U šestom kolu su odlučene čak 4 partije. Vodeći holandski šahista FM Han Yichen je pobjedio IM Slavišu Milanovića i zadržao prvo mjesto na turniru sa 5 poena. GM Mikhail Ivanov je savladao kinesku šahistkinju LU Miaoyi i sa 4,5 poena nalazi se na drugom mjestu. Treći je IM Milanović Slaviša sa 4 poena.
8/17/2022 – Magnus Carlsen i Praggnanandhaa Rameshbabu su jedini igrači koji su sakupili po tri poena u svakom od prva dva kola FTX Crypto Cup koji se igra u Majamiju. Sa 6 poena oni imaju poen više od Levona Aroniana koji je na trećem mjestu. U drugom kolu Carlsen je izgubio prvu partiju protiv Hans Niemanna, ali se uspio oporaviti i dobio preostale tri partije i tako pobjedio u meču.
Igrači se nalaze za istim stolom, sjede nasuprot, ali ne igraju na šahovskoj tabli, već umjesto toga svako na svom kompjuteru.
U Kazahstanu se od 16. do 23. avgusta igra open turnir. Na turniru učestvuje 104 igrača iz deset šahovskih federacija, od čega 10 velemajstora, 10 internacionalnih majstora.
Danas se navršava 111 godina od rođenja Mihaila Mojsejeviča Botvinika, šestog prvaka svijeta, patrijarha sovjetske šahovske škole.
Nesumnjivo veliki igrač koji je uticao na pristup šahu nekoliko generacija.
Postavio je temelje i pokazao kako se prema svemu odnosi. O proučavanju igre, sveobuhvatnoj pripremi, stalnom sistematskom radu. On je jedini od šampiona koji je želio i uspio da prenese svoje znanje i učenje.
Sada su mnogi njegovi postulati ispravljeni, neki čak i revidirani, ali se njegov uticaj i dalje osjeća.
Botvinik je bio veoma kompleksan i, ako hoćete, težak čovek. Pripremajući se za svoj govor na Harvardu, u potpunosti posvećen životu i radu IMB-a, pažljivo sam pročitao/ponovo pročitao mnoge materijale, ispitao Jakova Isajeviča Neštada, analizirao činjenice – i, možda, počeo da se ponašam još gore prema Botviniku -čovjeku. Bio je apsolutno proizvod svog vremena – okrutnog i nemilosrdnog vremena. Vremena kada je sve bilo crno-bijelo i kategorično. Ali on je bio isto tako nemilosrdan prema sebi, što je, zajedno sa višestrukim talentom, omogućilo Mikhalu Moiseichu ne samo da uđe u istoriju naše igre, već da tu zauvijek ostane kao jedan od osnivača modernog šaha. Bez njega ne bi bilo sovjetskog šahovskog buma, a to je slučaj kada je ulogu pojedinca teško precijeniti.
Ne samo Botvinika, nego Smislova/Bronštajna/Keresa… Ne. Nemoguće je zamisliti nekoga na njegovom mjestu. Samo zahvaljujući Botviniku – njegovim uspjesima, njegovoj ličnosti – šah je zauzeo tako nesrazmjerno visok položaj u sovjetskom društvu, u čijim plodovima svi uživamo do danas. A njegov pristup šahu, iako ne kao apsolutni postulat, živi i danas u licu nekih od vodećih igrača (prvenstveno Caruane).
Šira javnost poznaje samo Botvinika, ‘zakopčanog’, ali nije uvijek bio takav. I znao je da se našali, i nije bježao od ženske pažnje. Ne u Taljevovim razmjerama, naravno, ali nije bio ni neosjetljivi komunista-šahista hladnog srca, kako ga ponekad prikazuju.
Tokom godina je, naravno, postao mekši. Ali svejedno bio je disciplinovan, vježbao, brinuo se o sebi, pa čak i kuvao.
Smatrao je važnim pisati o svojim slabostima kako drugi ne bi ponovili greške. Nemoguće je zamisliti još jednog svjetskog prvaka koji će u svojoj autobiografiji napisati kako se on, već tinejdžer, uhvatio za stomak koji ga je bolio, i kako je trčao kući, trčao, ali se malo prije vremena opustio… I branio je ovaj odlomak u borbi sa cenzorom – jer je ovaj događaj smatrao značajnim, a izbjegavanje takvih grešaka važno je sa stanovišta buduće briljantne karijere.
A karijera – kakva nevjerovatna karijera. Koje je teškoće imao tokom treninga. Kako se izgradio i prilagodio. Kako je znao da radi – i još jednom ponavljam, kako je divno uspio da toliko toga prenese u svojim knjigama, svojim studentima – a prije svega Kasparovu.
Ni na jednoj listi najboljih šahista u istoriji nećete videti Botvinika među prvih pet. I, možda, zasluženo. Ali vjerovatno ne postoji NIKO ko je imao tako složen pozitivan uticaj na šah.
U petom kolu vodeći FM Han Yichen je remizirao sa GM Mikhailom Ivanovom i zadržao vođstvo na turniru sa 4 poena. IM Milanović Slaviša je drugi sa 3,5 poena, treći je GM Mikhail Ivanov (3,5 poena), a četvrta je WFM Harshini A. Ona je u petom kolu pobjedila FM Mladena Gajića. IM Nenad Panić je pobjedio kinesku šahistkinju Lu Miaoyi.
U četvrtom kolu su odlučene tri partije. Dragoljub Kovačević je u minijaturi pobjedio IM Nenada Panića i sa 2 poena nalazi se u sredini tabele (na diobi 5-7 mjesta). Indijska šahistkinja WFM Harshini A je pobjedila indijskog šahistu Shiba Singha i sa 2,5 poena nalazi se na četvrtom mjestu. Holandski šahista FM Han Yichen je pobjedio kinesku šahistkinju Lu Miaoyi i sa 3,5 poena vodi na turniru. Partije FM Gajić Mladen-IM Milanović Slaviša i FM Spasić Petar –GM Mikhail Ivanov završene su remijem.
Šahovski savez Crne Gore organizuje Omladinsko prvenstvo Crne Gore za 2022. godinu. Takmičenje će se održati u Multimedijalnoj sali univerzitetskog sportskog centra u Podgorici od 24-28. avgusta 2022. godine.
PRAVO NASTUPA:
Takmičenje se organizuje posebno u muškoj i ženskoj konkurenciji. Pravo nastupa imaju mladi šahisti i šahistkinje rođeni 01.01.2002. godine i mlađi.
Mogu nastupiti samo igrači registrovani kod ŠSCG za 2022. godinu (plaćena registraciona taksa od 10 EUR). Ukoliko nisu registrovani igrači moraju uplatiti taksu na račun ŠSCG najkasnije do 22.08.2022. godine.
Uplate taksi vršiti na račun na račun ŠSCG: 530-53794-39 NLB Banka
ROK ZA PRIJAVE:
Prijave za učešće podnose se u pisanoj formi slanjem propisanog obrasca na e‐mail adresu Šahovskog saveza Crne Gore: sahcgregistracija@gmail.com najkasnije do 22.08.2022. godine.
Prijavljeni učesnici moraju potvrditi svoje učešće glavnom sudiji, lično u sali za igru na dan održavanja takmičenja do 14 časova, inače neće biti parovani za 1. kolo.
Kao dokaz o identitetu mogu poslužiti: pasoš, lična karta, izvod iz matične knjige, zdravstvena knjižica, đačka knjižica i sl.
TEMPO IGRE I SISTEM TAKMIČENJA:
Takmičenje se igra po švajcarskom sistemu u 9. kola. Tempo igre je 90 minita za 40 poteza + 15 minuta do kraja partije uz bonifikaciju od 30 sekundi za svaki odigrani potez. Pisanje poteza obavezno je do kraja partije.
Za takmičenje važe pravila igre FIDE, turnir će se rejtingovati.
SATNICA TAKMIČENJA:
Načelni raspored takmičenja:
1. kolo 24.08.2022. godine 16:00 časova
2. kolo 25.08.2022. godine 09:30 časova
3. kolo 25.08.2022. godine 16:00 časova
4. kolo 26.08.2022. godine 09:30 časova
5. kolo 26.08.2022. godine 16:00 časova
6. kolo 27.08.2022. godine 09:30 časova
7. kolo 27.08.2022. godine 16:00 časova
8. kolo 28.08.2022. godine 09:30 časova
9. kolo 28.08.2022. godine 16:00 časova
NAGRADE I PROHODNOST:
Pobjednici u obje konkurencije postaju Omladinski prvaci Crne Gore za 2022. godinu. Pobjednici dobijaju pehar a tri prvoplasirana medalje.
Pobjednici u obje konkurencije stiču parvo nastupa na Omladinskom prvenstvu svijeta koje će biti održano od 11-23 oktobra 2022.godine na Sardiniji, Italija.
NAPOMENA:
Svi detalji koji nijesu obuhvaćeni ovim Raspisom biće regulisani turnirskim Pravilnikom.
Organizator zadržava pravo da usled nepredviđenih okolnosti promjeni Raspis takmičenja.
Na šahovskoj Olimpijadi u Indiji muška šahovska reprezentacije je postigla svoj najveći uspjeh – 22. mjesto u konkurenciji 188 ekipa. Najbolji rezultat u našoj selekciji ostvario je velemajstor NIkola Đukić na drugoj tabli, osam poena iz 11 partija, bez poraza. Za Radio Tivat Đukić sumira utiske sa najveće planetarne šahovske smotre u dalekoj Indiji.
“Slobodno možemo reći da je nastup muške šahovske reprezentacije na Olimpijadi u Indiji jedan veliki trenutak u istoriji crnogorskog šaha. Naš najbolji plasman do sada, dioba 11. mjesta i po dodatnim kriterijumima 22. mjesto, zaista je ogroman uspjeh za jednu malu zemlju kao što je Crna Gora. Igrali smo dobro tokom čitavog turnira, a najbolje u finišu kad je najpotrebnije. Izgubili smo samo dva meča, i ukupno pet partija pojedinačno. Pamtićemo neriješen rezutat protiv Poljske koja je peta po rejtingu i pobjedu Denisa Kadrića protiv čelne poljske table Vojtašeka, igrača svjetske klase. Pamtićemo i važnu pobjedu u posljednjem kolu protiv ekipe Danske, koja nam je i donijela oavko dobar rezultat. Atmosfera u ekipi je bia odlična. Denis Kadrić je na prvoj tabli igrao odlično, ja sam zadovoljan svojom igrom na drugoj tabli. Prvi put otkako igram za reprezentaciju završio sam turnir bez poraza. Luka Drašković je imao nekih teških momenata na Olimpijadi, ali se stabilizovao i upravo njegova pobjeda nam je donijela trijumf protiv Danaca. Njegov doprinos je takođe značajan. Dragiša Blagojeivć je standardno dobar reprezentativac. I sada je ulivao veliku sigurnost, imao je samo jedan poraz. I debitant Andrej Šuković je imao prilike da omiriše barut. Igrao je samo dvije partije, jednu dobio, jednu remizirao i možda je trebao igrati još koju. Dosta je pomagao u pripremama. Treba pohvaliti i selektora Dragana Kosića, koji se odlično snašao u novoj ulozi. I dosta se trudio da nam pomaže u pripremama. Ulivao nam je optimizam i u trenucima kad nije sve bilo idealno. Bili smo prava ekipa.
Što se tiče ženske ekipe i ona je imala pozitivan nastup. Završili su blizu svoga rejtinga, ali veliki je dobitak što su mlade igračice, debitantkinje, Mateja Popović i Milena Mosurović, opravdale poziv. Odigrale su veoma dobro, uz već strandardne Aleksandru MIiović, Nikolinu Koljević koja je na Olimpijadi osvojila titulu FIDE majstora i Kristinu Bačić.
Ukupni utisci iz Indije su veoma dobri. Organizacija je bila odlična, hotel takođe. Drago mi je da su naše igre dobro medijski popraćene u Crnoj Gori. Naravno, Radio Tivat nas odavno prati, ali drago mi je da su sad i drugi mediji poklonili potrebnu pažnju našim nastupima u dalekoj Indiji “ – kaže Nikola Đukić.
O nedavnoj Svjetskoj šahovskoj olimpijadi, ruskim šahistima, izborima u organizaciji i šahu bez Magnusa Carlsena kao svjetskog prvaka u intervjuu sa generalnim direktorom FIDE.
Svjetska šahovska olimpijada u Čenaju u Indiji postala je glavni timski događaj 2022. godine u ovom sportu. Osim toga, tamo je u Čenaju održan Kongres Međunarodne šahovske federacije (FIDE), na kojem je Arkadij Dvorkovič ponovo izabran na mjesto predsjednika organizacije.
Generalni direktor FIDE Emil Sutovsky u intervjuu za ‘Sputnjik Azerbejdžan’ prenio je utiske o šahovskoj olimpijadi, na kojoj su azerbejdžanski timovi zauzeli sedmo mjesto, govorio o izboru predsjednika međunarodne federacije i sudbonosnoj odluci Magnusa Carlsena da ne brani svjetska titula.
Azerbejdžanski šahisti su dugo u eliti
– Podijelite svoje utiske o šahovskoj olimpijadi. Koliko je bio neočekivan trijumf muške reprezentacije Uzbekistana i neuspjeh američkog tima?
Emil Sutovsky– Treba napomenuti da je Olimpijada održana u izjednačenoj borbi, kako na otvorenom turniru, tako i u ženskoj sekciji. Do poslednjeg trenutka nije bilo jasno ko će postati šampion. Naravno, ovo je veliki uspjeh za uzbekistanski tim. Uspjeh zaslužen i nije slučajan.
Naravno, navijači azerbejdžanske reprezentacije možda neće biti baš zadovoljni rezultatom tima. Momci su igrali pristojno, ali mogli su i bolje. Osjetilo se da im nedostaje nešto za borbu za medalje. Verovatno je odsustvo Teimura Radjabova uticalo. Možda bi njegovo prisustvo pružilo čvrstinu na prve dvije table. Ali s obzirom na način na koji su igrali timovi u prva tri, teško je reći da li bi učešće Radjabova dalo odlične izglede u borbi za medalje. Ovoga puta bilo je jako teško pratiti pobjednike, koji su postigli dosta poena.
Izdvojio bih žensku reprezentaciju Azerbejdžana. Čini mi se da je ekipa vrlo perspektivna. Gledao sam djevojke kako igraju i vidim da je Gunay (Mammadzadeh) postala pravi vođa tima i da se ravnopravno bori sa skoro svakom protivnicom. Na primjer, pobijedila je Humpy Koneru. I druge devojke su odrasle i ozbiljno igraju šah, dobro igraju otvaranja i pokazuju majstorsku igru.
Mislim da će ženska reprezentacija Azerbejdžana još dugo biti među najjačim. Da je meč poslednjeg kola protiv Gruzije bio malo drugačiji, reprezentacija Azerbejdžana je čak mogla osvojiti i zlato. Neću reći da su igrali dovoljno za zlatnu medalju, ali su već jako blizu lidera. A s obzirom na prosječnu starost tima, mislim da će ženska reprezentacija Azerbejdžana biti među vodećim u svijetu u narednoj deceniji.
Što se tiče Amerikanaca, nije im takmičenje dobro išlo. Caruana i Aronian su igrali slabo. So je igrao relativno dobro, ali ne i izvanredno. Kao rezultat toga, reprezentacija SAD-a, koja je bila ispred najbližeg tima sa više od 50 rejting poena, nije uspjela i izgubila je svoje šanse za prvo mjesto 4-5 kola prije kraja Olimpijade, a nisu uspjeli osvojiti ni jednu medalju.
Azerbejdžan čeka novi talas
– Možete li pratiti trendove u svjetskom šahu na osnovu rezultata prošle olimpijade?
Emil Sutovsky – Treba napomenuti da popularnost šaha raste, vidimo da se pojavljuju nove zemlje među učesnicima olimpijade. U vezi sa Olimpijadom u Indiji došlo je do pravog šahovskog buma. Osim toga, tokom takmičenja sklopili smo dogovor sa Južnom Korejom, koja će biti domaćin Svjetskog kupa 2023. godine. Ako je ranije šahovski život bio fokusiran na 5-6 zemalja ili regija, sada vidimo da igra postaje globalna, FIDE takmičenja se održavaju u različitim dijelovima svijeta.
U Azerbejdžanu raste novi elitni šahista: Aydin Suleymanli kome se predviđa sjajna budućnost
Do sada smo koncentrisali napore na održavanje događaja koji se pojavljuju u našem tradicionalnom kalendaru. Ali razmišljamo i o održavanju online turnira ili hibridnih takmičenja koja će se igrati online, ali pod nadzorom sudija. Zato se mora osigurati princip „fer igre“.
Ako se vratimo Olimpijadi, želim da istaknem da je uspeh Uzbekistana prije rezultat rada koji je lokalni šahovski savez obavljao dugi niz godina, kada su najbolji treneri dolazili u Taškent i namjenski obučavali mlade šahiste.
U stvari, ista stvar se dogodila i u Bakuu, gdje je odrasla čitava generacija sjajnih šahista. Mislim da će isti talas doći i u azerbejdžanski šah, jer se šah u Azerbejdžanu voli i cijeni. Znam da predsjednik šahovske federacije zemlje mnogo radi u tom pravcu.
Naravno, nerealno je očekivati da će svake godine biti novih talenata, ali kada se šah voli, cijeni i ima društveni status, onda će doći i ovaj talas. Siguran sam da će nova generacija sigurno pojačati azerbejdžanski tim, kao što se desilo sa uzbekistanskim timom.
– Sledeća šahovska olimpijada, samo za mlade, biće održana u Nahičivanu, kakva su vaša očekivanja?
Emil Sutovsky – Održavanje Svjetske omladinske šahovske olimpijade u Nahičivanu je veliki događaj, demonstracija snaga i pravo slavlje šaha. Siguran sam da će takmičenje biti održano na nivou. Generalno, kada je Azerbejdžan domaćin međunarodnih takmičenja visokog ranga, to se dešava uz tradicionalno gostoprimstvo i profesionalizam. Olimpijada mladih u tom pogledu neće biti izuzetak.
Poznati azerbejdžanski šahisti
Naravno, voljeli bismo vidjeti više FIDE turnira u Azerbejdžanu. Jasno je da je tokom pandemije korona virusa došlo do prinudnog prekida. Međutim, sada se sve vraća i siguran sam da će Azerbejdžan u narednim godinama biti domaćin više od jednog međunarodnog šahovskog takmičenja.
Sudbina ruskih timova i izbori
– Reprezentacije Kine i Rusije, tradicionalno favoriti ekipnih takmičenja, nisu nastupile u Čenaju. Ako se odsustvo Kine može objasniti odlukom same zemlje, onda Rusija nije bila tamo iz sasvim drugog razloga. Razmišlja li FIDE o prijemu Rusa u timska takmičenja u dogledno vrijeme?
Emil Sutovsky – Odsustvo Kine je zboh njihovog covid protokola. Kineske delegacije do sada nisu putovale u većem broju ni na jedan turnir u ekipnom plasmanu. Velika delegacija je također trebala doći u Chennai, ali nije. Ovo je, naravno, malo čudno, jer su u čitavom svijetu ograničenja ili ukinuta ili uvelike ublažena. Ali u Kini postoje takva pravila i, nažalost, to utiče na šah.
Što se tiče Rusije, situacija se nije promijenila poslednjih godina. Ostaju ograničenja za nastup ruskih timova u timskim takmičenjima. U jednom trenutku biće moguće razmotriti ovo pitanje, ali trenutno nije na dnevnom redu. Barem do kraja 2022. ovo pitanje ostaje nepromijenjeno.
Ostaje i zabrana održavanja zvaničnih turnira kako na teritoriji Rusije, tako i učešća reprezentacija. Međutim, za pojedinačna takmičenja, igrači nisu suspendovani. U slučaju timova situacija je drugačija. Uoči 2023. ovo pitanje će se ponovo pokrenuti.
– Drugi važan događaj u Čenaju bio je izbor predsjednika FIDE, koji je, da ne krijemo, imao politički prizvuk. Ipak, Arkadij Dvorkovič je odneo ubjedljivu pobedu.
– Izbor predsednika FIDE bio je prilično predvidiv, jer je podrška Arkadija Dvorkoviča bila veoma ozbiljna. Iskreno, nisam očekivao ovako ubjedljivu pobjedu, ali konačan rezultat je naglasio da naš tim radi na takvom nivou da su predstavnici zemalja zadovoljni njime, bez obzira na političku situaciju u svijetu. Iako su u ovom slučaju Dvorkovičevi protivnici igrali upravo na političku kartu.
FIDE predsjednički izbori
Ali očigledno je da aktivnosti FIDE nisu fokusirane na politiku i da su naše odluke objektivne i uravnotežene. Generalno, mnogo je postignuto. Lijepo je i što je sačuvana okosnica tima.
Mislim da je za četiri godine postignuto mnogo, ali naredne četiri godine će biti ozbiljan ispit snage. Međutim, siguran sam da možemo to podnijeti. Ima mnogo ideja, a neke se već realizuju odmah nakon Olimpijade. Spremamo dosta ozbiljne i pozitivne promjene, nove turnire u kalendaru i tako dalje.
Carlsen još može da se vrati
– Možda je jedno od glavnih razočaranja ove godine bilo odbijanje Magnusa Carlsena da brani titulu svjetskog šampiona. Možete li reći o toku pregovora sa Magnusom u Madridu.
Emil Sutovsky – Zaista, bio je sastanak sa Carlsenom u Madridu, na kojem sam i ja učestvovao. Detaljno smo razgovarali o svim pitanjima i bilo je jasno da je krajnje mala vjerovatnoća da će Magnus odigrati meč. Nije dolazio do konkretnih ideja, samo je rekao da mu je dosta odbrane titule i da mu se baš i ne sviđa stalno ponavljanje istorije kada je trebalo da se priprema i brani titulu. Ne sviđa mu se ni format meča, o čemu je pokušao da razgovara, ali nije dao nikakve konkretne predloge.
Ovdje je priča malo drugačija od one sa Fišerom, jer je Amerikanac ponudio neke specifičnosti u kojima je bio spreman da brani titulu. U ovom slučaju, Carlsen to nije uradio. Mislim da se nakon tako teških pet mečeva osjećao umorno. Ali što je najvažnije, Magnus je shvatio da nema više šta da dokaže i naredni duel sa predstavnikom njegove generacije kod njega nije izazvao veliko interesovanje.
Istovremeno, ne mislim da je Norvežanin zauvijek napustio borbu za titulu prvaka svijeta. Posebno s obzirom na novi talas koji se sada pojavljuje, pored Firouzje, tu je indijski šahista Gukeš i uzbekistanski Abdusattarov, koji su brilijantno igrali na Olimpijadi. Mislim da će se, kada Carlsen osjeti da su počeli zaboravljati na njega kao svjetskog prvaka, vratiti u borbu za krunu. Čak i ako će do tada imati najveći rejting. Ne znam koliko će mu vremena trebati da to uradi, ali sa svakom godinom to će biti sve teže i teže. I najviše rejtingovani turniri neće zamijeniti titulu svjetskog prvaka, mislim da je i on sam svjestan toga.
Magnus Carlsen, arhivska fotografija
Međutim, Magnus će nastaviti da igra na zvaničnim FIDE turnirima. Na primjer, sada je učestvovao na Olimpijadi i tamo se dobro pokazao. Čekamo ga i na Svjetskom prvenstvu u rapidu i blitzu koje nikad ne propušta. Možda ćemo ga vidjeti na Svjetskom kupu 2023. – do sada samo ovaj turnir još nije pobjedio.
– Što se tiče meča između Iana Nepomniachtchija i Ding Lirena, da li znate gdje će se održati? Hoće li se promijeniti format meča?
– Trenutno su u toku konsultacije. Mislim da će meč biti održan na visokom nivou, ali još nismo objavili tačno gdje. Ipak, vidim da je interesovanje već sada prilično veliko i predviđanja da meč neće nikoga zanimati bez Carlsena nisu sasvim opravdana. Naravno, u meču bez Magnusa se nešto gubi, a pri tome čitav šahovski svijet ne može a da ne održi meč za svjetskog šampiona i ne počasti novog šampiona, samo zato što je najjači šahista odbio da učestvuje.
Mislim da će šahovski život biti u punom jeku i meč za titulu svjetskog šampiona 2023. godine biti značajan događaj. Iako je, naravno, Carlsenovo odbijanje da se bori za titulu prvaka svijeta osjetljivo, ono nema kritično značenje.
Poslednji pozdrav MK Slobodanu Tomiću iz Smedereva, velikom zaljubljeniku u šah i poštovaocu drevne igre.
Slobodan je rado učestvovao na šahovskim festivalima u Paraćinu.
2011. godine kada je prvi put uveden OPEN B, Slobodan je osvojio prvo mesto i postao prvi pobednik OPEN B turnira, Svih narednih godina se uvek hrabro borio protiv mnogo mlađih igrača.
Ove godine igrao je odlično i u svojoj 88. godini života osvojio je nagradu za najboljeg veterana.
Svake godine kada je dolazio u Paraćin odsedao je u Hotelu Petrus i to u sobi 210. Znalo se da je ta soba njegova. Tu sobu nije mogao dobiti niko drugo i kada god me je pozvao da se prijavi za turnir, soba ga je uvek čekala. Iako već u poznim godinama, nikome nije padalo na pamet da će mu ove godine u julu biti poslednji put da igra u Paraćinu.
Slobodane, počivaj u miru i neka ti je večna slava.
U trećem kolu odlučene su tri partije. Pobjede su postigli IM Slaviša Milanović, FM Han Yichen i GM Mikhail Ivanov i poveli na turniru sap o 2,5 poena. Pola poena manje ima kineska šahistkinja Lu Miaoyi.
FTX Crypto Cup se održava u Majamiju od ponedjeljka 15. avgusta do nedjelje 21. avgusta 2022.
Igrači: Aronian, Carlsen, Duda, Firouzja, Giri, Le Quang Liem, Niemann i Praggnanandhaa. Nažalost, Ding Liren i Wei Yi koji su se kvalifikovali da igraju na ovom turniru nisu mogli dobiti dozvolu da putuju.
Vladimir Kramnik, Darcy Lima, Patrick van Hoolandt i Abdullah Salem Alwahshi pridružili su se Savjetodavnom odboru FIDE.
Nakon konsultacija sa Savjetom FIDE, predsjednik je osnovao novo tijelo, FIDE Savjetodavni odbor.
Glavni zadatak FIDE Savjetodavnog odbora biće da predstavi svoje preporuke različitim upravljačkim tijelima FIDE u vezi sa najvažnijim pitanjima organizacije šahovskog života.
Predsjednik FIDE je pozvao nekoliko predsjednika najvećih međuregionalnih udruženih organizacija FIDE da se pridruže ovom Savjetodavnom odboru, kao i neke druge kolege koji su ranije radili u Savjetu FIDE i mogu doprinijeti svojim vrijednim iskustvom.
Prvi predsjedavajući Savjetodavnog odbora FIDE biće generalni sekretar AICF-a, poštovani Bharat Singh Chauhan. Predsjednica Turske šahovske federacije, gospođa Gulkiz Tulay, postala je prvi potvrđeni član ovog Savjetodavnog odbora.
U Plovdivu je počeo Memorijal Tringova. Turnir se igra od 14. do 28. avgusta, a učestvuje 123 šahista iz deset šahovskih federacija. Najviše igrača je iz Bugarske (92) pa Ukrajine (9), Grčke (6), Hrvatske (4) itd. Među učesnicima je 5 velemajstora, 6 internacionalnih majstora 4 FM itd. Igra se 9 kola po švajcarskom sistemu.
Tragična vest. Napustio nas je Nikola Pajkić 1. avgusta 2022. godine u 84. godini života. To je posledica pada pored svoje vikendice u okolini Foče (Drina) i sepse nakon petodnevnog boravka u fočanskoj bolnici.
Rođen je u Čekrčićima, opština Visoko, 1938. i završio je Višu geodetsku školu u Sarajevu. Od ranih dana se počeo baviti šahom zajedno sa svojom braćom Savom i Nebojšom, Koliko je poznato, igrao je uspešno opštinske turnire dok je živeo u Visokom u BiH, ali je prvi put aktivno zaigrao za Šahovski klub “6. April” u Ilijašu, u Bosni i Hercegovini.
MK Nikola Pajkić
Dok je bio na privremenom radu u inostranstvu kao inžinjer geodezije, osvojio je tamošnje otvoreno šahovsko prvenstvo države Kuvajt! Kao većina šahista iz bivše YU, odlazio je sa klubom u Pulu i igrao u festivalskim grupama.
Po početku rata u bivšoj Jugoslaviji, odlazi za Švedsku i tu je živeo do kraja svog života. Imao je dvoje dece (Sandra i Oljeg), četvero unučadi i dvoje praunučadi.
U svojim poznim godinama bio je dosta uspešan u igranju šaha on-line na jednu minutu. Dobivao je neke od velemajstora kao što je, na primer, Ivančuk. Kao i mnogi šahisti, imao je i dodatnih hobija, a jedan od najznačajnijih je bio ribolov (ovo se nije moglo izostaviti).
Nikola i ja smo često igrali vrlo kvalitetne mečeve preko interneta na 3 minuta.
Igrao je čvrsto strateški, ali ako se ukaže neka šansa da zaoštri poziciju, sigurno bi izabrao najoštriji nastavak.
Pogledajte kako je isprašio igrača sa 2430 rejtingom na temu slabog lovca.
Velemajstor Svetozar Gligorić je preminuo 14. avgusta 2012. i to je prilika da se setimo nacionalnog Glige, kako su ga zbog uspeha i popularnosti iz milošte zvali jugoslovenski ljubitelji drevne igre.
Kao i većina dečaka, bio je opčinjen fudbalom. Igrao ga je po čitav dan na obalama Save i Dunava, ili na mestu današnje pijace na Zelenom vencu u Beogradu. Vraćajući se kući, često je u obližnjem bifeu na uglu Prizrenske i ulice Kraljice Natalije, za stolom do velikog staklenog izloga, gledao goste zadubljene u njemu nepoznatu igru. S vremena na vreme pomerali bi drvene figure na crno-beloj tabli. Priljubljenog lica na staklo, zadivljeno je posmatrao prizor pred sobom, jer kao dečak nije smeo da uđe u bife. Čežnjivi ritual je trajao dve-tri godine.
Prelomni momenat dogodio se kada je polomio nogu igrajući fudbal na Đačkom kupatilu. Prikovan za postelju – počeo je da izučava šah. Ne seća se kako ga je i od koga naučio, ali mu se u potpunosti posvetio. Siromašni roditelji nisu mogli da mu kupe šahovsku garnituru, pa je figure napravio od sasušenog hleba, a na dnu kutije od bombonjere, školskim tušem, iscrtao crno-bela polja. Iz šahovske rubrike Ozrena Nedeljkovića u Politici isecao je partije i lepio u školsku svesku. Tako je počela karijera jednog od najboljih svetskih šahista sredine prošlog veka.
Brzo je napredovao. Bio je vodeći igrač Beogradskog šah kluba, krajem tridesetih najboljeg u Kraljevini Jugoslaviji. Senzacionalnom pobedom na Sveamaterskom prvenstvu države 1939. u Zagrebu, sa 16 godina, postao je najmlađi jugoslovenski majstor.
Tokom Drugog svetskog rata, u partizanima, nije imao nikakvog dodira sa šahom. Po oslobođenju, bio je zadužen za oživljavanje šahovskog života u državi, kako je u šali znao da kaže „bio sam ministar za šah“. Između ostalog učestvovao je u organizaciji prvog posleratnog šampionata države u Novom Sadu 1945, obezbedio je prostorije za šahovski dom iznad restorana Dušanov grad u Beogradu… Uporedo je izrastao u vodećeg jugoslovenskog šahistu. Dve-tri godine mu je odolevao dr Petar Trifunović, a onda je nastala Gligina era u jugoslovenskom šahu. Od 1947-1965. bio je 11 puta prvak države. Od 1946-1983. bio je reprezentativac Jugoslavije 131 put, odigrao je 544 partije, pobedio 188, remizirao 286 i izgubio 70. Bio je predvodnik državnog tima u zlatno doba jugoslovenskog šaha, kada smo bili druga šahovska nacija iza neprikosnovenog Sovjetskog Saveza. Osvojio je 12 olimpijskih medalja, zlatnu, 6 srebrnih i 5 bronzanih. U Minhenu je imao najbolji pojedinačni rezultat na prvoj tabli, 12 poena iz 15 partija. Na Evropskim ekipnim prvenstvima je osvojio 5 srebrnih i bronzanu medalju. Sa Borisom Spaskim je u Batu 1973. imao najbolji pojedinačni rezultat na prvoj tabli 5 (7), a u Hamburgu 1965. i Plovdivu 1983. bio je najuspešniji na drugoj.
Svetozar Gligorić u partiji sa Paulom Keresom na Olimpijadi u Helsinkiju 1952
Pažnju međunarodne šahovske javnosti skrenuo je na sebe neočekivanim trijumfom na turniru u Varšavi 1947. sa dva poena prednosti ispred Vasilija Smislova, jednog od šestorice kandidata za svetskog prvaka posle smrti šampiona Aleksandra Aljehina. Internacionalni majstor je postao 1948. a velemajstor 1951. najmlađi u svetu iza Davida Bronštajna. Učesnik je turnira kandidata za svetskog prvaka: u Cirihu 1953. je zauzeo 13. mesto, a 1959. na turnirima održanim na Bledu, Zagrebu i Beogradu bio je 5. U četvrtfinalnom duelu sa Taljem u Beogradu u proleće 1968. poražen je 3½:5½. Krajem pedesetih važio je za najboljeg igrača sveta van Sovjetskog Saveza.
Odigrao je oko 4000 turnirskih partija, od toga veliki broj antologijskih. Kao tri najlepše izdvajao je pobede nad Migelom Najdorfom u Mar del Plati 1953. i dve nad Tigranom Petrosjanom: na Turniru oslobođenja Beograda 1954. i na Turniru mira u Zagrebu 1970. Dao je ogroman doprinos šahovskoj teoriji, a njegova Mar del Plata varijanta je odigrana oko 7000 puta u turnirskoj praksi.
Svetozar Gligorić je bio i plodan šahovski pisac. Osim više teorijskih, tokom meča za titulu Fišer-Spaski u Rejkjaviku u leto 1972. pisao je knjigu Meč stoleća. Sećajući se zbivanja na Islandu, često je govorio:
Dva i po meseca sam po čitav dan radio zatvoren u hotelskoj sobi. Meč stoleća sam preživeo poput kaluđera koji piše letopis u svojoj keliji.
Knjiga na engleskom je objavljena samo tri dana po završetku meča i postala svetski bestseler. Ubrzo je prevedena na francuski, španski, nemački, portugalski i naš jezik i prodata u oko 400 hiljada primeraka.
Istovremeno sa šahovskom karijerom, Svetozar Gligorić je bio uspešan novinar, najpre u Borbi, tokom pedesetih je bio spoljnopolitički komentator NIN-a, a poslednjih dvadesetak godina bio je novinar Radio Bograda.
Svetozar Gligorić je govorio 6 svetskih jezika i bio vrstan spoljnopolitički komentator
Gliga je bio veliki ljubitelj muzike. Po čitavom svetu je kupovao gramofonske ploče i bio poznat kao najveći kolekcionar u Jugoslaviji. Po malo je svirao klavir i gitaru, a u 81. je počeo da izučava muziku. Profesori sa Muzičke akademije su mu davali privatne časove. Ljubav prema muzici je krunisao 2011. kao kompozitor, objavljivanjem kompakt-diska Kako sam preživeo XX vek.
Na predstavljanju CD-a, februara 2011.
Svetozar Gligorić je preminuo 14. avgusta 2012. Počiva u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Na rapid turniru (15’+5’’) u Španji učestvovala su 62 šahista. Posle 9 kola najbolji je bio velemajstor Dejan Antić sa 7 poena. Drugi je velemajstor Bojan Kurajica (7 poena, ali slabije dodatne kriterijume), dok je treći španski šahista FM Hernandez Leon Alberto (7 poena)
Ivan Sokolov gleda ključnu partiju Gukeš-Abdusattorov. Foto: Maria Emelianova/Chess.com.
GM Ivan Sokolov, i sam bivši vrhunski igrač, bio je trener uzbekistanskog tima koji je osvojio zlatnu medalju na Olimpijadi u Čenaju u Indiji. U intervjuu za Chess.com, holandsko-bosanski velemajstor otkriva kako je raditi sa vunderkindima koji su i njega naučili nešto o šahu.
Sa 54-godišnjim Sokolovom treba malo upoznati naše starije čitaoce koji su ga 1990-ih i ranih 2000-ih vidjeli kako igra na najvišem nivou. U ove dvije decenije bio je konstantno među prvih 30 igrača i tri puta je zauzimao 12. mjesto na svjetskoj rang listi. Od svih jakih velemajstora koji nikada nisu ušli u top 10, on bi mogao biti jedan od najuspješnijih. Osim što je osvojio nekoliko jakih turnira (npr. Hoogeveen, Selfoss, Sarajevo), pobjedio je pet svjetskih šampiona u klasičnim partijama: GM Garry Kasparova, GM Vladimira Kramnika, GM Viswanathan Ananda, GM Veselina Topalova i mladog GM Magnusa Carlsena.
Rođen i odrastao u Bosni (tada Jugoslaviji, sada u sastavu Bosne i Hercegovine), bio je jedan od miliona koji su napustili ili pobjegli iz zemlje tokom jugoslovenskih ratova 1990-ih. Nastanio se u Holandiji 1992. godine, koja je bila zemlja koja je mnogo više voljela šah i imala pet ili šest godišnjih velemajstorskih turnira. Njegov boravak u Holandiji je takođe olakšao Sokolovu putovanja na turnire u inostranstvu.
Sada razveden sa dvoje djece od 20 godina, Sokolov trenutno živi u Amsterdamu. Od 2008. godine zarađuje za život kao šahovski trener. U početku je radio sa vrhunskim talentima iz bivše Jugoslavije (GM Ivan Šarić iz Hrvatske, Marin Bosiočić iz Hrvatske i Borki Predojević iz Bosne), a kasnije i GM Baskaran Adhiban iz Indije i GM Salem Saleh iz UAE.
Ivan Sokolov igra na ekipnom prvenstvu Evrope 2017. Foto: Maria Emelianova/Chess.com.
Odluka da odustane od vlastite šahovske karijere i počne stalno raditi kao trener u UAE donesena je 2013. godine, a sa njom je povezana jedna lijepa anegdota.
„Početkom 2013. još uvek sam imao dobar rejting [2663 – PD] i igrao sam na Tata Steel-u, gde je moj rezultat bio mnogo lošiji od pozicija koje sam imao. Moje pripreme su bile veoma dobre; nekoliko mjeseci kasnije sam pobjedio nekoliko partija u francuskoj ligi na osnovu mojih priprema za Wijk aan Zee. Bila je to godina uspona i padova, a negdje u junu sam dobio ponudu od šahovske federacije UAE da radim za njih jer su tražili nekoga da pomogne da Salem postane jači šahista. Imao je u to vrijeme rejting možda 2550-2560, mlad, talentovan velemajstor, ali su htjeli da mu neko pomogne da pređe na sledeći nivo. Nisam bio siguran da li želim da se preselim u Dubai za puno radno vrijeme sa, očigledno, fiksnom platom, ali više ne bih bio vlasnik svog vremena, a to je po mom mišljenju najveći plus što sam šahista.
„Tada sam, krajem avgusta, igrao Vienna Open, veliki turnir sa oko 600 igrača. Pozvali su me, dao sam simultanku kao, valjda, poznati gost događaja, ali negdje u sredini turnira sam izgubio partiju od nekog talentovanog mladog igrača iz Turske sa rejtingom 2400 [Batuhan Dastan, sada GM – PD] Završio sam turnir sa 6,5/9 što je bilo dovoljno da završim na diobi od 16. do 30. mjesta i za moju nagradu novac je bio, mislim, oko sto evra.
„Otišao sam na aerodrom, imao sam let za Amsterdam i rekli su mi: ‘Let je prebukiran. Hoćete li da sačekate još dva sata na sledeći let? Platićemo vam 250 evra.’ Rekao sam da, ali onda sam pomislio: čekaj malo. Nešto nije u redu. Igrao sam open turnir 10 dana, novčana nagrada je 100 eura, moram čekati dva sata na novi let, a oni će mi platiti 250 eura. Nešto nije u redu. Pa uzeo sam ovaj novac, naručio flašu vina i analizirao situaciju. I nakon analize, podigao sam telefon, nazvao Dubai i pitao da li je njihova ponuda još uvijek na stolu.“
Sokolov kao selektor Uzbekistana u Čenaju. Foto: Maria Emelianova/Chess.com.
Sokolov do danas ne žali zbog svoje odluke. Stvari idu dobro, a njegovi rezultati kao trenera govore sami za sebe, i kulminirali su olimpijskim zlatom u Čenaju.
U UAE je radio do ljeta 2016. godine, uglavnom sa Salemom koji je ubrzo postao prvak Azije. Trenirao je i reprezentaciju UAE na Olimpijadi u Tromsu 2014., svojoj prvoj olimpijadi kao trener. Prije toga je kao igrač prisustvovao svim olimpijadama između 1988. i 2012. (predstavljajući Jugoslaviju, Bosnu i Hercegovinu i Holandiju), osim Drezdena 2008.
Rad sa Firouzjom
Otprilike mjesec i po prije Olimpijade 2016. u Bakuu, Sokolov je napustio posao u Dubaiju i počeo da trenira iranski tim – posao koji je obavljao sve do, uključujući Svjetskog ekipnog prvenstva 2019. godine. Za razliku od posla u UAE, nije se preselio u Iran, ali je letio tamo
nekoliko puta godišnje za treninge koji bi trajali nekoliko nedjelja.
Prije nego što je dobro nastupio na Olimpijadi 2016., Iran je osvojio ekipno prvenstvo Azije ispred Indije i Kine. Iran je tada završio na senzacionalnoj diobi 11. mjesta u Bakuu, zajedno sa jakim šahovskim ekipama kao što su Azerbejdžan i Kina. Dvije godine kasnije, mladi tim je završio na također vrlo pristojnoj diobi 15. mjesta. Jedan od igrača tada je bio GM Alireza Firouzja, koji će se kasnije preseliti u Francusku i na kraju postati najmlađi igrač ikada koji je probio 2800 Elo barijeru.
Sokolov: „Kada sam došao u Iran 2016. godine, mjesec dana prije Olimpijade, zemlja je imala jednog velemajstora: Ehsana Ghaema Maghamija. Imao sam tada i Parhama Maghsoodlooa, Amina Tabatabaeija, Firouzju, svi su bili vrlo mladi i sa rejtingom oko 2400. Shvatio sam da imaju veliki potencijal, ali koliko veliki, to je uvijek teško procjeniti.
„Ono što sam primjetio kod Alireze od samog početka, a to ga je učinilo malo drugačijim, jeste da je imao ogromnu posvećenost šahu.
Alireza Firouzja u Rigi 2021. Foto: Maria Emelianova/Chess.com.
„Ono sa čim sam se suočio, ne samo sa Alirezom, već i sa nekim drugim mladim igračima sa kojima sam radio, jeste da, na primjer, dolaze sa predlogom koji je veoma nekonvencionalan za poznatu vrstu pozicije – nekonvencionalan na osnovu starog znanja. Obično bih rekao, ako ovo funkcioniše, moram da citiram svog prijatelja GM Jana Timmana, koji je rekao: ‘Ako uspje, moram ponovo da učim šah!’ Ali onda bih dobio komentar poput: ‘Da, ali kompjuter to voli.’ Onda bi uradili neku analizu i ponekad bi se ispostavilo da je kompjuter pogriješio, u smislu da evaluacija funkcioniše samo ako kompjuteri igraju. Za ljude procjena može biti drugačija.“
Objašnjavajući to na drugi način, Sokolov je rekao: „Možete imati dva pristupa. Prvo, možete imati način razmišljanja da pokušavate da procjenite poziciju na osnovu opšteg znanja, dakle strukture pješaka, prostor, lovački par, bezbjednost kralja, potencijal pješaka, moguća razmjena figura, da li dobijam bolju završnicu, da li dobijam slabiju završnicu, i kada završite sa svim ovim elementima, kalkulišete da pokušate da nađete najbolji potez i da pokušate da opravdate svoju procjenu. Naravno, može i obrnuto, da računate i na osnovu varijanti koje izračunate pokušavate da dođete do procjene pozicije.
„Vjerujem da pripadam prvoj školi mišljenja, i još uvijek vjerujem da je ovaj način opravdaniji i da vam olakšava u praktičnoj igri da se nosite sa pozicijom. Ali direktni element je postao mnogo važniji nego što je ikada bio, i to možemo zahvaliti kompjuterima.“
Trener Uzbekistana
Tokom turnira Masters Sharjah, u maju ove godine (gdje je Sokolov bio komentator i gdje su igrali brojni uzbekistanski igrači) mu se obratila Uzbekistanska šahovska federacija da trenira reprezentaciju. Nakon što je promjenio plan da radi kao komentator u Čenaju, prihvatio je i krajem juna odleteo u Taškent, Uzbekistan, gde se sastao sa članovima tima koji su već bili izabrani za Olimpijadu: GM Nodirbek Jakubojev (20), Javohir Sindarov (16), Jakhongir Vakhidov (27) i Shamsiddin Vokhidov (20). Igrač na tabli broj jedan GM Nodirbek Abdusattorov (17) još nije bio tamo jer je igrao u Bielu.
Tim Uzbekistana sa, s lijeva na desno, Sokolov, Abdusattorov, Yakubboev, Vakhidov i Sindarov (Vokhidov nije na slici). Foto: Maria Emelianova/Chess.com.
Pa kako je počelo?
„Provjeravao sam njihove partije u posljednjih 12 mjeseci, i nisam toliko gledao na otvaranja. Više sam pokušavao da ih shvatim kao igrače, kako funkcionišu“, rekao je Sokolov. „Morate razumjeti kako njihov mozak funkcioniše kako biste im pomogli da naprave pravi izbor za sebe. Također, morate shvatiti koje vrste pozicija odgovaraju ovim igračima, koje su ‘rupe’ koje
imaju, i da li ih mogu lako zaobići kako bi izbjegli upadanje u pozicije koje im se ne sviđaju.
„Rekao sam od samog početka, čak i prije nego što sam preuzeo posao: ‘Ne očekujte od mene da pokrenem ‘oblak’ Stockfish na dubini 50. Neću to uraditi. Ali mogu vam pomoći da postanete bolji igrači, napravite pravi izbor, možda ukazati na nešto na čemu bi trebalo da radite.'“
Umjesto toga, Sokolov je igračima dao mnogo pozicija središnjice, koje su dolazile ili iz specifičnih otvaranja ili specifičnih tipova pozicija, kao i pozicija na kojima se fokusirao na njihov proces donošenja odluka. Rekao je da je njegova baza podataka sa pozicijama već oko 70 posto nova od vremena kada je radio sa iranskim timom.
„Ovo je ono što trebate uraditi kao trener da biste ostali aktuelni: nastavite da ažurirate svoju bazu podataka kako biste razumjeli razvoj središnjice, kao i da biste razumjeli nove ideje jer će se vaši igrači suočavati s ovim u toku – igre na tabli. Morate to pokušati razumjeti, morate imati mišljenje, i morate znati ovo. Ne možete reći igraču: Ne znam ništa o ovome. To je drugačije nego kad sam ja bio igrač, igrao samo 1.d4 i 1…e5 nije me bilo briga šta se dešava u Najdorfu ili Francuskoj Winaweru. Uopšte me nije bilo briga. E sad, ne mogu sebi da priuštim ovaj luksuz.“
Sokolov je na ovaj način sumirao različite stilove osvajača olimpijskog zlata:
Abdusdatorov: „Blizu Magnusa.“
Yakubboev: „Sveobuhvatan igrač.“
Sindarov: „Čisti taktičar.“
Vakhidov: „Odličan teoretičar.“
Vohidov: „Pretežno taktičar.“
„U mom slučaju, razumjevanje kako da radim sa njima pomoglo mi je i tokom Olimpijade da napravim prave izbore za otvaranja“, rekao je Sokolov. “Ali nije uvijek bilo tako jednostavno, kao na primjer, bio sam jako nesretan kada sam vidio ovu poziciju kraljeve indijke koju je Sindarov dobio protiv GM Praggnanandhaa R. u našem meču sa Indijom 2.
„Varijanta koju je Praggnanandhaa igrao bila je odličan izbor protiv Sindarova. On je mijenjao pješake na e5, i oni su dobili ovu relativno simetričnu poziciju gdje bijeli ima vrlo mali plus, što možda nije ni strašno ambiciozno za bijelog, ali za taktičkog igrača kao što je Sindarov , bilo je teško nositi se sa ovakvom pozicijom, dok se tehnički igrač, poput Praggnanandhaa, vjerovatno osjećao vrlo ugodno. Ono što se desilo u partiji jeste da je crni zapravo pokušavao taktički riješiti situaciju, što na kraju nije išlo. Ovo je samo jedan primjer izbora: Prednost bijelog uopšte nije bila velika, ali njegova pozicija mu je mnogo više odgovarala u igri za tablom.“
Sokolov teši Sindarova nakon što je izgubio od Praggnanandhaa-e. Foto: Lennart Ootes/FIDE.
U fudbalu ili drugim sportovima se vodi beskrajna rasprava o tome koliko je trener odgovoran za rezultate tima. Kako Sokolov gleda na svoju ulogu u uspjehu Uzbekistana?
„Recimo to ovako. Mislim da kao trener možete bolje pomoći igračima ako ste i sami bili u ovoj situaciji. Nisam osvojio olimpijsko zlato, ali sam osvojio olimpijsko srebro [iza Rusije, igrajući na drugoj tabli na Olimpijadi u Moskvi 1994. za Bosnu i Hercegovinu – PD]. Mi smo postali evropski prvaci 2005. [igrajući za Holandiju – PD]. I kao što sam rekao, pobijedio sam mnoge svjetske prvake. Na osnovu tih iskustava, mislim da mogu mnogo pomoći igračima. Ali ovo se prevodi kao Zinedine Zidane ili José Mourinho, ili ono što ste imali u Holandiji, Johan Cruijff ili Louis van Gaal. Stavio bih svoj novac na Cruijffa ili Zidanea.“
Razrađujući malo temu, dodaje: „Koji je moj uticaj u procentima poena? Ne znam. Ali znam jedno: moji uspjesi sa Salemom, sa Iranom, a sada sa Uzbekistanom nisu slučajnost. Ovo je što znam.“
Sokolov prije Olimpijade nije razmišljao o osvajanju zlatne medalje u Čenaju. „Objektivno, ne, ali sam mislio da bi medalja mogla biti opcija. Kada sam bio u Taškentu, mnogo puta su me pitali da li je medalja dostižna, ali iako sam mislio da bi to moglo biti moguće, nisam želio da prerano stvaram očekivanja. Ali kada sam vidio da Sjedinjene Države ne pobjeđuju razmišljao sam: Koje su naše šanse da budemo najbolji?
„Analizirajući timove, pomislio sam, malo smo sretnici jer Indija bira tri tima za dobre rezultate, ali ni jedan za pobjednika. Jer da su izabrali tim koji će pobijediti, očigledno bi GM Gukesh D. bio u prvom timu. Sva tri indijska tima su bila jaka, ali ih je moguće pobjediti, kao na primjer Holandiju, Njemačku, Francusku ili Španiju.
„Mislio sam da je naš tim podcijenjen, i bio sam u pravu jer mislim da smo zajedno osvojili oko 80 rejting poena ili tako nešto [84,4 da budemo precizni – PD].“
„Prvi put kada sam pomislio da možemo osvojiti zlatnu medalju bilo je zapravo tokom dana odmora, jer sam pomislio, OK, igrali smo sa Sjedinjenim Državama, a ne izgleda da će oni pobijediti na ovoj Olimpijadi.“
Kada ga je intervjuer u polu-šali pitao da li drži svoje igrače podalje od Bermudske zabave [tradicionalna zabava uvijek održavane na olimpijadama prije dana odmora], Sokolov je odgovorio sa čvrstim da.
„Bili su veoma oduševljeni Bermudskom zabavom, ali sam im rekao: ‘Vidite, zabranjeno vam je da idete tamo, ali ću i sebe kazniti. Ovo će biti prva Bermudska zabava od 1988. na kojoj neću ići. Tako da ostajem i ja u hotelu ako vam je ovo neka utjeha.’ Malo su pokušali govoreći: ‘Ići ćemo samo na nekoliko sati.’ Ali ja sam odgovorio: ‘Momci, postoji jedan mali problem. Nisam juče rođen. Nekada sam imao vaše godine i ne ‘kupujem’ to. To se neće desiti.’ Tako da je ovo bila dobra odluka.“
Na dan odmora, Sokolov je rekao svom timu da su šanse za pobjedu na Olimpijadi realne. Objasnio je i da je rezultat 2-2 protiv Sjedinjenih Država bio odličan rezultat, usprkos činjenici da su propustili veliku šansu za pobjedu. „Rekao sam im: prvo, ne možemo ponovo da igramo sa njima; drugo, imamo bolji taj-brejk, i to se vjerovatno neće promeniti; i treće, oni će tući druge timove za nas dok ćemo mi igrati sa timovima koji su pozicionirani kao drugi najbolji u tom trenutku, dok će nam oni očistiti put. Kao što znamo, nije baš tako išlo.“
Sokolov je priznao da je tim imao svoj dio „pobjedničke sreće“ u meču sa Indijom 2 u pretposlednjem kolu. „Imali smo nevjerovatnu sreću što nismo izgubili jer, je Gukesh pokvario potpuno dobijenu poziciju. U tom meču sam se pomirio sa porazom od 3-1, ali sam u jednom trenutku shvatio da se nešto zaista dobro može dogoditi.“
Sokolov (lijevo) sa GM R.B. Rameshom, selektorom Indije 2, u odlučujućim trenucima ključne partije na ovoj Olimpijadi. Foto: Maria Emelianova/Chess.com.
„Imali smo veliku sreću da Gukesh nije želio da prihvati činjenicu da je pokvario dobijenu poziciju i remizirao, a onda je neobjektivno forsirao previše, i jednostavno smo imali sreće u tom meču.“
Evo još jednom sudbonosnog susreta Gukeša i Abdusatorova, koji je GM Davorin Kuljašević u našem izvještaju iz 10. kola označio kao Partiju dana:
Sokolov: „Čak i prije nego što je previdio figuru, imao sam osjećaj da će Abdusattorov pobijediti. Imao je ogromnu prednost na satu, a vi imate i ovaj faktor. Zbog toga je kompjuteru mnogo lakše da se odbrani u slabijoj poziciji nego čovjeku. Kako Gukesh može izbaciti iz uma poziciju koju je imao 20 poteza ranije? To je potpuno nemoguće jer je on čovjek.“
U vrijeme objavljivanja ovog teksta, Sokolov putuje nazad u Taškent kako bi razgovarao o nastavku svog rada sa uzbekistanskim igračima, a sada izgleda da će se saradnja nastaviti. Zapravo, vjerovatno će ga dočekati na aerodromu kao heroja.
Po završetku finalne partije zazvonio je telefon jednog od zvaničnika Uzbekistanskog šahovskog saveza. Na drugoj strani linije bio je niko drugi do predsjednik Uzbekistana Shavkat Mirziyoyev koji je čestitao svima. Sokolov nije mogao da komentariše tačnost medijskih izveštaja koji sugerišu da će svaki igrač dobiti 55.000 dolara i automobil, ali je napomenuo da je za neke igrače stvarna suma znatno veća. Uz ugovorni bonus za olimpijsko zlato, Sokolov i sam dobija dodatnu nagradu.
Sledeća olimpijada je za dvije godine u Budimpešti, u Mađarskoj, gdje će mladi Uzbekistanci biti još jači, a na takmičenje će poći sa potpuno drugačijim načinom razmišljanja. Igraće kao branioci titule, a to će biti drugačija situacija za njih. Dvije godine nakon toga, 2026., Olimpijada će tada biti na domaćem tlu u Taškentu—Uzbekistan će biti domaćin tog događaja što je odlučeno na FIDE kongresu tokom ove Olimpijade.
U Rigi je 13. avgusta održan brzopotezni turnir (2’+2’’). Pobjedio je litvanski GM Tomas Laurusas sa 10 poena (iz 11 partija). Drugi je norveški velemajstor GM Simen Agdestein sa 9, a treći Gorgijs Germanovs iz Litvanije, takođe sa 9 poena.
U Požarevcu je počeo kružni IM turnir sa 10 igrača, Rudar IV. Odigrano je prvo kolo. Četiri partije su odlučene, samo je jedna partija, između FM Spasić Petra i IM Nenada Panića završena remijem.
Turnir se igra u hotelu Dunav u Požarevcu od 13. do 20. avgusta. Direktor turnira je Boban Maksimović, a sudija Arsić Novica, IA.
Han,Yichen (2332) – Gajic,Mladen (2328)
RUDAR IV – IM ROUND ROBIN Pozarevac, hotel Dunav (1), 13.08.2022
Od 5. do 12. avgusta odigran je Open turnir u Pragu na kojem je učestvovalo 230 šahista. Pobjedio je ukrajinski šahista Lutsko Artem sa 8 poena. Šestorica igrača imaju po 7 poena, a po dodatnim kriterijumima drugo mjesto osvojio je češki šahista IM Cernousek Lukas, dok je treći azerbejdžanski velemajstor Azer Mirzoev.
U Novom Sadu je odigran kružni IM turnir sa 10 igrača, od 7. do 12. avgusta. Dvojica igrača su uspjela da sakupe 7 poena i osvoje IM normu: holandski šahista FM Han Yichen i indijski šahista GM Rosh Jain koji su podijelili 1-2 mjesto. Treći je italijanski šahista Varvaglione Antonio sa 5,5 poena.
SAHOVSKO LETO-NOVI SAD
Савез Serbia ( SRB ) Директор турнира Sinisa Remecki Главни судија Petar Nikolic Bedenkzeit (Standard) 90min+30sec Страна Novi Sad Number of rounds 9 Tournament type Бергер Rating calculation Међународни рејтинг Датум 2022/08/07 до 2022/08/12 Просечан рејтинг 2260
Kako drugačije da naslovim ovaj tekst, nego riječima čovjeka koji me je naučio da volim šah i bez kojeg bi sve ovo bilo nezamislivo, mog prvog šahovskog učitelja, kasnije velikog prijatelja, danas nažalost pokojnog, nastavnika Vitomira Vita Lekića.
Šahovska Olimpijada u postojbini šaha, Indiji, veliko iskustvo i put u nepoznato na početku, a ispostaviće se, put ka uspjehu. O samom putu i detaljima iz Indije više nekom drugo prilikom, a sada da se osvrnem na igre naših reprezentativaca.
Istorijski uspjeh naše muške reprezentacije. Dioba 11-24. mjesta, u konačnom 22. mjesto, ispred velesila kakve su Iran i Ukrajina, mnogo ispred trećeg nosioca Norveške, koju je predvodio svjetski prvak Magnus Karlsen. Sjajan rezultat, za koji zasluge imaju svi.
Dragan Kosić, nekada sigurni reprezentativac je svoje znanje i sigurnost prenio i na vruću stolicu selektora naše reprezentacije, koja je ostala upražnjena nakon odlaska Ivana Sokolova u Uzbekistan, sa kojim je Sokolov osvojio zlato na ovoj Olimpijadi. Kosić se opredijelio da za reprezentaciju nastupe velemajstori: Denis Kadrić, Nikola Đukić, Luka Drašković i Dragiša Blagojević, te mladi fide majstor Andrej Šuković i nije pogriješio.
Naši su otvorili turnir sa dvije pobjede protiv Avganistana i Iraka, a uslijedio je častan poraz od Irana. Pomalo iznenađujući remi protiv Dominikanske republike u četvrtom kolu nije narušio sjajnu atmosferu, pa je u petom kolu savladana reprezentacija Madagaskara. U šestom kolu minimalan poraz od Mađarske.
Uslijedio je slobodan dan i obilazak jedne od najvećih turistickih atrakcija Indije, Mahabalipurama, koji je dao novu energiju našim reprezentativcima.
Dobijamo sa maksimalnih 4-0 Kosovo i slijedi meč sa Poljskom, petim favoritom turnira. Kadrić nadigrava Vojtašeha, Đukić i Drašković remiziraju bez većih problema, međutim Blagojević jedini put biva poražen na turniru pa smo se morali zadovoljiti sa 2:2. Veliki uspjeh, koji je mogao biti krunisan i pobjedom da je bilo samo malo sreće. Remi protiv Škotske, kao da je bio motiv da zaigramo odlučno u poslednja dva kola, za potvrdu one narodne “konac djelo krasi”. Dobijamo Južnoafričku republiku i u poslednjem kolu Dansku. Istorijski rezultat od 15 bodova, najbolji u istoriji i sjajan plasman.
Denis Kadrić je na briljantan način opravdao svoj dolazak, a Nikola Đukić pokazao zašto u svojim vitrinama ima 10 pobjednickih pehara šampionata Crne Gore. Njih dvojica su odigrali sve partije. Kadrić je na prvoj ostvario skor 7,5/11 sa jednim porazom od iranske zvijezde Magsudulua, ali već pomenuta pobjeda protiv jednog od najboljih vodećih igrača Evrope Vojtašeha. Veliko osvjezenje za našu reprezentaciju, a osim sjajne igre, Kadrić je donio dobar duh u ekipu, pa je svojim humorom dodatno pomagao u ključnim momentima. Đukić u svom stilu, 8/11 bez poraza na drugoj tabli, sigurna igra i potvrda velike klase našeg velemajstora, a sigurno je da će i u narednim godinama biti važan član naše reprezentacije.
Najmlađi crnogorski velemajstor Luka Drašković, nije bio miljenik boginje Kaise sredinom turnira. Tri vezane nule, nijesu omele sjajnog momka, uslijedila je stabilizacija i potvrda klase u poslednjem kolu. Savladao je Rasmusen i donio pobjedu protiv Danske kada je bilo najpotrebnije, pa samo jednom pobjedom ispravio tri poraza. Dragiša Blagojević je odigrao u svom stilu, tvrdo, borbeno i precizno. Ostaje žal zbog poraza protiv Poljske, ali njegov doprinos ekipi nikad nije dolazio u pitanje. Izuzetno zahvalan igrač koji iskustvom rešava teške situacije. Debitant Andrej Šuković je napravio 1,5/2, ali imao je ogroman doprinos u ekipi, pružajući pomoć u zahtjevnim pripremama i ostao je neporažen.
Na kraju, opet treba spomenuti selektora. Popularni Kole je svoju energiju i znanje podredio reprezentaciji, napravio dobar timski duh i rezultat je došao. Nadamo se da je ovo samo prvi uspjeh u nizu.
Rezultat muškaraca ne smije da u sijenku stavi naše dame. Na kraju isto mjesto kao po početnom rejtingu, a moglo je biti i mnogo bolje. Ne, nije isprazna fraza da nije bilo sreće, zaista je nije bilo u nekim mečevima gdje smo ispustili pobjede.
Aleksandra Milović, koja je danas uspjesna arhitektica, pokazala je zašto je nekad smatrana jednom od najtalentovanijih šahistkinja na ovim prostorima. Nakon početnog uigravanja, uslijedila je lepršava igra i prelijepe pobjede. Bila je pravi kapiten i vođa našim mladim djevojkama.
Nikolina Koljević, mlada studentkinja Ekonomskog fakulteta sa Cetinja, pokazala je zašto je već godinama standardna u našoj reprezentaciji. Sigurna igra krunisana je titulom ženskog fide majstora. Jedina dama pilot u našoj Vojsci, Kristina Bačića, nakon kraće pauze ponovo je igrala za nacionalni tim. Uprkos malo turbulencija pružila je dobru igru i sigurno da će predstavljati jedan od stubova naše reprezentacije u budućnosti.
Kadetkinje i debitantkinje Mateja Popović i Milena Mosurović, vođene velikim motivom i željom su sjajno zaigrale. Matejinih 3,5/7 i Mileninih 3/5 su im donijele po novih 50 poena rejtinga, ali i nadu da će ubrzo naša reprezentacija krenuti ka vrhu. Divne djevojke su bile pravo osvježenje u našoj reprezentaciji i doprinijele sjajnom timskom duhu.
Ne smijemo zaboraviti ni našeg sudiju Igora Vujačića. Popularni Vujaga je sudio na prvim stolovima, svjetskoj šahovskoj eliti, odradivši sjajan posao. Veliko priznanje za Vujačića, bez kojeg bi turniri u Crnoj Gori bili nezamislivi, a sigurno bez kojeg neće biti zamisliva ni buduća velika svjetska takmičenja.
Šah ima perspektivu u Crnoj Gori, a ovo je bio njegov uspjeh. Ovo je bio uspjeh Šahovskog saveza Crne Gore, predvođenog predsjednikom Jovanom Milovićem koji je takođe bio u Indiji, gdje je na sjajan način predstavljao našu zemlju na kongresu FIDE, gdje su dogovorene mnoge stvari koje će nas šah pogurati na veći nivo. Ovo je bio veliki uspjeh i za Crnu Goru.
Za mene ovo je bila velika čast, da budem dio ove sjajne delegacije, kao njen vođa, ali i da medijski ispratim, kako se piše istorija i da bar malo napravim dobre atmosfere u ekipi. Velika su čast bili i intervji sa Višvanatanom Anandom nekadašnjim svjetskim prvakom i Arkadijem Dvorkovičem, čovjekom koji je preporodio FIDE i kome je ubjeljivo ukazano povjerenje za novi mandat.
Blog Šah-mat liste 