Šahovski Beograd ostao je bez još jednog istaknutog člana i izuzetnog čoveka, koji je svojim radom poslednjih decenija obeležio život Šahovskog kluba „PTT“ i gradskog šaha uopšte.
Preminuo je Dragan Nedeljković, član Upravnog odbora Šahovskog saveza Beograda i „alfa i omega“ Šahovskog kluba „PTT“.
Nedeljković je rođen 1959. godine, a prve šahovske korake načinio je u tada čuvenoj Šahovskoj školi „Partizana“. Predvodnici te generacije, pored njega, bili su i braća Paunović (Dragan i Tomislav), Gradimir Nenadović, Veljko Vujačić i Petar Katanić.
Kao jedan od uspešnijih izdanaka te generacije, 1977. godine osvojio je titulu omladinskog viceštampiona Beograda.
Dragana je šahovski put kasnije vodio u ŠK „Rakovicu“, pa zatim i „Ripanj“, a sredinom osamdesetih godina zapošljava se u Pošti Srbije i postaje član istoimenog šahovskog kluba. Gotovo četiri decenije, kao igrač, kapiten, sekretar ili predsednik kluba, Nedeljković je njegov zaštitni znak, a često i poslednja brana od gašenja kluba.
Na žalost, nije uspeo da dočeka da ekipa koju je selektirao, predvođena novom upravom kluba, postigne i neke zapaženije rezultate.
Veliki doprinos Dragan Nedeljković dao je i u radu Šahovskog saveza Beograda, bilo kao član Upravnog odbora, bilo u radu komisija ili jednostavno kao iskreni šahovski radnik koji se nije štedeo kada je trebalo pomoći.
Vreme i mesto sahrane Dragana Nedeljkovića biće naknadno objavljeni.
Predsednik Šahovskog saveza Beograda Andrija Jorgić uputio je izraze iskrenog saučešća porodici Nedeljković i Šahovskom klubu „PTT“.
Ujutro u četvrtak, 11. maja, šahovski svijet je potresla tužna vijest o preranoj smrti 32-godišnje WIM Sue Maroroa Jones, koja je predstavljala Novi Zeland i Englesku na međunarodnoj sceni.
U saopštenju na Fejsbuku, njen suprug, GM Gavejn Džons, napisao je: „Sa velikom tugom i teškim srcem objavljujemo da je moja prelijepa supruga, Sue Maroroa Jones, preminula. Divna i draga majka Samarije i bebe Danijel, voljena ćerka pokojnih Temua Maroroe i Suee Lee Maroroa, i divna sestra Endrua Maroe, ostavlja iza sebe porodicu punu ljubavi kojoj će jako nedostajati.
„Molim vas, pošaljite svoja lična sjećanja na Sue na MaroroaJones@gmail.com. To bi značilo mnogo meni i porodici tokom ovog teškog vremena. Hvala vam što ste zadržali porodicu Maroroa Jones u svojim mislima. U ime porodice.“
Sue Maroroa i Gawain Jones prvi put su se sreli 2008. Foto: Helen Milligan
Sjuina tragična smrt uslijedila je samo nekoliko dana nakon rođenja njenog i Gawainovog drugog djeteta, Daniela, nakon postnatalnih komplikacija nakon porođaja.
Sue Yuchan Maroroa Jones rođena je 4. marta 1991. od oca sa Ostrvlja Kuka i majke Kinesko-Malezijke u Aucklandu, Novi Zeland. Umrla je u Sheffieldu, Engleska, 10. maja 2023., ubrzo nakon rođenja svog drugog djeteta, Daniela.
Sue je predstavljala Novi Zeland na pet olimpijada (2002.-2012.) i Englesku jednom, 2014. godine—koja je bila i godina njenog najboljeg individualnog nastupa: Osvojila je normu za Međunarodnog majstora u britanskoj 4NCL, posle fine pobjede nad GM Markom Hebdenom.
Poslednjih godina, Sue se više fokusirala na podršku i upravljanje Gawainovom karijerom, a poslednje dvije godine bila je odana majka njihove ćerke Samarie. Dobrodušna, velikodušnog duha van table, ali za tablom, Sue je bila sjajna napadačka šahistkinja koja se oslanjala na svoj prirodni talenat, a ne na teorijsko znanje iz knjige.
Sue i Gawain upoznali su se na Olimpijadi u Drezdenu 2008. godine, gdje je Sue predstavljala Novi Zeland, a Gawain Englesku. Rupert Jones, osnivač Chessable White Rose tima u britanskom 4NCL, prisjeća se prvih dana njihove romanse: „Prvi put sam sreo Sue na Olimpijadi u Drezdenu 2008. godine.
“Za Gawaina i Sue je to bila ljubav na prvi pogled. Onda je, igrom slučaja, Sue bila u mom vozu od Drezdena do Berlina (posle Olimpijade). Dugo smo razgovarali u vagonu-restoranu – znala je da poznajem Gawaina 11 godina.”
Kada se Sue vratila na Novi Zeland, nju je pratio Gawain, a ubrzo je stigla vijest da engleski GM i novozelandska šahistkinja WIM planiraju vjenčanje. U vrijeme njihove vjeridbe, Sue je za novine Stuff.nz rekla da su se ona i Gawain odlučili protiv vjenčanja na temu šaha: „Išli smo na vjenčanje prijatelja i mladoženja je imao problem sa šahom na vrhu svoje torte“, Sue je rekla. „Proveli su oko pola sata raspravljajući o tom šahovskom problemu.“
Godine 2012. Sue i Gawain su se vjenčali i osnovali dom u Sheffieldu u Južnom Jorkširu. Sue-in put u šahu započeo je u Aucklandu u uzrastu od 10 godina. U znak počasti Novozelandskoj šahovskoj federaciji: jedan od Sueinih dobrih prijatelja, Bill Forster, predsjednik šahovskog kluba Wellington, prisjeća se: „Sue je uticala na šahovsku zajednicu Novog Zelanda vrlo rano. Poticala je iz šahovske porodice i igrala prvo u klubu Papatoetoe, zatim u Hovik i Auckland Chess Centru… Počevši sa 10 godina, pokazala je takvu perspektivu da je samo godinu dana kasnije izabrana za Žensku olimpijadu Novog Zelanda za Bled 2002.”
Sue je takođe predstavljala Novi Zeland na Svjetskom prvenstvu za djevojčice do 14 godina u Francuskoj 2005. i Svjetskom prvenstvu za djevojčice do 18 godina u Vijetnamu 2008. Sue je 2006. osvojila žensko prvenstvo Novog Zelanda, a 2008. postala je prva igračica koja je osvojila juniorsko prvenstvo Novog Zelanda u šahu, završivši ravnopravno i podijelivši titulu s Mariom Krstevim i Andy Chenom.
Sue je dobila titulu ženskog majstorskog kandidata 2005. godine sa rezultatom 5/9 na 34. šahovskoj olimpijadi u Kalviji, Španija, 2004. godine. Godine 2007. dobila je titulu ženskog FIDE majstora za rezultat 6/9 na zonskom šahovskom prvenstvu Okeanije 2007. na Fidžiju. Njeno treće mjesto, ponovo sa 6/9, na zonskom prvenstvu Okeanije 2009. u šahovskom prvenstvu u Kvinslendu, Australija, donijelo joj je titulu ženskog međunarodnog majstora.
Su je najbolji rezultat ostvarila 2010. godine kada je na 39. šahovskoj olimpijadi u Hanti-Mansijsku u Rusiji postigla rezultat 6/9, bez ijednog poraza. Prije preseljenja u Sheffield, Sue je igrala klupski šah u Londonu i niz godina je bila najjača igračica u Hammersmith šahovskom klubu u zapadnom Londonu.
Njen dobar prijatelj iz šahovskog kluba Hammersmith, Chris Skulte, bio je jedan od bliskih prijatelja koji je ovog vikenda otputovao u Sheffield da bude s Gawainom i njegovom porodicom. Nakon što su se Sue i Gawain vjenčali, Forster kaže da se ona „sve više koncentrisala na podršku Gawainovoj šahovskoj karijeri, upravljajući detaljima kako bi se on mogao fokusirati samo na šah.“
Ovo je bila uloga u kojoj je Sue briljirala, kaže Forster. „Menadžeri timova koji žele da obezbjede Gawainove usluge da poboljšaju šanse svog tima u jakim evropskim ligama nadali bi se da će riješiti stvari sa opuštenim Gawainom, ali bi im uvek govorili: ‘Moraćete razgovarati sa Sue’ umjesto toga, nagovještavajući mnogo teže i tvrđe pregovore!”
Sue-in poduzetni pristup životu proširio se izvan šaha – do ragbija. Igrala je na poziciji beka za Sheffield Ladies RUFC pet sezona prije rođenja svog prvog djeteta, Samarie.
Emily Glendinning, iz Sheffield RUFC-a, napisala je ovog vikenda u odavanju počasti Sue: „Tipično za svakog Novozelanđanina, Sue je bila strastvena za ragbi. Bila je odlična igračica, ali kao kapiten Sue je pomogla u razvoju ženskog ragbija tako što je bila nevjerojatno gostoljubiva i prijateljska prema svim pridošlicama. Nikada nije bila bez osmjeha Sue je sa svima sklapala trajna prijateljstva i svima će jako nedostajati.“
Ista velika borbenost bila je očigledna u Sueinom šahu, kaže Forster. Sue je bila „intuitivna igračica, izbjegavala je duboko proučavanje, ali je bila sjajna u napadu, taktici i brzim kontrolama vremena“, kaže Forster.
Tipičan za Suein borbeni duh bio je njen nastup na Reykjavik Openu 2019. Forster se priseća: „Bila je tamo da podrži prvog nosioca Gawaina, ali se naknadna odlučila da igra.“ Dodao je: „Gotovo ležerno, osvojila je 6/9, dobivši 40 FIDE Elo poena postigla 2168, i podijelila glavnu žensku nagradu sa Dinarom
Saduakasovom i zvijezdom u usponu Vaishali Rameshbabu. Nevjerovatno je tužno shvatiti da je ovo bio Sue-in posljednji FIDE turnir.”
U intervjuu za New Zealand Chess magazin iz 2008. godine, Sue je rekla: „Voljela bih da kažem da ću biti tu zauvijek. Ali nisam sigurna šta će biti u budućnosti. Imam dobre prijatelje iz inostranstva koji su profesionalci i bila bi nesrećna da ih ne vidim. Ali nisam sigurna da li ću u bliskoj budućnosti moći imati dovoljno vremena da budem onoliko dobra koliko bih trebala da predstavljam Novi Zeland sa svim malim djevojčicama koje dolaze! „
U odavanju počasti Sue objavljenom na web stranici Novozelandske šahovske federacije, Forster je sažeo: „Sue je ostala više nego dovoljno dobrih djela do kraja svog života. Njena sudbina bila je s jednim od prekomorskih profesionalaca. Ponosni smo na nju.“
Umro je Andraš Adorjan – piše njegov brat – Dobio sam kratku poruku od supruge Andraša Adorana da je sinoć, 11. maja, umro moj mlađi brat. Pošto nam je sestra umrla prije šest godina, ostao sam sam.
Andraš je bio moj polubrat, ali smo odgajani kao braća. Bio je jako dobar dečko, u bašti našeg stana u Kispest-Wekerleu, dugi niz godina je blistao kao golman. Po današnjim standardima, kasno je počeo da igra šah. Gledao je penzionere kako igraju na klupama na glavnom trgu u selu Wekerle, dok jednog dana neko nije ustao i on je mogao da sjedne na slobodno mesto. Od tada su svi htjeli da ga pobijede – bez mnogo uspjeha.
Njegov prvi klub bio je Kispesti Pedagogus, koji je igrao na regionalnom prvenstvu. Ali ubrzo je dječak postao poznat, a nekoliko mjeseci kasnije bio je među učenicima Bele Pappa, trenera sportske škole Angyalföldi (ASI), koji je igrao u NB II. Ova faza je počela 1962. godine. Čika Bela se dobro snašao. Uvijek ga je stavljao na takmičenja koja su bila ozbiljna provjera snage i gde je istovremeno znao kako da postigne uspjeh.
Andraš je postao šahovski majstor 1966. godine, sa 16 godina, u tom periodu je spontano i efikasno napadao u svim svojim partijama. Godine 1969. završio je na drugom mjestu iza Karpova bez poraza na Svjetskom prvenstvu za mlade. Međunarodni majstor postao je 1970. godine, a međunarodni velemajstor 1973. godine. Godine 1978. bio je član mađarskog tima koji je osvojio olimpijadu u Buenos Airesu, a u sezoni 1979/80 ušao je među osam najboljih na takmičenju kandidata za svjetskog šampiona, gdje je izgubio od Hübnera iz Istočne Njemačke.
Pored Garija Kasparova, radio je i kao sekundant za mnoge vrhunske velemajstore.
Njegova dostignuća i plodovi njegovog rada mogu se dugo nabrajati. Međutim, ne može se zanemariti činjenica da je dugotrajna bolest radikalno uticala na njegove šahovske performanse. U najboljim godinama igrao je za Vasas, zatim za MTK-VM i na kraju 18 godina za Statiszti PSC. Zahvaljujući aktivnostima analitičara i autora knjiga i danas je poznat širom svijeta. Njegova omiljena tema bila je „Crni je OK!“, što je dokazalo efikasnost igre crnih.
Mnogo, mnogo godina živio je povučeno, održavajući odnose sa samo nekoliko svojih šahovskih vršnjaka. Mnogo vremena, novca i energije posvetio je Fondaciji Bela Pap, koja je osnovana 1993. godine, a novac je iskoristio za organizovanje šahovskih turnira u cilju očuvanja uspomene na izuzetno uspešnog učitelja šaha. Bela Pap (1920–1988).
Kako će potomci suditi o efikasnosti njegovog rada kao šahiste i kao teoretičara, ostaje da se vidi. S druge strane, bez obzira na sve druge činjenice i aspekte, on je bio i uvijek će biti moj mlađi brat. Kao njegov brat, sigurno ću čuvati njega i sjećanje na njega u svojim molitvama dok sam živ. Andraše, počivaj u Božjem miru!
Iz Njemačke je prije nekoliko dana stigla strašna vijest: Umro je Dražen Ćurić, javili su nam njegovi tamošnji prijatelji. Primili smo je u nevjerici, a strašnu vijest nakon toga potvrdili su i članovi obitelji. Posljednji ispraćaj je u četvrtak, 4.5. u 15 sati u Prisoju kod Tomislavgrada.
Teško je uopće i napisati nešto ukratko o Draženu, jer u svakom smislu bio je i ostao jedna od legendi Šahovskog kluba Brda. Ili ‘Ćuri’, ‘Barbi’, ‘Mutantu’, nekima od njegovih brojnih nadimaka stečenih tijekom godina igranja u Šahovskom klubu Brda.
Najbolje započeti sa šahovskim dijelom. Za ŠK Brda igrao je od 2010. godine kada smo se prvi put plasirali u 1B ligu, i od tada je, uz par nedolazaka na lige iz raznih razloga, bio član prve momčadi. Odigrao je stotinjak službenih partija za klub i bio dio najvećih klupskih uspjeha u prošlom desetljeću. Bilo je puno više pobjeda nego poraza, ali više od svega Dražen je ostavio neizbrisiv trag svojom energijom i vedrinom. Na njegovu pojavu nitko nije ostajao ravnodušan, a teško je i nabrojati na stotine anegdota sa liga, kupova i drugih natjecanja. U tim nezaboravnim danima može se izdvojiti njegova rečenica nakon povratka sa jedne lige:
– Idem zadovoljan u Njemačku, potrošio sam hormone sreće za idućih godinu dana.
U Split nije dolazio od početka epidemije, ali je prije toga godinama živio u gradu pod Marjanom. U klubu je tih godina, kao i brojni drugi članovi bio “inventar”, dolazio svakodnevno, igrao bezbrojne turnire i partije cugera i naravno, sudjelovao u svim klupskim feštama.
Zbog svog osebujnog ponašanja, ponekad i pomalo pretjeranog, kako smo već napisali dobivao je razne nadimke, ali ih je i davao.
‘Zlatna koka'(Davor Saratlija), ‘Mile'(Mateo Ivić), ‘General'(pok. Borivoj Katavić), ‘Nos'(Zdenko Plenković), samo su neki od njegovih ‘uradaka’.
Prerani odlazak ogroman je gubitak za sve, njegovu obitelj, šah kojeg je neizmjerno volio i naravno ŠK Brda.
ŠEVO – Stratil ( Češka )( N.Sad 1984. ) ( Španska partija )
1.e4 e5 2.Sf3 Sc6 3.Lb5 a6 4.La4 Sf6 5.L:c6!? … (… Omiljena varijanta Dušana Ševa, kojom je „ubijao u pojam“ vođe crnih figura, kada su stremili ka teoretskim dostignućima: Otvorene ili Zatvorene Španske partije…! Izmenom „španskog“ lovca za skakača u petom potezu, beli izbegava obe teoretske šeme i daje partiji: „svoj“… – originalni ton…! )
5…dc6: 6.d3 Sd7!? ( Po teoriji otvaranja – najjači potez za crnog… Ipak, kada je Ševo igrao istu varijantu sa velemajstorkom: Gracinom Šmaćinskom, ona mu je na ovom mestu igrala: 6…Lc5!?… Dušan je odigrao principijelno: 7.0-0! i nakon: 7…De7 8.Sbd2 Lg4 9.Sc4! Sd7 10.Le3!… stajao nešto bolje i u toj partiji…! )
7.Sbd2 Ld6 ( Fide majstor Somborski je na ovom mestu predložio za crnog: 7…g6!? 8.0-0 Lg7 9.Sc4 0-0 i posle: 10.a4!? ili možda: 10.De2!? … Smatra; da crni ima bolje perspektive u odbrani nego ako odigra po teoriji otvaranja … – sistem za crne…! Tako se mišljenje teorije i prakse o varijanti… – razilaze! )
8.Sc4 f6!? (…Stratil se maksimalno učvrstio na tački e5, ali mu je pozicija ostala donekle pasivna…! Teorija otvaranja navodi: 8…c5!? 9.a4 b6 10.0-0 0-0 11.Ld2 Lb7 12.Lc3 De7 13.b3? f5!… kao ispravan put koji daje crnome izjednačenje igre… Ševo je tu našao jače: 13.Se3! kao pravo poziciono rešenje belog i dokazao da beli ima ugodniju i perspektivniju igru…! Na primer: 13…b5? 14.Sf5! Df6 15.S3h4! … ili: 13…g6? 14.Sd5! L:d5 15.ed5: f5 16.Te1!… – sa jasnom pozicionom prednošću za belog u oba slučaja …! )
9.d4!?… ( Sada, kada je crni odigrao pasivno f6 radi odbrane, beli pokreće akciju u centru table… ! Mislim da je belome ovde dobru igru davalo i: 9.0-0! 0-0 10.Sh4!… No, to je za… – „neku drugu priču“…! )
9…De7 10.0-0 0-0 11.Te1!… ( Ševo je voleo ovakve pozicije koje je igrao… – maestralno…! Dolazilo je u obzir razvojno: 11.Le3!? pa da se na d4 ukoliko crni uzme, beli uzme Damom… Beli je i tu nešto bolji…!)
11…Td8!? 12.c3!?… ( Posle: 12.S:d6? cd6: 13.c3 Df7! 14.Le3… – prednost belog je znatno manjeg obima…!? )
12…c5!? ( Stratil vidi da: 12…ed4:? 13.cd4: Df7 14.Dc2! … – nije dobro po njega, pa traži drugi plan…)
13.de5:! S:e5 14.Sf:e5! L:e5 15.Df3… ( beli i dalje, suvereno ovu poziciju drži: – „pod kontrolom“… !? )
15…b5!? 16.Se5: fe5: ( 16…D:e5? 17.Lf4! daje tempo belome za razvoj… a: 17.a4! Lb7 18.Lf4! isto tako …! )
17.Dg3! Td6 18.Lg5! De8 19.De3!… ( Sa raznobojnim lovcem, Ševo se trudi … – da napadne prvi…! Posle: 19.f3! c4 20.Tad1!…poziciona prednost je nesumnjivo na strani beloga koji uz to ima i inicijativu u igri…! )
21.Dd5+! De6!? ( Crni misli da bi izmenom Dama mogao lakše da se brani u poziciji sa raznobojcima…?)
22.a4!?… ( Ševo nalazi načina da potkopa crnu poziciju na suptilan način…22.Tad1!? jednako je bilo dobro…!)
22…Tb8 23.Dd8+! Kf7 24.Te3!… ( Ovde je Ševo u „svom elementu“, i on takve „zicere“ u principu, nije propuštao…Crnom je ovde vrlo teško da nađe nekakvu zadovoljavajuću odbranu…Jer je zapravo i nema…! )
24…h6!? 25.Tf3+ Kg6 26.Lf6!?… ( Mala egzibicija Dušana Ševa… Posle partije smo našli: 26.L:h6! kao alternativu dobitničkom nuzrešenju na ovom mestu…! 26…gh6: 27.Tg3+ Kh5 28.Dd1+! Kh4 29.Tg7!…kraj…! )
26…gf6: ( Naravno sada bi na: 26…Kh7? 27.L:g7! K:g7 28.Tg3+! Kh7 29.Df8!… dovelo crnog u cug-cvang…!? )
27.Tg3+! Dg4!? ( Očaj crnog…! 27…Kh5? 28.Dd1+! a na; 27…Kh7 28.Df8!… i cug-cvang pozicija za crnoga…!? )
28.Dg8+! … ( Završni udar koji jasno pokazuje, da crnom spasa, kako god okreneš, nije zapravo bilo…?! )
Jedan u nizu „bisera“, u zaostavštini: Fide majstora, Dušana Ševa…! C r n i p r e d a j e
ŠEVO DUŠAN – Dekić Josip II liga N.Sad 2000.g. ( Skandinavska odbrana )
1.e4 d5!? 2.ed5: Sf6 3.Sf3 S:d5 4.d4 g6!? ( Dekić sa crnima obožava Grinfeldovu indijsku, pa i ovde na sličan način gradi protiv-igru crnoga, prepuštajući belome centar sa planom: da ga kasnije – podrije sa krila…?! To je opšta generalna strategija crnog… FM Ševo se tome suprotstavlja: klasičnim pristupom u igri… – bez pretenzije da odmah napadne crnoga u centru table, 4…Lg4?! 5.c4! Sb6 6.c5! Sd5? 7.Db3! Sc6 8.D:b7 Sdb4 9.Lb5!… Nije nikako za preporuku… Baš kao ni: 5…Sf6? 6.Le2 e6 7.Db3! b6 8.Sc3 … sa finom pozicionom prednošću beloga…! )
5.c3!?… ( Deluje pomalo pasivno … – jer ne uznemirava crnog skakača u cenru table, a većina nas majstora bi ovde igrali: 5.c4!? … – da se jak i neugodan skakač u centru protera…! Ševo naprotiv igra striktno POZICIONO, da ograniči dejstvo crnog lovca, koji će doći na g7… Iskusan pristup otvaranju…!)
5…Lg7 6.Sa3!?… (Obično početnike učimo da skakač na rubu table – stoji slabo…! Ali FM Ševo ima konkretnu zamisao, osvojiti strateško polje e5 u centru za bele figure i odatle graditi napad… Zato mu je bilo potrebno slobodno polje: c4, da bi svog skakača sa a3 preko c4 „pikirao“ na e5… I napao poziciju crnoga iz centra table…!)
6…0-0 7.Le2 Sc6 8.0-0 e5!? (… Crni je ustrojio poziciju sličnu „Grinfeldovci“, pa pokušava ranu protiv-igru udarom u centru… Čini se da je takav plan sasvim u redu… Pa tako bi „svi“ igrali…?! Oprezniji igrač bi ovde povukao: 8…Lf5!? 9.Te1 Te8! po ugledu na partiju: Rabar – FUDERER 1955. Dok bi moja malenkost na ovom mestu odigrala: 8…Sb6!?, a po ugledu na modernu: ALjEHINOVU odbranu…!)
9.de5:! S:e5 10.Te1! c6 ( Čini se, da je crni posle ovoga – sasvim izjednačio igru…!? Da li…? )
11.S:e5! L:e5 12.Lf3!… ( Finim pozicioni manevrom, beli ipak stoji malo povoljnije, iako se čini da je njegov plan sa uvođenjem skakača sa a3 u centar table – ZAKASNIO…! T.j. da je taj zamišljeni plan beloga – osujećen…?! )
12…Dc7!? ( Crni želi aktivnu protiv-igru… Napada na h2… Opreznije je bilo povlačenje sa: 12…Lg7!)
13.L:d5!… ( Odigrano bez predrasuda o vrednosti lovačkog para…! Ševo je bio igrač praktičnog duha, koji nalazi novi pozicioni osnov za igru… A to je: usamljeni pešak d5 u centru – kod crnoga…!? )
13…cd5: 14.Lh6! Td8 15.Sb5!… ( Sada skakač, kojem je bilo namenjeno polje e5, „menja odluku“ i ide na polje d4, po ugledu na strategiju iz Taraševe varijante: „Francuske odbrane!… Veoma zanimljivo…!)
15…Db8 16.h3!? … ( Profilaktika koja i nije nužna..?! Ja bih nastavio „ofanzivu“ sa: 16.Lg5!? … )
16…a6 17.Sd4 Dd6 18.Dd2!? … ( Dobra alternacija je: 18.De2!?… No, to je za neku drugačiju priču…!? )
18…Ld7 19.Sf3! Lh6 20.Lf4! … ( Eto zašto je beli igrao: Dd2, imao je u vidu baš ovu sliku na tabli…! )
20…Dc6 21.Tad1 Le8 ( Sa svojim lovačkim parom – crni je u totalnoj pasivi…! Ševo, u svom „elementu“…! )
22.Se5! Db6 23.Le3… ( Ni sekundu predaha FM Ševo ne daje protivniku…Crnom tabla postaje sve više – „tesna“ …!)
23…Da5!? 24.Ld4 h5!? ( Crnom kao da je ovde ponestalo – korisnih poteza…? Nadigran je sasvim 24…D:a2? 25.Sg4! … je pozicija za predaju crnoga…! A na: 24…f5? Ševo bi nastavio jednostavno potezom: 25.Dh6!…)
25.Dh6! … ( kao iskusan „lisac“ beli se ušunjao u „kazneni prostor“ crnog i vreba – „nabačenu loptu“…!? )
25…Lg7? 26.D:g7+!! …
( „Zicer“ kakav se ne propušta…! Na: 25…Dc7? umesto: 25…Lg7? 26.S:g6! kruniše dobru igru)
C R N I P R E D A J E
Sekelj Geza – ŠEVO Dušan (II liga Srbije) ( Francuska odbrana )
1.e4 e6 2.d4 d5 3.Sc3 Lb4 4.e5 Se7 5.a3 L:c3+ 6.bc3: c5 7.Sf3 Ld7!? 8.Ld3!? ( Moderno poimanje…! Stari majstori su na ovom mestu vukli: 8.a4!… dajući mogućnost razvoju svog lovca crnopoljca i na a3 polju, a sve u zavisnosti od plana igre crnoga…!? )
8… Da5! ( Majstor Ševo ne veruje ekspertu za „Francusku odbranu“, legendarnom velemajstoru Viktoru Korčnoju, koji je smatrao da crni ovde postiže ugodnu igru posle: 8…La4!? jer nakon: poteza: 9.Tb1!…koji je predložio Boris Spaski, Ševo je smatrao da beli ovde stoji ipak povoljnije…!)
9.Ld2!? (na rokadu belog, crni igra: 9…Lb5! baš kao i na: 9.Dd2?… a na: 9.Tb1? c4! sa jednakom igrom…Sada se vidi zašto je: 7…Ld7! nešto precizniji redosled poteza za crnog od: 7…Sbc6? kako nam „savetuje“ teorija otvaranja u ovom, inače, vrlo popularnom sistemu igre…?!)
9…Sbc6 10.0-0! („Diverzija“ belog putem: 10.Sg5!? posle: 10…h6! 11.Dh5 g6 12.Dh4 Da4! ne prolazi, baš kao niti ideja: 10.c4!? Dc7! gde crni postiže ugodnu igru u centru i bez lovačkog para…! )
10…c4! ( Blokada igre u ovom sistemu je jasna strategija crnog da se neutrališu beli lovci…! Tada u blokadi igre skakači se mogu pokazati kao dominantan faktor u daljoj igri. To je klasična ruska škola – Mihaila Botvinika…!)
11.Le2 0-0!? (U starim partijama: Ivkova i Raičevića, na ovom mestu smo viđali: 11…f6!? 12.ef6: gf6: 13.Te1 0-0-0! sa oštrim i dinamičnim pozicijama, u kojima su crni igrali sa puno više rizika… Majstor Ševo preferira sigurniji – pozicioni pristup, u kojem rizik prepušta protivniku…! )
12.Se1!? ( … Potez kojim beli planira rokadni napad na crnu poziciju, uzdajući se u svoj lovački par, koji bi mogao nakon otvaranja pozicije u centru, postati vrlo neugodan „adut“ beloga… !? Uostalom, tako je u sličnoj poziciji protiv velemajstora Horta, igrao belim figurama i naš proslavljeni velemajstor Ljubojević, što je majstoru Gezi Sekelju svakako moralo bilo poznato…?! )
12…f6! 13.f4!? (na: 13.ef6: T:f6! crni je pripremio svoju kontra igru po otvorenoj „F“ liniji…!)
13…fe5: 14.de5: … ( Na: 14.fe5:? T:f1+ 15.L:f1 Tf8! crni bi postigao ugodniju igru na liniji…!?)
14…Le8! ( Majstor Ševo poznaje ove pozicije do u „mali prst“ i brzo „izbavlja“ svoju najslabiju figuru…!)
15.Lg4 Sf5! 16.Sf3 Lg6! ( Posle ovog poteza, jasno je da je crni sasvim izjednačio igru, i da će odavde tražiti načina da zaigra i na pobedu…?! Naime, crni je sasvim neutralisao privremenu inicijativu, kojom je beli pokušao da ostvari prednost u otvaranju… I sada – crni dominira…!)
17.Kh1 Da4! 18.Ta2!? h6 19.Lh3 Tae8! 20.g4!? Sfe7! 21.Lg2 Le4! (Plod vrlo dobre i uspešne strategije crnog…!)
22.Le3 Sg6! 23.Sd4 L:g2+ 24.K:g2 Tf7! 25.Kg3 Da5! (Crni priprema pregrupaciju figura za odlučni udarac…! )
26.Dd2 Dd8! 27.Sf3 b6! (Potez – dokaz da je majstor Ševo bio igrač izrazito prefinjenog, pozicionog stila…!)
28.h4 T8f8! 29.Sg5?! (… Blef belog u potpuno izgubljenoj poziciji… Beli je shvatio da je crni već preuzeo „konce igre“ u svoje ruke i da u „mirnoj“ igri nema šta dobro da očekuje, jer na 29.h5? S:f4 sve lako dobija za crnoga…! Zato u slabijoj poziciji po njega, beli odlučuje da: „muti vodu“…?!)
29…hg5:! 30.hg5: Sc:e5! ( FM Ševo je sve tačno izračunao do kraja… Hladnokrvno, i bez predrasuda…! )
31.Taa1!? Dd6! ( I na kraju oped jedan fini pozicioni potez koji … – REŠAVA ovu partiju ubitačnom „maskom“ na belom kralju…! Naime, posle: 32.Tf2? S:f4! 33.L:f4 T:f4! jasno je: da je beli potpuno izgubljen…)
Pre nekolko dana sam saznao od IM Andrijevića da nas je napustio stari prijatelj FIDE majstor Miroslav Misojčić.
Misojčića sam upoznao na Fakultetu i odmah smo se sprijateljili (zemljaci on iz Šapca, ja iz Bogatića). Redovno smo posećivali šahovske brzopotezne turnire, a najviše smo igrali na fakultetu gde smo bili prvaci Beogradskog fakulteta i to kolo pre kraja takmičenja!
Bio je veoma inteligentan i talentovan šahista. Kao vrlo mlad igrač bio je vice-šampion opena u Pariza.
Takođe je bio jedan od najjačih igrača u Šapcu.
Ekipa PMF, Prvaci Beograskog fakulteta 1979
N.Jovanović, M. Andrijević, M. Borojević, S. ILIĆ, M. Misojčić i Z. Šušulić
Sa tradicionalnog meča Profesori-Studenti na Prirodno-Matematičkom fakultetu.
Najviše smo se družili na takmičenjima PMF iz cele stare Juge. Pošto su Andrijević i Mirković bili malo viša klasa, najviše smo igrali Misojčić, Borojević i ja na ispadanje pošto smo bili prilično izjednačeni. Odigrali smo zajedno minimalno 1000 brzopoteznih partija. Misojčić je bio vrlo duhovit i obavezno je zahtevao ako igramo da ‘nema plače’, znači nema kukanja kad neko izgubi. Kad ga dobro krene, često se šalio da su mu protivnici omršali od stalnog ustajanja, ili je tražio da mu se nabavi neka mekša stolica. Najsmešnije je bilo kad osvaja neki materijal on vikne „Ovamo svi ovamo“ pozove kibicere da vide dobar potez. Ako se požališ da si mogao da odigraš neki bolji potez, umeo je da kaže „Okej, ti ćeš to da napišeš kad budeš pisao MOMEARE“
Za neki dobar potez umeo je da kaže, ‘pa to je viđeno u partiji Kin Cin, Jovčić-Udovčić, Georgijevski-Ničevski sa prvenstva Skoplja…’ Ponekad je pitao da li si ti čuo za „Šabana Šaulica iz Šapca Šumatovačka br. šes,“
Sandardna postava ekipe PMF: Gornji red Slobodan Mirković, Drugi red M. Andrijević, M. Rakić, V. Živković, treći red M. Misojčić, Busbaher, M. Borojević, S. ILIĆ
FIDE majstor Miroslav Misojčić je ostavio veliki trag u šahovskom životu PMF i gradu Šapcu.
Brate Miroslave, počivaj u miru neka te nebeski anđeli čuvaju i nek ti Bog podari rajsko naselje koje si zaslužio. Nek ti je večna slava
Sa velikim žaljenjem smo saznali da je 1. aprila 2023. umro Włodzimierz Schmidt, prvi poljski velemajstor, aktivista i šahovski trener.
Poljski velemajstor (1976). Seniorski trener FIDE (2004). Šampion Poljske 1971, 1974, 1975, 181 (dioba prvog mjesta), 1988 i 1983. Ukupno je igrao na 28 nacionalnih šampionata. Omladinski šampion 1959 i 1960. Prvi poljski velemajstor.
Učestvovao je na 13 šahovskih olimpijada između 1962 i 1990.
Najbolji rezultati: pobjeda na turnirima u Lublinu 1970, Polanica Zdroj 1973 i 1981, Malmo 1976, Bagneux 1980, Smederevo 1981, Vinkovci i Budimpešta 1986, Dortmund Open 1989. Bio je drugi na turniru Wijk aan Zee 1975, Halle 1976, Kiel 1979.
Schmidt,Wlodzimierz – Holaszek,Hans [C84]
World U20–ch06 Preliminaries A The Hague (3), 14.08.1961
Otišao je Željko Žeža Mijanović, drug, prijatelj, jedan od najznačajnijih šahovskih radnika u Nikšiću.
Koračajući putem koji se zove život, Željko nije zaboravljao šah, svoje prijatelje, svoj klub koji je osnovao, sa legendarnim Nikolicom Mijuškovićem i Milanom Vicom, predvodeći ga do najvećih uspjeha u crnogorskom šahu.
Odgovoran i temeljan, neumorni entuzijasta do poslednjeg dana, nije štedio svoju energiju i svoje vrijeme, da pomogne šahovska dešavanja u Nikšiću i Crnoj Gori.
Neopisivo se ponosio u razgovorima napredovanjem kluba, otvorenom školom šaha, uvijek se radujući svim dobrim rezultatima i uspjesima šahista i prijatelja. Iskren, energičan, uvijek nasmijan, borio se za istinu, pravdu.
Svojom smrću Željko je potvrdio da dobri ljudi odlaze, ali da smrt ne može ubiti njihova imena, a Željko će živjeti u uspomenama i srcima svih svojih prijatelja.
Iza Željka ostaje velika i uspješna porodica, mnogo uspjeha i sreće, more lijepih uspomena i anegdota koje će se prepričavati. Nama ostaje praznina bez neumornog šahovskog neimara, velikog prijatelja, Željka Žeže Mijanovića.
Željko je bezgranično volio ljude i oni su voljeli njega. Uvijek je bio tu da pomogne, da sasluša.
Dugo će se pričati anegdote, dugo ćemo se sjećati tebe, dobrog prijatelja, spremnog da pomogne, da sasluša.
Tebi Željo, vječni mir, a nama tužno sjećanje na sve lijepe momente i lijepe dane!
19.III.2023. preminuo je u bolnici poznati šahovski sudija iz Splita Ivica Kuzmanić. Ta vijest je odjeknula šokantno jer nisam ni znao da je bolovao. Još ne znam razloge zbog kojih je primljen u bolnicu i šta se ustvari desilo. Ivicu Kuzmanića sam poznavao od mladih dana. Putovali smo na mnoga šahovska takmičenja, a on se kasnije opredjelio za akademsku karijeru i karijeru šahovskog sudije. Ipak, redovno je dolazio u šahovski klub „Poštar“ gdje smo svi zajedno rješavali šahovske studije koje nam je postavljao poznati dopisni šahista Mustafa Hođić. Kao malo stariji od moje generacije svima nam je bio uzor u svemu i divna druženja ostaju u neizbrisivoj uspomeni. Odlasci na turnire, ali i privatna druženja, igranje slobodnih šahovskih partija na plaži ispod Marjana, voženje biciklom, odlazak na planinarenja na Mosor, proslave rođendana, ličnih uspjeha… Polako odlaze šahovski prijatelji, prvo dr Krstić Mladen, zatim IM Filip Ljubičić, pa potpuno neočekivano FM Božanić Ivica, od korone, a evo sada i svima omiljeni Ivica Kuzmanić. Biće objavljen tekst u udruženju šahovskih sudija Hrvatske o njegovom značaju u sudijskoj organizaciji, pa bi bilo dobro da mi ga neko pošalje da objavim.
Sahranjen je 22.III.2023. na groblju Lovrinac u Splitu.
Evo i jedne stare fotografije koju je poslao Jure Marković na kojoj je šahovska ekipa ŠK Poštara, među kojima je i Ivica Kuzmanić
Šahisti ŠK Poštara iz Splita u Zadru 1974 ili 1975. godine. S lijeva na desno: Paviša Viskić, Ivo Popović, Vrbat Mladen, Jure Marković, Šulja, Goran Tomić, Rade Miroslav, Radoslavić Milivoj i Ivica Kuzmanić
Na sajtu Večiti šah Vladice Andrejića objavljena je tužna vijest da je preminuo FM Milan Jeremić:
Primili smo tužnu vest da je danas preminuo FM Milan Jeremić, koji je poslednjih nekoliko godina pisao dnevne vesti za naš Večiti šah. Neka mu je večna slava!
Sahrana FM Milana Jeremića biće na Novom groblju u sredu, 29. marta u 10:15, okupljanje je u 9:45.
Internacionalni majstor Milan Bjelajac Beli preminuo je 22. marta, u 76. godini. Šah je bio njegova dečačka i mladalačka ljubav, uz šah je upoznao i buduću suprugu Oliveru, takođe šahistkinju. Igrao je na omladinskoj tabli u meču SSSR–Jugoslavija. Na pojedinačnim šampionatima Jugoslavije učestvovao je 1977. i 1979, a internacionalni majstor postao 1978. Bio je i prvak Vojvodine, 1982.
Osamdesetih godina se posvećuje pedagoškom radu u Školi ŠSB. Istovremeno postaje član redakcije i jedan od urednika „Šahovskog informatora”. Od 1997. prestaje da igra i sve više se okreće pisanju poezije. Krasila ga je visoka moralnost, kako u poslu tako i u osnosu prema ljudima.
Kako je umeo da se bori sa velemajstorima iz svetskog vrha pokazuje pobeda protiv Predraga Nikolića, u Novom Sadu, 1982.
Jakov Neishtadt (6. oktobar 1923, Moskva – 24. marta 2023, Beerševa)
U 100. godini preminuo je Jakov Isaevich Neishtadt, poznati novinar i urednik, autor brojnih članaka i šahovskih knjiga, majstor sporta i sudija Svesavezne kategorije.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je učestvovao je u bitkama kod Harkova, Krivog Roga, Kirovograda i Moldavije, a dva puta je ranjavan 1942. i 1944. godine.
Neishtadt je igrao šah na majstorskom nivou tokom 1950-ih i 1960-ih godina, a 1961. godine dobio je titulu sovjetskog majstora sporta. Takođe je dobio titulu sudije Svesavezne kategorije za šah 1975. Bio je izvršni sekretar časopisa Shakhmaty SSSR-a od 1955. do 1973. i zamjenik urednika, zatim glavni urednik časopisa 64 od 1974. do 1979. godine. Napisao je knjige o raznim temama vezanim za šah, uključujući otvaranja, kombinacije i istoriju šaha. Takođe je bio glavni urednik izdavačkih kuća Sportverlag u Berlinu, sarađujući sa Markom Tajmanovim između ostalih, produkujući seriju teoretskih knjiga na njemačkom jeziku 1970-ih i 1980-ih.
Bio je i jak dopisni šahista, predvodio je ‘B’ tim SSSR-a na 7. i 8. dopisnim šahovskim olimpijadama. Između 1984. i 1991. igrao je u finalu 12. Svjetskog dopisnog šahovskog prvenstva,i završio na 7. mjestu iza Grigorija Sanakoeva.Nakon toga dobio je ICCF International Master titulu; 2003. godine ova titula je nadograđena u zvanje Senior International Master.
Internacionalni majstor Ivan Hausner preminuo je jutros nakon kratke i teške bolesti. Bio je glavni urednik i duša čehoslovačkog šahovskog časopisa rekordnu 31 godinu. Nedostajaće ne samo familiji već i brojnim šahovskim prijateljima. Vječno sjećanje!
14. marta 2023. godine, nakon teške bolesti, preminuo je međunarodni velemajstor, dvostruki šampion RSFSR-a, zaslužni trener Rusije Naum Nikolajevič Raškovski (1946-2023). Ruska šahovska federacija izražava iskreno saučešće porodici i prijateljima Nauma Nikolajeviča.
Naum Raškovski se prvi put plasirao u najvišu ligu šampionata SSSR-a 1972. i odmah je privukao pažnju stručnjaka zanimljivim, nestandardnim idejama. Raškovski je tada više puta igrao na nacionalnim prvenstvima.
Njegova dostignuća uključuju dvije pobjede na prvenstvima RSFSR-a, kao i diioba 1-2 mjesta sa D. Bronsteinom na prvenstvu Moskve-1982.
Raškovski se takođe pokazao kao iskusan mentor. Tokom godina, uspješno je radio kao trener sa N. Gaprindashvi, V. Tseshkovskym, reprezentacijom Kazahstana, ženskom reprezentacijom RSFSR-a.
Devedesetih godina je bio na čelu ruske ženske reprezentacije, 2001-2003 bio je mentor muške ekipe. Raškovski je poslednji ruski trener koji je osvojio Turnir nacija (2002) sa našom muškom reprezentacijom.
Jutros, 9. marta 2023. iznenada je preminula šahistkinja Ratka Dašić.
Rođena u Brezojevici, šahistkinja Dašić Ratka je u bivšoj Jugoslaviji igrala sa najjačim šahistkinjama u Srbiji, ali je tokom turbulentnih dešavanja na prostoru Jugoslavije životni put doveo u Đenoviće. Tu je igrala često slobodne partije, a vrlo rado je posjećivala turnire „Treća subota“ u Đenoviću i družila se i igrala sa šahistima tako da će ova tužna vijest pogoditi mnoge učesnike turnira u Đenovićima. Bilo je planirano da igra na FM turniru prije dvije godine, ali su nepredviđene okolnosti vezane za epidemiju korone to odložile. Nažalost, iznenada je preminula i prekinula planirane životne i šahovske planove.
Kotorani su ispratili na vječni počinak svog sugrađanina Veselina Salamadiju, istaknutog privrednika i inženjera saobraćaja, doktora nauka i univerzitetskog predavača, doskorašnjeg predsjednika šahovskog kluba „Kotor“.
Veselin Salamadija završio je u rodnoj Foči (BiH) osnovnu i saobraćajno tehničku školu. Nakon odsluženja vojnog roka nastavio je stručno usavršavanje na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu, gdje je diplomirao 1991. godine.
Radnu karijeru počeo je u transportnom preduzeću „Autoboka“ u Kotoru, gdje kasnije postaje direktor i na toj fukciji ostaje do prijevremenog odlaska u penziju zbog bolesti. U tom periodu obavljao je više odgovornih funkcija, a posebno se istakao kao predsjednik Udruženja prevoznika Crne Gore.
Nastavio je stručno usavršavanje na Saobraćajnom fakultetu u Banjaluci, gdje magistrira 2017., a 2019. godine postaje doktor nauka. Do prestanka radne karijere bio je predavač na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije u Budvi.
Kao direktor preduzeća „Autoboka“ pomagao je sponzorstvom mnoge lokalne kulturne i sportske priredbe, a posebno treba istaći njegov angažman u šahu. Bio je veliki zaljubljenik u ovu popularnu igru još od ranog djetinjstva. Isticao se uspješnim nastupima u školskim sekcijama, kao omladinac u šahovskom klubu „Sutjeska“ iz Foče i kasnije kao student u klubu „Novi grad“ u Sarajevu.
Dolaskom u Kotor nastavlja neko vrijeme sa aktivnom igrom u lokalnom klubu, a zatim se postepeno povlači zbog poslovnih obaveza. To je period kada smo mi, kotorski šahisti, prinuđeni da napustimo prostorije kluba, uz obavezu opštinskih organa da nam obezbijede odgovarajući smještaj. Salamadija tada prihvata ponuđenu funkciju predsjednika ŠK „Kotor“ i počinje aktivno da sarađuje sa mnom kao sekretarom kluba. Zajedno pokrećemo inicijative i odlazimo na brojne sastanke sa opštinskim funkcionerima, obilazimo neuslovne prostore koji su nam nuđeni i apelujemo preko medija da se kotorskim šahistima omoguće uslovi za normalan rad. Klub u tom periodu postoji samo u zvaničnim takmičenjima, gdje njegove ekipe postižu značajne uspjehe, i u organizaciji brojnih šahovskih priredbi.
Posebno treba istaći organizaciju tradicionalnih i kod najmlađih šahista jako popularnih novogodišnjih šahovskih turnira za djecu. Predsjednik Salamadija pruža tada svu moguću materijalnu i tehničku pomoć, a njegova kancelarija na Autobuskoj stanici postaje operativna baza.
Teška i u današnjim uslovima nesavladiva bolest odvojila ga je od redovnog posla i brojnih društveno korisnih aktivnosti. Svima koji su ga poznavali ostaće u lijepoj uspomeni, kao primjer čovjeka koji je nalazio načine da dobrom voljom i ogromnom radnom energijom doprinese napretku svog novog zavičaja.
FIDE je duboko ožalošćena kada je obavještena o odlasku Jorge Vege Fernandeza. Počasni član FIDE, bio je ključna figura za šah u Americi, budući da je skoro 20 godina bio predsjednik Šahovske konfederacije Amerike (CCA).
Jorge Vega je rođen na Kubi 1935. godine i živio je dug i bogat život. Učestvovao je u Kubanskoj revoluciji, koja je 1959. zbacila Baptistin režim. Legendarni Che Guevara mu je naredio da nosi džepni šah kako bi mogli da igraju šah između bitaka sa vladinim trupama. Heroj kubanske revolucije bio je kum na Jorgeovom vjenčanju.
Jorge Vega je bio kubanski delegat od 1977., zonski predsjednik od 1974., član Centralnog komiteta od 1974. i član FIDE biroa od 1979. godine.
Zbog njegovih međunarodnih veza kroz šah, kubanske vlasti su ga zatvorile i proveo je dugo vremena u samici. Nakon snažnog diplomatskog pritiska kanadske vlade u organizaciji Johna Prenticea, Jorge je pušten i dozvoljeno mu je da napusti Kubu. Zatim se preselio u Meksiko.
Godine 2002. izabran je za predsjednika Confederacion de Adjedres para America (CCA) i tu funkciju obavljao je narednih 20 godina. Ujedinio je ono što je do tada bilo veoma podijeljeno tijelo i postalo je vrlo utjecajan dio FIDE porodice.
Njegovi prijatelji u šahu ga nikada neće zaboraviti i sjećaju se mnogo lijepih sjećanja.
Nigel Freeman, predsjednik Bermudske šahovske federacije i bivši izvršni direktor FIDE i blagajnik FIDE, podijelio je jedno pd njih.
Kada je Jorge imao 80 godina, bio je na ljekarskom pregledu, a doktori su ga pitali kako je uspio da ima konstituciju nekog više od 20 godina mlađeg, a on je odgovorio: „Pijem puno, puno pušim i nikad ne jedem zeleno povrće .”
Upravo sam saznao žalosnu vijest da je naš dragi prijatelj Jorge Vega preminuo! Bio sam zajedno u više navrata s njim, mnogo puta u Turskoj. Tokom mojih mandata bio je jedan od onih koji su pomogli uspjehe turskog šaha! Dugo je bio predsjednik FIDE američkog kontinenta.
Bio je Čeov drug u Kubanskoj revoluciji! Bio je pravi gerilac!
Preminuo je velemajstor Luc Winants. Imao je samo 60 godina.
Winants je 1980-ih postao igrač broj 1. Belgije i zadržao svoj nivo 30 godina. Odigrali smo dvije partije i malo zajedno analizirali. Uvijek je bio veoma prijateljski raspoložen, sa blagim osmjehom – možda mu je nedostajao ovaj vrhunski sportski stav, ali je bio dovoljno nadaren i vješt da pobedi mnogo jače igrače rejtinga 2600.
I u novije vrijeme se solidno takmičio – uglavnom u ekipnim takmičenjima. Nisam ga sreo mnogo godina, ali se i dalje sjećam njegovog osmeha. Luc će nam nedostajati.
VLAISAVLjEVIĆ MILAN ( Miša – Čera ) (1949. – 2023.)
Piše: FM Pavle Levnaić
Iznenada, bez ikakvih nagoveštaja, napustio nas je aleksandrovački šahista majstorski kandidat: Vlaisavljević Milan, jedan od osnivača Šahovskog Kluba „Borac“ iz Aleksandrova, i čelna ploča u periodu po osnivanju kluba…
Nažalost, njegovo plemenito srce – nije izdržalo drugi udar, u kratkom roku od par dana…
Miša-Čera je nastupao deset sezona (1972 – 1981) za šahovski klub iz Aleksandrova, i ostaće upamćen kao šahista iz Aleksandrovačkog „Borca“, koji nije doživeo apsolutno niti jedan PORAZ, nastupajući za svoj klub – eto čitavu jednu deceniju…! To je apsolutni rekord – kojim se retko može pohvaliti neki šahista iz našeg severno-banatskog regiona… Možda i šire…!?
Nakon ženidbe, a zbog posla, ( bio je šef uglednog beogradskog restorana …! ) Miša se sa porodicom preselio u našu prestonicu Beograd, gde je nastupao skoro celih 5 decenija za klubove „Slaviju“, „Voždovac“ i „Čukarički u kvalitetnoj ligi Beograda… Gde je uglavnom bio standardni prvotimac…
Družio se sa istaknutim velemajstorima, ali ponajviše sa našim legendarnim pevačem pok. Miki Jevremovićem, koji mu je bio klupski drug i prijatelj, a sa kojim je odigrao na hiljade brzopoteznih šahovskih partija…
Pričao je: kako se Miki uporno branio „Francuskom odbranom“, i ne pokušavajući išta da izmeni u svom omiljenom sistemu igre i nakon nekih – ubedljivih poraza…!?
Izuzetno stasit (preko 190 cm visine… ) Miša –Čera će ostati upamćen i kao vrsni centarhalf fudbalskog kluba „Borac“ Aleksandrovo…Večito podeljen između šaha i fudbala.
Igrao je fudbal na uštrb šaha…I šah na uštrb fudbala, ne mogavši u mladosti nikako da se odluči, kojem će „carstvu“ da se privoli…?!
Neka mu je zato večna slava i hvala za jedno bogato druženje, koje je trajalo više od pola veka.
TOŠIĆ Miroslav (VM) – Vlaisavljević Milan ( Prv. Beograda: 2017.) ( Slovenska odbrana crnog )
( Po teoriji otvaranja, bolji potezi su ovde: 7.Tc1!… ili ; 7.Dc2! … Ali, velemajstori imaju neku „svoju“ teoriju kao sopstveni šahovski stil sa kojim ulaze u okršaje; kako sa kolegama po tituli, tako i … – autsajderima…!? Oni oprezniji šahisti, igraju na ovom mestu: 7.cd5:! ed5 8.Ld3 0-0 9.Dc2 bez većih komplikacija – težeći minimalnoj prednosti u otvaranju…)
7…dc4:! ( Po starom pravilu, kad beli igra lovcem, onda treba uzeti na c4, i tako zaraditi … – Tempo…!? )
8.L:c4 b5!? ( Potez, koji se vuče nekako… – „sam od sebe“… I koji izgleda logično, jer pruža crnom inicijativu na daminom krilu… Ipak glasam za potez: 8…c5!? 9.0-0 cd4: 10.ed4: i dalje na primer: 10…a6! 11.a4 Sc6! 12.Lb3 Ld7 13.Dd3 Sfd5 14.Lc2 g6! sa izjednačenom igrom, u duhu „Karo-Kana“…! Takođe ne smemo zanemariti i mogućnost: 8…Sd5! sa izmenama…Tako je poziciju tretirao legendarni: Kapablanka… )
9.Ld3 a6 10.e4 c5! 11.e5 cd4:!! ( … Igrati ovako, pa još protiv jednog velemajstora, pobednika otvorenog prvenstva Skoplja, i ko zna još koliko „opena“ u državi i van nje, velika je hrabrost…! Oprezan igrač igrao bi jednostavnije: 11…Sd5 ?! 12.L:e7 D:e7 … sa približno – jednakom igrom…?!
Nadigravati se sa velemajstorom…!? Ima li lepšeg trenutka u šahovskoj karijeri jednog… – amatera…?)
12.ef6: gf6: 13.Sd4: fg5: 14.Le4!? Ta7 15.Se6:?! (Smatram lično da je ovde velemajstoru jednostavnije bilo da je igrao: 15.Sc6! …umesto neizvesne žrtve skakača na e6… Ali, velemajstori su neka čudna – „sorta“…?!)
15…fe6:16.Dd4…(Tako je napad zamislio velemajstor Tošić…Verovatno zadovoljan kako mu je „amater“ upao u kombinaciju zvanu: „Dvojni udar“ Dame…?! … Prevario se… „Čera“ je sve ovo … – predvideo…! )
16…0-0! 17.D:a7 Lc5! 18.Da8 L:f2+!… ( …Sada imamo obrnutu situaciju, Miša je ovde žestoko napao velemajstora, dajući mu do znanja, da će za: „Prvu nagradu“, morati dobrano da se… – „oznoji“… !)
19.Ke2!? b4?! (Iako deluje logično… ovaj: 19…b4? potez pretstavlja grešku crnoga – kako ćemo videti …! )
(…Crni je odlučio da napadne velemajstora, i skine velemajstorski „skalp“… Na kraju krajeva on ovde nema šta da izgubi… Samo to je ispravan put u igri sa – profesionalcima…! Ipak je bilo ispravnije; 19…Db6! sa pretnjom: 20…De3+! i na: 20.Sd1 Dd4! opet sa pretnjom: …Sb6! ili: 19…Sb6! i crni odmah napada…! Naprimer: 20.Da7? Tf7! 20.Tad1 Ld4! uz …e5, na: 20.Dc6? Dd4!…Na: 20.Db8? Dd4! takođe i potez: 19…Sc5! na ovom mestu, stavljao je belog na veća iskušenja, i posle: 20.Tad1 Df6! crni dobija… Ovde je Miša odigrao brzopleto pešakom: 19…b4? i kao se čini, ispustio „lavovski“ deo stečene prednosti…! )
20.Sd1! Ld4!? 21.Tf1 T:f1 22.K:f1 Sb6?! ( Neki misle da je crni propustio jači potez: 22…Sc5!? ali posle: 23.Tc1! … velemajstor Tošić stavio bi ga pred nerešive probleme…! Ovo je trebalo igrati u: 19-estom potezu, sada sa zakašnjenjem; ovo ima slabog efekta…!? Zakasnela reakcija crnog…!?)
23.Db8?! Df8+? 24.Ke1 Dc5 25.Dg3 Sd7? (… Poslednji propust…sa: 25…h6! Igra je mislim – približno jednaka…!?)
26.Kd2 Sf6 27.Ld3 Ld7 28.Tc1 Dd5 29.Se3 D:a2 30.D:g5+ Kf7 31.Sc4 L:b2 32.Sd6+ Ke7? ( … 32…Kf8! je bilo: „ono pravo“… Posle: 33.Dh6+ Kg8…beli apsolutno nema više pozicionu prednost…!? Nakon ove pogreške crnog, beli forsirano matira u crnog 6 poteza…! … Velemajstorski…!? … – Problemski…! )
…Partija koja me je oduševila…! …I koja zaslužuje sve čestitke, jer igrati ovako sa renomiranim velemajstorom: Miroslavom Tošićem, zaista pretstavlja nesumnjiv uspeh, bez obzira na ishod…!? … Ovako igrati sa istaknutim profesionalcem, to mogu samo veliki i istinski talenti šahovske igre, koji su životni put posvetili nekim drugim vrednostima, a šah im je ostao samo jedna, rekao bih „usputna“ … – fina društvena aktivnost, jedinstven i najlepši mogući oblik druženja … – među ljudima…! )
Sa tugom sam primio vijest da nas je zauvijek napustio Goran Miškov Vukadinović, moj drugar iz omladinskih dana i međunarodni šahovski sudija. Iznenada, bez najave otišao
je još jedan veliki zaljubljenik u našu igru. Sahranjen je u krugu najbližih.
Goran potiče iz šahovske porodice. Kada sam bojažljivim dječačkim korakom ulazio u crnogorski šahovski svijet, njegov otac Miško bio je naš najbolji šahovski sudija i jedan od rukovodilaca Šahovskog kluba Titograd. Miško je za mena bio ogroman autoritet, čovjek kome sam vjerovao. Najviše zahvaljujući njemu odigrao sam pet sezona za naš najbolji klub. Uvijek je najveću pažnju poklanjao mladima pa sam i ja osjećao njegovu podršku Nažalost, otišao je prerano, daleke 1992. godine u svojoj pedesetoj prvoj godini.
Gorana sam upoznao davne 1981. godine na omladinskom prvenstvu Crne Gore u Kolašinu. U našoj jedinoj turnirskoj partiji igrao je „rauzera“ po ugledu na svog šahovskog uzora i velikog kućnog prijatelja Božidara Ivanovića. Nekako smo se zbližili i to ljeto intezivno družili. Obzirom da je on živio u Podgorici a ja u Nikšiću, to druženje je vremenom bilo sve ređe. Goran je rano napustio takmičarski šao i kao njegov otac završio ekonomski fakultet, posvetio šahovskom suđenju. Brzo se oženio i formirao porodicu, dobio tri sina, pokrenuo porodični biznis. Ipak, nije mogao bez šahovskog svijeta kojem je od malena pripadao pogotovo što je njegova supruga Tina poznata šahistkinja.
Međunarodni sudija postao je 1994. godine a sudio je brojne državne šampionate, razne lige, međunarodne turnire, svjetska prvenstva, olimpijade…
Kada mi je poslao fotografije koje su izašle na sajtu svjetskog prvenstva za mlade 2015. godine gdje je on sudio najmlađu grupu shvatio sam da je on toj djeci prvo prijatelj pa tek onda šahovski sudija. Uvijek je u prvi plan stavljao ljudske odnose a tek onda, ponekad kruta, šahovska pravila Tako sam ja doživaljavo i njegovog oca Miška.
Dragi Goga, hvala na svemu. Žao mi je što više vremena nijesmo proveli zajedno.
Pozdravi Mikelija i do novog turnira na nekom drugom mjestu.
Nažalost, ovi turniri traju već dugi niz godina. Nažalost, jer Vugar nije sa nama već mnogo godina. Ali pamtimo ga – partije, osmjeh, topao glas.
Glavni organizator i inspirator ovih turnira je Sarkhan Gašimov. Vugarov stariji brat, i sam veoma solidan majstor, ali koji je dostizao mnogo značajnije visine u oblasti IT-a, iz godine u godinu, uz pomoć vlade Azerbejdžana, šahovskog saveza zemlje i sponzora, pravi turnire najvišeg nivoa.
U početku su to bili klasični turniri – ali su u posljednjih nekoliko godina prešli na rapid + blitz format. Ne isključujem da će se sledeće godine, s obzirom na najavljeni Tour Fide, vratiti na klasični format.
U međuvremenu, Nodirbek Abdusatorov nije ostavio nikakve šanse poznatijim rivalima u brzim vremenskim kontrolama. Dugo nisam vidio tako ogromnu superiornost. Aktuelni olimpijski šampion i svjetski šampion u rapidu obezbjedio je pobedu već 5 kola prije kraja takmičenja!
Ukoliko mladi Uzbekistanac održi isti nivo na Svjetskom prvenstvu u Almatyju, postaće jedan od glavnih kandidata za pobjedu u obe discipline. Ipak, glavni pobjednik turnira bila je porodica Gashimov. Opet su se svi sjetili Vugara, iako među nama ima i onih koji ga nikad ne zaboravljaju. Neka više ne bude ovakvih gubitaka u šahovskom svetu. Ali kad se ovako nešto desi, nažalost, neka sjećanje bude dugo i toplo kao na Vugara.
FIDE je duboko ožalošćena kada je obavještena da je GM Ivan Farago (Mađarska) preminuo u svojoj 76. godini života.
Rođen u Budimpešti 1946. godine, Ivan je počeo da igra takmičarski šah sa 12 godina.
Prvi značajniji uspjeh postigao je 1964. godine kada je postigao 70% na Svjetskom univerzitetskom prvenstvu u Krakovu. Tri godine kasnije bio je najbolji pojedinačni igrač od svih ekipa. Postao je IM 1974, a GM 1976. godine.
Osvojio je prvenstvo Mađarske 1986, a srebrnu medalju osvojio je 1979. i 1981. godine. Ivan Farago je pokazao sjajne rezultate kao član mađarske reprezentacije.
Sa ekipom je osvojio srebrne medalje na ekipnim evropskim prvenstvima 1977. i 1980. i bronzu 1983. Faragovo najveće dostignuće je srebrna medalja na šahovskoj olimpijadi na Malti 1980. godine.
Posvetio je svoj život strastvenom igranju šaha, uvijek ulažući svu svoju energiju.
Njegova smrt je veliki gubitak za svjetsko sportsko i šahovsko društvo. Mađarski šahovski savez izgubio je jednog od svojih najuglednijih članova.
FIDE izražava iskreno saučešće porodici, prijateljima i voljenima Ivana Faraga.
Foto: Gerhard Hund
Farago,Ivan – Tringov,Georgi Petrov [A67]
Vrnjacka Banja International–03 Vrnjacka Banja, 04.1971
Veče sjećanja na Ljudmilu Belavenec održano je u Državnoj javnoj biblioteci za nauku i tehnologiju Rusije
Vrhunskog trenera pamte prijatelji, kolege, učenici
U ponedeljak, 7. novembra, Državna javna biblioteka za nauku i tehnologiju Rusije bila je domaćin večeri u znak sjećanja na zaslužnog majstora sporta SSSR-a, međunarodnog velemajstora ICChF-a, svjetsku šampionku u dopisnom šahu (1984-1992), vrhunskog trenera i pedagoga Ljudmilu Sergejevnu Belavenec (06.07.1940-11.07.2021.).
Ljudmila Sergejevna je sarađivala sa bibliotekom: bila je vodeći metodolog u Centru za šahovsku kulturu i informacije i bila je domaćin serije vebinara u šahovskoj školi Jurija Averbaha. Možete ih pronaći na YouTube kanalu Državne javne naučno-tehničke biblioteke Rusije.
Domaćini večeri bili su pisac i istoričar šaha Sergej Voronkov i glavni trener ruskih reprezentacija velemajstor Sergej Janovski. Sergej Voronkov je podsjetio da je Ljudmila Sergejevna mnogo godina posvetila podučavanju šaha mladim sportistima i popularizaciji ove divne igre. Smatrala je da je potrebno ne samo pripremiti dobrog šahistu, već, što je još važnije, obrazovati dostojnu osobu.
Generalni direktor Državne javne naučno-tehničke biblioteke Rusije Aleksandar Karauš poželeo je dobrodošlicu gostima i napomenuo da je L.S. Belavenece ostala upamćena kao osoba koja svakom problemu može pristupiti sa optimizmom i svojim optimizmom zaraziti sve oko sebe.
Zatim je uslijedila video poruka istoričara i pisaca Vladimira Lindera, koji je pročitao svoju pjesmu posvećenu uspomeni na Ljudmilu Sergejevnu. Pjesme velemajstora Igora Zajceva čitao je i Sergej Voronkov.
Sergej Baburin, predsjednik Upravnog odbora Sovjetskog mirovnog fonda, istakao je da je šah dio duhovne tradicije naše zemlje. On je izrazio zahvalnost organizatorima na vjernosti ovoj tradiciji.
Nećak Ljudmile Sergejevne, jeromonah Nikon (Sergey Belavenec), njeni učenici, zamjenik izvršnog direktora Međunarodnog majstora FSR Vladimir Barski i Elena Gutkina, trener Jevgenij Rešetnikov, koji je dugi niz godina radio u klubu po imenu. T. Petrosyan zajedno sa Ljudmilom Sergejevnom. V. Barski je Centru za šahovsku kulturu i informisanje biblioteke poklonio knjigu „Kraljevska tvrđava br. 1“ (serijal „Biblioteka FSR“), koju su njeni autori velemajstor Konstantin Černjišov i međunarodni majstor Natalija Kareva posvetili sjećanju na Ljudmilu Belavenec .
Gosti su vidjeli video materijale koje su pripremili poznati novinari Marina i Sergey Makarychev: fragment intervjua sa samom Ljudmilom Sergejevnom i priču o njoj.
U okviru večeri sjećanja održan je i šahovski turnir na kojem su učestvovali studenti Poreske škole. Pobjednicima su uručene medalje „Šahovski memorijal u čast Ljudmile Belavenec 7. novembra 2022. godine, Državna javna naučno-tehnička biblioteka Rusije“. Upriličeno je i svečano otvaranje umjetničke izložbe „Vitezovi šaha“ na kojoj su predstavljeni radovi članice Saveza umjetnika Rusije, muraliste Ljudmile Gavrilove.
Šahovski klub “Mimoza” Tivat sa žaljenjem obavještava da je posle duge i teške bolesti u 63. godini preminuo Luka Kosorić, dugogodišnji šahista i član uprave našeg kluba.
Kosorić je bio poznat kao veoma talentovani šahista napadačkog stila. Bio je prvak Tivta i pobjednik brojnih brzopoteznih turnira. Pamtićemo ga kao dobrog druga, principijelnog čovjeka i jakog šahistu.
Sahrana Luke Kosorića obavljena je u selu Kusače u BiH.
FIDE je duboko ožalošćena kada je obavještena o smrti našeg kolege Konstantina Lande, u 50-oj godini života. Konstantin je bio veoma cijenjeni član šahovske zajednice. Jaki velemajstor, bio je strastveni trener, kao i član naše Fair-Play komisije.
Rođen u Omsku, isticao se kao talenat koji obećava u svojim ranim godinama, što mu je dalo priliku da ga trenira Evgenij Svešnjikov i da pohađa nekoliko trening kampova u školi šaha Botvinika. U jednom od ovih kampova je sa 13 godina savladao svjetskog šampiona Garija Kasparova. Bio je juniorski vicešampion SSSR-a 1989. godine, a osvojio je juniorsko prvenstvo Rusije 1992. nakon raspada SSSR-a.
Velemajstor je postao 1995. godine. Međutim, nakon što je diplomirao na Univerzitetu, zaposlio se u informatičkom odjelu u jednoj banci, te je nekoliko godina uz svakodnevni posao povremeno učestvovao na šahovskim turnirima, gdje je pokazao svoju klasu. Nakon preseljenja u Njemačku 1999. godine, vratio se šahu kao profesionalac sa punim radnim vremenom, a 2007. je dostigao svoj najviši rejting od 2678.
Landa je postao FIDE viši trener 2011. godine, a godinama je bio jedan od vodećih njemačkih trenera. Bio je dugogodišnji trener Arkadija Naidiča, ali je takođe igrao važnu ulogu u treniranju drugih vrhunskih igrača kao što su Aleksandra Kostenjuk, Evgenij Aleksejev i Danijele Vokaturo. Nedavno je radio s Aleksandrom Gorjačkinom, a bio joj je sekundant na turniru kandidatkinja u Kazanju, koji je osvojila u briljantnom stilu, i u meču Svjetskog prvenstva za žene protiv Ju Wenjun (zajedno sa Najerom i Rublevskym). Bio je i trener reprezentacije Irana i ženskih reprezentacija Azerbejdžana i Kazahstana.
Konstantin Landa je koautor knjige „Kompletan priručnik za pozicioni šah” (2017), u kojoj je predstavljen kompletan set uputstava i savjeta za trenere i njihovo samousavršavanje.
On je 2012. godine dao sveobuhvatan predlog mjera protiv varanja FIDE trenerskoj komisiji, uglavnom na osnovu svog ogromnog iskustva na timskim takmičenjima. Njegov predlog je naišao na široku podršku šahovske zajednice, a prihvatila ga je i FIDE. Njegov čvrst stav prema fer-pleju, u kombinaciji sa njegovom informatičkom pozadinom, učinio je Landu savršenim kandidatom za člana ACP i FIDE fair-play komisija, gdje je nastavio da daje neprocjenjiv doprinos.
Naše misli su usmjerene na njegovu porodicu, prijatelje i brojne saigrače i igrače koje je trenirao tokom godina.
Jak velemajstor, uspješan trener, šahista do srži kostiju. Živio je za šah, volio ga u najrazličitijim formama, brinuo se za šah, radio je vrijedno i aktivno u raznim smjerovima – od dubokih analiza otvaranja do aktivne borbe protiv varalica.
Landa je svoju šahovsku karijeru započeo u Omsku, i brzo postao jedan od najjačih mladih u SSSR-u. Uspješno je vježbao u Kasparovljevoj školi, brzo se popeo do titule velemajstora, i uprkos činjenici da se nije uspio probiti u najviši ešalon, Kostya je konstantno bio među 100 najboljih. Preselio se u Njemačku. Počeo je da kombinuje igru i treniranje dosta rano i prilično uspješno.
Kostju sam dobro poznavao – ne može se reći da smo bili prijatelji, ali dobri poznanici dugi niz godina. Sreli smo se nekoliko puta za tablom, a dosta puta i na fudbalskom terenu – tokom turnira, Kostya je uvijek tražio priliku za fudbal. Generalno, bio je veoma atletski građen, energičan, sa zdravim smislom za humor. A kada sam prije dvije i po godine saznao za Kostjinu strašnu bolest, bilo je teško povjerovati. Uslijedio je veoma težak tretman, nakon čega
se Kostja povukao iz aktivnog života. Sjećam se našeg susreta prije godinu i po, i naravno da je bilo teško vidjeti Kostju u takvom stanju. Ipak, komunicirao je, slao uz pomoć roditelja materijale na temu borbe protiv varanja i postojala je nada da će mu biti bolje i oporaviti se. Nažalost, bolest se vratila, i ovoga puta bila je fatalna.
U nedjelju,2.10.2022.godine, životnu i šahovsku arenu zauvijek je napustio dobar čovjek,pasionirani ljubitelj pčelarstva i šaha, učitelj kojeg su voljele generacije učenika u OŠ“ Božidar Vuković- Podgoričanin“, Dragomir- Drago- Tomić, u 67- oj godini života. Član ŠK“ Prosvjeta“ posljednjih nekoliko godina i njen pouzdan i zahvalan takmičar, koji je donio puno značajnih poena i radosti šahovskoj družini, ne “ umirući u ljepoti“, na uštrb rezultata, svojim borbenim pristupom šahu i dubokim razumijevanjem drevne igre! Tako će ovaj dobri i plemeniti čovjek preko Aheronta u Kaisine nebeske vrtove imati šta da ponese, od borbenih remija sa majstorima, intermajstorima i spektakularne pobjede, protiv gospodstvenog velemajstora- Dušana Rajkovića, na Premijer ligi CG- 2019.godine, kao svoju“ šahovsku labudovu pjesmu!“
Dugo se Drago borio sa opakom bolešću, viteški i bez predaje, i kad smo se radovali njegovom ozdravljenju i nastupu na šahovskom Prvenstvu prosvjetara- prošlog novembra, gdje je uvijek završavao turnire među pet vodećih takmičara, tog drugog oktobarskog dana, tužan “ aber“ nam stiže, da je veliki radnik i borac na nepočin polju života i crnobijelih polja, izgubio sudbinsku bitku, sa životom- “ starim krvnikom. Četrdest godina je učio one koji stoje na pragu života, ljudskosti, ljubavi prema knjizi, prirodi, sportu i šahu, a da prvu penziju nije primio.Tužno i nepravedno. Dobra ti noć, dobri čovječe, kolega i prijatelju.
Neka ti hor anđela nebeskih otpjeva zadušnu pjesmu, a mi ćemo te čuvati u našim pričama i sjećanjima.
Ako carstvo nebesko pripada dobrim ljudima, biće blago tvome snu.
Posle kraće bolesti, preminuo je MK Zoran Milutinović – Bajko, iz Blaca. Diplomirani pravnik, majstorski kandidat, alfa i omega šaha u Blacu i Topličkom okrugu i zvanični menadžer višestrukog prvaka sveta, Anatolija Karpova. Zoran je ostavio neizbrisiv trag na prostoru južne Srbije kao organizator brojnih kadetskih manifestacija, šahovskih simultanki i gostovanja vrhunskih šahista, pre svega bivšeg prvaka sveta, VM Anatolija Karpova. Mladi šahisti su rado igrali turnire poput Balkanskih kadetskih rapida ili Kadetskih južne Evrope, jer se znalo da će na tim turnirima biti vrhunska organizacija i prelepi pehari i medalje. Pamtićemo kadetske turnire u Prolom Banji, Leskovcu, na Oblačinskom jezeru, Prokuplju i u Blacu. Širom Srbije, kao i na prostoru bivše SFRJ, ogranizovao je šahovske simultanke i mečeve, višestrukom prvaku sveta, Anatoliju Karpovu. Kao prvi čovek ŠK “Jastrebac” Blace, uspešno je decenijama vodio klub a pamtiće se večito izvanredna manifestacija proslave 60. godina kluba. Imao sam tu čast i priviligiju da godinama sarađujemo i da budem deo tvog tima, koji je organizovao šahovske događaje, koji su bili veoma važni na šahovskoj mapi naše zemlje.
Večna ti slava, moj druže Dragan Živić, FM, FT i IA
Pre par dana, u 82. godini života prestalo je da kuca tvoje napaćeno srce, kao kasnija posledica preležanog virusa korone Kovid-19. Osnovna načela šaha, uz sricanje slova iz „Politike“, učio si u Opštoj bolnici za odrasle u Risnu, gde si se od sedme do desete godine lečio od nezalečenih posledica nesrećnog pada sa konja. Pošto si bio darovit, otac te 1953. iz Martinića (opština Danilovgrad) šalje kod tetaka u Sentu, gde završavaš više razrede osnovne škole i gimnaziju. Tamo počinješ aktivno da igraš šah, i brzo napreduješ.
Godine 1958. deliš prvo mesto na Omladinskom prvenstvu Vojvodine sa Dragošem Cvetkovićem i odlazite u Radovljicu na prvenstvo Jugoslavije. Protivnici su ti: Parma, Velimirović, Šahović, Rajković, Deže i ostali jaki šahisti. U prvim kolima nailaziš na raspoloženog Draška Velimirovića koji na tebi pokazuje svoj raskošan talenat za kombinovanje. Raspršuje ti mladalačke snove, otrežnjuje te. I pomaže ti, jer si umesto prosečnog šahiste postao vrstan sportski novinar.
U jesen 1960. upisuješ pravo u Beogradu. Ali tebe zaokupljaju poezija, istorija, život i šah, sve drugo, samo ne slušanje i učenje suvoparnih pravila i zakona. Uviđaš da si u izboru pogrešio. Od 1964. po zaposlenju u Novom Sadu u građevinskoj firmi “Beton“ , član si ekipe ŠK „Partizan“ sa Telepa, drugog po jačini kluba u gradu šezdesetih godina. Majstorski si kandidat koji teži kombinatornoj igri.
Zahvaljujući poznanstvu iz studentskih dana u Beogradu sa Vatroslavom Glavadanovićem, od 1965. do 1975. si honorarni dopisnik „Politike“ za šahovska zbivanja. S obzirom na kvalitetno izveštavanje sa 30. šampionata Jugoslavije 1975. u Novom Sadu, postaješ stalni saradnik „Politike“. U sportskoj redakciji radio Novog Sada si od zaposlenja 1976. do penzionisanja 2002. godine. Kao urednik i/ili voditelj emisije „Sport i razonoda“ učestvuješ u oko hiljadu ostvarenja.
Intervjuisao si devet svetskih prvaka, od Evea do Kasparova. Drugovao sa Mišom Taljem u Novom Sadu i širom Vojvodine. Intervjuisao svetske prvakinje Nonu Gaprindašvili, Maju Čiburdanize, Judit Polgar i druge naše i inostrane šahistkinje i šahiste. Zatim tri predsednika FIDE: Evea, Olafsona i Kampomanesa. Izveštavao sa šahovskih Olimpijada u Solunu i Novom Sadu, i sa preko 20 šampionata Jugoslavije. Opisivao si događaje, slao partije, komentare. Razgovarao sa učesnicima. Popularisao šah i vitešku borbu na svakom koraku. Dosledno se pridržavao, poslednjih godina narušenog, šahovskog načela: Gens una sumus, odnosno: Jedan smo rod.
Zahvaljujući poznanstvu sa Janošem Kubatom, takođe iz Sente, bio si u toku zbivanja i pregovora sa Fišerom za održavanje meča sa Spaskim u Jugoslaviji.
Od 2011. do 2016. god. kao standardni član gerontološke ekipe „Prva Vojvođanska brigada“ uspešno nastupaš na gradskim i državnim prvenstvima. Doprinosiš da se 2012. i 2013. osvoji prvo, a 2015. treće mesto u Srbiji.
Bio si živa legenda, i trebalo te je pažljivo slušati pri iznošenju obilja informacija. Krajem 2019. smo se dogovorili da nabavim diktafon ili pametan telefon, pa da promenimo uloge; da te intervjuišem i snimam. A onda je došla i korona… U 2020. i 2021. susreti su bili kratki, svedeni na minimum. A ove godine, kada je trebalo da dođem i započnem realizaciju dogovorenog, februara sam dobio koronu. Marta si i ti oboleo i sa upalom pluća otišao u Kovid bolnicu. Izlečili su te, ali neposredno pred otpust zaražen si klostridijom. Boravak u bolnici se odužio. A i oporavak kod kuće; mišići na nogama su atrofirali. Morao si da učiš da hodaš.
A onda, pre par dana, ujutru, srce je iznanada prestalo da kuca. Utonuo si u večan (?) san…
Otišao si, i sa sobom odneo pregršte neizgovorenih sećanja, sopstvenih ili drugih događaja, zapamćenih ili zapisanih od strane predaka i/ili savremenika. Zato, podsećaj se, dok sanjaš, sporta i života hroničaru, održavaj memoriju, da bi, kada se sretnemo, nastavili započete razgovore posle par brzih partija šaha.
Dragi Aco, za prijateljstvo, za sve učinjeno za sport, pogotovo za šah, neka ti je hvala i slava.
Šahovski savez Crne Gore sa žaljenjem obavještava da je u 68. godini preminuo Miodrag Miško Vuković, dugogodišnji šahovski radnik i entuzijasta. Vuković je bio predsjednik Šahovskog saveza Jugoslavije (1993-1997) i više godina član Upravnog odbora i potpredsjednik Šahovskog saveza Crne Gore. U teškim devedesetim godina prošloga vijeka, mnogo je uradio da se sačuvaju šahovske institucije, klubovi, šahovska takmičenja, šah u cjelini. Svojom požrtvovanošću, entuzijazmom i vizijama doprinio je razvoju i popularizaciji šaha u Crnoj Gori. Nalazio se na čelu naših najboljih klubova toga vremena ŠK Montenegrobanka (ŠK Budućnost) i ŠK Radonja Bojović ali je čitavu šahovsku Crnu Goru doživljavao kao svoju. Prvi pojedinačni šampionat SR Jugoslavije po berger sistemu u muškoj i ženskoj konkurenciji, održan je u Tivtu u velikoj mjeri i njegovom zaslugom. U kontaktu sa šahistima uvijek je bio srdačan, neposredan, predusretljiv.
Šahovski savez Crne Gore pamtiće kao kao vrijednog, učenog i korektnog saradnika sa brojnim idejama i projektima.
Veliko hvala za sve što je uradio za crnogorski šah i crnogorske šahiste.
Osnivač je i prvi predsjednik Šah kluba u Baru. Volio je šah i igrao na turnirima, kao na poznatim open turnirima pod nazivom„Sozina“, koje su Barani organizovali. Često je igrao šah i bio u društvu dr Živkovića, Lutovca, Lukšića, Zečevića i drugih iz ekipe Mornara kada su igrali mečeve. I sam je šest puta učestvovao na šahovskim šampionatima Crne Gore i jednom na šampionatu Jugoslavije.
Preminuo je u petak, drugog septembra, u 92. godini u Baru, a sahranjen četvrtog septembra u krugu porodice i najbližih.
Ratković je sa svojim kratkim pričama ušao ne samo u čitanke i lektire, već i u domove širom Jugoslavije, postao važan dio odrastanja brojnih generacija koje je na primjerima svojih likova učio lijepim manirima, empatiji, skromnosti, razumijevanju, dobroti i ljubavi.
Jedan od najvećih crnogorskih književnika, rodonačelnik stvaralaštva za djecu, istaknuti pedagog, istoričar Bara i kulture Crne Gore.
Ratković je rođen 1931. godine u Starom Baru. Autor je prve knjige za djecu u Crnoj Gori „Dioba Šunjine družine“ 1951. pa se smatra utemeljivačem književnosti za djecu, a zatim je objavio još osam romana i dvadesetak zbirki priča za djecu. Autor je dvije gramatike i 16 čitanki, a u čitankama širom regiona zastupljen je nizom priča. Sveukupno, autor je više od 70 knjiga i više od 500 kratkih priča, od kojih je više od 200 prevedeno na mađarski, turski, slovački, bugarski, makedonski, albanski, češki i ruski jezik. Zastupljen je u mnogim zbornicima, antologijama i hrestomatijama dječje i omladinske književnosti i jedan je od najčešće objavljivanijih pisaca u Jugoslaviji.
Bio je predsjednik Udruženja književnika Crne Gore i član Predsjedništva Saveza pisaca Jugoslavije.
Komemoracija povodom smrti istaknutog crnogorskog književnika i biće održana u srijedu, 7. septembra u 10 sati, u zgradi RTCG.
Sinoć, 2.09.2022 posle duže bolesti preminuo je Mišo Cebalo, hrvatski šahovski velemajstor, pobjednik 19. Svjetskog šahovskog seniorskog prvenstva 2009. godine u Kondinu.
Rođen je u Zagrebu, 6. februara 1945. Kada je imao pet godina, otac ga je naučio da igra šah, a sa trinaest godina redovno je igrao u šahovskom klubu. Tokom 1970-ih je bio reprezentativac SFR Jugoslavije u šahu i bridžu. Osim toga je i studirao latinski, talijanski i francuski jezik te govorio nekoliko svjetskih jezika.
Na jugoslovenskom prvenstvu u Podgorici (tada Titograd) 1975. g. postiže titulu majstora. Titulu međunarodnog majstora osvaja 1978. godine, a značajnije šahovske rezultate posle 1980. godine, kada je nekoliko godina za redom bio među među najboljom šestoricom na prvenstvu SFR Jugoslavije. Najvišu šahovsku titulu, velemajstora, stekao je 1985. g. osvajanjem turnira u Grčkoj, u Kavali.
1985. godine na jugoslovenskom prvenstvu je podijelio prvo mjesto sa velemajstorom Slavoljubom Marjanovićem, ali je u direktnom duelu sa njim poražen.
Osvajao je mnoge turnire i učestvovao na dvije šahovske olimpijade za Hrvatsku: na prvoj tabli 1992. g. u Manili i četvrtoj tabli 1994. g. u Moskvi. Često je nastupao na turniru Reggio Emilia u Italiji, a povremeno je bio i glavni komentator tog turnira.
2009. godine je osvojio zlato na svjetskom prvenstvu za veterane, a 2008. srebro na evropskom prvenstvu za veterane.
Na 11. Evropskom pojedinačnom prvom održanom u Rijeci 2010. godine, Mišo Čebalo je bio službeni komentator. Godine 2011 dobio je titulu višeg trenera FiDE.
Saučešće porodici i prijateljima pokojnog velemajstora. Sahrana će biti obavljena u krugu porodice.
Poslednji pozdrav MK Slobodanu Tomiću iz Smedereva, velikom zaljubljeniku u šah i poštovaocu drevne igre.
Slobodan je rado učestvovao na šahovskim festivalima u Paraćinu.
2011. godine kada je prvi put uveden OPEN B, Slobodan je osvojio prvo mesto i postao prvi pobednik OPEN B turnira, Svih narednih godina se uvek hrabro borio protiv mnogo mlađih igrača.
Ove godine igrao je odlično i u svojoj 88. godini života osvojio je nagradu za najboljeg veterana.
Svake godine kada je dolazio u Paraćin odsedao je u Hotelu Petrus i to u sobi 210. Znalo se da je ta soba njegova. Tu sobu nije mogao dobiti niko drugo i kada god me je pozvao da se prijavi za turnir, soba ga je uvek čekala. Iako već u poznim godinama, nikome nije padalo na pamet da će mu ove godine u julu biti poslednji put da igra u Paraćinu.
Slobodane, počivaj u miru i neka ti je večna slava.
Tragična vest. Napustio nas je Nikola Pajkić 1. avgusta 2022. godine u 84. godini života. To je posledica pada pored svoje vikendice u okolini Foče (Drina) i sepse nakon petodnevnog boravka u fočanskoj bolnici.
Rođen je u Čekrčićima, opština Visoko, 1938. i završio je Višu geodetsku školu u Sarajevu. Od ranih dana se počeo baviti šahom zajedno sa svojom braćom Savom i Nebojšom, Koliko je poznato, igrao je uspešno opštinske turnire dok je živeo u Visokom u BiH, ali je prvi put aktivno zaigrao za Šahovski klub “6. April” u Ilijašu, u Bosni i Hercegovini.
MK Nikola Pajkić
Dok je bio na privremenom radu u inostranstvu kao inžinjer geodezije, osvojio je tamošnje otvoreno šahovsko prvenstvo države Kuvajt! Kao većina šahista iz bivše YU, odlazio je sa klubom u Pulu i igrao u festivalskim grupama.
Po početku rata u bivšoj Jugoslaviji, odlazi za Švedsku i tu je živeo do kraja svog života. Imao je dvoje dece (Sandra i Oljeg), četvero unučadi i dvoje praunučadi.
U svojim poznim godinama bio je dosta uspešan u igranju šaha on-line na jednu minutu. Dobivao je neke od velemajstora kao što je, na primer, Ivančuk. Kao i mnogi šahisti, imao je i dodatnih hobija, a jedan od najznačajnijih je bio ribolov (ovo se nije moglo izostaviti).
Nikola i ja smo često igrali vrlo kvalitetne mečeve preko interneta na 3 minuta.
Igrao je čvrsto strateški, ali ako se ukaže neka šansa da zaoštri poziciju, sigurno bi izabrao najoštriji nastavak.
Pogledajte kako je isprašio igrača sa 2430 rejtingom na temu slabog lovca.
4. avgusta 2022. iznenada je preminuo Vladimir Nikolajevič Fedorov (1962-2022), međunarodni sudija – jedan od najboljih sudija u Rusiji i svijetu, FIDE majstor, pedagog.
Vladimir Fedorov počeo je da igra šah 1974. godine. Od 1994. godine do poslednjih dana života radio je u sistemu dodatnog obrazovanja u školi šaha Doma dečjeg stvaralaštva broj 5 u Novokuznjecku, bio je nastavnik najviše kategorije. Koautor sveobuhvatnog obrazovnog programa „Škola šaha“, autor mnogih didaktičkih materijala i dodatnih opštih razvojnih programa za obrazovni proces. Dodatni opšterazvojni program „Igraj i uči – Šah za predškolce“ 2020. godine zauzeo je 3. mjesto na regionalnom takmičenju višestepenih dodatnih opštih razvojnih programa. Prvi je u zemlji razvio zadatke za izvođenje šahovskih olimpijada za učenike osnovnih škola. Na predlog V. Fedorova, Odbor za obrazovanje i nauku Uprave Novokuznjecka već više od dvadeset godina za redom održava šahovsku olimpijadu, koja je popularna među učenicima i njihovim roditeljima.
Pokrenuo je međunarodnu naučnu i praktičnu konferenciju „Šahovsko obrazovanje u Rusiji i svijetu: iskustva, problemi, izgledi“ (2018, Novokuznjeck), aktivno učestvovao kao moderator i odgovoran za tehničku podršku konferencije. U sekciji „Aktuelni problemi nastave šaha“ održana je prezentacija udžbenika „Razvijanje igre na šahovskoj tabli“ (autori V. Fedorov i V. Šukan). Učenici Vladimira Nikolajeviča konstantno pokazuju dobre rezultate na sveruskim, regionalnim i gradskim takmičenjima.
2020. godine organizovao je i vodio onlajn turnire za učenike Škole šaha Palate kreativnosti, za školarce Kuzbasa i Rusije. Takođe 2020. godine razvio je i održao online gradsku olimpijadu među mlađim školarcima.
Vladimir Nikolajevič je FIDE sudija od 2008. godine, od 2013. je međunarodni sudija, više puta je održavao takmičenja na različitim nivoima kao sudija, glavni sekretar i glavni sudija. Bio je član sudijskih odbora Glavne lige prvenstava Rusije među muškarcima i ženama (17 puta), Svjetskog prvenstva među studentima, Svjetske olimpijade, finala Kupa Rusije. Od 2007. godine stalno učestvuje na prvenstvima Ruske Federacije među djecom i juniorima kao glavni sekretar. Po pravu se smatrao najboljim glavnim sekretarom sudija u Rusiji.
U velikoj mjeri zahvaljujući zalaganju Vladimira Nikolajeviča, u našoj zemlji je obučen sposoban i kompetentan odred kvalifikovanih šahovskih sekretara. Odlikovan je Počasnim priznanjem Ministarstva obrazovanja Ruske Federacije, medaljama Kemerovske oblasti „Za dostojan odgoj djece“, „Za službu Kuzbasu“, „Za vjeru i dobrotu“, jubilarnom medaljom „75 godina Kemerovske oblasti“.
Vladimir Nikolajevič se odlikovao velikom pronicljivošću u šahu. Njegov talenat je bio univerzalan i izuzetan. Mogao je da igra suptilno na početku, da uđe u tešku odbranu, da napada silovito ili, konačno, da hladnokrvno manevriše. Ponekad je donosio odluke koje su bile zapanjujuće u svojoj dubini. Šahovski savez Rusije, Kemerovska oblast i grad Novokuznjeck izražavaju najdublje saučešće supruzi, rodbini i prijateljima preminulog.
Dana 14. jula 2022. godine u Njujorku, u 92. godini, preminuo je na Nikolaj Vladimirovič Krogius, međunarodni velemajstor, dugogodišnji šef šahovskog odeljenja Državnog komiteta za sport SSSR-a, potpredsjednik Međunarodne šahovske federacije (FIDE), trener svjetskog prvaka Borisa Spaskog u istorijskom meču za svjetsku krunu s Robertom Fišerom (1972), doktorom psihologije, šefom Odsjeka za šah na GTSOLIFK-u.
Nikolaj je rođen u Saratovu u porodici intelektualaca- otac mu je bio umjetnik, majka profesor na Saratovskom univerzitetu, a djed doktor medicine. Krogius je počeo da igra šah tokom rata, mijenjajući mali džepni set za duvan od jednog od vojnika Crvene armije iz kolone koja je prolazila kroz grad. Ubrzo su mladiću poklonili njegovu prvu šahovsku knjigu, koju je uredio Efim Bogoljubov, a crno-bijela igra ga je potpuno zaokupila.
Nakon rata, Krogius je postao učenik poznatog trenera Nikolaja Aratovskog i započeo brzi uspon: nacionalni prvak među mladima,majstor SSSR-a, prvak RSFSR-a. Nikolaj Krogius je uvijek dobro nastupao za tim i vodio je ruski tim do pobjeda na Spartakijadi naroda SSSR-a, a u sastavu sovjetskog tima osvojio je Evropsko prvenstvo 1965. godine. Nakon odličnih nastupa na Čigorinovom memorijalima 1963. i 1964. prvo postaje internacionalni majstor, a potom i velemajstor.
Krajem 60-ih, Krogius se prebacio na treniranje i pomogao Borisu Spaskom u borbama s Tigranom Petrosyanom i Robertom Fišerom. Od 1970. do 1980. radio je na Saratovskom državnom univerzitetu. N. Chernyshevsky kao viši predavač, vanredni profesor, a od 1978. – šef Katedre za psihologiju. Krogius je temeljito istraživao psihologiju šaha, oko 20 njegovih knjiga i 150 članaka posvećeno je ovom problemu. U domaćoj psihologiji posebno su vrijedne monografije N. Krogiusa „Ličnost u sukobu“ (Saratov, 1980) i „Psihologija šahovskog stvaralaštva“ (Moskva, 1988).
Boris Spaski, Ivo Nej, Nikolaj Krogijus, Efim Geler
Godine 1981. Nikolaj Krogius je postao šef Odsjeka za šah Državnog sportskog komiteta SSSR-a i preselio se iz Saratova u Moskvu. Skoro 10 godina bio je član disertacijskog vijeća za odbranu doktorskih disertacija na Fakultetu za psihologiju Moskovskog državnog univerziteta. Potpredsjednik Šahovske federacije SSSR-a (1981-1990), šef odsjeka za šah Državnog centralnog Lenjinovog instituta za fizičko vaspitanje (GTSOLIFK) 1981-1983, dugi niz godina član uredničkog odbora časopisa „64-šahovska revija“. Za dostignuća u oblasti šaha odlikovan je Ordenom časti (1981).
Geler, Krogius, SpaskiLondon, 1984, Meč vijeka, Nikolaj Krogijus u sredini
Nikolaj Krogius je nakon odlaska u penziju odlično nastupio na nekoliko veteranskih svjetskih prvenstava, od kojih je na jednom samo po dodatnim kriterijima zaostao za Markom Taimanovom koji je postao prvak. Predvodio je delegaciju Anatolija Karpova na poslednjem meču sa Garijem Kasparovom (1990.).
Godine 2000., zajedno sa velemajstorom Levom Alburtom, Krogius je objavio udžbenik završnica, koji je te godine proglašen za najbolju šahovsku knjigu u Sjedinjenim Državama. Godine 2011. objavljena je knjiga memoara Krogiusa „Šah. Igra i život”. Godine 2014. objavljena je još jedna Krogiusova knjiga memoara, “Bilješke jednog velemajstora”, u kojoj on po prvi put otkriva neke detalje sovjetskog šahovskog života, posebno mečeve između Karpova i Kasparova. Autor dvotomne knjige o Borisu Spaskom. Godine 1998. Nikolaj Krogius se preselio sa svojom porodicom u Sjedinjene Države. Ruski šahovski savez izražava saučešće porodici i prijateljima Nikolaja Vladimiroviča Krogiusa.
Preminuo je poznati slovenački šahista IM Janez Barle.
Janez Barle, slovenački šahist, rođen je 21. marta 1952, u Rijeci, Hrvatska, Jugoslavija.
Titulu međunarodnog majstora osvojio je 1976. godine. Pet puta je bio prvak Slovenije (1972, 1974, 1980, 1981. i 1984.). Učestvovao je i na tri šahovske olimpijade (1992., 1994. i 2002.).
Kasnije je redovno igrao na svjetskim i evropskim seniorskim šampionatima (2012, 2013, 2014, 2015, 2016, 2017,2019), openima i memorijalima (Memorijal Pirca, Memorijal Albina Planinca, ali i šampionatu Slovenije 2012, 2018, Evropskom šampionatu u Rijeci 2010 drugim brojnim turnirima na kojima je postigao pobjede i protiv elitnih šahista.
Umro je velemajstor Igor Naumkin. Jedan od najsjajnijih mladih talenata kasnog sovjetskog doba, vrhunac je dostigao u periodu 1988-1992, igrao odlično u najjačim open turnirima tog vremena, bljesnuo na turnirima po švajcarskom sistemu, kao i novostvorenom GMA, ali tada mu je nedostajao karakter, a Igor je zapeo na beskonačnim malim turnirima – najčešće u Italiji, koja mu je postala druga domovina.
Odlična škola, suptilna intuicija i iskustvo omogućili su mu da zadrži određeni nivo dugi niz godina, iako nije vodio računa o sebi do bezobrazluka, a šahu je pristupio na potpuno neprofesionalan način. Postao je tako veliki, ali je imao dušu djeteta, i često sam se pitao kako Naumkina uopšte živi u tako teškom svijetu. Doživio je do 57. godine. Šteta što je uništio svoj veliki talenat. Bio je prefinjen igrač, ali možda će upravo njegov osmeh, djetinjast iznad njegovih godina, pamtiti na hiljade kolega i ljubitelja šaha koje je Igor sreo na svom putu.
POČIVAJ U MIRU.
Evo i tabele Igorovog najboljeg turnira – da se shvate razmjere njegovog talenta.
Evo još nekoliko komentara sa fejsbuka:
Michal Krasenkow
Igorova vizit karta je vjerovatno lijepa pobjeda nad Bronsteinom na prvenstvu Moskve 1983. godine. Iako je ovo daleko od jedinog „velikog skalpa“ koji je sakupio.
Vječno sjećanje..
Ehsan Ghaem Maghami
Zaista tužna vijest i pomalo šokantna… 😔
Sjećam se kada smo zadnji put igrali i upoznali se 1998. godine…
Pocivaj u miru dragi Igore 😞
Michal Krasenkow
Pored beogradskog GMA turnira, izdvojio bih turnir na kome je Igor postigao svoju prvu velemajstorsku normu – Namestovo-1987. Prvi put je igrao u inostranstvu, a prividna lakoća s kojom je postigao normu ostavila je na nas Igorove kolege utisak da mu je glavno da uopšte stigne u inostranstvo (sadašnja omladina ne može da zamisli koliko je teško bilo u SSSR-u) , i da ispuniti normu njemu nije bio problem. Ovo, naravno, nije bilo sasvim tačno 🙂, ali nam je stvorilo veliku motivaciju.
Piše: Thomas Luther
Namestovo 1987. je bio i moj prvi veliki turnir u inostranstvu. Dok sam ja dobio svoju prvu IM normu, Igor je dominirao na turniru. Izgledalo je da Igor tako lako pobjeđuje partiju za partijom. Tada sam bio siguran da će Igor postići veliki uspjeh u šahu. Život je imao druge planove, ali činilo se da je Igor uvijek bio zadovoljan što putuje sa jednog turnira na drugi. Počivaj u miru Igore. Uvijek ćemo te se sjećati.
Gulmira Dauletova
Ne mogu da vjerujem -bukvalno me zvao pre mjesec dana da sazna informacije za avgustovski turnir u Kazahstanu. Bio je ljubazna, nasmijana i skromna osoba…
Blog Šah-mat liste 