Udruga za promociju i razvoj šaha Morčić, ŠK Rijeka, ŠK Postojna, ŠD Piran, ŠD Izola te portal Šahovski utrip pokreću novu seriju online šahovskih turnira
PROLJETNA ONLINE SERIJA 30 TURNIRA
Turniri će se igrati od 12.4. do 16.5. 2021. na portalu chess.com u Klubu Morcic
Garry Kasparov je rođen 13. aprila 1963 u Bakuu, u Azerbejdžanu.
Kao prvokategornik, Garry je počeo da igra šah u Dvorcu pionira u Bakuu. Nešto kasnije, njegov prvi trener Oleg Privorotskiy rekao je: „Ne znam ima li početnika poput ovog u drugim gradovima, ali sigurno ih nema u Bakuu.“ Sa 9 godina, Garry je već igrao na nivou regionalnog prvaka i učestvovao na muškom šahovskom šampionatu Bakua. Međutim, posle nekoliko izgubljenih partija počeo je da plače i majka ga je odvela kući. Nikad više nije plakao za šahovskom tablom.
Do 10-te godine Garry je već bio majstorski kandidat. Ubrzo posle toga, dobio je ličnog trenera – Aleksandra Nikitina, koji će voditi Kasparov do svjetskog šampionata. U istoj je godini počeo da igra u školi Mihaila Botvinika. Botvinik je u svom učeniku odmah uočio jedinstveni, izvanredan talenat i nastavio da podučava Garry-ja još mnogo godina.
Njegov put do najviše slave bio je brz – mladi šahista je brzo postigao uspjeh. Kasparov je 1978. godine spektakularno nastupio na Memorijalu Sokolskog u Minsku, gdje je završio prvi sa prednošću od 3,5 poena ispred najbližih rivala i ispunio uslove za majstora. Kasparov je postao najmlađi majstor na svijetu i, dvije godine kasnije, najmlađi velemajstor planete. Spektakularnim debijem na međunarodnoj areni u Banjaluci osvojio je simpatije šahovskih navijača širom svijeta.
1981.godine nadareni junior je na sovjetskom šampionatu podijelio 1. mesto sa Psakhisom, nakon čega je počeo da se uspinje ka šahovskom Olimpu. 1982. pobjedio je u međunarodnom turniru u Moskvi. 1983. je u mečevima kandidata savladao Beljavskog 6: 3, Korčnoja 7: 4 i Smislova 8,5: 4,5. Samo jedan korak – najteži – ostao je između njega i samog vrha: meč protiv svjetskog šampiona Anatolija Karpova.
Istorijski meč koji je počeo u Moskvi u septembru 1984. godine, pokazao se dramatičnim za Kasparova. Posle 9 partija, gubio je 0:4. Činilo se da je meč odlučen i da je to čisti poraz. To je izgledalo još vjerovatnije kada je Karpov pobjedio 27. partiju. U trenutku kada je u meču gubio rezultatom 0:5, Kasparov je pokazao nevjerovatnu snagu volje i odlučnost: izbjegavši poraz u 31. partiji, pobjedio je 32. partiju, a posle 14 remija pobjedio još dvije partije, 47. i 48. partiju. Tada je kod vođstva Karpova rezultatom 5: 3, meč poništen na zahtjev predsjednika FIDE Campomanesa.
Revanš koji je održan u jesen 1985. godine pokazao se dobar za Kasparova- pobjedio je 13:11. 22-godišnji velemajstor postao je najmlađi svjetski šampion u istoriji. Karpovljevi naknadni pokušaji da vrati krunu nisu bili uspešni. Kasparov je pobjedio revanš meč 1986. i igrao nerješeno u Sevilji 1987., gdje je izjednačio rezultat u posljednjoj partiji, u 24. kolu, a zatim pobjedio 1990. godine.
Garry Kasparov je držao 15 godina titulu svjetskog šampiona, osvajajući više velikih turnira i dostigavši rekordni rejting koji je ostao nenadmašen 13 godina, sve dok nije izgubio krunu od Vladimira Kramnika 2000. Ipak, 13. svjetski šampion je dominirao u šahovskom svijetu još pet godina. 10. marta 2005., pošto je podijelio 1. mjesta na super turniru u Linaresu, neočekivano je objavio kraj svoje šahovske karijere.
Malo ko je mogao da pretpostavi da će velemajstor na vrhuncu svoje snage, nosilac svih zamislivih rekorda i pobjednik desetaka turnira odustati od aktivnog šaha i preći u politiku, iako ga je to uvijek zanimalo.
Garry Kasparov bio jedan od vođa ruske opozicije, iako se povremeno vraćao u šah kao trener. Kasparov je sarađivao sa najboljim igračima Zapada poput Magnusa Carlsena i Hikaru Nakamure, koji su zahvaljujući njegovom treningu postigli dramatičan šahovski napredak.
Godine 2014. Garry Kasparov se kandidovao za predsjednika FIDE-a, ali na izborima u Tromsu izgubio je od Kirsana Ilyumzhinova, koji je na čelu FIDE bio od 1995. godine. U avgustu 2017. igrao je na super turniru u rapid i brzopoteznom šahu, gdje je završio u sredini tabele. Zahvaljujući Kasparovu, turnir je gledao čitav šahovski svijet: ali, kako je 13. svjetski šampion napomenuo, to je bila samo epizoda koja nije najavila nikakav njegov povratak profesionalnom šahu.
Osim što je izvanredan igrač, dokazao se da je sjajan šah pisac i napisao je nekoliko knjiga. Najistaknutija su njegova djela: njegovi Moji veliki prethodnici u pet tomova i njegova autobiografska knjiga Gari Kasparov o Gariju Kasparovu.
Sa novinarom Dmitrijem Plisetskim, Garry Kasparov je, svake godine objavljivao po jednu knjigu koja je nekoliko godina ispunjavala ljubitelje šaha nostalgijom dok su se prisjećali njegovih šampionskih dana.
Prema Botvinniku, Kasparovljeva igra bila je poznata po „izuzetnoj vještini kombinacije, koja je njegov nivo postavila do Aljehinovog“, temeljitom poznavanju otvaranja, vještom strateškom majstorstvu i visokoj tehnici.
Dragojlovic,Andjelko (2259) – Savitha,Shri B (2261) [B75] Third Saturday Mix 200 – Novi Sad 07.04. Novi Sad (8), 12.04.2021
1.e4 c5 2.Nf3 Nc6 3.d4 cxd4 4.Nxd4 g6 5.Nc3 Bg7 6.Be3 d6 7.Bc4 Nf6 8.f3 a6 9.Qd2 Qc7 10.Bb3 Bd7 11.0–0–0 h5 12.Kb1 Na5 13.Qe2 Nxb3 14.axb3? e5 (Zanimljivo da bijeli skakač sa d4 nema nijedno slobodno polje za bijeg; očigledno da je trebao u 14 potezu da uzme skakačem, 14.Nxb3 ili odigra 14.cxb3)
15.Nd5 Nxd5 16.exd5 0–1
Drazic,Sinisa (2366) – Petrusic,Velimir (2110) [C02] Third Saturday Mix 200 – Novi Sad 07.04. Novi Sad (7), 11.04.2021
Julius Baer Polgar izazov 2021 održan je od četvrtka, 8. aprila do nedelje, 11. aprila 2021.20 mladih igrača, koji su se takmičili na kružnom turniru. Oni su takođe bili podijeljeni u dva tima, kapiten jednog tima je bila Judit Polgar, a drugog tima Kramnik.
Igrači: Nodirbek Abdusattorov, Sarin Nihal, R Praggnanandhaa, Awonder Liang, Vincent Keymer, D Gukesh, Jonas Buhl Bjerre, Leon Luke Mendonca, Tingjie Lei, Dinara Saduakassova, Sarasadat Khademalsharieh, Volodar Murzin, Polina Shuvalova, Zhansaya Abdumalik, Jiner Zhu, Christopher Woojin Yoo, Gunay Mammadzada, Olga Badelka, Carissa Yip i Nurgyul Salimova.
R Praggnanandhaa je postao pobjednik sa 14,5 / 18 pobjedivši donjih 12 igrača, a nakon što je započeo s porazom nanizao je 7 pobjeda zaredom. Bila je velika grupa sa 13 poena, uključujući D Gukesha i Volodara Murzina, kao i prva dva nosioca Nodirbeka Abdusattorova i Sarina Nihala. Nažalost Dinara Saduakassova je imala tako ozbiljne probleme sa internetom da se morala povući sa turnira otprilike na polovini.
Baer Polgar Challenge chess24.com INT (INT), 8-11 iv 2021
12. svjetski šampion predstavio je novu biografsku knjigu.
12. aprila u Centralnom šahovskom klubu u Moskvi održana je ceremonija prezentacije knjige knjiga od tri toma o životu i karijeri višestrukog svetskog prvaka i poslanika Državne dume Anatolija Karpova (Izdavačka kuća RMP, 2020).
Višestruki svetski prvak Anatolij Karpov: „U istoriji šaha nema sličnih publikacija. Zahvaljujem se autorima projekta što su došli i realizovali ga – Anatoliju Sedihu i Anatoliju Palamarčuku. Ova knjiga ne bi ugledala svjetlost dana da nije bilo arhivskih dokumenata koje je moja majka sastavila. Upravo je ona vodila porodičnu arhivu, koju je otvorila prvim objavljenim člankom u lokalnim novinama kada sam imao sedam godina. U početku smo planirali da se objavimo dva toma, ali obilje materijala nas je ubedilo u neophodnost još jednog. Nije obiman kao prva dva, ali život ide dalje! „
Nazivi knjiga su:
1. tom: „Penjanje na šahovski Olimp“.
2. tom: „Bitka za šahovski Olimp“.
3. tom: „Pogled sa Olimpa“.
Na ceremoniji je držao govore počasni pravnik Rusije Anatolij Palamarčuk, predsjednik odbora direktora Ujedinjene metalurške kompanije Anatolij Sedih; autor knjige Mihail Lukičev; poznati TV voditelj Maksim Galkin, poslanici Državne dume RF i mnogi drugi. Svaki govornik je istakao jedinstveni doprinos Anatolija Karpova šahu i društvenom životu, kao i podsjetilo na različite priče iz njegove karijere.
Sadržaj knjiga od preko hiljadu stranica (u sva tri toma zajedno) pruža vam mnoge partije u karijeri svjetskog prvaka. Trotomno izdanje sadrži jedinstvene fotografske i dokumentarne materijale vezane za Anatolija Karpova, događaje iz njegovog vremena – sve u svemu preko hiljadu i po slika. Objavljeno u ograničenom izdanju od hiljadu primjeraka, izdanje sponzoriše Ujedinjena metalurška kompanija. Skoro sav štampani materijal ovog čisto obrazovnog projekta distribuisaće se među šahovskim školama nazvanim po Anatoliju Karpovu i smještenim u Rusiji i zemljama ZND, što će doprinijeti razvoju šaha i obrazovanju dolazeće generacije šahista.
GM Round Robin „Rujna Zora-2 2021“, April 10th-16th
IM Arjun Kalyan u vođstvu
U 3. kolu IM Arjun Kalyan je pobjedio indijskog šahistu Bhambure Shantanu i sa 2,5 poena se izdvojio u vođstvu. Pola poena manje imaju GM Dejan Pikula, GM Dragan Kosić i V,S, Raahul koi je savladao velemajstora Aleksandra Delcheva.
Pikula,Dejan (2415) – Vetokhin,Savva (2261) [A14] GM Round Robin Hotel (1), 10.04.2021
31.Bxb5! (Efektna žrtva lovca koju je vjerovatno bijeli odavno imao u planu kada je nastala zatvorena pozicija sa ovom pješačkom strukturom) cxb5 32.c6 Kf7 (Na 32….Bc8 ide 33.Nxb5) 33.Rc1 g5 34.cxd7 Qxd7 35.Qc6 gxf4 36.exf4 Qa7 37.Qc7 Qxc7 38.Rxc7 Ke8 39.Nxb5 h5 40.h4 Rg4 41.Bd4 Bxh4 42.Nd6+ Kd8
IM Round Robin „Rujna Zora-2 2021“, April 10th-16th Velemajstor Miroslav Marković u vođstvu
U vođstvu se izdvojio velemajstor Miroslav Marković sa 2,5 poena. Pola poena manje ima grupa od 4 šahista među kojima su GM Zlatko Ilinčić i FM Jovanović Saša.
1.d4 Nf6 2.c4 g6 3.Nc3 Bg7 4.e4 0–0 5.f3 c6 6.Be3 d5 7.e5 Ne8 8.Rc1 Nc7 9.cxd5 Nxd5 10.Nxd5 cxd5 11.Ne2 f6 12.Nc3 Nc6 13.exf6 exf6 14.Nxd5 (Bijeli odlučuje da uzme „otrovnog“ pješaka, iako je zaostao u razvoju i kralj mu je ostao u centru)
14…Re8 15.Kf2 f5 16.Bb5 Kh8 17.Rc5 a6 18.Ba4 f4 19.Nxf4 Rxe3! (Crni efektno kažnjava sumnjivu igru bijelog. Sada na 20.Kxe3 Bxd4+ i pada top, pa bijeli treba da izabere između dva poteza 20.Rd5 ili 20.Bxc6, ali sada je već izgubljen)
20.Bxc6 Re7 21.Bd5 Rb8 22.h4 b6 23.Rc4 Qd6 24.Qd2 Bd7 25.h5 Bh6 26.g3 g5! (Figure bijelog u centru se ne mogu više održati. Bijeli pokušava sa očajničkom žrtvom figure kako bi otvorio h- liniju za napad)
27.Ng6+ hxg6 28.Be4 Rxe4! (Crni po drugi put nudi žrtvu istog topa. Ovaj put bijeli mora da prihvati žrtvu kvaliteta)
29.fxe4 Rf8+ 30.Kg2 Bg4 31.Qc3 Bf3+! (Sada bijeli može da bira ili da igra 32.Kh2, ili da žrtvuje damu za lovca i topa)
32.Qxf3 Rxf3 33.Kxf3 g4+! (Na 34.Kxg4 ide 34…Qe6 i pada top na c4) 34.Kg2 Qe6 35.d5 Qe5 36.Rf1 Be3 37.hxg6 Kg7 38.a4 b5 39.axb5 axb5 40.Rb4 Bc5 41.Rf5 Qe8!
(Sada pada i pješak na e4, a bijeli kralj je vrlo oslabljen pa bijeli predaje)
12. aprila 1959. godine u Cesisu u Letoniji rođen je budući osmostruki šampion svoje zemlje Edvins Kengis.
„Imali smo sportsku školu i u nju je došao trener, kao što se to obično dešavalo ranije, tih dana. Pozvao je djecu koja su dobro učila. Tako sam ušao u šah. Zapravo kasno, imao sam 9 godina, skoro 10, išao sam u treći razred. Znao sam da igram malo, otac mi je pokazivao poteze. U sportskoj školi sam se prije toga bavio košarkom, ali pošto sam ubrzo počeo da osvajam sve turnire u šahu, izbor je napravljen.
Tada sam počeo da osvajam sva starosna prvenstva. Sada su svi podeljeni u kategorije: do 8, 10, 12 itd. Tada toga nije bilo, a sa 11 godina sam pobjedio na letonskom prvenstvu U16 “(E. Kengis).
Veliki entuzijast Feliks Circenis postao je Kengisov mentor. Pod njegovim vođstvom Edvins je zauzeo drugo mjesto na prvenstvu SSSR do 18 godina – posle Evgenija Vladimirova. Međutim, Kengisov djed živio je u Sjedinjenim Državama, što je u sovjetsko vreme njegovom unuku praktično ograničilo putovanje u inostranstvo – letonski šahista nije otišao na Evropsko prvenstvo.
„Nisam to znao, ali KGB je znao i praktično mi je bilo„ ograničeno putovanje u inostranstvo “. U 80-tim godinama uspio sam da odem kao član studentskog tima na omladinsko prvenstvo u Meksiku. Ali to se dogodilo zahvaljujući podršci osobe iz istog KGB-a, koja je u stvari zauzimao treće mjesto u nomenklaturi sovjetske Letonije. Srećom bio je veliki ljubitelj šaha i založio se za mene. Generalno, nije bilo toliko šansi da negdje odemo i igramo … “(E. Kengis).
1980. godine novi majstor je podijelio prvo mjesto sa Aleksandrom Ivanovom na turniru mladih majstora SSSR-a. Kengis je pobjednik Svetskog omladinskog prvenstva u sastavu sovjetske reprezentacije. Kengisa je primjetio Mihail Talj, a ubrzo je Edvins postao trener i sekundant “čarobnjaka iz Rige” na pet godina.
Početkom 90-ih ispunio je uslove za titulu velemajstora i, sa rejtingom blizu 2600, bio je jedan od 50 najboljih igrača na svijetu. 1995. godine učestvovao je na super turniru Taljev memorial, gdje su igrali Gari Kasparov, Vishy Anand, Vladimir Kramnik i Vasilij Ivanchuk. Višestruki učesnik šahovskih olimpijada u sastavu reprezentacije Letonije, napravio je odličan rezultat – osvojio je 5. mjesto. Od 2009. godine nije učestvovao na takmičenjima.
Dugo godina je trenirao tim Ujedinjenih Arapskih Emirata i lično velemajstora Salema Saleha. Radio je sa vodećim egipatskim šahistima Ahmetom Adlijem i Aminom Bassemom, savjetovao je tim iz Bangladeša.
„Moj stari prijatelj Jaan Elvest napisao je dobru autobiografsku knjigu, gdje piše da u bilo kojoj zemlji možete pronaći barem jednu osobu koja dobro igra šah. Istorija to dokazuje. Sultan Khan iz Indije. Nije znao da čita i piše, ali je znao dobro da igra šah i da pobjedi samog Kapablanku. A kakav je šah, inače, u to vreme bio na Kubi? A tamo se pojavio Kapablanka ... Ili Grand Zuniga u Peruu. U zemljama u kojima ne postoje šahovske tradicije, uvijek će se pojaviti ljudi koji mogu dobro da igraju šah. Takođe mislim: takvu osobu uvijek možeš naći, samo treba da je prepoznaš i vidiš. I radiš sa njom! Ako govorimo o Egiptu, 2003. godine nije bilo nijednog velemajstora. I tamo živi 85 miliona, a momci sa kojima sam radio postali su prva dva velemajstora u ovoj zemlji. Ali šta će biti kada se bude šah tamo razvijao masovno, kao u Kini ili modernoj Indiji? Ovo zahtjeva mnogo više ljudi “(E. Kengis).
Velemajstor Joel Lautier rođen je u Kanadi, iako mu je otac Francuz, a majka Japanka. Kasnije se porodica preselila u Francusku, gdje se mladi Joel upoznao sa drevnom igrom. Njegov prvi rezultat nadmašio je sva očekivanja: mladić je vrlo brzo dostigao visok nivo i ubrzo nakon toga osvojio je U14 svjetski šampionat. Zanimljivo je da su glavni konkurenti Francuza na tom turniru bile Sofija i Judit Polgar, ali Lautier ih je obe pobijedio. Sa 15 godina, francuska zvijezda u usponu pobjedio je na svjetskom šampionatu U20. To je izazvalo senzaciju, jer se u Adelaidi Joel takmičio protiv zvijezda kao što su Boris Gelfand, Vasilij Ivančuk i Vladimir Akopijan, ali je sve njih prestigao i na kraju Gregory-ja Serpera, još jednog sovjetskog šahistu, na osnovu dodatnih kriterija.
1990.Lautier se kvalifikovao za međuzonski turnir, na kojem je na samom kraju izgubio od Ananda i Shirova i nije se uspio kvalifikovati u mečeve kandidata, ali je ipak postao velemajstor i ustvari lider zapadno –evropskog šaha. Čuveni šahista Lev Polugajevski preselio se u Francusku da radi sa njim. Za to vrijeme, Lautier je aktivno učio ruski jezik koji će naučiti da tečno govori zajedno sa francuskim, engleskim i japanskim.
Zahvaljujući Joelovim uspjesima, stvoren je super-klub Lyon koji će sa svojim liderom osvojiti dva Kupa evropskih prvaka.
Deset godina kasnije, Lautier će ostvariti još jedan veliki projekt – milijarder Madame Ojjeh osigurala je značajna sredstva za osnivanje NAO kluba, koji je takođe osvojio dvije Evropske lige.
Lautier je bio dugogodišnji vođa svoje reprezentacije na Olimpijadi i, zajedno sa njim na čelu, Francuska se iz zemlje koja je završavala u sredini tabele pretvorila u moćnu šahovsku državu. Na primjer, 2004. godine Francuzi su bili izazivači u finalu budućim pobjednicima iz Ukrajine.
Uz podršku Polugajevskog, Lautier se odlično snašao na među-zonskom turniru 1993. godine, kvalifikujući se u mečeve kandidata prema FIDE pravilima, ali je u 1/8 finala izgubio od Jana Timmana minimalnim rezultatom. Nažalost, 1995., Lev Polugajevski je preminuo posle duže bolesti. Njegov učenik ostao je u elitnim redovima svjetskog šaha: redovni pobjednik šampionata Francuske, trijumfovao je na preko 30 međunarodnih turnira i državnim klupskim prvenstvima u Francuskoj, Holandiji, Austriji, Njemačkoj, Švajcarskoj i Španiji. Pored Vasilija Ivančuka, jedini je velemajstor koji je pobjedio sve svjetske šampione svog vremena; savladao je Anatolija Karpova, Garija Kasparova, Vladimira Kramnika, Aleksandra Khalifmana, Vishy Ananda, Ruslana Ponomariova, Rustama Kasimdžanova i Veselina Topalova. Jedan je od rijetkih igrača koji ima pozitivan skor + 2-1 = 7 protiv Garryja Kasparova.
Usprkos svom uspjehu, Lautier nikada nije došao u priliku da se bori za svjetsku šahovsku krunu. U FIDE svjetskim šampionatima, dva puta je izgubio od Borisa Gelfanda, u trećem kolu. Joel je djelomično ostvario svoje ambicije trenera: kao dio tima Vladimira Kramnika, pomogao je svom prijatelju da savlada Garryja Kasparova. Kasnije je Francuz postao jedan od direktora i predsjednik Udruženja šahovskih profesionalaca, kao i potpredsjednik Francuske šahovske federacije.
Nakon završetka sportske karijere 2009. godine, sa drugom suprugom se preselio u Moskvu (Almira Skripchenko, poznati šahistkinja mu je bila prva supruga). U početku je radio kao predsjednik jednog odjeljenja kompanije European Business Associate prije nego što je postao generalni direktor RGG Capital-a.
Shakhrijar Hamid oglu Mamedjarov rođen je 12.04.1985. godine u šahovskoj porodici. Njegove sestre Zeinab i Turkan postale su također velemajstori i pridružile su se azerbejdžanskom timu. Shakhriyar je u ljeto 1993. godine naučio da igra šah od svog oca Hamida Mamedjarova, majstora sporta, u boksu, i ljubitelja šaha. Iste godine „Shakh“ je počeo da pohađa šahovsku školu u Sumgaitu, gde je Valida Bairamova postala njegov prvi trener.
Shakhriyar nije postigao neki veći uspjeh u juniorskom šahu – heroja iz Sumgaita često su nadmašile druge mlade azerbejdžanske zvijezde poput Vugara Gashimova i Teimoura Radjabova. Do njegovog proboja došlo je 2003. godine: Shakh je uzastopno osvajao svjetska U18 i U20 prvenstva, kao i prestižne turnire u Dubaiju, Lozani, San Sebastianu, što je dovelo do porasta njegovog rejtinga na 2700.
1005.godine, Shakriyar Mamedyarov je postavio novi rekord kada je po drugi put nadmašio sve na svjetskom juniorskom prvenstvu – podvig koji do sada nije postignut u šahovskoj istoriji. Nastavak uspona azerbejdžanskog velemajstora nastavljen je i Shakhrijar je neprestano oduševljavao svoje pristalice spektakularnim napadima na protivničkog kralja i fantastičnim kombinacijama.
Mamedyarov je 2006. godine osvojio slavni Aeroflot Open u Moskvi, osvojivši tako pozivnicu za super-turnir u Dortmundu, nakon čega je učvrstio svoje mjesto u svjetskoj šahovskoj eliti. Od svojih ranih godina Mamedjarov se s pravom smatrao odličnim ekipnim igračem; o tome svjedoče dvije pobjede na Evropskim prvenstvima s Azerbejdžanom i dvije pobjede na Evropskim klupskim kupovima sa super klubom SOCAR. Svaki put, Shakhriyar je neizmjerno doprinosio pobjedi svog tima.
Shakhriyar Mamedyarov je igrao u FIDE seriji Grand Prix 2011., ali se kvalifikovao u mečeve kandidata samo po nominaciji organizatora. Shakhriyar je u četvrtfinalu igrao protiv budućeg pobjednika turnira Borisa Gelfanda i nije mogao odoljeti kasnijem trijumfalnom pobjedniku turnira u Kazanu.
Mamedjarovljevu je karijeru oblikovao proslavljeni velemajstor i teoretičar Aleksandar Khalifman – svjetski prvak FIDE 1999. godine – koji već nekoliko godina trenira azerbejdžanski tim i Shakhriyara.
Neuspjeh u Kazanu nije slomio talentovanog šahistu; Mamedyarov je osvojio rapid svjetski šampionat 2013. godine i nastupio spektakularno na Grand Prixu FIDE 2012-2013, te se tako kvalifikovao za turnir kandidata 2014. godine. U tom trenutku, Shakhov rejting dostigao je rekordnih 2775 – četvrti najviši na svijetu. U Khanty-Mansiysku je Shakhriyar imao teške trenutke – izgubio je prve dvije partije, ali, pokazujući snažnu volju i veliku odlučnost, Khalifmanov učenik je podijelio 3-5 mjesto sa Vladimirom Kramnikom i Dmitrijem Andreikinom.
Mamedyarov je 2014. godine pobjedio na Taljevom memorijalu, koji se igrao kao brzopotezni turnir. 2016. i 2017. godine pobjedio je na Memorijalu Vugara Gašimova u Šamkiru.
Na turniru kandidata 2018. u Berlinu plasirao se na drugo mjesto.
„Nikada ne možete da se odmarate na lovorikama, uvijek morate ići naprijed. Nemam namjeru da se zaustavljam. Blic više liči na lutriju, tamo nema zagarantovanog rezultata. Zato sam opušten zbog svojih rezultata u brzopoteznim partijama i u rapidu. Klasični šah je daleko važniji.
Prije svega, potrebna mi je realna šansa da se borim za svjetsku krunu. To je najvažniji cilj u karijeri šahiste. Nijedna turnirska pobjeda ne može da se mjeri sa time. Nadam se da imam dovoljno prostora za razvoj, inače će biti teško igrati na ovom nivou. Oduvek sam od detinjstva sanjao da postanem najbolji na svetu. A tu nadu nisam izgubio! “ (S. Mamedyarov)
Pre tačno 51 godinu u Beogradu je održan šahovski spektakl — duel između Sovjetskog saveza i „ostatka sveta“, koji je nazvan „meč stoleća“. Oči celog sveta su bile uprte u Beograd.
Šahovski turnir, SSSR protiv „ostatka sveta“, koji je okupio najveća šahovska imena tog doba, održan je u periodu od 29. marta do 5. aprila, u prepunom Domu sindikata. Bila je to igra živaca i prvi spektakl te vrste, ikada priređen. Posle dramatične borbe. Šahovski giganti — Spaski i Larsen, Fišer i Petrosjan, Botvinik i Matulović, Geler i Gligorić, Tajmanov i Uljman, Ivkov i Keres i drugi velemajstori, pobedili su s minimalnom razlikom 20,5: 19,5.
Šah je i u carskoj Rusiji i u Sovjetskom savezu bio veoma popularan — igrali su ga i carevi i komunistički lideri, ali u sovjetsko doba — u jeku Hladnog rata — pretvara se u pravo geopolitičko i ideološko oružje.
Prava šahovska groznica počela je da zahvata zemlju odmah posle boljševičke revolucije. Do tada šah je bio zabava za careve i plemstvo. Igrali su ga Ivan Grozni, Petar Prvi, Katarina Druga, pa i ostali članovi carske porodice, ali i ruska inteligencija. U tom sportu su uživali i Lav Tolstoj, Aleksandar Puškin, Ivan Turgenjev i drugi ruski pesnici i pisci.
Komunisti su dali šah narodu
Ipak, komunisti su odlučili da šah daju narodu. U modu ga je uveo Vladimir Lenjin. Postoji i čuvena fotografija na kojoj Lenjin deli megdan sa dugogodišnjim političkim protivnikom Aleksandrom Bogdanovim, dok su bili u poseti Maksimu Gorkom. Kažu da je i Gorki voleo šah, a igrao ga je i „otac nacije“ Josif Staljin.https://www.youtube.com/embed/9O8lXrXxdCA?start=1235
„Šah masamaˮ je postao sovjetska parola i njega su igrali svi i svuda. Ako je 1914. godine Ruski šahovski savez brojao samo hiljadu igrača, onda je 25 godina kasnije, 1939, u zemlji Sovjeta bilo milion profesionalnih šahista.
Popularnost šaha je bila tolika da su šahisti postali prvi sovjetski sportisti kojima je Staljin sredinom tridesetih godina prošlog veka dozvolio da učestvuju na međunarodnim turnirima u inostranstvu.
Posle Drugog svetskog rata, popularnost masovnog igranja šaha samo je rasla, a važan razlog za to bila je prva svetska titula u istoriji Sovjetskog saveza koju je 1948. godine osvojio velemajstor Mihail Botvinik. Sa njim je započela era dominacije sovjetskog šaha, a tokom sledećih pola veka samo je Amerikanac Bobi Fišer uspeo da ugrabi šampionsku krunu na par godina kada je u meču, nazvanom „šahovski duel veka“, 1972. godine, savladao Borisa Spaskog i tako prekinuo višedecenijsku dominaciju sovjetskih šahista.
Kažu da je taj duel bio mnogo više od igre za titulu. Bio je to sukob Istoka i Zapada, socijalizma i kapitalizma i deo Hladnog rata, koji je pronikao u sport. Na tom meču sovjetskog šahistu pratio je FSB-a, a porodicu američkog — FBI zbog sumnje da njegova majka ima kontakte sa sovjetskom obaveštajnom službom.
Tri godine kasnije sovjetski šahista Anatolij Karpov je prvi put postao svetski šampion i to bez borbe i igre, pošto je Fišer odbio da brani titulu, jer Međunarodna šahovska federacija nije pristala na brojne zahteve koje je on postavio. Tako je titula šampiona sveta vraćena u Sovjetski savez, a potom je osamdesetih usledila i era rivalstva između dva sovjetska velemajstora i svetska šampiona Anatolija Karpova i Garija Kasparova.
Sport vezan za Hladni rat
Vrhunac interesovanja za šah u Sovjetskom savezu upravo je nastupio u vreme Hladnog rata. U jeku napetih političkih odnosa između dve velesile, Sovjetskog Saveza i SAD, šah je bio više od igre. To je, pre svega, intelektualna igra, koja iziskuje poznavanje strategije, oštroumnost, nadmudrivanje, hladnokrvnost, predviđanje protivnikovih poteza i konačno — matiranje. Bilo je to pitanje moći ili bolje rečeno, nadmoći.
Šah je korišćen u cilju jačanja međunarodnog autoriteta zemlje, a vlasti su iskoristile sve pobede sovjetskih šahista da pokažu svetu snagu njihove ideologije i superiornost intelekta sovjetskog naroda nad kapitalistima.
Sovjetski šahisti su postale zvezde poput Jurija Gagarina i drugih kosmonauta ili primabalerina Boljšoj teatra. Slavila ih je cela zemlja.
Na šahovskim turnirima, kao i na klizalištima, ljudi su se upoznavali, zaljubljivali, stvarali porodice.
Šah je bio omiljena igra gotovo u svakoj sovjetskoj porodici. Igrali su ga i mladi i stari. Šahovske sekcije su otvarane u školama i domovima pionira, pa čak i na fakultetima. Štampali su se specijalizovani časopisi i knjige. Čak je i čuveni Bobi Fišer naučio ruski jezik kako bi mogao da čita profesionalnu sovjetsku literaturu o šahu.
Šah se igrao svuda — ispred zgrada, u parkovima, čak i na plažama.
Interesovanje za tu igru, koja je bila simbol blokovske ere, počelo je da jenjava zajedno sa raspadom zemlje, ali poslednjih godina se ponovo radi na popularizaciji tog sporta u Rusiji.
Kada je pre nekoliko godina portparol ruskog predsednika Dmitrij Peskov upitan da li Vladimir Putin igra šah, odgovorio je potvrdno, ističući da igra i onaj daleko složeniji — geopolitički.
Povodom 4. aprila – Dana studenata, u organizaciji Studentskih vijeća tehničkih fakulteta i uz pomoć Šahovskog saveza CG juče je, od 11h, u multimedijalnoj sali Sportsko-kulturnog centra UCG, organizovan „Studentski kup u šahu“ za studente tehničkih fakulteta.
Iz Studentskog kupa tehničkih fakulteta u šahu kažu da je u jednoj takmičarskoj, ali prije svega drugarskoj i prijatnoj atmosferi, uz poštovanje svih propisanih mjera ugošćeno preko 40 studenata, a trijumfovao je Tomić Aleksandar sa Mašinskog fakulteta.
On je u finalu savladao kolegu Šuković Andreja sa Prirodno-matematičkog fakulteta u neizvjesnom meču, savladavši ga u drugoj partiji nakon što je prva okončana remijem. Treće mjesto osvojio je Mandić Stefan sa Elektrotehničkog fakulteta, a on je savladao kolegu Lješković Luku takođe sa Elektrotehničkog fakulteta.
Nagrade najuspješnijima su dodijelili predstavnici studentskih vijeća i Šahovskog saveza Crne Gore Miloš Roganović, Dušan Stamatović i Mitar Đukanović.
Johann Nepomuk Berger rođen je 11. aprila 1845. u Gracu, tada dijelu Austrougarske. Johann je počeo da pohađa gradski šahovski klub i njegova snaga je postepeno rasla. U 30. godini, nakon pobjede u meču 1875. nad Aleksandrom Vittekom rezultatom 14: 4, priznat je kao najjači šahista u Gracu. Trebalo je pet godina da se postigne ovaj važan korak – Berger je 1870. godine pobjedio na prvom velikom turniru održanom u njegovom rodnom gradu. Ubrzo je Berger izabran za predsjednika lokalnog šahovskog društva, i majstor je počeo da radi kao glavni urednik časopisa Deutsche Schachzeitung. Usput je Johan postigao veliki uspeh u šahovskoj kompoziciji. Johann Berger se smatra jednim od osnivača i teoretičara stare njemačke škole šahovske kompozicije. Autor je značajnog djela „Teorija i praksa završnice“.
1882.godine, na turniru u Liverpulu, prvi put je predložio primjenu metode za određivanje mjesta na takmičenjima među učesnicima koji su postigli jednak broj poena – takozvani Sonneborn-Bergerov koeficijent. Ideju su Bergeru predložili majstori Oscar Gelbfuss i William Sonneborn, ali upravo je Johann dobio priznanje svog izuma. 1886. godine uvedeno je u praksu Bergerovo bodovanje.
Bergerov koeficijent određenog učesnika sastoji se od zbira svih poena protivnika koje je dati učesnik pobjedio, plus polovine zbira poena protivnika sa kojima je ovaj učesnik remizirao. Ideja koja stoji iza koeficijenta: od dva učesnika, jednaka po broju poena, jači je onaj koji je pobjedio protiv jačih protivnika, odnosno onih koji se nalaze više na tabeli. Zbog toga se učesniku sa većim Bergerovim koeficijentom dodeljuje više konačno mjesto na turniru.
Berger je postigao veliki uspjeh na najvećim turnirima svog vremena: Nirnberg (1883.) – 4. mjesto, Frankfurt na Majni (1887.) – 5.-6. mjesto (sa Siegbertom Tarraschom); Barmen (1905) – 6. mjesto (pobedili su David Janovski, Frank Marshall, Karl Schlechter, Mikhail Chigorin).
Berger je bio prvi Austrijanac koji je pobjedio na velikom međunarodnom dopisnom turniru „Monde Illustre“ (1889-1892). Johanov rezultat zauvijek je ušao u istoriju: 45 pobeda, bez poraza i uz tri remija.
Bergeru pripada više od 100 otkrića na području završnica, a njegova knjiga o završnicama (1891) znatno je dopunjena 1922. Malo prije smrti, Berger je objavio treće izdanje Teorije i prakse završnica. Ovo je prva sveobuhvatna knjiga o praktičnim završnicama koja je pomagala vodećim šahistima prve polovine 20. vijeka.
Johan Berger je preminuo je 17. oktobra 1933. u rodnom Gracu.
U poslednjem kolu vodeći Martirosyan je remizirao i osigurao prvo mjesto sa 8 poena. Drugi je GM Sargsyan Shant koji je pobjedio FM Ivana Martića i sakupio 7,5 poena. Treći je američki šahista IM Sturt Raven sa 7 poena. Od domaćih šahista najuspješniji su FM Miloš Milošević (šesti, sa 6,5 poena), IM Predrag Mašić (deveti, 6,5 poena) i IM Veličković Saša (deseti, 6,5 poena).
Elmar Surkhai oglu Magerramov rođen je 10. aprila 1958. u Bakuu. Elmar je započeo svoju šahovsku karijeru u Bakuanskom dvorcu pionira, gdje je prvo učio kod Tatjane Gorbuleve, a zatim došao do majstora Olega Privorotskog.
Nešto kasnije, vunderkind po imenu Garik Veinstein došao je u Dvorac. Uprkos činjenice da je Elmar bio 5 godina stariji, šahisti su se sprijateljili i 70-ih godina igrali su mnoge trening partije. Magerramov navodi statistiku – 11,5: 7,5 u korist budućeg svjetskog prvaka Garija Kasparova.
1976.godine Elmar je debitovao u nacionalnom timu republike, istakao se na Memorijalu Khalilbeilija i postao majstor sporta SSSR-a. Mladi šahista učestvovao je na prvenstvima SSSR-a do 20 godina i turnirima za mlade majstore. Za uspehe postignute 1981. godine Magerramov je poslat na turnir u Čehoslovačku, ali tamo sovjetski majstor nije igrao baš najbolje i nije uspio da osvoji potrebnu normu.
Nova faza u radu Elmara Magerramova započela je nakon rada sa Garrijem Kasparovom za meč 1984. godine sa Anatolijem Karpovom. Prošavši ovaj nevjerovatno intenzivan jako dug meč sa svojim štićenikom I prijateljem Garijem, Magerramov je naglo napredovao i ubrzo postigao veliki sportski uspjeh. Godine 1986. i 1988. bio je drugi na međunarodnim turnirima u Bakuu, osvojio je prvenstvo republike, a nakon prolaska kroz oštre kvalifikacije Svesaveznih turnira ušao je u Prvu ligu prvenstva SSSR-a.
Na poslednjem prvenstvu SSSR-a (1991.), koje je održano po švajcarskom sistemu, Magerramov je u drugoj polovini turnira postigao niz od pet pobjeda, ali ga je u cilju pretekao Artashes Minasian. Uprkos pobjedi u međusobnom susretu, Elmar je zauzeo drugo mjesto po dodatnim kriterijima. Ubrzo je Magerramov dobio titulu velemajstora – prvog u istoriji nezavisnog Azerbejdžana.
U to vreme Elmar Magerramov je već stekao slavu slavnog trenera: pomagao je Maji Chiburdanidze u meču sa Ksie Jun (1991), pozvan je u Tunis da radi sa lokalnim timom. Nakon nekoliko godina igranja, azerbejdžanski šahista je 1994. godine sa porodicom otišao da radi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
„Preselio sam se 1994. godine. Zemlja nije bila u najboljem stanju – rat je trajao, ekonomija je bila i dalje bila slaba, posla praktično nije bilo. U takvoj situaciji bilo bi glupo računati na dobro finansiranje sporta. I u tom trenutku je stigla ponuda iz UAE. Neću kriti da mi odluka nije bila laka. U početku nisam mogao da se zamislim u drugoj zemlji, gdje govore jezik koji mi je stran. Naravno, morao sam da putujem po raznim zemljama, da se upoznam sa novim kulturama, sistemima i zakonima, ali nikada nisam mislio da bih se mogao tamo zauvjek preseliti. Da li mi je žao? Vjerovatno ne. Ovdje sam dobio priliku da radim ono što volim, a porodica se osjeća prijatno. Bilo bi pogrešno odreći se takve šanse. U početku je bilo teško naviknuti se na njihove uslove i zahtjeve, a pored toga nisam znao jezik. Ali s vremenom se sve sredilo i već nekoliko godina sam glavni trener svih starosnih kategorija naše škole “(E. Magerramov).
Elmar Magerramov – sudija FIDE, viši trener FIDE. Njemu je posvećeno deveto poglavlje knjige Tibora Karodžija„U pozadini genija“. Trenutno, zajedno sa Ivanom Sokolovom, obučava lidera Ujedinjenih Arapskih Emirata, velemajstora Salema Saleha. Velemajstor redovno učestvuje na takmičenjima koja se održavaju u Dubaiju i Šardži.
