U osmom kolu odlučene su 4 partije. Važnu pobjedu postigao je IM Ratković Miloje koji je sakupio 7,5 poena i kolo prije kraja osvojio GM normu. On trenutno osvaja i 29,8 rejting poena i vjerovatno će pokušati još pokušati da poveća rejting prema granici od 2500 koji je neophodan uslov za titulu velemajstora (uz tri velemajstorske norme). IM Budisavljević Luka je takođe postigao vrlo važnu pobjedu i kolo prije kraja ostao kandidat za osvajanje velemajstorske norme. U osmom kolu je pobjedio ruskog FM Dudina Gleba, a u poslednjem protivnik mu je velemajstor Kosić Dragan.
FM Pasti Aron sa 1 osvojenim poenom na poslednjem mjestu. Mladom mađarskom šahisti je ovaj turnir očigledno bio prejak (trenutno gubi 40 rejting poena). U osmom kolu izgubio je od iskusnog velemajstora Boška Abramovića.
U osmom kolu odlučene su 4 partije. GM Aleksander Delchev je pobjedio francuskog šahistu FM Joachima Mouhamada i tako osigurao pobjedu na turniru sa 7 osvojenih poena. Pobjede su postigli FM Peycheva Gergana, FM Grieve Harry i FM Csiki Endre. Partija IM Branković Dejana i FM Martić Ivana završena je remijem.
FM Csiki Endre, 4,5 poena iz 8 partija, trenutno na 5. mjestu na turniru (i 12,4 rejting poena u plusu)
Godine 1861. American Watch Company počela je reklamirati svoje zlatne i srebrne satove, koristeći izjavu Morphyja kao potvrdu kvaliteta. (izvor: Republikan Steuben (Angola, Indiana), 30. marta 1861.)
Kongresmen Alfred Ely (1815-1892.) Iz New Yorka, 1861. godine, svjedočeći Prvoj bitci of Bull Run, rekao je da su ga vojnici konfederacij uhvatili i zatvorili u zatvor Libby u Richmondu, Virginia. Dok je bio zatvorenik, Paul Morphy je došao u Richmond i posjetio ga. (izvor: New York Times, 4. februara 1862.)
24.oktobra 1861. Paul Morphy posjetio je šahovski klub Richmond u Richmondu, Virginia, glavnom gradu Konfederacije. List Richmond napisao je da je Morphy „ljubazno pristao da bude prisutan“ na sastanku pobunjeničkog šahovskog kluba u glavnom gradu Konfederacije. (izvor: Reading Times, 7. novembra 1861.) Drugi izvor spominje da se Morphy trebao pridružiti štabu generala Konfederacije Edwarda Johnsona (1816.-1873.) i da je Morphy sticao praksu iz prava u Richmondu. (izvor: Lokalne vijesti u Aleksandriji, 3. januara 1862.)
Morphy se sreo s generalom Pierreom Beauregardom (1818-1893). Morphy je posjetio Šahovski klub Richmond 24.oktobra. Morphy je želio da dobije imenovanje u diplomatskoj službi južne konfederacije.
U aprilu 1862. godine Morphy je bio u New Orleansu kada je grad osvojen i okupiran. Od 25. aprila 1862. do 1. maja 1862., kapetan (kasnije kontraadmiral) David Farragut (1801-1870) i general major Benjamin Butler zauzeli su New Orleans bez borbe.
Morphy se nije borio za Jug tokom Građanskog rata i ostao je izvan rata.
10.oktobra 1862. Morphy i Charles Maurian uplovili su iz New Orleansa na Kubu na španskom ratnom brodu Blasco de Garay (neki izvori kažu da je brod bio Vasco de Gama). Proveo je mjesec dana u Havani, gdje je odsjeo u hotelu America.
17.oktobra 1862. Morphy je igrao šah sa Felixom Sicreom (1817-1871), šahovskim prvakom Kube. Morphy je pobijedio u 34 poteza. Rezultat igre prvobitno je objavljen u El Diario de la Mariana 19. oktobra 1862. godine.
31.oktobra 1862. Morphy i Maurian uputili su se s Kube u Kadiz u Španiji poštanskim brodom. Nakon dolaska u Cadiz, pošao je vozom za Pariz, a u Pariz je stigao početkom decembra. Morphyja je pratio oficir Samuel Barron (1809-1888), iz Konfederacijske vlade, mornarički ataše u Parizu. Barron je zapovijedao pomorskim snagama konfederacijskih država u Evropi, djelujući kao kontakt za konfederacijske pomorske oficire, do 25. februara 1865. kada je podnio ostavku na rad u svojoj komisiji, vraćajući se u SAD, malo prije predaje konfederacije mjesec dana kasnije.
Majka Paula Morphy-ja, Thelcide i njegova sestra Helena, ranije su stigli u Pariz. Njegova druga sestra Malvina preselila se u Pariz prije nekoliko godina.
U januaru 1863. George Palmer Putman (1814-1872) sreo je Morphy-ja u New Orleansu koji mu je rekao da je ostavio šah, a da nije pravio uspjeh kao advokat.
Dopisnik iz Pariza javio je da Morphy nije bio ni u jednom štabu Konfederacije, niti je učestvovao u Građanskom ratu. (izvor: New York Times, 21. januara 1863.)
Morphy se nije borio za Jug tokom Građanskog rata i ostao je van rata. Putovao je na Kubu, a potom u Pariz 1863. Godinu kasnije se vratio u New Orleans. 1867. njegovo mentalno stanje bilo je alarmantno i majka ga je nagovorila da ode u Pariz, nadajući se da će mu promjena okoline pomoći. Morphy je sad počeo da mrzi šah i više se nije obraćao šahovskim klubovima u kojima je ranije slavio svoje najveće trijumfe. U Parizu je ostao 18 mjeseci, prije nego što se vratio kući.
U februaru 1863. godine Ignatz Kolisch (1837-1889.) izazvao je Morphy-ja na meč. Morphy je odgovorio da je odustao od takmičarskog šaha. Osim toga, Morphy je odbio da igra za novac, a Kolish je odbio da igra zbog zabave. Kolish je na kraju postao milioner u bankarskoj industriji i barun.
Univerzitet u Leidenu je 1863. osnovao LSSG Morphy (Leiden Morphy Chess Society).
Krajem januara 1864. godine Morphy je uplovio u Santiago de Cuba.
16.februara 1864. godine stigao je u Havanu na parabrodu Aguila.
Krajem februara 1864. otplovio je za New Orleans, stigavši posljednju sedmicu u februaru. Otvorio je advokatsku kancelariju u ulici Exchange 12, ali zatvorio je nakon nekoliko mjeseci.
U novembru 1864. Paul Morphy je djelovao kao pravni zastupnik ili zakonski zastupnik kojeg je imenovao sud. Njegov klijent bio je Adam Dhones, koji se u to vrijeme nije mogao pronaći za suđenje. Šesti Okružni sud u New Orleansu naredio je Paulu Morphyju, Esquireu, imenovanom zastupniku da zastupa Dhonesa. To je bio sudski slučaj H. Bellocq protiv Adama Dhonesa i Alexander Penenta. To je bio građanski slučaj osporavan pred Vrhovnim sudom u Louisiani. Dhones je bio suvlasnik jedrenjaka kojeg je prodao 1864. godine, bez savjetovanja s drugim suvlasnicima. (izvor: Izvještaji o slučajevima koji su argumentirani i utvrđeni u Vrhovnom sudu Louisiane, vol. 19, 1867, str. 503 i http://dspace.uno.edu:8080/xmlui/handle/123456789/37555)
1865.g je umro Don Diego, mlađi u New Orleansu.
1865.godine objavljeno da se Paul Morphy nastanio u Illinoisu i da je njegovo zanimanje bilo prikupljanje zahtjeva na sudovima u Sjedinjenim Državama. (izvor: Richmond Dispatch, 11. februara 1865.)
25.jula 1865. sastao se sa Danielom Fiskeom i Napoleonom Maracheom oko objavljivanja njegovih šahovskih partija sa komentarima.
U augustu 1865. Thomas Bill se izjasnio krivim za krađu dva para čizama u njujorškom hotelu, koje su pripadale Paulu Morphyju, a koji je upravo stigao u New York. Bill je poslat u zatvor. (izvor: New York Times, 26. jula 1865.)
Početkom novembra 1865. Morphy se vratio u New Orleans.
14.novembra 1865. Morphy je izabran za predsjednika šahovskog kluba New Orleans.
1866.godine na koledžu u Yelu osnovan je šahovski klub nazvan Morphy Chess Club. Njegov predsjednik bio je George D. Ballantine. (izvor: Progresivni indeks, 19. februara 1866.)
Paul Morphy je 1866. mislio da ga njegov zet, John Sybrandt,pljačka u vezi nasledstva. Sybrandt je bio upravnik imovine Alonza Morphy-ja. Paul je pokrenuo nekoliko tužbi protiv zeta, koje je izgubio.
U julu 1867., majka Paul Morphyja nagovorila ga je da ode u Pariz s njom i njegovom sestrom Helenom. Morphy je igrao šah u Parizu, ali u javnosti nije odigrao nijednu partiju. U Parizu je ostao 18 mjeseci, prije nego što se vratio u svoju kuću.
U septembru 1868. Morphy je stigao u New York. Potom se vratio u New Orleans.
1869.masovni požar na Spring Hill Collegeu uništio je mnoge školske dokumente. Još jedan požar izbio je u školi 1909. godine. Mnogo materijala o Morphyju, uključujući njegove teze i svjdočanstva su izgubljeni.
U decembru 1869. Paul Morphy je odigrao svoje posljednje šahovske partije sa prijateljem Charlesom Maurianom.
1871.godine u Clevelandu je održan drugi Američki šahovski kongres, Morphy je bio pozvan, ali je odbio sve pozive.
1872.Morphy je sklopio partnerstvo sa uhodanim advokatom ET Fellows. Partnerstvo je trajalo do 1874. 14. marta 1873. godine Brooklyn Eagle je objavio pismo CJ Woodburyja pod naslovom „Ekscentričnost Paula Morphyja“.
7.marta 1874. umro je Paulov ujak, Ernest Morphy. Imao je 67 godina.
20.avgusta 1874. umro je Thomas Wilson Barnes (1825-1874) nakon što je držao dijetu i smršavio 130 kilograma u 10 mjeseci (prvobitno je težio 220 kilograma). Niko zaista ne zna uzrok smrti i neki sumnjaju da je uzrok rak želuca. Bio je jedan od najjačih engleskih šahista 1850-ih. Postigao je više pobjeda nego bilo ko drugi protiv Pola Morfija, pobijedivši ga 8 puta. Morphy ga je smatrao najjačim igračem kojeg je ikad sreo.
Paul Morphy je 1875. napao jednog od svojih prijatelja, g. Bindera štapom za hodanje, pokušavajući ga izazvati dvoboj. Morphy je mislio da gospodin Binder želi uništiti svu njegovu odjeću i želio ga je ubiti.
Paul Morphy je 1875. odbio poziv da igra na Velikom međunarodnom stogodišnjem šahovskom kongresu (4. Američki šahovski kongres) 1876., koji je održan u Philadelphiji. Pobjedio je James Mason u avgustu 1876.
1875.godine u Brooklyn Daily Eagle je objavljeno da je Paul Morphy zatvoren u jedan azil za duševno bolesne u Louisiani, i da je beznadežno lud. Siromaštvo je bio jedan od uzroka koji su doveli do njegovog stanja. (izvor: Brooklyn Daily Eagle, 23. novembra 1875.)
Ranije je objavljeno da je Paul Morphy postao duševni bolesnik (izvor: : Atlanta Constitution, 21. novembra 1875) i bio je zatvoren u azil (izvor: The York Daily, 29. novembra 1875). The New Orleans Republican je odgovorio: „Gospodina Morphy-ja možemo vidjeti na našim ulicama svaki dan, od kada je odustao od igranja šaha zbog pravne prakse. Nikad nije bio boljeg zdravlja, fizički i psihički nego sada, a gornja vijest je sračunata na to da iznenadi njega i njegove prijatelje. “ ( izvor : New York Times, 1. decembra 1875.).
U decembru 1875. Charles Maurian je prvi počeo primjećivati čudan razgovor sa Morphyjem, koji je patio od zabluda. Izjavio je da je Paul mislio da ga progone nepoznate osobe.
Krajem 1870-ih, Morphy je navodno trčao ulicama francuske četvrti sa sjekirom u ruci. Prijetio je da će ubiti prvu osobu koja bi ga prešla. (izvor: „: „Top 5 Tombs to See in St. Louis Cemetery No. 1,“,“ Discover Historic America Tours http://discoverhistoricamericatours.com/top-5-tombs-see-st-louis-cemetery-no-1/ )
1877.godine objavljeno je da je Paul Morphy bio u azilu u New Orleansu, beznadežno lud, izgubivši mentalnu kontrolu 1876. ( izvor : : The Perry, Iowa Daily Chief, 26. aprila 1877).
U pismu za New York Sun 2. maja 1877. godine Charles Maurian napisao je da Morphy praktikuje pravo u New Orleansu i da nije poludio.
Do 1878. Paul Morphy nastavio je primati pozivnice za šahovske turnire.
Paul Morphy je do 1879. godine igrao svoje posljednje šahovske partije protiv Charlesa Mauriana.
U podacima za popis, za Paul Morphy 1880. godine navedena je njegova profesija kao „profesionalni šahista„.
godine nastali su klub New Orleans Chess, Checkers and Whist.
1880., uljanu sliku Paula Morphy-ja napravio je A. Rosenbaum.
1881.godine u Brooklynu na Werney’s Placeu formiran je šahovski klub Morphy.
Morphy se povukao iz društva i imao je maniju proganjanja u svojim kasnijim godinama. Prema njegovoj nećaki, imao je u tom periodu neobičnu naviku da hoda i napred po trijemu kaže „Il plantera la banniere de Castille sur le murs de Madrid, au cri de Ville gangnee, et le petit roi s’en ira tout penaud . “ Na engleskom: „Postaviće zastavu Kastilje na zidovima Madrida, vičući: Grad je osvojen i mali kralj će morati da ide“. Dvije godine prije nego što je Morphy umro, upitali su ga da li je u redu da ga uključe u knjigu o poznatim građanima Louisiane zbog njegovih dostignuća u šahu. Morphy je bio bijesan zbog povezanosti sa šahom, pa je odgovorio da je njegov otac, sudac vrhovnog suda Louisiane, gospodin Alonzo Morphy, u vrijeme njegove smrti ostavio sumu od 146.162 dolara i 54 centa. Ali da on (Morphy) nije imao uopšte zanimanje, i tako nema ništa sa tom knjigom.
Paul Morphy je živio u strahu da ga ne otrovaju i jeo je samo hranu koju su mu pripremali majka ili sestra. Vjerovao je da se okolni berberi urotili kako bi mu prerezali grlo. Njegova porodica pokušala ga je dati u azil, ali je on ubijedio vlasti da je razuman i odbile su da ga pošalju u azil.
U junu 1882., Morphyjeva familija je razmišljala je o smještanju Paula u mentalnu ustanovu zvanu „Louisiana Retreat“ u New Orleansu. Njom su upravljale sestre dobrotvorne organizacije Katoličke crkve sv. Vincent De Paul. Porodica, uključujući njegovog brata Edwarda, njegovog rođaka EdgaraHinksa i njegovog najboljeg prijatelja Charlesa Mauriana, odvezli su se tamo, ali Paul je uvjerio časne sestre da je zdrav i da mu nije potrebno ograničenje i liječenje. Morphy je tada prijetio da će tužiti svoje prijatelje, porodicu i Katoličku crkvu.
U januaru 1883. godine William Steinitz (1836-1900) bio je u prilici da intervjuiše Paula Morphyja u New Orleansu u trajanju od oko 20 minuta. Steinitzovo iskustvo s Morphyjem objavljeno je u New York Tribune-u 22.marta 1883. Nisu razgovarali o šahu jer Morphy ne bi dao intervju ako se pojavi tema šaha. Kad su mu Morphyjevi prijatelji rekli da je Steinitz u gradu, Morphy je odgovorio: „Znam to. Njegov gambit nije dobar.“ (izvor: Buck, Paul Morphy, Njegov kasniji život, 1902, str. 27)
Paul Morphy je volio je operu i rijetko je propuštao nastupe u Francuskoj operi u ulici Bourbon (izgorela 1920).
1884.godine dr. Johannes Zukertort intervjuirao je Paul Morphyja. Njegovo iskustvo s Morphyjem objavljeno je u Salt Lake City Tribuneu 28. juna 1884. godine.
Paul Morphy je 10. jula 1884. umro u svojoj kući u New Orleansu od moždanog udara, 18 dana posle svog 47. rođendana. (izvor: New York Times, 11. jula 1884. i The New Orleans Times Picayune, 11. jula 1884.)
Morphy je umro od moždanog udara dok se rashlađivao tuširanjem nakon popodnevne šetnje ulicom Canal. Umro je u Kraljevskoj ulici 89 u New Orleansu. Imao je samo 47 godina. Paulova majka se zabrinula jer se Paul kupao više od sat vremena. Nije se odazivao, a vrata su bila zaključana. Pozvala je komšiju, Mollo-a, koji je na silu otvorio vrata. Pronašli su Paula bez svijesti i pozvali ljekara. Doktor je Paula Morphy-ja proglasio mrtvim od „izliva krvi u mozak“ u 14:30.
Britanski šahovski magazin objavio je Morfijevu osmrtnicu u izdanju za avgust-septembar 1884, str. 303-306. Oktobarski broj, str. 337-344, imao je članak pod nazivom „Jedan sat sa Morphyjem“.
New York Times objavio je Morphyevu osmrtnicu u njihovom broju od 11. jula 1884. godine. U članku se kaže da je umro nakon kraće bolesti.
Morphyjeva sahrana bila je 11. jula 1884. u katedrali St. Louis, najstarijoj crkvi u Louisiani. Nosači kovčega su bili: Charles Maurian, Edward Morphy, Edgar Hincks, EA Morphy, Leonce Percy i Henry Percy.
Izdanje New Orleans Times-Picayuneza 12.juli 1884. godine napisalo je da je Morphy iznenada umro u 14:30 u stanu svoje majke. Neposredno pred smrt viđen je na ulici, očigledno dobrog zdravlja. List navodi da je umro od moždane kapi. Majka ga je pronašla u kadi, sa obe ruke se držao za strane kade, a glava mu je bila naslonjena na stranu kade. Prema novinama, majka je odmah pozvala doktora dr Meuxa koji je u to vrijeme slučajno prolazio pored kuće. Potrudio se da ga dozove svijesti, ali uzalud. Krvarenje u mozgu prouzrokovalo je tuširanje hladnom vodom nakon što je dugo bio u šetnji po podnevnom suncu prije nego što se vratio kući za kupanje.
Morphiyevi su sahranjeni u nadzemnoj grobnici (# 366) na groblju Saint Louis, broj jedan, u New Orleansu u Luizijani. Groblje se nalazi u blizini katedrale St. Louis, nekoliko blokova sjeverno od francuske četvrti. To je najstarije groblje u New Orleansu. U grobnici je osam članova porodice Morphy. Neki su bili zbunjeni piramidalnom grobnicom na vrhu sa likom šahovskog konja misleći da je to Morfijev grob. To je na nekim razglednicama ranih slika prikazano kao Morphyjeva grobnica. To je u stvari grobnica porodice Varney, nastala 1814. godine.
Na grobnici Morphy-ja piše:
AD 1817
MORPHY
Paul Morphy 1837-1884
Emma Merlin Morphy 1862-1947
Paul H. Morphy 1886-1951
Juanita Morphy 1889-1972
Elmina Morphy 1890-1978
Paul H. Morphy, mlađi 1925-1991
Yevkine Morphy Prados 1901-1993
Edward Rene Morphy 1928-1994
The New York Sun u svom komentaru uz osmrtnicu o Morphyju piše da ga je šah naslijepo učinio da poludi i ubio „Naprezanje njegovog mozga proizvelo je moždanu groznicu, od koje se nikad nije oporavio.“
15.jula 1884. godine u Šahovskom klubu na Menhetnu održan je poseban sastanak. Bilo je odlučeno da će nakon odlaska Paula Morphyja, portret Morfija od Charlesa Elliotta koji visi u šahovskom klubu na Menhetnu, biti pokriven zbog žalosti tokom tri mjeseca.
Paul Morphy je igrao 216 takmičarskih partija tokom svog života, pobijedio je 181, izgubio 20, aremizirao 15 (pobjedio je 87,3% svojih igara). Odigrao je 59 ozbiljnih partija na mečevima i turniru u Njujorku 1857. godine. Pobjedio je 42, remizirao 9, a izgubio 8.
Morphy je bio visine 5 stopa i 4 inča i bio je vitak. Nikad se nije ženio. Nosio je ogrtač, dječje rukavice, monokl (u ranoj mladosti je bio kratkovid) i uvijek je imao štap za hodanje. Uvijek je bio poseban u tome kako se oblači. Bio je dandy.
Majka Paula Morphyja, Thelcide, umrla je 11. januara 1885. godine.
U nizu šahovskih članaka objavljenih između januara i aprila 1885. u Međunarodnom časopisu o šahu, William Steinitz je napisao da su Morphyjeve šahovske partije bile sa manje grešaka od ostalih majstora prije ili posle njega. Steinitz je precizirao neke pogreške koje je počinio Morphy.
Sestra Paul Morphy, Helena, umrla je 1886. godine
24.jula 1886., imovina Paul Morphyja i sve njegove stvari i trofeji rasprodani su na javnoj aukciji u New Orleansu. Njegov šahovski set prodat je na aukciji za 1.500 dolara. Kupio ga je Walter Denegre, koji je igrao za šahovski klub iz New Yorka i Brooklyn. (izvor: New York Times, 25. jula 1886.)
18.avgusta 1888. godine u Šahovskoj kronici Columbia pojavio se članak pod naslovom „Anegdota o Morfiju“. U članku je navedeno da je Morphy bio službenik u štabu generala Beauregarda. Na večeri je Morphy vidio sliku na zidu, kopiju Moritz August Retzsch slike Die Schachspieler (The Chess Players). Morphy pažljivo ispituje šahovsku tablu i shvatio da mladićeva šahovska pozicija nije ni približno beznadežna kao što možda na prvi pogled izgleda. U broju od 22. septembra 1888. Charles Gilberg (1835-1898) pokušao je reprodukovati poziciju u partiji koju je Morphy branio.
22.januara 1890. u New Orleansu je izbio veliki požar. Spalio je New Orleans Chess, Checkers i Whist Club (na uglu ulice Canal i Baronne), uključujući njegovu šahovsku biblioteku, u vrijednosti od 15.000 USD. Šahovski klub imao je jednu od najvrednijih biblioteka na svijetu, uključujući mnoštvo predmeta Paul Morphy-ja. Svi su uništeni, kao Morfijevi formulari, autogrami, portreti (izvor: New York Times, 23. januara 1890.) Klub je obnovljen, ali zgrada je srušena 1930-ih kako bi se napravilo mjesto za drogeriju Walgreens.
2.maja 1891. godine stara španska kuća u Kraljevskoj ulici u kojoj je Paul Morphy živio i umro prodata je na aukciji za 6.000 dolara. Bila je to najstarija kuća na ulici, stara preko 120 godina. Morphyjev otac Alonzo kupio je za 90.000 dolara, ali kuća je sada bila nenaseljena i propadala je kao ruševina. (izvor: New York Times, 3. maja 1891.)
18.oktobra 1893. u New Orleansu umro je Edward Morphy, Paulov brat.
Regina Morphy-Voiter je 1926. godine napisala Život Pola Morfija u Vieux Carréu u New Orleansu i inostranstvu. Bila je ćerka brata Pola Morphyja, Edwarda. Rođena je 1870. godine i imala je 14 godina kada je umro njen stric Paul.
1930.godine psihoanalitičar Ernest Jones (1879-1958) napisao je Problem Paula Morphyja, najpoznatiji primjer jedne studije slučaja u psihoanalitičkoj disciplini. Dostavljena je Britanskom psihoanalitičkom društvu 1930. godine, a objavljena je 1931. Jones je bio sledbenik Sigmunda Freuda, pa je šah smatrao igrom šahista sa Edipovim kompleksom koji žele da zaštite kraljicu (majku) i matiraju kralja (oca).
1938.godine David Lawson (Charles Whipple) (1886-1980 ) započinje studiju o Paulu Morphyju. Do 1950-ih, on je bio glavni autoritet za Morphyja.
1955.David Lawson pokrenuo je kampanju za stavljanje slike Paul Morphyja na poštanskoj marki 1957. godine u znak proslave 100-godišnjice Morphyjeve pobjede na Prvom američkom šahovskom kongresu . Američka poštanska služba je odbila ponudu. (izvor: Šahovski život, 5. avgust 1955., str. 7)
U intervjuu u bivšoj Jugoslaviji, velemajstor Bobby Fischer (1943-2008) komentarisao je Paul Morphyja rekavši „Morphy … mislim da se svi slažu …. bio je vjerovatno najveći od svih.“
1964.godine Fischer je napisao članak u Chessworldu, nazivajući Morphyja jednim od 10 najvećih šahista svih vremena i „najpreciznijim šahistom koji je ikada živio“.
1970.godine u Sarajevu je s Bobbyjem Fischerom razgovarao Dimitrije Bjelica (1935.) i na pitanje zašto je Paul Morphy prestao da igra takmičarski šah. Fischer mu je odgovorio: „Ne znam. Dosadila mu je čitava šahovska scena, znaš. Nije mogao da dobije meč da dokaže da je najbolji igrač na svijetu. Mislio je da su to sitni ljudi da ti ljudi nisu časni …On je osjećao da ljudi u šahu nisu časni ljudi. Mislim da mu se nije svidio tip ljudi koje je upoznao. Na primjer, Staunton je odbio da ga igra, a Staunton je uradio neke nepoštene stvari u njihovim pregovorima za partiju: učinio je sve kako bi se izbjeglo da igraju meč, jer bi lako izgubio. On,Staunton, je to odbio da prizna i pokušao je pokazati da Morphy ne želi da igra ili nešto slično . „
Gvineja je 1998. godine objavila poštansku marku s oznakom „Paul Morphy“. Problem sa markom bio je u tome što je prateća slika na marki bila slika Borisa Spaskog.
Dana 28. maja 1859. godine Paul Morphy je imao prijem u šahovskom klubu Boston.
29.maja 1859. otišao je u Cambridge gdje je upoznao Henryja Wadsworth Longfellowa (1807-1882).
30.maja 1859. Morphy je otišao u Waltham, Massachusetts. Ovdje je gostovao u American Watch Company, kasnije poznatoj kao Waltham Watch Company. Originalan sat koji je Morphyju poklonjen dizajnirao je John Webb, Jr., Šef odjeljenja American Watch Company .
Uvečer 30.maja 1859. Morphy-ja su u Paul Revere u Bostonu Hose dočekali Longfellow, Oliver Wendell Holmes (koji je predsjedao i održao uvodni govor), Samuel Morse, glavni pravnik Vrhovnog suda Masačusetsa, Lemuel Shaw, predsjednik Walker iz Harvard College, senator Henry Wilson iz Massachusettsa, Louis Agassiz, tvorac American science, gradonačelnik Bostona, i John van Buren, sin bivšeg predsjednika. Van Buren je pozdravio Morphyja kao „šahovskog prvaka svijeta“. To je bio prvi put da je taj izraz korišten. Jedna epizoda za vrijeme prijema u New Yorku pokazuje kakav je strašan udarac Morphy-ju zadao Staunton koji je odbio da igra protiv njega. Pukovnik Mead, predsjedavajući komiteta za doček, govorio je u svom govoru o šahu kao profesiji i istaknuo Morphyja, kao najistaknutijeg predstavnika ove profesije. Morphy se snažno usprotivio tome da ga tako opiše, i bio je toliko bijesan da se pukovnik Mead zbunio i osjetio tako ponižen da je odlučio više neće učestvovati u proslavi Morphyja. Morphyjeva prevelika reakcija može se objasniti činjenicom da je Staunton označio Morphyja profesionalnim šahistom, pa je odbio da igra sa njim. Tokom prijema, uručeni su mu šah od zlata i srebra, čija je vrijednost bila 1.000 dolara, a dizajnirao je Tiffany & Co. Sličan šah napravljen je i za kraljicu Viktoriju. Takođe je data predivna tabla, jednake elegancije. Dodijeljen mu je i poseban šahovski sat iz kompanije American Watch Company iz Walthama u državi Massachusetts. Bilo je 140 pozvanih gostiju. Holmes je nazdravio „Paulu Morphyju svjetskom prvaku u šahu„. Proizvođači su tražili njegove odobrenja i bejzbol klub je nazvan po njemu.
Tokom prijema pročitano je pismo Everett Edwardsa koji nije mogao da prisustvuje. Bio je američki političar, pastor, nastavnik, diplomata i govornik iz Massachusettsa. (izvor: Brooklyn Daily Eagle, 1. juna 1859.)
Dok je bio u Bostonu, Morphy je odigrao samo tri partije.
3.juna 1859. Morphy je napustio Boston i otišao u New York.
U junu 1859. godine Charles Loring Elliott (1812-1868) je napravio je sliku Paula Morphy-ja, ulje na platnu. Slika je visila na zidu šahovskog kluba na Menhetnu više od jednog vijeka.
Paul Morphy je 16. juna 1859. godine na poziv Brooklyn Chess Cluba posjetio Brooklyn. Posle podne je večerao sa Thomasa Frereom u njegovoj kući. Uveče je otišao u šahovski klub u Bruklinu i odigrao sa nekoliko igrača dajući im skakača fore, pobjedivši ih lako. Među protivnicima su bili i Hubert Knott, najbolji igrač u Brooklynu i Marache. (izvor: Brooklyn Daily Eagle, 17. juna 1859.)
22.juna 1859., na Morphyjev 22. rođendan, u klubu Athenaeum u New Yorku priređena je rođendanska zabava za Paula Morphyja. Postao je počasni član Athenaeum Cluba.
U julu 1859. godine, u Ballouovoj sali za slikanje i crtanje,napravljenja je gravura Paul Morphyja, Winslow Homera, što je objavljeno u Bostonu zajedno sa člankom o Morphy-ju. Crtež je Homer izradio izričito za Ballou’s Pictorial, koristeći nedavnu Morphyjevu fotografiju koju je snimio gospodin S. Massury, tokom Morphyjeve nedavne posjete Bostonu. ( izvor : Ballouov slikovni pratilac u sobi za crtanje, 2. srpnja 1859., str. 1) Gravura je danas u Umjetničkom muzeju u Clevelandu.
Paul Morphy se u augustu 1859. godine razbolio i oporavljao se u Newportu na Rhode Islandu.
Morphy je 5.oktobra 1859. godine napisao pismo American Watch Company objavljeno 15. oktobra 1959. u New York Saturday Pressu. U pismu je navedeno da je sat bio najpouzdaniji i najtačniji mjerač vremena. Pratio je tačnost sata i utvrdio da je sat 32 sekunde brzao od trenutka kada je sat primio do 1. oktobra 1859. godine.
Morphyjevo ime je korišteno za reklamiranje cigara i šešira. Bejzbol klub iz Bruklina nazvan je bejzbol klubom Morphy.
30.oktobra 1859. Morphy je napustio New York iz Filadelfije. U Filadelfiji je posjetio Atinaeum Club.
11.novembra 1859. godine Morphy je na Akademiji muzike u Filadelfiji priredio simultanku naslijepo na 4 table u korist fondacije Mt. Vernon. Fondacija je korišten za obnovu i očuvanje Mount Vernon. Pobijedio je sve partije.
17.novembra 1859. Morphy je napustio Filadelfiju i otišao u Baltimore u Merilendu. Posjetio je Monumentalni šahovski klub i odigrao protiv nekoliko protivnika.
24.novembra 1859. Paul Morphy napustio je Baltimore i otišao u New Orleans.
12.decembra 1859. godine Morphy je stigao u New Orleans.
Krajem 1859, engleski šahovski amater Frederick Deacon tvrdio je da je postigao jednu pobjedu i jedan poraz protiv Morphyja. Te partije je dostavio Howardu Stauntonu, koji ih je objavio 17. decembra 1859. Paul Morphy je kasnije negirao da je igrao Deaconom. Partije se smatraju izmišljotinom. Deacon je rekao da su se partije igrale, a povod je bio 8. aprila 1859. godine u Britanskom hotelu u Londonu. Njegov svjedok bio je Deaconov rođak.
Morphyju je plaćeno 3000 dolara za pisanje prve američke šahovske rubrike za njujorški list Ledger. Morphy je to radio jedva godinu dana i prestao.
Paul Morphy je bio prva sportska ličnost kojadala komercijalnu oglas, u vezi sata: „Pregledao sam sadržaj ovog sata i utvrdio da je izrađen od 100 posto originalne mehanizacije.“
Nakon trijumfa Paul Morphyja u New Yorku i Evropi, kapetani parnih brodova obavjestili su da se igranje karata smanjilo na pola i da je šah zauzeo to mjesto.
1859.Thomas Frère (1820-1900) je objavio prvu kolekciju partija Paula Morphyja u knjizi Morphyeve šahovskem partije.
2.jula 1859. godine, Scientific Americanobjavio je članak da šah dovodi do truljenja dječjeg uma. Članak je započeo tekstom kako je Paul Morphy nedavno nadmašio sve svoje evropske konkurente.
U julu 1859. godine u prodaji je u Severnoj Karolini bio Morphy šešir, francuski meki šešir. (izvor: Severna Karolina, 23. jula 1859.)
6.avgusta 1859. godine u njujorškom Ledger-u pojavila se prva šahovska rubrika Paula Morphyja (Chess Department). Komentarisao je jednu od partija sa meča Labourdonnai-MdDonnell (8 komentara uz poteze). Uključio je i poziciju iz jedne od njegovih vlastitih partija protiv Loewenthala.
Paul Morphy se u avgustu 1859. godine razbolio i odsjeo u hotelu Ocean House u Newportu na Rhode Islandu.
Paul Morphy je 11. novembra 1859. posjetio Muzičku akademiju u Filadelfiji, igrao sa 4 igrača naslijepo i pobjedio sve 4.
U novembru 1859. godine u studiju Fredericka Gutekunsta (1831-1917) u Filadelfiji snimljena je slika Paul Morphyja koji igra šah s Lewisom Elkinom (1815-1867).
U novembru 1859. godine formiran je šahovski klub Filadelfija, nakon što je Paul Morphy posjetio grad. Klub je radio do 1866. godine.
U novembru 1859., Paul Morphy posjetio je Monumental šahovski klub u Baltimoreu, na povratku u New Orleans. Paul Morphy je pozirao da ga naslika Solomon Carvalho (1815-1894). Portret sada pripada Istorijskom društvu Merilenda.
U decembru 1859. godine, konj nazvan Paul Morphy, oždrebljen 1853., pobijedio je u New Orleansu u trci za konjske trke.
U decembru 1859. Paul Morphy se odrekao ozbiljnog šaha.
Morphy je 1860. pokušao otvoriti advokatsku kancelariju. Na posjetnicama je bilo odštampano: „Paul Morphy, advokat, 12 Exchange Place, gore stepenicama, New Orleans.“ Izgleda da nije imao klijenata. Neki izvori kažu da je svoju advokatsku kancelariju otvorio 1859. ili 1862. godine, a drugi izvori kažu da je to bila 1864. godine.
Juna 1860. otišao je u New York i ostao do oktobra.
U maju 1860., Jules-Emile Saintin (1829-1894) napravio je minijaturnu sliku Paul Morphyja i prikazao je na 35. godišnjoj izložbi Nacionalne akademije dizajna, 23. ulica i četvrta avenija.
26.januara 1861. Louisiana je postala šesta država koja je glasala za otcjepljenje od Unije.
U aprilu 1861. izbio je građanski rat, koji je prekinuo Morphyjevu pravničku karijeru. Bio je protiv secesije. Morphyjev brat Edward pridružio se konfederacijskoj vojsci odmah, ali Paul to nije uradio.
U 7. kolu pobjede su postigli GM Delchev Aleksander, Konyves Almos i IM Ivan Sredojević.
IM Ivan Sredojević je pobjedio u 7. kolu FM Ivana Martića (koji je odlično počeo turnir, bio na pravom putu za osvajanje IM norme, ali je doživio poraz u 5. kolu protiv francuskog šahiste FM Joachima Mouhamada, pa je znatno smanjio šanse za osvajanje norme, a posle ovog poraza i potpuno izgubio). U poslednja dva kola protivnici su mu FM Grieve Harry (2355) i Konyves Almos (2090).
WIM Gergana Peycheva je pokazala dobru igru i posle 7 kola nalazi se sa 3,5 poena na 6. mjestu na tabeli (i dobija 8 rejting poena).
Velemajstor Delchev je lijepim taktičkim udarom došao u dobijenu poziciju protiv WFM Jovane Srdanović.
Srdanovic,Jovana (2070) – Delchev,Aleksander (2546) [A00] IM Round Robin, Orbis 2020 Hotel Orbis, Paracin (7), 15.07.2020
FM Joachim Mouhamad je neočekivano izgubio od Konyves Almosa. Crni, Konyves, je ostao bez rokade sa kraljem u centru, pa je Joachin krenuo u napad. Osvojio je pješaka, ali tek tada se situacija zaoštrila. Crni je krenuo u kontranapad i žrtvovao kvalitet, što bijeli nije smio da prihvati. U poziciji sa obostranim šansama odigrano je nekoliko vrlo efektnih poteza. U jednom trenutku su ‘visile’ obe kraljice, ali „kada se voda razbistrila“ crni je ostao sa figurom više u dobijenom poziciji. Vrlo lijepa partija, obavezno pogledajte.
Mouhamad,Joachim (2297) – Konyves,Almos (2090) [A00] IM Round Robin, Orbis 2020 Hotel Orbis, Paracin (7), 15.07.2020
U partiji Sredojević -Martić, crni je krenuo u napad, ali je bijeli uspješno neutralisao sve pokušaje crnog i izmjenio kraljice. Pozicija je i dalje ostala oštra, ali usprkos prijetnjama crnog zahvaljujući dobro postavljenom lovačkom paru, bijeli je stvorio opasnog -b „slobodnjaka“, kojeg je crni pokušao da zaustavi. Došlo je do izmjene topova, a -b „slobodnjak“ je postao još opasniji -c „slobodnjak“ oko kojeg su se „zabavila“ oba lovca crnog. Na kraju je bijeli osvojio još jednog pješaka, izmjenio lovca i crni je predao kada više nije mogao da spriječi promociju bijelog pješaka bez materijalnih gubitaka (morao bi da žrtvuje preostalog lovca).
Sredojevic,Ivan (2239) – Martic,Ivan (2386) [A00] IM Round Robin, Orbis 2020 Hotel Orbis, Paracin (7), 15.07.2020
U 7. kolu vodeći IM Miloje Ratković savladao je velemajstora Boška Abramovića i sa 6,5 poena nalazi se na prvom mjestu, ali i realne šanse za osvajanje velemajstorskog bala. Ipak, u osmom kolu očekuje ga težak protivnik, velemajstor Dejan Pikula, i to će mu biti veliki test. Ukoliko ne uspije da osigura velemajstorsku normu u osmom kolu, imaće šansu u dvetom, poslednjem kada igra protiv američkog šahiste FM Dmitriy Volkova. S obzirom na igru koju je do sada pokazao realno je očekivati da IM Miloje Ratković osvoji velemajstorsku normu na ovom turniru.
IM Luka Budisavljević je remizirao sa IM Ratković Milovanom i sa 5 poena nalazi se na drugom mjestu. Za velemajstorsku normu morao bi da postigne pobjede u oba poslednja kola. Njegovi protivnici u poslednja dva kola su ruski FM Dudin Gleb i GM Dragan Kosić. Biće svakako zanimljivo pratiti osmo kolo jer je mladi ruski FM Dudin Gleb u dobroj formi, trenutno na 4. mjestu na turniru, a ima šanse za IM normu u slučaju pobjede.
GM Dragan Kosić – na trećem mjestu (posle 7. kola)
Meč između Morphyja i Anderssena počeo je 20. decembra. Završio se 28. decembra. Za meč nije bilo uloga, jer ga Morphy ne bi prihvatio.
Anderssen je za 9 dana izgubio meč od 11 partija (pobijedio je 2, remizirao 2, izgubio 7). Anderssen nije igrao šah 6 godina i putovao je u Pariz u vrijeme odmora, iako je ranije bilo ugovoreno da se meč održava u Breslauu.
Morphy je pobijedio u meču sa postignutih 7 pobjeda, 2 poraza i 2 remija. Izgubio je prvu partiju, remizirao drugu partiju, a zatim je dobio pet partija zaredom. Partija 8 je završena remijem. 9 partiju je pobjedio Morphy. Partiju 10 je pobjedio Anderssen. 11 partiju je pobjedio Morphyja i on je pobijedio u meču.
29.decembra 1858., dan nakon formalnog meča, Morphy je odigrao 6 slobodnih partija protiv Anderssena i dobio 5, a izgubio 1.
1859.godine u Washingtonu, DC, formiran je Morphy Chess Club.
1859.šahovski klub Morphy iz Wilmingtona, Delaware, telegrafom je porazio Filadelfijski amaterski šahovski klub. (izvor: The Bloomington Pantagraph, 11. februara 1859.)
U januaru 1859. u New Orleans je stigla mala plastična replika poprsja Paul Morphyja. Vjerovatno ga je napravio W. Lay iz Londona 1858. godine.
U februaru-martu 1859. godine Morphy je odigrao Augustusa Mongrediena, predsjednika londonskog šahovskog kluba, u meču i pobijedio je uz jedan remi (prva partija) i šest pobjeda. Partija je održana u pariškom Hotelu du Louvre.
U aprilu 1859.godine, na izložbi Art Beaux Arts izloženo je poprsje Paul Morphyja Eugena Lesquesnea.
4.aprila 1859. godine održana je gozba u Morphyjevu čast u Parizu. Lovorov vijenac postavljen je nad glavom poprsja Morfija, koji je urezao Eugene Lequesne.
6.aprila 1859. Morphy se vratio u London sa svojim zetom, Johnom Sybrandtom (1822-1894.) i Julesom Arnousom de Rivièreom (1830.-1905.). U britanskoj šahovskoj zajednici ponovo je toplo primljen i posjetio je londonske šahovske klubove.
13.aprila 1859. godine Morphy je u Londonskom šahovskom klubu održao simultanku naslijepo na 8 tabli.
20.aprila 1859. godine Morphy je odigrao simultanku naslijepo protiv 8 najboljih igrača svakog šahovskog kluba kojeg je posjetio. Događaj je održan u šahovskom klubu St. George u Londonu. Pobjedio je 5 i remizirao 3 partije.
22.aprila 1859. Morphy je gledao i komentarisao šahovske partije koje su igrali Henry Bird i Jules Arnous de Riviere. Morphy je pristao da igra meč sa Birdom, ali se meč nije održao. (izvor: Renette, HE Bird: Šahovska biografija, 2016, str. 81)
28.aprila 1859. Morphy je igrao simultanku protiv pet majstora u šahovskom klubu St. James u Londonu. U početku je Morphy trebao igrati samo protiv četiri igrača, ali Henry Bird se pridružio u posljednjem trenutku. Igrali su Jules Arnous de Rivière, Samuel Boden, Thomas Barnes, Henry Bird i Johann Löwenthal. Ovaj redosled je bio isti sa kojim se Morphy suočio. Morphy je dobio dvije partije (Bird i Rivière), remizirao dvije partije (Boden i Löwenthal), a jednu je izgubio (Barnes). To je bila Morphyjeva jedina javno praćena simultanka u karijeri. Simultanka je trajala više od 6 sati. Löwenthal je u to vrijeme bio na 3. mjestu na svijetu, Riviere je rangiran 6 na svijetu, Boden je bio na 11. mjestu na svijetu, Barnes je bio na 12. mjestu na svijetu, a Bird na 15. mjestu na svijetu.
Morphy je bio pozvan u privatni prijem kod kraljice Viktorije (1819-1901). Kraljica je Morphy-ju poklonila šahovski ormar. Takođe mu je poklonila crtež šahovske table na ovčjoj koži. U donjem desnom uglu bio je potpis kraljice Viktorije. (izvor: Američki šahovski glasnik, 1916., str. 227)
Samuel Morse je 1859. godine bio u Evropi i gledao je Paula Morphyja kako igra šah. Kad se Paul Morphy vratio u New York, u njujorškom šahovskom klubu je po njegovom povratku bila priređena večera za Paul Morphy-ja. Samuel Morse je pozvan je da sjedne za glavni stol s Morphyjem, ali Morse se vratio Odboru za svjedočenje, žaleći što je imao prethodni dogovoren angažman, ali poželio je Morphyju svako dobro.
U aprilu 1859. godine bejzbol reprezentacija Brooklyna dobila je ime po Paulu Morphyju. „Morphy bejzbol klub“ bio je aktivan u New Yorku nekoliko godina. Paul Morphy bio je počasni član.
U aprilu 1859. iz New Orleansa je lansiran ogromni balon sa vrućim vazduhom pod nazivom „Paul Morphy“, a sletio je u okrugu Pike, Mississippi, udaljen 130 milja. Pri padu balona dvojica putnika nisu bili ozlijeđeni.
27.aprila 1859. Paul Morphy i njegov zet, John Sybrandt, napustili su Liverpool, Engleska, na brodu Perzija.
Kada se Morphy vratio u New York 11. maja 1859. godine na brodu Perzije, dočekali su ga svi vrhunski njujorški šahisti. Dočekali su ga Mead, Perrin, Lichtenheim, Fiske, Fuller, Graham i mnogi drugi vodeći članovi njujorškog šahovskog kluba. (izvor: Brooklyn Daily Eagle, 13. maja 1859.)
Ubrzo nakon Morphyjevog dolaska u New York, William Fuller, djelujući kao agent za izdavača Roberta Bonnera, ponudio je Morphyju poziciju šahovskog urednika u njujorškom nedjeljniku Ledger. Morphy je spremno prihvatio i unapred mu je plaćeno 3000 dolara (preko 76.000 USD u današnjoj valuti) za pisanje prve američke šahovske rubrike za njujorški list Ledger. Morphy je to jedva radio godinu dana, ali dobio je otkaz. Urednik i vlasnik, Robert Bonner, nije vidio povrat investicije. Morphy je svoj prvi članak napisao 6. Avgusta 1859., a završio ga 4. avgusta 1860. (52 teksta). Morphy je komentarisao 35 partija počevši od partija La Bourdonnais-MacDonnel, namjeravajući da objaviti sve partije između te dvojice igrača. Također je komentarisao nekoliko vlastitih partija i drugih. (izvor: Članci iz knjige New York Ledger)
Morphy je odsjeo u hotelu St. Nicholas. Te večeri, Morphy je igrao nekoliko šahovskih partija, dajući skakača fore u šahovskom klubu u New Yorku. (izvor: „Šahovska hronika“ Charlesa Stanleyja, Harper’s Weekly, 28. maja 1859.)
Uveče 12. maja 1859. godine Morphy je igrao svoj prvi meč sa Frederickom Perrinom, predsednikom šahovskog kluba u Bruklinu.
Popodne 14. maja 1859., Morphy je igrao šah, dajući skakača fore dr. Jamesu W. Stoneu, u hotelu St. Nicholas u kojem je Morphy boravio.
Uvečer 14. maja 1859. Morphy je posjetio Union šahovski klub u New Yorku (članovi su uglavnom bili Nemci) i odigrao je nekoliko partija šaha sa skakačem fore, pobjedivši protiv gospodina Isidora, predsjednika kluba i gospodina Benekea .
Uveče 16. maja 1859, Paul Morphy pobedio je Fredericka Perrina u njujorškom šahovskom klubu, dajući mu skakača fore. ( izvor : Brooklyn Daily Eagle, 17. maja 1859.).
25.maja 1859. godine, u kapeli njujorškog univerziteta održan je počasni banket u čast Paul Morphyja. Banket je organizovao njujorški šahovski klub, a ceremonijom je predsjedavao pukovnik Charles Mead. Održani su govori, uključujući i čitanje pisma Samuela Morsea. Morphyju su zatim poklonili šahovsku tablu I figure u zlatu I srebru, a zatim I posebno dizajniran sat. Dobio je i srebri poslužavnik kojeg je napravio Tiffany. Poklonio ga je John Van Buren (1810-1866), sin Martina Van Burena. Na banketu, John Van Buren rekao je: „Dame i gospodo, molim vas da se ujedinite sa mnom u dobrodošlici sa svim počastima, Paul Morphy, šahovski prvak svijeta!“
Sat je Paul Morphyju poklonio William Fuller. Sat je napravila American Watch Company. Rimski brojevi zamijenjeni su na satu šahovskim figurama. Godinama dana kasnije, Morphy je morao da da svoj sat u zalogaonicu.
26.maja 1859. Morphyju je priređena još jedna svečana večera u Buhlerovom restoranu, a sponzorirao ga je šahovski klub Union. Restoran se nalazio na uglu 8. i Broadwaya. Na ovoj večeri bilo je prisutno 70 ljudi. Poklonjen mu je srebrni vijenac.
Velemajstor Vladislav Tkachev podijelio je svoje utiske o online turnirima u vrijeme globalne krize.
Rođenje novih formata koje su izmislili, tzv. „štale“, kako naziva sajtove za šahovske turnire, Tkačev je pozdravio. Ali ima nešto što mu se nije dopalo:
„Stvarno mi se nije dopalo da se Carlsen u ovoj teškoj godini za igrače pobrinuo isključivo za elitne šahiste. I ne mislim tako sam. Ovo je mišljenje vrlo velikog broja ljudi. Da je zaista mnogo ljudi imalo loš period (i, usput, koji se nastavlja!) bilo bi lijepo da je pokazao malo solidarnosti „, – citira velemajstora Tkacheva sajt Chesspro
„Nekoga će mnogo povrijediti moje riječi, ali novac, blago rečeno, nije stigao do siromašnijih šahista već do onih kojima se ništa neće dogoditi, čak i ako se ne igraju još godinu ili dvije. Umjesto da pomognu te uslovno rečeno siromašnije, preko stotinu velemajstora je prinuđeni da svakog utorka igra za nagradu od hiljadu dolara i ovo je čista lutrija, gdje prva nagrada ide samo jednoj osobi, a vi sami savršeno razumijete da ova hiljada dolara neće biti dovoljna za duže vrijeme…
Prema mojim zapažanjima, čak ni polovina, već očigledno manji broj majstora ima društvene sposobnosti da daju lekcije. Te lekcije preko interneta mnogi ne daju. Znam da je u Engleskoj, na primjer, to primjetna manjina. Majstori stare škole očigledno ne znaju kako se to radi. I šta bi trebali da rade u periodu kad se ništa posebno ne dešava? A u ovom trenutku postoje turniri na koje su ljudi toliko navikli, na kojima igraju „super velemajstori“ svaki dan, a koji ne žele čak ni da pokažu neke konkretne ideje otvaranja, držeći ih za postkoronavirusni period. Ili za neki budući turnir.
Drugim riječima, čini mi se da se ovdje promijenio osjećaj delikatnosti. Ako posjedujete takav resurs kao što je Chess24, a koji vjerovatno podržava veliko sponzorstvo, u to ne sumnjam, bilo bi lijepo pokazati solidarnost u odnosu na „šire slojeve stanovništva“. Želio bih još jednom naglasiti da kad izgovorim ove riječi, iza toga nemam ni najmanji şkriveni interes. Za mene lično ovo nije ni hladno ni vruće, već to je moje lično mišljenje“.
U 6. kolu pobjede su postigli WFM Srdanović Jovana protiv Konyves Almosa i vodeći, GM Delchev Aleksander protiv FM Csiki Endrea.
Posle 6. kola u vođstvu je GM Aleksander Delchev sa 5 poena, na drugom mjestu je FM Ivan Martić sa 4 poena koliko ima i engleski šahista FM Grieve Harry.
WFM Jovana Srdanović
Jovana je stekla materijalnu prednost, ali je njen protivnik pokušao da se spasi prelaskom u završnicu raznobojnih lovaca. Ipak, Jovana je bila precizna i pobjedila posle 78 poteza.
Konyves,Almos (2090) – Srdanovic,Jovana (2070) [A00] IM Round Robin, Orbis 2020 Hotel Orbis, Paracin (6), 15.07.2020
Delchev je izvršio jak pritisak na damino krilo protivnika koji je bio prisiljen da žrtvuje pješaka. Crni, FM Csiki Endre je pokušao žrtvom drugog pješaka da stekne neke šanse, ali je kralj Delcheva bio blizu njegovog slobodnog pješaka. pa je Endre predao posle 34 poteza.
Delchev,Aleksander (2546) – Csiki,Endre (2266) [A00] IM Round Robin, Orbis 2020 Hotel Orbis, Paracin (6), 15.07.2020
Tri partije su odlučene u šestom kolu. Miloje Ratković je crnim figurama pobjedio indijskog šahistu IM Mendonca Leona Luku i sa 5,5 poena vodi na turniru, poen ispred IM Luke Budisavljevića koji je postigao važnu pobjedu nad FM Dmitriyem Volkovom. IM Ratković Milovan je pobjedio FM Pasti Arona i trenutno se nalazi u sredini tabele sa 3 poena. U velemajstorskom duelu, Boško Abramović -Dragan Kosić došlo je do podijele poena, kao i u partiji GM Dejana Pikule i ruskog FM Dudina Gleba.
FM Dudin Gleb
IM Ratković Milovan je krenuo u jak napad na crnog kralja. Crni, FM Pasti Aron, je pokušao izmjenama figura da oslabi napad, ali ge je na kraju prijetnja gubitka topa („šah-šuh“) prisilila da preda partiju u 36. potezu.
Ratkovic,Milovan (2435) – Pasti,Aron (2325) [A00] GM Round Robin, Orbis 2020 Hotel Orbis, Paracin (6), 15.07.2020
IM Miloje Ratković je imao težak zadatak da crnim figurama pobjedi indijskog šahistu Mendoncu. Miloje Ratković je izašao bolji iz otvaranja. Posle izmjene kraljica uskoro je partija prešla u završnicu u kojoj je Ratković imao materijalnu prednost i praktično dobijenu poziciju posle 32 poteza. Indijski šahista je pokušao da pruži otpor u završnici lovca protiv skakača, sa dva pješaka manje, ali bezuspješno pa je predao posle 60 poteza.
Mendonca,Leon Luke (2470) – Ratkovic,Miloje (2456) [A00] GM Round Robin, Orbis 2020 Hotel Orbis, Paracin (6), 15.07.2020
IM Luka Budisavljević je žrtvovao pješaka na a6, zatim još jednog ali su figure FM Dmitriya Volkova postale nesinhronizovane. Uskoro je usledila efektna žrtva kvaliteta i nastala je prava „šahovska ljepotica“. Obavezno pogledajte:
Volkov,Dmitriy (2346) – Budisavljevic,Luka (2444) [A00] GM Round Robin, Orbis 2020 Hotel Orbis, Paracin (6), 15.07.2020
Veliki šahovski izazov u Engleskoj. Proslavljeni američki šahista, gospodin Morphy, stigao je u London i traži od nas, ljubazno i uz poštovanje, da objavimo da je spreman da igra sa bilo kojim čovjekom za bilo koju sumu od stotinu do hiljadu funti . … Bell’s Life u Londonu, 6. jula – Brooklyn Daily Eagle, 26. jula 1858
Dana 10. avgusta 1858. godine Morphy je poče meč sa Owenom. Morphy je pobjedio svoju prvu partiju.
U augustu, nakon što je pobjedio Löwenthala, Morphy je odigrao seriju partija sa Henryjem Birdom (1830-1908), pobjedivši 10, izgubivši 1 i remizirajući 1.partiju.
U Engleskoj je ostao tri mjeseca pokušavajući da dogovori meč sa Stauntonom. 14. avgusta 1858. Morphy je pisao Stauntonu pitajući kada bi se Staunton-ovi sekundanti mogle sastati s Morphyjevim sekundantima kako bi utvrdile detalje meča. Staunton mu je odgovorio da mu treba produžetak da bi završio pripreme. Radio je na svom izdanju kompleta Shakespearovih djela.
21.avgusta 1858. Morphy se obratio Stauntonu pitajući koji je najraniji datum za Stauntona da odigra meč .
Ne odgovarajući Morphyju, Staunton je otišao u Birmingham, koji je započeo 24. avgusta 1858. Staunton je prvobitno izjavio da neće ići na turnir. Međutim, čim je stigao i otkrio da Morphy neće igrati na turniru, Staunton se prijavio da igra. Morphy je obećao svojoj porodici da neće igrati na šahovskom turniru za uloge. Morphy se pojavio u Birminghamu 26. avgusta, ali je bilo prekasno da igra na turniru. On je te večeri pobjedio dvije partije Jamesa S. Kippinga.
Dok je bio u Birminghamu, Morphy je naletio na Stauntona, ponovo ga pitao kada je spreman da odigrati meč između njih dvoje. Staunton je odgovorio da će biti spreman početkom novembra.
Morphy je 27. avgusta održao simultanku naslijepo na 8 tabli u sali Queen’s Collegea u Birminghamu u Engleskoj. Igrači, svi članovi Britanskog šahovskog saveza, bili su lord Lyttelton (predsjednik Britanske šahovske asocijacije), Thomas Avery, vlč. George Salmon, gospodin Carr, dr. Jabez Freeman, Mr. Rhodes, JS Kipping i WR Wills . Simultanka je trajala 6 sati. Morphy je pobjedio 6, izgubio od Kippinga, a remizirao je s Averyjem.
Morphy se na kraju morao odreći ideje meča protiv Stauntona i otišao je u Pariz, gdje je u razmaku od šest mjeseci savladao Lowenthal (u Londonu), Harrwitz i Anderssen.
31.avgusta 1858. Paul Morphy i Frederick Edge zakasnili su na željezničku stanicu odakle su trebali otići iz Londona do Folkstonea, potom preko Kanala i do Pariza. Tako su otišli u Dover i odvezli se brodom u Calais u Francuskoj. Morphy je dobio morskubolest dok je prelazio kanal. U početku francuski službenici nisu dozvolili Morphyju da uđe u zemlju sa pasošem Sjedinjenih Država, ali Morphy je govorio savršeno francuski i bilo mu je na kraju dozvoljeno. Međutim, carinici su mu oduzeli veš. Uveče su ostali u Calaisu, a zatim se sutra odvezli vozom 10 sati vožnje, otprilike 150 milja, do Pariza.
Kada je stigao u Pariz, Morphy je večerao, a zatim posjetio Café de la Régence u ulici Rue Street Honoré (otvoren od 8 sati do ponoći). Nije najavio posjetu prve večeri i nije bio prepoznat.
5.septembra 1858. Morphy je započeo svoj službeni meč s Danielom Harrwitzom (1823.-1884.) Za ulog od 295 franaka. Harrwitz nije želio sekundante. Pobjednik bi bio prvi koji bi pobjedio sedam partija. Harrwitz je također želio da se partija igra u javnom kafiću Café de la Régence. U to je vrijeme Harrwitza, koji se smatrao jednim od najboljih igrača u Evropi, je zaposlio vlasnik Café de la Regence da igra šah sa svim izazivačima. (izvor: Brooklyn Daily Eagle, 1. listopada 1858.)
5.septembra 1858. Morphy je započeo svoj službeni meč s Danielom Harrwitzom (1823.-1884.) Za ulog od 295 franaka. Harrwitz nije želio sekundante. Pobjednik bi bio prvi koji bi pobjedio sedam partija. Harrwitz je također želio da se partija igra u javnom kafiću Café de la Régence. U to je vrijeme Harrwitza, koji se smatrao jednim od najboljih igrača u Evropi, je zaposlio vlasnik Café de la Regence da igra šah sa svim izazivačima. (izvor: Brooklyn Daily Eagle, 1. listopada 1858.)
Harrwitz je pobjedio prvu partiju. Kad je Morphy predao, Harrwitz se digao sa stolice, ispružio se preko stola i uzeo da mjeri Morphyjev puls. Zatim je publici izjavio: „Pa, to je zapanjujuće! Njegov puls ne kuca brže nego da je on pobijedio partiju.“
Harrwitz je pobjedio drugu partiju 7. septembra 1858. Nakon partije rekao je okupljenima: „Oh, potrebno je vrlo malo muke da se pobijedi ovaj momak.“ Morphy je odgovorio rekavši Harrwitzu da ga neće pobjediti više nijednu partiju.
Harrwitz je pobjedio drugu partiju 7. septembra 1858. Nakon partije rekao je okupljenima: „Oh, potrebno je vrlo malo muke da se pobijedi ovaj momak.“ Morphy je odgovorio rekavši Harrwitzu da ga neće pobjediti više nijednu partiju.
Morphy je pobijedio treću, četvrtu i petu partiju. Harrwitz je tada zatražio desetodnevno odlaganje zbog „lošeg zdravlja“. Nakon 12 dana odgađanja, Harrwitz je izgubio šestu partiju 23. septembra 1858. Harrwitz je tada zatražio još jedno odlaganje od 6 dana.
Paul Morphy je 15. septembra 1858. u Parizu sjeo u atelje poznatog vajara Eugena Lesquesnea (1815-1887) da bi mu napravio mramorno poprsje. Poprsje je izloženo na izložbi Beaux Arts u aprilu 1859.
19.septembra 1858. Morphy je večerao sa vojvodom od Brunswicka, Charlesom Frederickom Augustom Williamom (1804-1873). Vojvoda je odigrao najmanje 11 partija u konsultaciji protiv Morphy-ja za vrijeme Morphyjevog boravka u Parizu.
27.septembra 1858. godine Morphy je održao simultanku naslijepo na 8 tabli, pobijedivši u 6 partija i remizirao 2 partije. Održana je u Café de la Régence. Vlasnik kafića želio je da naplati gledaocima ulaznicu od 5 franaka, ali je Morphy je rekao da neće igrati simultanku ako kafić nije otvoren za sve koji uđu . Dakle, događaj je bio besplatan za sve koji su mogli ući unutra. Njegovi protivnici su Baucher, Bierwith, Borneman, Guibert, Lequesne, Potier, Preti i Seguin (i još 50 igrača u Sali koji su davali savjete osmorici Morphyjevih protivnika). Morphy je sjedio u sobi za biljar kafića, leđima do šahovskog stola u drugoj sobi. Simultanka naslijepo je trajala 10 sati, a za to vrijeme Morphy nije ni jeo ni pio. Kad se događaj završio, trebalo je 30 minuta da Morphy izađe izvan kafića nakon što su mu svi čestitali unutra. No, gužva vani bila je veća od one unutar kafića, a vika je bila zaglušujuća. Francuski carski stražari, ne znajući o čemu se radi, mislili su da je izbila nova revolucija u Parizu.
Sledećeg jutra, Paul Morphy je diktirao Edgeu sve poteze svojih 8 partija naslijepo, uključujući i moguće varijante. Dva sata Morphy je diktirao poteze i stotine varijanti svih osam partija. Kasnije te večeri Morphy je zaspao pored otvorenog prozora odakle je duvao hladan vjetar. Razbolio se od prehlade i sledećeg dana imao je temperaturu. Međutim, i dalje je želio nastaviti meč sa Harrwitzom i ne tražiti odlaganje partije zbog lošeg zdravlja kao što je uradio Harrwitz.
Sedma partija između Morphyja i Harrwitza odigrana je 29. septembra 1858. Harrwitz se sada usprotivio igranju u javnosti u Café de la Régence i želio je privatnu salu. Morphy je izgubio topa previdom u dobijenoj poziciji, ali uspio je da remizira vječitim šahom.
Harrwitz je zatražio još nedjelju dana odlaganja nakon ove partije, još uvijek tvrdeći da je lošeg zdravlja (ipak, Morphy je bio bolestan od groznice). Morphy se svaki dan pojavljivao u Café de la Régence, igrajući sa svim koji su dolazili šah do ponoći.
3.oktobra 1858. Harrwitz je izgubio 8. partiju sa Morphyjem. Rezultat je sada bio 5 pobjeda za Morphy-ja, 2 pobjede za Harrwitza i jedna remi partija.
Harrwitz je predao meč 4. oktobra. Paul Morphy je primio usmenu poruku da „gospodin Harrwitz predaje meč zbog lošeg zdravlja.“ Gospodin Lequesne predao je Morphyju 295 franaka (1.400 dolara u današnjoj valuti). Morphy je ponudio drugi meč Harrwitzu, ali Harrwitz je odbio.
Morphy je svoj dobitak (koji je u početku odbio) položio kod vlasnika Café de la Régence da bi podmirio troškove putovanja Adolfa Anderssena (1818-1879), svog sledećeg protivnika, za dolazak u Pariz iz Breslaua u Njemačkoj.
Za to vrijeme, najveći živi francuski kipar, Lequesne, napravio je poprsje Morfija i izložio ga na izložbi umjetnosti Beaux Arts. Prije nego što se Paul Morphy pojavio, trgovci šahovskih figura i tabli prodavali su možda 1 ili 2 šahovska seta godišnje. Sada su ih prodavali 20 puta više.
7.oktobra 1858. Morphy je napisao Thomasu Hamptonu, sekretaru šahovskog kluba St. George, da je šahovski klub New Orleans položio 500 britanskih funti u bankarsku kuću Haywood & Company u Londonu. To je bio Morphy je ulog koji će se koristiti za meč sa Howardom Stauntonom.
9.oktobra 1858. Howard Staunton rekao je svojim čitaocima da se meč između njega i Morphyja ne može održati jer Morphy ne može položiti ulog potreban za meč sa Stauntonom. Ispostavilo se da je to laž i samo izgovor kako Staunton ne bi igrao protiv Morphy-ja.
16.oktobra 1858., vojvoda od Brunswicka i Morphy posjetili su italijansku Operu u Parizu, gde je vojvoda imao ložu. Igrali su šah tokom izvođenja „Norme“.
1.novembra 1858. Morphy je igrao slobodnu partiju protiv vojvode od Brunswicka i grofa Isouarda de Vauvenarguea u italijanskoj Operi u Parizu. Predstava te večeri bila je Rossinijev „Seviljski berberin“.
U novembru 1858. godine Staunton je obećao da će igrati protiv Morphyja.
U novembru 1858., gospodin James M. Mason, američki ambasador u Francuskoj, poveo je Morfija na prijem kod cara Napoleona III (1808-1873).
Dok je bio u Parizu, Morphy je upoznao Philidorovog unuka.
Morphy je prvobitno planirao da posjeti šahovske klubove u Njemačkoj, ali razbolio se i osjećao da ne može putovati. Pozvao je Adolfa Andersona da umjesto njega dođe u Pariz. Anderssen je odgovorio da ne može napustiti mjesto učitelja matematike u Breslauu, ali da će moći posjetiti Pariz tokom Božićnih praznika. Morphy je želio ranije otići i do Božića da bude kod kuće u New Orleansu. Ljekar je uvjerio Morphy-ja da je previše bolestan da bi mogao preći Atlantski ocean tokom zimskog perioda.
15.decembra 1858. AdolfAnderssen stigao je u Pariz iz Breslaua. Sledećeg jutra Anderssen je posjetio Morphy-ja, koji nije mogao da ustane iz kreveta. Složili su se da će pobjednik biti prvi koji pobjedi sedam partija, a igraće bez uloga. Obojica su igrali u čast.
Kada je Morphy stigao u Pariz da igra protiv Adolfa Anderssena (1818-1879), Morphy je obolio od gripa. Njegov medicinski tretman sastojao se od pijavica. Izgubio je mnogo krvi i bio je previše slab da bi napustio hotelski krevet. Anderssenovi prijatelji rekli su mu da ne šteti prestižu Njemačke putovanjem u inostranstvo i igranjem meča partije protiv ovog mladića (Morphy) bez zvaničnog priznanja. Ali Anderssen je smatrao drugačije i kad su ga prijatelji pitali zašto ne igra tako sjajno kao u svom čuvenom meču protiv Jeana Dufresnea (1829-1893), Anderssen je odgovorio „Ne, Morphy mi nije dozvolio.“ I sam Morphy, igrao je sa drugim najjačim šahistom (Anderssen) na svijetu iz svog hotelskog kreveta bolestan od gripa, i pored toga je pobijedio u meču sa rezultatom 7-2.
U šahovskoj rubrici Vašeg cijenjenog lista od 9. srpnja 2020. godine objavljen je članak pod naslovom:
„KONAČNO SAZVANA IZBORNA SKUPŠTINA HŠS-a“
U tom članku urednik vaše rubrike navodi netočne podatke, a i moje ime stavlja u netočan kontekst. Stoga tražim da u istoj rubrici objavite ovaj moj tekst:
Vaš urednik šahovske rubrike u svom osvrtu navodi da je posljednja skupština HŠS u ožujku 2019 poništena. Gradski ured za opću upravu Zagreb je pravomoćno poništio tu skupštinu HŠS zbog niza flagrantnih propusta. Ovdje nije mjesto da idem u detalje tih propusta no odgovorno tijelo je vrlo brzo donijelo odluku. Propuste je u pripremi skupštine – kao neki „virus“ – unaprijed namjerno napravio Glavni tajnik HŠS. Vjerovatno namjerno da i dalje ostane jedina osoba koja može službeno zastupati Savez. Na ponašanje tajnika HŠS i tu nakaradnu situaciju postoji niz pritužbi i žalbi.
Vašem komentatoru je neobično da je sporna odluka izbor Verifikacione komisije, za koju sam (i) ja glasao te zaključuje kako sam se žalio na odluku za koju sam (i ja) glasao i da je to komično!? Niz je drugih propusta bilo u radu skupštine, prvenstveno u nelegalnom određivanju broja delegata s pravom glasa, da ne spominjem kako su se neki delegati pribojavali fizičkih (i verbalnih) napada nekih delegata koji su mislili drugačije od nas.
Zapravo, komično je da vaš cijenjeni list nakon niza vrsnih šahovskih komentatora i znalaca kao Mario Bertok, Pave Birimiša, Damir Samovojska, Marinko Čosić i Srdjan Šale „pokloni“ rubriku čovjeku koji ne poznaje šah i aktualnu šahovsku problematiku čiji tekstovi pokazuju kako za uređivanje šahovske rubrike nije kvalificiran, niti sposoban.
I na kraju najvažnije: Podatak da je Skupština HŠS sazvana za 5. rujna 2020. godine je LAŽAN. Za sazivanje skupštine HŠS, a pogotovo izborne, postoji jasno određena procedura koja u ovom slučaju nije nije provedena. To je „wishfull“ thinking jedne grupice delegata i priprema novog „virusa“ u radu Hrvatskog šahovskog saveza.
S poštovanjem,
Dipl. ing. Goran Antunac, međunarodni šahovski majstor
30.aprila 1858. Sam Loyd ponovo je objavio Morphyjev jedini poznati šahovski problem u New York Musical World.
U maju 1858. godine održao je simultanku na 8 tabli u šahovskom klubu New Orleans.
Paul je pozvan da učestvuje na međunarodnom šahovskom turniru koji će se u ljeto 1858. održati u Birminghamu u Engleskoj. Prihvatio je izazov i otputovao u Englesku.
31.maja 1858. Morphy je napustio New Orleans i krenuo za New York. Isplovio je iz New Orleansa na SS Philadelphiji.
9.juna 1858. Paul Morphy napustio je New York i krenuo u Englesku na parobrodu SS Afrika (u Chess Monthly kaže se da je to bila SS Arabija) da igra sa njihovim najboljim šahistima. Šahovski klub iz New Orleansa predložio je Morphyju da plati iznos potreban za upisninu na turniru u Birminghamu, koji će se održati u Engleskoj, ali Morphy je odbio ponudu, jer nije želio da ga smatraju profesionalnim šahistom. U Engleskoj je ostao tri mjeseca pokušavajući da dogovori meč sa Stauntonom. Ali Staunton je tvrdio da ima još ozbiljnijih poslova. Staunton je takođe nastavio da napada Morphyja u svojoj novinskoj šahovskoj rubrici tvrdeći da Morphy, između ostalog, juri novac. U poslednjem pismu koje je Morphy poslao Stauntonu, piše „Dozvolite mi da ponovim, nešto što sam stalno izjavljivao u svim šahovskim krugovima gdje sam imao čast da učestvujem. Nikada nisam želio da stvorim nekom vještinom koju posjedujem, alat za ostvarivanje profita. „
Paul Morphy se iskrcao u Liverpoolu 20. juna 1858. Tamo je upoznao Fredrick Edge-a.
Morphy je stigao u Liverpool i odmah se krenuo vozom za Birmingham u Engleskoj, oko 80 milja. Turnir je trebao početi u hotelu Station na Morfijev 21. rođendan, 22. juna, ali je odgođen do 24. avgusta. Morphy, međutim, nije znao za promjenu rasporeda. Kada je Paul 20. juna stigao u Birmingham, upoznao je Thomasa Averyja, predsjednika šahovskog kluba iz Birminghama. Otišli su u šahovski klub u Birminghamu i tu je napravljen Morphyjev portret. Morphy je proveo noć u Birminghamu, a zatim je sledećeg dana otišao u London.
21.juna 1858. Morphy je stigao u London s Frederickom Edgeom, koji mu je pomagao kao sekretar dok je bio u Evropi, i registrovao se u hotelu Loewe u ulici Surrey. Morphy je odigrao sa vlasnikom hotela EdwardLoeweom šest partija i pobjedio svih šest.
23.juna 1858. Morphy je posjetio ostale londonske šahovske klubove poput Simpsonovih i St. George’s. Dok je bio u šahovskom klubu St. George, sreo se sa Howardom Stauntonom i izazvao ga na meč. Staunton je pristao da igra, ali zamolio je da mu se dozvoli mjesec dana da se pripremi i obradi svoja šahovska otvaranja. Morphy se složio.
Prva partija koju je Morphy javno odigrao u Engleskoj bila je na Divanu protiv Frederica H. Lewisa. Rezultat je bio remi. (izvor: Winter-Wood, „Paul Morphy,“ Šah amater, lipanj 1907, str. 282)
Staunton je pozvao Morphyja u svoju seosku kuću u Streathamu.
27.juna 1858. Morphy je otišao u Stauntonovu seosku kuću, zajedno s Thomasom Wilsonom Barnesom (1825-1874) i Johnom Owenom (1827-1901). U Stauntonovom domu odigrali su nekoliko konsultacijskih partija. Morphy i Barnes su u prvoj partiji savladali Stauntona i Owena. Morphy i Barnes dobili su drugu partiju, ali ona je igrana tokom devet dana i završena u šahovskom klubu St. George.
Morphy je odigrao sa Barnesom seriju od 27 partija.Morphy je pobijedio 19 partija, a Barnes 8 partija. Barnes je Morfija dobio više partija nego bilo koji drugi igrač.
jula 1858. godine Morphy je odigrao seriju od tri partije protiv velečasnog Johna Owena koji je sebe nazivao „Alter“ u šahovskim krugovima. Owen je pobjedio prvu, a Morphy je pobjedio poslednje dvije partije. Morphy je kasnije pobjedio Owena još dvije partije.
10.jula 1858. godine Staunton je u Ilustrovanim londonskim novostima objavio ugovor meča između njega i Morphyja. Meč je trebao da ima 21 partiju sa ulogom od 500 funti sa svake strane. Meč je trebao da se održi nakon turnira u Birminghamu.
U julu 1858. Morphy je prihvatio izazov za meč od Johanna Löwenthala.
Paul Morphy i Johann Löwenthal su 1858. godine sjeli u šahovski klub St. James i pozirali za fotografiju koju je snimila londonska Stereoscope Company. Medij je bio ručno obojeni albumenom srebrne boje. Slika je bila u vlasništvu Olivera Wendela Holmesa (1809-1894). Porodica ga je poklonila Muzeju likovnih umjetnosti u Bostonu.
19.jula 1858. godine Morphy je odigrao svoju prvu partiju sa Löwenthalom u londonskom šahovskom klubu. Partija je posle 7,5 sati igre završena remijem.
Nakon 10 partija, Morphy je pobijedio u 7, izgubio 2 i remizirao 1. U ovom trenutku Löwenthal je tvrdio da je bolestan i želio je da odloži ostatak meča (prvi igrač koji je dobio 9 partija proglašava se pobjednikom). Nedjelju dana kasnije meč se nastavio i Morphy je pobijedio 21. avgusta 1858. Morphy je dobio 100 funti od Löwenthala, a zatim je taj novac upotrijebio za kupovinu namještaja za 120 funti, kojeg je zatim dao porodici Löwenthal za njihov novi stan.
Nakon Kongresa, Morphy je odigrao nekoliko slobodnih partija sa nekoliko igrača. Igrao je protiv Charles Stanleya u meču u kojem je Morphy davao potez i pješaka fore. Ulog je bio po 100 dolara sa svake strane. Morphy je pobijedio meč uz 4 pobjede i 1 remi. Stanley je predao meč. Morphy je tada poslao 100 dolara Stanleyevoj ženi, kojoj je trebao novac za nju i njenu djecu. Plašio se da bi novac, kad bi ga dao samom Stanleyu, on potrošio na svoj porok -piće. Gospođa Stanley je tada bila trudna.
Paul Morphy je 1857. u meču u New Yorku sa 23 pobjede, 1 porazom i bez remija pobijedio Johna Schultena (1821-1875).
Nakon Morphyjeve pobjede u New Yorku, neki su predložili da neki evropski majstor dođe u Ameriku kako bi igrao sa njim. Kad je to čuo britanski majstor Howard Staunton (1810-1874) (Staunton se smatrao najboljim igračem svijeta), u svojoj je nedjeljnoj kolumni napisao: „Najbolji igrači Evrope nisu šahovski profesionalci, ali imaju drugih i ozbiljnijih stvari koje će okupirati njihov um. “ Morphyjevi prijatelji iz New Orleansa poslali su izazov Stauntonu da dođe u Ameriku, ali Staunton je to odbio. Rekao je da će ga, ako Morphy dođe u Evropu, naći (Stauntona) spremnog.
Dok je bio u New Yorku, Paulu je ponuđeno da zajedno sa Daniel-om Fiske-om (1831-1904) uređuje novine Chess Monthly. Morphy je trebao osigurati komentarisane partije.
U decembru 1857. godine rodila se ćerka Charlesa Stanleyja, Morphyjevog šahovskog protivnika. Ime je dobila po Pauline po Paulu Morphyju.
Morphy je 6. decembra 1857. posjetio Eugene Cook (1830-1915) u Hobokenu, New Jersey. Cook je većinu vremena bio zatvoren u svojoj kući, jer je bio invalid. Morphyja su pratili Frederick Perrin, WJA Fuller i Daniel Fiske. Dok su bili tamo, Perrin, Fuller i Fiske igrali su konsultantsku partiju sa Morphyjem, koju su dobili.
17.decembra 1857. Morphy je napustio New York i krajem mjeseca stigao u New Orleans.
Dok je bio u New Yorku, Morphy je odigrao 94 partije, pobjedio 85, izgubio 4 i remizirao 8.
Odigrao je 159 partija sa davanjem fore, pobijedio je 104, izgubio 36, a remizirao 19.
Odigrao je 3 partije na slijepo, pobijedio je u 2 i remizirao 1.
Izgubio je jednu konsultacionu partiju, Morphy protiv Fiskea i Fullera i Perrina.
Nakon što se Paul vratio u New Orleans, proveo je dosta vremena u šahovskom klubu New Orleans i odigrao nekoliko simultanki naslijepo.
U januaru 1858. godine Morphy je u šahovskom klubu New Orleans održao simultanku naslijepo na 2 table.
U januaru 1858. godine Paul Morphy izabran je za predsjednika Šahovskog kluba u New Orleansu sa sjedištem u Mercantile Library. (izvor: New York Times, 20. januara 1858.) U klubu je održavao simultanke naslijepo I vrlo uspješno vodio šahovski klub.
Tokom tog perioda, Paul je išao u operu koliko je mogao u New Orleansu i ponovo se bavio mačevanjem.
U februaru 1858., odbor šahovskog kluba u New Orleansu poslao je Howardu Stauntonu izazov na meč protiv Paul Morphyja, uz ulog od $ 5000 sa svake strane (preko 800.000 USD u današnjem novcu) u New Orleansu. Stauntonu bi bilo nadoknađeno 1.000 dolara za njegove putne troškove. Pobjednik u prvih 11 partija bi bio proglašen pobjednikom. Staunton je odbio poziv sa obrazloženjem da je daleko. Šahovski klub iz New Orleansa poslao je ovo pismo Stauntonu, a da se prvo nije savjetovao ili pregovarao s Paulom Morphyjem. Morphy je nakon toga odlučio da posjeti Englesku i kontinent.
1858.godine formiran je šahovski klub u Quincy-ju u državi Ilinois. Jedan od njegovih članova bio je Ernest Morphy, stric Paul Morphyja.
Godine 1858. u Petersburgu u Virdžiniji osnovan je šahovski klub Morphy u čast Pola Morfija.
Paul Morphy je 9. marta 1858. godine napisao pismo svom prijatelju Danielu Fiskeu u kojem se osvrnuo na mogući meč sa Howardom Stauntonom (1810-1874). To je izazov uz ulog od 5.000 dolara.
31.marta 1858. godine dao je simultanku na 7 tabli u šahovskom klubu New Orleans, pobjedivši 6 partija, a izgubio 1 partiju
U aprilu 1858, Morphy je održao simultanku na 7 tabli u šahovskom klubu New Orleans.
4.aprila 1858. godine Staunton je ponovo poslao pismo šahovskom klubu New Orleans, u kojem je odbio njihov izazov. Napisao je da su ga profesionalne dužnosti prisilile da na neko vrijeme napusti šah.
U velemajstorskom derbiju u 5. kolu uspješniji je bio velemajstor Miša Pap koji je savladao holandskog velemajstora Ernst Sipke-a i posle 5 kola vodi sa 5 poena. Na drugom mjestu je FM Paštar Slaven sa 4 poena (u 5. kolu savladao je Molnar Gabor Rolanda), dok je treći IM Nestorović Dejan koji je remizirao sa IM Balla Tamas-Kristofom. Iza njih je grupa igrača sa 2,5 poena.
Pogledajte nekoliko lijepih partija iz 2. i 3. kola:
Simonyi,Zoltan (2164) – Pap,Misa (2432) [A81] 24.Sencanska bitka 1697 – OPEN A Senta (2), 12.07.2020
Proteklih dana nas je napustilo nekoliko zaslužnih šahista. Na Ivanjdan, 7. jula, umro je Slavko Kovačević, majstorski kandidat sa najvećim rejtingom od 2187, rođen 20. 9. 1943. u Šekovićima, BiH.
Završio je Srednju i Višu grafičku školu. Do rata u Bosni radio je u sarajevskom „Oslobođenju“. Ratne godine devedesetih provodi u opkoljenom Sarajevu, što se odrazilo na njegovo zdravlje. Po završetku rata seli se u Podgoricu, a 2002. dolazi u Novi Sad, u kome je na Sajlovu izgradio svoj novi dom.
Po kazivanju sina, a i iz njegovih priča: prvak Vlasenice, deoba prvog mesta na prvenstvu ŠK „Bosna“, Sarajevo, 1964. godine, prvak Radničkog prvenstva Jugoslavije, pobednik na Susretima solidarnosti u Beogradu 1976. i na Tjentištu 1983, i td. U slobodnom vremenu, u klubu „Bosna“, podučavao je mlade šahiste. Među njima je bio i budući velemajstor Ivan Sokolov.
Od jeseni 2007. Slavko učestvuje na takmičenjima gerontoloških klubova Novog Sada, za klub „Prva Vojvođanska brigada“. U trinaest sezona svojom beskompromisnom igrom doprinosi da klub 11 puta bude prvak grada. Na republičkim takmičenjima gerontoloških klubova „Srpska liga trećeg doba“, kao predstavnik grada Novog Sada, klub je osvojio 5 prvih mesta, 2 druga i 2 treća. Ti uspesi su u velikoj meri ostvareni zahvaljujući Slavkovom pristupu šahu, i izgaranju za ekipu u prelomnim trenucima.
Dana 10. jula umro je FM Milenko Jovanović, doktor agroekonomije i profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu. Od penzionisanja 2011. član je ekipe veterana „Prva Vojvođanska brigada“. U proteklih 9 sezona učestvovanja, nosilac je pet zlatnih i dve bronzane medalje na republičkom takmičenju “Srpska liga trećeg doba“. Tri puta je bio najuspešniji pojedinac na tim takmičenjima. Više o Milenku Jovanoviću dato je na sajtovima: ŠS Vojvodine i „Večiti šah“.
Dana 4. jula umro je Spasoje Brajović, majstorski kandidat sa najvišim rejtingom 2109. Rođen je 28. avgusta 1938. godine u Novom Sadu. Tehnološki fakultet je završio u Beogradu, i praktično ceo radni vek proveo na PVT analizama u Laboratoriji R.J. Istraživanje i tehnologija DP „Nafta-gas“ u Novom Sadu. Upoznao sam ga 1975. godine po mom zapošljavanju u „Nafta-gasu“, u kome je do tada bio najjači šahista. Učestvovao je na radničkim prvenstvima, na prvenstvima i turnirima u gradu, a bavio se i dopisnim šahom. Dugo godina je bio član kluba „Vojvodina“ sa kojim je nastupao i u Drugoj ligi Vojvodine“. Po penzionisanju je bio član gerontološkog kluba „Radnički“ na naselju Detelinara u Novom Sadu. Spasoje je bio potomak časne porodice Brajovića. Korpulentan, dobrodušan, iskren, pravi prijatelj, pouzdan u najtežim trenucima.
Dana 10. februara umro je majstorski kandidat Milenko Rakić, rođen 19. marta 1944. u Boru. Milenka sam upoznao davne 1962. godine na Omladinskom prvenstvu Srbije, na Paliću. Završio je Mašinski fakultet, i u Novom Sadu je radio kao profesor u Mašinskoj tehničkoj školi, a jedno vreme je bio i zamenik direktora. Igrao je za klubove: „Bački jarak“, kao i „Detelinara“ iz Novog Sada. Po penzionisanju je bio član šahovske ekipe gerontološkog kluba „Radnički“, na Detelinari.
P.S. Veterani nisu stradali od koronarnog virusa Kovid-19, ali ih više nema.
5.oktobra 1857. godine, prije nego što je započeo glavni turnir (‘Grand Tournament’) na Američkom šahovskom kongresu, njujorški šahovski klub, smješten u 19 East 12th Street na Manhattanu, otvoren je za susrete igrača i parovanje. Morphy je igrao i pobijedio Fredericka Perrina (1815-1889), sekretara njujorškog kluba. Kad je počela druga partija između njih dvojice, Charles Stanley (1819-1901) je ušao u klub. Perrin je ustao sa mjesta kako bi Stanley mogao igrati sa Morphyjem. Morphy je dobio četiri partije zaredom protiv Stanleyja.
Kongres je 6. oktobra 1857. godine u 11 sati započeo u iznajmljenoj sali Descombes na 764 Broadwayu u New Yorku (koja je kasnije postala robna kuća Wanamaker na Broadwayu i 9. ulici). Njujorški šahovski klub bio je premali za tu manifestaciju. Za parovanje i boju figura održana je lutrija. Kongres je trajao do 10. novembra.
Nakon prvog kruga, Morphy i Paulsen imali su vremena kako bi sačekali ostale. Morphy je savladao Thompsona sa 3: 0, a Paulsen je savladao Calthropa sa 3: 0.
10.oktobra, Paulsen je održao simultanku naslijepo na četiri table. Morphy je bio jedan od njegovih protivnika koji je takođe igrao naslijepo protiv Paulsena. Organizatori upravnog odbora naplatili su gledaocima 1 dolar za gledanje simultanke. Prije nego što je počelo, glavna dvorana Descombes Rooms bila je puna gledalaca koji su stajali. Morphy je pobijedio. Paulsen je remizirao jednu partiju (protiv Denisa Juliena) i pobjedio dvije partije (protiv C. Shultza i W. Fullera).
17.oktobra, svi učesnici šahovskog Kongresa su pozvani na večeru u hotel St Denis Denisa, smještenom na uglu Broadwaya i 11. ulice, pod pokroviteljstvom Njujorškog šahovskog kluba. Večera je bila u šahovskom stilu i u meniju su bili šahovski nazivi. Ogromne torte u oblicima šahovskih tabli, kao i kraljevi, kraljice i skakači u želeu te lovci, topovi i pješaci u kremu ukrašavali su stolove. Tu su bili kipovi Benjamina Franklina izrezbareni od leda, kao i dvorac od slatkiša za Caïssu (boginju šaha) i spomenik Andre Danican Philidoru. Kao što je u napomeni za Kongres objašnjeno, „suvišno je navesti koliko je okus Côtelettes d’Angeau à la Bilguer ukusniji od jednostavne jagnjetine.“
11.novembra 1857. godine održana je ceremonija dodjele nagrada Američkog kongresa. Morphy je odbio novac za prvo mjesto u iznosu od 300 USD (u današnjoj valuti preko 6000 dolara) , iako je prije završetka turnira objavljeno da nagrade neće biti dodijeljene u dolarima. Umjesto toga, prihvatio je srebrni vrč, četiri čaše i srebrni poslužavnik. Poslužavnik je proizvela kompanija Ball, Black & Co. iz New Yorka. Na pločici je bilo natpisano: „Ovaj poslužavnik je poklon Paulu Morphyju kao pobjedniku glavnog turnira na prvom kongresu Američke nacionalne šahovske asocijacije, New York, 1857.“ Vrijedio je 300 dolara. Paulsen je dobio zlatni štit i orla. (izvor: New York Tribune, 12. novembra 1857., New York Times, 13. novembra 1857., Šahovski mjesečnik, vol. 1, 1857, str. 348)
Tokom kongresa Matthew Brady (1822-1896) ili jedan od njegovih pomoćnika, napravio je nekoliko fotografija šahista, među kojima je i fotografija Paul Morphy-ja.
U 5. kolu IM Ratković Miloje je pobjedio mađarskog šahistu FM Pasti Arona i sa 4,5 poena se nalazi u ubjedljivom vođstvu. Pored toga ima dobre šanse da osvoji velemajstorsku normu – iz preostala 4 kola trebao bi da osvoji 2,5 poena (prema mom računu). U šansi da osvoji velemajstorski bal je i IM Luka Budisavljević koji ima 3,5 poena, ali njemu je potrebno da osvoji 3,5 poena iz 4 partije, što je dosta teže, ali teoretski moguće. Američki FM Dmitriy Volkov ima 3 poena i ima šanse da osvoji IM normu. U šestom kolu se sastaju upravo IM Luka Budisavljević i FM Dmitriy Volkov i taj duel će odlučiti koji igrač zadržava šanse za normu (GM ili IM). Važna partija je i za vodećeg IM Miloja Ratkovića koji igra protiv iskusnog velemajstora Boška Abramovića koji je izgubio poslednje dvije partije i sigurno će pokušati da popravi svoju poziciju na tabeli.
IM Luka Budisavljević
Pasti,Aron (2325) – Kosic,Dragan (2429) [A00] GM Round Robin, Orbis 2020 Hotel Orbis, Paracin (4), 13.07.2020
