Baadur Jobava, vrhunski velemajstor iz Gruzije, u bijesu je reagovao na način koji je iznenadio šahovsku zajednicu. Incident se dogodio tokom prestižnog onlajn turnira čiji je domaćin bio Chess.com, najveća svjetska šahovska platforma.
Jobava, koji je vjerovao da je igrao protiv varalice, pojavio se na oglasnoj tabli turnira nakon što je izgubio partiju od kineskog igrača. U poruci koju su administratori Chess.com-a protumačili kao rasističku primjedbu, on je napao svog onlajn protivnika. Pozivajući administratore događaja, tražio je da se partija poništi i zaprijetio da će u potpunosti napustiti turnir ako mu se rezultat ne koriguje. Poziv je snimljen na video zapisu.
Incident je u početku prošao uglavnom nezapaženo, ali je polako ustalasao ostale velemajstore i šahovske komentatore, koji su u privatnim porukama izražavali svoje razočaranje i čuđenje. Kontroverza se prelila i na Reddit, gdje su korisnici tražili da identifikuju kineskog igrača, za kojeg je otkriveno da je elitni velemajstor i član kineskog šahovskog olimpijskog tima.
Iako je turnir privatan, pravni stručnjak koji radi sa FIDE, šahovskim upravljačkim tijelom, objašnjava da će Etička komisija FIDE biti u poziciji da istraži stvari poput ove ako uvrijeđena strana, njegova šahovska federacija ili službeno tijelo FIDE podnese zvaničnu žalbu za Komisiju.
Zainteresovani se mogu obratiti i Vijeću FIDE, najvišem upravljačkom tijelu FIDE. Vijeće može i ovaj slučaj uputiti Etičkoj komisiji.
Zlatna medalja Predraga Nikača na prvoj tabli prve Šahovske olimpijade u Beogradu rezultat je za ponos Crne Gore i crnogorskog sporta, poručeno je sa zajedničke konferencije Šahovskog saveza i Paraolimpijskog komiteta.
Nikač je proteklog vikenda u Beogradu osvojio zlatnu medalju za rezultat ostvaren na prvoj tabli.
Nastup je završio sa četiri pobjede i dva remija i sa pet poena došao do trećeg velikog odličja.
Ima i zlatnu medalju na Olimpijadi slijepih i slabovidih 2017. godine i titulu svjetskog prvaka u konkurenciji slabovidih i slijepih šahista 2019. godine.
Novom zlatnom medaljom potvrdio je da je jedan od najuspješnijih sportista Crne Gore.
On je i četvorostruki šampion države i prvi prvak u nezavisnoj Crnoj Gori.
Nikač je, govoreći o Olimpijadi, kazao da je to bilo izuzetno kvalitetno takmičenje i sjajna organizacija.
On je naglasio da je posebno srećan što je veliki uspjeh ostvario predvodeći crnogorsku reprezentaciju.
Komentarišući šampionat kazao je da se, nakon remija u trećem kolu u gotovo dobijenoj partiji, malo pokolebao i da bi tada bio zadovoljan i bilo kojoj medaljom.
„U prvom kolu odigrao sam dobru partiju sa kolegom po tituli sa Kube i remizirao, pa onda ostvario laku pobjedu protiv šahiste iz Kenije. U trećem kolu protiv predstavnika Srbije ispustio sam veliku prednost, a taj remi me je malo pokolebao. Poslije tog meča, da me je ko pitao, bio bih zadovoljan i bilo kojom medaljom“, rekao je Nikač na konferenciji za novinare.
On je naglasio da je u nastavku takmičenja podigao nivo igre i uz malo sreće došao do zlatnog odličja.
„Za svaki veliki rezultat treba malo i sreće. U partiji protiv predstavnika Venecuele, u meču petog kola koji je naginjao remiju, kaznio sam grešku rivala i došao do pobjede. U posljednjem kolu istrpio sam pritisak, što moji rivali nijesu uspjeli. Podlegli su pritisku i omogućuli mi da pobjedom dođem do zlatne medalje“, rekao je Nikač.
Ministar sporta i mladih Vasilije Lalošević kazao je da veliki šampion, kakav je Nikač, zaslužuje veliki respekt i podršku.
On je naglasio da je Nikač primjer kako se iz male Crne Gore uprnošću i radom može ostvariti veliki rezultat.
„Vjerujem da će uspjeh Nikača biti pelcer svim crnogorskim sportistima koji budu nastupali ove godine. Nikač za ostvarene rezultat zaslužuje nacionalnu spotrtsku penziju. Nema dileme, samo je pitanje hoće li to biti za mjesec ili dva. To je tehničko pitanje. Zaslužujue je i Crna Gora mu se mora odužiti“, rekao je Lalošević.
Predsjednik Šahovskog saveza Jovan Milović
kazao je da je Nikač u Beogradu pokazao klasu i da ne sumnja da će slučno ponoviti i na SP u Grčkoj.
„Svi ostvareni rezultati, masovnost i tradicija koju šah ima u Crnoj Gori, idealna su podrška našem zahtjevu Ministarstvu sporta i Crnogorskom olimpijskom komitetu za promjenu kategorizacije“, rekao je Milović.
Predsjednik Paraolimpijskog komiteta Igor Tomić kazao je da Nikač poslije svega ostvarenog u šahu nema potrebe da se bilo kome zahvaljuje.
„Iskreno se nadam da će Nikač u vremenu koje dolazi biti zadovoljniji od ljudi iz sistema sporta i da će ljudi sa tih instanci učiniti sve da šah i šahisti dobiju status koji zaslužuju“, rekao je Tomić.
Prema riječima Predsjednika Šahovskog kluba Zora Radovana Damjanović, čiji je Nikač i član, uspjeh u Beogradu rezultat je na ponos svih sportista osoba sa invaliditetom.
„Izvanredan rezultat, ali ne i prvi koji je Nikač ostvario. On u kontinitetu od 2017. godine dominira bez poraza. Siguran sam da je zaslužio zvanje vrhunskog sportiste Crne Gore“, rekao je Damjanović.
Možda je nebo jedna velika zgrada nade u kojoj se neki prozori zatvore a drugi otvore. Velemajstor Nikola Đukić iz protesta ne igra šampionat Crne Gore u Podgorici, ali u isto vrijeme dobio je poziv organizatora sjajnog turnira u Beogradu povodom 100 godina rođenja legendarnog Svetozara Gligorića. Ovaj prozor Nikola je iskoristio na najbolji mogući način, ponovo izvrsno prezentujući crnogorski šah. Iz teške grupe za četvrtfinale kvalifikovao se kao pobjednik grupe, u četvrtfinalu sa 2-0 izbacio Ivića, aktuelnog prvaka Srbije i možda najboljeg srpskog šahistu i u polufinalu, nakon velike borbe poražen je od Perunovića sa 1,5-0,5. Nakon Nikačevog zlata na Paraolimpijadi ovo je drugi veliki uspjeh crnogorskog šaha u svega nekoliko dana.
Cilj ovog teksta nije da veliča uspjehe desetostrukog prvaka Crne Gore, nego da opomene crnogorsku šahovsku javnost da Nikola, kao što ne igra šampionat, možda neće igrati ni za reprezentaciju. A to se ne smije desiti. Mala Crna Gora ne može sebi dozvoliti da gubi kadrove, posebno one ponajbolje. Dakle, moraćemo svi dobro da poradimo na smirivanju situacije i izglađivanju nesporazuma. Koliko čujem neki koraci su već napravljeni. I to je dobro.
Ne može ni nebo sve da odradi. Neke prozore moraćemo i sami da otvorimo. I zbog nade i zbog svježeg vazduha.
3. februara tokom Airthings Masters Play-In, Baadur Jobava je prekršio naš kod ponašanja za Chess.com događaje. On je dao rasističke i zapaljive komentare o kolegama takmičarima i javno vrijeđao posvećene članove našeg tima.
Kada smo saznali za ove aktivnosti, proveli smo provjeru i razgovarali sa svim koji su ovo uključeni, uključući i Jobavom. Posle provjere obavjestili smo Jobavu da primjenjujemo suspenziju njegovog naloga za sve nagradne događaje na Chess.com za ostatak 2023 godine.
U našoj igri ne postoji mjesto za seksizam/rasizam ili bilo koji oblik netolerancije , i očekuje se od profesionalaca i amatera da podjednako podrže ovaj standard na Chess.com i našoj široj zajednici.
IM Kassa Korley Šef zajednice Chess.com
———————–
Možete da pogledate o čemu se radi. Jobava je imao emotivnu reakciju prema rivalu (i njegovoj zemlji) koji je igrao preko Chess.com platforme, a za kojeg je Jobava smatrao da vara.
Preminuo je velemajstor Luc Winants. Imao je samo 60 godina.
Winants je 1980-ih postao igrač broj 1. Belgije i zadržao svoj nivo 30 godina. Odigrali smo dvije partije i malo zajedno analizirali. Uvijek je bio veoma prijateljski raspoložen, sa blagim osmjehom – možda mu je nedostajao ovaj vrhunski sportski stav, ali je bio dovoljno nadaren i vješt da pobedi mnogo jače igrače rejtinga 2600.
I u novije vrijeme se solidno takmičio – uglavnom u ekipnim takmičenjima. Nisam ga sreo mnogo godina, ali se i dalje sjećam njegovog osmeha. Luc će nam nedostajati.
Piše: Carlos Alberto 7.2.2023. – U petom kolu turnira Alina Kašlinskaja je postigla svoju prvu pobjedu. Šahistkinja koja igra za Šahovsku federaciju Poljske je bila izgubljena u središnjici, ali je uspjela da izdrži I i preokrene situaciju kada je Mariya Muzychuk pogrešila u dvosjekloj poziciji. U međuvremenu, Aleksandra Kosteniuk je zadržala prednost od 1½ poena tako što je spasila remi u slabijoj poziciji protiv Harike Dronavalli.
Šesnaestostruki i aktuelni svjetski prvak u šahu Norvežanin Magnus Carlsen govorio je o svom odnosu prema učešću ruskih šahista na međunarodnim turnirima.
“Mislim da je svakim danom sve čudnije igrati protiv Rusa. U početku sam vjerovatno više podržavao činjenicu da treba dobro razmisliti prije nego što uklonite ljude şa takmičenja. Posebno s obzirom na to da ne znamo kakve će biti dugoročne implikacije ovoga. Sada kada se sve odugovlači, sve sam više uvjeren da možda ruski šahisti ne bi trebali igrati. Ali nije na meni da odlučujem”, rekao je Carlsen, a prenosi TV2.
Podsjetimo, ranije je Carlsen odbio da učestvuje u meču za svjetsku šahovsku krunu, navodeći umor. Meč za titulu 17. svjetskog prvaka između ruskog velemajstora Iana Nepomniachtchija i predstavnika Kine Ding Lirena održaće se od 7. do 30. aprila u Astani (Kazahstan).
·Drugo kolo 75. Prvenstva Crne Gore u šahu donijelo je zanimljive borbe, a favoriti su uglavnom opravdali svoju ulogu.
U duelu na prvom stolu, Denis Kadrić je nadigrao Miloša Vlatkovića, igrana je ruska odbrana, Kadrić je osvojio kvalitet a preciznom igrom nije omogućio protivniku da nađe kompenzaciju sa lovačkim parom, pa je nakon reduciranja materijala realizovao stečenu prednost.
Pavel Anisimov prihvatio je izazov i u oštroj igri primorao mladog Vuka Miletića na predaju nakon svega 23 poteza.
Luka Drašković i Armin Mušović odigrali su najdužu partiju dana, koja je trajala preko 5 sati, a najmlađi crnogorski velemajstor je uspio da slavi nakon izuzetno zanimljive i velike borbe.
Velemajstor Dragiša Blagojević i Milo Pobor odigrali su još jednu međusobnu partiju u kojoj je viđena Škotska odbrana, a iskusni velemajstor je došao do cijelog poena, ne dozvolivši iznenađenje.
Aleksandar Tomić je do poena protiv Veljka Šćekića došao nakon velike borbe u dalekoj završnici. Maksimalni nakon dva kola su i Nebojša Nikčević, Peko Đurović, Miloš Pečurica, Bogdan Podlesnik, Veljko Draganić i Andrej Šuković.
Sjutra je na programu treće kolo u kome se izdvajaju dueli maksimalnih: Nikčević – Kadrić, Anisimov – Pečurica, Podlesnik – Drašković, Blagojević – Šuković, Draganić – Tomić, Kalezić – Đurović…
Partije počinju od 16:30, a mogu se pratiti preko sajta šahovskog saveza Crne Gore, sahcg.me. Podsjetimo prvenstvo se igra u Podgorici, organizator je ŠSCG, a pokrovitelj Ministarstvo sporta i mladih.
Danas je u Podgorici počelo 75. Prvenstvo Crne Gore u šahu, na kome je učešće uzelo 54 takmičara, među kojima su i tri šahistkinje.
Listu učesnika predvodi velemajstor Denis Kadrić, koji od prošle godine nastupa za našu reprezentaciju, a slijede velemajstori Pavel Anisimov i Luka Drašković. Anisimov živi u Crnoj Gori, a odnedavno je i na našoj rejting listi dok je Drašković prošle godine postao prvi crnogorski velemajstor od sticanja nezavisnosti.
Šansu za visok plasman tražiće i iskusni velemajstor Nebojša Nikčević i internacionalni majstor Blažo Kalezić, te Aleksandar Tomić koji je nedavno postao internacionalni majstor.
Na Šampionatu nastupa i četvorostruki prvak Crne Gore, internacionalni majstor Predrag Nikač, koji je na nedavno završenoj Paraolimpijadi u Beogradu osvojio zlatnu medalju.
U prvom kolu favoriti su opravdali svoju ulogu, pa nije bilo iznenađenja.
Partije se igraju svakog dana od 16:30h u Diplomatskoj kuli Capital Plaza centra u Podgorici, a moguće ih je pratiti preko sajta Šahovskog saveza Crne Gore. Nagradni fond je značajno povećan i ove godine iznosi 8500 eura.
——————————
Komentar sa fejsbuka: Dragan Čađenović
Počelo je u lijepom ambijentu- Atlas Kapital Centra- 75-o Pojedinačno prvenstvo CG u šahu. Jubilej koji je trebalo biti otvoren i medijski propraćen na svečaniji i sadržajniji način u svijetlu velikog uspjeha našeg “ zlatnog“ Predraga Nikača, a sa druge gorčine kod šahovskih prijatelja i mnogih aktera u šahovskoj areni, jer nema branioca titule i desetostrukog šampiona, gdina velemajstora- Nikole Đukića!
Od 16 takmičara drugog turnira posvećenog 100 godina od rođenja našeg velikana Svetozara Gligorića „Trofej Gligorića 2023“, 8 igrača, po dvoje iz svake grupe, prošlo je dalje u nastavak takmičenja, dok je po dvoje iz svake grupe danas napustilo takmičenje. Stanje u grupama je sledeće:
Grupa A: 1. Gagunašvili, 2. Ivić, 3. Damljanović, 4. Injac Grupa B: 1. Đukić, 2. Inđić, 3. Nenezić, 4. Gajčin Grupa C: 1. Perunović 2. Sanal, 3-4. Velikić i Kovačević Grupa D: 1. Maksimović 2. Markuš, 3. Ivanišević, 4. Krasteva
Nažalost već u prvom krugu opraštamo se od svih dama učesnica ovog jakog turnira.
Sutra u 10:30 časova počinje četvrtfinale gde će se igrati dve partije po ubrzanom tempu igre. U slučaju nerešenog rezultata igraće se dve brzopotezne partije, a ukoliko opet bude nerešeno Armagedon partija.
Danas je odigrano drugo kolo, posle kojeg 11 igrača ima po 2 poena. U prva dva kola je odigrano mnogo lijepih partija, pa možete da pogledate ispod nekoliko.
Trostruka svjetska prvakinja u blitzu Ekaterina Lagno u intervjuu za Match TV govorila je o partiji protiv svog supruga na Chess Stars 2023, odlasku sa turnira kandidata i mogućem povratku Magnusa Carlsena u mečeve za svjetsku krunu.
Nedavno je u Moskvi održan turnir Chess Stars 2023, a u generalnom plasmanu pobjedio je Sergej Karjakin. Ne bez učešća ljepšeg pola, uključujući Ekaterinu Lagno. Ova šahistkinja je zauzela peto mjesto u rapidu i deveto mjesto u blicu.
Dopisnik Match TV-a razgovarao je s njom o značaju ovakvih takmičenja, nokaut sistemu na Turniru kandidata, šansama Jana Nepomniachtchija u borbi za titulu prvaka svijeta, te strahu od izolacije sportista koji prelaze u druge federacije i igraju pod zastavama drugih zemalja.
— Kakvi su vaši utisci sa turnira Chess Stars 2023? Kako vam se sviđa njegova organizacija?
– Kao i prošli put, sve je u redu, organizacija je na najvišem nivou. Igramo u divnoj dvorani sa najjačim velemajstorima, tako da sam prezadovoljan svime.
— Koliko je ovaj turnir važan za ruski šah?
– Sada je vrlo malo turnira, tako da bih, naravno, voljela da se polako vraćam i generalno održavam formu. Teško je kada te nigdje drugo ne zovu. Za sportistu je veoma važno da održi formu.
– S obzirom da su većina protivnika muškarci, koliko vam praksa da igrate protiv njih kasnije pomaže na ženskim turnirima?
– Ne igram tako često sa muškarcima, jer me nekako ranije nisu zvali. Naravno, za mene je ovo više trening turnir, razumijem da je jako teško računati na visoka mjesta, ali se ipak trudim. Igram najbolje što mogu, radim šta mogu, muškarci igraju jače, to je činjenica.
Nadam se da će mi ovo iskustvo pomoći na ženskim turnirima, jer pobjeda u utakmici protiv muškarca mnogo vrijedi. Postoji potpuna koncentracija, niste ometeni ni sekunde. Da vidimo koliko ovo pomaže.
– Zar ne mislite da je nepravedno što vas ne zovu na muške turnire? Uz više prakse, bilo bi lakše igrati s muškarcima.
– U stvari, postoje turniri na kojima žene mogu da igraju zajedno sa muškarcima, ali ovdje samo treba da izaberete. Aleksandra Gorjačkina često igra na evropskim prvenstvima za muškarce, u Višoj ligi, muškom prvenstvu Rusije – redovno nastupa. Ali takvi turniri su pogodni samo za trening, a ako želite pokazati rezultate, morate se prijaviti za čisto ženski turnir.
– Jednog dana žena će se takmičiti za mušku šahovsku krunu, šta mislite?
– Ovo se već desilo, Judit Polgar je igrala na turniru kandidata. Tamo nije uspela da odigra dobro, ali je ipak bio presedan. Dugo godina na rang listi ostala je u muškom svijetu među deset najboljih. Generalno, mislim da je to moguće, posebno uz pravi rad. Judit je u početku igrala samo s muškarcima, što je doprinijelo njenom brzom napredovanju. Opet, kako ko postavlja svoje ciljeve.
— Vaš muž je šahista (velemajstor Aleksandar Grischuk), trebalo je da igrate jedno protiv drugog na ovom turniru. Šta doživljavate kada vam je s druge strane table bliska osoba?
— Ne igramo međusobno tako često, on i dalje igra turnire na mnogo višem nivou. Jednom smo slučajno spojeni žrijebom na Svjetskom prvenstvu u blicu. Mislim da sam posljednja osoba koju bi on želio da pobijedi. Sudeći po partiji na prošlom turniru (odmah smo se dogovorili za remi), on je to jasno pokazao (smiješi se).
– A što se tiče treninga, igrate li međusobno partije?
– Možemo da igramo, ako je potrebno, kada ga pitam, ali to ne zloupotrebljavam, ako je moguće.
— Da li ste imali glavnog rivala na “Šahovskim zvijezdama”? I da li oni u principu postoje?
– Ovdje takvih šahista nije bilo, to je trening turnir. I ako je generalno, prošli put bilo zanimljivo igrati sa Vladimirom Kramnikom, šteta što nije igrao ovdje. Ovdje neću nikoga izdvajati, podjednako se prilagođavam svim rivalima. Od djetinjstva sam samo željela da igram sa Kramnikom i bila sam jako uznemirena kada je najavio povlačenje.
A od principijelnih protivnika, sa sigurnošću mogu navesti svih deset najboljih po ženskom rejtingu. Sada igramo seriju Grand Prixa, selekciju za novi turnir kandidata, pokušaću da tu stignem. Sve najjače šahistkinje igraju, one su principijelni rivali, sve je jednostavno.
— Može li se Kramnik nazvati jednim od vaših idola iz djetinjstva?
– Ja generalno nemam idola, pa ne mogu tako da kažem.
-Prisjetimo se prethodnog turnira kandidatkinja. Ispali ste odatle nakon što ste izgubili u tie-breaku od Kineskinje Tan Zhongyi. Koje ste emocije doživjeli zbog neuspjeha?
– Ne baš dobre emocije, naravno (smeje se). Bilo je vrlo čudnih momenata koje je teško objasniti isključivo šahovski. U taj-brejku u trećoj partiji jednostavno nisam uzela topa koji je ‘visio’ u jednom potezu. Ona bi odmah posle toga predala, da sam to odigrala. Bilo je nekih stvari koje se mogu analizirati, ali ih je nemoguće objasniti, usprkos svom iskustvu. Ne mogu to razumjeti
-Da li ste sada normalno prihvatili taj poraz?
– Imamo dugu istoriju susreta sa njom: pobedila sam je ali i gubila partije. Shvatila sam da je protivnica teška i da je svaki rezultat moguć, zapravo. Postala je i svjetska prvakinja, zahvaljujući dobroj igri u rapidu – često je pobjeđivala mečeve u produžecima.
Shvatila sam da neće biti lako, ali činjenica je da sam i sam dosta toga „uradilo“. Ako sada kažem da se ne stidim zbog tog poraza, to ne bi bila istina. To je bilo sramotno i veoma sramotno.
-Da li je i za Kostenjuk i Gorjačkinu sramota što nisu uspjele?
– Mislila sam da će Gorjačkina biti favorit u polufinalu. Sumnjala sam samo u ishod ako njihov meč dođe do rapid šaha. Nakon meča sa Tanom shvatila sam da je veoma opasna u brzoj igri. Ipak, bila sam sigurna da će je Saša pobediti u regularnom vremenu, ali su iz nekog razloga imali takav meč da čak ni Aleksandra nije imala posebne šanse.
Neuspješno je igrala, počevši od prve partije. Bolje je pitati nju šta nije bilo u redu. Naravno, šteta. U početku nas je troje bilo u četvrtfinalu, velike su šanse bile da neko ode u finale… Nažalost, nije se desilo.
– Da li je bilo međusobnih razgovora o tome?
-Razgovarali smo o tome, ali smo brzo shvatile da nam je neprijatno da se toga sjećamo. Tako smo razmijenili dvije-tri rečenice, pokušali zaboraviti na to i krenuti dalje.
– Sada će ženska šahovska kruna ostati u Kini. Postoji li šansa da neka od kandidatkinja preuzme titulu od Ju Wenjuna? – Teško je reći, ona malo igra. Potpuno je nepoznato u kojoj je formi, uopšte bavi li se šahom ili polako odlazi. Nemamo informacija, igra vrlo rijetko. Možda se samo sprema, a možda i ne. Sve zavisi od toga. Da sam sigurna da se priprema, smatrala bih je favoritom.
Biće to potpuno nepredvidiv meč. Prvo, nije jasno ko će pobjediti turnir kandidata (meč između Lei Tingjie i Tan Zhongyi još nije održan), a posle toga je meč za krunu.
– Da li je korisno to što je Turnir kandidata prešao na nokaut sistem ili je ranije bio bolji?
– Definitivno nam nije bilo korisno, sudeći po rezultatima (smijeh). Turnir se toliko rastezao da mi nije bilo važno u kom formatu se igra. Kada nešto dugo čekate, a to se ne desi i odugovlači, nemate nikakvu informaciju o vremenu, beskonačno čekanje… Veoma je bilo zamorno.
Za to vrijeme možete ‘pregoriti’. Ne opravdavam naš poraz, jasno je da smo mi same krive. Kada su me pitali: “Šta mislite o formatu?”, odgovorila sam ovako – ako igrate dobro, pobijedićete u bilo kojem formatu. Samo što se turnir kandidata za nas odmah završio. Za mene u prvom kolu, za Aleksandru Gorjačkinu u drugom.
Naravno, da smo igrali u kružnom formatu, onda zbog jednog neuspjeha nema razloga za brigu, još uvijek se možete boriti. A tu…. Da smo igrale bolje, pobijedili bi.
— Hajde da razgovaramo o meču za mušku šahovsku krunu. Nepomniachtchi je favorit?
— Ne bih rekla da je Nepomniachtchi. Takođe vrlo nejasan meč, potpuno je nepoznato u kojoj formi Jan, u kojoj formi Ding Liren. Trenutno igra turnir u Wijk an Zee-u, gubi partije, a Jan nije igrao baš najbolje na Svjetskom prvenstvu u rapidu i blitu. Pobijediće ko ima jače živce, snaga igrača je približno jednaka.
— Astana kao grad za održavanje meča, da li je najbolji izbor za nekog od velemajstora, ili uopšte nije važno?
— Uvijek mi se sviđa način na koji se organizuju turniri u Kazahstanu. Tamo smo igrali Grand Prix fazu, Svjetsko prvenstvo u rapidu i blitz-u, uvijek smo imali pozitivne emocije. Nema se šta zamjeriti što se tiče organizacije, tako da mislim da je mjesto dobro.
-Da li ste li tužni zbog odbijanja Magnusa Carlsena da brani titulu?
– Ne, znate, nekako se držim, nisam baš tužna zbog ovoga (smije se).
– Njegov povratak je moguć, šta mislite?
– Možda će se malo odmoriti i opet će imati želju da dokaže svoju snagu, da povrati titulu koja mu je pripadala, sam je ostavio. Moguće je da će se vratiti nakon pauze. Teško je sada ostati motivisan, imao je veoma teške mečeve. Oni se igraju tako da oduzimaju svu snagu.
U životu sam odigrala jedan kratak meč za titulu šampionke svijeta u četiri partije protiv Ju Wenjun, a zatim taj-brejk koji je bio izuzetno težak. Trošite toliko energije, a njihovi mečevi su nekoliko puta duži, razumijem ga. Mislim da će u jednom trenutku poželjeti da se vrati.
— Za vas je Magnus najbolji šahista u istoriji?
– Hajde da pobrojimo sve njegove titule, sad mi se čini nedvosmisleno da je on broj jedan.
– Ako izgradite vašu ličnu listu top 2 ili top 3, ko bi došao nakon Carlsena?
— Vjerovatno Kasparov i Fischer bilo kojim redoslijedom.
– Često se raspravlja o Carlsenovoj želji da probije 2900 poena u rejtingu, da li mislite da je to generalno realno ili će mu to ostati neostvaren san?
– Ponekad igra tako da deluje realan cilj, ali je veoma teško postići toliko poena. Kada je to najavio, šta kažete na njegovu motivaciju da nastavi da igra? Da li je prošlo dvije godine? Čak ni vrlo uspješni turniri ne dozvoljavaju da podignete rejting tako visoko. Ne znam da li je to moguće, ali je izuzetno teško. Treba da igra nekoliko godina bez poraza.
– Nimanove optužbe postoje protiv Magnusa – ko je u pravu u ovoj priči?
-Pričekajmo da se suđenje završi. Prema poslednjim informacijama koje imam, Niemann je tužio, a šta će se dalje dešavati je nejasno. Sada je ova priča nekako zaboravljena, zahvaljujući tako rezonantnom skandalu, šah je ušao u medije. Nažalost, takvi smo mi. Svi su pročitali i Carlsenov stav i Niemannov stav, a onda možemo samo čekati da vidimo kako će se sve završiti.
— Ruska šahovska federacija bi mogla da se preseli u Azijsku konfederaciju. Da li mislite da će to biti plus za razvoj šaha u zemlji?
– Opet, tek se razgovara, ali još nema prelaska. I dalje želim da sačekam konačnu odluku, inače ćemo sada svi biti srećni ili će neko, naprotiv, biti uznemiren. Uglavnom, moramo da sačekamo. Moje mišljenje je da je bolje igrati nego ne igrati.
— Vladislav Artemjev mi je rekao da prelazak u Aziju izgleda perspektivan, tamo je konkurencija veća.
— Ma, ne znam… Čini mi se da sada svi jako brzo napreduju, brzo se povećava konkurencija u čitavom svijetu. Teško je reći gdje je više ili manje.
– Kako ste reagovali na vijest o državljanstvu Kostenjuk? Da li su novinari to previse potencirali ili sada ima razloga za strah da će u uslovima izolacije mnogi sportisti početi da se takmiče pod zastavom drugih zemalja?
-Da, takvi strahovi zaista postoje. Što se tiče Aleksandre, ovo je ogroman gubitak za ruski šah. Samo, ako pobrojite sve njene lične i timske titule, ne možete ih nabrojati. Meni je lično jako žao što se to dogodilo. Uključujući Alinu Kashlinskayu, njen transfer u reprezentaciju Poljske.
Ona ima manje titula, ali smo zajedno osvojili sve posljednje timske turnire. Jasno je da još može da napreduje. To nije baš prijatna priča. Što se tiče motiva za prelazak u druge šahovske federacije, treba pitati same djevojke, ja gledam iz ugla igranja za tim u kojem one nisu više. Mislim da je to veliki gubitak za naš tim.
— Kakvi su vaši budući planovi za sezonu nakon Chess Starsa?
– Učestvujem u sledećoj fazi Gran Prix-a. Najavljeno je da će se održati u Indiji krajem marta. Osim toga, glavni zadatak za mene i za sve ruske šahistkinje je da se kvalifikujemo za naredni turnir kandidata.
16 pozvanih igrača igraju po ubrzanom tempu na turniru pod nazivom “TROFEJ GLIGORIĆA 2023”. Turnir se igra 6. i 7. februara 2023. u hotelu Crown Plaza u Beogradu
Tekst: Šahovski savez Jakutije Foto: Šahovski savez Jakutije
Razgovarali smo sa osvajačem srebrne medalje Kupa predsjednika Republike Saha (Jakutija) – faze Kupa Rusije u šahu među muškarcima, najmlađim ruskim velemajstorom, šampionom Rusije do 21 godine i vicešampionom Evrope do 18 godina , 16-godišnjim Volodarom Murzinom o školi, o porodici i, naravno, o šahu.
— Volodare, iznenadila sam se kada sam saznala da imaš četiri sestre. Koliko imaju godina i da li i one igraju šah?
-Da, imam četiri sestre. Najstarija, Agata, u martu će napuniti 18 godina. Adeline ima 14 godina, Ruzanna 12, a Rimma 11. Sve znaju da igraju šah.
— Podrška roditelja je, naravno, veoma važna za mlade šahiste. Kako vas roditelji podržavaju?
– Odgaja nas samo majka i ona podržava interese svakog od nas. Ona je tu za svaki težak trenutak. Otac mi je 2020. godine zabranio putovanje u inostranstvo i ta zabrana mi je ukinuta sudskim putem. To i pandemija odložili su ispunjenje posljednje velemajstorske norme. Pomažu nam i mamini roditelji i rođena tetka, oni čuvaju sestre kada mama i ja idemo na takmičenja.
-U koju školu ideš, koji razred? Da li dobro učiš?
– Sada sam u 10. razredu Gimnazije koja nosi ime E.M. Primakova u odjeljenju Digitalne gimnazije pod vodstvom Igora Petroviča Yagupova, gdje je sve vrlo povoljno prilagođeno za sportiste. Prije toga sam učio u Gimnaziji br. 16 u Himkiju. Svuda su se prema meni odnosili sa razumijevanjem da sam, prije svega, sportista. Trudim se da dobro učim, ali, naravno, nije tako lako. Sada mi nastavnici pomažu, Aleksandar Viktorovič Yadrin radi sa mnom individualno, vjeruje u mene, priprema me za ispit, želi da položim matematiku u 10. razredu.
– Koji su tvoji omiljeni predmeti?
– Volim književnost, ali ne postoji omiljeni predmet.
– Imaš li kućne ljubimce?
— Da, imam psa jazavičara, zove se Roxy. U našoj porodici postoje i dvije mačke i mačka koja je nedavno udomljena. A tu je i kameleon.
— Kako provodiš slobodno vrijeme?
— Skoro čitavo vrijeme posvećujem šahu. Ako su prijatelji slobodni, onda igramo fudbal. Generalno, naša majka je glavni pokretač zanimljivih šetnji po raznim mjestima, volimo skijanje.
— Reci nam, molim te, o tvojim trenerima i kavi su treninzi sa Mikhailom R. Kobalijom — onlajn ili uživo?
— Moj prvi trener je Sergej Fjodorovič Sulimov, on me naučio osnovama. Predavao je iz sovjetskih knjiga i partija! Vidio sam ga prošle godine, još je vedar i energičan! Nakon toga sam radio sa različitim trenerima, sa Prizantom Yaroslavom, Kokarevim Dmitrijem Nikolajevičem. Veliku pomoć i podršku pružio je Pavel SergejevičMaletin, sada je predsjednik Šahovskog saveza u Novosibirsku.
Kada se pojavio klub „ProfChessClub“ i organizovao naše preseljenje u Moskovsku oblast, u grad Himki, dali su mi trenera Aleksandra Galkina.
Bilo je i drugih koji su podijelili svoja iskustva i savjete. Veoma sam zahvalan svima na njihovom doprinosu.
2017. godine mi je trener postao Mihail Robertovič Kobalija, koji mi je pomogao na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, gdje sam kao jedini Rus osvojio srebrnu medalju. Mnogo radi sa mnom, predaje i samostalno radi. Povezani smo, i preko interneta, i uživo. Često je angažovan u Šahovskom savezu Rusije. Takođe mi organizuje sastanke sa raznim velemajstorima, podržava me na turnirima.
– Kakvi su tvoji utisci o učešću na Kupu predsjednika Republike Saha (Jakutija) i pobjedi na brzopoteznom šahovskom turniru?
— Turnir je održan na veoma lijepom mjestu, u Narodnom muzeju umjetnosti, tamo je prosto nevjerovatno! Veoma udobno i veoma lijepo. Organizatori su učinili sve da igračima bude udobno. Na aerodromu smo bili veoma srdačno dočekani, uz poslastice, sve dane turnira bio je veoma bogat kulturni program.
Jako mi se dopala i jakutska kuhinja, sve je jako ukusno. Sjećam se partije protiv Arine Vasiljeve koju sam remizirao u prvom kolu. Bila je to veoma napeta partija. Vrlo živopisan utisak – partija sa Mihailom Kobalijom na centralnom trgu Jakutska na minus 50 stepeni! Bilo je neobično i vrlo zanimljivo igrati na tako nenormalno niskoj temperaturi. Svidio mi se i Republički centar za šah i damu, veoma je prostran i tamo vlada tako prijatna i prijateljska atmosfera.
U Podgorici se od 5. do 14. februara igra pojedinačno seniorsko prvenstvo Crne Gore. Učestvuju 54 igrača (među kojima 5 velemajstora, 4 internacionalna majstora i 6 FIDE majstora), na turniru po švajcarskom sistemu (9. kola). Glavni sudija je Zoran Peruničić, FA.
U prvom kolu su rezultati uglavnom očekivani (svi velemajstori su postigli pobjede, kao i većina internacionalnih i svi FIDE majstori). Ipak, u drugom kolu susreti će biti nešto neizvjesniji i može se očekivati poneko iznenađenje.
Međunarodno 19. simultano rešavačko takmičenje (ISC) održano je 29. januara u 40 gradova iz 27 država, a takmičenje u Srbiji održano je u Beogradu (u ŠK „Beograd“) i Novom Sadu, u prostorijama NŠK-a. U Beogradu su takmičari bili podeljeni u tri grupe, dok je u Novom Sadu zvanično bilo takmičenje samo u „C“ grupi (oni najmlađi, rođeni 2010. godine i kasnije), ali održano je i nezvanično takmičenje, koje je obuhvatalo starija godišta.
U najkvalitetnijoj, „A“ grupi, ubedljivo je bio najbolji naš najmlađi reprezentativac, 18-godišnji Ilija Serafimović sa 52,8 bodova, ispred Miodraga Mladenovića sa 40 (možda i 45?), Milana Simića sa 21, Zorana Sibinovića sa 17,8 i Mihajla Vujasinovića sa 12 bodova. Rešavalo se ukupno 12 zadataka za četiri sata.
U „B“ grupi (u kojoj su se takmičili naši veterani) pobedio je najmlađi (budući veteran) Nikola Nikolić sa 39,5 bodova, drugi je bio Borislav Gađanski sa 39, dok je treće mesto pripalo novosadskom FIDE majstoru Slobodanu Bojkoviću sa 37,5 bodova. Četvrto mesto je pripalo Mirku Miljaniću sa 33, a peto Živanu Šušuliću sa 31,5 bodova.
Novosađani uspešni
Za budućnost problemskog šaha u Srbiji najvažnije je bilo takmičenje u „C“ grupi u kojoj su prva dva mesta zauzeli iskusniji beogradski takmičari. U ukupnoj konkurenciji pobedila je možda i najtalentovanija mlada šahistkinja, 12-godišnja Vera Vujović iz Beograda, sa 28 bodova, dok je drugo mesto pripalo Aleksandru Kutanjcu sa 26,8 bodova. Treći je bio 13-godišnji Uroš Zarić iz Novog Sada koji je imao 26 bodova i koji je uz Veru jedini dobio maksimalnih 25 bodova za prvih pet rešenih problema. Samo neiskustvo u pisanju poteza u studiji ga je omelo da možda bude i prvi. Četvrto mesto je pripalo Leonidu Ivanoviću sa 24,3 boda, najmlađem takmičaru, koji će za nekoliko dana napuniti osam godina. U tropotezu nije naveo sve varijante, a i studiju nije izveo do kraja, inače bi bio daleko uspešniji. U svakom slučaju, budućnost je pred njim.
Peto i šesto mesto su podelili Konstantin Mandraš i Darija Timofejeva sa po 16 bodova, koji su usled brzopletosti „omašili“ pojedina rešenja, a platili su danak i zbog neiskustva u pisanju poteza.
U nezvaničnoj konkurenciji „C“ grupe u Novom Sadu poredak je bio sledeći: Ilija Arsenin, Teodora Jauković, Danilo Arar, Dušan Papić i Miroslav Vasiljević. Radi regularnosti, oni nisu rešavali probleme sa 19. ISC takmičenja, već miks sa 16. i 15. ISC takmičenja.
Svi takmičari u Novom Sadu su dobili prigodne nagrade u knjigama koje su obezbedili: sudija takmičenja, učitelj šaha Željko Medar, i organizator u Novom Sadu, Slobodan Bojković.
Ovom prilikom se još jednom zahvaljujemo Vladici Andrejiću koji je na svom sajtu „Večiti šah“ (1. februara sajt je proslavio 17 godina postojanja), oformio rubriku za problemski šah. Na taj način je omogućeno deci, omladini, a i starijima iz Srbije da uživaju u rešavanju šahovskih problema. A rezultati su se odmah pojavili. Već na svom prvom vatrenom krštenju deca su, posle upoznavanja sa vrstom problema u trajanju od 5 dana (ukupno 12 problema objavljenih na sajtu), uz pripremu sa Željkom Medarom, postigla zavidne rezultate. I da nisu grešili u pisanju, bili bi još uspešniji!
Takmičenje u Novom Sadu je održano u Novosadskom šahovskom klubu koji je ustupio prostorije. Nadamo se pomoći kluba sa stogodišnjom tradicijom i ubuduće, sve više i u problemskom šahu.
A sada je na Šahovskim savezima Vojvodine i Srbije da podrže ovu, za početak čisto volontersku akciju. I da i materijalno pomognu u omasovljenju problemskog šaha među školskom decom i omladinom. Te da se uskoro, ne samo u Novom Sadu, već i u ostalim gradovima sa većom šahovskom tradicijom, održavaju takmičenja i u B grupi…
FM Željko Medar i FM Slobodan Bojković
Slede fotografije sa turnira u Novom Sadu i Beogradu.
100 igrača takmičilo se na brzopoteznom turniru Gliga 100 koji se održao u čast 100 godina od rođenja velemajstora Svetozara Gligorića, organizovanom od strane Šahovskog saveza Srbije.
„Gliga 100“ ugostio je sam vrh srpskog šaha, a među njima i internacionalne velemajstore među kojima su: Aleksandar Predke, Aleksej Sarana, Sanal Vahap, Merab Gagunašvili, Nikola Đukić. Pehar i zlatna medalja je otišla prvom po jačini (blic rejting lista) rangiranom igraču – Alekseju Sarani.
Podatak da je među 100 igrača bio čak 71 igrač sa međunarodnom šahovskog titulom, od čega 21 velemajstor i 27 internacionalnih majstora, jasno govori o snazi turnira.
Prisutnima su se obratili Nebojša Baralić u ime organizatora i sudijskog tima i Miroslav Nešić, novinar Radio Beograda.
Međunarodni šahovski sudija Borivoje Bora Žarić, jedan od naših najboljih šahovskih sudija svih vremena, bio je na čelu sudijskog tima, a kao neko ko je delio turnirsku salu sa velemajstorom Svetozarom Gligorićem, imao je priliku i da povuče prvi potez na turniru i time zvanično otvori takmičenje.
Top 10 nagrađenih igrača: 1. Sarana, Aleksej – 9 poena 2. Gagunašvili Merab – 8.5 poena 3. Predke, Aleksandar – 8.5 poena 4. Sanal, Vahap – 8 poena 5. Zajić, Milan – 8 poena 6. Dražić, Siniša – 8 poena 7. Damjanović, Vuk – 8 poena 8. Nenezić, Marko – 8 poena 9. Pavlović, Miloš – 8 poena 10. Inđić, Aleksandar – 7.5 poena.
Najbolje plasirana žena na turniru sa osvojenih 6.5 poena je naša reprezentativka Adela Velikić. Druga nagrada je pripala Teodori Injac, a treća Radmili Kovačević.
Najuspešniji veteran je Nenad Đokić, a slede Goran Čabrilo i Stefan Đurić.
Među omladincima dominirao je Vuk Damjanović koji je ušao i među glavnu kategoriju nagrađenih. Za njim su se plasirali Aleksa Petrović, Miloš Milošević i Stefan Tadić.
Najbolje plasirani kadet do 14 godina je bio Nikola Šakotić.
Ukupni nagradni fond na blic turniru iznosio je 3800€.
Šahovski savez Srbije je obezbedio prenos 36 partije uživo.
Sudijski tim su pored Bore Žarića činile međunarodne sudije Nebojša Baralić, Jasna Šakotić, Petar Katanić Vujić, Branka Vujić Katanić, Ljubiša Desančić i Vladimir Cicmil.
Na brzopoteznom turniru posvećenom stogodišnjici rođenja Svetozara Gligorića pobjedio je GM Aleksej Sarana sa 9 poena (iz 11 partija). Drugi je velemajstor Gagunashvili Merab sa 8,5 poena, koliko ima i trećeplasirani velemajstor Aleksandar Predke.
Turnir se igrao u hotelu Crowne Plaza u Beogradu, a nagradni fond je iznosio 3800 eura.
Učestvovalo je 100 igrača iz 10 šahovskih federacija. Među učesnicima je bilo 20 velemajstora, 25 IM, 18 FM itd.
Blic GLIGA 100
рганизатор (и)
Chess Federation of Serbia
Савез
Serbia ( SRB )
Директор турнира
IA/IO Nebojsa Baralic 931012
Главни судија
IA Borivoje Zaric
Deputy Arbiter
IA Baralic, Nebojsa 931012
Судија
IA Sakotic, Jasna 916765; IA Katanic-Vujic, Petar 922137; IA Vujic-Katanic, Branka 910210; IA Cicmil, Vladimir 908312
U Talinu je 4.02.2023. odigran rapid turnir (tempo 15’+3’’). Učestvovala su 123 igrača iz deset šahovskih federacija. Među učesnicima je 10 velemajstora, 6 IM, 6 FM, 4 WFM i 1 CM. Pobjedio je GM Tomi Nyback sa 8 poena. Drugi je GM Jaan Ehlvest sa 7,5 poena. Pola poena manje imaju GM Miezis (treći), Kukk Sander (četvrti) i WFM Sinitsina Anastassia.
U Podgorici je 3. februara održana promocija knjige “Karpov u Dučićevom gradu”. Biblioteka za slijepe ugostila je brojne ljubitelje literature i šaha. Direktor Božidar Denda i njegovi saradnici prepoznatljivi su po odličnoj organizaciji književnih večeri. O knjizi su nadahnuto govorili pjesnik Andrija Radulović i velemajstor Nikola Đukić. Moderator promocije bio je književnik Aleksandar Ćuković. Autor Milan Draško govorio je o motivima nastajanja putopisno-šahovskih knjiga, s posebnim akcentom na nadahnuće koje izaziva muzika. Autor je pročitao kratak tekst o legendarnom treneru Veleža, Suli Repcu. Posebnu pažnju publike izazvali su neobični, malo poznati detalji o Fišeru i njegovom boravku u Vinkovcima 1968. Zanimljive, kratke priče, autoru je nesebično “servirao” ugledni publicista iz Vinkovaca, Pero Sentić, na sam dan promocije. I treću promociju popularne knjige, poslije trebinjske i beogradske, obilježila je opuštena atmosfera. Bilo je humora, sjete i, iznad svega, pozitivnih vibracija između autora i publike.
Predrag Nikač je još jednom obradovao Crnu Goru, ovog puta prvi prvak Crne Gore nakon sticanja nezavisnosti je osvojio zlatnu medalju za rezultat ostvaren na prvoj tabli, na prvoj Paraolimpijadi koja je igrana u Beogradu prethodnih sedam dana.
Nikač je na prvoj tabli ostvario četiri pobjede i dva remija i sa pet poena zavrijedio zlatnu medalju. Podsjetimo da je Nikač osvojio zlatnu medalju na Olimpijadi slijepih i slabovidih 2017. godine, te titulu svjetskog prvaka u konkurenciji slabovidih i slijepih šahista 2019. godine, a novom zlatnom medaljom potvrdio je da je jedan od najuspješnijih sportista Crne Gore. Nikač je takođe i četvorostruki šampion Crne Gore.
“Veliko je zadovoljstvo bilo nastupiti na ovom takmičenju, a sve pohvale idu organizatorima Svjetskoj šahovskoj asocijaciji FIDE, Šahovskom savezu Srbije i hotelu Crown Plaza. Nakon remija u trećem kolu, krenuo sam sa serijom pobjeda, a na kraju je i malo sportske sreće donijelo najsjajniju medalju. Veliku zahvalnost dugujem Šahovskom savezu Crne Gore, Paraolimpijskom komitetu, ali i ostalim članovima reprezentacije i kapitenu Mitru Đukanoviću.”
Nikač zaključuje da je posebno srećan što je veliki uspjeh ostvario predvodeći crnogorsku reprezentaciju.
U meču poslednjeg kola, Crna Gora je savladala Panamu rezultatom 3,5-0,5. Osim Nikača, pobjede su ostvarili Radovan Damjanović i Radenko Lacmanović, dok je Milan Ivanović remizirao. U ekipi je tokom turnira nastupala i Vera Jovanović. U konačnom, reprezentacija je ostvarila dvije pobjede i četiri poraza, ali olimpijsko zlato Predraga Nikača će se pamtiti!
Veliki dan za crnogorski sport!
Paraolimpijski komitet Crne Gore Ministarstvo sporta i mladih Vlada Crne Gore
5.2.2023. – Aleksandra Kosteniuk je ostvarila je treću uzastopnu pobjedu u Minhenu i ostvarila pun poen prednosti u odnosu na tri šahistkinje u drugoj fazi serije Grand Prix za žene. Kosteniuk je Dinari Wagner nanijela treći uzastopni poraz. U drugoj odlučujućoj partiji kola, Zhu Jiner je crnim figurama pobijedila Zhansayu Abdumalik. | Foto: FIDE / David Llada
Međutim, sam Spaski je,kome su nedostajalo druženje i gosti, lako počeo da priča o drugim temama.
O tenisu, na primjer. Iste sekunde sam zamislio mladog Borisa Vasiljeviča sa reketom u rukama – i shvatio sam da mu odgovara. Kao šahovska tabla. Kao crveni šal.
– Igrao sam dobro! U nekom trenutku sam se toliko zanosio da sam ozbiljno sanjao da postanem profesionalni teniser. Zajedno sa Čehom Tomasom Schmidtom osvojio je šahovsko-teniski turnir u Švicarskoj.
– Kako je to bilo?
– Prvo se borite na teniskom terenu, pa – na tabli. Čak je i Karpov učestvovao. Njegov partner bio je Australac Martin Mulligan, finalista Wimbldona.
– Šta ste dobili za pobjedu?
— Neku vrstu muzičkog uređaja. Magnetofon ili radio.
– Da li ste komunicirali sa Fidelom Kastrom na turnirima u Havani?
– Ne. Već sam ponešto znao o njegovim trikovima. Izbjegavao sam. Svidio mi se Che Guevara. Volio je šah. Došao je u salu okružen tjelohraniteljima, pažljivo posmatrao šta se dešava na tabli. Bilo je očigledno da je zaista zainteresovan. Ali nije ulazio u razgovore sa nama.
-Da li je Fidel insistirao na sastanku?
– Kada je reprezentacija SSSR-a osvojila svjetsko prvenstvo na Kubi, rukovodstvo delegacije mi je naredilo da se sastanem sa Kastrom. Ali ipak sam to postupio na svoj način.
– Kako?
– Izbjegao sam. Isto sam uradio kada je on nastupao pred gomilom. Nisam htio slušati pet sati slogane iz serije „Patria o muerte! Venceremos!“ (Država ili smrt! Mi ćemo pobjediti!”).
“I Lensky, pješakom, rasijano uzima svog topa…”
-Negde smo pročitali – nadimak Borisa Spaskog u Evropi „Šahovski Puškin“.
— Ha! -Spaski je podsticao našu erudiciju. – To su dali Jugosloveni. Za prelijepe partije. Cijene element umjetnosti u šahu, za mene je to takođe nešto uzvišeno. Sjećate li se stiha u „Evgenije Onjegin“? “I Lensky, pješakom, rasijano uzima svog topa…”
– I mi smo to čitali– da li znate “Onjegina” napamet.
– I „Onjegina“, i mnoge druge pjesme Puškina. Ne učim posebno. Dovoljno je jednom da pročitam da se odloži u memoriju. Kao Paul Morphy, koji je poznavao čitav zakonik Louisiane. Nasumce su otvorili stranicu – a on je odgovorio bez oklijevanja. Rođaci su bili začuđeni: „Zašto igraš šah? Nastupaj u cirkusu…“
-Da li ste jedan od onih šahista koji pamte sve svoje partije?
– Ne. I zašto? Ali ako dam simultanku na 35 tabli, mogu ponoviti bilo koju partiju od prvog do posljednjeg poteza. Ponekad su pokušavali da varaju. Priđeš – i odjednom: „Druže velemajstore, evo vam mat!“ – „Samo trenutak. Sada ću vam pokazati čitavu partiju.“ Odmah bude jasno gde je varao.
– Da li ste igrali sa amaterima u avionima ili vozovima?
– I to se dešavalo. Ja, još kao velemajstor, vraćao sam se iz Moskve u Lenjingrad. Djevojka sjedi u kupeu. Čim smo krenuli, uleti čovjek. Pita: „Hoćemo li da igramo šah?“ – „Može. Ali ne nadajte se mnogo da ćete pobjediti.” „Vidjećemo.” Složimo figure. Kako sam ga počeo da tučem! ‘U rep i u grivu!’
– Da li je vaš uspjeh ostavio utisak na devojku?
– Nikakav. Ali tip je potpuno izgubio glavu. Kada smo stigli u Lenjingrad, dugo me je pratio sa stanice uzvikujući: „Imaš nevjerovatan talenat za šah!“ Klimnuo sam, „Nisi prva osoba koja mi to kaže…“
Anatolij Karpov i Boris Spaski. Foto Aleksandar Fedorov, „SE„
Saint-Genevieve-des-Bois
Pogledao sam po sobi u kojoj je veliki šahista sjedio u invalidskim kolicima. Krišom sam pogledao – gdje je glavna stvar? Šahovska tabla sa nedovršenom partijom?
Vidio sam police za knjige, neke lijekove.
Ali glavnu stvar, glavnu stvar – nisam vidio! Gdje je tabla?
Zanimale su me čak i bezvrijedne sitnice. Na primjer, koje figure koristi velemajstor. Najjednostavnije, drvene – ili neku vrstu rezbarenih?
Sjećam se s kakvim zadovoljstvom me stari velemajstor Averbakh vodio po muzeju šaha, rekao je: „Ovo je šah velikog kneza, ovo su figure Crvenog narodnog komesara. A Karpov je igrao ovim figurama na Svjetskom prvenstvu, a ja sam bio glavni sudija tog meča…“
Naravno da sam pitao:
— Da li je danas prisutan šah u vašem životu?
– Igram pomalo.
– Sa kompjuterom?
— Ne, zanimljivije je za tablom. Slažem figure, pamtim svoje partije. Imam kompaktni magnetski set. Zgodan – figure ne padaju. Radio sam dosta analitičkog posla. Pišem o svom šahovskom putu.
– Šta čitate?
— Knjige o istoriji Rusije. Andrej Fursov, Nikolaj Starikov imaju svoje tumačenje događaja iz života zemlje. Vrlo zanimljivo! Ja sam ubjeđeni monarhista, u Parizu sam razgovarao sa ljudima iz porodice Romanov. Cijenim Nikolaja Sokolova, koji je istraživao ubistvo kraljevske porodice. Često se vraćam tužnim mislima o tome kako je tragično završila svoje zemaljsko postojanje. Sokolov je, inače, sahranjen u Francuskoj.
— Na groblju Saint-Genevieve-des-Bois?
— Ne, u gradu Salbri, nedaleko od Pariza. A na Saint-Genevieve-des-Bois su i moji prijatelji iz bijele emigracije. Mnogi su otišli kada su navršili 90 godina. Nikolaj Nikolajevič Ručenko, na primer. Istoričar, diplomac Petrogradskog univerziteta, jedan od osnivača NTS – Narodnog sindikata rada. Tamo, na polici je njegova knjiga „Među zemaljskim strepnjama“. Bio je prijatelj sa Stolipinovim sinom, Arkadijem Petrovičem, takođe članom NTS-a. Šteta što ga nisam upoznao. Kasno sam shvatio.
– Da li vjerujete u Boga?
— Šahisti se dijele na vjerujuće i bezbožnike. U ove druge spadaju Aljehin, Bent Larsen, Korčnoj… Što se Fišera tiče, sumnjam. Previše kontroverzna osoba.
-Pa kojoj grupi pripadate Vi?
-Ja sebe zovem “poluvjernik”. Sada čvrsto vjerujem, pa opet budem ateista. Da li ste čuli vic o dvojici šahista? Apostoli Petar i Pavle im govore: „Zatvoren vam je put u raj zbog vaših grijeha. Samo možete u pakao. Birajte – socijalistički ili kapitalistički pakao? “Naravno, socijalistički!” – „Zašto?“ – „Tu dolazi do nestanka šibica, ili tiganja.“
– Video opremu, različite stvari. Pocijepali su tapete – mislili su da nešto krijem ispod njih. Najviše mi je žao arhive fotografija. Bačena je u kadu sa rastvorom, po vrhu je posut prašak za pranje veša. Imao sam pet paketa. Polovinu fotografija sam uspio da sačuvam, ostalo je upropašteno. Bio sam siguran da je stan očišćen uz blagoslov „vlasti“. O tome sam pričao sa prijateljima i dodao: „Sada mi je jasno da moram da odem!“ Ubrzo su me pozvali na Lubjanku.
– Kod koga?
– Bio je to pukovnik Bobkov. On me prekorio: „Šta vi, druže Spaski, sumnjate u nas?! Mi smo solidna organizacija, ne bavimo se pretresanjem domaćinstava. Uglavnom, u vaše poslove smo bili uključeni samo jednom – kada smo poslali svog čovjeka u Reykjavik da pregleda stolice.” Ovim je završen taj razgovor.
-Da li su našli lopove?
– Ne. Imali su verziju ko je to uradio. Rekli su mi u Lubjanki: „Najvjerovatnije te prijatelj opljačkao …“
– Ko je taj?
– Upoznali smo se u jednom društvu…Sprijateljili. Da, nosio je oružje. Po manirima – bivši kriminalac.
— Kako ste se sprijateljili sa njim?
— Zato što sam bio budala! Živio sam sam u Moskvi, a on je stekao moje povjerenje. Kada ga je Tolja Romašin ugledao, bio je začuđen: „Borja, sa kime si se družio?!“ Nešto kasnije, slučajno smo se sreli u Moskvi. Momak je prišao kao da se ništa nije dogodilo: „Borise, kako si? Da li su pronašli ko te je opljačkao?” Nasmijao sam se: „Da, ti, kažu, ti si me opljačkao.“ Nije odgovorio… Pa, i to je mi je lekcija.
Mihail Talj. Foto Aleksandar Fedorov, „SE“
Talj i zapaljen jastuk
Za nas Spaski nije bio ne samo divan stariji čovjek iz Moskve, ne samo legenda dvadesetog vijeka već i apsolutni genije.
Započinjući misao na najjednostavniji način, Boris Vasiljevič je svakako doplivao do nekih neshvatljivih obala.
Odjednom se sjetivši Čigorina, Aljehina i Talja, rekao je, kako bi mnogi rekli:
– Moji omiljeni šahisti…
Završio je iznenadnim uzvikom:
-Svi su tragičari!
— U jednom intervjuu ste rekli da ne smatrate sebe genijalnim šahistom.
— Hm… ne sjećam se toga.
– Dobro. Ko je za vas genije?
— Radije ne bih o genijima, već o mojim omiljenim šahistima. Paul Morphy. Gary Pillsbury. Mihail Čigorin. Aleksandar Aljehin. Aleksandar Dmitrijevič Petrov, ‘djeda ruskog šaha’. Miša Talj. Svi tragičari.
– Talj – po čemu je poseban?
– Analizirali smo poziciju u kojoj je žrtvovao figure s desne i lijeve strane. Kažem mu: „Miša, to se ne radi tako“. On je slegao ramenima: „Znam. Ali hoću tako da igram.“ U ovoj frazi – je čitav Talj, sjajan kombinatorni šahista.
-Jednom sam mu spasio život!
– Kako?
– U Bugarskoj je sovjetska reprezentacija osvojila Svjetski šampionat. Kasno uveče sam odlučio da posjetim Mišu. Vrata su mu bila odškrinuta, dim kulja. Spava na jastuku koji tinja. Opušak je bacio pored pepeljare i zaspao. Lako je sve moglo izgorjeti. Uzeo sam bokal, sipao vodu iz kupatila, ugasio vatru na jastuku. Takođe imam i ja neprijatnu istoriju sa pušenjem.
– Koju?
— Linares, odlučujuća partija sa Yasserom Seirawanom. Stalno sam pušio i pio kafu. Partija je bila prekinuta. Na putu do sobe onesvijestio se i razbio glavu o mermerni pod.
– Zašto ste se onesvjestili?
– Organizmu je pozlilo od velike količine duvana sa kofeinom i dao mi znak: „Stani“. Kada sam došao k sebi, legao sam na krevet, postavio poziciju prekinute partije. Sutra sam pritisnuo Seirawana. Zahvaljujući ovoj pobjedi, pretekao sam Karpova i zauzeo prvo mjesto.
-Da li ste tada prekinuli pušenje?
– Kasnije, 1975. Izgubio sam u Beču, usprkos dobroj poziciji, od austrijskog velemajstora Andreasa Dücksteina. Pomislio sam: kako poraz pretvoriti u pobjedu? Sjetio sam se maminog savjeta: „Prestani da pušiš!“
– I šta ste uradili?
-Nijednu cigaretu nisam popušio od tog dana! U početku je bilo teško, stalno sam sanjao da pušim. Probudio sam se i radovao se: kakva sreća, da je ovo samo san.
“Počeli smo meč kao prijatelji, a završili kao neprijatelji”
Sjetili smo se preminulih šahista. Ova imena su se izgovarala posebnim glasom.
Slušali smo i uživali:
– Korčnojevi trikovi su užasno nervirali Tigrana Petrosjana.
– Sa Petrosjanom se, kako se priča, šutirao ispod stola. Vasjukov je takođe rekao da ga je Korčnoj šutnuo. Posle meča sam pitao Tigrana šta se desilo sa Korčnojem? Bio je odgovor: „Korčnoj? Da, dječiji vrtić! Evo KARPOVA -to da! Anatolij još nije bio svjetski prvak.
— Botvinik u početku nije priznavao Karpova. Kada ste shvatili koliki je talenat?
– Uočio sam to! Ne možete ga porediti sa Korčnojem. Prije svega, postoji kolosalna razlika u šahovskom talentu.
– Korčnoj zasluženo nije postao prvak svijeta?
– Sto posto. Uopšte nije imao individualnost.
– Korčnoj je u svojim memoarima napisao o vama: „Počeli smo meč kao prijatelji, a završili kao neprijatelji.“
-Tako je bilo u Beogradu. Od tada nismo bili u kontaktu.
Četiri svjetska šampiona u Moskvi.Anatolij Karpov, Boris Spaski, mladi Magnus Karlsen budući svjetski šampion i Vasilij Smislov. Muzej fotografija Centralnog doma šahista
“Poješće me u pozorištu!”
Spaski je imao dar od Boga – da živi lijepo. Čak i u socijalističkoj Moskvi. Crveni šal, strani auto.
– Rekli su da su vaša kola imali registarski broj 64-64.
– Lažu. Nikad nisam imao posebne brojeve.
— Ko je još od velemajstora imao strani automobil?
– Petrosjan je imao “Mercedes”. Keres je kupio “Ševrolet” u Americi. Prebacio ga u Helsinkiju, tamo ga je dovezao. U sovjetskoj Moskvi ste mogli kupiti bilo koji automobil preko UPDC-a.
– Šta je to?
– Kancelarija diplomatskog kora. Iz ambasada su otpisani prilično pristojni automobili, koje su dugo vozili. Pokušao sam da ubijedim svog prijatelja Tolju Romašina: „Hajde da ti kupimo američko vozilo? „Ford-Impalu“ – oh, tako ogroman sanduk … „Tolyine oči su se raširile:“ Ne daj Bože! Poješće me u pozorištu!”
-Da li je Romašin bio zainteresovan za šah?
– Ne. Sretali smo se u Parizu i Moskvi. Veoma sam volio Romašina, bio mi je pravi prijatelj. Sjajno je odigrao ulogu Nikole II u filmu „Agonija“ Elema Klimova. Tolja je umro apsurdno – pilao je drvo na selu i ono ga je zdrobilo. Užasna smrt!
Nisam rekao da je Romašin umro u gradu Puškino, nedaleko od moje dače.
Svaki minut razgovora sa Spaskim zlata je vrijedan. Velemajstor se svakog trenutka mogao umoriti i prekinuti razgovor. Ipak, dva moždana udara su iza njega.
Boris Spassky i Zhu Chen. Foto Aleksandar Fedorov, „SE“
30. januara veliki šahista Boris Spaski napunio je 86 godina.
„Rjazanska avenija“
Gledam njegove fotografije u novinama i drago mi je da je ovaj veliki čovjek još živ. Usprkos jednom ili dva moždana udara, ostaje sa nama. Opet, ako Bog da, razgovaraću sa Spaskim, kojeg smo moj kolega Kružkov i ja konaktirali prije nekoliko godina.
Možda mu je pamćenje nešto izbrisalo, nešto ispunilo fantazijama. Vidjećemo. Spaski je živio u prizemlju u stanu na periferiji Moskve blizu “Rjazanske avenije”. Sretan je i njegovan. Pored njega je divna žena.
Sreli smo je na ulazu – vukla je dvije kese namirnica.
– Držite! Objesila nam je obe kese, otvarajući vrata.
Možda je zahvaljujući takvoj brizi Boris Vasiljevič živ.
Pričali smo dva sata. Ili više.
Boris Spassky. Fotografija Jurija Golišaka, „SE
Savjesni Kirill
Još uvijek sam zahvalan Kirilu Zangalisu, šahovskom menadžeru i blistavom novinaru, što je pomogao za ovaj sastanak. Bez Zangalisa, mislim da se ništa ne bi dogodilo. Da, i sam je ušao u krug od poverenja Spaskog zahvaljujući čudnoj priči.
On je lično uradio intervju sa Spaskim. Ne znam šta je tamo napisao, ali pri čitanju teksta Spaski je doživio moždani udar. Mislim da je to samo slučajnost.
Dobri Kiril je mogao sve da objavi –da ne čeka kada će se Spaski oporaviti od moždanog udara? — ali je postupao po savjesti. Čekao je da se Boris Vasiljevič oporavi. Da se vrati se na hrpu listova – pročita sve i odobri objavljivanje.
Tada je intervju tek objavljen. a od tada je ime „Zangalis“ za bivšeg svjetskog šampiona kao propusnica. Kao i nekoliko drugih – „Fišer“, na primjer.
Uputio sam se u stan u blizini Rjazanske avenije. i da je došao Fišer ili Zangalis – prijem bi bio na istom nivou. Što sam sa zadovoljstvom iskoristio. Mislim da se Boris Vasiljevič nije ni sjetio mog prezimena. Ali to nije ni važno.
Šahovski čudaci sa promuklim glasovima
Nakon tog intervjua, šahovski čudaci su promuklim glasom osudili mene i mog kolegu Kružkova:
– Oh, kakve su to gluposti! Ovo je nečuveno! Stigli ste do Spaskog – i pitali ga za neke gluposti. O automobilima! Umjesto da saznate o posebnostima topovske završnice koju je Boris Vasiljevič igrao 1968. godine… Bilo je tako oštroumno, svježe! Kako ste mogli to propustiti?!
Ali jasno se sjećam: čim smo došli do šahovskih detalja, Spaski je nekako gubio interes. Prepoznavši u nama amatere u dvije riječi, nije htio trošiti energiju na analizu. Mi svakako ne bi razumjeli o čemu govori.
Ali o ostalim temama oči bi mu bljesnule! O ženama, plemićima, automobilima? Govorio je sa velikom radošću. O napisanim i samo zamišljenim knjigama? Zadovoljstvo je bilo razgovarati!
Imam fantastično pamćenje za patronime i neke dodatne istorijske detalje. Nikada u životu nisam mislio da će to biti korisno.
Ali ovo sjećanje je oraspoložilo Spaskog.
— Kako!- Ja sam nastavio. – Filip Denisovič!
U hodnicima lista “Pravda” sretao sam starog čekistu, koji je nekada bio odgovoran za disidente i ‘podzemne’ borce. Pa, ostalo mi je njegovo ime u sjećanju.
Spaski je pogledao sa tračkom zbunjenosti.
-Da, potvrdio je s blagom strepnjom, kao da je sada 1983. godina -Filip Denisovič.
Govorio je o njemu i došao do drugog.
– Bio je i neki ministar Demičev… Kako se zvao? Stavio je kažiprst na most nosa.
— Pyotr Nilovič! -Rekao sam u istoj sekundi.
– Oh! Tačno! Spaski se obradovao.
Pola sata kasnije, ime „Gribojedov“ iznenada se uvuklo u naš razgovor.
-Bio je ranjen u dvoboju-, rekao je Boris Vasiljevič.
– Dekabrist Jakubovič ga je namjerno ranio u ruku. Gribojedova, koji je u Teheranu raskomadan, kasnije su prepoznali po tom ožiljku – rekao sam.
Ako je led postojao u početku našeg razgovora, sada je potpuno napukao. Čitavo to znanje, koje mi se činilo nekad bezvrijednim, isplatilo se u najneočekivanijem trenutku.
Boris Vasiljevič je prirodni genije. Dovoljno mu je da jednom pročita pjesmu da je zapamti do posljednjeg reda.
Anatolij Karpov i Boris Spaski.
Nevski, 104, stan 2
Kad sam odlazio, shvatio sam da Spaski ne živi ovdje. Njegov svijet je negdje u meni nepoznatim širinama. Ispred njega je kosmos.
Fotografisao sam Borisa Vasiljeviča – činilo se da me gleda, ali nekako kao da gleda kroz mene.
Sjetio sam se kako smo stigli u bolnicu kod divnog sovjetskog fudbalera Olega Kopajeva. Pitali smo nešto kao- da li vam je dosadno? Kopajev se izmoždeno osmjehnuo. -Imam bogat unutrašnji život. Nije mi dosadno.
Kakav „unutrašnji život“ Spaski ima – bojim se i da zamislim. Kakvi snovi. U koje dubine taj mozak može zaroniti.
– Nedostaje li vam rodni grad?
– Naravno! Ja sam iz Petrograda!
– Zašto kažete „Petrograd“?
— Grad Petra. Volim naziv Petrograd više nego Peterburg ili Lenjingrad. Poslednji put sam došao kući u martu prošle godine. Posjetio sam prijatelje, prisustvovao rođendanskoj zabavi Žoresa Alferova.
– Tu je Vaš dom iz djetinjstva?
– Nevski, 104, stan 2. Komunalni stan. Onda smo prešli u 8. Sovjetski. U vrijeme perestrojke pošao sam tamo. Bio sam užasnut – isti ulaz, isti mirisi, isti pacovi. Od tada nisam bio. Pitam se da li se nešto promijenilo?
– Jednom ste rekli: „Ne volim Moskvu, to je težak grad.“ I sada su takva osjećanja?
– Ne. Samo što je moja majka često ponavljala: „Otišli smo u Moskvu da uhvatimo melanholiju…“ Sama je odgajala troje djece. Otac nas je napustio 1944. godine i zasnovao drugu porodicu. Tokom rata završili smo u Podmoskovlju, selu Sverdlovski. Smjestili smo se u baraku. Kada je postalo posebno teško, moja majka je citirala Nekrasova, kojeg je znala napamet. Još se sjećam tih stihova – o teškoćama života u Rusiji.
-Vaša majka je umrla u 90.-oj godini. Kako je dočekala vaš odlazak u Pariz?
– Rekla je: „Sine, otvori ormar. Šta vidiš?“ – “Tvoja haljina, jakna, spavaćica, cipele…” – “Ovo je sve moje bogatstvo, sine. Ne treba mi ništa drugo.“ I otišao sam u Francusku autom.
— U kojem?
– „Renault-16“. Nisam ga ostavio u Sovjetskom Savezu?! Utovario sam svoje stvari – i krenuo naprijed, kroz Vyborg.
Važno je razumjeti zašto sam otišao. Samo zato što mi je to dalo mogućnost slobodnog izbora turnira. Sportski komitet ih je blokirao. Iako ih putovanja na turnir ne bi koštalo ni kopejke, lične pozivnice su slane na moje ime. Ali činovnici su odgovorali, kažu, Spaski je bolestan, nemojte ga čekati.
– Zašto su to radili?
– Osveta. Možda za Reykjavik. Možda zbog nečeg drugog. Generalno, svega su se sjetili. Kap koja je prelila čašu bila je pljačka.
— U Lenjingradu?
– U Moskvi. Iznajmio sam stan na ‘Autoputu entuzijasta’. Na putu su me dva puta zaustavili, provjeravali dokumenta.
– Saobraćajni policajci?
– U tome se stvar, što nisu oni. Ljudi u civilu. Kad sam se dovezao do kuće, opet su me usporili. Sa mnomu liftu je bio čovjek. Odmah sam pogodio da je iz „organa“. Zajedno smo ušli u stan. Kada sam vidio da je sve isprevrtano, zbunjenom sam mu ponudio piće. Otišao sam po konjak, ali nisam našao ni bocu.
– U zabavnom drugom kolu Grand Prixa u Minhenu Aleksandra Kosteniuk i Anna Muzychuk postigle su pobjede crnim figurama, pošto su savladale njemačke šahistkinje Elisabethu Paehtz odnosno Dinaru Wagner. Ostale tri partije, iako nisu bile odlučene, pokazale su žestoku borbu, a Humpy Koneru, Harika Dronavalli i Nana Dzagnidze su predstavili odličnu vještinu odbrane kako bi spasili pola poena.
| Foto: FIDE / David Llada
Humpy Koneru Photo: David Llada
Alina Kashlinskaya i Tan Zhongyi | Photo: David Llada
Elisabeth Paehtz – Alexandra Kosteniuk | Photo: David Llada
SS: Ovo je prvi put da to nije online turnir koji ste pobjedili, a na kojem Magnus takođe igra. To ga čini posebnim, zar ne?
AG: Da, na tom Magnus Carlsen Invitationalu koji je bio veliki onlajn turnir, bilo je isto u smislu da sam ga pobjedio na početku u fazi kvalifikacija. Pobijedio sam u finalu protiv Nepa, uz dosta sreće.Uvijek kažem da nisam dovoljno dobar da pobjedim bez malo sreće. Ali pobjeđujem ako imam malo sreće (smiješi se), uvijek sam to govorio i drago mi je da je i sada uspjelo. Ali ne stidim se toga!
Mali Danny je došao da čestita tati! | Foto: Lennart Ootes/Tata Steel Chess Tournament 2023
SS: Ovo je veoma lijepa slika koja je snimljena juče. Ovo je Danny koji ulazi u novinarsku sobu, imate tada poseban izraz lica. Šta vam je rekao, da li je shvatio da ste osvojili turnir?
AG: Da! Počeo je da ga prati u poslednje vrijeme, jer ima 6 godina i on je u fazi kada djeca zaista postaju svjesna šta se dešava. Bio je fasciniran ovim plasmanom. Postoji ova aplikacija, aplikacija chess24 mislim gdje možete kliknuti na igrače, vidjeti s kim su igrali, vidjeti rezultate, koliko poena, koliko pobjeda i poraza. U jednom trenutku je rekao: „Sjajno, tata, nisi izgubio nijednu partiju, sjajno, baš super!“ On nam je juče u autu pričao o rangiranju, a ja sam se pitao „kako on sve to zna“? On je nekako sve to shvatio i smatra da je zabavno, naravno, sve te stvari. Divno je bilo to vidjeti!
Anish sa svojom prekrasnom porodicom! | Foto: Lennart Ootes / Tata Steel Chess Tournament 2023
SS: Imamo i ovu vrlo lijepu sliku, koju je snimio Lennart. Da li je vaša porodica (Sopiko, Michael i Danny) stigla kada su saznali da ste prvi ili bi svakako došli?
AG: Oni su ionako trebali doći, posebno zato što je Danny želio vidjeti turnir. Želio je da vidi turnir, kako ljudi igraju i to iz blizine. Vikendom je bilo moguće, jer tada nema školu. Oni su svejedno htjeli doći, ali kada su došli ja sam pobjedio partiju i onda smo morali još malo čekati da Jorden odradi svoj posao. Takođe, kasnije su došli i moji roditelji i sestre, tako da je bilo jako lijepo.
SS: Možete li nam reći nešto o Sopikonoj ulozi uopšteno, jer smatram da je ovo prekretnica na vašem šahovskom putu. Šta biste rekli o tome?
AG: Da, naravno da me jako podržava. Kada imate porodicu, pretpostavljam da postoje dva načina podrške. Jedan od načina za podršku je recimo da ste sami, izlazite ili ste u braku, ali nemate porodicu. Supruga vam može ponuditi podršku skoro kao trener. Recimo da ste izgubili lošu partiju, ili šta god da se dešava u šahovskoj karijeri, možete razgovarati o tome sa svojom ženom, ona može da vas podrži. Drugi način podrške, naravno, koji je još teži je da kada imate porodicu, onda imate puno stvari koje morate da uradite. Morate se pobrinuti za djecu, kuću. Ako to morate sami, ili ako biste imali samo polovinu pomoći od svoje žene, onda osim ove šahovske stvari morate raditi i sve druge stvari. Morate oprati veš, otići u supermarket, kupiti namirnice, i sve drugo. Ali isto tako, to je i mentalna stvar. Veoma je važno da znate da je familija u miru i zbrinuta. Ne samo da bukvalno morate ići u supermarket, već je poteškoća I samo pomisao na to.
Dobro, supermarketi su kao šala, ali naravno može biti i ozbiljnijih stvari. Zaista je super što se toliko pobrinula za porodične i kućne stvari, jer bi inače bilo jako teško. Morate već da brinete da o Nodirbeku i prihvaćenom daminom gambitu, a imate obaveze i u svom domu ili porodici, a i djeca plaču jer žele neku igračku, a to je previše. Ima ljudi koji to sve rade, ali tada će dr zs Nodirbeks i prihvaćen Damin gambit slabije pripremiti. Dakle, definitivno, ona nudi veliku podršku u svakom smislu i to je nevjerovatno. Ponekad morate imati sreće u bračnom životu, posebno sa velikom porodicom. Toliko je stvari koje morate uraditi i morate nekako pronaći način da vas dvoje upravljate čitavom ludom kućom.
Anish Giri i Sopiko Guramishvili – moćni par Svjetskog šaha!
SS: To je zadivljujuće! Anish, ovo je nešto o čemu sam takođe razgovarao sa Amrutom dok ste vi igrali. Svi postanu neuredni nakon nekog vremena nakon šest sati igre, ali vi ste imali besprijekornu frizuru!
AG: Mislim da dobar gel za kosu pravi magiju, ova 48-satna zaštita ili kako god kažu. Mislim, neurednost je samo stvar kose, napraviš je ovako i već izgleda kao da bi trebalo da ideš u krevet (smije se).
Anish Giri i njegova besprijekorna frizura! Foto: Lennart Ootes / Tata Steel Chess Tournament 2023
SS: Ali vama se to ne dešava!
AG: Da, učvršćena je, dobar je gel za kosu. Vraća kosu na svoje mjesto i sve je u redu. Inače ću odjednom izgledati kao Carlsen. Izgledaš umorane, onda odeš do ogledala i središ kosu i već izgledaš kao profesionalni šahista.
Svjetski br.1 čestita pobjedniku 85. Tata Steel Mastersa 2023! | Foto: Lennart Ootes / Tata Steel Chess Tournament 2023
SS: Anish, kakav je bio ovaj trenutak? Ovo je jako lijepa fotografija .
AG: Da, nevjerovatno je. Fotografi ponekad snime stvari koje ne postoje (smiješi se). Sjećam se trenutka, čestitao mi je, nije izgledao tako sretno, ali ovdje se čini vrlo velikodušnim! [smijeh] Iskreno, sjećam se tog trenutka, Magnus je bio vrlo ljubazan da mi čestita. Nije izgledalo da mu je uopšte bilo drago, ali mislim da sam mu rekao da se to ne bi dogodilo bez njega. Vjerovatno sam se zato nasmiješio, a možda ga je to na trenutak natjeralo da se nasmije.
SS: Zašto ste to rekli? Ah, zato što ste ga pobjedili, ok, razumijem.
AG: Da, ali isto tako morao sam nešto reći, zar ne? Kada vidite velikog heroja ispred sebe, ne možete samo reći da hoću autogram, morate nešto reći! Ali to je zaista predivna slika, ljepša je slika nego kakva je bila u stvarnosti. Ali možda je zaista bio sretan, jednostavno nisam mogao vjerovati svojim očima.
SS: Znate, bila je jedna slika Višija Ananda u Moskovskom turniru kandidata 2016. Karjakin je pobijedio, a onda mu je Anand ljubazno pružio ruku, kao da je on prošao, sada će Karjakin igrati na Svjetskom prvenstvu.
Turnir kandidata 2016. bio je jedan od prvih turnira koji je ChessBase India prenosila! | Foto: Amruta Mokal
Slične vibracije su bile i ovdje, gdje je Magnus pobijedio prošle godine, a vi ove godine.
(Ovo je samo dio intervjua, oko polovine. Ostatak možete pročitati na engleskom jeziku na linku ispod)
SS: Ali to je divan početak vaše saradnje sa sekundantom, i mislim da će se to definitivno nastaviti jer je ovo veoma važna godina za vas. Igraćete na jako mnogo događaja – u stvari, WR Chess Masters dolazi za 15 dana. Posle toga imate i ciklus kandidata u kojem učestvujete i tako dalje.
AG: Da budem iskren, recimo da ću odigrati otprilike 70 klasičnih partija, a ovdje sam odigrao prvih 13. Bilo da izgubim ili pobijedim u poslednjem kolu ili nešto slično, ja sam to i dalje vidio ovako. Naravno da je sada jako lijepo, ali većinu partija tek trebam da odigram. Naravno, početak godine je bio jako dobar, ali moram reći da je tu i tamo bio neki blagoslov odozgo. Sreća ne traje vječno, pa se nadam da ću to nadoknaditi radom. Nije moguće ostati na ovom nivou, neću pobjeđivati na svim turnirima. Mislim, nisam se preko noći pretvorio u Magnusa Carlsena, nije bilo razloga da se to desi. I dalje je Magnus najbolji igrač na svijetu. Imao sam dobar turnir, ali ono što želim je da pokažem konstantno visok nivo šaha. U redu, možda ću u jednom trenutku imati negdje loš turnir, ali želim i dalje da odigram nekoliko dobrih. Ne očekujem da ću pobijediti sve turnire, ali ne bih bio zadovoljan pobjedom samo na ovom turniru, a da mi čitava godina bude slaba, nije to poenta. Zaista namjeravam, kao što sam planirao prije početka turnira, da pokušam da podignem nivo svoje igre i ostvarim određene ciljeve ove godine.
SS: Anish, odakle ta objektivnost? Jer generalno nakon pobjede na turniru, vi ste i dalje tako izbalansirani!
AG: Mislim da to dolazi iz iskustva. Naročito u mom slučaju, imao sam dosta dobrih i loših rezultata na svim vrstama turnira. Tako da me to drži na zemlji. Sjećam se da je moj veliki rezultat bio Reggio Emilia 2011-12. Ljudi to zaboravljaju, svi zbijaju šale da nikad nisam osvojio nijedan super turnir. Ali, kakvi su članci pisani u to vreme, mnogi se ne sjećaju, ja se sjećam jer sam ih sve čitao. Pisali su da je ovo najmlađi igrač koji je ikada osvojio super-turnir, jedino se može porediti Karpov. To je bila istorijska stvar!
U članku na ChessBaseu, samo ovaj paragraf pokazuje kako je to bila važna vijest da je Anish Giri osvojio turnir Reggio Emilia!
SS: Da li bi to bilo slično kao da je Nodirbek osvojio ovaj turnir, tako nešto?
AG: Bio sam mlađi, imao sam 17 godina! Bio je to zaista istorijski događaj. Imao sam 17 godina, bio sam mlađi od Nodirbeka sada. Bio sam malo stariji od Gukesha sada; Gukesh ima 16 godina. I nisam iz Indije, odakle svi očekuju da se pojavljuju vunderkindi. To su pisali u člancima koji su objavljeni, zaista je izgledalo kao da sam ja budućnost, a budućnost je sada. Stvarno sam tada mislio da ću sve zdrobiti i da me ništa ne može zaustaviti. Dobro sam se zabavljao 2 nedjelje, a onda sam otišao u Wijk Aan Zee. U prvom kolu sam kao što sam očekivao pobijedio Gelfanda crnim figurama – koji je inače trebao da igra meč za svjetskog šampiona. Shvatate, imao sam 17 godina i pobijedio sam i Gelfanda. Stvarno sam mislio „Ok, ovo je stvarno to, da.“ Onda izgubim partiju, naravno idućeg dana se vratim smatrajući da je taj brzi povratak karakteristika šampiona. Onda izgubim još jednu partiju, u redu, desi se, onda izgubim opet.Pomislim „U redu, ne mogu izgubiti više od 3 partije uzastopno“. Nakon toga gubim još jednu. Tada sam ipak pomislio, hajde da remiziram, probam ali izgubim jos jednu, tako da sam nanizao 5 poraza zaredom. To su stvari koje vas kasnije drže na zemlji!
SS: Da, nije nimalo lako i slažem se sa onim što ste rekli, osoba se izgrađuje kroz prethodna iskustva. Naravno, niste bili kao sada, i malo ljudi je toga svjesno.
SS: Da, nije nimalo lako i slažem se sa onim što ste rekli, osoba se izgrađuje kroz prethodna iskustva. Naravno, niste bili kao sada, i malo ljudi je toga svjesno.
AG: Da, da, ljudi stvarno misle da sam sve partije remizirao čitavo vrijeme, I da sam u nekom trenutku počeo da pobjeđujem i da je to moja životna priča. Zaista nije tako, bio sam poznatiji od svih ovih dječaka, Gukeša i Abdusatorova. Imao sam svoje vrijeme, u jednom trenutku sam bio perspektivniji od svih njih.
Ali nije bilo lako – dešavali su se neuspjesi i drugi vrhunski igrači vam očitavaju lekcije. Postoji Nemesis kojeg ne možete da savladate – zapravo mi je išlo dobro sa Carlsenom, ali sam gubio sve svoje partije od Kramnika i Aronijana. U nekom trenutku, bilo je godina u kojima bih gubio 4 partije godišnje, ne bih izgubio nijednu drugu partiju, samo 2 od Kramnika i 2 od Aronijana. Ako iz jednačine izbacite Kramnika i Aronijana, imao bih 100 seriju bez poraza. Oni su bili jedini šahisti koji su me stalno tukli. Takođe, kao djetetu, teže vam je da se nosite sa psihologijom. To ste mogli vidjeti i sada kod vunderkinda, vidite da je teško savladati. Jer kao mladiću, teže ti je da se nosiš s tim stvarima. Imao sam dosta iskustva, da tako kažem, ali sada je u Wijk Aan Zee-u je bio definitivno bilo dobro.
SS: Da li biste ovu pobjedu ocijenili kao veću, ili je veća pobjeda bila na turniru Reggio Emilia?
AG: Pa, gledajući unazad, Reggio Emilia nije zaista bila kao što mi se činilo. Mislim, da sam pobjedio sve od tada i postao svjetski prvak sa 19 godina ili slično, tada bi bila prekretnica za mene. Ali gledajući unazad, nakon Reggio Emilia imao sam loš turnir u Wijku, imao sam loše Evropsko prvenstvo, ispao sam iz grupe igrača sa rejtingom 2700. Trebalo mi je još nekoliko mjeseci da se izvučem iz toga, stabilizovao sam se na oko 2700, a onda polako povećavao rejting. Imao sam mnogo dobrih Wijk Aan Zee turnira, mnogo njih, pomogli su mi u raznim trenucima u mojoj karijeri. U jednom trenutku sam ispao iz prvih 10, imao sam veoma težak period u Bilbau. Imao sam loš turnir, izgubio sam od Carlsena prvi put u Bilbau i izgubio sam još nekoliko partija. Mislim da sam nakon nekoliko loših turnira prestao da radim sa svojim trenerom. Nisam znao kako da to riješim i rejting mi je polako padao, a onda sam ispao iz prvih 10. Nakon toga sam nastavio da radim sa Čučelovom, mojim dobrim starim trenerom sa kojim sam dosta radio u prošlosti.
Belgijski velemajstor Vladimir Čučelov je sa Anišem radio mnogo godina – u njegovim dobrim i lošim vremenima!
Imali smo dva perioda kada smo radili – jednom dugi niz godina, pa smo prekinuli, pa opet na godinu i po ili otprilike toliko. Nastavio sam da radim sa njim i imao sam fantastičan povratak u Wijk Aan Zee gdje sam dijelio prvo mjesto sa Carlsenom, izgubivši u taj-brejku. Bio je to odličan rezultat i vratio me u prvih 10. Imao sam mnogo dobrih rezultata u Wijku, ali naravno u pogledu statusa turnira koji sam osvojio, mislim da je Reggio Emilia imala nešto niži status . To je i zato što je u jednom trenutku tradicija morala da prestane, jer su tamo imali veoma nesretan zemljotres. Više nije bilo moguće organizovati turnir i zato je prestao. Inače bi se nastavilo svake godine, i dalje bi bio redovan turnir poput Norway Chess i Wijk Aan Zee. Ali nekako je prestao i ljudi su zaboravili da postoji. Bio je to, naravno, vrhunski turnir, ali Carlsen je igrao ovdje, a ne u Reggio Emiliji. U to vreme su igrali Morozevič i Ivančuk koji su tada bili veoma dobri. Hikaru i Fabi su ustvari igrali, ali nisu bili tako dobri kao sada. U stvari, Fabi i ja smo bili mladi, a Morozevich, Ivanchuk su bili tada vrhunski šahisti, Morozevich se borio za prvo mjesto. Ali sada kada Carlsen igra i igra se toliko kola, a ovo je tako poznat turnir, vjerovatno najstariji turnir, 85. izdanje. Svakako, ova pobjeda je veoma velika.
Konačni poredak 54. i posljednjeg šahovskog turnira Reggio Emilia | Foto: ChessBase
3.2.2023 – Anish Giri osvojio je Tata Steel Chess Masters 2023 ispred svih najboljih igrača svijeta – Magnusa Carlsena, Wesleya Soa, Ding Lirena, Fabiana Caruane. Igrao je fenomenalan šah tokom čitavog turnira koji je pobjedio sa rejting performansom od 2849, postigavši 8,5/13 i osvojio 16 Elo poena. Anish je bio veoma blizu osvajanja turnira više puta, ali ovo je prvi put da je osvojio trofej na Wijk Aan Zee! Pozvali smo ga na livestream kako bi saznali šta misli o pobjedi na ovom prestižnom turniru. U nastavku pogledajte njegov čitav intervju sa IM Sagar Shahom.
Anish Giri o pobjedi na Tata Steel Chess 2023 | Video: ChessBase India
SS: Ljudi, pridružite mi se i pozdravite čovjeka, mit, legendu, jednog i jedinog Aniša Girija!
AG: Hvala Sagar, hvala mnogo.
SS: Anish, velike čestitke za ovaj nevjerovatan podvig. Kada ste počeli da pobjeđujete u partiji poslednjeg kola protiv Rapporta, mnogo ljudi se pridružilo i bili su sretni od srca. Ali kada su vidjeli vaš intervju, rekli su: „Šta je s Anishom? On ne izgleda sretno u ovom videu!“ Bili ste tako mirni.
AG: Da, mislim da sam bio, ne znam. Teško mi je bilo je nekako izraziti ili možda čak osjetiti emocije u vezi ovoga. Jer znate, uvijek vam govorim da me nije bilo toliko briga. Takođe ne brinem mnogo o tome da neću pobijediti turnir, to funkcioniše i na drugi način, nažalost (smijeh).
Ko bi pomislio po Anishevom izrazu lica da je upravo osvojio Tata Steel Masters? | Foto: Intervju nakon partije sa Anishom Girijem
SS: Ove emocije koje pokazujete, da li su istinite? Ili ste rekli „O moj Bože, osvojio sam ovaj turnir“. Da li je ono što ste pokazali bilo sve što ste osjećali?
AG: Definitivno, da. Mislim, volio bih da mogu pokazati nešto bolje. Nisam imao ništa pripremljeno za taj intervju, bilo je tako neočekivano i da ću pobijediti. Naravno, čitav turnir sam igrao jako dobro. Imao sam odličnu partiju sa Gukeshom, odličnu partiju sa Magnusom, naravno da sam mislio da stvari izgledaju stvarno dobro. Ali znao sam da će biti teško, jer sam znao da 2 pobjede nisu ni blizu dovoljne. Moram da dobijem još barem par partija, a bilo je nejasno odakle će doći poeni. Propustio sam neke šanse protiv Arjuna, meni se to dešava često, kao i svim igračima, i to nije dobro. Iako sam imao sreće protiv Dinga, imao sam ovu ključnu partiju protiv Nodirbeka sa bijelim figurama. Ne samo da nisam pobijedio, nego nisam ni bio blizu pobjede. Otvaranje nikako nije dobro prošlo, a on me potpuno neutralisao. Imao sam priliku u jednom trenutku, ali on je odmah pronašao odbranu. Nakon toga sam mislio da šanse nisu tako velike. Do kraja su bila još 2 kola, već sam igrao sa Nodirbekom i imam pola poena manje od njega. Ako ništa drugo, mislio sam, to će biti taj-brejk. Nisam mogao da previdim da će se ovo desiti, pa mislim da nisam bio toliko spreman za to. Inače bih bio spremniji i pripremio bih neki skok od radosti ili tako nešto (smijeh).
Anish Giri je završio na pola poena ispred Abdusattorova i Carlsena | Foto: Službeni web sajt
Snimanje selfija za blog nakon pobjede na turniru – Anish Giri Foto: Lennart Ootes/Tata Steel Chess Tournament 2023
SS: Ali sada ste spremni, prošlo je 12 sati!
AG (smijeh): Ali bio sam jako zauzet Sagar. Spavao sam, a onda sam morao sina dovesti u školu. Jutro je bilo veoma naporno, još nisam spreman.
Zbog toga se Anish Giri naziva porodičnim čovjekom! | Fotografija: Abhyudaya Ram
SS: Ljudi, ovo je savršen primjer porodičnog čovjeka. Pobjeđuje Tata Steel Chess, a sledećeg dana mora otići i odvesti sina u školu. Ali Anish, bilo je fenomenalno. Bilo je jedno pitanje koje su mnogi ljudi postavljali, otkriveno je na Podcastu Chicken Chess Clubada Jan Gustafsson radi s vama kao vaš novi sekundant. Koliko je to bilo značajno i koliko biste to pripisali svojoj pobjedi na turniru?
AG: Pa, ta činjenica je bila poznata negdje oko početka Wijk Aan Zee-a, jer sam ga tamo doveo kao svog sekundanta, a nisam ga prkrivao kao što neki drugi kriju sekundante. Moji protivnici tamo su znali da je Jan moj trener, ali u jednom trenutku se to zvanično pojavilo valjda u tom podcastu. Mislim, to je mogao bilo ko da objavi, ali to se dogodilo ovako. Već dugi niz godina, moj glavni trener Erwin L’Ami kojeg dobro poznajete, mnogo godina učestvuje u Challengers grupi. Ne može da kombinuje da sam igra i da bude moj trener. Uvijek sam imao različite sekundante na Tata Steel turniru, ali za ovu godinu smatrao sam da je pravo vreme da isprobam rad sa Janom. Radim sa puno mladih igrača i novih ljudi, daju mi novi pogled na stvari. Ali kada imate sekundanta, obično više volim nekoga ko je iskusan, nekoga ko zna pripreme koje idu uz ove događaje. Kada sam tražio na duže vrijeme sekundanta osim Ervina, postojala je vrlo ograničena lista ljudi. Prestar sam da uzmem nekog neiskusnog i čekam da stekne iskustvo, moram da odmah imam sekundanta. Dakle, razmatrao sam ljude koji su ranije radili na najvišem nivou. Izbor je zapravo prilično ograničen, i srećom Jan je bio jedan od ljudi koji su mi pali na pamet. S njim sam u dobrim odnosima, i to sam uspio zato što je Carlsen objavio da neće da se bori za titulu svjetskog šampiona, a Jan bio kao njegov pomoćnik uključen u prethodne mečeve. Koliko ja znam, nije bio stalni trener ili nešto slično, ali je bio uključen u pripreme za mečeve. Mislio sam da provjerim sa njim kakva je situacija nakon što se meč više nije planirao. Mislim da je prošlo više od godinu dana od meča, a on više neće raditi sa Carlsenom. U prošlosti je takođe radio sa Janom Smetsom, Loekom Van Welyjem i nekoliko puta je igrao u Wijk Aan Zeeju. On je jedan od najiskusnijih trenera i sekundanata.
Njemački velemajstor Jan Gustafsson jedan je od najboljih trenera/sekundanata za svjetsku elitu! | Foto: Georgios Souleidis
Ima još nekih sjajnih trenera i sekundanata koji mi padaju na pamet koji imaju iskustvo – na primjer, radio sam sa Vladimirom Čučelovom. Takođe, ljudi koji su radili za Carlsena i Ananda na mečevima bili su odlični treneri, kao što su Kasimdzhanov, Wojtzhachek, Surya Sekhar Ganguly. Ovi sekundanti koji su prošli mečeve za svjetskog šampiona ili barem mečeve kandidata, znaju dubinu do koje igrači moraju biti spremni. To je veoma važno! Znate, kada sam bio klinac, mislio sam da sam bio jako dobro pripremljen, a onda me je Vishy Anand pozvao u svoj kamp na Svjetsko prvenstvo 2008. godine.
Vishy Anand je neko koga je Anish uvijek mnogo poštovao i u koga se ugledao!
Imao sam 15 godina, radio sam veoma naporno – ne znam kako je Viši radio [smije se], ali sam zaista naporno radio sa svojim trenerom. Kupio sam dobar laptop, dualcore, Quadcore, ne znam šta sam tačno kupio. Sve sam znao, a Grunfeld je bio moja specijalnost, posebno Be3 u Grunfeldu je bila moja specijalnost. Tako da sam bio spreman da iznenadim Vishyja i igram jedan od svojih noviteta. Vishy počinje da razmišlja, odigraneki potez, i ja gubim partiju. Provjeravam svoj kompjuter, kompjuter prelazi od ocjene sa boljeg za bijelog, i mijenja se na minus, na bolju ocjenu za crnog. Pomislim „Okej, sjajno“, onda pokušam drugu ideju, desi se ista stvar. Opet druga ideja, ista stvar se dešava. Nema toga što nisam igrao, ali on je sve to znao, sve je bilo slabo. Za pola dana odigrali smo 5 partija sve u mom Be3 Grunfeldu, sve ih je uništio. Shvatio sam da možda nisam tako dobro pripremljen, nisam bio toliko marljiv u pripremama. Često mislite da ste dobro pripremljeni, jer poznajete samo sebe. To je slučaj i sa mnogim mladim sekundantima, misle da su jako dobri i jako dobro pripremljeni. Šalju vam fajlove, vidite te fajlove, vidite da su pokušali, ali to je samo početak. Ljudi poput Jana Gustafsona, oni tačno znaju kakva je vrhunska šahovska priprema, i zato mislim da je za mene važno raditi sa takvim ljudima.
Ali naravno, kao što sam rekao, radim i sa dosta mladih igrača, što mi daje mnogo različitih ideja. To je zapravo veoma važno jer me takođe inspiriše. Budući da su šahisti često zaglavljeni u svom vrhunskom šahovskom balonu, npr. duboka analiza do 40. poteza završava se čitavo vrijeme remijem. Misliš da je sve to gotovo, a onda neki mali klinac kaže u redu, ja ću ti oboriti analizu ovim potezom, i ti gubiš. Onda shvatiš dobro, da si preduboko u svom balonu. Ponekad morate skočiti iz dubine analitičkog okeana, i samo izaći na površinu i shvatiti da ne možete igrati savršen šah, već možete previdjeti topa u dva poteza.
Počelo 75. Prvenstvo Crne Gore u šahu
Blog Šah-mat liste 