniceve teorije.

G.T: Sta mislite o nacionalnim penzijama u Srbiji i da li se redovno isplacuju sahistima?

Dragoljub Velimirovic: Mislim da je to jako dobro i da je to trebalo mnogo ranije da uradimo. Ali u relativno kratkom periodu su nam srusene tri drzave pa je onda ova zadnja, to o cemu se vec decenijama pricalo, uspela da realizuje. To je znacajno jer je omogucilo normalan zivot.

G.T: Za kraj ovog intervjua zamolio bih Vas da navedete Vasu partiju koju smatrate najboljom.

 Dragoljub Velimirovic: Od komisije FIDE (Informator) ova partija je proglasena 1975 godine najboljom partijom u svetu

(97) Planinc,A – Velimirovic Dragoljub (YUG) [B78]
Novi Sad ch_YU, 1975

[Sampionat Jugoslavije u Novom Sadu bio je, po opstoj oceni, najjaci ikada odrzan u Jugoslaviji. Pobedio sam ja a 2-4 mesto podelili su Gligoric, Matanovic i LJubojevic. Turnir je bio iscrpljujuci i ja sam ga JEDVA doveo do kraja. Dogodila se malo verovatna stvar. Kod pripreme za turnir imao sak cetvoricu igraca sa kojima sam imao ubedljivo pozitivan skor, zapravo nikada nisam izgubio partiju: to su bili Bukic, Vukic, Sahovic i Nicevski. I onda na sampionatu izgubio sam sa svom cetvoricom…To je bio najtezi turnir u mojoj sahovskoj karijeri. Ipak sam odigrao nekoliko dobrih partija i ovde ih predstavljam:]

1.e4 c5 2.Sf3 d6 3.d4 cxd4 4.Sxd4 Sf6 5.Sc3 g6 6.Le3 Lg7 7.f3 Sc6 8.Dd2 0–0 9.Lc4 Ld7 10.0–0–0 Db8 ( Na prvi pogled moze izgledati pomalo cudno da crni ovako igra. Potez potice od pokojnog velemajstora Leonida Stajna i sadrzi ideju da se zrtvom pesaka otvore linije za crne teske figure na daminom krilu) 11.Lb3 [11.g4? b5! 12.Ld5 (12.Sdxb5 Se5 13.Le2 Lxb5 14.Sxb5 Sxf3µ) 12…Tc8 13.Lxc6 Lxc6 14.h4 b4 15.Sce2 Sxe4! 16.fxe4 Lxe4 17.Sg3 Lxc2! 18.Dxc2 (18.Sxc2 b3–+) 18…Txc2+ 19.Kxc2 Dc8+µ Mac-Gufeljd SSSR 1962; 11.h4 Tc8 12.Sd5 (12.Lb3 a5 13.a4 Sxd4 14.Lxd4 b5µ) 12…Sxd5 13.Lxd5 e6 14.Lb3 a5÷ u ostroj igri crni ima dobre sanse] 11…a5! (Povezano sa Db8 predstavlja ideju crnoga.) 12.Sdb5! [12.a4 A) Moze 12…Sxd4 13.Lxd4 b5 (13…Lc6 14.The1 b5 15.e5 dxe5 16.Lxe5 Db7÷) 14.Lxf6 Lxf6 15.Sd5 A1) 15…Ta6!? … 16.Dd3 Tb6!? 17.Sxb6 (17.De3 Tb7) 17…Dxb6©; A2) 15…bxa4 16.Sxf6+ exf6 17.Dxd6 axb3 18.Dxb8 Tfxb8 19.Txd7 a4 20.Thd1 bxc2 21.Kxc2 a3=; B) 12…Tc8 13.g4 Se5 14.De2 Txc3! 15.bxc3 Dc7 16.Ld2 Tc8©]

12…a4! (Upravo u ovoj zrtvi pesaka je sustina crne strategije.Crni zrtvom pesaka otvara «a» liniju sto stvara belome konkretne probleme.Vazno je napomenuti da je crni prinuden na ovu zrtvu jer beli vec preti sa blokadom daminog krila sa a4) 13.Lxa4 (Pokusaj pojacanja koji potice od Planinca) [U maticnoj partiji Savon-Stajn SSSR 1962 beli je igrao  13.Sxa4 posle  13…Sa5 14.De2 Sxb3+ 15.axb3 d5! 16.exd5 De5 17.f4 Df5 18.Kb1 Tfc8 19.Sa7 Tc7© crni je postigao jaku kompenzaciju.] 13…Tc8 14.De2 [Dva meseca kasnije Karpov je neuspelo pokusao pojacati igru beloga sa  14.Kb1 posle 14…Sa5 15.Lb3 Sc4! 16.De2! Sxe3 17.Dxe3 Tc5© crni je takode postigao kompenzaciju za pesaka , Karpov-Velimirovic Ljubljana 1975] 14…Sa5 15.Lb3 Sxb3+ 16.axb3 d5!© ( Crni,doduse,zrtvuje jos jednog pesaka no postize za dva pesaka sledece pogodnosti: 1–poseduje jak lovacki par, 2-koriscenje «a» linije za topove, 3-slab polozaj beloga kralja, 4-jak polozaj crne dame. Ovi  POZICIONI  elementi  daju  crnom  inicijativu  koja  ima  REALNE  sanse  da  preraste u direktan  napad  na  belog  kralja.)  17.exd5 (17.Sd5? Sd5 18.ed Lf5–+) 17…De5 18.f4 Ta1+! [18…Df5 ‘?!’ 19.Sd4 ‘±’  19…Ta1+ 20.Kd2 Se4+ 21.Sxe4 Dxe4 22.Df3!±; 18…Lxb5 19.fxe5 Lxe2 20.exf6! (20.Sxe2 Sxd5 21.Ld4 Sb4 22.c3 Ta1+ 23.Kd2 Lh6+ 24.Ke1 Sd3+) 20…Lxd1 21.fxg7 Lg4 22.Kb1 Kxg7 23.h3©] 19.Kd2 Se4+ 20.Ke1 (20.Se4 Tc2 21.Kc2 Db2 22.Kd3 Lb5#) 20…Txd1+ 21.Kxd1 Df5 22.Kc1 [Ako beli pokusa «aktivnost» sa   22.g4 tada moze da sledi  22…Df6! 23.Sxe4 (ili  23.Ld4 Dxf4 24.Dxe4 Lxg4+ 25.Ke1 Dxe4+ 26.Sxe4 Txc2! 27.Sf2 Lf3µ) 23…Dxb2 24.Lc1! Lxb5 25.Lxb2 Lxe2+ 26.Kxe2 Txc2+ 27.Kd3 (27.Sd2 Lxb2) 27…Txb2 28.Sd2 g5!?„] 22…Ta8! 23.Kb1 Sxc3+ 24.Sxc3 Df6!

[… Łc3] 25.Lc1 [25.Sd1 Cebotarev 25…Dd6! A) 26.Dd3 A1) 26…Lf5 27.Db5! (27.De2 Dxd5µ) 27…h5©; A2) 26…b5! 27.Ld4 (27.b4 Dxb4µ) 27…Lf5 28.De3 Lxd4 29.Dxd4 Dc7!µ 30.Sc3 Da5 31.Kc1 Da1+ 32.Sb1 Tc8‚; B) 26.g4 Dxd5 27.Tg1 Da5 28.Kc1 Lb5 29.c4 (29.Df3 Da1+ 30.Kd2 Td8+µ) 29…Lc6µ; C) 26.Sc3 Lxc3 27.bxc3 Da3–+; D) 26.Df3 Lf5! 27.g4 (27.Kc1 Db4!–+) 27…Ta1+! 28.Kxa1 Lxc2 (…Da3 ili Da6) 29.Sc3 Lxc3–+ i crni dobija jer beli jednu od dve pretnje Da6 ili Da3 ne moze braniti] 25…b5 26.Se4 Da6 27.c3 Lxc3! 28.Sxc3 [28.bxc3? Da1+ 29.Kc2 Ta2+] 28…Lf5+ 29.Se4 Da2+ 30.Kc2 Tc8+ 31.Kd2 Dxb3µ ‚ 32.Dd3 Db4+ 33.Ke3 Tc4 34.Sf6+ exf6 35.Da3 Te4+ 36.Kf2 [36.Kf3 Dc4‚] 36…Dd4+“ [Posle pravilnog poteza resenje se skracuje za nekoliko poteza: 36…Dc4! 37.Dc3 (37.Df3 Dc2+ 38.Kg3 Te2 39.Tg1 Le4–+; 37.Le3 Dc2+ 38.Kf3 Ta4 39.Dc3 Le4+–+; 37.Tf1 Te2+ 38.Kg1 Le4–+ (V Kovacevic)) 37…De2+ 38.Kg3 Dg4+ 39.Kf2 Te2+–+] 37.Kg3 Dxd5 38.Df3 De6 39.Td1 Kg7 40.Td3 Tc4 41.Te3 Le4–+ 42.De2 Df5 43.Tc3 Ta4 44.Dd2 [44.Ta3 Td4ƒ] 44…Ta7! (Crni «uzima pod svoje» «d» liniju i beli ne moze vise spreciti prodor crnih figura po «osnovnom redu») 45.De3 Td7 46.Tc5 De6 47.Kf2 [47.f5 Dd6+ 48.Kf2 g5 49.Txb5 Lxg2–+] 47…Dd6! 48.b4 Lb7 49.h3 Dd1 [Partija je dobila nagradu za lepotu, a posebna komisija «Informatora» proglasila je «Najboljom partijom 1975 godine».Istina bilo je za mene i NEPRIJATNE istine:isplaceno mi je samo ½ nagrade! Drugih ½ NIKAD nisam dobio!] 0–1

Goran Tomic: Zahvaljujem velemajstoru Velimirovicu, izuzetno prijantom sagovorniku, i njegovoj supruzi Mirjani na gostoprimstvu i na odvojenom vremenu za ovaj razgovor koji je obavljen 10.septembra u toplo, prijatno, poslije podne (i vece) u Herceg Novom u stanu porodice Velimirovic.

Autor intervjua FM Goran Tomic sa velemajstorom Dragoljubom Velimirovicem

Herceg Novi, 10. septembar 2008. godine

(Kraj)

INTERVJU SA DRAGOLJUBOM VELIMIROVIĆEM (3.dio)

Moj prvi nastup za reprezentaciju,po seveniskom sistemu, zavrsio se jako neprijatno, uprkos dobroj igri. Dajem rezultate u ostalim prijateljskim mecevima

SSSR-Jugoslavija a u kojima sam nastupao:

1.Suhumi 1966(po seveniskom sistemu)(1,5 iz 6)

2.Odessa 1975 (4,5 iz 6)(po seveniskom sistemu) (procentualno najbolji rezultat postignut u mecevima sa SSSRom)

3.Tbilisi 1973 (2:2)

4.Teslic 1980 (1,5:2,5)

5.Beograd-Moskva 1994 (2:0)

6.Beograd-Moskva 1998 (1:1)

7.Moskva 2007 (seniori) (1,5:0,5)

(u ukupnom rezultatu ostvario sam pozitivan skor: +9=10-7).

Zonski turnir u Haagu(1966) imao je za mene visestruke negativne posledice: posto sam izgubio na kraju turnira dve partije i sa deobe prvog mesta kliznuo na cetvrto, ostavsi bez kvalifikacije za „MEDUZONSKI TURNIR“ izostavljen sam i iz reprezentacije JUGOSLAVIJE za olimpijadu u Havani. Takode mi je uskraceno pravo da igram na „Sampionatu Jugoslavije 1967“. I moj klub „Partizan“ nije bio zainteresovan da ucestvujem u prvoj postavi te su odjedanput moje pozicije, koje su pred „Zonski turnir“ u Haagu dobro tretirane, odjedanput potpuno pale. Tako lose stanje za mene produzice se do 1969 godine.

U takvoj situaciji u „pomoc“ mi je priskocio Gligoric. Ponudio mi je da mu BESPLATNO pomognem u pripremama za „MEDUZONSKI TURNIR“ koji se iduce godine igrao u TUNISU. Ja sam prihvatio i postao njegov trener u narednih sedam godina!

Mozda bi bilo interesantno i da pomenem detalj sa turnira u Haagu:u prvom kolu susreo sam se sa internacionalnim majstorom Daviem (mislim da je bio Irac). Partiju sam lepo dobio a onda se moj protivnik razboleo od infektivne zutice i otisao u bolnicu napustivsi turnir. Ja sam na turniru, na kraju, osvojio 67% poena, ali nisam imao dovoljno igraca sa medunarodnim titulama (inter majstori i velemajstori) nedostajao mi je jedan igrac (taj koji se razbolio, a ja ga pobedio). Predsednik komisije FIDE, za dodelu medjunarodnih titula, Austrijanac Dorazil nije hteo ni da cuje da mi se prizna titula INTER MAJSTORA. FIDE je ipak DONELA propis da igrac koji na ZONSKOM turniru postigne 65% poena dobija automatski titulu INTERMAJSTORA. Ja tu titulu nisam dobio NIKADA.Zasto se to desilo bice jasno iz daljih mojih tekstova.

Studenska olimpijada odrzana u Harahovo (Cehoslovacka) nije bila uspesna za nasu ekipu premda smo imali dobar sastav (Minic,Marovic,Vukic,Cebalo i ja). Ja sam bio van forme  i pravio grube previde.Uopste godina 1967 bila je najlosija za mene u celoj mojoj sahovskoj karijeri premda formu nisam uspeo popraviti sve do 1969 godine.Ovo uglavnom zbog nedovoljnog broja igranih partija godisnje.

Posle nekoliko godina igranja samo na klubskim takmicenjima pozvan sam na manji (majstorski turnir) u Banja Luku (1969) sa tri internacionalna majstora uz ostale kandidate za majstora. Na turniru sam pobedio. Odlucujuca partija bila je sa Vukicem koja je imala teorijski znacaj.

(Posle 1/2 godine od ove partije igrao se Evropski sampionat, i ja sam bio pozvan u reprezentaciju a na osnovu osvojene titule sampiona Jugoslavije. Po dogovoru sa Gligoricem, koji je upravo zavrsio veliki turnir u Zagrebu, stigao sam u Zagreb na banket (zavrsnu ceremoniju) a odmah posle toga, mi bi produzili put (Gligoric i ja) njegovim kolima u Kapfenberg (Auatrija) gde je vec sutradan  poceo Evropski sampionat. No kod moga ulaska u salu Fischer je prisao i zatrazio od organizatora sah, te smo analizirali poziciju od ovoga trenutka jer Fiseru nije bilo jasno sta se desava ako beli uzme nekom od figura na e4 .Posle oko 2 sata analize Gliga je prisao, izvinio se Bobiju, i meni dobacio: „Drasko,magla!“, sto je znacilo da kasnimo. Nesto od tih ideja , koje smo videli date su i ovde.)

Sampionat Jugoslavije po „Open sistemu“(1970) dao mi je mogucnost, da posle turnira u Banja Luci , odigram jos jedan turnir. Posle ostre borbe pobedili smo Milan Vukic i ja. Po propozicijama trebalo je da odigramo mec ali Vukic nije hteo ni da cuje (buduci da je bio iz Bosne to se tolerisalo). Posle mesec dana vecanja S.S.Jugoslavije priznao nam je obadvojici titulu sampiona.

Evropski sampionat u Kapfenbergu (1970) bio je neuspesan za nasu reprezentaciju: ostali smo bez medalje. Ja sam, medjutim, igrao dobro: sa 5 poena iz 7 partija imao sam najbolji rezultat u reprezentaciji a i najbolji na V tabli. Moja partija sa Stejnom, u poslednjem kolu, bila je u tom smislu odlucujuca.

Stejn je bio cetvorostruki sampion SSSR- a. Fiser  ga je smatrao glavnim konkurentom u borbi za SVETSKOG PRVAKA. Iznenada je  umro 1973 ( u 39-oj godini). U ovoj partiji igran je nastavak koji je u to vreme smatran opasnim za beloga. Ja sam primenio novu ideju otvaranja „c“ linije i pozicija crnoga se brzo raspala.

Veliki turnir u Vinkovcima (1970) bio je moj PRVI medunarodni turnir na kome sam mogao osvojiti visu medunarodnu titulu (imao sam vec 28,5 godina!). I na njega sam „upao“ slucajno: na turniru sam bio u ulozi Gligoricevog trenera. Naime odmah posle zavrsetka turnira Gligoric i ja sa njim putovali smo u Palma de Majorku na „MEDUZONSKI TURNIR“. Na turniru u Vinkovcima trebalo je da igra i FISER. On se nije pojavio ni posle treceg kola pa su se organizatori nasli u pat poziciji (u to vreme postojala su, po kategorizaciji FIDE dva turnira: turnir A kategorije i turnir B kategorije. Medjunarodna titula se mogla osvojiti SAMO na turniru A kategorije koji je uz tacno predvideni sastav velemajstora i stranaca morao imati najmanje 16 igraca. Ostali turniri bili su B kategorije i najvisa titule (velemajstora) se nije mogle osvojiti. To je mene vratilo turnirskom sahu: ukoliko FISER ne bude igrao ceo turnir propada jer bi imao 15 igraca. Organizatori su zamolili mene da budem sesnaesti ucesnik. Ja sam sa prilicno kolebanja prihvatio da igram jer izmedju ostalog nisam imao ni slobodan dan zbog prve tri partije koje su bile odlozene. Na turniru sam vodio sa LARSENOM do predposlednjeg kola kada sam izgubio dobijenu poziciju sa BRONSTEINOM. Ipak sam napravio velemajstorski rezultat sto je u Jugoslaviji primljeno kao veliko iznenadenje…

Turnir u Havani bio je za mene neocekivan. Odigrao sam nekoliko veoma dobrih partija. Posle 1/2 turnira ubedljivo sam vodio imavsi 2,5 poena vise od Gelera koji je na kraju pobedio. Istina tu se pokazao neprijatan simptom „crne serije“: izgubio sam pet partija zaredom. Pocelo je TESKIM previdom, u za mene dobijenoj poziciji sa figurom vise, sa kubancom Cobom a zatim jos 4 poraza. Ove „crne serije“ pratile su me povremeno u nastavku sahovske karijere, mada ne ovako napadno.

Turnir „Solidarnosti “ u Skoplju (1971) bio je posvecen secanju na veliki zemljotres koji se dogodio 1963 godine.Turnir je pripadao „dobrim“ medunarodnim turnirima no bio je izuzetno politiziran sto je mene neocekivano zviznulo po glavi. Dva kola pre kraja stanje na tabeli je bilo: Polugaevski 11, ja 9,5, Planinc 8 itd. Za velemajstorski bal bilo je potrebno 10 poena. Predsednik „Sahovskog Saveza Makedonije“ bio je Jordan Ivanovski. Napravio je veceru za Polugaevskog i mene i posle nekoliko zdravica mi saopstio da sutra moram remizirati sa Polugaevskim a u zadnjem kolu „Moras izgubiti sa Planincom.Vrlo nam je vazno da OVDE bal za velemajstora osvoji Slovenac“. Sa zaprepastenjem sam gledao u Polugaevskog koji je bio „hladan ko spricer“. Poceo sam se otimati: „Ako dobijem sutra sa Polugaevskim mogu biti prvi!“(Ovde je potrebno da primetim da sam se za partiju sa Polugajevskim spremao danima. Pripreme nisam iskoristio, ali sam to ucinio dve godine kasnije u partiji sa Riblijem (Budimpesta 1973)). Nije vredelo. Partiju sam u zadnjem kolu izgubio. SVI su znali da sam dao poen, a pljesak u sali bio je kao na fudbalskoj utakmici. Ja sam se osecao veoma jadno. U daljoj karijeri nisam dopustio nista slicno sto mi je donelo losu reputaciju kod organizatora turnira u Jugoslaviji. S tim nije bio kraj mojim problemima u Skoplju: nagrada na turniru nije mi bila isplacena! Morao sam cekati vise od godinu dana, i uz razne intervencije, jedva uspeo da dobijem tu nagradu!

Ja sam nekoliko partija u Skoplju odigrao veoma dobro sto je za mene licno bilo psiholoski veoma vazno,narocito posle „crne serije“ u Havani.

„Sampionat Jugoslavije“ u Umagu (1972) bio je za mene vrlo tezak jer mi je mesec dana ranije umrla majka. Na  ovom  turniru samo sam statirao i uglavnom cinio grube previde. Odigrao san samo tri dobre partije. Jedna od njih je dobila nagradu“ za lepotu igre“ , a posebna komisija INFORMATORA proglasila je „Teorijski najznacajnijom partijom u 1972 godini”.

Turnir u Vrscu (1973) bio je dobrog sastava. Ja sam imao dva poluvremena: u prvom samo sam dobijao a na kraju gubio izbubivsi prvo mesto. Ipak i deoba III mesta nije bila neuspeh.

U mecu SSSR-Jugoslavija (1973) igrao sam protiv Vasjukova 2:2.U dve partije dao sam znacajne teoretsku novost, dok je partija, u kojoj sam bio beli, pobedila na konkursu INFORMATORA za  „Teorijski najznacajniju partiju“  u 1973 godini.

Turnir u Vrnjackoj Banji (1973) bio je za mene veoma uspesan. Ubedljivo sam osvojio prvo mesto i uz to i treci velemajstorski bal. Odigrao sam i nekoliko dobrih partija. Sve u svemu uspeo sam se vratiti u vrh jugoslovenskog saha posle pauze od nekoliko godina.

Na olimpijadi u Nici (1974) osvojili smo srebrenu medalju. Planinc i ja imali smo najbolji rezultat u ekipi. Nasa zemlja (Jugoslavija) je usla u politicku krizu. To se odrazilo i na „Sahovsku organizaciju“ u celini pa neocekivano i na sudbinu ove partije. Sef Informatora bio je velemajstor Matanovic. On vec odavno nije bio u aktivnom sahu, ali je imao pustu zelju da vlada sahovskom organizacijom u celini. U ovakvoj haoticnoj politickoj situaciji pojavila se stvarna mogucnost da to ostvari. Kako sam ja uz Gligorica , Ivkova i Milunke Lazarevic bio na strani igraca a nisam bio clan vladajuce partije bio sam vec prilicno blokiran. Ovde se pojavila mogucnost da me potisnu, jer sam vec nekoliko godina pobedivao u rublici „Za najznacajnije teoretsko ostvarenje“ te ova partija nije uvrstena u spisak partija koji je predat medunarodnoj komisiji velemajstora. Partija je, medutim, dobila epitet „za najznacajnije teretsko ostvarenje “ Nica 1974″ (Olimpijada), a zatim je  proglasena i „najznacajnojom teoretskom partijom u 1974 godini“. Do ovoga je doslo na pomalo neobican nacin. Tim „Informatora“ koji je bio na Olimpijadi izneo je misljenje „da partija ne zasluzuje BILO kakvu paznju“: usled toga se partija NIJE pojavila u „Informatoru“ gde su bile partije olimpijade. No komisija „Informatora“ (Botvinik, Petrosjan, Geler, Larsen, Ivkov, Byrne) je partiju uvrstila u IZBOR i ona je dobila najvisi broj poena, i pojavila se u sledecem „Informatoru“.

Turnir u Rejkjaviku (1974) bio je dobrog sastava. Pobedio je Smislov ispred Forintosa. Bronstajn i ja smo podelili 3/4 mesto. Odigrao sam nekoliko interesantnih partija. Ova je dala novu strategijsku ideju u „Velimirovicevom napadu“.

Sampionat Jugoslavije u Novom Sadu (1975) bio je, po opstoj oceni, najjaci ikada odrzan u Jugoslaviji. Pobedio sam ja a 2-4 mesto podelili su Gligoric, Matanovic i LJubojevic. Turnir je bio iscrpljujuci i ja sam ga JEDVA doveo do kraja. To je bio najtezi turnir u mojoj sahovakoj karijeri. Odigrao sam nekoliko dobrih partija i ovde ih predstavljam: Partija sa Planincom,je dobila nagradu za lepotu, a posebna komisija „Informatora“ proglasila je „Najboljom partijom 1975 godine“. Istina bilo je za mene i NEPRIJATNE istine: isplaceno mi je samo 1/2 nagrede! Drugih 1/2 NIKAD nisam dobio!

Mec izmedu reprezentacija Jugoslavije i SSSR odigran u Odesi 1975 godine bio je najdinamicniji od svih meceva u poslednjih dvadesetak godina. Rusi su jedva dobili mec uz dosta srece i diplomatije: u poslednjem kolu sklopljeni su svi remiji mada sam ja imao nadmocnu poziciju. Ja sam i inace postigao najbolji rezultat sa 4,5 poena od sest partija.Ova partija je bila najinteresantnija u celom mecu bez obzira na greske na kraju partije, a koje su bile uslovljene cajtnotom moga protivnika.

Jak turnir u Novom Sadu (1976) igrao sam veoma dobro i izgubio prvo mesto zahvaljujuci glavnom organizatoru, advokatu Komljenovicu i glavnom sudiji turnira Tihomiru Acketi. Njih dvojica udruzenim smagama PONISTILI su moju dobru igru i stalno vocstvo u toku turnira svojim postupcima u poslednjim kolima: u prekinutoj partiji XIII kola (ukupno je bilo XV kola) u partiji Velimirovic-Sax crni je, u slabijoj poziciji, kovertirao 41. potez. Sutra ujutru na nastavku ispostavilo se da Sax NIJE ZAPISAO potez. Acketa je odsetao do Komljenovica i njih dvojica su se konsultovali: onda se Acketa vratio i pred brojnom publikom obratio meni: „Ti nas dovodis u neprijatnu situaciju. Sax je Mađar! Sta ja sad da radim? Znas li ti koliko Mađara zivi u Vojvodini?“. To je za nas SRBE bilo opasno vreme. LIBERALI su bili oboreni a sportisti (pa i sahisti) proglaseni AMATERIMA.Uz to bio je UVEDEN na drzavnom nivou „KRITERIJUM O POLITICKOJ PODOBNOSTI“. Bez ikakve tuzbe svako je mogao stradati! Kriterijum je VLADAO nama do 1978 godine kada ga se odrekao LICNO TITO koji ga je i uveo, napomenuvsi u govoru da je doslo do raznih zloupotreba. U SAHOVSKOJ ORGANIZACIJI JUGOSLAVIJE je vazio do 1980. godine. Po tom kriterijumu smo Milunka Lazarevic (u to vreme najbolja nasa sahiskinja) i ja ODSTRANJENI iz reprezentacije za olimpijadu na Malti. U ovim uslovima ja sam bio prinuden da ZAMOLIM Saksa da POKAZE kovertirani potez da bismo mogli nastaviti partiju. Saks je, bez ustrucavanja, rekao da je kovertirao 41…Dd6! jedini potez koji je drzao poziciju. Ja sam bio inace vec iznerviran jer je izmedu ostalog vec bilo proslo preko 40-ak minuta, a posle podne me je cekala vazna partija. U poslednjem XV kolu igrao sam sa Smejkalom mojim glavnim konkurentom. Posto organizatori nisu poslali kola (ja sam sve vreme mojim kolima vozio Smejkala i Saxa na partije. Smejkal NIJE hteo sa mnom da se vozi jer se bojao da ja ne ponudim remi sto je bilo besmisleno jer NIKADA nisam prihvatao remije ni u partijama ni pre pocetka partija, sto je bilo opste poznato) Smejkal je ostao u hotelu a iz solidarnosti se pridruzio HORT koji je na turniru na kraju bio treci. Po dolasku u salu upozorio sam Komljenovica i Acketu da je Smejkal ostao u hotelu. Uzvraceno mi je da me se to ne tice. Onda je posle sata igre pala zastavica Smejkalu i Hortu. Nesto posle toga oni su se pojavili u sali i narocito Hort je vristao iz sveg glasa: „Ovo je najveci skandal u istoriji saha. FIDE ima to da resava!“ Organizatori se OPET obracaju meni: ja pravim novu gresku i umesto da se izgubim iz sale upadam u novu igru: kao pomoc organizatorima stize i Milos Bakic, drzavni tuzilac Vojvodine, inace moj licni prijatelj. Sve u svemu ja sam OPET bez izbora. Sedam za tablu, sa osecanjem IDIOTA. Prilazi stolu sudija Acketa i ODUZIMA mi 20 minuta od mog vremena predvidjenog za partiju! Ja pitam „zasto mene kaznjavate“. Acketa odgovara: „Smejkal je pristao. Zbog BEZBEDNOSTI objekta partija se mora zavrsiti do 22 sata!“. Nisam imao kud. I samo u ovoj partiji dosao sam u cajtnont i u boljoj poziciji PREVIDEO konja u 39. potezu. Na turniru je pobedio Smejkal, ja  sam bio drugi, Hort treci…Organizatori na zavrsnoj svecanosti nisu mi se ni zahvalili…

Sto se tice partije koja je pred vama, ja sam primenio novu ideju sa 0-0-0 (velika rokada) i u dinamicnoj igri pobedio…

Posle nekoliko meseci na Evropskom sampionatu u Moskvi pitao me je David Bronstein:“Koliko si razmisljao na potez 18.Dd4?“.Odgovorih da sam odmah odreagovao, ali sam na 14.e5 razmisljao oko 1/2 sata. „Oh“ rece David.“Potez 18.Dd4 bio je prava bomba“.

Ekipni EVROPSKI SAMPIONAT (1976) odrzan u Moskvi bio je za nasu reprezentaciju veoma tezak.Uz ogromne napore i sa MNOGO srece uspeli smo da osvojimo BRONZANU medalju.Ja sam imao najbolji uspeh u ekipi. Sticajem okolnosti, u poslednjem kolu, prekinuo sam ovu partiju. Moj protivnik je kovertirao svoj 42.potez koji je bio ocigledan (42.Ld3).Drugi rezultati su se vec znali: od rezultata ove partije zavisilo je ko ce uzeti medalju,mi ili RUMUNI. Ja sam stajao bolje ali pobeda je bila NEOPHODNA. Pa pogledajmo kako je to ispalo…

Herceg Novi, 10. septembar 2008. godine

(Nastaviće se)

INTERVJU SA DRAGOLJUBOM VELIMIROVIĆEM (2.dio)

G.T: Bili ste trener nekim od nasih najpoznatijih sahista i pomagali u njihovim pripremamam za vazne turnire i meceve. Koliki je znacaj i odgovornost sekundanta za sahovske uspjehe?

Dragoljub Velimirovic: Gligoricu sam bio trener 1966-1973, a posle toga Marjanovicu 1973-1974 a sa njim sam i sada u vezi.

Na olimpijadi u Skoplju 1972 bio sam glavni trener (bilo nas je trojica, ali su analize prekinutih partija dodeljene meni!). Reprezentacija je osvojila bronzanu medalju.
Ovde je neophodno objasnjenje: U vreme socijalizma sahisti su bili amateri. Morali smo osvajati nagrade i od toga smo ziveli. Otuda treneri NISU ni postojali vec SAMO sekundanti koji su isli na turnire i pomagali u pripremama za partiju i kod prekidanja partija, a uglavnom posle turnira nisu nista radili. Najcesce, i kod prekinutih partija, to je bila slaba pomoc koja uglavnom i nije bila placena. Ja sam, pak, VOLEO da radim kao trener: napravio sam samostalno poseban PROGRAM rada koji sam dopunjavao iskustvom i novim saznanjima. To se znalo no problem je poceo u maju 1975 godine kada je Dolanc u „Izvrsnom birou SKJ  “ proglasio amaterizam u sportu. Sahovska organizacija se BRZO snasla i donela odluku da SVI igraci sa medjunarodnim titulama a igraju u I i II  ligi budu postavljeni za trenere u svojim klubovima.To je bio spas no pokazalo se da je i opasna mera sto postaje  vidljivo odmah sa pocetkom politickih neprilika u Jugoslaviji. Otuda samo rad sa programom i u duzem periodu (od najmanje godinu dana) ovaj rad se moze priznati kao trenerski rad.
U duzem periodu sam radio sa velemajstorima:  Gligoric (7 godina), Slavoljub Marjanovic (nekoliko godina), Ivan Sokolov (18 meseci), Predrag Nikolic, Aleksandar Kovacevic (5 godina), Goran Kosanovic (18 meseci), Natasa Bojkovic (18 meseci. U vreme rada osvojila je titulu „Omladinske prvakinje sveta“). Sa izuzetkom Gligorica svima  ostalima je tek predstojilo da osvoje najvisu titulu u sahu. Radio sam, u duzem periodu, u nekoliko sahovskih skola:
S.K.Partizan (1962/65),S.K.Batajnica (1969/70),S.K.Stara Pazova (1970/72),S.K.Crvena Zvezda  (1987/1993).
Iz Sahovske skole izasao je medjunarodni majstor Goran M Todorovic, a iz Stare Pazove velemajstor Goran Kosanovic.

G.T: U Vasoj knjizi, koja ce se vjerovatno pojaviti krajem godine vec su opisane brojne sporne situacije. Da li bi mogli za citaoce Sah mat liste da predstavite nesto od toga sto ste pripremili kao komentare koji ce biti uz svaku partiju u Vasoj knjizi.

Dragoljub Velimirovic: Evo nekoliko siroj javnosti nepoznatih detalja:

Moj prvi medjunarodni turnir bio je u Hastingsu 1961/62 godine. Igrao sam u I. rezervnoj grupi i zaostao za Drazenom Marovicam (YU) i Poljakom Mankeom (koji je poginuo posle nekoliko meseci) 1/2 poena, mada sam obadvojicu pobedio (Marovic je rezirao poslednje kolo: predlozio mi je, neposredno pre pocetka partije, da svi remiziramo i podelimo 1/3 mesto. On je igrao sa Mankeom a ja sa Gibbsom koji je na turniru bio poslednji. Ja sam to odbio premda sam se osecao nelagodno. Partiju sam brzo izgubio previdevsi u otvaranju damu. Posle ovog previda Marovic i Manke su remizirali.)

Na turnir sam stigao malo neobicno: sto peske, sto taksijem premda nisam imao ni jednu funtu. Ustvari nasa najveca putnicka agencija „Putnik“ prodala  mi je voznu kartu za voz Folkston-Hasting premda takva pruga nije postojala! Ja sam umoran od dugog puta otisao u policiju i predlozio da tamo u zatvoru odspavam a posle vidim sta cu dalje uraditi. To je izazvalo „malu“ zbrku: ipak su mi pomogli dovevsi jednu jako staru baku koja je znala ruski. Nekako smo se sporazumeli i ja sam ipak stigao u HASTINGS.

Sampionat Srbije za 1962 godinu odrzan je po novom sistemu: bilo je nekoliko polufinalnih grupa: ja sam u jednoj, u Beogradu, pobedio  i kvalifikovao se za „Sampionat Srbije“. Na „Sampionatu Srbije“ igralo je samo 12 igraca: 3 majstora koja su propustena bez kvalifikacije, 8 majstorskih kandidata i ja (imao sam I kategoriju). Uprkos ubedljivoj pobedi nisam dobio vise zvanje (majstorski kandidat) jer na turniru nije bilo 16 igraca, tako da sam ostao igrac I kategorije. Ustvari NIKAD nisam ni postao majstorski kandidat). Nisam ni sanjao da ce me slicni problemi pratiti kroz celu sahovsku karijeru.

Ovaj sampionat (Vrnjacka Banja 1962) bio je prvi zvanicni turnir po „svajcarskom sistemu“ odrzan u Jugoslaviji. Bilo je 48 igraca a igralo se 13 kola (jer je po formuli profesora Eloa to bilo dovoljno da se dobije objektivan plasman za prvu sestoricu igraca koji su se trebali kvalifikovati za „Zonski turnir za svetsko prvenstvo“. Tako su predvidjale „Propozicije sampionata“. Ispalo je potpuno drukcije.

Sto se tice mene odmah su poceli problemi: bio sam jedini ucesnik koji je imao I kategoriju. Najveci broj igrace se pobunio pa je sekretar „Sahovskog saveza Srbije” Dragutin Dzaja, koji je bio i glavni sudija sampionata, prisao mi i saopstio da „moras da napises molbu SSS i zatrazis da ti priznamo zvanje „kandidata za majstora“ „. Ja sam to odbio. Uostalom turnir je vec poceo a ja sam nameravao da budem u „prvih deset“ sto mi je automatski odezbedivalo „titulu majstora“. Nastalo je malo komesanje. Ja sam ostao pri svome. Na kraju moj plasman je bio dobar: podelio sam 3/4 mesto sa Matom Damjanovicem posto sam u poslednjem kolu izgubio ostru poziciju sa Parmom (prvi je bio Gligoric, drugi Matanovic). Usto sam imao i najjaci rejting turnir (rejting mojih protivnika). Ali time stvar se nije zavrsila. Tadasnji „SEKRETARIJAT SS JUGOSLAVIJE“ ignorisao je „Propozicije“ koje je sam doneo i raspisao „IZBORNI TURNIR“. Ja sam odmah odustao. Onda je izvrsen politicki pritisak na mene. Posle mesec dana neprekidnih sastanaka u mom klubu „Partizanu“ i „S S Jugoslavije“ bio sam prinudjen da pristanem i zaboravim „Propozicije …“. Taj izborni turnir „sestorice“ sam odigrao jako lose zavrsivsi na poslednjem mestu…

Slovenac Vasija Pirc bio je gromadna licnost jugoslovenskog saha. Do sredine 50-ih godina bio je uz Gligorica najbolji nas velemajstor ali jos veci njegov znacaj je u ODLICNIM komentarima koji su (uz Vladimira Vukovica) bili odlucujuci u sahovskom formoranju celu moje generacije a na temeljima STAJNICOVE TEORIJE.

„Sampionat Jugoslavije (Zenica 1963) bio je tezak i dugotrajan.Igrao sam neravnomerno i zavrsio u „sredini tabele“.

Sampionat Jugoslavije odigran u Titogradu (1966) bio je prvi moj jak turnir (PO «seveniskom sistemu»). Ja sam deset partija dobio a sedam izgubio uz jedan remi (poslednje kolo) premda sam u toj partiji zrtvovao tri pesaka. Partija je poslednja zavrsena i posle nje je usledila zavrsna svecanost: dodeljene su mi cetiri od pet specijalnih nagrada. Podelio sam 4/5 mesto i kvalifikovao se za zoski turnir svetskog sampionata koji se igrao u Hagu. Na turniru sam igrao neravnomerno: ispustio sam u poslednjim kolima prvo mesto. Ipak moj rezultat je bio veoma dobar. No „Djavo nikad ne spava!“.Posto su slabo prosli Matanovic(10) i Matulovic(7), raspisan je novi „Izborni turnir“! Prva dvojica su se trebali kvalifikovati dalje…Poucen iskustvom sa „Prvim izbornim turnirom“ nisam rasipao snage na rasprave. Otisao sam bolje pripremljen i sa Matanovicem kvalifikovao se dalje…Nisam ni sanjao da cu posle zonskog turnira u Hagu pauzirati sest godina…

Ovaj drugi „Izborni turnir“ imao je pouku i za FIDE: izglasan je pravilnik o „kvalifikacionim turnirima FIDE“. Vise nije bilo dozvoljeno nacionalnim federacijama da prekrajaju vec donesene pravilnike. Takode je ustanovljeno da FIDA priznaje rezultate SAMO „nacionalnih sampionata“. Time je stavljena tacka na „Izborne turnire“ i njima slicne…

Kada govorimo o obrnutim sistemima (to znaci da otvaranja koja igra crni, preuzima beli sa tempom vise) prisetih se moga razgovora sa Misom Taljem u Teslicu (Bosna) 1980. Pitao me je zasto obrnuti sistemi uglanom ne daju prednost iako beli (igra ih beli) ima tempo vise. Posle „zive“ diskusije sa puno argumenata i protiv argumenata saglasili smo se da je logika u tome da crni UVEK igra na izjednacenje pozicije te tempo vise mu ne garantuje prednost vec samo ostru igru.

Beogradski festival (1965) posvecen „Danu oslobodenja Beograda“ bio je osrednji medunarodni turnir „B“ kategorije. Ja sam izgubio 6 partija i isto toliko dobio.U poslednjem kolu sastao sam se sa Rumunom Georgiu-om (pobednikom turnira) i remizirao, premda sam od sredisnice imao dobijenu poziciju. Moj rezultat je bio polovican.

Herceg Novi, 10. septembar 2008. godine

(Nastaviće se)

INTERVJU SA DRAGOLJUBOM VELIMIROVIĆEM

(1. dio)

Stekao sam utisak da se kod proslavljenog velemajstora Dragoljuba Velimirovica najbolje potvrdjuje misljenje da se karakter osobe najbolje otkriva tokom sahovske partije. Igrac ostrog i beskompromisnog stila i u zivotu se hrabro upustao u “ostre varijante” boreci se za svoju pravdu i istinu do kraja. U knjizi koju velemajstor Dragoljub Velimirovic upravo pise, uz 300 odabranih partija koje su svojim idejama znacajno uticale na razvoj sahovske teorije, bice opisane i neke sporne situacije ciji su akteri poznati sahisti i sahovski funkcioneri a koje cemo upoznati u drugom svjetlu od dosada poznatog. Knjiga ce bez sumnje biti bestseler.

Intervju je obavljen 10. septembra u toplo, prijatno, poslije podne (i vece) u Herceg Novom u stanu porodice Velimirovic.

Goran Tomic: Sahovska javnost je malo upoznata sa Vasim ranim djetinjstvom koje je bilo vrlo dramaticno. Da li bi mogli da opisete te dogadjaje? 

Dragoljub Velimirovic: Rodjen sam u Valjevu 12. maja 1942. godine u poznatoj, u to vreme, gradjanskoj porodici. Otac je uoci rata dosao u otvoren sukob sa svojim sefom Nikolom Kalabicem, tako da kad je moj otac od Nemaca uhapsen moja majka je morala sa mnom pobeci i ja sam se nasao u nekom zbegu gde su me prebacili u neko prihvatiliste a zavrsio sam u Domu za nezbrinutu decu koji se tokom rata formirao u Apatinu (u Vojvodini). Posle pada engleskog vojnog aviona na jedan deo Doma odmah su nas premestili u Coku (takodje u Vojvodini), gde me je majka pronasla u novembru 1947. godine i odvela sa sobom u Sarajevo gde je kao pravnik radila u ministarstvu zeleznica. Kasnije smo se selili, sa prugom zajedno, i najvise godina sam proveo u Doboju gde sam zavrsio osmoljetku.

G.T: Poznato je da ste u rodbinskoj vezi sa svetim vladikom Nikolajem Velimirovicem. Mozete li malo detaljnije da to objasnite.

Dragoljub Velimirovic: Ja sam to doznao dosta kasno, vec kada je umro. To je bilo 1956. godine i majka je to od mene krila zbog raznih neugodnosti koje je ona imala i htela je mene da sacuva od toga. U tom smislu ona je vec poduzela mere kada sam izasao iz Doma pa mi je dala nadimak Drasko iako sam ja Dragoljub, a ovo iz razloga da bi asocirao na Crnogorca a  ne da sam iz Valjeva. U tom smislu sam imao neprijatnosti jer sam morao ici kod  ucitelja krajem svake godine da mi u svedocanstvo upisu krsteno ime Dragoljub. Moj rodjeni deda Radojica je bio svetom vladici Nikolaju brat od strica.

G.T: Mozete li nesto reci o tome kada ste i kako naucili prve sahovske poteze?

Dragoljub Velimirovic: Mama me naucila jer je ona bila zenski sampion Jugoslavije (pobedila je na zenskom sampionatu u Zagrebu 1939. godine) a na muskom turniru u Zagrebu pobedio je tada sesnaestogodisnji Gligoric. Mama me naucila sah kada sam izasao iz Doma jer nisam imao nikakve igracke. Ziveli smo u jednoj sobi sa jednom maminom kolegicom.

G.T: Koji su bili Vasi glavni rivali u juniorskoj konkurenciji?

Dragoljub Velimirovic: Bili su Bruno Parma, Ivan Nemet i Vlado Kovacevic.

G.T: Koji je sahista najvise uticao na Vas sahovski stil?

Dragoljub Velimirovic: S obzirom na situaciju da nisam imao nijednu sahovsku knjigu do 18 godina a od 1956. godine mama je bila pretplacena na „Sahovski glasnik“ koji je vodio Vladimir Vukovic, tako da mi je to, uz kasnije Andricevu “Igru miliona”, bila jedina sahovska literatura.

G.T: Koji je od svjetskih sampiona na Vas ostavio najveci utisak?

Dragoljub Velimirovic: Meni je u pocetku, kada sam poceo citati sahovske knjige, najveci utisak ostavio Aljehin a kasnije Botvinik i Smislov. Sa Smislovom sam bio u jako dobrim odnosima iako je bila velika razlika u godinama. Onda Karpov i narocito Kasparov koji je uz kreativnost imao i veoma dobre i iskrene komentare. Korcnoju sam pomagao prije meca sa Karpovom 1984. ali smo se razisli jer nije prema meni hteo da izvrsi materijalnu obavezu koja je bila dogovorena.

G.T. Koliko mi je poznato svjetski sampion Mihail Botvinik je visoko cijenio Vasu sahovsku kreativnost. On Vas je svrstao u posebnu grupu kreativnih sahista. Mozete li nesto reci o tome?

 Dragoljub Velimirovic: On je bio sudija naseg zadnjeg meca Beograd –Moskva, 1994. godine i onda smo puno razgovarali (sedeo je na banketu do mene) i objasnio mi je jednu jednostavnu stvar do koje tada jos nisam dosao, o analitickom talentu odnosno radu. Naime pitao me jednostavno sta mislim o Fiseru i njegovom radu. Ja sam rekao da je bio jako radan ali da je imao jedan nedostatak koji ja do tada nisam uspeo da otkrijem da je igrao uvijek iste varijante (njih je pojacavao) ali nije dao mnogo novosti. Onda mi je Botvinik pokazao prstom na Smislova koji je sedeo preko puta i rekao –A sta mislite o njegovom analitickom radu? Ja sam na trenutak bio iznenadjen a onda sam rekao da mislim da ima suvise ideja pa ih ne moze sve obraditi. Odigra ih u jednoj ili dve partije pa napusti. Botvinik kaze na to – Eto vidite Vi imate ideje a ovaj do mene (prstom pokaze na Gligorica) kao i Fiser mogu samo analizirati ono sto vide. Prema tome postoje dva talenta za analizu: aktivan talenat koji moze stvarati ideje i onda ih analizirati i pasivan talenat s kojim Vi vidite neku poziciju ili potez koji Vam se dopadne pa onda mozete da ga analizirate.

G.T:Ideja koju ste otkrili i razradili usla je u sahovsku teoriju kao varijanta Sicilijanske odbrane „Velimirovicev napad“. Kako ste dosli do te ideje?

Dragoljub Velimirovic: Ja sam dosao 1959. godine na tu ideju. Naime, ja sam igrao u silijanskim odbranama kao beli iskljucivo Lg5 iz razloga sto sam posle Dd2 rokirao na veliku stranu. Tada se vec Fiser pojavio. On je igrao iskljucivo Lc4 i onda rokirao na malu stranu, pa sam ja dosao na jednostavnu ideju da igram Lc4 a rokiram na veliku stranu. Onda sam tu ideju razradio. Moja mama je volela da igra dopisni sah i u partiji sa jednim Nemcem sam joj savetovao da igra De2 i rokira na veliku stranu. Kada je to uradila Nemac je napisao u pismu – Izvinite ovakva varijanta ne postoji u sahu, u svetu, a izgleda da kod Vas u Jugoslaviji postoji- i pitao gde bi to mogao da vidi. Onda mu je moja mama objasnila da to igra njen sin a da on jos nije poznati sahista. Kasnije mi je taj Nemac poslao njihov casopis koji i dan danas imam a u njemu je objavljena ta partija (ona je zavrsila remijem). Nastavio sam da igram tu varijantu i na cugerima su svi bili iznenadjeni i naravno brzo gubili. Onda sam je odigrao i u nekoliko turnirskih partija i dobijao pa mi je Nikola Karaklajic koji je tada bio sekretar u Sahovskom savezu Jugoslavije narucio da pre meca sa Rusijom u pripremama koje smo imali (ja sam igrao za omladince) da dam glavne ideje te varijante sto sam i uradio i tako se varijanta prvi put pojavila zvanicno. Kasparov je 1982 godine stampao knjigu Seveniska varijanta i ja sam je dobio. U njoj je navedena varijanta pod nazivom “Velimirovicev napad.”

G.T: Cuo sam da je Fischer primjenio jednu Vasu teoretsku novost u mecu protiv Spaskog i dobio partiju u “mecu stoljeca” u Rejkjaviku 1972. godine. O kojoj se to novosti radi i kako je Fischer za nju saznao?

Dragoljub Velimirovic: U Palma de Majorki posle njegove partije sa Larsenom koju je Fiser izgubio igrajuci “Velimirovicev napad” Fiser je zamolio Gligorica da me ubedi da sa njim pogledam tu partiju (U Palma de Majorki sam bio u ulozi Gligoricevog trenera). Gligoric me ubedio da idem ali je sa mnom bio Mario Bertok koji je tamo bio trener Minica i istovremeno je i novinar. Mene je ubedio da i njega povedem da slika Fisera i mene kada analiziramo. Ja sam onda Gligoricu rekao da pristajem ako prihvati prisustvo Maria i mene sa tim da nas slika, da cu otici da to pogledamo. Onda je Fiser rekao – U redu, ali samo dve slike! Mario je dosao, slikao nas dva puta, pitao za svaki slucaj – Moze li jos jedanput, ali je neki covek sa strane samo odmahnuo rukom i izbacio Maria.

Analizirali smo nekoliko sati. Pokazao sam mu i ideju poteza Sh5 koju u prvo vreme nije smatrao posebno dobrom jer se kvari pesacka struktura. Ipak taj potez je kasnije odigrao u mecu sa Spaskim (Treca partija meca, Benoni, 11…Sh5, G.T) i tu partiju pobedio.

G.T:  Sa Garijem Kasparovom ste se sretali za tablom ali je bilo i nekih Kasparovljevih spornih komentara u javnosti na koje ste ostro reagovali. Mozete li objasniti o cemu se tu radi i da li ste danas u kontaktu sa Kasparovom?

 Dragoljub Velimirovic: Ja sa Kasparovom sada nisam u kontaktu ali mi se javio preko velemajstora Klarica iz Zagreba (sa pitanjem da li sam jos uvek ljut na njega i da li hocu da odgovorim na njegovo pismo. A ja sam bio ljut na njega zbog njegove izjave da Beograd treba bombardovati pa sam jednom javno na to reagovao i on je to cuo) pre oko godinu i po dana. On je pisao knjigu o najznacajnijim teoretskom dostignucima u dvadesetom veku pa mi je poslao pismo sa sest pitanja na koje je trebalo odgovoriti i poslati odredjene materijale. Ja sam poslao materijale u 25 strana kucanih strana, ne sahovske partije vec psiholosku analizu promena i uticaja. On je knjigu zbilja objavio krajem prosle godine a posto nisam slao partije skromno je pisao o mom doprinosu. Tek kad sam video knjigu video sta je on ustvari hteo. Ipak kod prvog spomena mog imena stavio je u knjizi “da se susreo sa legendarnim Dragoljubom Velimirovicem i da je u nasoj partiji na Medjuzonskom turniru u Moskvi 1982 godine izbegao da igra  sicilijansku odbranu jer nije hteo da reskira.” Tu je Kasparov naveo nasu partiju.

G.T: Koje Vase sahovske rezultate smatrate najznacajnijim?

Dragoljub Velimirovic: To su:

A) na sahovskim olimpijadama:
Nica 1974, srebrna medalja (moje prvo ucesce na olimpijadi)

B)    na svetskim prvenstvima:
II ekipno prvenstvo sveta, Lucern (Svajcarska) 1989, srebrna medalja

C)    na evropskim prvenstvima:
Bat (Engleska)1973, srebrna medalja.
Moskva 1977, bronzana medalja.

Pojedinacna takmicenja:
A)    uspesi u ciklusu za svetsko prvenstvo
Zonski turniri:
Praja da Roca (Portugal) 1978, I mesto (napravio sam najvecu seriju pobeda u istoriji svetskih prvenstava sa 15 (petnaest) pobeda za redom.

2.      Becici (Crna Gora) 1981, I mesto

3.      Panormo (Grcka) 1998(3/4 mesto) (kvalifikacija za finalne borbe svetskog prvenstva. Nisam otisao usled napada NAT O).

Kvalifikovao sam se i igrao tri „Medjuzonska turnira“:
1. Rio de Zaneiro (1979),Moskva (1982)
2. Sirak (Madjarska) 1987
3. Rio de Zaneiro 1979
(Na sva tri sam bio u sredini tabele)

B)     uspesi u ciklusu za evropsko prvenstvo
Nisam nikada igrao jer FIDE to nije tretirala kao vazne turnire. Otuda kvalifikacije za svetsko prvenstvo bili su „zonski turniri“. Izuzev tri gore pomenuta igrao sam sledece:
Hag (Holandija) 1966
Arandjelovac 1974
Kavala (Grcka)1985
Cetinje 1992

C) sampion drzave

1. Vrnjacka Banja 1970 ,1/2 sa (Vukicem) (Po propozicijama trebalo je da igramo mec ali Vukic nije hteo. Posle mesec dana vecanja „Predsednistvo SSJ“ nam je obadvojici priznalo titulu sampiona te smo obadvojica automatski uvrsteni u reprezentaciju za evropski sampionat u Kapfenbergu (Austrija).

2. Novi Sad 1975, (1) (veci deo nagrade NIKAD! nisam dobio)

3. Niksic-Beograd 1997(1). Posle cetvoromeca u Beogradu (Velimirovic, Popovic, Damljanovic, Ivanisevic) na kome sam pobedio priznata mi je titula sampiona. Medjutim, pehar koji mi je sledovao,NIKAD nisam dobio!

A)    u prijateljskim mecevima:
SSSR-Jugoslavija:
1. Suhumi 1966 (po seveniskom sistemu) (moj prvi nastup za reprezentaciju zavrsio se jako neprijatno, uprkos dobroj igri: (1,5 iz 6)
2.Odessa 1975 (4,5 iz  6)(po seveniskom si stemu) (procentualno najbolji rezultat postignut u mecevima sa SSSR-om)
3.Tbilisi 1973
4.Teslic 1980
5.Beograd-Moskva 1994
6.Beograd-Moskva 1998
7.Moskva 2007 (seniori)
(u ukupnom rezultatu ostvario sam pozitivan skor: +9=10-7)

A)    u Balkanijadama:
Sofija 1972 (1.mesto ), (4 iz 4 partije) (najbolji rezultat na tabli i u reprezentaciji)
Herkularum 1983 (1.mesto) (bio igrac i kapiten)
Sofija 1986 (2.mesto) (bio selektor)

Herceg Novi, 10. septembar 2008. godine

(Nastaviće se)

Intervju s Andrzejom Filipowiczem, poljskom šahovskom univerzalnom ličnošću

autor Uvencio Blanco

13.5.2023 – Andrzej Filipowicz je jedna od najzanimljivijih šahovskih ličnosti na svijetu. Bio je šahista, sudija, organizator, urednik i pisac, kao i građevinski inženjer specijalizovan za čelične konstrukcije oblast u kojoj je predavao više od 25 godina. Obdaren snažnom ličnošću, jasnom inteligencijom, dobro definisanim uvjerenjima i radoznalim smislom za humor, danas, 13. maja 2023., puni 85 godina. Uvencio Blanco je dao poduži intervju sa poljskom šahovskom univerzalnom osobom.

Imao sam priliku i čast da ga upoznam prije 30-ak godina i uvijek sam vidio koliko je aktivan u svojoj ulozi lidera i organizatora na najvišem nivou, uvijek posvećen poljskom šahu i njegovoj tradiciji. Danas, 13. maja poseban je dan u Andžejevom životu, jer on puni 85 godina. Savršen dan za uživanje u francuskim pjesmama koje izvode Edith Piaf i Charles Aznavour i starim poljskim pjesmama. I, zašto da ne, da uz muziku pije francuski šampanjac, koji toliko voli. Njemu, naše čestitke i čestitke našim čitaocima ChessBasea. Živjeli maestro!

Uvencio Blanco Hernández: Poštovani gospodine Filipowiczu, izjavili ste da vaši hobiji uključuju poljsku istoriju i istoriju poljskog šaha, pa hajde da počnemo sa ovim temama. Isak Asimov je jednom rekao: „U ratu ne ginu samo živi“. Rođeni ste u Varšavi i kao dijete doživjeli ste invaziju Hitlerovih trupa. Čega se sjećate iz tog vremena?

Andrzej Filipowicz: Rođen sam u Varšavi (1938). Sledeće godine počeo je rat njemačkom okupacijom (1939-1945), što je bio najgori period u mom životu. Njemci su ubili preko šest miliona poljskih građana i uništili mnoge poljske gradove i sela. Poljski narod je pokušavao da se bori i izbio je Varšavski ustanak (1. avgust – 3. oktobar 1944).

Tada sam imao više od šest godina. Nakon 63 dana borbi, kada je ustanak propao, u jednom dijelu Varšave je ubijeno više od dvije stotine hiljada ljudi, ponekad i četrdeset hiljada dnevno. Teško je povjerovati! U tom periodu bomba je uništila kuću u kojoj sam živio, ali sam, na sreću, zajedno sa bakom i mlađim bratom ostao pod zemljom u drugoj zgradi.

Svi stanovnici glavnog grada Poljske bili su primorani da napuste Varšavu 2-3. oktobra 1944. i na sreću, zajedno sa mojom bakom, imali smo sreću da smo uz pomoć rođaka prevezeni u malo selo udaljeno oko 100 km od Varšave, blizu Piotrków-a. Trybunalski. Živjeli smo nedaleko od grada kada smo vidjeli rat u obližnjem selu. Kada su Njemci došli, morali smo da se krijemo u šumi. Mi smo se vraćali, vraćali su se i oni, pa smo morali da se vratimo u šumu, ali ne sjećam se mnogo iz tog perioda. U Varšavi je (oktobar 1944.-januar 1995.) boravilo svega stotinjak Poljaka (zvali smo ih „Robinzoni“) u podrumima i tavanima. Vidjeli su kako su Njemci počeli da pljačkaju sve kuće (uzimajući sve) u Varšavi, a kasnije su vidjeli kako je specijalni njemački odred uništavao kuću za kućom.

Kako su vaši roditelji, Zygmunt i Aniela, osigurali da Filipowiczi prežive kada su bili u okruženju u kojem su slobodu i život uzurpirali invazijska vojska?

Andrzej Filipowicz: Na dan kada je izbio ustanak, moji roditelji su bili u drugom dijelu grada i nisu mogli kontaktirati mene i mog brata. U oktobru 1944. odvedeni su u logor, ali su nas, na sreću, tri mjeseca kasnije našli u selu (u januaru 1945.) kada su sovjetski vojnici došli u praznu Varšavu.

Moji roditelji su se vratili u potpuno uništenu Varšavu (više, recimo, od današnjeg Alepa u Siriji) u februaru 1945. i otkrili da nemaju gdje živjeti. Kada su u maju 1945. konačno uspjeli da nađu mesto, vratili su se u selo da mene, mog brata i našu baku odvedu u Varšavu! U septembru sam se vratio u školu. Tako je počelo…

Vjekovima je Poljska bila nacija opterećena ratovima; oni ubrzavaju istorijske procese. Imamo percepciju da je poljski narod veoma ujedinjen i podržava druge. Šta mislite o ovome?

Andrzej Filipowicz: Poljska je velika zemlja i ima veoma pametne ljude. Zajedno sa Litvanijom imali smo veliku teritoriju od Baltičkog mora do Crnog mora od 16. do 18. vijeka.

Nažalost, tokom mnogo prošlih vekova našu zemlju su napadale Njemačka i Rusija (Sovjetski Savez). Dakle, dobro znamo šta znači rat, koliko je važno imati jako jaku vojsku.

U šahu, Poljska je postala svjetska sila – njeni rezultati na olimpijadama i velikim turnirima to potvrđuju. Ko su po Vašem mišljenju bili Vaši najbolji predstavnici na šahovskoj tabli?

Andrzej Filipowicz: Prije Drugog svjetskog rata Poljska je bila jedna od tri šahovske sile: SAD, Mađarske i Poljske. Osvojili smo zlatnu olimpijsku medalju u Hamburgu 1930., srebrnu u Pragu 1931. i Buenos Airesu 1939. i tri bronzane medalje. Bio sam ponosan što sam igrao i napravio dva remija sa članom naše zlatne ekipe, Kazimierzom Makarczykom.

Kasnije, kada sam bio potpredsjednik Poljske šahovske federacije, imao sam čast da u Buenos Airesu (1978.) uručim medalju za 50 godina uspjeha Paulinu Frydmanu, također članu tima koji je osvojio zlato.

Ipak, najbolji poljski igrač u istoriji bio je Akiba Rubinštajn. Većinu poljskih vrhunskih šahista ubili su Njemci tokom rata ili su bili prisiljeni da žive van zemlje. Tako smo 1945. godine počeli sa šahom iz početka.

Kakva su vas sjećanja na svoje rane godine igranja šaha?

Andrzej Filipowicz: Na početku svog djetinjstva imao sam priliku da igram u timskim takmičenjima, posjetim mnoge poljske gradove, upoznam sve vrhunske poljske šahiste (tada su Bogan Sliwa i Kazimierz Plater bili najjači) i vidim njihov nivo igre dok sam pokušavao da napredujem .

Dok sam bio student, igrao sam na prvoj ili drugoj tabli Poljske na Svjetskom ekipnom studentskom prvenstvu i sreo sam se i igrao protiv mnogih vrhunskih svjetskih igrača, uključujući Borisa Spaskog (kasnije mog dobrog prijatelja), Fridrika Olafsona, Ghitescua, Gheorghiua , Radulova, Cirića, Zinna, Horta, Tringova, Malicha, Bileka, Zuckermana, Lombardyja, Tabbane itd. Imao sam priliku da vidim mnogo različitih zemalja i razumijem mnoge jezike da razgovaram sa svim njihovim šahovskim predstavnicima.

Sa 21 godinom učestvovao sam u prvom finalu poljskog šahovskog prvenstva. Kasnije sam učestvovao u 18 finala poljskog prvenstva.

Kao igrač, bili ste u više navrata dio olimpijskog tima. Recite nam o ovim iskustvima.

Andrzej Filipowicz: Imao sam veliko zadovoljstvo da pratim 26 olimpijada (u godinama 1960-2018). Za reprezentaciju Poljske sam igrao 6 puta (1960-1972), 10 puta sam bio kapiten poljskog tima, jednom menadžer i mnogo puta posjetilac ili gost. Upoznao sam, razgovarao i analizirao partije sa 13 od 17 svjetskih prvaka, od Botvinika do Ding Lirena. Bilo je veoma zanimljivo!

Najvažniji meč u kojem sam učestvovao bio je meč Poljska – Sovjetski Savez (2-2), u finalu Olimpijade u Tel-Avivu 1964. Potpisali smo četiri remija nakon dugih borbi: Botvinik – Sliva, Bednarski – Petrosjan, Keres – Filipowicz i Balcerowski – Spaski.

Ko su najvažnije ličnosti u svijetu šaha sa kojima ste dijelili šahovsku tablu?

Andrzej Filipowicz: Imao sam zadovoljstvo da igram protiv tri svjetska šampiona: Spaskog (izgubio), Smislova (izgubio) i Talja (remi). Dobio sam partije protiv Horta, Kavaleka, Uhlmanna, Tolusha i svih vrhunskih poljskih igrača, a remizirao sam protiv Keresa, Matanovića, Gheorghiua, Olafssona, Torrea, Flohra itd.

Kako ste u okruženju visoke šahovske kulture uspjeli svoju strast prema igri podijeliti sa svojim poslodavcima?

Andrzej Filipowicz: Uvijek sam bio veoma zauzet. Na Tehnološkom univerzitetu u Varšavi (Politechnika Warszawska), radeći na Odsjeku za čelične konstrukcije, trudio sam se da obavljam sve aktivnosti koje su zahtijevali univerzitetski profesori — odnosno predavanja, učešće u vijeću fakulteta, sastanke sa rektorom Tehnološkog univerziteta — a zauzvrat sam dobio priliku da igram na turnirima.

Zašto ste se kasnije odlučili za arbitražu i organizaciju turnira?

Andrzej Filipowicz: Kada sam izabran za potpredsjednika Poljske šahovske federacije (moja  dužnost bila su sva sportska pitanja poljskih šahista), imao sam priliku da upoznam mnoge vrhunske igrače tokom Olimpijade i FIDE kongresa, tako da mi je bilo lako da ih pozovem dobre igrače u Poljsku i organizujem jake turnire u Polanici Zdroj (Memorijal A. Rubinsteina) uz učešće Korčnoja, Topalova, Horta, Czerniaka, Flohra, Mascarinas, De Firmiana, Uhlmana, Riblija, Saksa, Gulka, Velimirovića, Sosonka, Torrea, Huebnera , Gelfanda, Smejkala, Vasiukova, Karpova, itd.

Bio sam istovremeno i organizator i glavni sudija. Upoznao sam šah veoma dobro, uključujući i pravila turnira, tokom godina kao igrač i kapiten, tako da nisam imao problema da postanem internacionalni sudija. Vodio sam 17 sudijskih seminara u pet azijskih i šest evropskih zemalja

Andrzej Filipowicz

Takođe ste imali priliku da radite sa nekim od najvažnijih FIDE sudija i organizatora turnira. Možete li navesti neke od najrelevantnijih u njihovim oblastima?

Andrzej Filipowicz: Najpoznatiji FIDE arbitri sa kojima sam radio su Geurt Gijssen, Ashot Vardapetyan, Panagiotis Nikolopoulos. Što se organizatora tiče, veoma poštujem Aleksandra Baha iz Rusije, Juergena Grastata i Stefana Kota iz Nemačke i Patrika Gonoa iz Francuske.

Kao delegat Poljske šahovske federacije učestvovali ste na brojnim kongresima i olimpijadama. Možete li da navedete neke od najtežih odluka koje su donijele ove skupštine?

Andrzej Filipowicz: Imao sam zadovoljstvo da učestvujem na 37 FIDE kongresa (1977-2018). Tokom mog prvog FIDE kongresa (Lucern 1977.) bio sam iznenađen da delegati nisu rekli nijednu riječ o šahu. Razgovarali su o političkom problemu Južne Afrike i učešću nekoliko evropskih igrača na njihovim turnirima. Tokom FIDE kongresa u Kuritibi (Brazil) 1993. godine, bio sam protiv odluke da se ukine rejting Kasparova i Short-a nakon što su igrali meč za Svjetskog šampiona van FIDE. Ali to nije bio razlog da im se poništi rejting. Rekao sam svim delegatima da je to nezakonita odluka.

FIDE Vas je prepoznala kao ‘počasnog dostojanstvenika’ i ‘počasnog predsjednika’ Tehničke komisije, kao i člana Upravnog odbora FIDE, predsjednika Kvalifikacione komisije i trenutnog člana Istorijskog komiteta. Šta vam je značilo što ste imali priliku da radite sa ovim stručnim grupama?

Andrzej Filipowicz: Trenutno sam član Istorijskog komiteta FIDE. Bio sam nominovan za počasnog člana FIDE u Torinu 2008. Bio je to sjajan dan za mene jer sam bio treći poljski predstavnik nakon vrlo poznatog Dawida Przepiórke, člana poljskog tima koji je osvojio zlato i vrlo aktivnog delegata u FIDE ( 1927-1935), i čuvenog GM Mieczyslawa (Miguel) Najdorfa (Poljska, kasnije Argentina).

Za mene je uvijek bila velika čast i zadovoljstvo raditi i sarađivati sa delegatima svih kontinenata i poznavati probleme u njihovim zemljama. Mnogo puta sam razgovarao sa delegatima iz Afrike, Azije, Amerike, Australije i, naravno, Evrope. Uživao sam u rješavanju problema Kvalifikaciono-tehničke komisije i predlaganju novih rješenja.

Među mnogim turnirima na visokom nivou koje ste sudili u posljednjih 40 godina, šta smatrate najzadovoljnijim postignućima kao arbitar ili organizator?

Andrzej Filipowicz:  Najzanimljiviji sa pozicije sudije bili su mečevi  Kasparov – Kramnik u Londonu 2000. i Carlsen – Anand u Sočiju 2014. godine, kao i mnoga svjetska prvenstva u rapidu  i blicu, kao i seniorska i juniorska prvenstva u različitim zemljama. Imao sam veliko zadovoljstvo da budem glavni arbitar na Afričkom prvenstvu u Kairu 2001.

Sa stanovišta organizatora, bio sam ponosan što sam radio sa poljskim timom na Svjetskom juniorskom prvenstvu (1996.) i kasnije na Svjetskom seniorskom prvenstvu (2000.). Radio sam i u Izvršnom vijeću FIDE i na Kongresu FIDE koji je održan u Poljskoj, u Krakovu 2011.

Kakav je trenutni status šaha u Poljskoj? Da li se na njega gleda kao na sport i da li ima zvanično priznanje i podršku?

Andrzej Filipowicz: Trenutno je šah u Poljskoj cijenjen kao jedan od sportova koje podržava naša vlada. Želim pomenuti ministra Lukasza Schreibera (bivši prvak Poljske u-10 i vrhunski poljski juniorski igrač prije mnogo godina) i premijera Mateusza Morawieckog.

Iz vašeg znanja i iskustva, koji su predsjednici FIDE najbolje odradili posao u šahu?

Andrzej Filipowicz: Imao sam zadovoljstvo upoznati i sarađivati sa svim predsjednicima FIDE osim Aleksandra Rueba. Mislim da je Florencio Campomanes učinio mnogo za šah, posebno u periodu 1982-1995, ali i kasnije.

Vaše fakultetsko obrazovanje dovelo vas je do diplome građevinskog inženjera, sa specijalizacijom za čelične konstrukcije. Recite nam o svom radnom iskustvu u ovoj oblasti.

Andrzej Filipowicz: Radio sam više od 25 godina na Varšavskom tehnološkom univerzitetu (Politechnika Warszawska) i napisao sam nekoliko knjiga i mnogo članaka o čeličnim konstrukcijama, ali sam izabrao šah.

Većina stručnjaka smatra da postoje četiri megatrenda: IKT, biotehnologija, nanotehnologija i kognitivne nauke. Po Vašem mišljenju, a kao osoba bliska akademskoj zajednici i tehnološkoj praksi, kakve veze bismo mogli uspostaviti sa nekima od njih?

Andrzej Filipowicz: Mislim da nisam stručnjak za pomenute stvari, pa je bolje da ne komentarišem.

Kakvo je vaše mišljenje o uticaju koji je veštačka inteligencija imala na šah poslednjih decenija i šta predviđate u budućnosti?

Andrzej Filipowicz:  Razvoj kompjutera je promijenio ij šaha, ali sumnjam da je to dobro za šah. Tradicija od petnaest vjekova se uništava. Ljudi pokušavaju pronaći rješenja koristeći kompjutere i umjetnu inteligenciju umjesto da razvijaju vlastiti um.

Moj život trenutno nije tako aktivan kao prije nekoliko godina. Međutim, nastavio sam da sudim u šahu dva mala godišnja turnira već tri godine. Od 1986. do danas sam i glavni urednik poljskog šahovskog časopisa Szachy, koji je kasnije postao Szachista i na kraju sadašnji Magazyn Szachista.

Andrzej Filipowicz

Ko je najinteligentnija šahovska osoba sa kojim ste imali posla u svom plodnom životu? Neke posebne anegdote?

Andrzej Filipowicz: Upoznao sam mnogo zanimljivih ljudi u svim ovim šahovskim godinama, i to je vrlo teško reći, ali se dobro sjećam mnogih razgovora koje sam vodio sa Borisom Spaskim o istoriji naše dve zemlje i, naravno, mnogih šahovskih problema.

Što se tiče anegdota, meni se jako sviđa filozofija sledeće anegdote: U poljskom gradu prije rata, majstor igra za uloge sa vrlo slabim igračem bez dame, ali rijetko pobjeđuje. Pa vidjevši umor rivala, koji samo gleda svoje figure, majstor odlučuje da zadrži damu na tabli. Nakon nekoliko poteza, protivnik iznenada kaže: ‘Majstore, niste sklonili damu’. Majstor je odgovorio: ‘Uklonio sam je’. ‘Odakle je sada na tabli?’. ‘Promovisao sam piona’. „Ali imate osam piona. Zato, molim vas, uklonite jednog!’.

Još jedna anegdota ima veze sa iskustvom sudije. Sudija je pozvan da sudi na ženskom turniru kasnih 1940-ih. Otprilike u to vrijeme koristili su pravila iz amaterskog šaha. Nivo partija takođe nije bio najviši. Sudija je odjednom vidio da je na jednoj tabli kralj pod šahom dva skakača…. Kao iskusan sudija, odmah je izašao iz sale i otišao u bife. Mirno je popio kafu i vratio se u salu. Vidio je da je pomenuta partija završena i dama koja je sa dva skakača napala protivničkog kralja dobila duel. Otišao je do te table, objasnio joj da mu je ‘neko’ rekao da su na ovoj tabli crnog kralja šahirala dva skakača. Počeo je da pita obe šahistkinje kako je došlo do takve situacije. Gospođa koja je igrala bijelim figurama objasnila je: „Dragi gospodine sudija, kada sam šahirala sa jednim skakačem, moja protivnica se sarkastično nasmiješila i igrala lovcem, i to prilično odlučno. Odgovor na takvu reakciju je bio da joj kralja šahiram sa drugim skakačem, ali opet nije bilo reakcije, pa sam odlučila da joj ponesem pješake sa damine strane i … pobjedila sam’.

Pomenuli ste da vam je neprijatno da sarađujete sa ljudima koji nisu posvećeni svom poslu ili sportskim rezultatima. Kada biste morali da izaberete partnera za kompaniju za šahovske događaje, koga biste preferirali: Billa Gejtsa, Džefa Bezosa, Elona Maska, Marka Zakerberga ili Donalda Trampa? Zašto?

Andrzej Filipowicz: Pitanje je preteško za mene!

Koja je poslednja knjiga koju ste pročitali iz zadovoljstva?Andrzej Filipowicz: Od djetinjstva sam uvijek volio knjige o velikim ličnostima, počevši od Aleksandra Dumasa, Karla Maya i poljskog pisca Henryka Sienkiewicza; Tri mušketira, Winnetou, Old

Shatterhand, Wołodyjowski, Kmičić, itd.; i druge knjige o poznatim ljudima, uključujući naučnike i šahiste. Ovo se nikada nije promijenilo, pa sam nedavno čitao Orangutanov gambit, koji uključuje priče o poljskim šahistima, od kojih neke nikada nisam upoznao.

Volim da gledam prenose raznih sportova, posebno tenisa, fudbala. Naravno, ja sam navijač poljskih timova i poljskih predstavnika.

Nalazimo se u svijetu u kojem su neizvjesnost, ograničenja slobode i klimatske promjene preuzele maha. U ovim uslovima, kakvu biste poruku dali novim generacijama šahista?

Andrzej Filipowicz: Nažalost, ne vidim pravo rješenje za navedene probleme. Uvjeren sam da šahisti ne mogu mijenjati osnovna pravila i moraju zadržati tradiciju naše omiljene igre i igrati partije preko table kako bi vidjeli svoje protivnike umjesto ekrana kompjutera. Tradicija je budućnost šaha!

An interview with Andrzej Filipowicz, a Polish chess polymath | ChessBase

Šahista Maxim Matlakov koji je tajno pomagao Janu Nepomniachtchiju u meču za svjetsku krunu

© RIA Novosti ilustracija. RIA Novosti / Grigorij Sisojev / Vladimir Fedorenko

Na završnoj konferenciji za novinare u Astani, Ian Nepomniachtchi, koji je izgubio meč za titulu svjetskog prvaka, naveo je pomoćnike. U pripremi za meč pomogli su mu velemajstori Nikita Vitiugov, Ildar Khairullin i Maxim Matlakov, koji je za RIA Novosti Sport ispričao o tajnama šaha iza kulisa.

— Kako ste ušli u Nepomniachcthijev tim?

Maxim Matlakov – Svi znaju da je Khairullin Nepomniachtchijev dugogodišnji sekundant, Vitiugov mu je pomogao na turniru kandidata. Urađen je kolosalan posao i ostala je ogromna baza sa razradom otvaranja.

– Da li ste u Astani živeli u istom hotelu kao Nepomniactchi ili ste pokušali da ostanete inkognito?

Maxim Matlakov –  Trudili smo se da se ne ističemo. Iako su, mislim, svi znali ko radi u Janovom timu, ali samo je Vitiugov uvijek bio pored njega.

– Zašto učesnici meča za titulu svjetskog prvaka o svojim pomoćnicima obavještavaju tek kada se završi, a i tada se neki ljudi drže u tajnosti?

Maxim Matlakov –  Poznavajući sastav sekundanata, moguće je sa velikim stepenom verovatnoće predvidjeti pripremu otvaranja. Nakon pojavljivanja mađarskog velemajstora Richarda Rapporta, koji igra za Rumuniju, u timu Ding Lirena, pretpostavili smo da je on pozvan da unese kreativnost. Repertoar otvaranja Kineza uvijek je bio prilično uzak. Nakon što smo saznali za Rapporta, nismo sumnjali da će biti proširen. Ovo se desilo tokom meča. Već u Astani smo morali da obnovimo.

-Osim Rapporta, ko je još bio u štabu Ding Lirena?

Maxim Matlakov – Na završnoj pres-konferenciji samo Jana su pitali o timu. Ne sumnjam da je Ding Liren imao veliki tim i da su za njega radili vodeći kineski šahisti.

Velemajstor Jan Nepomniachtch pred konferenciju za novinare posvećenu meču za svetsku titulu između ruskog igrača Janga Nepomnjačija i kineskog reprezentativca Ding Lirena u Astani – RIA Novosti, 1920, 04.05.2023.

© RIA Novosti / Grigorij Sysoev

– Glavni posao odvijao se tokom priprema za meč. Da li ste uspjeli da uradite nešto u Astani?

Maxim Matlakov –  Strategija za meč je bila unapred razrađena. Pripremljeno mnogo  ideja otvaranja. Nemoguće je sve predvidjeti. Osim toga, meč je odmah krenuo po nepredvidivom scenariju. Niko nije očekivao da će prva odlučena partija biti odigrana tako rano. Strategija se promijenila, a onda je meč postao potpuno nepredvidiv. Da, i Ding Liren, je da budem iskren, iznenadio. Podrazumijevalo se da će u meču za svjetsku titulu biti drugačiji, ali bijelim figurama nikada nije odigrao svoje omiljeno katalonsko otvaranje. Umjesto toga, odlučio je da od samog početka skrene s utabane staze.

– Šta vam je dao vaš analitički rad u sjedištu Nepomniacthchija?

Maxim Matlakov – Prošlo je premalo vremena od kraja meča da bi se to procijenilo. Sve u svemu, bilo je to vrlo zanimljivo iskustvo. Vidio sam kako se vrhunski šahista priprema za najvažnije takmičenje u životu.

— Da li se uloga sekundanta promijenila od pojave kompjutera?

— Siguran sam da pored učesnika meča na Svjetskom prvenstvu treba da budu jaki velemajstori. Ako se oslanjate samo na kompjuter, onda će svi dobiti iste preporuke. Izuzetno je teško pronaći novu ideju otvaranja uglavnom. Potreban nam je nestandardan pristup koji će natjerati protivnika da pogriješi.

— Da li je bilo novosti u otvaranju ili iznenađenja u meču u Astani zbog kojih bi protivnik pogrešio?

Maxim Matlakov –  Nekoliko dubokih ideja je demonstrirano već u prvim partijama, kada je Nepomniachtchi igrao  bijelim figurama. U neupadljivim, kako mi kažemo, pozicijama, pronašao je varijante zbog kojih je Ding Liren bio nervozan i pogrešio. Nije bilo bombastičnih iznenađenja. Danas ih je uglavnom teško pripremiti. Možemo reći da smo u partijama koje je Ian igrao  bijelim figurama iznenadili protivnika, a kada je Nepomniachtchi imao crne figure, bili smo iznenađeni.

– Kako da objasnim Janove greške u 12. partiji „klasika“ i u četvrtom u taj-brejku?

Maxim Matlakov – Ovo su dvije različite priče. U klasičnoj igri, Nepomniachtchi je imao dobijenu poziciju, ali je u taj-brejku do dobijene pozicije bilo još daleko. Naravno, uticala je i nervna napetost, a Janu se, vjerovatno, već vrtjela u glavi pomisao da će se sada sve završiti. Pozicija u 12. partiji zapravo nije bila tako jednoznačna. Da, kompjuter je pokazao pobjedu crnog, ali za tablom nije bilo lako pronaći put do nje. U četvrtoj partiji doigravanja Nepomniachtchi je imao šanse za pobjedu, ali u odlučujućem trenutku nije našao najjači nastavak. Već u ravnopravnoj poziciji, Ding Liren rizikuje, a ovaj rizik se opravdao. Bilo bi pogrešno reći sve nijanse bez Janove dozvole.

– Dugogodišnji ste navijač „Zenita“. Može li se povući analogija između izvođenja penala u fudbalu i taj-brejka u šahovskom meču za titulu svjetskog prvaka?

Maxim Matlakov –  U smislu da je ovo lutrija? Ne. I u fudbalu sve ekipe treniraju pucanje penala, a, a u šahu su četiri partije u rapid je generalno bliže klasičnom šahu nego blicu. Ako povučemo analogiju sa fudbalom, onda je taj-brejk produžetak. Dva poluvremena po 15 minuta, kada možete promašiti, i nadoknaditi, i oduzeti pobjedu.

— Vjerujete li u povratak Magnusa Carlsena na šahovski tron?

Maxim Matlakov –  Uostalom, on je sam odbio da brani titulu, a ne vidim njegovu motivaciju da se kroz Turnir kandidata ponovo probije u šampionski meč. Jednostavno nema logike u tome. Magnus će sigurno nastaviti da igra na turnirima. Možda će se on vratiti ako FIDE promijeni format šampionskog meča prihvatajući Carlsenov prijedlog. To je jednostavno nevjerovatno.

— RCF je bio prvi od sveruskih sportskih saveza koji je otišao u Aziju. Kako će to uticati na ruske šahiste?

Maxim Matlakov – Kako kažu, sačekaćemo i vidjeti. Ovo je još uvijek jedinstven presedan i teško je nešto predvidjeti. Karijere većine ruskih šahista do sada su bile povezane sa evropskim turnirima i kvalifikacijama. Sa Nikitom Vitiugovom i Ildarom Hajrulinom uspešno smo igrali za ekipu ‘Bronzanog konjanika’ na Evropskom klupskom kupu. Mnogim ruskim velemajstorima ovo je bio jedan od omiljenih turnira.

https://rsport.ria.ru/20230504/nepomnyaschiy-1869741793.html

Ding Liren, svjetski šampion u šahu: Sjetio sam se Kamija: ‘Ako ne možeš pobijediti, moraš se oduprijeti’

Ovaj 30-godišnjak govori o svojoj dramatičnoj pobjedi nad Rusom Ianom Nepomniachtchijem, svojoj ljubavi prema poeziji i zašto sebe opisuje kao „veoma emotivnu i racionalnu“ osobu

Izvod intervjua sa Ding Lirenom

Svjetski šampion u šahu Ding Liren.
Foto: VLADISLAV VODNEV (REUTERS)

LEONTXO GARCÍA

Astana (Kazahstan) – 02.05.2023. – 14:15 CEST

Voli da gleda i sluša kišu. Ali on je takođe upravo postao svjetski prvak u šahu, trijumfujući u sportu koji uključuje puno mentalnog boksa. Ding Liren, 30-godišnjak, intenzivno igra šah od svoje četvrte godine. Međutim, diplomirao je pravo jer njegov otac nije želio da napusti studije. Takođe puno čita, posebno filozofiju. Ding – koji je ‘prestolonaslednik’ norveškog šahiste Magnusa Karlsena nakon što je pobijedio Rusa Iana Nepomniachtchija u rapid doigravanju – razgovarao je 20 minuta za EL PAÍS u Astani u Kazahstanu. Ono što slijedi uključuje citate iz prethodnih intervjua koje je Ding dao kineskim medijima.

Između proslave, uzbuđenja i razgovora sa 15 različitih kineskih medija, Ding nije spavao „ni minute“ čitavu noć. „Imao sam vremena samo da se istuširam“, kaže on. Neizmjerno skromni šahovski šampion, koji se bori da se izrazi na engleskom, osjeća se čudno na mjestu punom kamera, kablova i raznih tehničkih naprava. Ali Ding želi da odgovori na svačija pitanja najbolje što može. “Razumijem da je štampa važna.” Neposredno prije nego što je razgovarao za ove novine, rasplakao se tokom snimanja svog zvaničnog intervjua Međunarodnoj šahovskoj federaciji (FIDE). Ding je postao emotivan kada je počeo da objašnjava savjete koji mu je prijatelj dao nakon što je izgubio drugu partiju na j prvenstvu u šahu.

Predsjednik Međunarodne šahovske federacije Arkadij Dvorkovič (l) predaje kineskom velemajstoru Ding Lirenu trofej tokom ceremonije zatvaranja FIDE Svjetskog prvenstva u šahu 2023. u Astani, Kazahstan.

RADMIR FAHRUTDINOV (EFE)

U tom trenutku se sjetio naslova knjige američke pjesnikinje Louise Glück: ‘Dok svijet ne odrazi najdublje potrebe duše’. Ding je objasnio da je ovu ideju prilagodio kako bi se suočio sa svojim profesionalnim i emocionalnim izazovima, koje je tada obilježio njegov raskid sa djevojkom. “Neka moja čitanja su me učinila boljim igračem”, kaže on, navodeći ono što se dogodilo u subotu, kada je bio na ivici poraza šest i po sati prije nego što je posljednju klasičnu partiju na turniru doveo do neriješenog rezultata. “Sjetio sam se kako Albert Kami govori o konceptu otpora. Ideja je da ako vidite da ne možete pobijediti, učinite sve što je u vašoj moći da se oduprete. I to sjećanje mi je dalo odlučnost koja mi je bila potrebna.”

Ding vidi veliku vezu između filozofije i šaha, jer su „oboje apstraktni“. Ali šah je i visoko takmičarski sport koji od igrača zahtijeva veliki pragmatizam i efikasnost. Kao rezultat toga, Ding kaže da mora da zanemari emotivniju stranu svoje ličnosti dok igra šah. „I veoma sam emotivan i racionalan. A takođe sam i entuzijasta umjetnosti. U svom normalnom životu volim da gledam i slušam kišu, a takođe i da igram košarku. Ali kada stignem na turnir, moram da zaboravim ta osjećanja da bih bio strožiji i profesionalniji.”

Ali postoje veoma različiti načini da se pretpostavi taj profesionalizam. Ruski šahista Gari Kasparov – koji je bio broj 1 od 1985. do ‘penzionisanja’ 2005. – nije bio zadovoljan samo pobjedom u partiji, on je želio da uništi svog protivnika. Nasuprot tome, indijski šahista Viswanathan Anand – koji je petostruki svjetski prvak i hinduista – nikada nije pokazao ni najmanju naznaku Kasparovljevog ‘ubilačkog instinkta’ . Ding ima svoj pristup: „Smatram sebe akademikom, učenjakom koji zaista voli da uči, i mislim da sam pronašao nove načine da pristupim šahu. Kada sam dostigao 2.500 poena na međunarodnoj listi [među 700 najboljih na svijetu] i odlučio da podignem svoj nivo, shvatio sam da moram prihvatiti izazov i biti vrlo konkurentan.”

Kinez Ding Liren igra protiv Rusa Jana Nepomniachtchija tokom njihovog FIDE Svjetskog šahovskog prvenstva u Astani, Kazahstan, u subotu, 29. aprila 2023.

STANISLAV FILIPPOV (AP)

Ding je rođen u Wenzhouu, Kina. Njegova majka je medicinska sestra i otputovala je sa njim u Astanu na tronedjeljni Svetski šampionat u šahu. Njegov otac je inženjer elektrotehnike, koji je insistirao Dingu da nastavi da studira, iako je njegov talenat za šah već bio ocigledan od vrlo mladog uzrasta. Ali njegov otac nije odustajao: Ding je morao da stekne petogodišnju diplomu prava, iako je od početka znao da mu se to nimalo ne sviđa. “Ovo su stvari o kojima više volim da ne pričam mnogo.”

Umjesto toga, Ding sa entuzijazmom odgovara na pitanje kako će zadržati titulu svjetskog prvaka: „Moram izgraditi jak tim, sa odličnim šahistima i moćnim kompjuterima. Ukratko, moram biti profesionalniji.” Samo dan ranije rekao je da mu nije toliko važno da bude svjetski prvak, da je bitno da bude sve bolji igrač. Pa kako je onda našao motivaciju da pobijedi u tako izuzetno teškoj završnici? „Glavni ključ je bio moj analitičar, [rumunski šahista, broj 12 u svijetu] Richard Rapport. On je unio svu kreativnost koja mi je nedostajala sa mojim otvaranjima”. Ako Ding uspije izgraditi svoj tim iz snova, neće se nikoga bojati: „Spreman sam na sve izazove, uključujući i igru protiv Carlsena ako želi da povrati titulu, ili da je odbranim od mladih zvijezda.“

Kinez Ding Liren pobijedio je Rusa Iana Nepomniachchia u uzbudljivom finalu.

STANISLAV FILIPPOV (AP)

Ding je ušao u stilu  kamikaze u dvije partije na  turniru, sa suprotnim rezultatima. Izgubio je sedmu partiju iz vrlo povoljne pozicije kada je, sa vrlo malo vremena na satu, izveo rizičan napad umjesto da igra oprezno do poteza 40, kada se na satove igrača dodaje 60 minuta. “To ima jednostavno objašnjenje. Jednostavno nisam bio svjestan koliko sam bio pod pritiskom.” S druge strane, Ding je u sličnim okolnostima osvojio posljednji rapid tajbrejk: „Bilo mi je jasno da je Nepo favorit, kako u rapid partijama, tako i u blitz šahu. I da je ta partija bila neriješena, kao i tri prethodna rapid tajbrejka, otišli bismo na blic. Tako da sam igrao da pobijedim.”

U svom intervjuu za FIDE, Ding se osvrnuo na film Vudija Alena kada su ga pitali da li je osvajanje šampionata najsrećniji trenutak u njegovom životu: „[Woody Allen] kaže da engleska fraza ‘volim te’ ne izražava uvek da voliš nekoga jako, da treba da postoji jači izraz od toga. U mom slučaju sreća nije dovoljno jaka riječ, potrebna je jača riječ. To je ogromno oslobođenje.”

Toliko veliko u stvari da ga je navelo da razmisli o odustajanju od šaha, kaže on. “Prije meča za svjetskog šampiona rekao sam prijatelju da ću se povući ako izgubim. I takođe da bih, pošto se dobro poznajem, mnogo plakao ako bih pobijedio. Pobijedio sam, puno sam plakao, odlučio sam neću se povući i život sada ide u drugom smjeru.”

https://english.elpais.com/sports/2023-05-02/ding-liren-world-chess-champion-i-remembered-camus-if-you-cant-win-you-have-to-resist.html

“Dugo nije bilo takve ‘sječe’, kao da smo u sredini dvadesetog vijeka”

Khalifman komentariše meč  između Nepomniachtchija i Ding Lirena

Piše: Timur Ganeev
dopisnik SE

Svjetski prvak FIDE 1999. vjeruje da će meč u Astani pomoći popularizaciji šaha.

Astana je 1. maja bila domaćin ceremonije zatvaranja meča za svjetskog šampiona između Ding Lirena i Jana Nepomniachtchija. Nakon zvaničnih govora predsjednika FIDE Arkadija Dvorkoviča i predsjednika Kazahstanske šahovske federacije Timura Turlova, na binu su izašli učesnici tronedjeljne borbe za krunu. Jan i Liren su bili obučeni u tradicionalne kazahstanske narodne nošnje i takođe su nagrađeni medaljama. Jan je, sledeći fudbalsku tradiciju, odmah dobio srebrnu medalju. Nakon toga, na Lirena je stavljen lovorov vijenac i pozvan violinista da odsvira kinesku himnu, a Ding nije mogao da zadrži suze. Odmah nakon toga novopečeni svjetski prvak je dobio riječ, ali je Kinez, preplavljen emocijama, govorio kratko: „Srećan sam što sam dobio meč – bilo je jako teško. Želim da se zahvalim Kazahstanskoj šahovskoj federaciji, kompaniji sponzoru, kao i svom protivniku. Jan, ti si sjajan borac i borio si se do samog kraja.“

Šest odlučenih partija, dramatično doigravanje i prvi svjetski prvak iz Kine. „SE“ je zatražio da rezultate sumira svjetski prvak FIDE-1999 Alexander Khalifman.

Meč između Jana i Lirena dugo će se pamtiti

– Aleksandre Valjeviču, hoće li meč između Jana Nepomniachtchija i Ding Lirena ući u istoriju kao jedan od najsjajnijih i najbeskompromisnijih?

Alexander Khalifman – Zaista, dugo nismo vidjeli ovako sjajan šampionski meč. Kritičara ima dovoljno, ali čini mi se da je javnost bila zainteresovana za gledanje borbe u Astani. A ovo je već veoma važno. Po mom mišljenju, meč Jana i Lirena će se dugo pamtiti. To je plus.

– Koje su mane?

Alexander Khalifman – Mnogi su se žalili da kvalitet igre nije visok i da takmičari igraju lošije nego ranije. Ponavljam, bilo je dosta borbe, mnogo tenzija, a u vezi s tim i mnogo grešaka. Ilustrativan primjer. Kada bokseri stoje u uglovima i svaki na svojoj polovini pokušava da ukaže na mogućnost udarca, onda ne griješe. Ali kada ljudi uđu u otvorenu borbu, onda, u skladu sa time, počinju greške. Takva je razlika.

– Da li će osvajanje titule šampiona od strane Ding Lirena doprinijeti razvoju šaha u Kini?

Alexander Khalifman -Ding je dobar momak, on je dostojan šampion. Drago mi je zbog njega. A svi ostali momenti su van okvira ovog meča.

Sve dok se Carlsen ne želi sam da  podsjeti na sebe, mi ga zaboravljamo

— S kojim se mečom u istoriji šaha može uporediti ova bitka?

Alexander Khalifman –Ovakva ‘sječa’ nije postojala već dugo. Čini se kao da smo u sredini 20. vijeka. Tada su rivali jurišali jedan na drugog sa ‘otvorenim vizirom’. Ne sjećam se da je nedavno bilo sličnih primjera. Relativno sličan je bio i meč između Vladimira Kramnika i Višija Ananda 2008. godine, ali, nažalost, Rus nije igrao dobro od samog početka. Meč je takođe bila dovoljno sjajan, ali ipak više na jedan gol.

Možda čak i meč Kramnika i Veselina Topalova u Elisti (2006), ali je skandalozni dio umnogome zasjenio visok nastup. Još jedan veliki plus meča u Astani je to što igrači nisu imali zamjerki jedni na druge. Bili su maksimalno korektni.

— Da li je prerano govoriti o povratku Magnusa Carlsena u šampionski ciklus nakon ovako spektakularne borbe?

Alexander Khalifman — Dok Karlsen ne želi da podsjeti svijet na sebe, mi ga zaboravljamo. Zauvijek? Sve dok ne poželi da nas podsjeti. Sada se dobro zabavlja. Igra poker, puno putuje. Šta će se dalje desiti zavisi od samog Carlsena. Ako odluči da se vrati velikom šahu, naravno, ja to samo pozdravljam. Ali nije na meni da odlučujem, a ni na vama. Samo on to odlučuje.

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/yan-nepomnyaschiy-din-lizhen-itogi-matcha-za-mirovuyu-shahmatnuyu-koronu-2023-intervyu-aleksandra-halifmana-2072288/

Ding Liren: „Prijatelji su mi rekli da sam ja izabran“

Blog Eteri Kublašvili sa meča za svjetskog šampiona u Astani

30. april. Ding Liren

Završen je meč u Astani, Ding Liren je postao novi prvak svijeta. Taj-brejk je, kao i čitava borba za titulu, postao je kombinacija nerealizovanih prilika i minimalnih šansi koje su se pretvorile u pobjedu. Svi mogući stručnjaci su već govorili o profesionalnoj komponenti, tako da ne vrijedi ponavljati. Samo želim reći da je Ding  impresionirao, ako ne sve, onda mnoge. Činilo se da je bukvalno u svakoj partiji bio blizu poraza, pored toga, često se i sam dovodio do ruba, ali je onda počeo da pronalazi spas, da bi na kraju pronalazio jedinu šansu za pobjedu u približno  jednakoj poziciji, odbijajući da remizira.

Nije ni čudo što hijeroglif njegovog prezimena “Ding” znači “Ekser”, a u imenu jedno od značenja “Li” je “Stoji”, a “Ren” je “Čovjek”. Ova kombinacija karaktera govori sama za sebe.

Na početku je na završnu konferenciju za novinare došao samo Liren, a već su se pojavile sumnje da li će se Jan pojaviti. Dok su čekali Rusa, novi svjetski prvak je prišao svom timu, gdje su mu majka i drugovi srdačno čestitali.

Usprkos sumnji, Jan se ubrzo pojavio, ali njegovo lice je govorilo samo za sebe. Šahisti su dugo odgovarali na pitanja novinara, a onda je ovaj višenedjeljni maraton naglo završio. Svi su otišli, novinari su otišli, a hale su počele da se demontiraju za sutrašnje zatvaranje.

Iste večeri imala sam priliku da razgovaram sa prvim svjetskim prvakom iz Kine. Ding Liren je, kao i obično, bio iskren i skroman.

– Liren, čestitam vam na pobjedi. Kako se osjećate nakon osvajanja titule?

Ding Liren– Ovo je teško pitanje. Glavni osjećaj je olakšanje. Pritisak i napetost su nestali kao vjetar. Posle partije sam plakao u toaletu.

– Bio je to veoma emotivan trenutak, niste samo vi plakali.

Ding Liren – Prije odlaska znao sam da ću plakati ako pobijedim. I tako se dogodilo. Tokom meča u jednom trenutku nisam bio željan pobjede. Govorio sam sebi: „Neće biti ništa strašno ako izgubim.“ Ali onda sam shvatio da ću biti veoma, veoma uznemiren ako izgubim. Tako da sam svim srcem želio ovu pobjedu.

-Da li ste već uspjeli da proslavite?

Ding Liren – Iskreno rečeno, još nije bilo vremena za slavlje: bile su konferencije za štampu, intervjui. Ali uspio sam da prošetam s Richardom uz rijeku.

– Da li shvatate koliko ste imali sreće kada se osvrnete na put do meča? Mislim od trenutka kada ste došli na turnir kandidata i dalje.

Ding Liren – Prijatelji su mi rekli da sam izabran (smijeh).

– Da li se slažete sa njima?

Ding Liren – Gledajući unazad, da. Mnogi ljudi misle da sam sretnik, ali nisam siguran. Ne znam da li je to život koji sam želio, da li sam zaista želio da postanem svjetski šampion.

– Šta je onda vaš cilj u šahu?

Ding Liren – Da igram kao kompjuter, kao vještačka inteligencija (smijeh). U nekom trenutku sam pomislio da ako igram kao kompjuter, mogu pobjediti u bilo kojoj poziciji protiv bilo koga, bez obzira na rang i rejting. Ponekad su mi prijatelji govorili da mogu da dostignem 3000 rejting poena, a moj „plafon“ je u jednom trenutku bio veoma visok, ali i „pod“ može biti veoma nizak.

– Kako ste uspjeli da se saberete posle druge partije, drugih poraza i propuštenih šansi?

Ding Liren – Moji prijatelji su mi puno pomogli. Rekao sam im kako sam sjedio u sobi za odmor, a oni su pokušali pronaći uzroke i rješenja. Osim toga, prije turnira sam bio kod psihologa, koji mi je također pomogao.

– Šta vam se desilo kada ste sjedili u sobi za odmor  tokom prve dvije partije?

Ding Liren – Tokom prve partije uopšte nisam mogao da razmišljam o šahu. Kao da igram sam sa sobom: vidio sam bijele figure ovdje, crne figure tamo, ali sam igrao samo kao crni (misli se na elektronsku tablu u sobi za odmor – EK). To jest, bilo je to kao da igram protiv sebe. U drugoj partiji nisam mogao da računam poteze.

– Posle prve dvije partije odjednom ste se promijenili i kao da ste postali druga osoba. Da li je to sve zahvaljujući pomoći prijatelja?

Ding Liren – Da, do treće partije sam došao sebi. Moji prijatelji i ja smo uspjeli da pronađemo razloge. Mogu reći i da sam promijenio hotel, ponovo se vratio u službeni. Bilo je to neophodno ako sam želio da igram na pobjedu. Osjećao sam da ako ostanem u drugom hotelu, da će boravak tamo izazvati loše uspomene i da će me demotivisati.

– Možete li navesti vaš tim? Ko vas je podržavao?

Ding Liren – Richard Rapport je bio ovdje čitavo vrijeme. Ostala imena nisu toliko poznata, osim što nisu svi šahisti, ima i kompjuterskih stručnjaka.

– Mogu li da vas pitam o ‘curenju’ podataka sa Lichess.org? Kako je to uticalo na vas?

Ding Liren- Odmah nakon curenja, nisam baš ništa osjetio. Ali tada sam pomislio da nije ostalo mnogo ideja. Tako da smo morali smisliti nove. Inače, želim da pomenem i jednog sekundanta, velemajstora. Dvije partije koje sam dobio  bijelim figurama su njegove ideje u otvaranju.

– Koja je uloga vaše majke?

Ding Liren– Bila mi je potrebna u kritičnim trenucima sa psihološke tačke gledišta. Kada se u meni javljala sumnja, razgovarao sam s njom. Pomogla mi je na mnogo načina, uključujući i u borbi protiv emocija.

– Da li ste pročitali neke komentare tokom meča?

Ding Liren – Malo. Anish je davao smiješne komentare.

– Na konferenciji za novinare rekli ste da biste voljeli da idete u Italiju da vidite kako igra Juventus. A ko je vaš junak u svijetu sporta?

Ding Liren – Sviđa mi se Federico Chiesa, uključujući i njegovo slavljenje gola. Osim toga, blizu su nam rođendani, oboje smo škorpije. Kako je jednom rekao Aleksandar Grischuk, ljudi koji su rođeni krajem oktobra su veoma jaki (smije se).

– Koliko znamo, ljubitelj ste književnosti. Šta nam možete preporučiti?

Ding Liren – Selindžerove priče, na primjer.

– Imate li tri omiljene partije?

– Na Olimpijadi protiv Dude. Protiv Bai Jinshija u Kineskoj ligi. I možda je poslednja rapid partija ovdje najvažnija.

– Koji su vaši budući planovi?

Ding Liren – Nastaviću da igram. Uskoro idem na fazu Grand Chess Tour-a u Rumuniju.

– Hvala na razgovoru, Liren!

Ding Liren – Hvala.

https://ruchess.ru/news/report/povyshenie_plotnosti/

“Nivo meča za titulu bez Magnusa nije najviši.” Intervju sa najboljom šahistkinjom svijeta

Andrey Shitikhin

30.aprila 2023., 12:00 UTC

Hou Yifan je podijelila svoje utiske o šampionskoj borbi i odgovorila na pitanje o povratku velikom šahu.

Norvežanin Magnus Carlsen je svojim odbijanjem da igra šampionski meč stvorio  neobičnu situaciju za muški šah, kada se najbolji igrač na planeti ne bori za krunu, već jednostavno igra za svoje zadovoljstvo. Ali u ženskom šahu ovo stanje je već poznato. Kineskinja Hou Yifan je lider na svjetskoj rang listi, i to sa velikom razlikom, ali se prije nekoliko godina udaljila od velikog šaha i ne bori se za titulu svjetske šampionke.

Hou igra iz zabave. Na primjer, došla je u Astanu na turnir Satty Zhuldyz, gdje je igrala sa muškarcima. A nakon partija dala je ekskluzivni intervju za Championship, u kojem je iznijela svoje utiske o šampionskom meču između Nepomniachtchija i Dinga, komentarisala odbijanje Magnusa Carlsena da brani titulu i odgovorila na pitanje o povratku velikom šahu.

– Hou, recite nam zašto ste prihvatili poziv da igrate na turniru Satty Zhuldyz, a  niste igrali na ključnim turnirima šampionskog ciklusa?

Hou Yifan-Bilo mi je drago što sam prihvatila poziv. Mislim da je to veoma dobar turnir sa veoma ozbiljnim sastavom. Mnogi elementi su spojeni kako bi se napravio veliki šahovski festival. Ljudi mogu da komuniciraju, dijele šahovsko znanje, to je nešto kao veliki praznik.

Što se tiče mog učešća u šampionskom ciklusu, to je duga priča, koja traje već dugi niz godina. Mislim da ne vrijedi ponovo pričati o tome.

– Da li ste prvi put u Astani? Kako vam se sviđa nivo organizacije Satty Zhuldyza?

Hou Yifan – Prvi put sam u Astani, a drugi put u Kazahstanu. Nivo organizacije turnira ovdje je jednostavno veličanstven. Ovdje se svi igrači tretiraju kao šahovske zvijezde. Čini mi se da su svi učesnici veoma zadovoljni i uživaju u turniru. Ovdje je vrlo zanimljivo kombinovano: bio je crveni tepih, a održan je i banket – nešto poput velikog šahovskog foruma. Ali u isto vrijeme, organizatori su se potrudili da to ne bude formalno i strogo, već pozitivnije i zabavnije. Zaista mi se sviđa ovaj pristup.

– Koga bi od rivala istakli? Da li vas je neko impresionirao?

Hou Yifan – Bilo je jako kul igrati sa Vladimirom Kramnikom, Borisom Gelfandom, Levonom Aronijanom, kao i sa mnogim mladim igračima. Na primjer, Arjun Erigaysi je pokazao dobru igru u rapidu, dok je Hayk Martirosyan bio veoma dobar u blitz-u. Mladi igrači su ovde veoma jaki i brzi.

– Čini se da aktivno igrate na turnirima, čak i ako ne na nivou FIDE Grand Prixa. Treba li čekati vaš puni povratak u svjetski šah?

Hou Yifan – Ne mogu reći da igram aktivno. Igram na nekim turnirima, ako se ukaže prilika. Na kraju krajeva, moj glavni posao je na fakultetu i moram da dobijem dozvolu da budem odsutna. Ali veoma sam srećna kada ij da se vratim šahu i igram za tablom.

Što se tiče povratka, trenutno nemam plan. Mislim, ne znam da li ću se vratiti velikom šahu ili ne.

– Da li smatrate da godine odsustvovanja iz igre utiču na kvalitet vaših partija?

Hou Yifan –  O, da. Vjerujem da je nakon mog odlaska nivo moje igre dosta pao. Ako sam od 2018. do 2020. još uvijek igrala na turnirima, onda sam poslednje tri godine igrao samo na internetu ili na nacionalnim takmičenjima iz zabave. I znate, više ne osjećam bliskost sa figurama. Na turnirima, posebno pod pritiskom vremena, lako je nešto propustiti, pogriješiti. Posle ovakvih turnira kao u Astani, osjećaji se vraćaju, bliži mi je šah, osjećam da mi je sve ovo poznato. Ali turniri se brzo završavaju (smije se).

Zašto ste odjednom zaustavili svoju karijeru?

Hou Yifan –  Jednostavno: dobila sam nekoliko ponuda za posao. S obzirom na svoje znanje i iskustvo, odlučila sam da se bavim edukativnim aktivnostima. Mislim da je šah plus obrazovanje odlična kombinacija.

– Do sada u ženskom šahu nije bilo tako dominantne šahistkinje kao što ste vi. Vidite li nekoga ko je spreman da zauzme mjesto lidera u budućnosti?

Hou Yifan –  Konkurencija u ženskom šahu je veoma velika. Mnogo dobrih igrača. Na primjer, Bibisara Assaubayeva, koja je vrlo mlada, talentovana i opasna. A kad smo kod onih koji mogu da dominiraju, nadam se da će u narednim generacijama biti još jačih šahistkinja. I ne samo da će pokušati da se bore za titulu, već će pokušati i da konkurišu za liderstvo.

-Vi ste najmlađi profesor na univerzitetu. Šta predajete?

Hou Yifan – Predajem na Fakultetu za fizičko vaspitanje. A moj glavni kurs je o šahu. Ali bavim se i pedagoškom podrškom i istraživačkim radom u vezi sa sportom uopšteno.

– Da li vam se sviđa ovo što sada radite?

Hou Yifan – Da, sviđa mi se, jer se i dalje bavim šahom, ali ne samo kao profesionalni sportista. Stekla sam mnogo iskustva u ovoj oblasti, imam koristi od toga i sve to mogu iskoristiti da inspirišem one koji takođe žele da ostvare svoj životni san.

– Da li sada zarađujete više nego ranije u šahu?

Hou Yifan – U stvari, nikada nisam razmišljala o zarađivanju novca. I nikad upoređivala. Uslovi za sve šahiste su sada u velikoj mjeri poboljšani u odnosu na protekle decenije. I mislim da je ovo veoma dobar znak.

– U Astani čak i dečiji turnir, Kup Bibisara Assaubayeva, ima solidan nagradni fond. Koliko su ti turniri važni za razvoj šaha?

Hou Yifan –Mislim da je to sjajan događaj. Mladi šahisti ovde imaju veoma dobre uslove, veliki nagradni fond. Šahisti uživaju u takmičenju, a turnir nije zamoran ni iscrpljujući. Istovremeno, mislim da je jako dobro da mladi šahisti igraju na istom mjestu gdje se održava meč za svjetskog šampiona. Djeca imaju priliku da ga gledaju, a to može inspirisati mnoge. Dobar je i za opšti razvoj šaha.

– Ima li sličnih turnira u Kini? Možda bi trebalo da se organizuju?

Hou Yifan – Naravno da ima sličnih događaja, ali moram priznati da još nemamo tako veliki nagradni fond i ne tako dobre uslove. Naravno, imamo i sjajne turnire, ali se ipak nadamo da će Kina imati više velikih sponzora za ovakve događaje.

Što se mene tiče, da, voljela bih da imam priliku da organizujem i održim jedan ovakav turnir. Ali vrlo je teško to uradim sama neophodna je produktivna saradnja. Vjerujem da bi to pomoglo i u razvoju i promociji šaha u Kini. Jer jasno je da se u Kazahstanu šah razvija nevjerovatno brzo u poslednje dvije decenije.

– Da li je Astana danas postala prestonica sveta šaha?

Hou Yifan – Da. Toliko šahovskih događaja se odvija u Kazahstanu u isto vrijeme! Ovo pokazuje da je šah ovdje veoma popularan. Ali nadam se da će i drugi gradovi i zemlje uspjeti da pronađu resurse za razvoj šaha, kao u Astani, a mi ćemo imati šahovske prestonice u različitim regionima.

– Pratite li meč između Jana Nepomniachtchija i Ding Lirena?

Hou Yifan – Da, pažljivo pratim.

– Mnogi stručnjaci kažu da nivo igre na meču nije najviši. Šta mislite o tome?

Hou Yifan – Lično se slažem da nivo meča za titulu svjetskog prvaka bez Magnusa Karlsena, koji je odbio da brani titulu, nije najviši, jer ne igra najjači šahista na svijetu. Igrane partije su veoma spektakularne, dobre su za privlačenje navijača, za povećanje popularnosti, ali nivo šaha nije najviši. Ovo je, naravno, zanimljiv meč, svi ga pratimo, naravno, ali oba igrača očigledno nisu u najboljoj formi.

– Gledaju li ovaj meč u Kini? Da li je to veliki događaj?

Hou Yifan –  U Kini ima puno ljubitelja šaha, a mnogi prate ovaj meč jer nikada nismo imali svjetskog prvaka među muškarcima. Ovo je veliki događaj za savez, za tim. Što se mene tiče… Nadala sam se da će oba igrača moći da prikažu najbolju igru.

– Da li ste bili iznenađeni odbijanjem Magnusa Carlsena da igra za titulu prvaka svijeta?

Hou Yifan – Iskreno, nisam se iznenadila kada sam saznala da je Magnus odbio da igra šampionski meč, jer je već u nekoliko mečeva sa različitim protivnicima svima dokazao da je najjači na svijetu. Odlučio je da više ne polaže ovaj test, a ovo je njegova lična odluka. Potpuno ga razumijem, jer sam prije nekoliko godina bila u istoj situaciji.

– Mislite li da će se vratiti?

Hou Yifan –  Nemam pojma. Možda ni on sam to sada ne zna (smije se).

– Kako biste ocjenili prelazak Rusije u Azijsku šahovsku federaciju?

Hou Yifan –  Čini mi se da je ovo u velikoj mjeri politička odluka, a ne samo šahovska – nemam šta da kažem o tome. Ali kao šahistkinja, primjetiću da će tranzicija Rusije povećati nivo takmičenja u Aziji, jer u Rusiji ima dosta jakih sportista. Kao šahistkinji, zaista mi se sviđa.

Nadam se da će turniri u Aziji postati jači i uzbudljiviji.

https://www.championat.com/other/article-5086777-intervyu-s-luchshej-shahmatistkoj-mira-hou-ifan-vozvraschenie-v-shahmaty-rabota-v-universitete-reshenie-magnusa-karlsena.html

Aleksandar Grischuk o NBA, fudbalu i šahu

Piše: Oleg Bogatov

Dopisnik RIA Novosti Sport

Aleksandar Griščuk je u intervjuu za RIA Novosti meč za titulu između Jana Nepomniachtchija i Dinga Lirena u Astani nazvao dopadljivim, ocjenio je intenzitet borbe i povukao paralele između šaha, tenisa i fudbala.

– Aleksandre, da li je meč za šampiona svijeta opravdao vaša očekivanja?

Aleksandar Griščuk – Nisam imao očekivanja, rijetko ih imam. Ali meč je dopadljiv i zanimljiv. Čini mi se da ljubitelji šaha više nisu mogli ni očekivati.

– Postoji mišljenje da je duel inferioran, jer ne igra svjetski šampion Magnus Carlsen.

Aleksandar Griščuk – Kako se to može reći? Ako u jednom grend slem finalu igraju Rodžer Federer i Rafael Nadal, a u drugom, recimo, Stan Vavrinka sa nekim drugim, jasno je da će za taj drugi meč biti manje interesovanja. Ali to ne znači da rezultat nije pravi. Postoje različite situacije.

Autogolovi

– Ima li nešto u meču što vas je iznenadilo ili privuklo?

Aleksandar Griščuk – Najviše me je šokiralo stanje Ding Lirena na samom početku. Nivo igre je visok, samo greške učesnika izgledaju veoma čudno. Što se tiče fudbalskih analogija, ova dva tima se odlično snalaze. Ima driblinga, dodavanja, šuteva, ali će istovremeno nekoliko puta tokom meča neko bezopasnim centaršutom ubaciti loptu u sopstvenu mrežu ili iznenada zaigrati rukom u kaznenom prostoru. Carlsen može sebi priuštiti da kritikuje nivo igre, možda još neko drugi, ali ne i ja.

– Kažu da je nivo napada učesnika mnogo jači od odbrane. Da li se slažete sa ovim?

Aleksandar Griščuk – Ne baš. Kao u gornjem primjeru: ako jedan od vaših odbrambenih igrača ubaci loptu u gol, onda ne možete reći da je vaša odbrana loša? Samo se dešava nešto zapanjujuće.

– Ding Liren je ušao na Turnir kandidata odigravši ogroman broj partija za mjesec dana. Tada je imao sreće: zauzeo je drugo mjesto, koje mu je, nakon otkaza Carlsena, iznenada dalo priliku da igra u Astani. Ako bude ponovo imao sreće da postane svjetski prvak, da li će to biti prirodno?

Aleksandar Griščuk – Ne može se to reći. Ali ako dobije meč, to će podsjetiti na olimpijskog šampiona iz 2002. u brzom klizanju na kratkim stazama (Stephen Bradbury – ur.). Osim toga, sva četiri protivnika su pala u finalnoj trci. I to se dogodilo ne samo u finalu, već i u polufinalu.

Neka vrsta obrazloženja za ono što se dogodilo može se pronaći tek kada se sve završi. Ako Jan postane svjetski prvak, to će biti prirodan rezultat njegovog titanskog rada u proteklih nekoliko godina.

Samo ne Lejkersi

– Znam da pratite plej-of Nacionalne košarkaške asocijacije (NBA). Imate li predosjećaj ko će biti šampion?

Aleksandar Griščuk – Ne, ali plej-of je veoma zanimljiv. Inače, ovdje su uzbudljive i utakmice plej-ofa Kontinentalne hokejaške lige.

– Da li navijate za CSKA?

Aleksandar Griščuk – Da. Imam i šestogodišnjeg sina koji je počeo jako da navija za taj tim, pa zajedno gledamo skoro sve utakmice finalne serije između CSKA i kazanskog Ak Barsa. Što se tiče NBA lige, meč Golden State-Sacramento je već fantastična serija. Šteta što su kod “Klipersa” svi lideri povrijeđeni, serija (sa “Feniksom”) bi takođe mogla da bude dostojna finala.

Da vidimo kako će se događaji razvijati. Za mene je najvažnije da Los Angeles Lakersi ne postanu šampioni.

– Zašto?

Aleksandar Griščuk – Zaista mi se ne sviđa Lebron James, ne sviđa mi se on. Neka drugi navijaju za njega. Po nivou igre, mogao bih čak reći da je košarkaš broj jedan u istoriji NBA. Ali generalno, i dalje bih stavio istog Billa Russela ispred njega.

– Za koga navijate?

Aleksandar Griščuk – Ne mogu reći. Simpatišem mnoge, uglavnom timove na Zapadu – to su Denver, i Phoenix, i Clippersi, i Dallas. Inače volim Memphis. Ali  sam nekako ravnodušan prema klubovima sa istoka.

Konačna prognoza

– Aleksandre, vraćamo se šahu, šta očekujete od 14. partije na meču?

Aleksandar Griščuk – Čini mi se da takav meč zaslužuje određivanje  svjetskog prvaka u doigravanju. Iako poslednja partija, naravno, može završiti i drugačije.

– Hoće li se ponoviti varijanta meča iz 2016. između Carlsena i Sergeja Karjakina, kada su svi očekivali bitku u poslednjoj partiji, a Magnus je mirno iznudio remi sa bijelim?

Aleksandar Griščuk – Onda je bila druga situacija, jer je Magnus sebe smatrao izrazitim favoritom. Ne radi se čak ni o tome da se kontrola vremena ubrzano mijenja, već da, remijem u zadnjoj partiji sa izjednačenim rezultatom, dobijete još četiri partije u ovom meču. I što se više partija igra, to je isplativije za onoga ko je jači. U ovom meču nije sasvim jasno ko je jači.

Svašta se može dogoditi u zadnjoj partiji, ali postoje samo dva slučaja koja bi me zaista iznenadila. Ako Ian odjednom potroši vrijeme u dobroj poziciji ili ako odigra neko remek djelo, ali i to je teško očekivati. Nešto je nemoguće predvidjeti. Od relativno mirnog remija do takve partije kao što je 12. gdje je bilo grešaka. Možda će neko jednostavno ubjedljivo pobijediti ako protivnik igra slabo. U korist Jana je jedan faktor više. Ne mogu zamisliti da mu ponestane vremena u dobroj poziciji.

https://rsport.ria.ru/20230429/grischuk-1868626348.html?utm_source=yxnews&utm_medium=desktop

CARLSENOV POGLED NA FINALISTE SVJETSKOG PRVENSTVA: NISU PONUĐENI NAJBOLJI IGRAČI NA SVIJETU

U subotu će biti odlučen svjetski šampion u šahu – možda. Magnus Carlsen (32) ne žali što se dobrovoljno odrekao titule svjetskog šampiona.

Piše: OLE KRISTIAN STRÖM

DUGA KOSA: Magnus Carlsen pušta da mu kosa raste – dok Ding Liren i Jan Nepomniachtchi igraju u finalu svjetskog šampionata. Foto: Ole Kristian Strøm / VG

Magnus Carlsen– Već duže vrijeme sam psihički van Svjetskog prvenstva, kaže za VG.

Nakon što je odlučio da se odrekne titule svjetskog šampiona, finalni meč za svjetskog šampiona se igra  između dvojice najboljih na takozvanom turniru kandidata, Jana Nepomniachtchija (32) i Ding Lirena (30). Stanje u meču je 6,5-6,5 nakon 13 od 14 partija. Od tog broja čak šest partija je završeno odlučeno. U 2018. Carlsen i Caruana su odigrali 12 partija, sve su partije završene remijemi.

Magnus Carlsen– Uzbudljivo je pratiti meč. To je malo drugačije.

– Objasnite?

Magnus Carlsen – Za mene je to pomalo kao da pratim meč 2012. (Anand protiv Gelfanda)… Uzbudljiv meč između dva vrlo jaka igrača – koji nisu nužno dvojica najboljih na svijetu, kaže kao mali udarac finalistima. Carlsen je bio šampion od 2013. dok se nije odrekao titule prošle godine.

Šahovska legenda Gari Kasparov rekao je pred meč za svjetskog šampiona da je „šteta što Magnusa nema“.

– Meč između „Nepa“ i Dinga će ionako biti dobra predstava, ali nije meč za svjetskog šampiona, rekao je Kasparov u direktnom prenosu u šahovskom klubu Saint Louis.

– Meč za svjetskog šampiona treba da uključi najjačeg igrača planete, a ovaj meč nije, objasnio je on.

DUEL: Ding Liren (lijevo) i Jan Nepomiachtchi.
Foto: TURAR KAZANGAPOV / Reuters

Kasparov se smatra jednim od najboljih šahista svih vremena i bio je najbolji na svijetu 15 godina. Kada VG pominje Kasparovljevu izjavu Carlsenu, ovaj se nasmiješio.

Magnus Carlsen – Zanimljivo, pratio sam dio meča 2012. godine zajedno sa „Nepom“, jer smo bili na trening kampu van Moskve. Ono što je rekao još 2012. godine je da „hajde, zašto ne igrate vi umjesto ovih koji igraju ovdje„. Ne znam da li on sada misli isto?

Carlsen nastavlja:

Magnus Carlsen – Svjetsko prvenstvo je svjetsko prvenstvo bez obzira na to, ali svjetsko prvenstvo nije uvijek bio izbor najboljeg igrača svijeta. Dakle, sada… Da to kažem ovako: Ko god da pobijedi u ovom meču, napravio je veoma jaku predstavu i postao svjetski šampion, ali ne nužno ništa više od toga.

Magnus Carlsen je odlučio da odustane od Svjetskog prvenstva u šahu do 2013. godine. Prvi put je zauzeo mjesto broj jedan na svijetu u januaru 2010. godine i tu poziciju je držao bez prekida od 2011. godine.

– Ali šta mislite o ovom meču za svjetskog šampiona?

Magnus Carlsen – Meč ide napred-nazad na potpuno drugačiji način nego na mojim SP mečevima. U tom smislu je zabavno.

– Da li razmišljate o ponovnom igranju na svjetskom šampionatu?

Magnus Carlsen – Nisam se približio igranju na svetskom šampionatu, rekao bih. Trenutno mi je veoma prijatno kako je sada. Za sada će svjetski šampionat biti prepušten drugima.

– Da li ste bili na svjetskom šampionatu u Kazahstanu?

Magnus Carlsen – Ne, bio sam u Sjedinjenim Državama. Bio sam u Los Angelesu na dodjeli „The Breakthrough Prize“, koji se često naziva „Oskarom nauke“. Bio sam i na odmoru i radio razne stvari.

PS! Magnus Carlsen je prvi put osvojio svjetski šampionat u klasičnom šahu 2013. godine kada je pobijedio Viswanathana Ananda. Odbranio je titulu protiv Ananda 2014. godine, protiv Sergeja Karjakina 2016. godine, protiv Fabiana Caruane 2018. i protiv Jana Nepomniachtchija 2021. godine.

Objavljeno: 28.04.23

https://www.vg.no/sport/i/KneRbE/carlsens-stikk-til-vm-finalistene-ikke-noedvendigvis-de-beste-i-verden

„Ne bih trebao da budem licemjer i kažem da Ian igra odlično.“Intervju sa Kramnikom

Piše: Andrey Shitikhin

28. april 2023

14. svjetski šampion je direktno govorio o nivou igre u šampionskom meču i ispričao kako je učestvovao u pripremama Nepomniachtchija.

U trenutku intervjua Vladimir Kramnik ostaje poslednji svjetski šampion u šahu iz Rusije. Ko bolje od njega može da ocijeni  uzbudljivu borbu za krunu  između Jana Nepomniachtchija i Ding Lirena?

Svjetski šampion je ocjenio nivo igre u šampionskom meču, kritikovao pripreme kineskog izazivača, objasnio kako je učestvovao u pripremama ruskog velemajstora i nagovjestio da će, uprkos svim iskušenjima, Nepomniachtchi ipak pobijediti u meču 2023. godine.

Intervju je ispao odlično. Čitajte dalje – nećete požaliti!

 “Malo sam savjetovao Jana. Ali to sada na stranu“

– Vladimire Borisoviču, šta mislite o šampionskom meču? Mnogi govore o prilično slabom nivou, ali kakva je napetost u vazduhu!

Vladimir Kramnik– U mečevima za titulu prvaka svijeta uvijek postoji tenzija, bez nje je teško. Što se tiče kvaliteta igre, on je niži, barem u odnosu na prethodne mečeve. Ali to i nije toliko važno, ako gledate iz ugla da će pobjeda sve opravdati, a ko pobijedi neće mu biti bitno kakav je nivo igre prikazan.

– Činilo se da ste prije početka meča bili blizu u prognozi kako će se sve odvijati.

Vladimir Kramnik – Rekao sam tako nešto, da će biti, sa velikim brojem odlučenih partija, a oba protivnika će igrati ili dobro ili loše. Tako da sam prilično tačno predvidio.

– Da li vas je nešto iznenadilo tokom meča, s obzirom na vašu najtačniju prognozu?

Vladimir Kramnik – Ne mogu reći da sam bio jako iznenađen – vidio sam skoro sve u životu – ali bilo je dvije-tri partije koje su se malo izdvojile. Naravno, svašta se dešava na partijama za šampiona, ali bilo je previše grešaka na obe strane. Inače je napeta borba, ljudi su nervozni.

– Skoro od samog početka meča pojavila se informacija da pomažete Ianu Nepomniachtchiju. Ima li djelića istine u ovome? Čak je bila i bilješka u Financial Timesu.

Vladimir Kramnik – Da, pričalo se da sam skoro bio šef delegacije ili šef stručnog štaba. Radije ne komentarišem takve stvari, jer je u ovom trenutku u opštem toku informacija koje se objavljuju, uključujući i takozvane autoritativne zapadne publikacije, manje od 50% istine. Šta da kažem? Ne vidim razlog zašto me niste mogli pitati o tome odmah prije nego što ste to objavili kao apsolutnu istinu.

Malo sam učestvovao u pripremama Jana, savetovao ga, ali nisam šef njegovog stručnog štaba, a tokom meča sam uglavnom po strani. Sve konsultacije su bile prije početka meča. I to dosta prije toga.

-Da li ste vidjeli plodove svog rada tokom meča?

Vladimir Kramnik – Da, bilo je nešto. Ali ovdje, naravno, neću otkriti nikakve informacije.

 “Mislim da će Nepomniachtchi ipak pobijediti na kraju”

– Na kom nivou igra Nepomniachchi da li daje najboljeg od  sebe?  Ili sve zavisi od protivnika?

Vladimir Kramnik – U meču za j titulu samo treba da igrate malo bolje od protivnika, ne treba vam više. Naravno, Ian može igrati jače i njegov nivo je definitivno veći od onoga što pokazuje u trenutnom meču. Ako pobijedi, to uopšte nije važno. U šampionskom meču rezultat 100% prevladava nad kvalitetom. Pobijedio je – uradio je sve kako treba. Ako izgubite znači da ste nešto pogriješili, bez obzira koliko sjajno igrate.

– Može li se velemajstorima zamjeriti što nisu pokazali svoju najbolju igru ​​u tako “nervoznom” meču?

Vladimir Kramnik – Ne možete nikoga da krivite, jer se svi trude da urade  maksimalno što mogu. I sam sam profesionalac, igram dugi niz godina. Ponekad jednostavno ne uspijete, ne možete biti na svom maksimumu – to je normalno. Obojica se bore, trude, pokazuju na šta su u ovom trenutku spremni. I jedan i drugi iz niza razloga ne pokazuju najbolju igru, ali ko god pobijedi će ‘naplatiti’.

U ovom meču je bilo partija na visokom nivou, ali je bilo i vrlo grubih grešaka. Ako se izvede opšti bilans, onda je ova igra ispod prosjeka. Obojica su pri tome odlični igrači.

– Čini se da oba učesnika nemaju dovoljno snage na kraju meča.

Vladimir Kramnik – Imaju nešto snage, a, opet, najvažnije je ko je ima malo više od protivnika. Naravno, do kraja meča je ostalo malo snage. Vodila se borba za rezultat. Dingova  situacija je bila prilično kritična: s jedne strane je morao rizikovati, ali s druge nije imao pravo da izgubi. Remiji su bili korisni Janu, ali Ding je pokušavao da izvrši pritisak u svakoj partiji.

– Bili ste i u situaciji da je na kraju trebalo obavezno pobijediti. U meču sa Peterom Lekom, kada ste ušli u poslednju partiju, gubili ste rezultatski. I tu ste partiju pobijedili. Da li je moguće u takvoj situaciji izbaciti sve iz glave i samo igrati?

Vladimir Kramnik – Pa i protivnik mora da obavezno remizira, zar ne? A i on je nervozan, i njemu je teško. U takvoj situaciji teže je čak i nekome ko minimalno vodi rezultatski i kome treba remi crnim figurama. Ako morate pobijediti, shvatite da vam šanse nisu baš dobre i igrate prilično opušteno, samo pokušavate da iskoristite svoju šansu. A nekome kome je potreban remi nervna napetost je veća, jer shvata da je blizu uspjeha jedan ili dva poteza – i to je to, evo ga, željeni rezultat. Bio sam u obe situacije, i odlučio sam se – malo je teže onome ko vodi rezultatski, iako se obe ruke tresu. I ovdje je meč nestabilan, i igra je neujednačena, i umor se nakupio, a nervna napetost jednostavno previsoka. Bio sam siguran da ishod meča nije odlučen, čak i kada je Ian vodio rezultatski. Ali mislim da će na kraju ipak pobijediti.

– Kada neko od velemajstora ima makar minimalnu prednost u rezultatu, postoji li iskušenje da brzo završite partije neriješeno, jer vas svaka približava konačnoj pobjedi?

Vladimir Kramnik – Sve zavisi od konkretne situacije. Tokom meča sa Garijem Kasparovom iako sam vodio rezultatski, igrao sam prilično agresivno. Nisam pokušao da igram na remi. To sam probao i takođe je uspjelo. To je jedna od mogućih strategija. Ovdje se odlučuje o mnogim aspektima – koliko procjenjujete svoje stanje, koliko procjenjujete stanje svog protivnika, da li sami možete dati sve i igrati agresivno. Ne mogu reći kako bih postupio na Janovom mjestu. Sve se može procijeniti samo po konačnom rezultatu. U šahu na najvišem profesionalnom nivou nema očiglednih jednoznačnih odluka – uvijek morate osjećati i donijeti odluku prema situaciji, prema svojim osjećajima. Ponekad griješite. Sve posledice vaše odluke su samo vaše.

„Dingova priprema ne odgovara nivou meča“

– Da li je ‘curenje’ sedam desetina partija na Lichessu, odigranih na nalozima koji navodno pripadaju Lirenu i njegovom sekundantu Richardu Rapportu, uticalo na postupke velemajstora?

Vladimir Kramnik -Činjenica da partije pripadaju njima je jasna. Profesionalci to razumiju. Mislim da nije bilo nikakve razlike zbog tih partija. Da se to pojavilo prije početka meča, onda bi Dingu bilo mnogo teže. A sada je izbor otvaranja, možda, napravljen u poslednjem trenutku. Možda je o čak i ono koje se nije pripremalo za meč. To nije imalo presudan uticaj.

Ali želim da istaknem dvije stvari. Prvo, sama činjenica pojave ovih podataka izaziva osmijeh. Sa moje tačke gledišta, ovo je veoma neprofesionalno.

– Da li je reč „iskopavanje partija“ prikladna?

Vladimir Kramnik – Pa da. Nevjerovatan neprofesionalizam. I sam sam se mnogo puta pripremao, ali to nije bio slučaj. Sada, naravno, u našem digitalnom dobu, sve što ste pripremili može lako da nestane, da neko to  primjeti. Ali nije tako teško igrati sve ove partije, da niko ne može prići ni blizu. Zapravo, prilično je jednostavno. Generalno, čini mi se da Dingova priprema ne odgovara meču za titulu prvaka svijeta – i psihička ali i otvaranja. A činiti takve greške – izaziva samo osmjeh.

– A drugi moment?

Vladimir Kramnik – On je prilično neprijatan. Da budem iskren, ne razumijem zašto trebaš sve ispričati čak i ako si nešto našao? Ružno je i neetično objavljivati ​​tako nešto.

-Ali ovo nije neko iz Janovog tima, i ovo nije zatvorena baza podataka.

Vladimir Kramnik – Za mene je ovo i dalje vrhunac neetičkog. Čak i ako ste te partije negdje ‘iskopali’, dobro, pričekajte do kraja meča. Takvo ponašanje smatram vrhuncem sramote. Da li je baza podataka otvorena ili zatvorena, nije bitno. Da, partije su na javnom resursu. Ali da biste ih pronašli, morali ste naporno raditi. Ljudi koji su to uradili shvatili su da će naškoditi Ding Lirenu. Nisu to amateri koji su prvi put  došli na sajt Lichess. A da je to bio neko iz Janovog tima, onda bi o tome ćutali. 100% ovo su ljudi koji nisu iz njegovog tima. Razumijem da je ovo moderan svijet, ali to ga ne čini manje neugodnim.

– Učestvovali ste u pripremama Nepomniachtchija, ali se istovremeno ne stidite da kritikujete njegovu igru, ponekad i oštro.

Vladimir Kramnik – Moje riječi ni najmanje ne umanjuju njegove šanse. I nikada neću dati u javnost informacije koje bi mu mogle naškoditi. Ali činjenica da može igrati jače nije Newtonov binom, svi to primjećuju, uključujući i samog Jana. Ovdje ne treba biti licemjer i reći da igra sjajno. Ako kažete da Jan igra svoj najbolji šah, biće ga sramota, jer i sam sve shvata. Navikao sam da govorim istinu, ali to ga, ponavljam, ni na koji način ne dotiče.

“Nema ničeg uvredljivog u riječima šefa FSR-a”

– Kažu da je Nepomniachchi bio uvrijeđen riječima predsjednika Ruske Federacije Andreja Filatova o majmunu sa granatom. Očigledno ga ova informacija nije mimoišla, on ne živi u vakuumu. I vaše riječi o njemu se takođe mogu pročitati.

Vladimir Kramnik – Ne mislim tako. Umjesto toga, njegov tim se bavi time. Ali tokom šampionskog  meča svi su nervozni, veća je napetost. Neću reći da je to bila vrlo uspješna šala, ali je očigledno da je to ipak šala predsjednika FSR-a. Kako ja vidim, tu nije bilo ničeg uvredljivog ili pogrdnog. Uostalom, ovo je ponnovljena rečenica samog Jana, koju je on rekao na konferenciji za novinare. Čak mi se činilo, naprotiv, značilo je da je Jan i kada igra loše i dalje opasan – ja sam to tako shvatio. Nisam vidio nikakav razlog za sukob. Možda je moglo biti malo suptilnije. Ali ja sam to shvatio kao šalu, malo preko granice. Takvu reakciju njegovog tima smatram kao posledicu  velike nervne napetosti. Siguran sam da definitivno nije bilo zle namjere sa strane FSR-a.

– A šta bi vas lično moglo razljutiti tokom šampionskih partija? Ako ne računate skandal u Elisti u meču sa Veselinom Topalovim?

Vladimir Kramnik – Da, razne stvari – nešto što tim nije odradio, nešto što nisam ja sam. Ali moj pristup je uvijek bio vrlo jednostavan: rezultat meča je u potpunosti na vama, jer vi igrate. Vi ste 90% odgovorni, sve ostalo je 10%. U slučaju da je nešto krenulo po zlu, shvatio sam da je to moja greška. Čak i ako su me nečije riječi dirnule, shvatio sam da sam ja taj koji ne mogu zadržati prisebnost. Naravno, ako se ne radi o otvorenim uvredama. Ako ste sebi postavili za cilj osvajanje titule, onda morate biti vrlo  jaki, a neke sitnice ne bi trebale da škode. To je tako teoretski. Ali uvijek sam shvatao da ako nešto krene po zlu, onda sam ja kriv. Kao u meču sa Anandom 2008. godine – nisu svi dobro radili, ali sam ja izgubio, ja sam kriv – za mene je to jasno i jasno.

– Da li je sadašnjim velemajstorima lakše ili teže u eri ovako razvijenih društvenih mreža? Godine 2000. društvene mreže su uglavnom bile u povojima. Teško ih je sada pratiti.

Vladimir Kramnik – Možda. Nisam na društvenim mrežama, pa nemam taj problem. S druge strane, sada ima mnogo drugih stvari koje mnogo pomažu u pripremama. Ranije se niste mogli baviti sa svime na internetu. Sada samo uključite video vezu i možete učiti iz različitih dijelova svijeta. Ovo je velika prednost. Kao i uvijek, svaka tehnologija ima prednosti i nedostatke, važno je kako je koristite. Ali sada ima mnogo više prednosti.

– Imate li kod kuće najnoviju verziju moćnog šahovskog kompjuterskog programa?

Vladimir Kramnik – Više ne igram, kao u godinama aktivne karijere. Nemam potrebu za takvim programom. Iako ulažem u razvoj šahovske aplikacije Chess Legends. U ovoj oblasti nema puno aplikacija, a posebno kvalitetnih. Ozbiljno smo radili na tome kako sa stanovišta pogodnosti, tako i sa stanovišta izbora  materijala, a koristimo i vještačku inteligenciju. Svako može preuzeti ovu aplikaciju i njenu procijenu.

– Ali vi niste bili glavni u razvoju aplikacije, zar ne? Iako se samo trebate pojaviti u projektu kako biste pronašli sponzore.

Vladimir Kramnik– Naravno da nisam. Pažljivo analiziram sav šahovski materijal. Mogu garantovati da je ovo proizvod visokog kvaliteta. Možete učiti i iz lekcija na Youtube-u, ali vam je potreban jasan i precizan program obuke – za sada je razvijen od nule do kandidata za majstora i biće dodato još. A vještačka  inteligencija će procijeniti kako se razvijate, gdje su vaše slabosti i dati savjete. Ovo je ozbiljan projekat, a ne jednodnevni projekat koji je pušten i zaboravljen. Radimo zajedno sa Hou Yifan, nema potrebe da je predstavljamo, kao ni Evgenija Vladimirova – bivšeg Kasparovljevog trenera i jak razvojni tim. Veoma sam zadovoljan kako je sve ispalo, a sada se pojavio investitor koji je zainteresovan za razvoj.

“Carlsen može dugo da igra na najvišem nivou.“

– U Astani ste učestvovali na reprezentativnom turniru Satty Zhuldyz. Kao rezultat turnira bili ste  peti. Kako biste ocijenili svoj rezultat?

Vladimir Kramnik – Morate adekvatno procijeniti svoje sposobnosti. Moji protivnici su bili profesionalci najvišeg nivoa – Sasha Grischuk i Levon Aronian stalno igraju turnire i rade na šahu. Čak i kada sam igrao, bilo je jako teško sa njima, posebno u brzim formatima. Plus, ima dosta mladih igrača koji igraju jako jako u rapidu i blitzu, i to rade stalno, a ne s vremena na vrijeme. Nisam imao iluzije da ću osvojiti turnir. To što sam zauzeo peto mjesto je dobar rezultat, s obzirom da se nisam pripremao za turnir i igrao sam ‘sa klupe’. Da, nisam bio uigran. Mogao sam sakupiti više poena, ali to je neprincipijelno. U takvim situacijama postoji opasnost od potpunog neuspjeha. Uostalom, već imam 47 godina, a šah nisam igrao nekoliko godina. Klasa je ostala, ali treninga nema. Negdje je kompenzovano razumijevanjem i iskustvom, ali sam pravio i glupe greške. Sve u svemu, generalno sam zadovoljan. Volim ponekad sebi priuštiti zadovoljstvo i igru ​​– emocije, adrenalin. Napominjem kako je ovdje sve bilo dobro organizovano, održan je dječiji turnir, a njegovi učesnici dosta dobro igraju – s njima smo održali simultanke. Da budem iskren, izgubio sam naviku takvog interesovanja za šah, ali ovdje su me prepoznavali čak i na ulicama, u supermarketima.

– Sada je najjači u klasičnom šahu, rapidu i blitz-u Magnus Carlsen. Koliko će dugo ostati na vrhu?

Vladimir Kramnik– On ima najvišu klasu. Do 40 godina sigurno, a onda ćemo vidjeti.

– Da li će uspjeti da probije granicu od 2900 poena?

Vladimir Kramnik- Mislim da to nije previše. Ali u čemu je razlika? On je sjajan, izvanredan šahista koji može dugo da igra na najvišem nivou ako to želi. Motivacija se smanjuje, a igra zahtijeva puno predanosti, rada – moralne snage jednostavno postaje manje. Dokle god nađe snagu u sebi, ostaće na vrhu, nivo njegove igre je iznad.

Može li Magnus postati veliki poker igrač?

Vladimir Kramnik- Sumnjam. I dalje su to različite stvari. Da biste to učinili, morate se potpuno predati toj igri. Mislim da Carlsen nije spreman za to.

Интервью с Владимиром Крамником – чемпион мира прямо высказался о матче за корону между Яном Непомнящим и Дин Лижэнем – Чемпионат (championat.com)

„Magnusa nije briga za ovaj meč.“ Daniil Dubov je iskren o borbi za šahovsku krunu

Piše: Andrey Shitikhin

25.04.2023.

Daniil Dubov o borbi za šahovsku krunu

Ruski velemajstor, koji je pomogao Carlsenu da pobijedi Nepomniachtchija prije dvije godine, dijeli svoja kategorična zapažanja.

27-godišnji Daniil Dubov je zvijezda ne samo ruskog, već i svjetskog šaha. Godine 2018. osvojio je Svjetsko prvenstvo u rapidu, ali je široj javnosti postao poznat tek 2021. kao član štaba Magnusa Carlsena, koji je u šampionskom meču savladao Jana Nepomniachtchija. Dubov je i 2023. godine ponovo uključen na neki način u borbi za krunu, ali ovoga puta u statusu zvaničnog komentatora FIDE.

Daniel je ispričao šta misli o meču Jana i Dinga. A neki od odgovora su bili prilično teški – velemajstor nije ublažavao ocjene.

“Za profesionalce je ovaj meč pomalo apsurdan”

„Ako Ding igra svojom pravom snagom, pobjeđuje“

„Jan je igrao sa najboljim šahistom u istoriji i nije bio inferioran“

„Globalno, Magnusa nije briga za ovaj meč, čini mi se“

“Ne bih pomogao Janu zbog profesionalne etike”

“Ne vjerujem da će sve preostale partije biti neriješene”

“Za profesionalce je ovaj meč pomalo apsurdan”

– Danile, koliko je teže ili lakše raditi kao komentator nego igrati sam?

Daniil Dubov – Zaista zavisi kako igrate. Volim da igram više, naravno. Kompleksnost komentarisanja u trajanju partija. Evo, hvala Bogu, ima jedna partija, ali kada uslovno komentarišete Turnir kandidata, postoje četiri ove partije i sjedite dok se ne odigra zadnja. Kada igraš možeš igrati par sati i prošetati, a može biti i slobodan dan. Što se tiče nervne napetosti, to je, naravno, teže igrati, ali je fizički teže komentarisati.

– Kada komentarišete partije Jana i Dinga, kojih emocija je više – “vau, kako je super!” ili „Prokletstvo, šta oni rade?“

Daniil Dubov – Bliže ovom drugom, da budem iskren. Kao profesionalac, ja to tako vidim. Nakon toliko mečeva, Magnusu se čini čudnim kada velemajstori ne mogu, a da ne izgube dva dana zaredom. Ovo je emocionalni pristup, i dalje morate komentarisati sve što se dešava. Zanimljivo je gledati, golica vam živce, gledaocima je divan ovaj meč. Pošto radim kao zvanični komentator, ne mogu reći da mi se to ne sviđa. Ali za profesionalce je ovaj meč pomalo apsurdan.

– Šta je zapravo apsurdno?

Daniil Dubov – Činjenica da je šah u osnovi remi igra. Uz minimalno adekvatnu igru, većina partija bi trebala završiti remijem. A kada je partija odlučena svaka dva dana… Ovako briljantna igra je jednostavno nemoguća! Ako dvoje ljudi igraju sjajno, onda će za 12 partija imati jednu ili dvije odlučene partije. Kada dođe do takve razmjene udaraca, kao u trenutnom meču, svaki profesionalac će reći da je to pokazatelj objektivno niskog kvaliteta igre. Tako je zaista. Zamislite to u fudbalu sa npr.rezultatom 2:0 – da je neriješeno, a pobjeda je samo sa tri gola razlike. Dakle, u šahu je vjerovatnoća da dobijete partiju na visokom nivou otprilike ista kao i u fudbalu sa velikom razlikom – to ne bi trebalo biti jednom u dva dana. Kao kad bi Real Madrid i Barselona pobijedili jedan drugog u svakom meču – 5:2, 0:3 i tako dalje. Dakle, ponavljam, šampionski meč u Astani ostavlja čudan utisak. Druga stvar je što takvih mečeva nije bilo dugo. U stvarnosti, nakon pojave kompjutera, nije bilo ravnopravnog i tako borbenog meča.

„Ako Ding igra svojom pravom snagom, pobjeđuje“

– Da li je bilo sjajnih partija u ovom meču, koji još traje? Nije stalno nizak nivo igre.

Daniil Dubov – Uglavnom je nizak. Ali, deveta partija se pokazala odličnom, obojica su odigrali odlično. Dobili smo po jednu dobru partiju: Dingovu šestu partiju, Janovu petu.

– A druga sa novitetom h3 i Janovom pobjedom crnim figurama u manje od 30 poteza?

Daniil Dubov – Da, da sam takvu partiju izgubio sa 13 godina, savjetovali bi mi da završim sa šahom. Druga partija se može uporediti sa duelom između profesionalnog boksera i amatera. Bio bih jako uznemiren da sam izgubio takvu partiju u blicu ili pijan. Da bi igra bila briljantna, pod uslovom da je odlučena, i poraženi mora igrati dobro. To nije bio slučaj u drugoj partiji.

– Kakav je bio scenario prije početka meča?

Daniil Dubov -Mislio sam da je to više zavisi od Dinga. On je, po mom mišljenju, nervozniji, ali je u isto vrijeme njegov maksimalni nivo igre veći. Mislio sam da će Ding igrati šah najbolje što može i da se nosi sa živcima, onda je priličan favorit. Ako ne može da se nosi sa živcima, što je bilo sasvim očekivano, a zaista je na neki način „kišni čovek“, onda je Jan favorit. Meč ide ovako: ako Ding igra svojom  pravom snagom, onda pobjeđuje, ali to se dešava jednom u tri dana. Ostale dane Jan ga pobjeđuje, jer igra konstantnije. Možda Jan nije tako jak u svom najboljem šahu, ali nije tako loš u svom najgorem. Kada Ding ne može odigrati tri poteza za devet minuta, i bilo koja tri poteza, očigledno je negdje greška. Mislim da je moja početna procjena bila tačna. Kada Ding ima loš dan, tu je garantovano da će ga Jan pobijediti, čak i ako i on ima loš dan. Na visokom nivou, ovo je, zapravo, veoma važan kvalitet. Na primjer, to je možda i najjači kvalitet kod Magnusa, da u svom najgorem danu igra, ako ne kao prvi šahist svijeta, nego kao 20. Nikada neće pasti ispod određenog nivoa. A Ding nema granice…

Jan Nepomniachtchi

„Jan je igrao sa najboljim šahistom u istoriji i nije bio inferioran“

– Danile, bili ste direktan učesnik u prethodnom meču za titulu, pomažući Magnusu Carlsenu. Sada ste direktni učesnik, komentarišete sa lica mjesta. Kako biste uporedili nivo Nepomniachtchijevog nastupa u ovim mečevima?

Daniil Dubov – Mnogo zavisi od protivnika. U Dubaiju je u prvih šest partija odigrao neuporedivo bolje nego u Astani. Ali Jan je igrao sa najboljim šahistom u istoriji i ni po čemu nije bio inferioran. Nakon poraza u toj rekordnoj po dužini partiji popustio je i dalje mnogo izgubio. Međutim, do kraja šeste partije, Nepomniachtchi je igrao na fantastičnom nivou. Ne jednu, ne dvije partije, već šest! A Jan nije gubio svaka tri dana, iako je igrao sa mnogo jačim šahistom. Kraj tog meča je, međutim, odigrao mnogo lošije nego sada. Tako da mnogo zavisi od protivnika, a i od samog toka meča. Tada je Jan izgubio osmočasovnu partiju, a za manje od jednog dana već je bila sledeća. I nije bilo slobodnog dana. Ovdje je protivnik slabiji, a ima više slobodnih dana, pa Jan igra ujednačenije. Ali globalno ne vidim veliku razliku. Da, i sam je rekao da nije siguran da je igrao bolje nego u Dubaiju. Ali to nije problem, jer je prije godinu i po dana igrao divno.

– U prvenstvenom meču nije najvažnije igrati sjajno, već pobijediti.

Daniil Dubov – Bez sumnje. Posebno u ovakvom meču.

– Jan je, odgovarajući na pitanje o sjajnim partijama, rekao da su one češće na turnirima nego na mečevima.

Daniil Dubov – Nije tako daleko od istine. U meču jedan na jedan svi igraju ‘suvo’, remi je odličan rezultat. Na turnirima ako pobjeđuju vaši konkurenti, morate pobjeđivati ​​i vi, tako da morate više rizikovati, a to dovodi do više borbenih partija. U meču, dok ne izgubite jednu partiju i ne zaostanete, niko ne pokušava da rizikuje.

Ding Liren

„Globalno, Magnusa nije briga za ovaj meč, čini mi se“

– Kakvo je vaše mišljenje o ‘curenju informacija’ o Dingovim navodno trening partijama? Neki čak kažu da je to urađeno namjerno.

Daniil Dubov – To je smiješno. Ne bih precjenjivao razmjere tog događaja. Pomogao sam Magnusu tokom njegovog meča sa FabJanom Caruanom i negdje se pojavio video u kojem je istaknut naziv fajlova sa partijama koje je Amerikanac analizirao. Pa šta? Pretpostavili smo da gledaju ovu varijantu. Pa, to smo saznali, ali globalno se ništa nije promijenilo. U trenutnoj situaciji sa partijama na Lichess-u, pa, zanimljivo je vidjeti, da. Ali moramo uzeti u obzir da partije nisu odigrane juče i pomalo je naivno pretpostaviti da od tada nije bilo nikakvih pojačanja. Uostalom, mogli bi nešto revidirati, drugačije ocijeniti neke pozicije. Izvana to izgleda kao drama, ali za profesionalce ima malo efekta. Zato ne vjerujem da je to neko posebno ‘curenje informacija’, jer je besmisleno. Nepomniachtchijev tim neće panično sjesti i analizirati svih 70 partija danonoćno. Pogledali smo ove varijante – tako da je u svakom slučaju Janov tim imao nekakav plan za njih, samo su to opet ocijenili.

 “Igrao je prebrzo. Znao je sve! Šahovske tajne procurile u šampionskim  partijama”

Daniil Dubov –Odličan je tekst za novinare. Ali u stvarnosti, ako su to zaista partije Kineza, to je greška njegovog tima. Ali ne kritična. Generalno, teško je to predvidjeti za bilo koji tim dok se ne dogodi. Sa pojavom kompjutera, značaj primljenih informacija više nije ono što je bio. Možete izložiti sve svoje pripreme, to nije dovoljno za protivnika ako su one dobre. Pa, pogledajte, nije šteta.

– Da li komunicirate sa Magnusom tokom meča? On izaziva učesnike meča, čak je objavio i fotografiju sa natpisom „Astana zove“. Da li je Norvežanin zaista toliko neozbiljan po pitanju šampionskog meča?

Daniil Dubov – Ne, ne komuniciramo tokom meča. Mislim da on tako doživljava meč u Astani, mada, kao što sam već rekao, nisam sa njim razgovarao o tome šta se ovde dešava. Magnus je objavio fotografiju, očigledno u pijanom stanju, ali globalno ga nije briga za meč, čini mi se. Zasmijava me kako ljudi ozbiljno raspravljaju da li će se vratiti u šampionski ciklus ili ne. Posebno smiješno izgleda ako Jan pobijedi, a njegova pobjeda je vrlo realna. Zar vi ljudi stvarno mislite da je Magnus odbio meč sa Janom i da će sada odigrati najteže kvalifikacije da bi se suočio sa istim protivnikom kojeg je odbio?! Ne znam da li je to trajno ili ne, ali Carlsen je stavio čvrstu tačku na to. Po mom mišljenju, kvalitet igre na meču u Astani mu izmamio mu je osmijeh na lice. Čak mu je malo žao momaka. Da su Jan i Ding igrali malo drugačije, moglo bi se reći – Magnuse, bio je to fantastičan meč sa najkvalitetnijim partijama, imamo novog dostojnog prvaka svijeta, a činjenica da si se povukao je tvoj problem. Ali, objektivno, svakom profesionalcu je teško uporediti kvalitet partija trenutnog meča i kvalitet partija Magnusovih mečeva. U svakom slučaju, šampion će biti legitiman, ko god da pobijedi i biće zasluženo. Ali ne možete porediti. Za mene je Carlsen poput košarkaške reprezentacije SAD-a. Neko je otišao i osvojio Olimpijske igre bez učešća američkog tima – to se dogodilo, ali uz učešće profesionalaca iz NBA, sasvim je drugačije.

– Klebo je osvojio gomilu medalja i nagrada bez učešća Bolšunova. Ali sam Aleksandar neće omalovažavati Johannesova dostignuća.

Daniil Dubov – Naravno, da je Klebo pobedio Bolšunova, to bi bio drugačiji nivo. Ali to su sportisti istog kalibra. A u slučaju šaha, pa, otvorimo Wikipediju i pogledajmo dostignuća Magnusa i još nekoga. Razlika u rejtingu je ogromna. Mnogi veliki šahisti su ostavljeni malo po strani, njihove karijere su pomalo u sjenci, jer je njihov vrhunac pao u  godine karijere najboljeg, naizgled, velemajstora u istoriji. Pa, šta da se radi?

 “Ne bih pomogao Janu zbog profesionalne etike”

– Nakon meča između Carlsena i Nepomniachtchija u Dubaiju, tokom kojeg ste bili Magnusov sekundant, da li su se vaši lični odnosi promijenili sa nekim ljudima koji su bili posebno kritični prema vama?

Daniil Dubov – Ne. Sa onima sa kojima sam bio u dobrim odnosima, ostali su dobri odnosi. Sa onima sa kojima nije bilo nekog posebnog odnosa, pogoršali su se, rekli su po stoti put ono što su već rekli.

– Ako bi vam Jan Nepomniachchi ili neko iz njegovog tima ponudio da radite zajedno, da li biste pristali?

Daniil Dubov – Prvo, postoji profesionalna etika. Ako nekome pomognete na meču za svjetskog šampiona, a zatim želite promijeniti tim, morate pričekati barem jedan šampionski ciklus. Takođe imate pristup velikom nizu informacija koje bi pri prelasku u drugi tim odmah iskoristili. To se ne radi tako. Na primjer, Magnus ima trenera Petera Heinea Nielsena, koji mu pomaže mnogo godina. Prije toga je pomagao Vishy Anandu. Kada je Carlsen pošao na šampionski meč sa Anandom, pozvao je Nielsena u svoj tim. Ali on je to odbio, rekavši da će meč gledati spolja, a tek nakon njegovog završetka će početi da radi sa Magnusom.

Ne bih sada pomogao Janu iz potpuno istog razloga. Ne bih želio da mu kasnije pomažem iz ličnih razloga.

– Hoćete li biti srećni ako Jan pobedi?

Daniil Dubov – Nije me briga! Prvo, kao komentator utakmice, bilo bi pogrešno da kažem nešto drugo, a drugo, iskreno me nije briga. Bio bih emotivno uključen da je Magnus igrao ili da je već ranije bio poražen. I tako, trenutni meč je za mene pomalo egzibicioni meč. El Clasico se dešava na Santiago Bernabeu, ponekad na Camp Nouu, a ponekad u Majamiju, na primjer. Za mene je ovaj meč El Clasico u Miamiju. Teško mi je da se oslobodim ovog osjećaja. Zanimljivo ga je gledati, ali teško je navijati za nekoga ozbiljno. Ovo je televizijski događaj za gledaoce, proslava šaha. Ali nemam osjećaj sporta, kada ljudi ‘ginu za pobjedu’.

Iako sam radoznao da pogledam svijet u kojem je svjetski prvak u šahu Rus. Šta će se dalje dogoditi? Uostalom, Janov tim je izjavio da imaju samo zapadne sponzore, mirno mu je dozvoljeno da igra turnire. Kao rezultat toga, zapravo, njegov jedini sponzor je Norilsk Nickel. A Ding je Kina, azijsko tržište. Dobro i za šah. Objektivno, imam dobar odnos i sa Janom i sa Dingom. Nisu mi bliski prijatelji, ne mogu ništa loše reći o njima. Pa, da budem iskren, imao sam dovoljno emocija u prethodna dva šampionska meča Magnusa. Sada mogu komentarisati opušteno, kako igraju.

“Ne vjerujem da će ih u preostalim partijama biti svi remiji“

– Predsjednik FSR-a je pre neki dan Jana nazvao „majmunom sa granatom“, a kao odgovor velemajstorski tim optužio je Andreja Filatova da federacija uopšte nije pomogla u pripremama. De li vas je to iznenadilo?

Daniil Dubov – Ne, nisam bio iznenađen. Jan Nepomniachtchi je teška osoba, kao i većina vrhunskih velemajstora. On ima svoju viziju kako treba graditi rad sa federacijom, kako i kome treba pomoći i u kojoj mjeri. Ali ne radi se o Janu. Isti Sergej Karjakin, kada se kandidovao za predsjednika FSR-a, takođe je iznio svoju viziju. A ima ljudi koji rade u federaciji. Pobijedili su na izborima, zauzeli svoje funkcije i rade ono što je ispravno sa njihove tačke gledišta. Bilo bi čudno kada bi se sva naša mišljenja poklopila. Što se tiče fraze da „stavljaju klipove u točkove“… Ima li FSR nekakvih racionalnih razloga da spriječi Jana Nepomniachtchija da postane svjetski šampion? Jan je emotivna osoba. Ima tim za meč, znam neke tamo – mlade, bistre, zanimljive momke.

Ali zašto se mješati u rad FSR? Mislim da je to klasičan nesporazum. Teško mi je da komentarišem odgovor Janove ekipe, ali meni se činilo smiješnim. Filatovljeva izjava je okarakterisana kao ironija, pa zašto pisati sedam pasusa na ovu temu? Malo čudno. Smiješno je i to što ovo nije Janovo mišljenje, a ni mišljenje njegovog menadžera. I šta onda? Trudim se da se klonim takvih stvari. Čim nekome odgovorite, možete biti upleteni u beskrajnu razmjenu dosjetki u štampi.

Da li tražiti podršku ili ne je složeno etičko pitanje. Nije tajna da su se neki učesnici prvenstvenih mečeva pripremali uglavnom o svom trošku. Koliko je tačna koncepcija kada dođete i kažete – ja sam tamo kvalifikovan, trebaju mi sredstva za obuku, neću trošiti svoja? Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje. Ne treba misliti da nikakva sredstva nisu uložena u Jana Nepomniachtchija. Možda vjeruje da su mogli više, ali nije na meni da sudim. Po mom shvatanju, zadatak FSR-a je da pomaže mladim ljudima.

– Kakva je vaša prognoza – očekujete li još odlučenih partija u šampionskom meču?

Daniil Dubov – Najverovatnije, da. Takav je meč. Već je odigrano pet odlučenih partija. Teško je povjerovati da će sve ostale partije biti neriješene. Uzmite npr. i osmu i devetu partiju: Ding je bio pakleno dobijen, Jan je dobio veliku prednost, a kao rezultat obe partije, nelogični remi.

https://www.championat.com/other/article-5080177-match-za-zvanie-chempiona-mira-po-shahmatam-2023-intervyu-s-daniilom-dubovym-sekundantom-karlsena-i-kommentatorom.html

„Šampion ne može izbjeći da ga porede sa Carlsenom, ali sam meč je veoma važan.“ Sutovsky – o meču u Astani, Dubovu i Karjakinu

Piše: Timur Ganeev, dopisnik „SE“

Veliki intervju sa generalnim direktorom FIDE.

Meč za svjetskog šampiona  između Iana Nepomniachtchija i Ding Lirena premašuje sva očekivanja u smislu zabave. Ljubitelji šaha do sada nisu vidjeli dosadnu igru ni u jednoj partiji odigranoj u Astani. Oba velemajstora igraju beskompromisno. Generalni direktor FIDE Emil Sutovsky to objašnjava riječima da šahisti nisu pod velikim pritiskom nakon što je kruna Magnusa Carlsena napuštena.

Sastali smo se sa gospodinom Sutovskim u glavnom gradu Kazahstana, razgovarajući o hitnim problemima šaha oko sat vremena. Takođe tokom razgovora, 45-godišnji funkcioner je objasnio svoj stav u vezi sa odbranom klasične vremenske kontrole (zbog čega je stalno kritikovan), rivalstvom između FIDE i chess.com, a govorio je i o slučaju Daniila Dubova (on bio član Carlsenovog tima u meču sa Nepomniachtchijem) i sukobu sa Sergejem Karjakinom.

-Imate li omiljeni meč za Svjetskog šampiona?

Emil Sutovsky – Vjerovatno, kao i za sve predstavnike moje generacije, ovo je meč Kasparov – Karpov. Ne meč bez ograničenja broja partija 1984. godine – bio je niz remija, nekako su se slivali u jedan – već meč 1985. godine. On je bio sjajniji i završen. Kasparov je pobijedio u sjajnom stilu. Uopšteno, s posebnom toplinom pamtim nekoliko mečeva za svjetskog šampiona, ali uspomene iz djetinjstva su uvijek življe.

– Niste išli na partije „dva K“?

Emil Sutovsky – Ne, ja sam tada borbu pratio iz rodnog Bakua. Dobro se sjećam kako smo otišli da dočekamo Garryja Kimovicha na aerodromu. Narod je bio u euforiji, bio je to pravi praznik za Azerbejdžan. Prvi meč   kojem sam lično prisustvovao bila je bitka Kasparova i Kramnika u Londonu (2000.). I, vjerovatno, ostala su vrlo živa sjećanja sa prethodnog meča u Dubaiju. Budući da je to bio prvi događaj ovog nivoa na kojem sam bio odgovoran za organizaciju, znao sam sve interne procese. Sada se naš tim suočava sa istim testom – održati događaj u Astani na najvišem nivou.

— Da li ste impresionirani kako se glavni grad Kazahstana razvijao posljednjih godina?

Emil Sutovsky -Ne bih rekao da me nešto iznenadilo. Ipak, s vremena na vrijeme dolazim ovdje – ali na dobre stvari se brzo naviknete. Naravno, sjajno je što je za 20 godina Astana zapravo postala metropola, a Kazahstan u cjelini jedna od najvećih svjetskih šahovskih prestolnica. Mnoga od najvećih FIDE takmičenja održana su ovdje u posljednjih deset godina. I meč za svjetsko prvenstvo postala je svojevrsna logična kruna.

— Imate li lična sjećanja na Kazahstan?

Emil Sutovsky -Opet dječje uspomene. Igrao sam na poslednjem omladinskom prvenstvu SSSR-a 1991. godine. Zamislite, Sovjetski Savez  se već zapravo raspada. Neke republike su se već otcijepile od SSSR-a. Ali skoro svi najjači šahisti zemlje u nestajanju su ipak došli na ovaj turnir. Možda je jedna republika (ili u to vrijeme država?) odbila da pošalje djecu. Ne sjećam se tačno. Ali ipak je to bio događaj – više od 20 učesnika sa tog šampionata kasnije su postali velemajstori. A Kazahstan je ostao upamćen ne samo po turniru, već i po gostoprimstvu. Zatim su nas vodili na ekskurzije, dosta smo pričali, razgovarali šta nas dalje čeka. Sada sam veoma impresioniran stavom naših kazahstanskih partnera. S jedne strane su vrlo emotivni, s druge strane prilično profesionalni. Ovo je rijetka kombinacija. Mislim da kazahstanski šah ima veliku budućnost.

— Osjećate li uzbuđenje oko meča u Astani? Iskreno, vidio sam samo jedan bilbord u gradu.

Emil Sutovsky — Interesovanja je veliko — i ne radi se o bilbordima, kojih je ovdje u principu malo, iako se i ovdje meč, na primjer, vijori na Nur-Alemu, najvećoj sfernoj površini u cijeloj regiji. Redovne reportaže na TV-u, dolazi mnogo djece…

– Kažu da je predsjednik Kazahstana Kasim Žomart Tokajev veliki ljubitelj šaha. Ima li šanse da posjeti meč?

Emil Sutovsky — Zaista, Tokajev radi mnogo za šah u Kazahstanu. Sastao se sa ženskim timom, mladim šahistkinjama, podržava realizaciju programa „Šah u školi“. Svojim primjerom usađuje stav da je šah nešto respektabilno i važno. Veliki je plus kada takva poruka dođe od šefa države. Ne znam koliko će mu njegov raspored omogućiti da prisustvuje utakmici ili primi predsjednika FIDE ili igrače.

-Nisam siguran u psihološku stabilnost Ding Lirena.

Emil Sutovsky -Ne razumijemo ga baš najbolje, ne znamo toliko o njemu kao o drugim elitnim igračima. On je jedan od rijetkih šahista koji nema profil na društvenim mrežama, ne iznosi svoja razmišljanja u javnosti.

Ali mogu reći da su sada svi šahisti nervno nesavršeni. U principu, možemo reći da je i Magnus psihički relativno nestabilan: možda neće doći na konferenciju za štampu ili se povući sa turnira. Ne zaboravite da su čak i igrači moje generacije igrali 50-60 partija  godišnje. Sada se njihov broj višestruko povećao, pa je vrhunski igrač stalno u stresnoj situaciji.

– Zar ne mislite da na Lirenu nema tog pritiska i da može da igra za svoje zadovoljstvo? Ipak, kineski velemajstor je dva puta bio prva zamjena u ovom šampionskom ciklusu i po mnogo čemu slučajno ušao u meč. Takođe, bez obzira na rezultat, zaradiće dobar novac.

Emil Sutovsky -Ponavljam, malo znamo o mentalitetu kineskog naroda i samog Lirena. Zato je veoma teško procijeniti nivo pritiska na najboljeg kineskog šahista u istoriji.

– U Rusiji svi već dugo gore od ideje da vrate šahovsku krunu…

  Emil Sutovsky -Mislim da Ian  ne naglašava previše zbog toga. Prije meča sa Magnusom bio je pod znatno većim pritiskom. Kruna je kruna, ali ako je Norvežanin živ, titula u Astani neće imati isti odjek kao pobjeda nad Carlsenom. Jasno je da u medijima ovo možete prodati kao dugo očekivanu pobjedu, ali u stvarnosti će biti drugačije. Uvijek će postojati upozorenje. U isto vrijeme, 17. svjetski prvak će biti apsolutno legitiman.

– I on će sa pozicije snage morati da dokaže armiji navijača, a i samom Carlsenu, da je daleko od toga da bude „šampion na papiru“?

Emil Sutovsky -Ne može se pobjeći od poređenja s Magnusom. Biće to tako crvena nit još dugo vremena. Barem do sledećeg meča. Istovremeno, još jednom naglašavam da je sam meč  veoma bitan. Ovo je donekle i logičan završetak šampionskog ciklusa. Ian i Liren nisu krivi što je 16. šampion odustao od odbrane titule.

– To je njegov izbor.

Emil Sutovsky – Bez sumnje. Uostalom, bilo je nekoliko epizoda u istoriji kada najjači šahisti nisu bili svjetski prvaci.

— Max Euwe?

Emil Sutovsky — Da, ali Euwe je pobjedio Aljehina u meču. Da je Ian pobijedio Magnusa u Dubaiju i zaostajao za njim na ljestvici 20 bodova, to bi bila jedna priča. A ako Jan pobedi Lirena… A on zaostaje 40 poena za Magnusom… Razumete. Biće svjetski prvak i najjači igrač svijeta. Nepomniachtchi i Liren i sami to razumiju. Stoga je s jedne strane ovaj meč zaista vrhunac njihovog puta. S druge strane, doživljavaju manji psihološki pritisak nego da igraju protiv Carlsena.

– Anatolij Karpov je bio ogorčen zašto FIDE nije odmah proglasila Nepomniachtchija prvakom svijeta. Po njegovom mišljenju, Jan je već u ovom statusu trebao odigrati meč sa Lirenom. Ali koliko sam shvatio, propisi za šampionski ciklus su dogovoreni mnogo ranije od svih ovih događaja?

Emil Sutovsky – Anatolij Jevgenijevič poslednjih 10 godina daje čudne izjave koje ukazuju na to da ne čita pravila. Iako je u njima sve jasno i unaprijed napisano. Na primjer, ako iz nekog razloga Ding ne bi mogao da igra, onda bi u meč ušao velemajstor koji je zauzeo treće mjesto na Turniru kandidata 2023. (Teimour Radjabov). Ako on ne bi mogao, onda igrač sa najvećim rejtingom. Dakle, ovdje nema osnova za nesporazume. Tako bi trebalo da bude. Za svijet šaha, izostanak meča je mnogo gori od meča između drugog i trećeg.

— Nakon četvrtog kola, Daniil Dubov komentariše meč umjesto Ananda. Smatrate li ga jednim od najboljih šahovskih komentatora?

– Da, Danja je najsjajnija ličnost. Apsolutno nestandardan i van okvira u svakom smislu. Velika je sreća što je pristao da komentariše meč za zvanični FIDE kanal. Biće veoma zanimljivo slušati ga.

– Da li razumjete zašto još nije skroz ispoljio svoj neverovatan talenat?

Emil Sutovsky – Za razliku od Nepomniachtchija, Danja, je sam dosta radio. Skoro godinu dana, na prelazu 2016-2017. Visoko imam mišljenje o njegovom talentu. Ali, čini mi se, nedostaje mu prisebnosti, unutrašnje čvrstine da bi postigao što bolji sportski  rezultat. Da, voljen je zbog svojih izvanrednih i nestandardnih rješenja, ali do sada je njegov talenat često kao ‘rastopljen u haotičnom vrenju’. Bojim se da ako još par godina bude tako očaravajući, pršteći samo jarkim epizodama, ali ne pokazujući stabilnost, onda ga nikada nećemo vidjeti u borbi za šahovsku krunu. Sada je konkurencija veoma velika. Da biste se kvalifikovali za meč, morate proći kroz vrlo rigoroznu selekciju – prvo na turnir kandidata. I onda ga osvoji. Veoma je teško. Danji želim uspeh i, verovatno, očigledno je da treba nešto da promjeni u svom stavu. Osim ako, naravno, nema ambicije da se probije na sam vrh.

– Imaju li elitni igrači zahtjev da ubrzaju igru?

Emil Sutovsky — Prije svega, šahovska elita ima zahtjev za stabilnim kalendarom i povećanjem finansiranja. Redovno anketiramo najjače igrače. Sa kojom kontrolom vole da igraju? Za sada nema jasnog stava. Ima ljudi koji preferiraju najdužu moguću kontrolu (npr. Aronian mi je nedavno pričao o tome), većina je spremna na ubrzanje, ali smatraju da ga nije potrebno smanjiti na manje od 90+30. Uostalom, šah se od pamtivijeka temelji na klasičnoj kontroli. I mislim da će se i dalje bazirati. Ali morate eksperimentisati – samo jasno razumjeti zašto.

— Ove godine je novi klasični super-turnir u Dizeldorfu. Pretpostavljate li da ovo neće biti izolovan slučaj?

Emil Sutovsky — Mislim da će se s vremena na vrijeme pojaviti super turniri. A organizacija turnira u Dizeldorfu bila je ideja biznismena i velikog ljubitelja šaha Vadima Rosensteina. I ovaj projekat se isplatio. Turnir je imao oko 30 miliona pregleda. Opet, ovo pokazuje da je klasični šah tražen. Pretpostavljam da ćemo pored Diseldorfa dobiti još jedan super turnir 2024. godine.

– Može li se organizovati u Kazahstanu?

Emil Sutovsky – Ne isključujem.

— Poslednji put smo dugo razgovarali posle Svetske šahovske olimpijade. Rekli ste da vjerujete u povratak Magnusa u šampionski ciklus. Od tada je prošlo osam mjeseci. Da li imate osjećaj da su ga klasične partije umorile?

Emil Sutovsky – Ne. Čini mi se da je posebnost Magnusa u tome što, po mom mišljenju, ni on sam ne zna šta mu je pravi plan. Danas je odlučan da juriša na rejting 2900, sutra će igrati samo online, prekosutra se vraća u šampionski ciklus.

– Pretpostavljate li da će igrati na turniru kandidata 2024. u Torontu?

Emil Sutovsky — Za početak, planiramo da ga napravimo u velikom obimu. Ovo je prvi turnir kandidata u Sjevernoj Americi. Očekujemo dosta gledalaca, uključujući i iz SAD. Što se tiče Magnusa, ne isključujem da će igrati. Objasniću zašto. Prvo, ne treba se kvalifikovati, on će tamo stići prema rejtingu. Drugo, na njemu će sigurno igrati zvijezde nove generacije. Dvoje ili troje ljudi sa kojima će Carlsenu biti zanimljivo da se takmiči. Treće, ne zaboravite da Magnus ove godine puni 33 godine. Daleko je od toga da je dječak. Ako propusti 2024., onda će se sljedeći turnir kandidata održati tek 2026. godine. Imat će 36 godina. Hoće li i dalje biti na vrhuncu?

– Imate li favorita iz nove generacije? Ko je od mladih velemajstora najzanimljiviji?

Emil Sutovsky — Impresioniran sam Nodirbekom Abdusatorovim. Čini se da je najbolji borac od svih mladih šahista. Zna cijediti, priprema zanimljive novitete. Uglavnom ima prilično ispravan pristup šahu, iako mu još uvijek nedostaje univerzalnost. Arjun Erigaisi igra veoma zanimljivo, ali mi ne deluje tako jak sportski. Dobri izgledi za druga dva Indijanaca – Gukesha i Praggu. Iako je prerano donositi zaključke. Igraju na visokom nivou tek oko godinu dana.

-Šta je sa Vincentom Keimerom?

Emil Sutovsky -Mislim da će biti među 10 najboljih igrača. Veoma je solidan, podsjeća na svog trenera Petera Leka. Ali sa ovim pristupom, mogli ste postati šampion ili pre 20 godina. Sada je jako teško, jer je konkurencija velika. Vincent je sjajan momak, već etabliran šahista, ali zasad je inferioran u odnosu na svoje vršnjake upravo kao borac.

– Da smo razgovarali s vama prije godinu dana, ime Alireze Firouzje bi sigurno bilo na prvom mjestu. Gdje je nestao? Stvarno se fokusirao na rad u modnoj industriji?

Emil Sutovsky -Da, to nije glasina. Koliko sam shvatio, sve je ozbiljno. Postoje neki tektonski procesi za koje ne znamo. Stoga ne bih davao dugoročne prognoze u vezi sa Alirezom. Može li se vratiti? U proteklih 50 godina, malo ljudi se uspjelo vratiti nakon dugog zastoja i ponovo pokazati najviši nivo. Možda je jedini izuzetak Gata Kamsky. Istovremeno, Firouzja je svakako najsjajniji talenat generacije. Uz naporan rad, može mnogo postići.

-Čak je i Magnus pričao o tome.

Emil Sutovsky — Da, ali, vjerovatno, šah mu sada nije na prvom mjestu.

— Da li FIDE prati tužbu Hansa Niemanna protiv Carlsena?

Emil Sutovsky — Analiziramo epizodu njihovog sukoba. U bliskoj budućnosti, etička komisija će donijeti presudu. Istovremeno, nismo uključeni u suđenje koje se odvija u Sjedinjenim Državama.

–Slažete li se da se nikada nećemo moći riješiti teme prevare? Paralelno s tim će rasti vještina varalica i zaštita od njih.

Emil Sutovsky – Jedini način da se potpuno eliminiše tema varanja je napuštanje prenosa partija- postavljanje ometača svuda i održavanje šahovskih borbi kao u stara vremena. Možda će u jednom trenutku doći do ovoga, jednostavno više neće biti izbora. Iako ćete do ovog trenutka možda već morati da se nosite sa implantiranim čipovima. Naći ćemo rješenja.

-Da li ste zainteresovani za igranje online šaha?

Emil Sutovsky – Ne igram onlajn. S obzirom na trenutno zaposlenje, šah praktično ne igram. Mnogi moji prijatelji kažu da jednostavno ne vole onlajn šah. Ova vrsta je postala popularna tokom pandemije, zbog čega su se mnogi ljudi navukli na nju. Do 2018. igrao sam dosta, ali čudne senzacije nisu nestale: vizija ploče je potpuno drugačija. Tih godina nije bilo online turnira sa velikim nagradama. Također me je stalno proganjao osjećaj da ne razumijem da li protivnik koristi pomoć ili ne. I sada se šahisti nisu oslobodili ovih strahova.

– Da li ta tema stalno pritiska?

Emil Sutovsky – Služi kao stalni izvor unutrašnje napetosti. S druge strane, super je što postoji online. Deseci miliona ljudi mogu usavršiti svoje vještine na sve moguće načine ili jednostavno doći i igrati šah preko internet. Širom svijeta stotine miliona ljudi igra online šah s različitom učestalošću. Na chess.com ima 120 miliona registrovanih, koliko ih je još registrovano na Lichessu? A na drugim sajtovima? To je samo potpuno drugačiji svijet. Koliko se sjećam statistike, 98% posjetilaca chess.com ima rejting manji od 1600, a 1600 je druga kategorija. Inače, tu je problem varanja manje akutan – algoritmi su mnogo lakši i precizniji za prepoznavanje kompjuterskog varanja na ovom nivou.

— Kako se FIDE osjeća zbog toga što je  chess.com moćnija sila od FIDE?

Emil Sutovsky – Postoji konkurencija. Trudimo se da uspostavimo interakciju i usmjerimo konkurenciju na zajednički cilj. Čini nam se da je to prirodnije i progresivnije od trošenja sredstava i snaga na konfrontaciju. Ovo je više pitanje za chess.com, kako oni vide svoju jaču poziciju. Ako njihove ambicije dođu do tačke da pokušaju potpuno zasjeniti FIDE, onda ne isključujem da situacija može eskalirati. Ponekad ima „varnica“, ali do sada smo uspjeli pregovarati.

— U zaključku, želio bih da vas pitam o tranziciji FSR-a iz Evrope u Aziju. Šta mislite o tome?

Emil Sutovsky – Kao odgovor na Vaše pitanje, mogu reći da pozdravljam ovu tranziciju. U potrazi za izlazom iz teške situacije, morate poduzeti različite korake. Čak i ako su nestandardne, poput odlaska u Aziju. Ruski šahisti bi trebali biti u mogućnosti da igraju na međunarodnim turnirima. Uključujući turnire za mladiće različitog uzrasta.

– FIDE, za razliku od mnogih međunarodnih federacija, nikada nije donijela potpunu zabranu učešća Rusa.

Emil Sutovsky – U stvari, oduvijek sam verovao i verujem da igrači treba da mogu da igraju. Mislim da je ovo apsolutno ispravna i legitimna odluka da se šahistima dozvoli igranje pod zastavom FIDE. Istovremeno, važno je shvatiti da se ne smiju zadirati u stavove i interese drugih zemalja. Zato Rusi neće učestvovati u ekipnim takmičenjima.

– Zašto?

Emil Sutovsky – Ne vidim takve izglede dok SVO ne prestane (riječ je zamijenjena zbog zahtjeva zakonodavstva Ruske Federacije. – Napomena „SE“). Vidite, ne samo Ukrajina, već i mnoge druge evropske zemlje ne žele da igraju sa Rusijom [i ugošćuju ruske igrače]. Kada je u pitanju pojedini igrač, on predstavlja prije svega sebe i po tome je šah blizak tenisu. Reprezentacija je sasvim druga priča. Mnogi traže zabranu i pojedinačne nastupe, ali mi na to nećemo pristati – smatramo da je pogrešno kršenje prava šahista. Iako ćemo u slučajevima agresivne retorike – kao u slučaju Karjakina – naravno, poduzeti mjere.

– Da li ste uvek imali tako napete odnose sa Sergejem Karjakinom?

Emil Sutovsky -Nismo imali zategnute odnose. Sergej je upravo odlučio da izgradi političku karijeru. Pored toga, to je počelo još 2014. godine, kada je počeo svjesno politizovati svoj odnos prema onome što se dešavalo. Ovo se pogoršalo kada se kvalifikovao za meč za krunu u Njujorku 2016. Na sve moguće načine počeo je da igra na patriotsku kartu i gradi karijeru. Počeo je da bira svoje mete za napad. Na kraju je kao metu uzeo mene. Ja sam stranac. Ja držim visoku poziciju. Lako me je optužiti za rusofobiju. Iako za svaku osobu koja uđe na moj Facebook to izgleda smiješno.

– Napominjem da svoj nalog vodite na ruskom.

Emil Sutovsky -Nije samo to. Na ruskom je moguće biti rusofob, ali ova optužba protiv mene je veoma čudna. Kritika  postupaka vlasti bilo koje zemlje nije dokaz mržnje prema samoj zemlji. Karjakin je, s druge strane, postao patriota, ne poznavajući ni rusku istoriju, ni kulturu, ni književnost. Veliki je problem kada takvi ljudi počnu da govore u ime Rusije. Naravno, u meni nema rusofobije.

Karjakinove izjave su apsolutno nespojive sa duhom i slovom FIDE statuta. Takođe želim da kažem da je pored mene Karjakin napao Marka Gluhovskog i Andreja Filatova, kao i niz ruskih velemajstora. Tada je retorika u vezi sa predsjednikom FŠR-a primetno omekšala. Ali u nedavnom intervjuu, on je optužio Nepomniachtchija za nedovoljan patriotizam. Takođe znam da je većina ruskih šahista prekinula svaki kontakt sa Karjakinom. I to mnogo govori. Da se vratim na politiku FIDE, ne predviđam veće promjene u trenutnoj situaciji.

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/kto-takoy-emil-sutovskiy-i-chto-gendir-fide-dumaet-o-matche-za-shahmatnuyu-koronu-intervyu-2065087/?utm_source=yxnews&utm_medium=desktop

„Nepomniachtchiju je bolje da ne dovodi stvari do napetog kraja.“ Anand o meču za krunu, Fischeru i Carlsenu

Piše: Timur Ganeev,dopisnik „SE“

15. svjetski šampion očekuje sjajnu igru ​​velemajstora.

Viswanathan Anand je jedini šahist na planeti koji je postao svjetski prvak u tri sistema odjednom: kružnom, nokaut i meču. Ovaj 53-godišnji Indijac stigao je u Astanu ne samo u statusu prvog potpredsjednika FIDE (i aktivnog igrača – sada je u prvih 10 prema FIDE rejtingu), već i kao komentator meča za svjetsku šahovsku krunu. U razgovoru sa dopisnikom SE, 15. šampion svijeta je naveo prednosti kandidata, šahiste iz prošlosti, sa kojim bi volio da igra, i ispričao smješnu zgodu iz svog života.

Najbolji mečevi za krunu

-Koji je vaš omiljeni meč za svjetskog šampiona na kojem ste igrali?

— Ja bih tako nazvao svoj meč u Bonu sa Vladimirom Kramnikom. Tada sam uspio pobijediti u tri partije i osigurati pobjedu prije vremena. Pa, generalno, tada sam igrao dobro, bio sam odlično pripremljen, mogao sam veoma jako iznenaditi protivnika novostima u otvaranju.

-Koji je vaš omiljeni meč u istoriji?

– Teško je izdvojiti jedan. Navešću top 3. Meč između Bobbyja Fišera i Borisa Spaskog definitivno zaslužuje pažnju. Čitav svijet ga je pratio, u SAD je u to vrijeme bio nevjerovatan uspon šaha. Osim toga, ovaj meč je mnogo pomogao budućim generacijama elitnih velemajstora. Zahvaljujući naporima Fišera i njegovog tima, honorari za pobjedu u meču za krunu su značajno porasli. Neograničeni meč Garija Kasparova i Anatolija Karpova (održan od septembra 1984. do februara 1985. u Moskvi i postao rekorder po broju partija (48) izdvaja se. Meč je prekinuo predsjednik FIDE Florencio Campomanes pri rezultatu  5:3 u pobjedama u korist Karpova uz 40 remija, u jesen 1985. odigrao se novi meč između istih rivala). Bila je to borba titana. I, na kraju, izdvojiću meč između Aleksandra Aljehina i Hozea Raula Kapablanke. Tada niko nije vjerovao u Aljehina, ali je uspio da pobijedi favorita u veoma lijepom stilu. Možda je to glavni problem u istoriji šaha.

-Spaski je za SE rekao da je na svom stolu imao fotografiju Bobija Fišera. A koga biste nazvali najprincipijelnijim protivnikom u karijeri?

– Bobi i Boris imaju posebnu vezu, rekao bih čak legendarnu. Mnogo toga su prošli i razgovarali nakon završetka karijera. Ja nemam takvih rivala. U različitim periodima svog života sretao sam velike šahiste: Kasparova, Kramnika, Karlsena, Topalova, Gelfanda. Bilo bi pogrešno izdvojiti jednog od njih. Svako je brilijantan na svoj način. Zato na stolu imam sliku svoje porodice (smijeh).

– Sa kojim biste od igrača iz prošlosti voljeli da igrate?

– Često mi se postavlja ovo pitanje, a ja uvek imenujem Paul Morphy (američki šahista; jedan od najjačih igrača na svijetu sredinom 19. vijeka. – „SE“). Ovo je sjajan majstor, od njega sam mnogo naučio. Prije svega, harmonija igre.

Ding Liren.

— Imate li neku nezaboravnu istoriju vezanu sa Kazahstanom?

– Vjerovatno ne. Tek sam drugi put ovdje. Ovdje sam bio prvi put 2006. godine. Zato, da budem iskren, sada sam oduševljen Astanom. Ovo je moderan grad sa lijepom infrastrukturom. Osjeća se da je ekonomija zemlje u usponu. Svečano otvaranje je bilo odlično, sada čekamo da šahisti pokažu sjajnu igru, a ovaj meč ćemo svi dugo pamtiti.

– Ko bi bio favorit?

– Nepomniachtchi ima malo veće šanse. Ipak, on već ima iskustvo u meču za šampiona, a to je jako važno. Znam da je to važno za mene. Drugi meč definitivno igra sigurnije. Osim toga, Jan je posljednjih godina  stalno igrao ​​protiv protivnika njegovog nivoa, što se ne može reći za Dinga. Zbog Covid ograničenja, Liren nije mogao prihvatiti ponude za velike turnire. Ovo može imati efekta.

Jan Nepomniachtchi (lijevo) i Ding Liren (desno) na ceremoniji otvaranja meča šahovske krune.

-U čemu je Lirenova snaga?

-Ding je odličan šahista. Izuzetno je teško dobiti partiju protiv njega. Svi se sjećamo njegovog niza kada nije izgubio 100 partija zaredom u klasičnim partijama. Ovo je veoma ozbiljan indikator. Zna kako se izvući iz gotovo beznadežnih situacija. Osim toga, u dobroj je fizičkoj formi. Ding je skoro uvek veoma jak na kraju turnira. Sigurno tim Nepomniachtchija to shvata.

– Odnosno, bolje je da Nepomniachtchi ne dovede stvar do kraja?

– Može se tako reći.

– Pretpostavljate li da u meču neće biti odlučenih  partija i da će sve biti odlučeno u tie-breaku?

– Ovo se ne može isključiti. Ali biće moguće ozbiljnije  razgovarati o ovoj temi tek nakon prvih nekoliko partija.

Magnus Carlsen

Magnus i susret u vozu

— Sada se vodi žestoka rasprava da je zbog odbijanja Magnusa Carlsena titula šampiona postala bezvrijedna. Da li se slažete sa ovim?

– Ne. Pobjednik meča će postati 17. prvak svijeta. I to ne bi trebalo biti pod znakom pitanja. Šteta što je Magnus odbio da igra, ali to je njegov izbor. Sa njim ili bez njega, šampionski ciklus mora da se završi.

—Da li je Magnus potpuno razočaran klasičnim šahom ili ćemo ga ipak vidjeti u šampionskom ciklusu?

-Samo Magnus može odgovoriti na to pitanje. Volio bih da se vrati.

— Šta biste savjetovali ljubiteljima šaha da pročitaju?

-Preporučio bih knjige uz koje sam odrastao. „Udžbenik šahovske igre“ od Kapablanke. I meni se jako sviđaju knjige Borisa Gelfanda, ali su pogodnije za one koji manje-više redovno igraju šah.

— Imate li neki komičan slučaj vezan za šah?

-Jednom sam u vozu u Indiji sreo čovjeka koji je počeo da me pita šta radim. Ja kažem da sam šahista. Pitao me da li negdje studiram, imam li posao. Rekao sam: „Ne, ja sam šahista, zarađujem za život radeći to.“ On kaže, „Dobro, možda je tvoj otac bogat?“ Ja kažem: „Ne, ne, ja zarađujem za život igrajući šah.“ Bio je veoma iznenađen i rekao: „Tako si mlad, ne razmišljaš loše, ali to je zaista veoma rizična karijera. Osim ako, naravno, nisi Anand.”

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/kto-favorit-v-chempionskom-matche-po-shahmatam-nepomnyaschiy-lizhen-intervyu-vishi-ananda-2061448/

Aleksandar Halifman: „U istoriji šaha postoje trojica – Kapablanka, Karpov, Karlsen. Malo ispod je Smislov. Ostali su – dolje”

Piše: Alexander Kruzhkov za „SE“

Magnus Carlsen.
Foto: Global Look Press

Još jedan junak autorske rubrike „SE“ od 15 pitanja je slavni velemajstor, svjetski prvak FIDE-1999.

1 – Krenimo od predstojećeg meča za svjetsku šahovsku krunu. Po mnogima je Ian Nepomniachtchi favorit. Da li dijelite to mišljenje?

Aleksandar Halifman -Uzdržavam se od predviđanja. Ali Nepomniachtchiju se može dati minimalna prednost. Prvo, on već ima iskustvo prvenstvenog meča, doduše negativno. Drugo, u poslednje vrijeme najvažnije turnire Jan zaista igra odlično.

2 – Koji je njegov glavni nedostatak?

Aleksandar Halifman -Isto kao i kod Lirena. Psihološka nestabilnost u ekstremnoj situaciji. Ako iznenada nešto pođe po zlu, oboje mogu posustati i srušiti se.

Znam da su i Jan i Ding pokušali da rade na tome, ali je neverovatno teško ostvariti opipljiv napredak u ovim stvarima. Ovdje ipak mnogo zavisi o prirodi. I ne možete to promijeniti. U nekom trenutku to uzima svoj danak – i sve krene naopako…

3 – U čemu je Ding Liren dobar?

Aleksandar Halifman — Kineske šahiste stalno upoređuju sa kompjuterom. Ovo je stereotip. Iako u Dingovoj igri ima nešto od kompjutera – klasičan pristup, minimum grešaka. Da, ponekad se ne nosi s psihološkim opterećenjem. Međutim, Liren je veoma opasan!

Ding Liren.
Foto: Global Look Press

4 – Hoće li Carlsenovo odbijanje da igra protiv Nepomniachtchija obezvrijediti titulu svjetskog prvaka?

Aleksandar Halifman – Ni u kojem slučaju! Još uvijek je to šampionski meč. Osim toga, sam Magnus je donio tu odluku. Norvežanina niko nije na to poticao, nije mu postavljao neprihvatljive uslove. Da li je mogao da igra? Mogao je! Pa, pošto je to odbio – ne postoji nikakvo pitanje.

5 – Koja je bila vaša prva reakcija kada ste čuli za Carlsenovu nespremnost da odbrani titulu?

Aleksandar Halifman -Bilo je iznenađenja i zbunjenosti. Ali ne šok. Magnus je posebna osoba. Često postupa suprotno logici. Svi u svijetu šaha su već navikli na ovo. Ne krivim Carlsena. Istovremeno, smatram da je nije trebao dati titulu bez borbe.

6 – Mislite li da će se Magnus vratiti u šampionski ciklus?

Aleksandar Halifman – Mislim da hoće. I to u trenutku kada će se to od njega najmanje bude očekivalo. Takav je tip.

7 – Sergej Karjakin je siguran da je Carlsenov san o probijanju granice od 2900 rejting poena utopija. Slažete li se?

Aleksandar Halifman – Radije da nego ne. Zadatak je ludo težak. Potrebna mu  je superstabilnost, koju Norvežanin nije pokazao ni u najboljim godinama. Ali… Magnus je poseban. Veoma! Ako sve pripreme posveti jednom jedinom cilju – on se ne šali!

8 – Prije otprilike 15 godina spomenuli ste u jednom intervjuu: „Carlsenovi izgledi za elitu su za mene magloviti.“ Šta je bilo nejasno kod mladog genija?

Aleksandar Halifman – Kako to jednostavnije objasniti… Činilo se da pomjera figure napred-nazad, ne praveći greške, I da će ga nedostatak klasičnog šahovskog obrazovanja sprečiti da se pokaže u budućnosti. Ubrzo je postalo jasno da sam potcijenio razmjere talenta. Ponekad je, po prirodi, inherentna sposobnost računanja varijanti, karaktera, strasti. Ali da bi se i shvatilo gdje staviti figure… Rijedak slučaj! U istoriji šaha postoje trojica – Kapablanka, Karpov, Karlsen. Malo niže je Smislov. Ostali su dosta niže.

Magnus Carlsen.
Foto: Global Look Press

9 – Da li ste sa Magnusom imali bliske odnose?

Aleksandar Halifman – Minimalne. Pa, sreli smo se jednom na šahovskoj tabli. Na turniru u Norveškoj. Carlsen je tada imao 13 godina, već se približavao velemajstorskom nivou. Na primjer, tu je pobjedio Širova. I podijelio je poen sa mnom. To je bilo u posljednjem kolu. U to vrijeme, ja sam bio umoran, a i Magnus. Kao rezultat svega, miran remi. Bez bljeskova i genijalnosti.

10 – U memoarima Alexa Fergusona naišao sam na frazu: „Kada bih sada počeo da treniram od nule, obavezao bih svakog igrača da igra rapid šah.“ Da li je to zdravo razmišljanje?

– Aleksandar Halifman -Da se raspravljam sa Sir Alexom? A brzi šah ili klasični šah – koja je razlika? Ono što je najvažnije, šah čini da su moždane ćelije aktivnije. Uče da se  razlikuje važno od sporednog, razvija koncentraciju, brzinu donošenja odluka. Ovo je korisno ne samo u fudbalu, već i u životu. Bravo za Galitskog, što je uveo časove šaha na akademiji u Krasnodaru.

11 – Volite fudbal, navijajte za “Zenit”. Da li su najnoviji rezultati tima alarmantni?

Aleksandar Halifman – Ipak jesu! Ne radi se ni o tome da su u Kupu izgubili od “Dinama” na penale, a potom od CSKA u prvenstvu. Meč protiv “Himkija” me oduševio. “Zenit” je mirno poveo 2:0, kontrolisao situaciju na terenu – i iznenada dva puta primio gol za deset minuta! Sreća što je u sudijskoj nadoknadi ipak uspio da ‘otme’ pobjedu. Ali kada iz vedra neba date igru ​​protivniku od kojeg koji ste mnogo superiorniji u klasi, ovo je alarmno zvono. Izgleda da su momci već na karnevalu.

Moguće ih je razumjeti. Odvojili su se solidno od konkurenata. Da, i ne možete vidjeti u Rusiji ko može prestići “Zenit”. “Spartak” redovno posrće. Ne vjerujem da će preostale utakmice odigrati bez poraza. Dakle, neizvjesnost u šampionskoj trci teško da će postojati.

12 – Da li ste kao rođeni Peterburžanin uvrijeđeni što je sadašnji Zenit pun legionara?

– Uzimam zdravo za gotovo. Naravno, kada su Aršavin i Keržakov igrali tamo, bilo je ugodnije gledati tim. Sada je “Zenit” drugačiji. „Brazilski“. Ali i dalje navijam za njega.

Sviđa mi se kako igraju Malcolm, Wendel, Barrios. Nažalost, od Rusa nemam koga da izdvojim. Čini se da ima dobrih momaka, ali nijedan od njih ne određuje lice tima. Ovo je uznemirujuće.

13 – Sergej Semak je – najbolji trener u istoriji „Zenita“?

Aleksandar Halifman – Ako se krene od rezultata – sto posto! A ostalo… Teško je porediti Semaka sa Morozovim ili Sadirinom, na primjer. I još više da ih rasporedite po redu. Tada je vrijeme bilo drugačije, a “Zenit” je imao mnogo skromnije mogućnosti.

Fudbaleri “Zenita”

Semaka često kritikuju u štampi. Ne želim da se pridružim horu kritičara. Generalno, Sergej Bogdanovič se nosi sa svojim poslom. Možete li uraditi još bolje? Nije isključeno. Ali u svakom slučaju, sve određuje rezultat. A takav je da niko od njegovih prethodnika nije ni sanjao – četiri šampionske titule za redom! Plus peta titula nije daleko.

14 – Pa, dva tradicionalna pitanja u finalu. Da li je Žeglov bio u pravu kada je bacio izazov Kirpiču?

Aleksandar Halifman — (Posle pauze.) Znate, mnogo sam razmišljao o tome, ali nikada nisam došao do određenog odgovora. Uz sve simpatije prema Vladimiru Semenoviču Vysotskom, koji je briljantno odigrao ulogu Žeglova. Mislim da je i u pravu i u krivu. Dešava se. Čak i češće nego što možete zamisliti.

15 – Tri „ne sviđanja“ po vašem izboru.

Aleksandar Halifman – Umoriti se. Odmarati se predugo. I bučna gomila.

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/intervyu-shahmatista-aleksandra-halifmana-za-kakuyu-futbolnuyu-komandu-on-boleet-rubrika-15-k-1-2057283/

Arkadij Dvorkovič: snage Jana Nepomnjačija i Ding Lirena su izjednačene u meču za šahovsku krunu

Piše: Andrej Kartashov

Predsjednik Međunarodne šahovske federacije (FIDE) Arkadij Dvorkovič u intervjuu za TASS govorio je o pripremama za meč za titulu svjetskog šampiona u šahu između Rusa Iana Nepomniachtchija i Kineza Ding Lirena, koji će se održati od 7. aprila do 1. maja u Astana. Iznio je i mišljenje o tome ko je od njih favorit u meču, te ocijenio izglede Norvežanina Magnusa Carlsena.

— Ostalo je manje od dvije sedmice do početka meča za svjetsku šahovsku krunu. Da li je sve spremno?

— Zahvaljujući partnerstvu sa našim drugovima iz Kazahstana, uključujući našeg glavnog partnera i, zapravo, čak I suorganizatora, grupom kompanija Freedom Finance, već smo osigurali prilično visok stepen pripreme. Sada radimo na svim detaljima u vezi sa emitovanjem partija. Prevodiće se za različitu publiku: i za Kinu, i za Rusiju, i za čitav svijet. Svi gledaoci će moći da prate meč u različitim formatima – na YouTube-u, TV-u, društvenim mrežama. Osim toga, u toku je rad na dešavanjima oko glavnog meča: dječija takmičenja, veteranska, majstorski kursevi. Za publiku je pripremljen veliki program. Dakle, sve je u toku, ali ima dovoljno vremena da se završi na vrijeme.

-Da li će biti gledalaca, navijača na samoj meču?

— Da, biće gledalaca, ali ovo nije stadion, kao što je to bilo u Alma-Ati u decembru na Svjetskom prvenstvu u rapidu i blicu. Ovo je prilično mala sala, ali će moći da stane nekoliko desetina gledalaca. Napravićemo način rotacije za gledaoce. Jedan dio navijača će biti na jednoj meču, a zatim će na sljedećoj biti zamijenjen drugim, kao što se radi na nekim događajima.

— Šah je popularan u Kazahstanu. Da li će se karte za ova mjesta prodavati?

— Postojaće mješoviti sistem. Postojaće dva glavna formata: postojaće mjesta za sjedenje u sali za igru. Tu će se osigurati zvučna izolacija i primjenjivaće se ograničenja za video. Takođe će biti moguće biti u prostoriji u kojoj će se vršiti komentari, bez ikakvih ograničenja. Moći će da se slušaju komentatori, gledaju igrače na ekranu. Odnosno, za publiku će platforma raditi na ova dva načina.

— Koliko se sjećam, šahisti su veoma poštovani tokom mečeva za šahovsku krunu. Ne smije da bude nikakve buke. Da li su ovog puta postojali neki posebni zahtjevi od strane učesnika?

-Naravno, razgovarali smo o dvije opcije. Jedna je meč bez gledalaca u dvorani, druga je i dalje sa gledaocima, ali uz ograničenja zvuka i vidljivosti gledalaca za igrače. Izabrali smo drugu opciju. Ali istovremeno će biti mnogo više prostora za velemajstore nego što je to bilo prije dvije godine u Dubaiju. Odnosno, neće imati takvu nepropusnost zvuka unutar akvarijuma. Umjesto toga, u akvarijumu će biti navijači. Ali njih igrači neće vidjeti. Šahisti će imati dovoljno prostora, vazduha. Uključujući mogućnost pristupa svježem vazduhu.

-Da li će moći da izađu napolje tokom partije?

– Da. Biće mali prostor u kroz koji će moći da izađu.

– Da li su planirani neki super-počasni gosti tokom partije?

– Sa kazahstanske strane – svakako. Što se ostalih tiče, čekamo sve, ali još ne možemo reći ko će doći. Lista neće biti objavljena, ali su pozivi poslani.

-Da li su to političari?

– To su i biznismeni i kolege iz drugih sportskih saveza. Ali pozvali smo političare samo iz Kazahstana.

— Da li su šahisti već stigli u Astanu?

– Koliko znam, ne još, ali bi uskoro trebalo da stignu.

— Da li generalno pratite kako se Nepomniachchi i Ding Liren pripremaju za meč?

– Ne pratimo direktno tok priprema. Ali, naravno, mi smo u kontaktu sa njima, oni imaju neke želje koje mi pokušavamo da ispunimo. Naravno, mi ih obavještavamo i o našim željama od njih. Prije svega, u smislu promocije meča.

– Odnosno, mogu da učestvuju tokom slobodnog dana, na primjer, na autogram sesiji?

– To će biti prije početka meča. Obavezno.

– Sjećam se da je uoči meča u Dubaiju bila prezentacija  pehara, koji će biti  dodijeljen pobjedniku. Razumijem da svaki put FIDE napravi jedinstveni trofej za meč za Svjetskog šampiona?

– Da. Trofej je sada u proizvodnji i njegov dizajn je odobren. Uskoro će ga biti moguće predstaviti.

– Poslednji pobjednički pehar je napravila ruska kompanija. Ko je napravio ovaj put?

– Nisam učestvovao u izboru proizvođača, samo u koordinaciji dizajna. Zajedno sa kolegama. Koliko ja znam, proizvodi se u Kazahstanu. Ali ne mogu sa sigurnošću reći.

— A kakvog je dizajna klasični pehar ili nešto originalno?

– Trofej ima neke posebne karakteristike. Postoji nacionalni kolorit.

-S obzirom da je Magnus ovog puta odbio da se takmiči za titulu, ispada da će pobjednik i zvanično postati sljedeći svjetski prvak. Zar ne?

– Da, tako je. Kada se meč završi, to će se dogoditi. Magnus je trenutno svjetski prvak u svim glavnim kategorijama: klasiku, rapidu i blitzu. Osim šaha Fischerove verzije, gdje je pobijedio Amerikanac Hikaru Nakamura. Ali nakon meča za krunu u Astani, biće drugi šampion u klasičnom šahu.

— Rekli ste više puta da kontakte sa Carlsenom nije prekinula FIDE. Teoretski, nakon promjene svjetskog prvaka, može se dogoditi nekakav meč, uslovno za Super Bowl, između novog svjetskog prvaka i Magnusa?

— Mislim da nije potrebno. Magnus je jednostavno odlučio da ne igra meč za svjetskog šampiona, dok  nastavlja da igra na mnogim drugim turnirima. Ne isključujemo da će se vratiti na svjetsko prvenstvo – to može i sledeće godine ako želi. Sledeće godine je Turnir kandidata, a prema svom rejtingu, Carlsen se definitivno kvalifikuje za njega. Hoće li htjeti da igra? Sad ne znam, ali vrata su mu otvorena.

– Koliko se sećam, i sam je rekao da nije odustao od šaha, a ovo je samo pauza.

– Da. Ali biće mnogo drugih turnira na kojima će se Magnus, siguran sam, suočiti sa pobjednikom predstojećeg meča u Astani. Ali nema smisla održavati zaseban meč.

– Šta mislite, ko ima šanse da pobjedi u predstojećem meču?

– Igraju drugi i treći šahista na svijetu prema rejtingu. Protivnici su veoma blizu. Za Jana je, naravno, iskustvo učešća na utakmicama svjetskog prvenstva ozbiljno. Ding Liren nema takvo iskustvo. Ako pogledate lične susrete, Nepomniachtchi takođe ima prednost. Ali u Ding Lirenu svi primjećuju otpornost na stresne situacije. I, naravno, veoma je jak šahista koji rijetko gubi. Pa da vidimo.

– Rekli ste za prenose – želim da vas pitam još malo. Koliko je veliko interesovanje za meč za šahovsku krunu? Postoje li prognoze u brojkama, možda?

– Mislim da će barem zbog Kine gledanost ovog meča biti mnogo veća od prethodnih – u to nema sumnje. Biće to milioni ljudi. Mislim da će desetine miliona ljudi gledati sjajne partije i trenutke.

– Hoće li se meč prenositi u Rusiji?

— Da, najavili smo da će Match TV i Norilsk Nickel, generalni sponzor prenosa u Rusiji, biti partneri Ruske šahovske federacije (RCF), kojoj ćemo prenositi signal emitovanja. Naglašavam da se ne radi o zvaničnom prenosu FIDE, već o zvaničnom prenosu RCF koji je dobio prava od FIDE na osnovu sporazuma. U svakom slučaju, odlično je što će meč biti prikazan na nekom od javnih kanala.

-S obzirom da je tema varanja u šahu jedna od glavnih u poslednjih šest mjeseci, ne mogu a da ne pitam o mjerama protiv varanja. Da li će biti detektora metala, da li će šahisti biti pažljivo pregledani?

-Da, sve će biti urađeno. Detektori koji ne samo da pronalaze metal, već i sve uređaje koji rade na određenim frekvencijama i prenose odgovarajuće talase, već su spremni. To nisu detektori metala, već detektori koje koriste posebne službe za svoje potrebe. Već sam govorio o zvučnoj izolaciji i neprobojnosti pregrada koje odvajaju šahiste od gledalaca. To ne znači da nekog od naših šahista sumnjamo u nešto, ali to su pravila kojih se svi moraju pridržavati. Osim toga, uvijek analiziramo partije koristeći posebne kompjuterske algoritme. Ali ponavljam da ne sumnjamo da su oba kandidata za krunu poštena i da će igrati u skladu sa tim.

Naravno, radiće se i doping testovi. Iako doping nikada nije otkriven u šahu. Međutim, u skladu sa našim ugovorima sa WADA-om, od svakog šahiste se traži da uzmemo doping uzorke jednom u meču.

https://tass.ru/interviews/17374453

„Carlsen se neće vratiti u šampionski ciklus, izgubio je interesovanje za klasičan šah.“ Shimanov – o pobjedi nad Magnusom

Piše: Timur Ganeev, dopisnik „SE“

Kako je ruski velemajstor postao vrhunski strimer.

U martu je bila velika senzacija na Pro Chess ligi, reprezentativnom timskom onlajn turniru sa nagradnim fondom od 150.000 dolara. Rus Aleksandar Šimanov pobijedio je Magnusa Karlsena u rapidu. Ova pobjeda nad svjetskim prvakom preokrenula je tok meča (rezultat 4:4) i donijela pobjedu Levitov Chess Wizardsima u meču protiv Canada ChessBrahsa. A time i zagarantovano mjesto u play-offu turnira. O ovom događaju pisali su mnogi drugi mediji, ističući da Šimanov zauzima tek 336. mjesto u FIDE rejtingu. Rodom iz Sankt Peterburga, zaista, posljednjih godina jedva da je igrao klasičan šah. S druge strane, pokazuje dobre rezultate na kratkoj vremenskoj kontroli (ušao je među prvih 25 na Svjetskom prvenstvu u blitzu 2023.), a pokazao se i kao izvanredan strimer.

Prenosi uživo sa Aleksandrom na Levitov Chessu zanimljivi su za gledanje čak i za manje pripremljene ljubitelje šaha, a neki od Šimanovljevih videa postali su viralni. U intervjuu za SE, velemajstor je govorio o usponima i padovima svoje karijere, visokim platama vrhunskih svjetskih šahovskih blogera, iluzornim izgledima Hansa Niemanna da postane elitni igrač i sigurnosti da se Magnus nikada neće vratiti u šampionski ciklus.

Samo Nakamura može da igra na najvišem nivou i odgovara na pitanja

— Kada se završila partija  protiv Carlsena, da li vam je telefon prštao od poruka i poziva?

– Da, ljudi su mi čestitali, bilo je dosta poruka. To je bilo iznenađenje za sve, uključujući i mene.

-Da li je bilo nekih posebnih čestitki? Na primjer, od Vladimira Kramnika ili Vasilija Ivančuka?

— Ne, nije bilo takvih poznatih. Ali bilo je poruka ljudi sa kojima godinama nisam komunicirao i koji, kako mi se činilo, nisu posebno pratili šah, ali su napisali lijepe riječi, našli su vremena. Bilo je sjajno.

– Koji trenutak je ostao upamćen nakon završetka partije?

– Neko vrijeme nakon završetka meča gledao sam streamove na engleskom jeziku. Tamo su momci rekli da ću igrati isključivo na remi i uopšte nisu sanjali o pobjedi. Drago mi je što sam dokazao suprotno. Želim da se zahvalim svom sekundantu Paši Stelmašenku na tako sjajnom otvaranju. Magnus nije bio spreman za to.

– Vaša ekipa je stigla do plej-ofa. Koje su šanse za ukupnu pobjedu? Imaju li konkurenti moćne sastave?

– U početku je svih 16 ekipa imalo pristojne sastave, ali ne uvek izbalansirane. Na primjer, Magnusov tim nije uspio da se probije među prvih 8. Imaju jaku prvu i drugu tablu, a slabe na trećoj i četvrtoj. Na primjer u meču  sa nama na trećoj i četvrtoj table nisu osvojili ni jedan bod. U prošlom meču kvalifikacija uzeli su jedan poen od osam. Imamo skoro savršen tim u tom pogledu. Prije svega zbog činjenice da Aleksandra Kosteniuk, jedna od najjačih, ako ne i najjača šahistkinja na svijetu danas, igra na četvrtoj tabli. U rapidu je to sigurno. A na trećoj tabli imamo veoma talentovanog juniora Denisa Lazavika. Ima mali rejting, ali igra mnogo jače. Na prve dvije table imamo izuzetne šahiste: Shahriyar Mamedyarov i Daniil Dubov. Aleksey Sarana, David Paravyan – koji je igrao sjajno na Evropskom prvenstvu, tu je i iskusni Rauf Mammadov. Tako da u svakom slučaju, bez obzira koji sastav postavimo, ne očekuje se neuspjeh. Dakle, možemo se boriti za pobjedu sa bilo kojom ekipom.

– A kako se određuje sastav uoči meča? U zavisnosti od protivnika ili od zauzetosti ovog ili onog velemajstora?

– Prije svega, mi se, naravno, pitamo – ko može, ko ne može. Recimo, htjeli smo da Valya Gunina igra u jednom od mečeva, ali ona je tada bila na turniru u Taškentu. Sarana i Paravyan su se takmičili na Evropskom prvenstvu. Od onih koji su dostupni, Ilya Levitov lično bira četvoricu.

— Počeli ste sa redovnim streamingom u septembru 2020. Da li se sada više povezujete sa velemajstorom ili sa streamerom/komentatorom?

– Naravno, sa komentatorom i sa streamerom, jer sam zadnji put igrao klasični šah u julu 2021. godine i nije jasno kada će se to ponovo  dogoditi. Dakle, prije svega sam, naravno, streamer i komentator, a zatim igrač.

– I susret sa Levitovim je bio neka vrsta sudbonosnog? Ili se poznajete dugo vremena, a on je u nekom trenutku samo predložio da pokušate da strimujete?

-Ne, nisam ga uopšte poznavao. Dugo sam čitao njegovu knjigu, čiji je koautor Evgenij Barejev, “Bilješke sekundanta“. Veoma dobra knjiga. Onda se sjetim epizode kada je bio jedan od vođa RCF-a i rekao živopisan citat o egipatskom timu: “Kako je moguće ne pobjediti Beduine?” (smijeh). A 2020. Saša Rjazancev (trener ruske muške reprezentacije) mi je napisao sa broja koji nisam imao registrovao: „Saša, zdravo. Da li želite da snimate video zapise na našem novom kanalu?” Prvo sam pomislio- Ma, ovo je potpuna glupost, ali onda sam odgovorio. Ispostavilo se da je to bio Rjazancev. Kaže: “Ovdje Levitov želi da napravi novi kanal, kažu, nema šta da se gleda na YouTube-u o šahu.” Složio sam se s tim, tako da sam se skoro odmah složio. Nazvali smo Iliju, razgovarali o njegovom ponašanju i odlučili da snimim video. Čak sam i napravio par videa, ali sam onda svima se to jako svidelo. Postepeno sam imao svoju publiku.pokušao da strimujem.

– Imate nekoliko redovnih rubrika na svom kanalu. Koja je vaša omiljena?

— Ja i mislim da većina mojih pretplatnika voli Titled Tuesday na Chess.com. Posebno u poslednje vrijeme kada tamo redovno igraju Magnus Carlsen i Vladimir Kramnik. Svaki put sastavi su sve bolji i bolji. Pa, generalno, moj omiljeni format je uvek igra sa komentarima. Odnosno, i ja sam zainteresiran da komentarišem druge ljude, ali zanimljivije je sam igrati i istovremeno komunicirati preko četa.

– Da li ste se navikli na to da tokom komunikacije nivo igre ne pada?

— Mislim da još uvijek pada. Samo Hikaru Nakamura može igrati na najvišem nivou i odgovarati na pitanja u isto vrijeme. Mislim da nema više ovakvih ljudi. Ali generalno, ovdje je potrebno odrediti prioritete. Naravno, da sam htio ozbiljno da se borim za prva mesta Titled Tuesday, onda vjerovatno ne bih strimovao. Ali to mi pričinjava veliko zadovoljstvo.

Blogeri Rozman ili sestre Botez zarađuju više od gotovo čitave šahovske elite

— Ima li među strimerima osoba koja vam je interesantna da je pratite, da usvojite neke vještine?

– Nakamura je apsolutno broj jedan, ovdje mu niko nije ni blizu. U principu, volim i Naroditskog, ali on je, naravno, jednostavniji od Hikarua. Ako uzmemo ne streamove, već neke skoro šahovske formate, onda, naravno, Levi Rozman vodi sa velikom razlikom. Sada najpopularniji i, vjerovatno, najznačajniji igrač i osoba na kojeg se treba orjentisati.

– Novak Đoković je nedavno rekao da tenis prati 1,3 milijarde ljudi, „ali ne možemo da postignemo da od tenisa zarađuje više od 400 ljudi“. Postoji li sličan problem u šahu?

— Apsolutno. Otprilike samo 20-30 elitnih velemajstora zarađuje pristojan novac. Ostali igrači od 50 najboljih manje-više, ali ništa ozbiljno. Ali u isto vrijeme, sada je moguće snimati kurseve i streamovati. Primjer istog Rozmana i drugih momaka koji izgleda ne igraju šah baš najbolje, na nivou internacionalnog majstora, ali u isto vrijeme postoje neke skoro šahovske aktivnosti koje sada mogu donijeti dobar novac. Zato je u tom pogledu postalo bolje.

Ako ste čisti igrač, onda je veliki plus što su se pojavili online turniri. S druge strane, konkurencija je dosta porasla. A nagrade su sve iste, ne bih rekao da su velike. Morate osvojiti prvo mjesto da biste zaradili hiljadu dolara. A kada Nakamura igra tamo, Wesley So i Magnus se s vremena na vrijeme pridruže, teško je to uraditi. Ali generalno, situacija se popravila. Prije svega, zbog činjenice da još uvijek postoji blagi bum u šahu. Barem u engleskom govornom području.

– Možete li objasniti zašto vaš kanal, na kojem ima kvalitetnog sadržaja i stalno se pojavljuju nove rubrike, ima samo 70 hiljada pretplatnika. Nedovoljno za Rusiju, gde, u principu, mnogo ljudi prati šah?

– Naravno, i ja mislim da to nije dovoljno. S druge strane, da vidimo kako su ostali istaknuti predstavnici šahovskog YouTube-a na ruskom jeziku. Maxim Omariyev ima 500 hiljada pretplatnika, ali ima potpuno različite formate. Prije svega, zabava. Veoma je kul u onome što radi. Nema pitanja. Ali pokušavamo da se dotaknemo ozbiljnijih aspekata koji su verovatno interesantni ljudima koji igraju na manje ili više ozbiljnom nivou. Ili uzmite kanal Sergeja Šipova. Vodi ga već 10 godina i ima 120 hiljada pretplatnika. To jest, u stvari, oko 150 hiljada ljudi je zainteresovano za šah u Rusiji. Polovinu smo privukli – biće teško dalje. Ili morate slediti put Omarijeva. Ali, prvo, kao što sam rekao, to pre nije naš format. Drugo, čak i da smo to htjeli, nisam siguran da bi to uspjelo. Posebno jesam. Zabavni videozapisi zahtijevaju poseban talent.

-Da li je neki od vaših videa postao viralan?

– Imamo jedan video koji je sakupio više od 750 hiljada pregleda (763 hiljade. – cca. „SE“). Tamo igram Nahmansonov Gambit. Žrtvujem dvije figure u dvije minute i pobjeđujem. Možda je ovo jedini video koji je zaista postao viralan. Ovo je prilično tužno, jer je ovo samo čisto zabavni format, a ozbiljni video snimci, na primjer, poput serije intervjua sa Kasparovom ili Karpovom, skupljaju mnogo manje. To me, naravno, zabrinjava, ali još uvijek imam prostora za razvoj. Ali za to će možda biti potrebno nekako promijeniti format.

— Da li vrhunski kreatori strim sadržaja zarađuju više od elitnih igrača?

– Ako uzmete istog Rozmana ili vrhunske blogerke sestara Botez, onda zarađuju veoma pristojno. Zarađuju milione dolara. Ovo je više od čitave šahovske elite, osim Magnusa. Ipak, Norvežanin ima dosta sponzora. Da, i osvaja dobre nagrade.

-Da li ste iznenađeni što Carlsen i Nakamura igraju toliko turnira? Čini se da imaju vremena za sve zanimljive turnire.

— Nije nimalo iznenađujuće, jer su pravi ljubitelji šaha. A šah je, uglavnom, oblik zavisnosti kao kockanje. Mnogi velemajstori su toliko zavisni o igri da jednostavno ne mogu živjeti bez ovog adrenalina.

– Mogu se nazvati fanatičnim, kao što su bili Viktor Korčnoj ili Bobi Fišer. U njihovom životu ne postoji ništa osim šaha?

— Ne, ovi momci su manje opsjednuti šahom. Imaju druge interese, ali naravno i dalje ostaju fanatični. Ako imaju priliku da igraju, posebno sa jakim protivnicima, onda tu priliku koriste. I to ne zbog novca, naravno, već jednostavno zato što im se to sviđa.

— Kako vidite budućnost šaha za 5-10 godina? Igraće se online i neće uopšte biti klasičnih turnira. Ili će ipak postojati neka ravnoteža?

— Mislim da će se veliki ‘offline’ turniri nastaviti, ali je malo vjerovatno da će se pojaviti novi. Iako je ove godine održan novi super turnir u Düsseldorfu, ovo je  izuzetak. Jedino što još uvijek ne razumijem je kako će organizatori velikih online turnira riješiti problem varanja. Mada, moram reći da je u poslednje vrijeme bilo mnogo manje skandala s ovom bolnom temom. Nakon priče s Niemannom, uglavnom, nije bilo velikih  priča.

Ali generalno, mislim da ćemo igrati na internetu. Većina igrača, uključujući sve vrhunske igrače, imaju očigledan zahtjev da ubrzaju igru ​​i online. Osim toga, na internetu, kao što sam već rekao, postoji prilika za zaradu. Čak i uz povećanu konkurenciju. I do sada se FIDE lideri vide kao glavni protivnici potpunog povlačenja šaha na internet. Posebno generalni direktor Emil Sutovsky, koji se zadnjih 20 godina zalaže za klasičan šah i kaže „kako je sve super“ i „rejting raste“. Mislim da on, naravno, ili sebe vara ili je neiskren. Ali Chess.com je u suštini postao monopol u svijetu šaha, barem je najveća šahovska organizacija. Nema sumnje. Mislim da Chess.com trenutno ima mnogo veći uticaj od FIDE. Zato će se naravno, pomjeriti šah u online smjeru.

– I problem sa varanjem će postepeno nestati?

– Vjerovatno će algoritmi za borbu protiv varanja postajati sve bolji i bolji. Biće teže varati. Ali u isto vrijeme, uopšte ne vjerujem da se problem može iskorijeniti. Paralelno s tim će rasti vještina varalica i zaštita od njih. Tako da će se boriti jedni protiv drugih narednih 20 godina, dok šah potpuno ne nestane (smijeh).

– Pokrovitelj Oleg Skvortsov je predložio da se usvoji novi klasični format – oko sat vremena za svaku partiju. Može li ovo oživjeti interes za šah po klasičnoj kontroli?

– Mislim da ne. Oleg je održao nekoliko reprezentativnih turnira u ovom formatu u Cirihu, ali niko nije prihvatio ovu ideju. Ovo vjerovatno pokazuje da takav tajming još nije u skladu sa svijetom šaha. Da budem iskren, čini mi se da je sat i po plus 30 sekundi po potezu sasvim normalna kontrola. Sad je jako, jako čudno (za prvih 40 poteza se daje 120 minuta, za narednih 20 poteza 60 minuta, a počevši od 61. do kraja partije daje se 15 minuta uz dodatak od 30 sekundi za svaki potez). Ovo je neka perverzija. Gledanje partija 5-7 sati težak je zadatak čak i za najzahtjevnije fanove.

— Zauzeli ste 24. mjesto na Svjetskom prvenstvu u blicu u Alma-Ati. Igrali ste sa svim vrhunskim igračima: Andreikinom, Dudom, Grischukom, Nakamurom i Carlsenom. Zadovoljni ste rezultatom?

– Igrao sam pristojno, ali nisam pokazao ništa posebno. Bila je šteta što sam izgubio poslednje dvije partije (od Carlsena i Keimera. – primj. „SE“). Da sam izvukao bar jedan remi, bio bih među 20 najboljih. Da sam osvojio poen, bio bi u prvih deset. Top 10 bi se moglo nazvati vrlo, vrlo dobrim rezultatom. A 24. mjesto… Najvažnije je, kako ste tačno primjetili, da sam igrao sa skoro čitavim  vrhom najboljih brzopoteznih igrača.

– Na vrhuncu ste bili 80-ti u klasičnom rangu. Da li je postojao trenutak kada ste shvatili da vam ova kontrola više nije interesantna?

– Bio sam na vrhuncu 2013. godine, ali sam 2014. izgubio mnogo, izgubio sam oko 70 rejting poena. 2015. godine dobio sam ponudu da odem na četiri godine studiranja u SAD. Tamo sam uspio da vratim svoj najbolji rejting (2650), ali  sam shvatio da definitivno neću ozbiljno računati na bilo kakve vrhunce u klasičnom šahu. Nakon povratka, 2019. godine, igrao sam nekoliko turnira Premijer lige prvenstva Rusije. Svuda sam nastupao neuspješno, izgubivši gomilu rejting poena. I nakon toga, nije da sam izgubio interesovanje za klasiku, imam je, ali želim da se takmičim samo sa zaista jakim igračima. A takvih je na open turnirima  vrlo malo. Ili ima neki drugi problem. Volio bih da učestvujem na Grand Swissu, ali me ne puštaju zbog mog skromnog rejtinga. Možda ako koristite neke veze, recimo da sam popularan streamer, ali ovo je malo vjerojatan scenario.

— Studirali ste na Univerzitetu Webster u St. Louisu. Da li je ovaj grad zaista svjetska prestonica šaha?

– Mislim da ovo danas nije svjetska prestonica šaha, ali svakako jeste američka. Kada sam prvi put stigao tamo, nije sve bilo tako razvijeno. Kasnije je na Univerzitetu St. Louis kreiran šahovski program, koji je akademski mnogo ozbiljniji. Zatim je bio šahovski program na Univerzitetu u Misuriju, gdje su otišli mnogi mladi velemajstori. Da ne pominjem činjenicu da se tamo održava mnogo turnira i to na zaista visokom nivou. Igrao sam u klubu St. Louis jednom ili dvaput. Šahisti se tamo poštuju.

— Da li ste uživo vidjeli glavnog američkog šahovskog pokrovitelja Rexa Sinquefielda?

— Naravno, često je dolazio u šahovski klub. Sjećam se da smo nakon jednog kružnog turnira otišli sa velikim društvom na proslavu zatvaranja. I Rex nam se pridružio. Nisam baš komunicirao s njim, na nivou – zdravo, doviđenja, ali u principu, on je ostavio dobar utisak.

– Kao dio univerzitetskog tima, tri puta ste osvajali ekipno prvenstvo SAD. I igra na prvoj tabli. Koliko su ovi turniri bili sjajni? Da li je konkurencija bila velika?

– U početku svi koji žele da učestvuju u kvalifikacijama. Oko 60 univerziteta. To je prilično masovni događaj. Zato ponekad naiđu iskreno rečeno slabi rivali. Četiri tima prolaze u odlučujuću fazu – President’s Cup. Konkurencija je ozbiljna, ali u smislu uzbuđenja, ovo je prilično miran događaj. Istina, nekoliko puta se otvarala neka vrhunska trgovačka kompanija na Menhetnu, na 25. spratu nebodera sa pogledom na grad. Bilo je stvarno super jer su oni sponzorisali ovaj događaj. Posebno su bili zainteresovani da im učesnici turnira dođu kao pripravnici.

Ali sam turnir se odvijao na svoj način u legendarnom mjestu, Frank Marshall klubu, najstarijem klubu u New Yorku. Ali za razliku od kluba iz St. Louisa, nije me nimalo impresionirao.

— Niemannov mentor Maxim Dlugy rekao je da je svoju šahovsku karijeru zamijenio za posao brokera. Da li ste ikada imali želju da se okušate u finansijskom sektoru?

– Kada sam studirao u SAD, mislio sam da ću možda dobiti normalan posao. Ali imao sam prijatelja, šahistu otprilike mog nivoa. Stigao je godinu dana ranije i u nekom trenutku se zaposlio kao finansijski analitičar u velikoj kompaniji. Pričao mi je o svom 12-satnom radnom danu. Ako ste zaboravili poslati jedan e-mail klijentu, odmah ste pozvani ‘na tepih’. Uglavnom, vrlo nervozan, napet, težak posao. Šahisti nisu navikli da sjede u kancelariji. Zato sam mislio da bih radije ostao u šahu. Jasno je da su izgledi bolji u finansijskom svijetu, ali tu bih uglavnom morao početi od nule. I daleko je od sigurnog da bi bilo nešto od toga. Zato sam odustao od ove ideje.

– Kao dijete, pobjedili ste Aniša Girija. Da li je bilo jasno da je on imao sposobnost da se učvrsti u prvih 10 dugi niz godina?

Ja sam dvije godine stariji od Aniša. Kao dijete sam  igrao jače, ali ga u službenim partijama nikada nisam pobijedio u klasičnim partijama. U blicu i rapidu – da. Što se njegovog talenta tiče, vidjelo se da je vrlo, vrlo sposoban. Ali u isto vrijeme, ne pamtim da je smatran nekom vrstom broja jedan kod djece kada je živio u Rusiji. Bilo je nekoliko djece njegovog nivoa, možda je čak i neko ozbiljnije kotirao. Tako da niko nije zaključio da će biti ubuduće u top 10, pretendent na krunu. Ali nakon što je otišao u Holandiju, napredak je krenuo. Tamo su mu bili obezbjeđeni dobri uslovi, počeli su da ga stalno pozivaju u Wijk an Zee. To je mnogo pomoglo razvoju njegove karijere.

– Ko vam je bio glavni konkurent od djece?

– Ne želim da se hvalim, ali čini mi se da sam iz generacije 1992. godine bio najjači u državi. Zatim se najviše takmičio Sanan Syugirov, koji je godinu dana mlađi. Od onih iz 1990. (Nepomniachchi, Karyakin, Andreikin) i 1991. (Maxim Matalakov) bili su vrlo jaki šahisti. Od šahista rođenih 1994. godine istakli su se Giri i Aleksandar Predke, rođenih 1995. Vladimir Fedosejev, 1996. Daniil Dubov. Sa Danjom sam, po mom mišljenju, igrao samo jednom na prvenstvu Rusije. Ja sam imao 16, a on 12 godina.

— Dobro poznajete Dubova. Šta mu nedostaje da se zaista probije u vrh?

– Dobro pitanje. Da budem iskren, ništa mi ne pada na pamet. Možda postoje ljudi jednako talentovani kao on. Veoma visoka konkurencija. Uvijek ima puno momaka koji obećavaju koji bi trebali biti u samom vrhu, ali na kraju ne pojavljuju se tamo.

— Mnogi su proricali veliku budućnost Alirezu Firoizji. Nije igrao dugo, ali njegov blitz rejting je 2904. Da li je on zaista nadmoćan u kratkoj kontroli vremena?

– Cifra 2904 – zaista zvuči jako cool. Ali i Magnus i Nakamura su imali više od 2900. Odnosno, ovo nije rekordan rejting. Koliko je Alireza dobar, čak sam jednom odigrao meč sa njim na internetu. Završilo se neriješeno. Sa drugim mladim talentima mi je bilo mnogo teže. Osim toga, postoji osjećaj da je nedavno zanemario šah. Sada se šuška i da se ozbiljno zanima za modu i da ne igra mnogo šah.

– Koga bi nazvali najjačim iz nove generacije?

– Da ste me pitali za ovo na jesen, onda bih bez sumnje nazvao Erigaisija. Nakon Wijk aan Zeea, čudno je ne nazvati Nodirbeka Abdusattorova najperspektivnijim. Ali ovo je relativna procjena, u novoj generaciji zaista ima mnogo supertalenata. Jedina stvar koju još ne razumijem je kakva je Gukeshova snaga. Zašto ima tako visok rejting u klasičnom šahu, zašto je pozvan na sve super turnire? Očigledno, jednostavno ne mogu nekako procjeniti njegovu snagu. Obično je to evidentno, ali ovdje mi nije jasno.

-Šta je sa Keimerom?

-Malo je vjerovatno da će biti uključen na ovu listu. Previše klasičan, previše ispravan stil, a sa jednostranim razumijevanjem nećete otići daleko. Da biste se takmičili za najviša mjesta, mora postojati neka vrsta iskre u vašoj igri. Tako da bih isključio Keimera. On, Nihal Sarin i Vlad Artemjev su veoma jaki momci, ali u isto vreme i malo jednostrani.

– Da li je Esipenko igrač na nivou Nodirbeka i Erigajsija?

-Prije dvije godine bih rekao da. Ali nakon uspješne 2021. Andrey nema ozbiljnijih rezultata. A konkurenti su krenuli naprijed. Želim da vjerujem da je ovo samo neka vrsta stagnacije koju će Esipenko prebroditi. Ali trenutno ne mogu reći da Andrej igra na njihovom nivou.

— Niemann je supertalenat ili ne?

-Iskreno, ne razumijem kako da procjenim njegov nivo. Ali on definitivno nije među prvih 10 igrača. To je sto posto. Da li igra na nivou rejtinga 2700 ili ne? Teško mi je reći. Nismo ga nigdje videli od skandala. Nakon Svjetskog prvenstva u brzom i blitz-u, gdje nije pokazao ništa, nije pozivan na turnire. Mislim da će se ovaj trend nastaviti. Razumijem da je njegova tužba propala po svim tačkama. Zato mu ova situacija sa glasnim tužbama oko imena Carlsen nije išla u njegovu korist. Mislim da će ga postepeno svi zaboraviti.

-Mnogi su ga, naprotiv, vidjeli kao spasitelja šaha. Novog Fischera.

– Stavite se u kožu organizatora turnira. Magnus je na jednoj strani skale, a Hans na drugoj. Očigledno je koga će ko izabrati.

-Ko je vaš omiljeni šahista u istoriji?

– Stilski mi je najbliži Anatolij Karpov. To je stilski.

— Ko je najhrabriji velemajstor?

– Možda ću tako nazvati Abdusatorova. U igri se ne boji nikoga. A to je bilo evidentno i u Wijk an Zeeu iu Diseldorfu. Da, nije bio tako dobar u Njemačkoj, ali otvaranja koja je odabrao kao crni bila su superagresivna. Vidi se da je spreman da rizikuje i eksperimentiše. Ovo je dobar znak.

– Utakmica između Jana Nepomniachtchija i Ding Lirena uskoro će se odigrati. Postoji li lični interes za ovaj događaj?

– Biću jedan od komentatora meča na Levitov šahu, ali ne i glavni. Ne znam da li je to tajna ili ne. Da budem iskren, ovo je zanimljiv događaj, ali u smislu iščekivanja. Svi se raduju meču, misle da će se desiti nešto važno. Događaj godine, događaj vijeka. Meč za krunu je, teoretski, najzanimljivija stvar u šahu. Ali, u stvari, često se dešava da se sastoji od 14 dosadnih  remija. Nadam se da ovoga puta neće biti ovako. Očekujem veliku borbu u prvim partijama.

-Većina stručnjaka sa kojima sam razgovarao misli da su šanse 55/45 u Janovu korist. To se objašnjava činjenicom da Nepomniachtchi ima iskustvo šamionskog meča, iako negativno. Po Vašem mišljenju, da li je to zaista ključni faktor?

– Bez sumnje. Jer spolja se čini da je u meču sve jednostavno. Ali u stvari, postoje mnoge zamke koje saznati samo u meču. Dakle, Dinga bi teoretski mogla čekati neka neugodna iznenađenja. Osim toga, Jan ima veoma ozbiljan tim.

– Odnosno, promijenio se u odnosu na meč u Dubaiju?

-Ne mogu da pričam o tome. Ali tamo su se okupili jako dobri, jaki momci. O Dingovom timu je veliko pitanje. Mislim da će ga podržati saigrači, možda neko van Kine, mada sumnjam. Ali prema sastavu tima, Jan bi trebao imati prednost. Ovo su, čini mi se, dva glavna faktora koja, ako izaberemo favorita, govore u prilog Janu – to su njegovo lično iskustvo i iskustvo njegovog tima.

– Čuli smo takvu verziju prema kojoj navodno Magnusa može nekako da konsultuje. Vjerujete li u ovo?

— Čuo sam takve priče, ali nisam razumio odakle dolaze.

– O tome je govorio Nepomnjačijev trener Vladimir Potkin.

-Ne znam ništa o tome, tako da ne mogu ništa reći. Mislim da je laž.

-Pa, tradicionalno pitanje. Hoće li se Magnus vratiti u šampionski ciklus, da li je ovo  prolazna faza za 16. svjetskog prvaka?

– Prije šest mjeseci bih odgovorio da jeste: igrao bi pa se vratio. Sad uopšte nisam siguran. Očigledno je da je izgubio interesovanje za klasičan šah. Imao je cilj da dostigne 2900, ali se pokazalo da je to nemoguće čak i za Magnusa. On nema drugih motiva. A želja da se ponovo postane svjetski prvak izgleda nekako sumnjivo. Teško mi je da zamislim da će ovo ikada zainteresovati Carlsena. Dakle, rekao bih da se neće vratiti.

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/shahmaty-aleksandr-shimanov-rossiyskiy-grossmeyster-o-pobede-nad-magnusom-karlsenom-na-pro-chess-league-i-strimah-2053432/

„U prošloj godini nije bilo prihoda, već gubitak“

Piše: Oleg Korneev

Pročitao sam februarski intervju najbolje šahistkinja Rusije i jedne od najjačih šahistkinja na svijetu.

Mnogo se govorilo o odnosu prema šahu u navodno šahovskoj zemlji, u kojoj stotine hiljada ljudi iz „ruske elite“, ne znaju gdje da potroše svoj novac.

I intervju je, opet, prvenstveno izazvao pažnju roditelja mladih šahovskih talenata. Dragi roditelji, razumijem da mnogi od vas vole nagrade vašeg djeteta, njegove pobjede nad drugim takmičarima, osjećaj pripadnosti velikoj istoriji šaha, ali i dalje ste svjesni da samo zarađuju profesionalne šahovske zvijezde. Na nivou prosječnog šahiste, kojih u svijetu ima na stotine hiljada, a to su i oni koji su nešto ispod prvih 15 imaju zaradu kao blagajnik u evropskom supermarketu.

Intervju sa Aleksandrom Gorjačkinom

-Razmišljate li o promjeni državljanstva i mjesta stanovanja? Neki šahisti to već mijenjaju. Priča se o nekom…

Aleksandra Gorjačkina– Znate, poslednjih šest mjeseci Ruska šahovska federacija me iz nekog razloga ignoriše. Prošle godine sam bila jedina bez sredstava…

– Zašto je bilo tako?

Aleksandra Gorjačkina – Ne znam (smije se). Mislila sam da su svi u istoj situaciji, ali prije Turnira kandidata sam saznala da nisu svi bili u istoj situaciji. Tražila sam pomoć oko turnira – i ništa nisam dobila. Prije toga je bilo prvenstvo Rusije, gdje sam željela da igram. Ali me nisu ni pitali i samo su me precrtali. Zbog ove globalne nepravde, misao za koju ste pitali proletjela mi je kroz glavu. Međutim, ona još nije stigla daleko.

– Znate li zašto ste vi u Šahovskoj federaciji Rusije došli u takvu situaciju?

Aleksandra Gorjačkina – Ne, ne znam.

– Prije nekoliko godina Aleksandra Kosteniuk se u intervjuu za Championship žalila na male nagrade na ženskim šahovskim turnirima i rekla da ni vrhunska šahistkinja ne  vozi Porsche Cayenne. Hajde da provjerimo. Evo vi ste vrhunska šahistkinja. Koji je vaš auto?

Aleksandra Gorjačkina – Osvojila sam Renault Kaptur u superfinalu prvenstva Rusije. On stoji kod kuće, moja mama se povremeno vozi u njemu. Ali nije joj bolji auto potreban, jer u Salehardu ne vozi mnogo, a u Moskvi je brže metroom.

– Teoretski, da li biste mogli da priuštite skuplji automobil?

Aleksandra Gorjačkina – U principu da, ako je godina uspješna, onda možete uštedjeti. Ali desilo se tako kod mene prošle godine – nije bilo prihoda, već gubitak.

https://www.championat.com/…/article-5003071-intervyu-s…

Valentina Gunina: Igram rulet u šahu

Međunarodni velemajstor Valentina Gunina govorila je u intervjuu sa dopisnicom Sovetsky Sport Darijom Savinovom o svom životu van šaha.

15. mart 2023.

– U Londonu ste na brzopoteznom šahovskom turniru pobijedili nekoliko muških velemajstora. Šta vam je pomoglo da pobijedite?

Valentina Gunina – Mnogo. Pomoglo mi je to što oni razmišljaju kao slonovi! Ali ozbiljno, kada žene igraju na muškim turnirima: brzi šah, blitz, onda se briše koncept superiornosti.

– Postoji li u šahu koncept – sreće?

Valentina Gunina – Kako da ne! Igramo rulet, samo ovdje još priprema igra važnu ulogu.

– Da li je bilo konfliktnih situacija sa sudijama?

Valentina Gunina – Ja lično ne pamtim takve događaje gdje sam učestvovala.

– Da li ste introvertna osoba?

Valentina Gunina – Pomalo. Ali ne toliko mnogo kao moj brat.

– Pored priprema i turnira  možete li naći vremena za sebe?

Valentina Gunina – Tu je najvažnija tehnika. To se zove ljubaznost, tako da se ne ljutim na sebe posle grešaka, već radije gledam sa trenerom gdje je napravljen propust.

– Kako izgleda vaš idealan slobodan dan?

Valentina Gunina – Ležim na maminom kauču sa svojim ljubimcima. Zašto kod moje mame? To je zato što je iz tanjira moje majke ukusnije. Takođe volim da šetam sa bratom. Gdje? Pa svejedno gdje.

– Koji su vaši hobiji osim šaha?

Valentina Gunina – Imam mnogo hobija! To su: šivenje goblena, i samoobrazovanje, volim istoriju i geografiju, idem u muzeje i putovanja. Kako ću nastaviti dalje? Kao u poznatoj anegdoti, ukratko, nisam udata.

Izvor: „Sovjetski sport“

https://www.sovsport.ru/chess/articles/2:1058722

Karjakin: „Nepomniachtchi je bio pretreniran za meč sa Carlsenom“

Piše: Timur Ganeev, dopisnik „SE“

Magnus Carlsen i Jan Nepomniachchi.
Fotografija Getty Images

Viceprvak svijeta – o predstojećem meču za titulu i preuzimanju dužnosti predsjednika Šahovskog saveza Moskovske regije.

Ostalo je tačno mjesec dana do početka meča za svjetsku šahovsku krunu između Jana Nepomniachtchija i Dinga Lirena. Detalje predstojeće borbe u Astani za “SE” prokomentarisao je Sergej Karjakin, jedan od najtituliranih velemajstora Rusije i učesnik meča 2016. godine u Njujorku. Razgovor je vođen nakon konferencije za novinare u Informativnom centru Izvestija, koja je bila posvećena tranziciji Ruske šahovske federacije iz Evrope u Aziju.

Sergej Karjakin.
Fedor Uspenski, fotografija „SE“

Navijaću za Jana, šahovska kruna treba da se vrati u Rusiju

– Astana – dobar izbor mesta za meč za krunu za našeg kandidata?

Sergej Karjakin– Ovo je zgodna opcija. Mnogo bolje od Meksika (predsjednik FIDE Arkadij Dvorkovič je rekao da je ova zemlja glavni kandidat za meč. – „SE“). Bez jet lag-a, prilično blizak let. Osim toga, u Kazahstanu je poslednjih godina održano mnogo velikih turnira, tako da sam siguran da će organizacija biti na najvišem nivou. Ako bi se meč održavao u Mexico Cityju, mogla bi se pojaviti pitanja o tome.

— Vladimir Potkin u intervjuu za “SE” nije isključio da bi Magnus Carlsen mogao da se pridruži timu kineskog velemajstora. Vjerujete li da je to moguće?

Sergej Karjakin-Ovdje ne mogu ništa reći. Teško je predvidjeti šta se dešava u Magnusovoj glavi. Ali prije nekoliko godina je puno radio sa Dingom. Ovo je dobro poznata činjenica. Magnus je, u najboljim godinama, u svoj trening kamp pozvao Dinga, koji u to vrijeme, po mom mišljenju, nije bio među prvih 10. Tako je Carlsen bio od velike pomoći u Lirenovom razvoju kao šahiste.

– Sigurno će u ovoj meču za Dinga raditi cijela Kina – najbolji velemajstori, fizioterapeuti, doktori, masažeri…

Sergej Karjakin– Iskreno, ne znam. S jedne strane, navikli smo na činjenicu da su Kinezi prijateljski nastrojeni, bliski, da rade na jednom zajedničkom cilju. S druge strane, kada je 2022. bio Turnir kandidata u Madridu, Ding je doletio na turnir na dan prve partije. Imao je snažnu aklimatizaciju, a u prvom kolu nije ličio na sebe. Gotovo bez borbe je izgubio od Jana bijelim figurama. Postojao je osjećaj da su Kinezi, naprotiv, ometali svog najboljeg velemajstora. Zašto ga ranije nisu pustili iz zemlje? Možda je to bila neka vrsta anti-kovid mjera, ne znam. Ali tada su radili za njega u negativnom smislu. Da vidimo kako će biti ovaj put.

Nepomniachchi je spreman za meč za Svjetskog šampiona. Jan je u stanju da napravi rezultate čak i u uslovima stroge tajnosti

— Ian je rekao da je toliko trenirao za meč u Dubaiju da u partijama protiv Carlsena više nije mogao da gleda u šah. Tada ste bili u Janovom timu. Jeste li primijetili nešto prije početka?

Sergej Karjakin– Bio je takav utisak. Činjenica je da je Jan jako želio ovaj meč. Htio je da bude što spremniji. Zato je sve stvari odlagao, a svu svoju energiju trošio na časove. Sjećam se da su ostala dva dana do meča. Kaže da igramo još neke partije za vježbu. Kao rezultat toga, igrali smo jako dugo. Igre za vježbu su, naravno, korisne, ali u tom trenutku je bilo važnije da ima svježu glavu nego da ponavlja nekakvu varijantu otvaranja.

– Čak je i Nepomniachtchi izgubio dosta kilograma za taj meč.

Sergej Karjakin-Ne bih tako rekao. U svakom slučaju, putovao je sa maserom, fitnes trenerom. U timu su bili ljudi koji su pratili Janovo  zdravlje . Ali činjenica da je Jan bio pretreniran i umoran sigurno. Nadam se da neće ponoviti te greške.

– Po vašem mišljenju, može li se očekivati mnogo odlučenih partija u tom  sjajnom meču?

Sergej Karjakin-Ovo je uvijek teško predvidjeti. Dešava se da se sretnu dva sjajna supertalenta, ali se ispostavi da je to vrlo ‘suv’ meč. Stalni remiji, a sve odlučuje jedna pobjeda. Ili se sretnu dva poziciona šahista i nemoguće je odvojiti pogled od njihove napetosti u partijama. Bitno je ko će u kom obliku pristupiti ovom meču. Dugo su se pripremali za ovaj događaj. Posebno Jan. Čitavu drugu polovinu 2021. pripremao se za meč sa Carlsenom, pa je odmah počeo sa pripremama za Turnir kandidata 2022. koji je uspio pobijediti. I nazad na meč. Dakle, u ovom mini ciklusu, Jan ima mnogo više pobjeda i iskustva od Dinga. Janu će biti prijatnije. Barem na početku meča. U kojoj će formi Ding stići u Astanu, teško je reći.

— U januaru, na Super turniru u Wijk an Zeeju, kineski velemajstor je podbacio…

Sergej Karjakin– Turniri prije mečeva za svjetskog šampiona imaju sporednu ulogu. Činjenica je da svaki takmičar ima pripremu otvaranja koju on i njegov tim mukotrpno pripremaju za meč. Ali kada dođu na turnire, nemaju pravo to da otkriju. Igrate sporedne varijante. Zato često nastupaju ispod svojih mogućnosti, moglo bi se reći, daju ‘foru’ protivnicima. Osjetio sam to i sam.

Prije pobjedničkog turnira kandidata 2016. u Moskvi, igrao sam prilično prosječno u Wijk an Zeeu. Prije meča sa Carlsenom nisam imao nijedan izvanredan turnir. Sačuvao sam snagu, energiju, potencijal za meč u Njujorku. Tako da to što je Jan igrao dobro u Dizeldorfu, a Ding loše u Holandiji ne znači ništa. Ovo ne bi trebalo da zavara.

-Pa, u jednom trenutku Dingova sreća mora da ponestane…

Sergej Karjakin— Da, on je veoma srećan. Bio je prva zamjena na Turniru kandidata 2022., ali je tamo došao umjesto mene nakon čudne diskvalifikacije iz FIDE. Bio je zamjena u meču za krunu, a sada će igrati u njemu zbog odbijanja Carlsena. Hoće li ova sreća dovesti do titule ili će izgubiti? Navijaću za Jana, šahovska kruna treba da se vrati u Rusiju.

Ian Nepomniachtchi. Foto: Global Look Press
Foto: Global Look Press

Nemamo galaksiju mladih talenata, kao u Indiji ili čak u Uzbekistanu

– Mislite li da će neko iz nove generacije supertalenata (Erigaisi, Abdusattorov, Keymer, Sarin, Pragnananda, Gukesh, Firouzja) moći da se kvalifikuje za naredni Turnir kandidata?

Sergej Karjakin– Siguran sam da će jedan od njih sigurno biti među osam najboljih 2024. godine. Svi ovi momci predstavljaju ozbiljnu snagu. A u narednih 5-10 godina oni će najvjerovatnije dominirati muškim šahom. Za ruske igrače to je problem. Biće nam teško da se takmičimo sa njima. Oni su talentovani, mladi i imaju veliku podršku u svojim zemljama. Razgovarao sam na ovu temu sa Vladimirom Kramnikom, koji je trenirao reprezentaciju Indije. Prije nekoliko godina je rekao da će mladi Indijci vrlo brzo probiti u vrh.

— Ko vas od mladih velemajstora najviše impresionira?

Sergej Karjakin— Ističe se Nodirbek. Ima izbalansiran stil igre, ima ogroman potencijal u klasičnom šahu. Od Indijaca volim kako igra Gukesh, Erigaisi i Sarin. Tokom pandemije igrali su manje, ali sada se pojavljuju na skoro svim većim turnirima. Korak po korak oni će ići gore i izbacivati ​​starije šahiste.

– U Rusiji, među mladim talentima, samo se Andrej Esipenko pokazuje na ozbiljnom nivou. Imate li ideju gdje su ostali?

Sergej Karjakin– Ovo je bolno pitanje. Iza Esipenka zaista postoji ponor. Nemamo galaksiju mladih talenata, kao u Indiji ili čak u Uzbekistanu. Moramo više raditi sa vrhunskim juniorima. Prije otprilike godinu dana kritikovao sam rukovodstvo Šahovsku federaciju Rusije  zbog toga. Volio bih da verujem da će biti pozitivnih pomaka u tom pravcu i da će podrška mladim šahistima dostići novi nivo

– Krajem februara izabrani ste za predsednika Šahovskog saveza Moskovske oblasti. Koji su primarni ciljevi koje ste sebi postavili?

Sergej Karjakin— Održavanje velikog broja dječijih takmičenja, ciljana podrška mladim talentima, razvoj programa Šah u školi, formiranje tima Moskovske oblasti među muškarcima i ženama za učešće na ekipnom prvenstvu Rusije. A održavaju se u klasičnom, brzopoteznom i blitz šahu. Na ovaj ili onaj način, radu nema kraja. Ja sam vodio federaciju u početnom stanju. Nula u budžetu i samo jedna zaposlena osoba. Dakle, moramo izgraditi novi sistem rada. Tek smo na početku dugog putovanja. Naravno, važna nam je sponzorska i organizacijska podrška.

— Možete li navesti ključne ljude u svom timu?

Sergej Karjakin— U predsjedništvu federacije su dva velemajstora: Denis Khismatullin i Vladimir Potkin. Trenirao me je i moji bliski prijatelji, Vladimir, uključujući i za meč protiv Carlsena. Spreman je da preuzme dio posla sa djecom, mladim talentima. Ponavljam da je ekipa još u formiranju. Moramo regrutovati mnogo novih ljudi, šahovskih entuzijasta. Moji drugovi Albert Minnulin i Oleg Anikanov postali su potpredsjednici. Nisu velemajstori, pa nisu poznati u širem krugu, ali su spremni da mi pomognu u novom velikom poslu.

– Hoćete li moći spojiti rad u savezu i aktivan nastavak karijere?

Sergej Karjakin– Pitanje je relevantno. Nadam se. Nakon meča u New Yorku, puno se bavim društvenim radom. Majstorske kurseve, predavanja, simultanke, Javna komora… Sve sam to radio da popularišem šah u zemlji. Sada će moj rad biti strukturiraniji, sa jasnim ciljevima. Zaista želim da podignem šah u Moskovskoj regiji na novi nivo.

– Niste igrali na FIDE turnirima više od godinu dana, a prije neki dan ste isključeni iz rejtinga. Hoćete li se vratiti?

Sergej Karjakin— Moram da odigram samo jednu zvaničnu partiju da bih povratio rejting. Nadam se da će se to dogoditi uskoro.

— Postali ste pobjednik turnira Chess Stars 2023. Šta možete reći o ovom početku?

Sergej Karjakin– Turnir je fantastičan. Ne znam šta nam savez sprema. Aleksandar Tkačev je na konferenciji za novinare rekao da će superfinale ruskog prvenstva imati novi format. Ostali uslovi za učesnike. Vidjećemo. Ali u ovom trenutku, Chess Stars je najjači turnir u Rusiji. On je već prošao dva puta uz učešće gotovo svih najjačih Rusa i prijateljskih stranaca. Zaista se nadam da će se ponovo održati. Lično, ovaj turnir mi je omogućio da ostanem na površini tokom perioda sankcija i diskvalifikacije. Ne govorim ni o materijalnoj strani problema, već o sposobnosti da se takmičimo sa najjačima.

— Može li Chess Stars postati rejting turnir?

Sergej Karjakin– Organizatori su postavili cilj – da ni na koji način ne zavisimo od FIDE. Ovo je jasan stav. Ako žele da bude rejtingovan, onda mislim da s tim neće biti problema.

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/zachem-sergey-karyakin-vozglavil-federaciyu-shahmat-moskovskoy-oblasti-2047298/

60 sekundi sa Yochanan Afekom

ChessBase

3.3.2023. – Yochanan Afek, rođen 1952. u Tel Avivu, izraelski je šahista, Šahovski kompozitor, trener i sudija. On je jedina osoba koja posjeduje međunarodne titule u pet različitih aspekata šaha: međunarodni majstor, međunarodni velemajstor šahovske kompozicije, međunarodni arbitar, FIDE majstor u rješavanju problema i međunarodni sudija za šahovske kompozicije. Magazin CHESS uradio je Afekov portret u trajanju od 60 sekundi.

 Fotografija: Alina L’Ami

Yochanan nam već decenijama daje materijal za naš sajt sa vijestima, članke o šahovskoj kompoziciji  ili o događajima u Izraelu ili drugdje. Uvijek je bilo zanimljivo i zadovoljstvo raditi raditi sa njim. U svom martovskom izdanju CHESS Magazine je napravio njegov portret od 60 sekundi

Rođen: 16. aprila 1952. u Tel Avivu.

Mjesto stanovanja: Amsterdam.

Zanimanje: šahovski pisac i trener.

Hobi? Sastavljanje studija završnica.

Kućni život? Živim sam.

Gdje je ponekad dobro pobjeći: u Prag, Tel Aviv ili Facebook.

Sport koji je igrao ili pratio: Košarka…

Omiljeni roman? “Priča o ljubavi i tami” Amosa Oza.

Muzičko djelo? Simon i Garfunkel, The Beatles i uglavnom stare izraelske pjesme.

Film ili TV serija? “Životi drugih” („Das Leben der Anderen“).

Šta je najbolja stvar u igranju šaha? Svaka igra je novi kreativni izazov.

A najgora? Taj stvarni život izvan table mogao bi postati od manjeg značaja.

Vaš najbolji potez? Mogući kandidat je partija igrana protiv GM Arthura Kogana.

Y.Afek-A.Kogan, Kup Izraela (rapid) 1999

A najgori potez? Previše ih je, ali možda je najbolnije bilo paničenje u partiji

M.Palac-Y.Afek, Werfen Open 1991

Nezaboravan protivnik? Igranje sa igračima svjetske klase, posebno svjetskih prvaka Smislova i Talja, uvijek su nezaboravne uspomene.

Omiljena partija svih vremena? Kasparov-Topalov, Wijk aan Zee 1999, fascinantna partija kojoj sam svjedočio uživo u De Moriaanu.

Tri najbolje knjige o šahu: Priručnik završnice – Dvoretskog, serijal Kasparov -Moji veliki prethodnici i Mamutska knjiga najvećih šahovskih partija na svijetu od Burgessa, Emmsa i Nunna.

Radi li FIDE dobar posao? Bolje nego ikad.

Neki savjet za FIDE ili Vašu nacionalnu federaciju? Preporučio bih Izraelskom savezu da podstiče i podržava više klasičnih šahovskih događaja.

Može li šah usrećiti čovjeka? Zaista, baš kao i druge umjetnosti.

Savjet za klupskog igrača: Rješavanje jedne studije završnica dnevno izbjegava greške!

Gornji prilog je reprodukovan iz Chess Magazina mart/2023,

https://en.chessbase.com/post/60-seconds-with-yochanan-afek

“Magnus je odbio zajedničku fotografiju, bilo je to veoma razočaravajuće.” Volodar Murzin – o idolu djetinjstva i meču za šahovsku krunu

Piše:Timur Ganeev
Dopisnik „SE“

Volodar Murzin.
Foto: Global Look Press

Šahovski vunderkind će pokušati da zablista na Evropskom prvenstvu 2023.

Volodar Murzin se godinama smatra jednim od najtalentovanijih šahista na svijetu. Do svoje 16. godine osvojio je mnoge vrhunske juniorske turnire, a posljednjih nekoliko godina ozbiljno napreduje već na nivou odraslih. U proljeće 2021. Volodar je podijelio drugo mjesto sa Nodirbekom Abdusattorovim, Gukeshom Dommarajuom i Nihalom Sarinom na turniru Polgar Challenge. Početkom 2022. Murzin je podijelio šesto mjesto na drugom najvažnijem turniru šahovskog festivala Wijk aan Zee, a u septembru je učestvovao u Superfinalu prvenstva Rusije. U Čeboksariju, Volodar je podelio treće-peto mesto sa Evgenijem Tomaševskim i Vladislavom Artemjevom. Iza su ostali vrhunski igrači kao što su Andrej Esipenko, Jevgenij Najer, Maksim Matlakov, Maksim Čigajev…

Murzin će u martu učestvovati na Evropskom prvenstvu 2023. u Srbiji (2-14. mart). Njegov cilj je postizanje maksimalnih rezultata. O tome je velemajstor govorio u intervjuu za “SE”. Naš susret je održan nakon Volodarove simultanke na štandu Ruske šahovske federacije (RCF) na tribini „Zajedno smo. Sport“.

Gukesh ima mnogo prednosti

– Pobijedili ste u svih 16 partija u simultanci. Da li je ovo bilo prvo takvo iskustvo?

– Ne, ranije sam mnogo puta davao simultanke.

– Da li vam je neko od mladih protivnika pravio probleme?

— Bila je jedna zanimljiva partija. Previdio sam  kvalitet, ali je poziciona kompenzacija bila jako dobra. U završnici je pozicija bila krajnje nejasna, ali ipak sam uspio pobijediti.

– Nakon simultanke mladi šahisti su stajali u redu da se slikaju sa vama. Imate li i vi dječije fotografije sa poznatim velemajstorima?

– Da naravno. Sa mnogim velikim velemajstorima osim Magnusom Carlsenom.

– Zar se niste sreli sa njim?

– Odbio me je. Bilo je veoma neprijatno.

– Zamišljam…

-Bio sam veliki navijač Magnusa kao dijete. Ali nakon tog incidenta… Sada nemam omiljenog šahista.

— Vaš vršnjak Gukesh Dommaraju je već u prvih 20 igrača po FIDE rejtingu, nedavno je pobijedio Carlsena u klasičnoj partiji. Iznenađeni ste njegovim napretkom?

– On je sjajan momak, vrijedno radi na sebi. Vidi se da je već dostigao visok nivo. Odličan u taktici, dobro računa, u stanju je da iscijedi maksimum u remi završnicama. Gukesh ima mnogo prednosti.

– Da li ste se često s njim sretali?

– Često. Najupečatljivije je bilo na Svjetskom prvenstvu 2018. u Santiagu. On je osvojio prvo mjesto, ja drugo. Mada sam ja jedini na ovom turniru uspio da ga pobjedim.

— Fabiano Caruana je u svom podcastu podijelio svoja razmišljanja o novoj generaciji vrhunskih igrača (Erigaisi, Abdusattorov, Kaimer, Sarin, Pragnananda, Gukesh, Niemann). Rekao je da ga ne vidi kao šampiona, pa čak ni među prvih 5 igrača. Da li se slažete sa njim?

– Nisam čuo. Mislim da možda nije u pravu.

Tranzicija FSR-a u Aziju je pozitivna odluka

— Možete li podijeliti svoje utiske o nastupu u Superfinalu prvenstva Rusije?

— Bio je to najjači interni turnir u mom životu. Bio sam sretan što sam bio tamo. Da ne kažem da mi je sve dobro išlo, ali generalno sam igrao pristojno. Dobio sam dosta rejting poena. Zaista mi se svidjela organizacija turnira – igrali smo u Čuvaškom državnom umjetničkom muzeju. Ovo je dalo partijama posebnu atmosferu.

– Jedini poraz ste doživjeli od budućeg pobjednika Superfinala Daniila Dubova. Da li je bilo neprijatno?

– Poraz je uvijek neprijatan, ali objektivno sam ja kriv. Igrao sam veoma loše. Figure sam vraćao unazad, nisam osjetio igru. Mogao sam u jednom trenutku ući u jednaku poziciju, ali sam upao u vremenske probleme i nisam mogao pronaći pravo rješenje.

-Koji je vaš cilj za ovu godinu?

– Želim preći granicu od 2600 (sada je Murzinov rejting u klasičnom šahu  2554). A onda krenuti ka 2700. Od kratkoročnih ciljeva – pokazati dobru igru ​​na Evropskom prvenstvu.

– Koji je minimalni cilj za Evropsko prvenstvo 2023?

– Minimum je da se kvalifikujem na Svjetski kup (treba da uđem među 23 najbolja), ali uvijek sam sebi postavljao maksimum.

– Izgleda da će ovo biti posljednje Evropsko prvenstvo za Ruse na duži rok, s obzirom na prelazak Ruske šahovske federacije u Aziju. Šta mislite o tome?

-Mislim da je ovo pozitivna odluka. U Aziji ima mnogo jakih šahista u svim starosnim kategorijama. Konkurencija će biti još ozbiljnija nego u Evropi. Osim toga, tamo se normalno ponašaju prema Rusima, neće biti takvo ponašanje gdje žele da nas vide, a gdje ne.

— Imate li knjigu o šahu kojoj se s vremena na vrijeme vraćate?

— “Priručnik završnica” Marka Dvoretskog. Pročitao sam je četiri puta. Veoma korisno, preporučio bih je svim ljubiteljima šaha.

-Koja je vaša omiljena partija na svjetskom prvenstvu?

– Od onih koje sam gledao uživo izdvojiću mečeve Magnusa sa Karuanom i Sergejem Karjakinom. Kada je bila napeta borba u klasičnom šahu i sve se odlučilo na taj-brejk u brzom šahu.

— Koga smatrate favoritom u meču između Jana Nepomnjačija i Ding Lirena?

– Nema favorita. Ipak, ovo je meč za svjetskog šampiona, za koju se kandidati za krunu pripremaju jako dugo i pažljivo. U međusobnima susretima, šahisti imaju približno jednak rezultat, približno isti rejting. Nadam se da će Jan i Ding pokazati aktivnu igru. Biće mnogo lijepih partija, a navijači širom svijeta će neizmjerno uživati ​​gledajući ih. Naravno, podržaću našeg šahista.

– Da li neuspjeh Ding Lirena u Weik an Zee-u znači da Kinez nije u najboljoj formi za meč u Astani?

-Mislim da to nije pokazatelj. Spekuliše se da je Ding namjerno igrao tako loše na turniru u Holandiji. Možda je ovo bio taktički manevar da se Jan opusti. Mislim da će se Liren dobro pripremiti za meč. Malo je vjerovatno da će loš rezultat u Wijku izvršiti moralni pritisak na njega. Meč za svjetskog šampiona je sasvim druga priča.

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/kto-takoy-volodar-murzin-i-na-chto-on-pretenduet-na-chempionate-evropy-po-shahmatam-intervyu-2044082/

Veliki intervju o budućnosti ruskog šaha

„Daj Bože, da Rus ponovo postane prvak svijeta.“

Pišu: Mihail Česalin, Andrej Šitihin

27.02.2023.

Novi izvršni direktor Šahovske federacije Rusije (CFR) Aleksandar Tkačev govori o meču za šampiona, prelasku u Aziju i razvoju ruskog šaha.

Krajem januara došlo je do kadrovskih promjena u Ruskoj šahovskoj federaciji. Glavno među njima bilo je imenovanje Aleksandra Vasiljeviča Tkačeva, koji radi u CFR-u više od 15 godina, na mjesto izvršnog direktora.

„Šampionat“ je sa rukovodiocem CFR-a  razgovarao o svim važnim  događajima i promjenama koje očekuju ruski šah u bliskoj budućnosti. Prije svega, naravno, riječ je o meču za titulu svjetskog prvaka, u kojem će učestvovati Ian Nepomniachchi, te o rezonantnoj tranziciji CFR-a u Aziju.

Ali, dotaknute su i druge važne teme.

„Postoji broj jedan – Magnus Carlsen, a tu su i svi ostali“

– Aleksandre Vasiljeviču, počnimo sa glavnim šahovskim pitanjem. Koji prvi potez preferirate – 1. e4 ili 1. d4?

-Prilično mi je lako odgovoriti na ovakva pitanja. 3. septembra 1989. godine, kao student druge godine univerziteta, došao sam da radim kao trener u dječijoj i omladinskoj sportskoj školi, dobivši do tada titulu sovjetskog kandidata za majstora sporta. I kao odgovor na ovo pitanje djeci sam uvijek objašnjavao ovako: ako želite da se igrate aktivno, onda su šanse veće izborom 1. e4, a ako želite zatvoreniju poziciju, onda 1. d4.

Moji učenici su igrali i 1. e4 i 1. d4 sa jednakim uspjehom. Među njima su bili prvaci Rusije i šampioni Evrope, a krenuli su ovako i onako (smijeh).

– Vjerovatno su se i učenici  pitali ko je, po vama, najbolji šahista na svijetu. Želimo da vam postavimo isto pitanje sada.

– Ovo je pitanje za ljubitelja šaha. Mogu okarakterisati svakog svjetskog prvaka: neki su skloniji pozicionoj igri, drugi kombinatornoj igri. Jedan teži napadu, drugi odbrani. Ali u isto vrijeme, svi šampioni su jedinstveni na svoj način. A za mene lično najbolji je Anatolij Evgenijevič Karpov, koji je postao najmlađi majstor sporta SSSR-a u Tuli – u mom rodnom gradu. Karpova lično poznajem od djetinjstva, a prvu partiju protiv svjetskog šampiona odigrao sam sa 10 godina.

– A ako govorimo o najboljima u ovom trenutku? Definitivno Magnus?

– Ako apstrahujemo od svega i posmatramo samo sportske rezultate, onda je očigledno: Magnus pobjeđuje sve. Barem je tako bilo prošle godine. Pa, razlika od ostalih na rejting  listi govori samo za sebe. Ipak, ovo je prilično objektivan pokazatelj. Na rejting listi je sada broj jedan – ovdje je Magnus, a tamo su svi ostali. Pored toga, Magnus stalno igra na turnirima, za razliku od, na primjer, bivše svjetske šampionke Hou Yifan, koja je napravila veliku razliku u odnosu na ostale šahistkinje na rejting listi, ali dugo nije igrala na turnirima i još uvijek ostaje na prvom mjestu. Ako zamislimo da će Magnus sada prestati da igra, mislim da će ga i dalje biti jako teško sustići.

Inače, malo ljudi zna, ali u šahu postoji takva sportska disciplina „šahovska kompozicija“. Prošle godine u ovoj disciplini jedan sportista je osvojio sve: Evropsko i Svjetsko prvenstvo, kao i Svjetski kup. I veoma je prijatno reći da je reč o dvadesetogodišnjem ruskom šahisti Danilu Pavlovu – najmlađem ruskom velemajstoru u šahu ikada i najmlađem FIDE međunarodnom velemajstoru u rješavanju kompozicija.

Magnus Carlsen
FOTO: FIDE.COM

„Jan ima jednu veliku prednost u meču za titulu“

– Kako ocjenjujete odnos snaga u predstojećem meču za titulu? Šta mislite ko ima više šansi? Šta može uticati na ishod meča?

– Ko ima više šansi, biće jasno posle prve dvije-tri partije. Nisam gledao ni jedan meč. Čitao sam u knjigama o mnogim mečevima. Znam nešto iznutra: vidio sam, na primjer, kako se Gorjačkina spremala za šampionski meč.

Ali mogu reći da Jan ima jednu ozbiljnu prednost – iskustvo borbe u meču. Nedostatak ovog iskustva bio je vrlo primjetan kada je igrao prethodni meč protiv Magnusa. Ipak, to je sasvim druga stvar. Ovo je neosporna prednost, ali da  li će to imati odlučujuću ulogu? Daće Bog! Janu, naravno, želim samo pobjedu u predstojećem meču za titulu.

– Kada je Karjakin igrao protiv Carlsena 2016. godine, u Rusiji se stvarala euforija zbog predstojeće velike bitke. Sada je samo u Kini meč za titulu stvar koja privlači čitavu zemlju. Zašto to mi shvatamo tako olako?

– Jednostavno je – kineski šahista prvi put u istoriji igra meč za titulu. Situacija sa Sergejem je na neki način bila slična. Prije njega, dugo niko od Rusa nije mogao da ode na meč za titulu, zbog čega je u Rusiji nastala takva euforija. Inače, Sergej je bio veoma

blizu pobjede. Sjećam se one 10. partije – nije vidio 21…Nh4 u računici. Jasno je da istorija ne toleriše takvo maštanje, ali ipak volim da premotam malo unazad i zamislim kako Sergej forsira remi, a zatim preuzima krunu.

Sada mnogo brinemo za Jana. Svi mu želimo samo pobjedu, I to ne samo šahisti. Daj Bože da Rus ponovo postane svjetski šampion. Međutim, za Kineze je ovo takođe super događaj, oni sanjaju da sami preuzmu krunu. Želim im da ne izgube ovaj san, ali neka nastave da sanjaju nakon meča.

“Nemamo informacija o Kostenjukinom transferu u Švicarsku”

– Aleksandre Vasiljeviču, ruski sport već godinu dana živi u teškim uslovima. I zbog njih neki naši šahisti, pa i mladi, mijenjaju sportsko državljanstvo. Kako zaustaviti ovaj odlazak šahista?

– Ako uzmemo reprezentaciju Rusije, na primer, mušku, onda vam mogu reći da niko nije otišao iz reprezentacije  svjetskog prvaka 2019, niko nije promjenio državljanstvo. Alina Kashlinskaya je promijenila svoje sportsko državljanstvo iz šampionskog tima 2021. u ženskom timu. Ali da podsjetim da je u braku sa poljskim velemajstorom Wojtašekom od 2015. godine. Dakle, teoretski, mogla je otići mnogo ranije.

Alina Kashlinskaya
FOTO: RUCHESS.RU

Dakle, nije sve tako strašno kao što se čini. Jasno je da tražimo načine da našim sportistima obezbjedimo rivale odgovarajuće klase. A upravo 28. februara, na samitu Azijske šahovske federacije, razmatraće se naša prijava za pristupanje. Nadzorni odbor RCF je još u aprilu prošle godine odlučio da se prijavi za tranziciju. I želim da naglasim da ova odluka nije nastala zbog okolnosti koje su nastale nešto ranije od aprila 2022. godine. Dugo smo radili na ovom pitanju i gledali smo na istok kao važan pravac u razvoju domaćeg šaha.

Da vidimo kakva će biti odluka. U Aziji su rivali zapravo mnogo jači od Evropljana: Indija, Kina, Iran, Uzbekistan. I logistika je mnogo lakša. Ukoliko se donese pozitivna odluka, imaćemo mogućnost kako da slobodno putujemo na takmičenja, tako i da održavamo međunarodna takmičenja na teritoriji naše zemlje.

– Vratićemo se tranziciji u Aziju. Za sada da završimo temu promjene državljanstva. Koliko je istinita vijest iz švajcarske  federacije da će Aleksandra Kosteniuk igrati za ovu reprezentaciju od 2024. godine? Da li znate za ovu tranziciju?

– Nema zvaničnog saopštenja. I nije bilo još razgovora. U kontaktu sam sa FIDE od 2010. u vezi transfera iz jedne federacije u drugu. Procedura je sledeća: od FIDE bi trebalo stići obavještenje u kojem piše: “Dragi prijatelji, obavještavamo vas da smo primili takvu i takvu izjavu.” Nemamo takvo obavještenje. Prema tome, ne znam kako da se odnosim prema izjavi Švajcarca. Možda će sutra oni reći da Magnus prelazi kod njih.

– Dakle, RCF nema zvanične informacije o toj tranziciji?

-Upravo to i govorim. U svakom slučaju, treba da postoji obavještenje. Inače, Aleksandra je u februaru briljantno osvojila Grand Prix FIDE za žene u Nemačkoj. Ona je ruska šahistkinja. Koristim ovu priliku da joj čestitam na pobjedi. Briljantan nastup!

– Inače, nedavno smo razgovarali sa Aleksandrom Gorjačkinom, koja se požalila da je prošle godine bila jedina sportistkinja ruske reprezentacije koja je ostala bez pomoći RCF. Zašto se to dogodilo?

– Svako stavlja drugačije značenje za riječ „pomoć“. Da budem iskren, ne mogu još ništa da komentarišem. Moram da razumijem šta je mislila. Sa njenim tatom sam u dobrim odnosima, a sa Sašom nikada nisam imao nikakvih sukoba. Definitivno ću ostati u kontaktu sa njom i njenom porodicom.

Prije neki dan sam potpisao pismo upućeno direktoru Odeljenja za fizičku kulturu i sport Jamalo-Nenečkog autonomnog okruga sa molbom da Aleksandru i njenu sestru Oksanu, koja takođe igra odlično, pošalje na Evropsko prvenstvo u Srbiju. Za regione, posebno za Yamal, koji nema mnogo ‘zvjezdanih’ sportista, zaista je važno da su zastupljeni  na najvišem nivou. A Sasha Goryachkina je svojevrsni zaštitni znak regiona.

“U Aziji su rivali jači. Konkurencija će biti dobra”

– Vratimo se sada na temu Azije. Rekli ste da prelazak u Aziju nije povezan sa događajima koji su se odigrali prije godinu dana. Odnosno, da se ništa nije dogodilo, RCF bi i dalje podnio zahtjev za tranziciju?

-Da, savršeno ste me razumjeli.

– Da li imate već neke konkretne sporazume sa Azijom?

Postoji mnogo značenja koja se mogu staviti u riječ „sporazumi“. Trenutno čekamo samit na kojem će se o našem pitanju ne samo razgovarati, već i konkretno

donijeti odluka. Relativno govoreći, biće glasanje. Jasno je da je u čitavom svijetu bilo, ima i biće birokratskih procedura, ali na samitu će nam biti rečeno ili da ili ne. Mislim da treća opcija nije moguća.

– Da li su postojali uslovi od strane Azijske federacije ili od strane RCF pod kojima bi se mogla izvršiti tranzicija?

-Pretpostavljam da mislite na nešto poput ‘ulaznice’. Mnoge organizacije imaju upisnine, ali ovdje to nije bio slučaj. Kao što nije bilo drugih dodatnih uslova. Normalan rad se odvijao. Objasnili smo zašto želimo da se prebacimo. Nije to samo zato što je Rusija poslala prijavu, a oni nas uzimaju jer smo veliki i što imamo mnogo dobrih šahista. Jasno je da je to pitanje dobro proučeno. Zato je prošlo toliko vremena.

Kineski velemajstor Ding Liren
FOTO: RIA NEWS

– Šta će konkretno za Rusiju korist da učestvuje na turnirima pod okriljem Azijske federacije, ako je šampionski ciklus privilegija FIDE, a oni ionako regulišu proces, raspodjeljuju kvote i tako dalje?

– Odlično pitanje. Počnimo s kvotama. Koliko smo kvota imali, toliko će preći sa nama u Aziju. Naši šahisti u tom smislu neće izgubiti ništa.

Ako je riječ o konkretnim problemima, onda će početkom marta u Srbiji početi Evropsko prvenstvo na kome će se naći ‘ulaznice’ za ciklus kandidata. Ako su prethodnih godina od 300 učesnika šest, pa čak i pet bili Rusi, onda su prošle godine na sličnom turniru bila tri Rusa. Jasno je da će na sličnom azijskom turniru biti dosta naših šahista kao i obično. Konkretan je primjer: oko 70 Rusa je kao i uvijek nastupilo na Svjetskom prvenstvu u rapidu i blitzu . Evo prvog konkretnog plusa. Oni koji sada ne mogu da lete u Beograd na Evropsko prvenstvo, mnogo će brže i lakše stići do Azijskog prvenstva.

Drugo, šahisti su objektivno jači u Aziji. Trenutni pobjednik Svjetske šahovske olimpijade je reprezentacija Uzbekistana. Svjetske šampionke su iz Kine. Za titulu svetskog prvaka naš Jan igraće sa kineskim šahistom Ding Lirenom. Da biste napredovali, morate igrati sa jakim protivnicima. To je poznata tema, ali to je tako. Takmičenje će biti korisno prvenstveno za naše mlade šahiste.

Pa, želio bih da istaknem treću važnu tačku. Riječ je o organizaciji međunarodnih takmičenja uz učešće najjačih šahista sa kontinenta u Rusiji. Za čitavo vrijeme postojanja Evropske šahovske unije u Rusiji je održano samo jedno Evropsko prvenstvo – među ženama, u Sankt Peterburgu. Nikada nije bilo muškog prvenstva. Iako smo se, kao što razumijete, svake godine prijavljivali za domaćina tih turnira. Da, održavali smo FIDE događaje, ali Evropa nam nije dala takvo pravo. Evo još jednog plusa.

– Ali hoće li biti poteškoća da se sistem omladinskih turnira okrene na istok? Opet, trebaće dalje da se leti. Hoće li biti podrške?

-Dakle ne morate ništa da rotirate. Na primjer, 2008. godine svjetsko prvenstvo je održano u Vijetnamu, 2013. – u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, 2019. – u Indiji. Održana su prvenstva čak u Južnoj Africi 2014. i Brazilu 2011. godine, što je, kao što znate, još dalje. Dakle, nema problema sa udaljenostima. Danas je mnogo teže doći do glavnog grada Letonije, koji je, čini se, brzo dostupan vozom.

“U Rusiji se šah igra svuda. Ne na riječima, već djelima”

– Radite u RCF nekoliko dana, a već znate sve probleme i nijanse. Gdje ćete započeti svoj posao? Postoji li spremna srednjoročna strategija?

– U RCF sam došao 2007. godine, kada je organizaciju predvodio Aleksandar Grigorijevič Bah. U 2010. godini došlo je do promjene u rukovodstvu, a čitavi tok razvoja šaha se dramatično promijenio. 2014. godine na čelu federacije su bili Andrej Filatov i Mark Gluhovski, koji su zamijenili Arkadija Dvorkoviča i Ilju Levitova, a mnogo se toga promijenilo. Čak se i Markovo radno mjesto promijenilo iz predsjednika u izvršnog direktora.

Sada je najvažniji faktor to što je kadar federacije ostao. A to je tim istomišljenika. Naravno, određeni problemi postoje i oni se, naravno, rješavaju. Pristup njihovom rješavanju se mijenja. Siguran sam da se krećemo u pravom smjeru.

Što se tiče specifičnosti, nedavno smo održali sastanke sa predstavnicima regionalnih federacija Centralnog, Sibirskog, Uralskog i Dalekoistočnog federalnog okruga. Vrijeme ovih sastanaka je uvijek prelazilo planirani rok. Bilo je važno ne samo slušati kolege, već i čuti ih. Ovo je donekle novo. Razgovaraćemo i sa drugim okruzima.

– O kojim se konkretnim pitanjima raspravlja na ovakvim sastancima?

– Nažalost, „na terenu“ su pitanja – šta je bilo prije 20 godina, šta prije 10, šta sada. Jedan od ključnih problema koji je postojao još 1989. godine, kada sam došao da radim u sportskoj školi, bio je nedostatak trenerskog i nastavnog kadra. U šahu se to akutno osjeća. Prosječna starost trenera-učitelja je 50 godina sa dobrim plusom. Postoje i objektivni i subjektivni razlozi. Ovi razlozi nisu nastali juče, oni imaju „istorijske korijene“. Pokušavamo ih da riješavamo. Poslednjih godina, zajedno sa Fondacijom Timchenko, stvorena su četiri resursna centra za obuku i prekvalifikaciju trenerskog i nastavnog osoblja, odnosno onih ljudi koji djecu uče šahu u početnoj fazi. Radi se o dva centra u Udmurtiji, u Pskovskoj oblasti i u Taganrogu, Rostovskoj oblasti. Planovi za ovu godinu uključuju otvaranje takvih centara u Čeboksariju, Novokuznjecku i Tuli. Tako rješavamo „kadrovsko“ pitanje, provodimo obuku i prekvalifikaciju. „Diplome“, kao što znate, ne samo u obrazovanju su bile, jesu i biće potrebne.

Postoji ideja da se pokrene tako moćna organizacija kao što je Savez penzionera Rusije. Stariji su mogli svoje šahovsko iskustvo prenijeti na mlade početnike. Ovo bi bilo od pomoći svima.

RCF je jedna od najvećih federacija. Od 89 konstitutivnih entiteta Ruske Federacije, 84 su uključena u RCF. Koristeći ruski sistem rejtinga, vodimo brojne igrače. Ovaj sistem izračunava skoro sve partije na bilo kom turniru. Dakle, u ovom registru trenutno ima gotovo 400 hiljada ljudi – od Jana Nepomniachtchija do amatera! Svaki od njih odigrao je barem jednu partiju. Šah se igra svuda – ne riječima, već djelima.

A niko neće napustiti ni sportiste sa najvišim dostignućima. Pripreme za meč za titulu za titulu svjetskog prvaka su u punom jeku, pripremaju se trening kampovi ruskih reprezentacija za održavanje.

– Mnogo pomažete Ministarstvu sporta u smislu broja ljudi koji se bave sportom.

– Da, ali to radimo ne zato što je došao neki nalog odozgo, već zato što nas zanima koliko ljudi zapravo, a ne prema rezultatima istraživanja javnog mnjenja, igra šah.

Alexander Tkachev
FOTO: RUCHESS.RU

“Čak su i vrhunski šahisti spremni da dođu kod nas da igraju”

– Još se nismo dotakli finansijsku temu. Kako stojite sa budžetom, ima li dovoljno sredstava? Kakav je odnos RCF sa kladionicama?

– Nakon pojave saveznog zakona o obaveznim uplatama za razvoj sporta, dobili smo veliku pomoć. Dobar dio našeg budžeta su upravo ove uplate od ERAI (Unified Gambling Regulator). U zakonu postoje jasne razgraničenja na šta tačno možemo da trošimo te iznose – koliki procenat za dječiji i omladinski sport, koji procenat za elitni sport. Zahvaljujući našim partnerima, osjećamo se prilično sigurni u provedbi kalendara koji uključuje gotovo 900 događaja, uključujući program paraolimpijskih sportova i društveni. Na primjer, do 50 timova iz 40 regija učestvuje na turniru “Uspon”, koji se održava među djecom iz sirotišta i internata. Za nas je društveni aspekt najvažnija oblast djelovanja. Lijepo je vidjeti kako se pogled djece mijenja bukvalno tri-četiri dana nakon njihovog dolaska na turnir. Djeci pokazujemo da postoji još jedan život van institucije u kojoj su se našli voljom sudbine.

– Sada RCF održava oko 900 događaja. Da li je realno malo povećati ovaj broj vraćanjem super- turnira u Rusiju?

– Naravno, to je realno. Prvo, superfinale ruskog prvenstva je uvijek bilo i biće super turnir. Prema prosječnom rejtingu  učesnika, to je bio najjači turnir na svijetu, sada se malo „spustio“, ali i dalje ostaje u prvih 10. A prelazak u Azijsku šahovsku federaciju pomoći će nam da riješimo situaciju povezanu s poteškoćama u svijetu. Računam na pozitivnu odluku, nakon koje će biti lakše riješiti sva ostala pitanja. Mogu reći da su ljudi spremni da dođu i igraju, uključujući i vrhunske šahiste. Spremni smo za organizovanje super -turnira. Prije nekog vremena nastao je haos, niko nije znao kuda sve kreće i kako će se završiti. Sada je sve jasno.

– Rekli ste da će pomoći preseljenje RCF-a u Aziju. Ali kako? Ako uslovno rečeno Carlsen, koji se nedavno žestoko okrenuo protiv Rusa, nije spreman za odlazak na turnir u Moskvu, kakva je onda razlika pod kojim će okriljem RCF biti? Ispada da će situacija biti pojednostavljena samo u smislu pozivanja azijskih šahista?

– Ne. U stvari, svaki super turnir je vezan za neko  komercijalno preduzeće. Od čega zavisi uspjeh? Od interesa i veličine predloga.

-Hoćete reći da će sa dovoljno atraktivnom komercijalnom ponudom neko doći kod nas?

– Upravo tako. Sjetite se priče o istoj Anji Mahačkali sa Samuelom Eto’om i Robertom Carlosom u timu.

“Ruskim šahistima nije  zabranjeno da igraju”

– Da li je FIDE mogla da postupi malo hrabrije u smislu preporuke MOK-a o prijemu Rusa na sportska takmičenja?

– FIDE je članica MOK-a. Preporuke MOK-a, čak i one najstrože, i dalje ostaju preporuke. Konačna odluka je na međunarodnim federacijama. Druga stvar je da FIDE vodi Rus, a naši šahisti su u privilegovanijem položaju, ako se ovdje može koristiti ovaj izraz,u odnosu na  predstavnike mnogih drugih sportova. Barem ruski šahisti mogu igrati na turnirima. Da, pod zastavom FIDE i bez himne, ali naši igrači nemaju zabranu igranja, za razliku od biatlona ili skijanja, na primjer. Aleksandru Bolšunovu niko ne može da objasni zašto ne može da ode na Svjetski kup ili na start za Svjetskog šampiona. A u šahu, ista Aleksandra Kosteniuk postala je evropska prvakinja u decembru 2022., a nedavno i pobjednica FIDE Grand Prix turnira.

– Smatrate li razumnim kompromisom da ruski šahisti mogu da nastupaju na turnirima bez zastave i himne, ali ne mogu da učestvuju u timskim takmičenjima kao što su Olimpijade?

Mislim da to nije razuman kompromis. U najmanju ruku, veteranske, paraolimpijske, dječije, juniorske ekipe moraju učestvovati na svakom takmičenju. Baš prije neki dan, mi u RCF smo dobili pozivno pismo Evropske šahovske unije za dječiji turnir u kome je pisalo – osim za Rusiju i Belorusiju. Ovo nije normalno. I to još jednom pokazuje da li nas čekaju u Evropi.

– Evropska unija šalje pisma, a Azijska federacija? -Hajde da razjasnimo situaciju. Azijska federacija  nas danas ne može pozivati ​​na zvanične FIDE turnire koji su vezani za igranjem za titulu prvaka svijeta u pojedinačnim ili ekipnim kategorijama, jer RCF nije član Azijske federacije. A za ostale turnire – da, stižu pozivi na razne open turnire. Inače, manje je takvih ljudi koji dolaze iz Evrope. Prije su nas zvali skoro svake nedjelje.

https://www.championat.com/other/article-5011865-bolshoe-intervyu-s-novym-ispolnitelnym-direktorom-fshr-aleksandrom-tkachyovym-o-chempionskom-matche-i-perehode-v-aziyu.html

Velemajstor Mihail Kobalija: Sada je samo jedna žena među 100 najboljih šahista

Našim čitaocima predstavljamo intervju sa glavnim trenerom ruske omladinske šahovske reprezentacije, međunarodnim velemajstorom, kandidatom pedagoških nauka, osvajačem bronzane medalje Kupa Rusije u šahu među muškarcima – Kupa šefa Republike Saha (Jakutija) Mihailom Robertovičem KOBALIA.

— Mihaile Robertoviču, recite nam, molim Vas, od koliko godina igrate šah?

-Počeo sam da igram šah sa 5 godina.

-Da li ste već znali da čitate u tim godinama?

– Da, tada sam tek naučio da čitam.

– Ko je od Vaših trenera najviše uticao na vaš profesionalni razvoj?

– Imao sam nekoliko trenera, ali je najveći uticaj imao Viktor Arkadjevič ČERNI. Došao sam kod njega sa 13 godina, kao prvokategorni igrač. Nakon 3 godine postao sam majstor, a nakon 5 godina – velemajstor.

-Kojim su se poslom bavili Vaši roditelji? Da li su i oni igrali šah?

– Moj otac je radio u Institutu za elektrifikaciju željeznica. Mama je inženjer dizajna, bavila se razvojem vozova na magnetnom jastuku. Svi u mojoj porodici igrali su šah, svi u porodici su bili sportisti. Mama se bavila streljaštvom, a tata rukometom. Ali moj brat i ja smo postigli više uspjeha. Moj stariji brat je majstor sporta međunarodne klase u sambou, bio je svjetski prvak među juniorima.

-Igraju li Vaša supruga i djeca šah?

— Moja supruga Maja pomalo igra šah. Imamo tri ćerke i igraju šah, ali nedovoljno.

— Ne može svaki uspješan šahista postati dobar trener?

— Ne, ne svi. Potreban nam je pedagoški talenat, sposobnost obrade i prenošenja informacija, pronalaženja pristupa učenicima.

– Koliko je ljudi u omladinskom timu Rusije?

– Omladinska reprezentacija je širok pojam, ali u glavnom timu su svi pobjednici prvenstava Rusije, Evrope i svijeta.

-Na kojeg od svojih učenika ste najponosniji?

— Treniram individualno sa Volodarom MURZINOM, on je sada najmlađi velemajstor u Rusiji. Bio je višestruki prvak Evrope i svijeta u različitim starosnim kategorijama. 2022. godine podijelio je treće mjesto u superfinalu Ruskog prvenstva među muškarcima.

— Koje karakterne osobine imaju profesionalni šahisti?

— Za profesionalni šah potrebni su mnogi kvaliteti. Talenat, upornost, efikasnost, težnja ka savršenosti, ambicija, analitički način razmišljanja.

– Mogu li žene igrati ravnopravno da igraju sa muškarcima?

– Uglavnom mogu, ima primjera da su pojedine žene igrale na nivou najjačih muškaraca svog vremena. Ali trenutno je samo jedna žena među 100 najboljih šahista. Vjerovatno nedostaju neki kvaliteti, nije uvijek moguće održati odgovarajući nivo pripreme, pojavljuju se druga interesovanja. Moguće su i promjene raspoloženja, a bez psihičke stabilnosti u šahu je vrlo teško postići veliki uspjeh.

— Odbranili ste doktorsku disertaciju na temu „Odlučivanje u šahovskim duelima pod vremenskim pritiskom“. Recite nam o rezultatima Vašeg istraživanja.

– U mom istraživanju razmatran je algoritam odlučivanja, koji faktori utiču na donošenje odluka i kako se taj proces može optimizovati. Razmotrene su i situacije cajtnota, njihova klasifikacija, načini igranja u takvim situacijama, načini prevazilaženja i izbjegavanja situacije cajtnota. Osnovni cilj rada je pomoći šahistima da pravilno analiziraju svoje partije, pronađu načine za poboljšanje kako bi postigli bolje rezultate.

– Kakvi su Vaši utisci sa učešća na Kupu šefa Republike Saha (Jakutija) i da li ste zadovoljni rezultatom?

– Turnir je bio dobro organizovan, a Jakutija je jedno od najjedinstvenijih mesta na svijetu koje sam posetio. I drago mi je da je veliki šah došao u najveći region Rusije. Generalno, zadovoljan sam svojim nastupom, iako sam tokom takmičenja imao dobre šanse za konačnu pobjedu.

-Hvala puno, Mihaile Robertoviču! Sretno Vama i Vašim učenicima!

ttps://sakhalife.ru/grossmejster-mihail-kobaliya-sejchas-v-top-100-shahmatistov-vsego-odna-zhenshhina/?utm_source=yxnews&utm_medium=desktop

„Ne bih rekla da je Nepomiachtchi favorit u meču za šahovsku krunu.” Intervju sa Ekaterinom Lagno

Piše: Artyom Andriyanov

Ekaterina Lagno / Foto: © RIA Novosti / Alexey Maishev

Trostruka svjetska prvakinja u blitzu Ekaterina Lagno u intervjuu za Match TV govorila je o partiji protiv svog supruga na Chess Stars 2023, odlasku sa turnira kandidata i mogućem povratku Magnusa Carlsena u mečeve za svjetsku krunu.

Nedavno je u Moskvi održan turnir Chess Stars 2023, a u generalnom plasmanu pobjedio je Sergej Karjakin. Ne bez učešća ljepšeg pola, uključujući Ekaterinu Lagno. Ova šahistkinja je zauzela peto mjesto u rapidu i deveto mjesto u blicu.

Dopisnik Match TV-a razgovarao je s njom o značaju ovakvih takmičenja, nokaut sistemu na Turniru kandidata, šansama Jana Nepomniachtchija u borbi za titulu prvaka svijeta, te strahu od izolacije sportista koji prelaze u druge federacije i igraju pod zastavama drugih zemalja.

— Kakvi su vaši utisci sa turnira Chess Stars 2023? Kako vam se sviđa njegova organizacija?

– Kao i prošli put, sve je u redu, organizacija je na najvišem nivou. Igramo u divnoj dvorani sa najjačim velemajstorima, tako da sam prezadovoljan svime.

— Koliko je ovaj turnir važan za ruski šah?

– Sada je vrlo malo turnira, tako da bih, naravno, voljela da se polako vraćam i generalno održavam formu. Teško je kada te nigdje drugo ne zovu. Za sportistu je veoma važno da održi formu.

– S obzirom da su većina protivnika muškarci, koliko vam praksa da igrate protiv njih kasnije pomaže na ženskim turnirima?

– Ne igram tako često sa muškarcima, jer me nekako ranije nisu zvali. Naravno, za mene je ovo više trening turnir, razumijem da je jako teško računati na visoka mjesta, ali se ipak trudim. Igram najbolje što mogu, radim šta mogu, muškarci igraju jače, to je činjenica.

Nadam se da će mi ovo iskustvo pomoći na ženskim turnirima, jer pobjeda u utakmici protiv muškarca mnogo vrijedi. Postoji potpuna koncentracija, niste ometeni ni sekunde. Da vidimo koliko ovo pomaže.

– Zar ne mislite da je nepravedno što vas ne zovu na muške turnire? Uz više prakse, bilo bi lakše igrati s muškarcima.

– U stvari, postoje turniri na kojima žene mogu da igraju zajedno sa muškarcima, ali ovdje samo treba da izaberete. Aleksandra Gorjačkina često igra na evropskim prvenstvima za muškarce, u Višoj ligi, muškom prvenstvu Rusije – redovno nastupa. Ali takvi turniri su pogodni samo za trening, a ako želite pokazati rezultate, morate se prijaviti za čisto ženski turnir.

– Jednog dana žena će se takmičiti za mušku šahovsku krunu, šta mislite?

– Ovo se već desilo, Judit Polgar je igrala na turniru kandidata. Tamo nije uspela da odigra dobro, ali je ipak bio presedan. Dugo godina na rang listi ostala je u muškom svijetu među deset najboljih. Generalno, mislim da je to moguće, posebno uz pravi rad. Judit je u početku igrala samo s muškarcima, što je doprinijelo njenom brzom napredovanju. Opet, kako ko postavlja svoje ciljeve.

— Vaš muž je šahista (velemajstor Aleksandar Grischuk), trebalo je da igrate jedno protiv drugog na ovom turniru. Šta doživljavate kada vam je s druge strane table bliska osoba?

— Ne igramo međusobno  tako često, on i dalje igra turnire na mnogo višem nivou. Jednom smo slučajno spojeni žrijebom na Svjetskom prvenstvu u blicu. Mislim da sam posljednja osoba koju bi on želio da pobijedi. Sudeći po partiji na prošlom turniru (odmah smo se dogovorili za remi), on je to jasno pokazao (smiješi se).

– A što se tiče treninga, igrate li međusobno partije?

– Možemo da igramo, ako je potrebno, kada ga pitam, ali to ne zloupotrebljavam, ako je moguće.

— Da li ste imali glavnog rivala na “Šahovskim zvijezdama”? I da li oni u principu postoje?

– Ovdje takvih šahista nije bilo, to je trening turnir. I ako je generalno, prošli put bilo zanimljivo igrati sa Vladimirom Kramnikom, šteta što nije igrao ovdje. Ovdje neću nikoga izdvajati, podjednako se prilagođavam svim rivalima. Od djetinjstva sam samo željela da igram sa Kramnikom i bila sam jako uznemirena kada je najavio povlačenje.

A od principijelnih protivnika, sa sigurnošću mogu navesti svih deset najboljih po ženskom rejtingu. Sada igramo seriju Grand Prixa, selekciju za novi turnir kandidata, pokušaću da tu stignem. Sve najjače šahistkinje igraju, one su principijelni  rivali, sve je jednostavno.

— Može li se Kramnik nazvati jednim od vaših idola iz djetinjstva?

– Ja generalno nemam idola, pa ne mogu tako da kažem.

-Prisjetimo se prethodnog turnira kandidatkinja. Ispali ste odatle nakon što ste izgubili u tie-breaku od Kineskinje Tan Zhongyi. Koje ste emocije doživjeli zbog neuspjeha?

– Ne baš dobre emocije, naravno (smeje se). Bilo je vrlo čudnih momenata koje je teško objasniti isključivo šahovski. U taj-brejku u trećoj partiji jednostavno nisam uzela topa koji je ‘visio’ u jednom potezu. Ona bi odmah posle toga predala, da sam to odigrala. Bilo je nekih stvari koje se mogu analizirati, ali ih je nemoguće objasniti, usprkos svom iskustvu. Ne mogu to razumjeti

-Da li ste sada normalno prihvatili taj poraz?

– Imamo dugu istoriju susreta sa njom: pobedila sam je ali i gubila partije. Shvatila sam da je protivnica teška i da je svaki rezultat moguć, zapravo. Postala je i svjetska prvakinja, zahvaljujući dobroj igri u rapidu – često je pobjeđivala mečeve u produžecima.

Shvatila sam da neće biti lako, ali činjenica je da sam i sam dosta toga „uradilo“. Ako sada kažem da se ne stidim zbog tog poraza, to ne bi bila istina. To je bilo sramotno i veoma sramotno.

-Da li je i za Kostenjuk i Gorjačkinu sramota što nisu uspjele?

– Mislila sam da će Gorjačkina biti favorit u polufinalu. Sumnjala sam samo u ishod ako njihov meč dođe do rapid šaha. Nakon meča sa Tanom shvatila sam da je veoma opasna u brzoj igri. Ipak, bila sam sigurna da će je Saša pobediti u regularnom vremenu, ali su iz nekog razloga imali takav meč da čak ni Aleksandra nije imala posebne šanse.

Neuspješno je igrala, počevši od prve partije. Bolje je pitati nju šta nije bilo u redu. Naravno, šteta. U početku nas je troje bilo u četvrtfinalu, velike su šanse bile da neko ode u finale… Nažalost, nije se desilo.

– Da li je bilo međusobnih razgovora o tome?

-Razgovarali smo o tome, ali smo brzo shvatile da nam je neprijatno da se toga sjećamo. Tako smo razmijenili dvije-tri rečenice, pokušali zaboraviti na to i krenuti dalje.

– Sada će ženska šahovska kruna ostati u Kini. Postoji li šansa da neka od kandidatkinja preuzme titulu od Ju Wenjuna? – Teško je reći, ona malo igra. Potpuno je nepoznato u kojoj je formi, uopšte bavi li se šahom ili polako odlazi. Nemamo informacija, igra vrlo rijetko. Možda se samo sprema, a možda i ne. Sve zavisi od toga. Da sam sigurna da se priprema, smatrala bih je favoritom.

Biće to potpuno nepredvidiv meč. Prvo, nije jasno ko će pobjediti turnir kandidata (meč između Lei Tingjie i Tan Zhongyi još nije održan), a posle toga je   meč za krunu.

– Da li je korisno to što je Turnir kandidata prešao na nokaut sistem ili je ranije bio bolji?

– Definitivno nam nije bilo korisno, sudeći po rezultatima (smijeh). Turnir se toliko rastezao da mi nije bilo važno u kom formatu se igra. Kada nešto dugo čekate, a to se ne desi i odugovlači, nemate nikakvu informaciju o vremenu, beskonačno čekanje… Veoma je bilo zamorno.

Za to vrijeme možete ‘pregoriti’. Ne opravdavam naš poraz, jasno je da smo mi same krive. Kada su me pitali: “Šta mislite o formatu?”, odgovorila sam ovako – ako igrate dobro, pobijedićete u bilo kojem formatu. Samo što se turnir kandidata za nas odmah završio. Za mene u prvom kolu, za Aleksandru Gorjačkinu u drugom.

Naravno, da smo igrali u kružnom formatu, onda zbog jednog neuspjeha nema razloga za brigu, još uvijek se možete boriti. A tu…. Da smo igrale bolje, pobijedili bi.

— Hajde da razgovaramo o meču za mušku šahovsku krunu. Nepomniachtchi je favorit?

— Ne bih rekla da je  Nepomniachtchi. Takođe vrlo nejasan meč, potpuno je nepoznato u kojoj formi Jan, u kojoj formi Ding Liren. Trenutno igra turnir u Wijk an Zee-u, gubi partije, a Jan nije igrao baš najbolje na Svjetskom prvenstvu u rapidu i blitu. Pobijediće ko ima jače živce, snaga igrača je približno jednaka.

— Astana kao grad za održavanje meča, da li je najbolji izbor za nekog od velemajstora, ili uopšte nije važno?

— Uvijek mi se sviđa način na koji se organizuju turniri u Kazahstanu. Tamo smo igrali Grand Prix fazu, Svjetsko prvenstvo u rapidu i blitz-u, uvijek smo imali pozitivne emocije. Nema se šta zamjeriti što se tiče organizacije, tako da mislim da je mjesto dobro.

-Da li ste li tužni zbog odbijanja Magnusa Carlsena da brani titulu?

– Ne, znate, nekako se držim, nisam baš tužna zbog ovoga (smije se).

– Njegov povratak je moguć, šta mislite?

– Možda će se malo odmoriti i opet će imati želju da dokaže svoju snagu, da povrati titulu koja mu je pripadala, sam je ostavio. Moguće je da će se vratiti nakon pauze. Teško je sada ostati motivisan, imao je veoma teške mečeve. Oni se igraju tako da oduzimaju svu snagu.

U životu sam odigrala jedan kratak meč za titulu šampionke svijeta u četiri partije protiv Ju Wenjun, a zatim taj-brejk koji je bio izuzetno težak. Trošite toliko energije, a njihovi mečevi su nekoliko puta duži, razumijem ga. Mislim da će u jednom trenutku poželjeti da se vrati.

— Za vas je Magnus najbolji šahista u istoriji?

– Hajde da pobrojimo sve njegove titule, sad mi se čini nedvosmisleno da je on broj jedan.

– Ako izgradite vašu ličnu listu top 2 ili top 3, ko bi došao nakon Carlsena?

— Vjerovatno Kasparov i Fischer bilo kojim redoslijedom.

– Često se raspravlja o Carlsenovoj želji da probije 2900 poena u rejtingu, da li mislite da je to generalno realno ili će mu to ostati neostvaren san?

– Ponekad igra tako da deluje realan cilj, ali je veoma teško postići toliko poena. Kada je to najavio, šta kažete na njegovu motivaciju da nastavi da igra? Da li je prošlo dvije godine? Čak ni vrlo uspješni turniri ne dozvoljavaju da podignete rejting tako visoko. Ne znam da li je to moguće, ali je izuzetno teško. Treba da igra  nekoliko godina bez poraza.

– Nimanove optužbe postoje protiv Magnusa – ko je u pravu u ovoj priči?

-Pričekajmo da se suđenje završi. Prema poslednjim informacijama koje imam, Niemann je tužio, a šta će se dalje dešavati je nejasno. Sada je ova priča nekako zaboravljena, zahvaljujući tako rezonantnom skandalu, šah je ušao u medije. Nažalost, takvi smo mi. Svi su pročitali i Carlsenov stav i Niemannov stav, a onda možemo samo čekati da vidimo kako će se sve završiti.

— Ruska šahovska federacija bi mogla da se  preseli u Azijsku konfederaciju. Da li mislite da će to biti plus za razvoj šaha u zemlji?

– Opet, tek se razgovara, ali još nema prelaska. I dalje želim da sačekam konačnu odluku, inače ćemo sada svi biti srećni ili će neko, naprotiv, biti uznemiren. Uglavnom, moramo da  sačekamo. Moje mišljenje je da je bolje igrati nego ne igrati.

— Vladislav Artemjev mi je rekao da prelazak u Aziju izgleda perspektivan, tamo je konkurencija veća.

— Ma, ne znam… Čini mi se da sada svi jako brzo napreduju, brzo se povećava konkurencija u čitavom svijetu. Teško je reći gdje je više ili manje.

– Kako ste reagovali na vijest o državljanstvu Kostenjuk? Da li su novinari to previse potencirali ili sada ima razloga za strah da će u uslovima izolacije mnogi sportisti početi da se takmiče pod zastavom drugih zemalja?

-Da, takvi strahovi zaista postoje. Što se tiče Aleksandre, ovo je ogroman gubitak za ruski šah. Samo, ako pobrojite sve njene lične i timske titule, ne možete ih nabrojati. Meni je lično jako žao što se to dogodilo. Uključujući Alinu Kashlinskayu, njen transfer u reprezentaciju Poljske.

Ona ima manje titula, ali smo zajedno osvojili sve posljednje timske turnire. Jasno je da još može da napreduje. To nije baš prijatna priča. Što se tiče motiva za prelazak u druge šahovske federacije, treba pitati same djevojke, ja gledam iz ugla igranja za tim u kojem one nisu više. Mislim da je to veliki gubitak za naš tim.

— Kakvi su vaši budući planovi za sezonu nakon Chess Starsa?

– Učestvujem u sledećoj fazi Gran Prix-a. Najavljeno je da će se održati u Indiji krajem marta. Osim toga, glavni zadatak za mene i za sve ruske šahistkinje je da se kvalifikujemo za naredni turnir kandidata.

«Я бы не сказала, что Непомнящий фаворит матча за шахматную корону». Интервью Екатерины Лагно (matchtv.ru)

Volodar Murzin: Skoro čitavo svoje vrijeme posvećujem šahu

Tekst: Šahovski savez Jakutije
Foto: Šahovski savez Jakutije

Razgovarali smo sa osvajačem srebrne medalje Kupa predsjednika Republike Saha (Jakutija) – faze Kupa Rusije u šahu među muškarcima, najmlađim ruskim velemajstorom, šampionom Rusije do 21 godine i vicešampionom Evrope do 18 godina , 16-godišnjim Volodarom Murzinom o školi, o porodici i, naravno, o šahu.

— Volodare, iznenadila sam se kada sam saznala da imaš četiri sestre. Koliko imaju godina i da li i one igraju šah?

-Da, imam četiri sestre. Najstarija, Agata, u martu će napuniti 18 godina. Adeline ima 14 godina, Ruzanna 12, a Rimma 11. Sve znaju da igraju šah.

— Podrška roditelja je, naravno, veoma važna za mlade šahiste. Kako vas roditelji podržavaju?

– Odgaja nas samo majka i ona podržava interese svakog od nas. Ona je tu za svaki težak trenutak. Otac mi je 2020. godine zabranio putovanje u inostranstvo i ta zabrana mi je ukinuta sudskim putem. To i pandemija odložili su ispunjenje posljednje velemajstorske norme. Pomažu nam i mamini roditelji i rođena tetka, oni čuvaju sestre kada mama i ja idemo na takmičenja.

-U koju školu ideš, koji razred? Da li dobro učiš?

– Sada sam u 10. razredu Gimnazije koja nosi ime E.M. Primakova u odjeljenju Digitalne gimnazije pod vodstvom Igora Petroviča Yagupova, gdje je sve vrlo povoljno prilagođeno za sportiste. Prije toga sam  učio u Gimnaziji br. 16 u Himkiju. Svuda su se prema meni odnosili sa razumijevanjem da sam, prije svega, sportista. Trudim se da dobro učim, ali, naravno, nije tako lako. Sada mi nastavnici pomažu, Aleksandar Viktorovič Yadrin radi sa mnom individualno, vjeruje u mene, priprema me za ispit, želi da položim matematiku u 10. razredu.

– Koji su tvoji omiljeni predmeti?

– Volim književnost, ali ne postoji omiljeni predmet.

– Imaš li kućne ljubimce?

— Da, imam psa jazavičara, zove se Roxy. U našoj porodici postoje i dvije mačke i mačka koja je nedavno udomljena. A tu je i kameleon.

— Kako provodiš slobodno vrijeme?

— Skoro čitavo vrijeme posvećujem šahu. Ako su prijatelji slobodni, onda igramo fudbal. Generalno, naša majka je glavni pokretač zanimljivih šetnji po raznim mjestima, volimo skijanje.

— Reci nam, molim te, o tvojim trenerima i kavi su treninzi sa Mikhailom R. Kobalijom — onlajn ili uživo?

— Moj prvi trener je Sergej Fjodorovič Sulimov, on me naučio osnovama. Predavao je iz sovjetskih knjiga i partija! Vidio sam ga prošle godine, još je vedar i energičan! Nakon toga sam radio sa različitim trenerima, sa Prizantom Yaroslavom, Kokarevim Dmitrijem Nikolajevičem. Veliku pomoć i podršku pružio je Pavel Sergejevič Maletin, sada je predsjednik Šahovskog saveza u Novosibirsku.

Kada se pojavio klub „ProfChessClub“ i organizovao naše preseljenje u Moskovsku oblast, u grad Himki, dali su mi trenera Aleksandra Galkina.

Bilo je i drugih koji su podijelili svoja iskustva i savjete. Veoma sam zahvalan svima na njihovom doprinosu.

2017. godine mi je trener postao Mihail Robertovič Kobalija, koji mi je pomogao na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, gdje sam kao jedini Rus osvojio srebrnu medalju. Mnogo radi sa mnom, predaje i samostalno radi. Povezani smo, i preko interneta, i uživo. Često je angažovan u Šahovskom savezu Rusije. Takođe mi organizuje sastanke sa raznim velemajstorima, podržava me na turnirima.

– Kakvi su tvoji utisci o učešću na Kupu predsjednika Republike Saha (Jakutija) i pobjedi na brzopoteznom šahovskom turniru?

— Turnir je održan na veoma lijepom mjestu, u Narodnom muzeju umjetnosti, tamo je prosto nevjerovatno! Veoma udobno i veoma lijepo. Organizatori su učinili sve da igračima bude udobno. Na aerodromu smo bili veoma srdačno dočekani, uz poslastice, sve dane turnira bio je veoma bogat kulturni program.

Jako mi se dopala i jakutska kuhinja, sve je jako ukusno. Sjećam se partije protiv Arine Vasiljeve koju sam remizirao u prvom kolu. Bila je to veoma napeta partija. Vrlo živopisan utisak – partija sa Mihailom Kobalijom na centralnom trgu Jakutska na minus 50 stepeni! Bilo je neobično i vrlo zanimljivo igrati na tako nenormalno niskoj temperaturi. Svidio mi se i Republički centar za šah i damu, veoma je prostran i tamo vlada tako prijatna i prijateljska atmosfera.

Володар Мурзин: Почти всё время я посвящаю шахматам – Новости Якутии – Якутия.Инфо (yakutia.info)

https://yakutia.info/article/208096?utm_source=yxnews&utm_medium=desktop&utm_referrer=https%3A%2F%2Fdzen.ru%2Fnews%2Fsearch%3Ftext%3D

„Naređeno mi je da se sastanem sa Fidelom Kastrom. Ali sam to izbjegao.“ Intervju sa Borisom Spaskim (3.nastavak)

Domovina ili smrt!

Međutim, sam Spaski je,kome su nedostajalo  druženje i gosti, lako počeo da priča o drugim temama.

O tenisu, na primjer. Iste sekunde sam zamislio mladog Borisa Vasiljeviča sa reketom u rukama – i shvatio sam da mu odgovara. Kao šahovska tabla. Kao crveni šal.

– Igrao sam dobro! U nekom trenutku sam se toliko zanosio da sam ozbiljno sanjao da postanem profesionalni teniser. Zajedno sa Čehom Tomasom Schmidtom osvojio je šahovsko-teniski turnir u Švicarskoj.

– Kako je to bilo?

– Prvo se borite na teniskom terenu, pa – na tabli. Čak je i Karpov učestvovao. Njegov partner bio je Australac Martin Mulligan, finalista Wimbldona.

– Šta ste dobili za pobjedu?

— Neku vrstu muzičkog uređaja. Magnetofon ili radio.

– Da li ste komunicirali sa Fidelom Kastrom na turnirima u Havani?

– Ne. Već sam ponešto znao o njegovim trikovima. Izbjegavao sam. Svidio mi se Che Guevara. Volio je šah. Došao je u salu okružen tjelohraniteljima, pažljivo posmatrao šta se dešava na tabli. Bilo je očigledno da je zaista zainteresovan. Ali nije ulazio u razgovore sa nama.

-Da li je Fidel insistirao na sastanku?

– Kada je reprezentacija SSSR-a osvojila svjetsko prvenstvo na Kubi, rukovodstvo delegacije mi je naredilo da se sastanem sa Kastrom. Ali ipak sam to postupio na svoj način.

– Kako?

– Izbjegao sam. Isto sam uradio kada je on nastupao pred gomilom. Nisam htio slušati pet sati slogane iz serije „Patria o muerte! Venceremos!“ (Država ili smrt! Mi ćemo pobjediti!”).

“I Lensky, pješakom, rasijano uzima svog topa…”

-Negde smo pročitali – nadimak Borisa Spaskog u Evropi „Šahovski Puškin“.

— Ha! -Spaski je podsticao našu erudiciju. – To su dali Jugosloveni. Za prelijepe partije. Cijene element umjetnosti u šahu, za mene je to takođe nešto uzvišeno. Sjećate li se stiha u „Evgenije Onjegin“? “I Lensky, pješakom, rasijano uzima svog topa…”

– I mi smo to čitali– da li znate “Onjegina” napamet.

– I „Onjegina“, i mnoge druge pjesme Puškina. Ne učim posebno. Dovoljno je jednom da pročitam da se odloži u memoriju. Kao Paul Morphy, koji je poznavao čitav zakonik Louisiane. Nasumce su otvorili stranicu – a on je odgovorio bez oklijevanja. Rođaci su bili začuđeni: „Zašto igraš šah? Nastupaj u cirkusu…“

-Da li ste jedan od onih šahista koji pamte sve svoje partije?

– Ne. I zašto? Ali ako dam simultanku na 35 tabli, mogu ponoviti bilo koju partiju ​​od prvog do posljednjeg poteza. Ponekad su pokušavali da varaju. Priđeš – i odjednom: „Druže velemajstore, evo vam mat!“ – „Samo trenutak. Sada ću vam pokazati čitavu partiju.“ Odmah bude jasno gde je varao.

– Da li ste igrali sa amaterima u avionima ili vozovima?

– I to se dešavalo. Ja, još kao velemajstor, vraćao sam se iz Moskve u Lenjingrad. Djevojka sjedi u kupeu. Čim smo krenuli, uleti čovjek. Pita: „Hoćemo li da igramo šah?“ – „Može. Ali ne nadajte se mnogo da ćete pobjediti.” „Vidjećemo.” Složimo figure. Kako sam ga počeo da tučem! ‘U rep i u grivu!’

– Da li je vaš uspjeh ostavio utisak na devojku?

– Nikakav. Ali tip je potpuno izgubio glavu. Kada smo stigli u Lenjingrad, dugo me je pratio sa stanice uzvikujući: „Imaš nevjerovatan talenat za šah!“ Klimnuo sam, „Nisi prva osoba koja mi to kaže…“

Anatolij Karpov i Boris Spaski. Foto Aleksandar Fedorov, „SE„

Saint-Genevieve-des-Bois

Pogledao sam po sobi u kojoj je veliki šahista sjedio u invalidskim kolicima. Krišom sam pogledao – gdje je glavna stvar? Šahovska tabla sa nedovršenom partijom?

Vidio sam police za knjige, neke lijekove.

Ali glavnu stvar, glavnu stvar – nisam vidio! Gdje je tabla?

Zanimale su me čak i bezvrijedne sitnice. Na primjer, koje figure koristi velemajstor. Najjednostavnije, drvene – ili neku vrstu rezbarenih?

Sjećam se s kakvim zadovoljstvom me stari velemajstor Averbakh vodio po muzeju šaha, rekao je: „Ovo je šah velikog kneza, ovo su figure Crvenog narodnog komesara. A Karpov je igrao ovim figurama na Svjetskom prvenstvu, a ja sam bio glavni sudija tog meča…“

Naravno da sam pitao:

— Da li je danas prisutan šah u vašem životu?

– Igram pomalo.

– Sa kompjuterom?

— Ne, zanimljivije je za tablom. Slažem figure, pamtim svoje partije. Imam kompaktni magnetski set. Zgodan – figure ne padaju. Radio sam dosta analitičkog posla. Pišem o svom šahovskom putu.

– Šta čitate?

— Knjige o istoriji Rusije. Andrej Fursov, Nikolaj Starikov imaju svoje tumačenje događaja iz života zemlje. Vrlo zanimljivo! Ja sam ubjeđeni monarhista, u Parizu sam razgovarao sa ljudima iz porodice Romanov. Cijenim Nikolaja Sokolova, koji je istraživao ubistvo kraljevske porodice. Često se vraćam tužnim mislima o tome kako je tragično završila svoje zemaljsko postojanje. Sokolov je, inače, sahranjen u Francuskoj.

— Na groblju Saint-Genevieve-des-Bois?

— Ne, u gradu Salbri, nedaleko od Pariza. A na Saint-Genevieve-des-Bois su i moji prijatelji iz bijele emigracije. Mnogi su otišli kada su navršili 90 godina. Nikolaj Nikolajevič Ručenko, na primer. Istoričar, diplomac Petrogradskog univerziteta, jedan od osnivača NTS – Narodnog sindikata rada. Tamo, na polici je njegova knjiga „Među zemaljskim strepnjama“. Bio je prijatelj sa Stolipinovim sinom, Arkadijem Petrovičem, takođe članom NTS-a. Šteta što ga nisam upoznao. Kasno sam shvatio.

– Da li vjerujete u Boga?

— Šahisti se dijele na vjerujuće i bezbožnike. U ove druge spadaju Aljehin, Bent Larsen, Korčnoj… Što se Fišera tiče, sumnjam. Previše kontroverzna osoba.

-Pa kojoj grupi pripadate Vi?

-Ja sebe zovem “poluvjernik”. Sada čvrsto vjerujem, pa opet budem ateista. Da li ste čuli vic o dvojici šahista? Apostoli Petar i Pavle im govore: „Zatvoren vam je put u raj zbog vaših grijeha. Samo možete u pakao. Birajte – socijalistički ili kapitalistički pakao? “Naravno, socijalistički!” – „Zašto?“ – „Tu dolazi do nestanka šibica, ili tiganja.“

(Kraj)

https://www.sport-express.ru/golyshak-vspominaet/reviews/boris-spasskiy-86-let-chempionu-mira-po-shahmatam-golyshak-vspominaet-2032315/

„Naređeno mi je da se sastanem sa Fidelom Kastrom. Ali sam to izbjegao.“ Intervju sa Borisom Spaskim (2.nastavak)

Piše: Yuri Golyshak, „Sport Express“

– Video opremu, različite stvari. Pocijepali su tapete – mislili su da nešto krijem ispod njih. Najviše mi je žao arhive fotografija. Bačena je u kadu sa rastvorom, po vrhu je posut prašak za pranje veša. Imao sam pet paketa. Polovinu fotografija sam uspio da sačuvam, ostalo je upropašteno. Bio sam siguran da je stan očišćen uz blagoslov „vlasti“. O tome sam pričao sa prijateljima i dodao: „Sada mi je jasno da moram da odem!“ Ubrzo su me pozvali na Lubjanku.

– Kod koga?

– Bio je to pukovnik Bobkov. On me prekorio: „Šta vi, druže Spaski, sumnjate u nas?! Mi smo solidna organizacija, ne bavimo se pretresanjem domaćinstava. Uglavnom, u vaše poslove smo bili uključeni samo jednom – kada smo poslali svog čovjeka u Reykjavik da pregleda stolice.” Ovim je završen taj razgovor.

-Da li su našli lopove?

– Ne. Imali su verziju ko je to uradio. Rekli su mi u Lubjanki: „Najvjerovatnije te prijatelj opljačkao …“

– Ko je taj?

– Upoznali smo se u jednom društvu…Sprijateljili. Da, nosio je oružje. Po manirima – bivši kriminalac.

— Kako ste se sprijateljili sa njim?

— Zato što sam bio budala! Živio sam sam u Moskvi, a on je stekao moje povjerenje. Kada ga je Tolja Romašin ugledao, bio je začuđen: „Borja, sa kime si se družio?!“ Nešto kasnije, slučajno smo se sreli u Moskvi. Momak je prišao kao da se ništa nije dogodilo: „Borise, kako si? Da li su pronašli ko te je opljačkao?” Nasmijao sam se: „Da, ti, kažu, ti si me opljačkao.“ Nije odgovorio… Pa, i to je mi je lekcija.

Mihail Talj. Foto Aleksandar Fedorov, „SE“

Talj i zapaljen jastuk

Za nas Spaski nije bio ne samo divan stariji čovjek iz Moskve, ne samo legenda dvadesetog vijeka već i apsolutni genije.

Započinjući misao na najjednostavniji način, Boris Vasiljevič je svakako doplivao do nekih neshvatljivih obala.

Odjednom se sjetivši Čigorina, Aljehina i Talja, rekao je, kako bi mnogi rekli:

– Moji omiljeni šahisti…

Završio je iznenadnim uzvikom:

-Svi su tragičari!

— U jednom intervjuu ste rekli da ne smatrate sebe genijalnim šahistom.

— Hm… ne sjećam se toga.

– Dobro. Ko je za vas genije?

— Radije ne bih o genijima, već o mojim omiljenim šahistima. Paul Morphy. Gary Pillsbury. Mihail Čigorin. Aleksandar Aljehin. Aleksandar Dmitrijevič Petrov, ‘djeda ruskog šaha’. Miša Talj. Svi tragičari.

– Talj – po čemu je poseban?

– Analizirali smo poziciju u kojoj je žrtvovao figure s desne i lijeve strane. Kažem mu: „Miša, to se ne radi  tako“. On je slegao ramenima: „Znam. Ali hoću tako da igram.“ U ovoj frazi – je čitav Talj, sjajan kombinatorni šahista.

-Jednom sam mu spasio život!

– Kako?

– U Bugarskoj je sovjetska reprezentacija osvojila Svjetski šampionat. Kasno uveče sam odlučio da posjetim Mišu. Vrata su mu bila odškrinuta, dim kulja. Spava na jastuku koji tinja. Opušak je bacio pored pepeljare i zaspao. Lako je sve moglo izgorjeti. Uzeo sam bokal, sipao vodu iz kupatila, ugasio vatru na jastuku. Takođe imam i ja neprijatnu istoriju sa pušenjem.

– Koju?

— Linares, odlučujuća partija sa Yasserom Seirawanom. Stalno sam pušio i pio kafu. Partija je bila prekinuta. Na putu do sobe onesvijestio se i razbio glavu o mermerni pod.

– Zašto ste se onesvjestili?

– Organizmu je pozlilo od velike količine duvana sa kofeinom i dao mi znak: „Stani“. Kada sam došao k sebi, legao sam na krevet, postavio poziciju prekinute partije. Sutra sam pritisnuo Seirawana. Zahvaljujući ovoj pobjedi, pretekao sam Karpova i zauzeo prvo mjesto.

-Da li ste tada prekinuli pušenje?

– Kasnije, 1975. Izgubio sam u Beču, usprkos dobroj poziciji, od austrijskog velemajstora Andreasa Dücksteina. Pomislio sam: kako poraz pretvoriti u pobjedu? Sjetio sam se maminog savjeta: „Prestani da pušiš!“

– I šta ste uradili?

-Nijednu cigaretu nisam popušio od tog dana! U početku je bilo teško, stalno sam sanjao da pušim. Probudio sam se i radovao se: kakva sreća, da je ovo samo san.

“Počeli smo meč kao prijatelji, a završili kao neprijatelji”

Sjetili smo se preminulih šahista. Ova imena su se izgovarala posebnim glasom.

Slušali smo i uživali:

– Korčnojevi trikovi su užasno nervirali Tigrana Petrosjana.

– Sa Petrosjanom se, kako se priča, šutirao ispod stola. Vasjukov je takođe rekao da ga je Korčnoj šutnuo. Posle meča sam pitao Tigrana šta se desilo sa Korčnojem? Bio je odgovor: „Korčnoj? Da, dječiji vrtić! Evo KARPOVA -to da! Anatolij još nije bio svjetski prvak.

— Botvinik u početku nije priznavao Karpova. Kada ste shvatili koliki je talenat?

– Uočio sam to! Ne možete ga porediti sa Korčnojem. Prije svega, postoji kolosalna razlika u šahovskom talentu.

– Korčnoj zasluženo nije postao prvak svijeta?

– Sto posto. Uopšte nije imao individualnost.

– Korčnoj je u svojim memoarima napisao o vama: „Počeli smo meč kao prijatelji, a završili kao neprijatelji.“

-Tako je bilo u Beogradu. Od tada nismo bili u kontaktu.

Četiri svjetska šampiona u Moskvi. Anatolij Karpov, Boris Spaski, mladi Magnus Karlsen budući svjetski šampion i Vasilij Smislov. Muzej fotografija Centralnog doma šahista

 “Poješće me u pozorištu!”

Spaski je imao dar od Boga – da živi lijepo. Čak i u socijalističkoj Moskvi. Crveni šal, strani auto.

– Rekli su da su vaša kola imali registarski broj 64-64.

– Lažu. Nikad nisam imao posebne brojeve.

— Ko je još od velemajstora imao strani automobil?

– Petrosjan je imao “Mercedes”. Keres je kupio “Ševrolet” u Americi. Prebacio ga u Helsinkiju, tamo ga je dovezao. U sovjetskoj Moskvi ste mogli kupiti bilo koji automobil preko UPDC-a.

– Šta je to?

– Kancelarija diplomatskog kora. Iz ambasada su otpisani prilično pristojni automobili, koje su dugo  vozili. Pokušao sam da ubijedim svog prijatelja Tolju Romašina: „Hajde da ti kupimo američko vozilo? „Ford-Impalu“ – oh, tako ogroman sanduk … „Tolyine oči su se raširile:“ Ne daj Bože! Poješće me u pozorištu!”

-Da li je Romašin bio zainteresovan za šah?

– Ne. Sretali smo se u Parizu i Moskvi. Veoma sam volio Romašina, bio mi je pravi prijatelj. Sjajno je odigrao ulogu Nikole II u filmu „Agonija“ Elema Klimova. Tolja je umro apsurdno – pilao je drvo na selu i ono ga je zdrobilo. Užasna smrt!

Nisam rekao da je Romašin umro u gradu Puškino, nedaleko od moje dače.

Svaki minut razgovora sa Spaskim zlata je vrijedan. Velemajstor se svakog trenutka mogao umoriti i prekinuti razgovor. Ipak, dva moždana udara su iza njega.

Boris Spassky i Zhu Chen. Foto Aleksandar Fedorov, „SE“

(uskoro nastavak)

https://www.sport-express.ru/golyshak-vspominaet/reviews/boris-spasskiy-86-let-chempionu-mira-po-shahmatam-golyshak-vspominaet-2032315/

„Naređeno mi je da se sastanem sa Fidelom Kastrom. Ali sam to izbjegao.“ Intervju sa Borisom Spaskim (1.nastavak)

Piše: Yuri Golyshak, „Sport Express“

Boris Spaski i Fidel Kastro

30. januara veliki šahista Boris Spaski napunio je 86 godina.

„Rjazanska avenija“

Gledam njegove fotografije u novinama i drago mi je da je ovaj veliki čovjek još živ. Usprkos jednom ili dva moždana udara, ostaje sa nama. Opet, ako Bog da,  razgovaraću sa Spaskim, kojeg smo moj kolega Kružkov i ja konaktirali prije nekoliko godina.

Možda mu je pamćenje nešto izbrisalo, nešto ispunilo fantazijama. Vidjećemo. Spaski je živio u prizemlju u stanu na periferiji Moskve blizu “Rjazanske avenije”. Sretan je i njegovan. Pored njega je divna žena.

Sreli smo je na ulazu – vukla je dvije kese namirnica.

– Držite! Objesila nam je obe kese, otvarajući vrata.

Možda je zahvaljujući takvoj brizi Boris Vasiljevič živ.

Pričali smo dva sata. Ili više.

Boris Spassky. Fotografija Jurija Golišaka, „SE

Savjesni Kirill

Još uvijek sam zahvalan Kirilu Zangalisu, šahovskom menadžeru i blistavom novinaru, što je pomogao za ovaj sastanak. Bez Zangalisa, mislim da se ništa ne bi dogodilo. Da, i sam je ušao u krug od poverenja Spaskog zahvaljujući čudnoj priči.

On je lično uradio intervju sa Spaskim. Ne znam šta je tamo napisao, ali pri čitanju teksta Spaski je doživio moždani udar. Mislim da je to samo slučajnost.

Dobri Kiril je mogao sve da objavi –da ne čeka kada će se Spaski oporaviti od moždanog udara? — ali je postupao po savjesti. Čekao je da se Boris Vasiljevič oporavi. Da se vrati se na hrpu listova – pročita sve i odobri objavljivanje.

Tada je intervju tek objavljen. a od tada je ime „Zangalis“ za bivšeg svjetskog šampiona kao propusnica. Kao i nekoliko drugih – „Fišer“, na primjer.

Uputio sam se u stan u blizini Rjazanske avenije. i da je došao Fišer ili Zangalis – prijem bi bio na istom nivou. Što sam sa zadovoljstvom iskoristio. Mislim da se Boris Vasiljevič nije ni sjetio mog prezimena. Ali to nije ni važno.

Šahovski čudaci sa promuklim glasovima

Nakon tog intervjua, šahovski čudaci su promuklim glasom osudili mene i mog kolegu Kružkova:

– Oh, kakve su to gluposti! Ovo je nečuveno! Stigli ste do Spaskog – i pitali ga za neke gluposti. O automobilima! Umjesto da saznate o posebnostima topovske završnice koju je Boris Vasiljevič igrao 1968. godine… Bilo je tako oštroumno, svježe! Kako ste mogli to propustiti?!

Ali jasno se sjećam: čim smo došli do šahovskih detalja, Spaski je nekako gubio interes. Prepoznavši u nama amatere u dvije riječi, nije htio trošiti energiju na analizu. Mi svakako ne bi razumjeli o čemu govori.

Ali o ostalim temama oči bi mu bljesnule! O ženama, plemićima, automobilima? Govorio je sa velikom radošću. O napisanim i samo zamišljenim knjigama? Zadovoljstvo je bilo razgovarati!

Imam fantastično pamćenje za patronime i neke dodatne istorijske detalje. Nikada u životu nisam mislio da će to biti korisno.

Ali ovo sjećanje je oraspoložilo Spaskog.

— Kako!- Ja sam nastavio. – Filip Denisovič!

U hodnicima lista “Pravda” sretao sam starog čekistu, koji je nekada bio odgovoran za disidente i ‘podzemne’ borce. Pa, ostalo mi je njegovo ime u sjećanju.

Spaski je pogledao sa tračkom zbunjenosti.

-Da, potvrdio je s blagom strepnjom, kao da je sada 1983. godina -Filip Denisovič.

Govorio je o njemu i došao do drugog.

– Bio je i neki ministar Demičev… Kako se zvao? Stavio je kažiprst na most nosa.

— Pyotr Nilovič! -Rekao sam u istoj sekundi.

– Oh! Tačno! Spaski se obradovao.

Pola sata kasnije, ime „Gribojedov“ iznenada se uvuklo u naš razgovor.

-Bio je ranjen u dvoboju-, rekao je Boris Vasiljevič.

– Dekabrist Jakubovič ga je namjerno ranio u ruku. Gribojedova, koji je u Teheranu raskomadan, kasnije su prepoznali po tom ožiljku – rekao sam.

Ako je led postojao u početku našeg razgovora, sada je potpuno napukao. Čitavo to znanje, koje mi se činilo nekad bezvrijednim, isplatilo se u najneočekivanijem trenutku.

Boris Vasiljevič je prirodni genije. Dovoljno mu je da jednom pročita pjesmu da je zapamti do posljednjeg reda.

Anatolij Karpov i Boris Spaski.

Nevski, 104, stan 2

Kad sam odlazio, shvatio sam da Spaski ne živi ovdje. Njegov svijet je negdje u meni nepoznatim širinama. Ispred njega je kosmos.

Fotografisao sam Borisa Vasiljeviča – činilo se da me gleda, ali nekako kao da gleda kroz mene.

Sjetio sam se kako smo stigli u bolnicu kod divnog sovjetskog fudbalera Olega Kopajeva. Pitali smo nešto kao- da li vam je dosadno? Kopajev se izmoždeno  osmjehnuo. -Imam bogat unutrašnji život. Nije mi dosadno.

Kakav „unutrašnji život“ Spaski ima – bojim se i da zamislim. Kakvi snovi. U koje dubine taj mozak može zaroniti.

– Nedostaje li vam rodni grad?

– Naravno! Ja sam iz Petrograda!

– Zašto kažete „Petrograd“?

— Grad Petra. Volim naziv Petrograd više nego Peterburg ili Lenjingrad. Poslednji put sam došao kući u martu prošle godine. Posjetio sam prijatelje, prisustvovao rođendanskoj zabavi Žoresa Alferova.

– Tu je Vaš dom iz djetinjstva?

– Nevski, 104, stan 2. Komunalni stan. Onda smo prešli u 8. Sovjetski. U vrijeme perestrojke pošao sam tamo. Bio sam užasnut – isti ulaz, isti mirisi, isti pacovi. Od tada nisam bio. Pitam se da li se nešto promijenilo?

– Jednom ste rekli: „Ne volim Moskvu, to je težak grad.“ I sada su takva osjećanja?

– Ne. Samo što je moja majka često ponavljala: „Otišli smo u Moskvu da uhvatimo melanholiju…“ Sama je odgajala troje djece. Otac nas je napustio 1944. godine i zasnovao drugu porodicu. Tokom rata završili smo u Podmoskovlju, selu Sverdlovski. Smjestili smo se u baraku. Kada je postalo posebno teško, moja majka je citirala Nekrasova, kojeg je znala napamet. Još se sjećam tih stihova – o teškoćama života u Rusiji.

-Vaša majka je umrla u 90.-oj godini. Kako je dočekala vaš odlazak u Pariz?

– Rekla je: „Sine, otvori ormar. Šta vidiš?“ – “Tvoja haljina, jakna, spavaćica, cipele…” – “Ovo je sve moje bogatstvo, sine. Ne treba mi ništa drugo.“ I otišao sam u Francusku autom.

— U kojem?

– „Renault-16“. Nisam ga ostavio u Sovjetskom Savezu?! Utovario sam svoje stvari – i krenuo naprijed, kroz Vyborg.

Važno je razumjeti zašto sam otišao. Samo zato što mi je to dalo mogućnost slobodnog izbora turnira. Sportski komitet ih je blokirao. Iako ih putovanja na turnir ne bi koštalo ni kopejke, lične pozivnice su slane na moje ime. Ali činovnici su odgovorali, kažu, Spaski je bolestan, nemojte ga čekati.

– Zašto su to radili?

– Osveta. Možda za Reykjavik. Možda zbog nečeg drugog. Generalno, svega su se sjetili. Kap koja je prelila čašu bila je pljačka.

— U Lenjingradu?

– U Moskvi. Iznajmio sam stan na ‘Autoputu entuzijasta’. Na putu su me dva puta zaustavili, provjeravali dokumenta.

– Saobraćajni policajci?

– U tome se stvar, što nisu oni. Ljudi u civilu. Kad sam se dovezao do kuće, opet su me usporili. Sa mnomu liftu  je bio čovjek. Odmah sam pogodio da je iz „organa“. Zajedno smo ušli u stan. Kada sam vidio da je sve isprevrtano, zbunjenom sam mu ponudio piće. Otišao sam po konjak, ali nisam našao ni bocu.

-Šta su vam sve ukrali?

(uskoro nastavak)

https://www.sport-express.ru/golyshak-vspominaet/reviews/boris-spasskiy-86-let-chempionu-mira-po-shahmatam-golyshak-vspominaet-2032315/

Intervju sa Anishom Girijem: Pobjednik na Tata Steel Mastersu 2023 (3. dio)

SS: Ovo je prvi put da to nije online turnir koji ste pobjedili, a na kojem Magnus takođe igra. To ga čini posebnim, zar ne?

AG: Da, na tom Magnus Carlsen Invitationalu koji je bio veliki onlajn turnir, bilo je isto u smislu da sam ga pobjedio na početku u fazi kvalifikacija. Pobijedio sam u finalu protiv Nepa, uz dosta sreće.Uvijek kažem da nisam dovoljno dobar da pobjedim bez malo sreće. Ali pobjeđujem ako imam malo sreće (smiješi se), uvijek sam to govorio i drago mi je da je i sada uspjelo. Ali ne stidim se toga!

Mali Danny je došao da čestita tati! | Foto: Lennart Ootes/Tata Steel Chess Tournament 2023

SS: Ovo je veoma lijepa slika koja je snimljena juče. Ovo je Danny koji ulazi u novinarsku sobu, imate tada poseban izraz lica. Šta vam je rekao, da li je shvatio da ste osvojili turnir?

AG: Da! Počeo je da ga prati u poslednje vrijeme, jer ima 6 godina i on je u fazi kada djeca zaista postaju svjesna šta se dešava. Bio je fasciniran ovim plasmanom. Postoji ova aplikacija, aplikacija chess24 mislim gdje možete kliknuti na igrače, vidjeti s kim su igrali, vidjeti rezultate, koliko poena, koliko pobjeda i poraza. U jednom trenutku je rekao: „Sjajno, tata, nisi izgubio nijednu partiju, sjajno, baš super!“ On nam je juče u autu pričao o rangiranju, a ja sam se pitao „kako on sve to zna“? On je nekako sve to shvatio i smatra da je zabavno, naravno, sve te stvari. Divno je bilo to vidjeti!

Anish sa svojom prekrasnom porodicom! | Foto: Lennart Ootes / Tata Steel Chess Tournament 2023

SS: Imamo i ovu vrlo lijepu sliku, koju je snimio Lennart. Da li je vaša porodica (Sopiko, Michael i Danny) stigla kada su saznali da ste prvi ili bi svakako došli?

AG: Oni su ionako trebali doći, posebno zato što je Danny želio vidjeti turnir. Želio je da vidi turnir, kako ljudi igraju i to iz blizine. Vikendom je bilo moguće, jer tada nema školu. Oni su svejedno htjeli doći, ali kada su došli ja sam pobjedio partiju i onda smo morali još malo čekati da Jorden odradi svoj posao. Takođe, kasnije su došli i moji roditelji i sestre, tako da je bilo jako lijepo.

SS: Možete li nam reći nešto o Sopikonoj ulozi uopšteno, jer smatram da je ovo prekretnica na vašem šahovskom putu. Šta biste rekli o tome?

AG: Da, naravno da me jako podržava. Kada imate porodicu, pretpostavljam da postoje dva načina podrške. Jedan od načina za podršku je recimo da ste sami, izlazite ili ste u braku, ali nemate porodicu. Supruga vam može ponuditi podršku skoro kao trener. Recimo da ste izgubili lošu partiju, ili šta god da se dešava u šahovskoj karijeri, možete razgovarati o tome sa svojom ženom, ona može da vas podrži. Drugi način podrške, naravno, koji je još teži je da kada imate porodicu, onda imate puno stvari koje morate da uradite. Morate se pobrinuti za djecu, kuću. Ako to morate sami, ili ako biste imali samo polovinu pomoći od svoje žene, onda osim ove šahovske stvari morate raditi i sve druge stvari. Morate oprati veš, otići u supermarket, kupiti namirnice, i sve drugo. Ali isto tako, to je i mentalna stvar. Veoma je važno da znate da je familija u miru i zbrinuta. Ne samo da bukvalno morate ići u supermarket, već je poteškoća I samo pomisao na to.

Dobro, supermarketi su kao šala, ali naravno može biti i ozbiljnijih stvari. Zaista je super što se toliko pobrinula za porodične i kućne stvari, jer bi inače bilo jako teško. Morate već da brinete da o Nodirbeku i prihvaćenom daminom gambitu, a imate obaveze i u svom domu ili porodici, a i djeca plaču jer žele neku igračku, a to je previše. Ima ljudi koji to sve rade, ali tada će dr zs Nodirbeks i prihvaćen Damin gambit slabije pripremiti. Dakle, definitivno, ona nudi veliku podršku u svakom smislu i to je nevjerovatno. Ponekad morate imati sreće u bračnom životu, posebno sa velikom porodicom. Toliko je stvari koje morate uraditi i morate nekako pronaći način da vas dvoje upravljate čitavom ludom kućom.

Anish Giri i Sopiko Guramishvili – moćni par Svjetskog šaha!

SS: To je zadivljujuće! Anish, ovo je nešto o čemu sam takođe razgovarao sa Amrutom dok ste vi igrali. Svi postanu neuredni nakon nekog vremena nakon šest sati igre, ali vi ste imali besprijekornu frizuru!

AG: Mislim da dobar gel za kosu pravi magiju, ova 48-satna zaštita ili kako god kažu. Mislim, neurednost je samo stvar kose, napraviš je ovako i već izgleda kao da bi trebalo da ideš u krevet (smije se).

Anish Giri i njegova besprijekorna frizura! Foto: Lennart Ootes / Tata Steel Chess Tournament 2023

SS: Ali vama se to ne dešava!

AG: Da, učvršćena je, dobar je gel za kosu. Vraća kosu na svoje mjesto i sve je u redu. Inače ću odjednom izgledati kao Carlsen. Izgledaš umorane, onda odeš do ogledala i središ kosu i već izgledaš kao profesionalni šahista.

Svjetski br.1 čestita pobjedniku 85. Tata Steel Mastersa 2023! | Foto: Lennart Ootes / Tata Steel Chess Tournament 2023

SS: Anish, kakav je bio ovaj trenutak? Ovo je jako lijepa fotografija .

AG: Da, nevjerovatno je. Fotografi ponekad snime stvari koje ne postoje (smiješi se). Sjećam se trenutka, čestitao mi je, nije izgledao tako sretno, ali ovdje se čini vrlo velikodušnim! [smijeh] Iskreno, sjećam se tog trenutka, Magnus je bio vrlo ljubazan da mi čestita. Nije izgledalo da mu je uopšte bilo drago, ali mislim da sam mu rekao da se to ne bi dogodilo bez njega. Vjerovatno sam se zato nasmiješio, a možda ga je to na trenutak natjeralo da se nasmije.

SS: Zašto ste to rekli? Ah, zato što ste ga pobjedili, ok, razumijem.

AG: Da, ali isto tako morao sam nešto reći, zar ne? Kada vidite velikog heroja ispred sebe, ne možete samo reći da hoću autogram, morate nešto reći! Ali to je zaista predivna slika, ljepša je slika nego kakva je bila u stvarnosti. Ali možda je zaista bio sretan, jednostavno nisam mogao vjerovati svojim očima.

SS: Znate, bila je jedna slika Višija Ananda u Moskovskom turniru kandidata 2016. Karjakin je pobijedio, a onda mu je Anand ljubazno pružio ruku, kao da je on prošao, sada će Karjakin igrati na Svjetskom prvenstvu.

Turnir kandidata 2016. bio je jedan od prvih turnira koji je ChessBase India prenosila! | Foto: Amruta Mokal

Slične vibracije su bile i ovdje, gdje je Magnus pobijedio prošle godine, a vi ove godine.

(Ovo je samo dio intervjua, oko polovine. Ostatak možete pročitati na engleskom jeziku na linku ispod)

https://wordpress.com/post/sahmatlista.wordpress.com/105368

Intervju sa Anishom Girijem: Pobjednik na Tata Steel Mastersu 2023 (2. dio)

Piše: Sagar Shah

SS: Ali to je divan početak vaše saradnje sa sekundantom, i mislim da će se to definitivno nastaviti jer je ovo veoma važna godina za vas. Igraćete na jako mnogo događaja – u stvari, WR Chess Masters dolazi za 15 dana. Posle toga imate i ciklus kandidata u kojem učestvujete i tako dalje.

AG: Da budem iskren, recimo da ću odigrati otprilike 70 klasičnih partija, a ovdje sam odigrao prvih 13. Bilo da izgubim ili pobijedim u poslednjem kolu ili nešto slično, ja sam to i dalje vidio ovako. Naravno da je sada jako lijepo, ali većinu partija tek trebam da odigram. Naravno, početak godine je bio jako dobar, ali moram reći da je tu i tamo bio neki blagoslov odozgo. Sreća ne traje vječno, pa se nadam da ću to nadoknaditi radom. Nije moguće ostati na ovom nivou, neću pobjeđivati na svim turnirima. Mislim, nisam se preko noći pretvorio u Magnusa Carlsena, nije bilo razloga da se to desi. I dalje je Magnus najbolji igrač na svijetu. Imao sam dobar turnir, ali ono što želim je da pokažem konstantno visok nivo šaha. U redu, možda ću u jednom trenutku imati negdje loš turnir, ali želim i dalje da odigram nekoliko dobrih. Ne očekujem da ću pobijediti sve turnire, ali ne bih bio zadovoljan pobjedom samo na ovom turniru, a da mi čitava godina bude slaba, nije to poenta. Zaista namjeravam, kao što sam planirao prije početka turnira, da pokušam da podignem nivo svoje igre i ostvarim određene ciljeve ove godine.

SS: Anish, odakle ta objektivnost? Jer generalno nakon pobjede na turniru, vi ste i dalje tako izbalansirani!

AG: Mislim da to dolazi iz iskustva. Naročito u mom slučaju, imao sam dosta dobrih i loših rezultata na svim vrstama turnira. Tako da me to drži na zemlji. Sjećam se da je moj veliki rezultat bio Reggio Emilia 2011-12. Ljudi to zaboravljaju, svi zbijaju šale da nikad nisam osvojio nijedan super turnir. Ali, kakvi su članci pisani u to vreme, mnogi se ne sjećaju, ja se sjećam jer sam ih sve čitao. Pisali su da je ovo najmlađi igrač koji je ikada osvojio super-turnir, jedino se može porediti Karpov. To je bila istorijska stvar!

U članku na ChessBaseu, samo ovaj paragraf pokazuje kako je to bila važna vijest da je Anish Giri osvojio turnir Reggio Emilia!

SS: Da li bi to bilo slično kao da je Nodirbek osvojio ovaj turnir, tako nešto?

AG: Bio sam mlađi, imao sam 17 godina! Bio je to zaista istorijski događaj. Imao sam 17 godina, bio sam mlađi od Nodirbeka sada. Bio sam malo stariji od Gukesha sada; Gukesh ima 16 godina. I nisam iz Indije, odakle svi očekuju da se pojavljuju vunderkindi. To su pisali u člancima koji su objavljeni, zaista je izgledalo kao da sam ja budućnost, a budućnost je sada. Stvarno sam tada mislio da ću sve zdrobiti i da me ništa ne može zaustaviti. Dobro sam se zabavljao 2 nedjelje, a onda sam otišao u Wijk Aan Zee. U prvom kolu sam kao što  sam očekivao pobijedio Gelfanda crnim figurama – koji je inače trebao da igra meč za svjetskog šampiona. Shvatate, imao sam 17 godina i pobijedio sam i Gelfanda. Stvarno sam mislio „Ok, ovo je stvarno to, da.“ Onda izgubim partiju, naravno idućeg dana se vratim smatrajući da je taj brzi povratak karakteristika šampiona. Onda izgubim još jednu partiju, u redu, desi se, onda izgubim opet.Pomislim „U redu, ne mogu izgubiti više od 3 partije uzastopno“. Nakon toga gubim još jednu. Tada sam ipak pomislio, hajde da remiziram, probam ali izgubim jos jednu, tako da sam nanizao 5 poraza zaredom. To su stvari koje vas kasnije drže na zemlji!

SS: Da, nije nimalo lako i slažem se sa onim što ste rekli, osoba se izgrađuje kroz prethodna iskustva. Naravno, niste bili kao sada, i malo ljudi je toga svjesno.

SS: Da, nije nimalo lako i slažem se sa onim što ste rekli, osoba se izgrađuje kroz prethodna iskustva. Naravno, niste bili kao sada, i malo ljudi je toga svjesno.

AG: Da, da, ljudi stvarno misle da sam sve partije remizirao čitavo vrijeme, I da sam u nekom trenutku počeo da pobjeđujem i da je to moja životna priča. Zaista nije tako, bio sam poznatiji od svih ovih dječaka, Gukeša i Abdusatorova. Imao sam svoje vrijeme, u jednom trenutku sam bio perspektivniji od svih njih.

Ove riječi napisao je Leonard Barden u Guardianu – budućem kandidatu za svjetsku titulu 2008. godine!

Ali nije bilo lako – dešavali su se neuspjesi i drugi vrhunski igrači vam očitavaju lekcije. Postoji Nemesis kojeg ne možete da savladate – zapravo mi je išlo dobro sa Carlsenom, ali sam gubio sve svoje partije od Kramnika i Aronijana. U nekom trenutku, bilo je godina u kojima bih gubio 4 partije godišnje, ne bih izgubio nijednu drugu partiju, samo 2 od Kramnika i 2 od Aronijana. Ako iz jednačine izbacite Kramnika i Aronijana, imao bih 100 seriju bez poraza. Oni su bili jedini šahisti koji su me stalno tukli. Takođe, kao djetetu, teže vam je da se nosite sa psihologijom. To ste mogli vidjeti i sada kod vunderkinda, vidite da je teško savladati. Jer kao mladiću, teže ti je da se nosiš s tim stvarima. Imao sam dosta iskustva, da tako kažem, ali sada je u Wijk Aan Zee-u je bio definitivno bilo dobro.

SS: Da li biste ovu pobjedu ocijenili kao veću, ili je veća pobjeda bila na turniru Reggio Emilia?

AG: Pa, gledajući unazad, Reggio Emilia nije zaista bila kao što mi se činilo. Mislim, da sam pobjedio sve od tada i postao svjetski prvak sa 19 godina ili slično, tada bi bila prekretnica za mene. Ali gledajući unazad, nakon Reggio Emilia imao sam loš turnir u Wijku, imao sam loše Evropsko prvenstvo, ispao sam iz grupe igrača sa rejtingom 2700. Trebalo mi je još nekoliko mjeseci da se izvučem iz toga, stabilizovao sam se na oko 2700, a onda polako povećavao rejting. Imao sam mnogo dobrih Wijk Aan Zee turnira, mnogo njih, pomogli su mi u raznim trenucima u mojoj karijeri. U jednom trenutku sam ispao iz prvih 10, imao sam veoma težak period u Bilbau. Imao sam loš turnir, izgubio sam od Carlsena prvi put u Bilbau i izgubio sam još nekoliko partija. Mislim da sam nakon nekoliko loših turnira prestao da radim sa svojim trenerom. Nisam znao kako da to riješim i rejting mi je polako padao, a onda sam ispao iz prvih 10. Nakon toga sam nastavio da radim sa Čučelovom, mojim dobrim starim trenerom sa kojim sam dosta radio u prošlosti.

Belgijski velemajstor Vladimir Čučelov je sa Anišem radio mnogo godina – u njegovim dobrim i lošim vremenima!

Imali smo dva perioda kada smo radili – jednom dugi niz godina, pa smo prekinuli, pa opet na godinu i po ili otprilike toliko. Nastavio sam da radim sa njim i imao sam fantastičan povratak u Wijk Aan Zee gdje sam  dijelio prvo mjesto sa Carlsenom, izgubivši u taj-brejku. Bio je to odličan rezultat i vratio me u prvih 10. Imao sam mnogo dobrih rezultata u Wijku, ali naravno u pogledu statusa turnira koji sam osvojio, mislim da je Reggio Emilia imala nešto niži status . To je i zato što je u jednom trenutku tradicija morala da prestane, jer su tamo imali veoma nesretan zemljotres. Više nije bilo moguće organizovati turnir i zato je prestao. Inače bi se nastavilo svake godine, i dalje bi bio redovan turnir poput Norway Chess i Wijk Aan Zee. Ali nekako je prestao i ljudi su zaboravili da postoji. Bio je to, naravno, vrhunski turnir, ali Carlsen je igrao ovdje, a ne u Reggio Emiliji. U to vreme su igrali Morozevič i Ivančuk koji su tada bili veoma dobri. Hikaru i Fabi su ustvari igrali, ali nisu bili tako dobri kao sada. U stvari, Fabi i ja smo bili mladi, a Morozevich, Ivanchuk su bili tada vrhunski šahisti, Morozevich se borio za prvo mjesto. Ali sada kada Carlsen igra i igra se toliko kola, a ovo je tako poznat turnir, vjerovatno najstariji turnir, 85. izdanje. Svakako, ova pobjeda je veoma velika.

Konačni poredak 54. i posljednjeg šahovskog turnira Reggio Emilia | Foto: ChessBase

(Nastaviće se)

https://en.chessbase.com/post/the-anish-giri-interview-winning-tata-steel-masters-2023

Intervju sa Anishom Girijem: Pobjednik na Tata Steel Mastersu 2023 (1. dio)

Piše: Sagar Shah

3.2.2023 – Anish Giri osvojio je Tata Steel Chess Masters 2023 ispred svih najboljih igrača svijeta – Magnusa Carlsena, Wesleya Soa, Ding Lirena, Fabiana Caruane. Igrao je fenomenalan šah tokom čitavog turnira koji je pobjedio sa rejting performansom od 2849, postigavši 8,5/13 i osvojio 16 Elo poena. Anish je bio veoma blizu osvajanja turnira više puta, ali ovo je prvi put da je osvojio trofej na Wijk Aan Zee! Pozvali smo ga na livestream kako bi saznali šta misli o pobjedi na ovom prestižnom turniru. U nastavku pogledajte njegov čitav intervju sa IM Sagar Shahom.

Anish Giri o pobjedi na Tata Steel Chess 2023 | Video: ChessBase India

SS: Ljudi, pridružite mi se i pozdravite čovjeka, mit, legendu, jednog i jedinog Aniša Girija!

AG: Hvala Sagar, hvala mnogo.

SS: Anish, velike čestitke za ovaj nevjerovatan podvig. Kada ste počeli da pobjeđujete u partiji poslednjeg kola protiv Rapporta, mnogo ljudi se pridružilo i bili su sretni od srca. Ali kada su vidjeli vaš intervju, rekli su: „Šta je s Anishom? On ne izgleda sretno u ovom videu!“ Bili ste tako mirni.

AG: Da, mislim da sam bio, ne znam. Teško mi je bilo je nekako izraziti ili možda čak osjetiti emocije u vezi ovoga. Jer znate, uvijek vam govorim da me nije bilo toliko briga. Takođe ne brinem mnogo o tome da neću pobijediti turnir, to funkcioniše i na drugi način, nažalost (smijeh).

Ko bi pomislio po Anishevom izrazu lica da je upravo osvojio Tata Steel Masters? | Foto: Intervju nakon partije sa Anishom Girijem

SS: Ove emocije koje pokazujete, da li su  istinite? Ili ste rekli „O moj Bože, osvojio sam ovaj turnir“. Da li je ono što ste pokazali bilo sve što ste osjećali?

AG: Definitivno, da. Mislim, volio bih da mogu pokazati nešto bolje. Nisam imao ništa pripremljeno za taj intervju, bilo je tako neočekivano i da ću pobijediti. Naravno, čitav turnir sam igrao jako dobro. Imao sam odličnu partiju sa Gukeshom, odličnu partiju sa Magnusom, naravno da sam mislio da stvari izgledaju stvarno dobro. Ali znao sam da će biti teško, jer sam znao da 2 pobjede nisu ni blizu dovoljne. Moram da dobijem još barem par partija, a bilo je nejasno odakle će doći poeni. Propustio sam neke šanse protiv Arjuna, meni se to dešava često, kao i svim igračima, i to nije dobro. Iako sam imao sreće protiv Dinga, imao sam ovu ključnu partiju protiv Nodirbeka sa bijelim figurama. Ne samo da nisam pobijedio, nego nisam ni bio blizu pobjede. Otvaranje nikako nije dobro prošlo, a on me potpuno neutralisao. Imao sam priliku u jednom trenutku, ali on je odmah pronašao odbranu. Nakon toga sam mislio da šanse nisu tako velike. Do kraja su bila još 2 kola, već sam igrao sa Nodirbekom i imam pola poena manje od njega. Ako ništa drugo, mislio sam, to će biti taj-brejk. Nisam mogao da previdim da će se ovo desiti, pa mislim da nisam bio toliko spreman za to. Inače bih bio spremniji i pripremio bih neki skok od radosti ili tako nešto (smijeh).

Anish Giri je završio na pola poena ispred Abdusattorova i Carlsena | Foto: Službeni web sajt

Snimanje selfija za blog nakon pobjede na turniru –  Anish Giri  Foto: Lennart Ootes/Tata Steel Chess Tournament 2023

SS: Ali sada ste spremni, prošlo je 12 sati!

AG (smijeh): Ali bio sam jako zauzet Sagar. Spavao sam, a onda sam morao sina dovesti u školu. Jutro je bilo veoma naporno, još nisam spreman.

Zbog toga se Anish Giri naziva porodičnim čovjekom! | Fotografija: Abhyudaya Ram

SS: Ljudi, ovo je savršen primjer porodičnog čovjeka. Pobjeđuje Tata Steel Chess, a sledećeg dana mora otići i odvesti sina u školu. Ali Anish, bilo je fenomenalno. Bilo je jedno pitanje koje su mnogi ljudi postavljali, otkriveno je na Podcastu Chicken Chess Cluba da Jan Gustafsson radi s vama kao vaš novi sekundant. Koliko je to bilo značajno i koliko biste to pripisali svojoj pobjedi na turniru?

AG: Pa, ta činjenica je bila poznata negdje oko početka Wijk Aan Zee-a, jer sam ga tamo doveo kao svog sekundanta, a nisam ga prkrivao kao što neki drugi kriju sekundante. Moji protivnici tamo su znali da je Jan moj trener, ali u jednom trenutku se to zvanično pojavilo valjda u tom podcastu. Mislim, to je mogao bilo ko da objavi, ali to se dogodilo ovako. Već dugi niz godina, moj glavni trener Erwin L’Ami kojeg dobro poznajete, mnogo godina učestvuje u Challengers grupi. Ne može da kombinuje da sam igra i da bude moj trener. Uvijek sam imao različite sekundante na Tata Steel turniru, ali za ovu godinu smatrao sam da je pravo vreme da isprobam rad sa Janom. Radim sa puno mladih igrača i novih ljudi, daju mi novi pogled na stvari. Ali kada imate sekundanta, obično više volim nekoga ko je iskusan, nekoga ko zna pripreme koje idu uz ove događaje. Kada sam tražio na duže vrijeme sekundanta osim Ervina, postojala je vrlo ograničena lista ljudi. Prestar sam da uzmem nekog neiskusnog i čekam da stekne iskustvo, moram da odmah imam sekundanta. Dakle, razmatrao sam ljude koji su ranije radili na najvišem nivou. Izbor je zapravo prilično ograničen, i srećom Jan je bio jedan od ljudi koji su mi pali na pamet. S njim sam u dobrim odnosima, i to sam uspio zato što je Carlsen objavio da neće da se bori za titulu svjetskog šampiona, a Jan bio kao njegov pomoćnik uključen u prethodne mečeve. Koliko ja znam, nije bio stalni trener ili nešto slično, ali je bio uključen u pripreme za mečeve. Mislio sam da provjerim sa njim kakva je situacija nakon što se meč više nije planirao. Mislim da je prošlo više od godinu dana od meča, a on više neće raditi sa Carlsenom. U prošlosti je takođe radio sa Janom Smetsom, Loekom Van Welyjem i nekoliko puta je igrao u Wijk Aan Zeeju. On je jedan od najiskusnijih trenera i sekundanata.

Njemački velemajstor Jan Gustafsson jedan je od najboljih trenera/sekundanata za svjetsku elitu! | Foto: Georgios Souleidis

Ima još nekih sjajnih trenera i sekundanata koji mi padaju na pamet koji imaju iskustvo – na primjer, radio sam sa Vladimirom Čučelovom. Takođe, ljudi koji su radili za Carlsena i Ananda na mečevima bili su odlični treneri, kao što su Kasimdzhanov, Wojtzhachek, Surya Sekhar Ganguly. Ovi sekundanti koji su prošli mečeve za svjetskog šampiona ili barem mečeve kandidata, znaju dubinu do koje igrači moraju biti spremni. To je veoma važno! Znate, kada sam bio klinac, mislio sam da sam bio jako dobro pripremljen, a onda me je Vishy Anand pozvao u svoj kamp na Svjetsko prvenstvo 2008. godine.

Vishy Anand je neko koga je Anish uvijek mnogo poštovao i u koga se ugledao!

Imao sam 15 godina, radio sam veoma naporno – ne znam kako  je Viši radio [smije se], ali sam zaista naporno radio sa svojim trenerom. Kupio sam dobar laptop, dualcore, Quadcore, ne znam šta sam tačno kupio. Sve sam znao, a Grunfeld je bio moja specijalnost, posebno Be3 u Grunfeldu je bila moja specijalnost. Tako da sam bio spreman da iznenadim Vishyja i igram jedan od svojih noviteta. Vishy počinje da razmišlja, odigraneki potez, i ja gubim partiju. Provjeravam svoj kompjuter, kompjuter prelazi od ocjene sa boljeg za bijelog, i mijenja se na minus, na bolju ocjenu za crnog. Pomislim „Okej, sjajno“, onda pokušam drugu ideju, desi se ista stvar. Opet druga ideja, ista stvar se dešava. Nema toga što nisam igrao, ali on je sve to znao, sve je bilo slabo. Za pola dana odigrali smo 5 partija sve u mom Be3 Grunfeldu, sve ih je uništio. Shvatio sam da možda nisam tako dobro pripremljen, nisam bio toliko marljiv u pripremama. Često mislite da ste dobro pripremljeni, jer poznajete samo sebe. To je slučaj i sa mnogim mladim sekundantima, misle da su jako dobri i jako dobro pripremljeni. Šalju vam fajlove, vidite te fajlove, vidite da su pokušali, ali to je samo početak. Ljudi poput Jana Gustafsona, oni tačno znaju kakva je vrhunska šahovska priprema, i zato mislim da je za mene važno raditi sa takvim ljudima.

Ali naravno, kao što sam rekao, radim i sa dosta mladih igrača, što mi daje mnogo različitih ideja. To je zapravo veoma važno jer me takođe inspiriše. Budući da su šahisti često zaglavljeni u svom vrhunskom šahovskom balonu, npr. duboka analiza do 40. poteza završava se čitavo vrijeme remijem. Misliš da je sve to gotovo, a onda neki mali klinac kaže u redu, ja ću ti oboriti analizu ovim potezom, i ti gubiš. Onda shvatiš dobro, da si preduboko u svom balonu. Ponekad morate skočiti iz dubine analitičkog okeana, i samo izaći na površinu i shvatiti da ne možete igrati savršen šah, već možete previdjeti topa u dva poteza.

(Nastaviće se)

https://en.chessbase.com/post/the-anish-giri-interview-winning-tata-steel-masters-2023

“Zašto bi sportista rođen u određenoj zemlji bio odgovoran za političke odluke?” Mišljenje najjačeg španskog šahiste

Piše: Timur Ganeev, Dopisnik „SE“

Francisco Vallejo. Fotografija Fedor Uspenski, „SE“

Francisco Vallejo – o meču Nepomniachtchija i Lirena, Carlsenovoj slobodi i „WC skandalu“.

Francisco Vallejo je već 20 godina član svjetske šahovske elite. Pobjedio je Deep Blue Junior, nastavak verzije IBM-ovog superkompjutera koji je pobjedio Garija Kasparova, osvajao nagrade na super turnirima, pobjedio Veselina Topalova u Linaresu, a zatim je neko vreme postao trener legendarnog Bugarina. Španac je pomogao Topalovu da se pripremi za šampionski meč 2006. sa Vladimirom Kramnikom, koji je trebalo da ujedini svjetski šah, ali je zamalo doveo do njihovog potpunog razlaza.

“SE” je uspio da razgovara sa Vallejom tokom njegove posjete Moskvi na turniru “Chess Stars 2023”, gdje je 32. igrač sa FIDE rejtingom nastupio neuspješno, ali je istovremeno ostao odlično raspoložen i detaljno odgovarao na naša pitanja.

Vladislav Artemiev i Francisco Vallejo. Fotografija Fedor Uspenski, „SE“

Abdusatorov bi se mogao boriti za pobjedu na turniru kandidata 2024. godine

— Po drugi put učestvujete na turniru “Šahovske zvijezde”. Kakvi su Vaši utisci, Vaše mišljenje o nivou organizacije?

Francisco Vallejo – Sve je super. Sjajne ceremonije otvaranja i zatvaranja, velelepni hotel, udobna sala za igru sa gledaocima, mnogo djece koja su htjela da se slikaju i dobiju autograme od velemajstora. Zaista smo se osjećali kao zvijezde na ovom turniru. Prvi turnir je održan na najvišem nivou, a na drugom su organizatori napravili još jedan korak naprijed. To je za svaku pohvalu. Svakako, ovo je jedan od najboljih turnira što se tiče organizacije, na kojem sam imao priliku da učestvujem. A konkurencija je bila veoma ozbiljna.

– Šta možete reći o pobjedi 17-godišnjeg Raunaka Sadhvanija u rapidu i ukupno trećem mjestu? Da li je on zaista jedan od najjačih igrača nove generacije?

Francisco Vallejo – Bez sumnje. Šahovski svijet već duže vrijeme raspravlja o njegovom uspjehu. Prošle godine je odlično igrao na Svjetskoj šahovskoj olimpijadi, a prethodno je pokazao dobre rezultate na internetu. Znam da Raunak mnogo igra šah i da svoju karijeru shvata veoma ozbiljno. Ima sve uslove da bude u prvih 10 za par godina. Ako sve ide po planu, onda težite da postignete više.

– Koje od mladih talenata možemo izdvojiti? Erigaysi, Abdusattorov, Firouzja, Keymer, Sarin, Pragnananda, Gukesh, Niemann…

Francisco Vallejo – Veoma je teško odgovoriti na ovo pitanje. U njihovim godinama veoma je važno pronaći stabilnost. Često mladi igrači odigraju jedan turnir na vrhunskom nivou, ali na sledećem idu u minus. Nedavno je Firouzja pokazao takvu stabilnost. Alireza je dostigao rejting od 2800, što je pokazatelj već etabliranih vrhunskih igrača. Ali onda je bezuspješno igrao na turniru kandidata i nekako je nestao sa scene. Počeo je da preskače turnire. Nadajmo se da će se nakon ove pauze vratiti još jači. Iranac je originalan šahista. Zvijezda Abdusatorova zasjala je prije nekoliko godina, a 2021. je postao prilično stabilan. U tome je već pokazao vrlo jak rezultat u Wijk aan Zeeju, uključujući i pobjedu nad Carlsenom. On je svakako veoma talentovan i prilično sposoban da se izbori za pobjedu na Turniru kandidata 2024. Ako stigne do tamo. Pa, ne treba zaboraviti ni generaciju mladih igrača iz Indije. Svi su vrlo jaki, uključujući i klasike. Generalno, vrlo je zanimljivo pratiti ko će od njih na kraju uspjeti da se učvrsti u vrhu. Lično mi je jako drago što se u šahu pojavilo toliko novih talenata.

– Istovremeno, Fabiano Caruana je rekao da je malo vjerovatno da će se neko od njih ozbiljno boriti za šahovsku krunu.

Francisco Vallejo – Vidjećemo. Zašto ne? Na Turniru kandidata 2024. vjerovatno ćemo vidjeti mnogo novih lica. Mislim da će dvoje ili troje ljudi koje ste naveli biti među prvih 8. I ne bih isključio da Abdusatorov ili Vidit tu neće moći da zauzmu prvo mjesto. To je kao u fudbalu – svakih 10-15 godina pojavi se nekoliko superzvijezda, koje dugo dominiraju, pomažući svojim timovima da osvoje titule. Isto je i u šahu. Slažem se da su u istoriji naše igre za šampionski meč mnogi bili bliži tridesetoj, ali zašto novi vunderkindi ne promijene ovaj trend?

– Igrali ste protiv pet svjetskih prvaka u Štajnicovom nizu: Karpova, Kasparova, Kramnika, Ananda, Karlsena. Šta mislite ko je najjači?

Francisco Vallejo – Kako se oni mogu porediti? Ako po rejtingu, onda je najjači Magnus. I on je zaista osoba koja je uradila i radi mnogo za popularnost šaha u čitavom svijetu. Ali drugi svjetski prvaci u najboljim godinama igrali su na nedostižnom nivou. Pokazali pravi šou, pomogli sportu da se razvije. Istovremeno, niko u svijetu do sada nije dostigao nivo kompjuterskih šahovskih mašina. To je ljepota naše igre da se granice savršenstva ne mogu dostići.

Veselin Topalov i Vladimir Kramnik. Fotografija: Evgeny Atarov

Volio bih da pogledam film o meču Kramnik-Topalov

-Prošle godine ste napunili 40 godina. Kako se motivišete da ostanete u šahu?

Francisco Vallejo -To je ljubav za čitav život. Moja profesija i poziv. Osjećam da i dalje želim da se takmičim, tražim nove ideje, igram šah svaki dan. Prije nekih sedam godina imao sam period kada sam se umorio od šaha, ali taj period nije dugo trajao.

— Sa Aleksejem Širovom ste dvojica najpoznatijih španskih šahista. Da li ste morali da radite još nešto osim šaha? Govorim o nekom drugom poslu, kao, na primjer, fudbalskog sudije?

Francisco Vallejo – Ne. Šah je oduvijek bio moje glavno zanimanje. Igranje, da budem sekundant, trener.

— Imate li sada učenika među elitnim velemajstorima?

Francisco Vallejo – Nemam sada.

— Bili ste trener Topalova kada je u Elisti bilo čuveno ujedinjenje titule između Vladimira Kramnika i Veselina Topalova. Kakva su vaša sjećanja na taj događaj?

— Naporno sam radio, tražio dobre ideje koje bi omogućile Veselinu da pobijedi. Bilo je to zanimljivo iskustvo koje mi je pomoglo u profesionalnoj karijeri, negdje čak i omogućilo da poboljšam svoj nivo. Osim toga, bilo je zanimljivo pratiti šampionski meč iznutra, osjetiti njegov duh, emocije učesnika, bolje razumijeti mentalitet šampiona. Svako dijete koje igra šah sanja da učestvuje u jednoj ili drugoj ulozi u meču za krunu. Drago mi je da sam to uspio.

– Mislite li da je zbog ‘toalet skandala’ ovo jedan od najskandaloznijih mečeva u istoriji?

Francisco Vallejo -Pokušaću to opisati. U jednom trenutku između ekipa šahista došlo je do potpunog razdora. Prijateljski kontakt s poštovanjem zamijenjen je mržnjom. Pored toga, obe strane su samo potpirivale ovu priču, nisu jedna drugoj činile ustupke. Međutim, ja lično nemam nikakve veze sa ovom pričom. To nisu moji problemi. Fokusirao sam se na potpuno druge stvari. Na primjer, raditi na pripremi otvaranja, pronaći Vladimirove slabe tačke. Mislim da sam izvršio ovaj zadatak. Mislim da Silvio Danailov (menadžer Topalova) može da napiše memoare o ovom meču. On je možda bio glavni protagonista ovih obračuna.

– Da li je Veselin po talentu zaslužio da postane svetski šampion?

Francisco Vallejo – Naravno. Kada se Kasparov povukao, Topalov je dugo imao najviši rejting na svijetu. Bio je veoma stabilan, ubjedljivo osvajao super turnire, postao je FIDE prvak svijeta. Odigrali smo dosta partija, a on je u nekim trenucima igrao i bio psihički spreman da se popne na sam vrh. Ali taj poraz od Kramnika jako se odrazio na njega. Počeo je da posvećuje više vremena porodici, postao je manje fanatičan prema šahu.

— Mislite li da bi bilo zanimljivo napraviti film o  meču Kramnika i Topalova?

Francisco Vallejo – Volio bih da vidim ovaj film. Mogao bih čak i da pomognem u odabiru glumaca za glavne uloge (smijeh). Ozbiljno, ovo bi zaista bila zanimljiva priča za široku publiku. Ipak, bilo je dosta čudnih stvari oko meča.

-Koji je vaš omiljeni film o šahu?

Francisco Vallejo — Veliki sam obožavatelj Bobija Fišera. Gledao sam sve filmove o njemu. I igrane i dokumentarne. Postoji nekoliko drugih španskih filmova o šahu koji su vrijedni, ali nisam siguran da li se mogu naći u javnom domenu. Ako govorimo o najvažnijem filmu, onda ću izdvojiti „Damin gambit„. Ova serija je izazvala interesovanje za šah širom sveta. Po mom mišljenju, sve je savršeno. I zaplet, i šahovske partije, koje su zaista profesionalno razrađene.

Ian Nepomniachtchi. Foto: Global Look Press

Mislim da će se sudbina meča između Nepomniachtchija i Lirena odlučiti u doigravanju

— Šta mislite o meču između Nepomniachtchija i Ding Lirena. Ko je favorit?

Francisco Vallejo – Nema favorita. Obično smo navikli da je Magnus favorit svih turnira, svih mečeva za krunu. Ovog puta situacija je drugačija. Oba velemajstora će biti pod velikim pritiskom, pa je malo vjerovatno da će rizikovati. Mislim da ćemo gledati tvrd meč, čija će sudbina biti odlučena u tie-breaku.

–Hoće li Nepomniachtchi imati više šansi u rapid i blitz partijama?

Francisco Vallejo – Mislim da hoće. Veoma je dobar u šahu po brzoj kontroli.

-Da li će se Carlsen vratiti u šampionski ciklus?

Francisco Vallejo – Da budem iskren, za mene je veliko iznenađenje što je odbio da igra meč za svjetsku titulu. Ovo je odluka koja mu je očigledno omogućila da se osjeća slobodnim. Da se riješi obaveze svake dvije godine po pola godine da se priprema za meč, za konkretnog protivnika. Sada može da igra iz zabave. Uglavnom u brzopoteznom šahu, da pravi svoje onlajn turnire, na koje poziva one sa kojima je zainteresovan da igra. Iskreno, ne razumijem, ali ako je Magnusu bolje ovako, onda je ovo za njega pravi izbor. Hoće li biti motivisan da se vrati? Mislim da je umoran od partija po klasičnoj kontroli. Turnir u Wijk an Zee-u je to još jednom dokazao.

— Šta mislite o sukobu između Magnusa i Hansa Niemanna? Da li takvi trenuci pomažu popularizaciji šaha u svijetu?

Francisco Vallejo – Iako je ovo skandal, svi mediji su pisali o tome. Dakle, možda će ovo privući novu publiku u šah. Ali važno je razumjeti kako će se ova priča završiti. Hoće li Magnus igrati s Niemannom sledeći put ili će opet ignorisati igru? Hoće li drugi šahisti koji su javno podržavali Carlsena slijediti njegov primjer? Blokiranje njegovog Chess.com naloga. Mislim da je ovo generalno loša priča za sve njene učesnike.

– Ruski šahisti su praktično prestali da dobijaju pozive na velike turnire, igraju pod zastavom FIDE. U mnogim drugim sportovima ruskim sportistima je potpuno zabranjeno učešće na međunarodnim turnirima. Šta mislite o otkazivanjima ruskim sportistima?

Francisco Vallejo — Ne razumijem zašto bi osoba rođena u ovoj ili onoj zemlji trebala biti odgovorna za određene političke odluke. Svi smo mi sportisti! Na primjer, došao sam da igram u Rusiju. Sama ta činjenica ništa ne znači. To znači da volim šah i odlučio sam da igram na jednom divnom turniru. To ne znači da podržavam Španiju, Rusiju ili Kanadu. Za mene lično mjesto održavanja turnira i podrška politici ove zemlje nisu ni na koji način povezani. Divno je što je sport odvojen od politike, što je samo po sebi veoma teško. Svako želi da miješa sve komponente našeg života. Veoma me rastužuje što se sportisti suočavaju sa takvim stvarima. Ponekad doživljavamo svojevrsne psihološke komplekse. Ponekad nam kažu da su neka rješenja vrlo jednostavna, a problemi koji se javljaju manji. Ponekad čak: „Ova osoba je veoma loša ili čak zla.“ Ove radnje i izjave daleko su od najjednostavnijih. Za mene prisustvo ruskog, španskog ili iranskog pasoša ne znači ništa. To ne znači da podržavate ili ste, obrnuto, protiv bilo kakvog djelovanja države. Ono što je najvažnije je put kojim idemo u našim životima. Na primjer, ako se novinar drži neke ideologije, on treba ipak i dalje dobro da radi svoj posao. Vaša ideologija može biti bilo koja, ali glavno je kako radite svoj posao. Svijet je veoma velik i raznovrstan, moramo poštovati jedni druge.

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/kto-takoy-fransisko-valeho-i-pochemu-ispanskiy-shahmatist-igraet-v-rossii-nesmotrya-na-sankcii-intervyu-2031633/

“AZIJSKI ŠAH JE NA PUTU DA NADMAŠI EVROPSKI ŠAH. RUSIJA ŽELI DA PREĐE TAMO.” INTERVJU VLADISLAVA ARTEMJEVA

Piše: Artyom Andriyanov

1.februar 2023.

Ruski velemajstor Vladislav Artemjev govori o svom nastupu na turniru Chess Stars 2023, šansama Jana Nepomnjačija u meču sa Ding Lirenom, kao i o svojoj ljubavi prema boksu i ruskoj šansoni.

Nedavno je u Moskvi završen turnir Chess Stars 2023, na kojem su učestvovali vrhunski igrači iz različitih zemalja. Jedan od njih je 24-godišnji velemajstor Vladislav Artemjev, koji je, prema rezultatima takmičenja, postao treći u brzom i blic šahu.

Dopisnik Match TV-a ga je kontaktirao i pričao o njegovom nastupu na turniru, ambicijama, snazi ​​Magnusa Carlsena, predstojećem meču za titulu svjetskog prvaka i izgledima za ruski šah sa mogućim prelaskom u Aziju.

— Kakvi su vaši utisci sa turnira “Šahovske zvijezde 2023”?

Vladislav Artemjev – Prije svega želim da napomenem da se ovdje okupila jaka postava učesnika. Lijepo je učestvovati na ovakvom turniru. Osim toga, ne može se ne pomenuti  visok nivo organizacije turnira. Po meni je sve na visokom nivou.

Što se tiče moje igre, zauzeo sam treće mjesto u brzom šahu. Nažalost, izgubio sam jednu partiju, zbog čega više nisam mogao da postignem. U blicu sam takođe bio treći, iako sam smatrao da sam mogao da nastupim i malo uspješnije. Ali generalno nije loše. Generalno, prilično pozitivno ocjenjujem konačni rezultat. Nadam se da ću uspjeti još više na sledećim turnirima.

Vladislav Artemjev / Foto: © RIA Novosti / Alexey Maishev

— Koliko je ovaj turnir važan za ruski šah?

Vladislav Artemjev — Čini mi se da je njegov značaj prilično veliki, jer je sada ruskim šahistima problematično da igraju u drugim zemljama, na međunarodnim turnirima. Tako da je održavanje ovakvih takmičenja u Rusiji veliki korak u smislu treninga i prakse. Vodeći domaći velemajstori imaju dodatnu priliku da se takmiče jedni sa drugima, ali i sa predstavnicima drugih zemalja. Ipak, došli su nam igrači iz Indije, Španije. To je vrlo lijepo.

Osim toga, uz turnir za odrasle, tu su i takmičenja među djecom. Sve se to odvija u jednoj zgradi. Neka se događaji odvijaju u različito vrijeme, ali djeca imaju priliku da vide svoje omiljene šahiste. Mislim da je to velika stvar za njih.

— Smatraju vas specijalistom u oblasti brzog šaha, u blicu. Vašu igru ​​hvale mnogi eminentni igrači, poput Vladimira Kramnika. Iskreno, da li je to laskavo?

Vladislav Artemjev – Ipak, ne igram po prvi put. U proteklom periodu moje karijere bilo je dosta izjava upućenih meni, pozitivnih i negativnih. Već mirno reagujem na to. Jasno, drago mi je ako šahista Kramnikovog nivoa kaže nešto pozitivno o meni. Međutim, ja to ne uzimam zdravo za gotovo. Ovo je normalna pojava. Možda postoje različita mišljenja, svi ljudi su različiti. Tako da je procjena određenog igrača ponekad subjektivna. Ali hvala Vladimiru na lijepim riječima!

– Rekli ste da vam je na prošlom turniru bilo najzanimljivije igrati s njim, a na ovom?

Vladislav Artemjev — Još prije početka Chess Stars 2023, želio sam da upoznam Bibisaru Assaubayeva za tablom. Ipak, već sam igrao sa ostalim učesnicima, a prvi put sam igrao sa njom. Iskreno govoreći, za mene je bilo izvjesno iznenađenje što je naša partija brzog šaha bila tako tvrda. Rekao bih da ima prilično dobar nivo. Možda čak i blizu muškog velemajstora. Da, znao sam da je dvostruka svjetska prvakinja u blicu, obećavala je, ali sam iz nekog razloga mislio da je slabija. Pokazalo se da igra jako dobro. Bibisara je ovdje čak i Sergeja Karyakina, Sanana Syugirova pobijedila.

Bibisara Assaubaeva / Foto: © RIA Novosti / Alexey Maishev

– S obzirom na napredak ženskog šaha, mislite li da ćemo u skorijoj budućnosti vidjeti kako se ljepši pol takmiči za mušku šahovsku krunu?

Vladislav Artemjev – Siguran sam da u određenom scenariju žene mogu ući u prvih 50 na listi muškog rejtinga ako puno vježbaju i treniraju. Top 30, sumnjam. Ipak, postoji određena specifičnost, teško je izdržati takvo opterećenje, po mom mišljenju.

-Imate li neke principijele rivale – možda želite da pobijedite one sa kojima dobro komunicirate, ili obrnuto?

Vladislav Artemjev – Obično sa onim ljudima sa kojima se družite, jednostavno ne želite da se sastajete na turnirima. Barem je tako kod mene. I tako, svi jaki šahisti su glavni rivali. Uvijek je zanimljivo igrati protiv Carlsena, a protiv Kramnika na prošlom turniru “Šahovske zvijezde”… Ipak, ovo su vrhunski igrači u svjetskom šahu. Jasno je da je i sa Grischukom i Karjakinom zanimljivo testirati svoju snagu.

– Kako rezultatski ocjenjujete prošlu sezonu? Vladislav Artemjev -Mislim da je 2022. bila generalno pozitivna za mene. Postao sam državni prvak u brzopoteznom šahu, zauzeo drugo mjesto u višoj ligi ruskog prvenstva, osvojio festival Moscow Open, Turnire zvijezda u Moskvi. Tako da je bilo dobrih rezultata. I na Svjetskom prvenstvu u blitzu i rapidu u Kazahstanu sam uspio da nastupim normalno.

– Postoji li neki glavni cilj ove sezone da se možete interno pohvaliti ako ga ostvarite?

Vladislav Artemjev — Biću srećan ako osvojim tri ili četiri jaka turnira. Takođe bi mi bilo veoma interesantno da igram na prvenstvu Azije i da ga osvojim ako FSR ipak tamo pređe. Konkurencija je velika i bilo bi zanimljivo nastupiti tamo.

– Šta mislite o razgovorima o mogućoj tranziciji u Aziju?

Vladislav Artemjev — Lično na to gledam pozitivno. Sada je veoma teška situacija u svijetu, i ne mislim da će u bliskoj budućnosti biti moguće stalno nastupati u Evropi. U najmanju ruku, uvijek će biti problema sa vizama, logistikom, otkazivanjem poziva na turnire… Objektivno, sada je poželjno preseliti se u Aziju. Ovo je još bolje za mlade šahiste. Ipak, kad si mlad, svaka godina je bitna – sa 15-16 godina čovjek treba stalno da  igra. Osim toga, u Aziji postoji visok nivo konkurencije.

– Dakle, u šahu će takva tranzicija biti korak naprijed?

Vladislav Artemjev – U principu da. U poslednjih pet-šest godina azijski šah je počeo da nadmašuje evropski šah po nivou. Ovo je objektivno. Predstavnici Indije, Uzbekistana, Kine, Irana i drugih zemalja su veoma jaki. Apsolutno sam siguran da ako održimo hipotetički meč između Evrope i Azije, Azija će pobijediti. I to veoma ubjedljivo.

— A zašto mislite da će logistika na azijskom nivou biti zgodnija? Međutim, avio karte su prilično visoke.

Vladislav Artemjev — Neće biti problema sa vizama na mjestima gdje se održavaju turniri. Na primjer, u UAE, Uzbekistanu, Kazahstanu, Azerbejdžanu to uopšte nije potrebno. Za tu cijenu, mislim da se zaista ne isplati. Ipak, skočili su i troškovi letova za Evropu, do nekih destinacija čak i dva puta. U tom smislu, sve je uporedivo.

– Kada idete na turnir, da li organizator takmičenja najčešće plaća put?

Vladislav Artemjev — Obično sve zavisi od nivoa šahista i samih takmičenja. Ako je ovo neka vrsta statusno zatvorenog turnira, onda, po pravilu, organizator snosi sve ili skoro sve troškove. Smještaj, ishrana, letovi, razni sastanci. Istovremeno, ako igrač želi sa sobom da povede  nekoga iz svog tima, na primjer, trenera, onda on sam snosi sve troškove za njega. Na turnirima nižeg nivoa uslovi su ponekad lošiji. Ponekad organizator pokriva troškove samo djelomično.

– Ako ocjenjujete svoj nivo, da li vam  organizator češće pokriva troškove? Vladislav Artemjev – Da, skoro uvek imam plaćen kompletan trošak kod organizatora. Čak i ako na nekom turniru domaćin ne nadoknadi sve troškove, onda me podržava Šahovski

savez Tatarstana. Ako je potrebno, spremni su da pomognu oko plaćanja karata i smještaja. Hvala im!

— Ne tako davno živite u Kazanju. Kako vam se sviđa sam grad?

Vladislav Artemjev -On je divan u svakom pogledu. Prilično razvijen. Za mene je geografski veoma zgodan. Let do Moskve traje samo sat i po, a postoje i direktni letovi za mnoge zemlje. Zaista mi se sviđa Kazanj, preporučujem svima da ga posjete.

– Već ste danas pomenuli Carlsena, kojeg ste savladali na Svjetskom prvenstvu u rapidu. Koje emocije nastaju kada pobijedite velemajstora ovog nivoa?

Vladislav Artemjev – Prvi put sam ga pobijedio uživo. Prije toga bilo je samo nekoliko remija i poraza. Iako u online takmičenju, nekako sam ga pobijedio u meču od četiri partije. U cjelini, Magnus se prirodno izdvaja od svih ostalih šahista. Veoma ga je teško pobjediti. Imao sam mnogo situacija u partijama s njim, kada sam imao superiornu  poziciju, pa čak i dobijenu, ali je jako teško dokrajčiti takvog majstora. Nivo otpora je visok i uvijek morate igrati do kraja.

– A kako objasniti zašto je Norvežanin toliko superioran u odnosu na sve rivale – misli nekoliko poteza dalje od ostalih?

Vladislav Artemjev – Ne, ne bih rekao. Što se tiče računanja varijanti, Magnus možda nije  najjači na svijetu. Dobro računa, ali Karuana i niz drugih mladih velemajstora nisu inferiorniji od njega u proračunu varijanti. Kada je u pitanju Magnusova snaga, postoji mnogo faktora koji se spajaju. Čini mi se veoma važnim da je veoma izdržljiv. Prirodno zdrav, a ovo je važan trenutak na distanci – u dugim mečevima. Plus, šahovske sposobnosti su mu veoma visoke, talenat. Pa, on ima veliku podršku od malih nogu: i trenersku i finansijsku. Sveukupnost svega ga je učinila takvim.

– Žalosno što će meč za krunu biti bez njega?

Vladislav Artemjev -Zapravo, da, postoji. Uz dužno poštovanje prema ostalim šahistima, meč bez Magnusa je malo drugačiji. U medijskoj komponenti meč za titulu prvaka svijeta očigledno će mnogo izgubiti. Ipak, Carlsen dominira već toliko godina, sponzori i gledaoci su voljni da krenu za njim… Istovremeno sam saosećajao s njegovom odlukom. Jako je teško motivisati se toliko godina, boriti se za titulu. Mislim da je samo odlučio da malo predahne. Možda će se vratiti.

– Pošto ne isključujete njegov povratak, mislite li da će ipak pristati da igra sa Nepomniachtchijem ako postane šampion?

Vladislav Artemjev – U svakom slučaju, Norvežanin može da se vrati, bez obzira ko pobjedi. Jedino što će vjerovatno morati da se kvalifikuje za ovaj meč, najverovatnije. Takmičiti se na turniru kandidata, pobjediti ga. Jasno je da je sposoban, ali postavlja se pitanje da li će imati želju da učestvuje, da li će biti dovoljno motivacije. Međutim, po određenom scenariju moguć je povratak u mečeve za titulu.

– Kakve su šanse Jana u meču sa Lirenom?

Vladislav Artemjev — Jasno je da se susreću dva veoma jaka šahista. Prema rejtingu, odmah iza Carlsena – drugo i treće mjesto. Mislim da su šanse 50 prema 50. Ipak, klasa je uporediva. U nekim komponentama bolji je jedan šahista, u drugim drugi. Čini mi se da će se sve odlučiti u prvih pet-šest partija. Oba igrača su veoma emotivna. Ko bude bolje odigrao prve partije biće favorit dalje.

– Da li će Nepomniachtchi imati koristi od činjenice da će se meč održati u Kazahstanu?

Vladislav Artemjev – Izbor Kazahstana kao mjesta održavanja je optimalan za obe strane. Za Jana, možda čak i najidealnija opcija. Da sam igrao na mjestu Nepomniachtchija, bilo bi mi vrlo ugodno da igram tako. Vremenska zona se ne razlikuje toliko, samo tri sata razlike. I opet, ne treba vam viza.

Ima više ljudi koji govore ruski. Osjećam se kao da igram kod kuće. Ipak, Kazahstan nam je prijateljska zemlja, imamo dobre odnose.

– Planirate li da doletite i pogledate neku partiju?

Vladislav Artemjev -Ne mislim još, ali ko zna, sve može biti. Videćemo. Ipak, april je još daleko (smijeh).

– Da li sebi postavljate neku ljestvicu, do koje godine biste voljeli da se borite za krunu? Ili vam je sama igra najvažnija – samo da se zabavite?

Vladislav Artemjev — Volim šah, volim da s vremena na vreme pobjeđujem. Treniram, pripremam se za turnire. Ali prije svega, stvarno volim da igram. Iako postoji želja da se u nekom trenutku dobro pripremite kako biste ušli na turnir kandidata i tamo isprobali svoje sposobnosti. Barem, ovo je moj zadatak barem za karijeru – da ga jednog dana odigram.

U bliskoj budućnosti, volio bih da nastupim i na Svjetskom kupu u Bakuu. Ali nije jasno. Najvjerovatnije na njemu se treba kvalifikovati, ali nije jasno gdje i kako.

— Šta mislite o odluci Sergeja Karjakina da odbije da se takmiči pod zastavom FIDE u trenutnim uslovima?

Vladislav Artemjev — Mogu da razumijem Sergeja i druge šahiste koji ne vole da pređu pod zastavu FIDE. Ni meni se to ne sviđa i trudim se da izbjegnem nastup pod njom. Iako smo na Svjetskom prvenstvu u brzom šahu učestvovali pod neutralnom zastavom. Ali bili smo pod njom samo za vrijeme trajanja turnira. Na primjer, na stalnoj osnovi, nisam pristao da idem pod tu zastavu.

-Kako je bilo igrati u neutralnom statusu?

Vladislav Artemjev – Kao minimum je sramota nastupati bez svojih simbola.  Rusija je velika zemlja po mnogo čemu, i svaka osoba želi da predstavlja svoju zemlju na normalan način. Istovremeno, neću da kritikujem šahiste koji biraju neutralnu zastavu radi nastupa. I oni se mogu razumjeti. Čovjek mora sam da donosi odluke.

Ipak, mnogi velemajstori su zaista fokusirani na svoju karijeru. Ispravno ili pogrešno – nije na meni da sudim. Neko samo ide svom cilju, želi da igra na međunarodnom nivou. Nadajmo se da će u dogledno vrijeme ipak biti moguće nastupiti pod zastavom Rusije.

– Ako je, ipak, ovo suspenzija na više godina, šta ako ne pristanete na uslove FIDE?

Vladislav Artemjev – Ovo je teško pitanje. Zato, ne želim nikoga da kritikujem. Moramo pažljivo analizirati situaciju. Ipak, sada možete igrati na mnogim turnirima, a da ne idete pod FIDE zastavu.

– S obzirom na odlaske na turnire, treninge, imate li dovoljno vremena za odmor?

Vladislav Artemjev – U principu da. Slobodnog vremena imam. Posebno je bilo dovoljno prošle godine. Do 2020. nisam imao puno slobodnog vremena. Zaista sam puno putovao, skoro svaki mjesec. Bilo je i priprema, raznih šahovskih događaja. Kasnije je počela pandemija, a onda je počela specijalna vojna operacija, situacija u svijetu se promijenila. Bilo je više vremena posljednjih godina. Ipak, imam porodicu, trudim se da više vremena provodim sa suprugom i djecom.

– Pročitao sam intervju u kojem ste pričali o svojoj ljubavi prema boksu. Kako ste počeli da ulazite u to?

Vladislav Artemjev -Tako je od djetinjstva. Kada sam bio u školi, imao sam drugaricu iz razreda koja je voljela borilačke veštine. Razgovarao sam s njim i zarazio se ljubavlju prema boksu. Ali kao gledalac. Tako da sam kao dijete detaljno proučavao istoriju ovog sporta, gledao stare borbe. Da, još uvijek pratim novosti. Gledao sam poslednje borbe Aleksandra Povetkina, tri borbe Genadija Golovkina sa Saulom Alvarezom… Boks mi je zanimljiv.

-Da li imate omiljene boksere?

Vladislav Artemjev – Ako uzmemo moja top 3 boksera stare ere, onda sam uvijek volio tešku kategoriju: Muhamed Ali, Joe Frazier, George Foreman. Ako uzmete nekoga iz modernih vremena, sviđa mi se Tajson Fury. Veoma je skandalozan, ali talentovan. Sviđa mi se i Aleksandr Usik, sjajan bokser. Od naših sam uvek navijao za Sergeja Kovaljeva, ali šteta što je izgubio titule. Jak je i Dmitrij Bivol, koji je savladao Alvareza, ali ga poznajem malo manje.

– Mnogi ljudi nazivaju Fjurija gotovo najvećim u istoriji. Gdje bi on bio na vašoj listi?

Vladislav Artemjev – Teško mi je reći, ali u prvih 15 možda bih sigurno bio. Mislim da je sjajan bokser. Ipak, je pobijedio Klička, i Joshua, i Wildera. U stvari, pobjedio je sve vrhunske rivale. Biće vrlo zanimljivo ako se na kraju sastane u meču sa Usikom.

– Da li ste lično komunicirali sa nekim od boksera?

Vladislav Artemjev – Funkcioneri i sportisti iz Ruske bokserske federacije došli su na poslednji “Turnir zvijezda” u Moskvu. Malo sam razgovarao sa njima, bilo je jako zanimljivo. Čak su mi neočekivano pružili uslugu.

-Pratite li MMA?

Vladislav Artemjev –  Ponekad čitam vijesti. Rođen sam u Omsku i tamo sam živio do svoje 18. godine, a borilačke veštine su tamo veoma popularne. Odatle je, Aleksandar Šlemenko, pokušavam da ga pratim. Petr Yan je također iz Omska, pratim njegova dostignuća. Bio sam jako tužan kada je izgubio UFC pojas od američkog borca ​​(Aldžamain Sterlinga) zbog zabranjenog udarca. Bio uznemiren. Činilo mi se da je Peter očito jači od svog protivnika. Tada je imao kontroverzne poraze. To je problem sa boksom i MMA – sudije dosta odlučuju. Ako su borbe izjednačene, lako mogu dati pobjedu onom koji nije Rus.

— Bavite li se nekim sportom osim šaha?

Vladislav Artemjev — Mnogo sam skijao. Moglo bi se reći da mi je to i hobi. Ne pratim takmičenja kao u boksu. Samo ako naiđem na direktan prenos na nekim velikim takmičenjima. Gledao sam Olimpijske igre, na primjer, slušao sam Gubernieva. I tako, volim da igram i stoni tenis, volim da plivam.

— Inače, skijaš Aleksandar Terentijev nedavno je govorio o svojoj strasti prema šahu. Možda bi trebao nekad da odigrate partiju s njim, pa da vas on trenira na stazi?

Vladislav Artemjev – Zanimljivo, naravno. Ali morate shvatiti da i dalje skijam samo na amaterskom nivou – uglavnom u klasičnom stilu. Teže mi pada klizanje (smijeh). Ali uopšteno, možemo nekako razgovarati, organizovati.

-Koje hobije imate osim sporta? Vladislav Artemjev — Volim da slušam muziku, najrazličitiju. Po mom mišljenju, često vam omogućava da se opustite. Ako je raspoloženje loše, muzika može da smiri, motiviše. Mogu da gledam i filmove – neke komedije. Volim i dokumentarne filmove o sportskim i istorijskim događajima.

– Koji su vaši omiljeni muzički žanrovi?

Vladislav Artemjev — Slušam potpuno raznovrsnu muziku. Na primjer, volim šansonu. Često pjevaju o životu, a same pjesme su prilično nenametljive.

– Odnosno, poštujete Mihaila Kruga?

Vladislav Artemjev -Da, poštujem Kruga! I Šufutinskog takođe. Sviđa mi se i “Lyube” grupa. Generalno, neki stari bendovi mi odgovaraju i više. Sada je muzika uglavnom lošija.

– Novi moderni ‘rep’ nije za vas?

Vladislav Artemjev — Ne, mogu da slušam i modernu muziku. Ipak, stariju doživljavam bolje. Ipak, sada je muzika fokusirana uglavnom na mlade – svijet se promijenio, vrijednosti također.

— Koji su vaši budući planovi?

Vladislav Artemjev — Nadam se da će u martu biti turnira posle  “Šahovskih zvijezda”, ali to nije izvjesno. Dok je sve na nivou riječi. Moramo sačekati zvanične pozive. Globalno postoji želja za nastupom na Svjetskom kupu, ali tamo se morate kvalifikovati. I neću ići na Evropsko prvenstvo koje počinje za mjesec dana. Teško iz mnogo razloga. Ako dođe do tranzicije (u Aziju), otišao bih na azijsko prvenstvo i kroz njega bih se kvalifikovao.

«Азиатские шахматы стали превосходить европейские. России желательно перейти туда». Интервью Владислава Артемьева (matchtv.ru)