Zanimljivosti sa fejsbuka- 9. april 2020.


Piše: Aleksej Širov

Mnogi šahisti imaju listu poznatih igrača sa kojima su igrali u životu. Ovo je moja lista slavnih protivnika (uključujući i partije u rapid šahu), ali je jedan igrač ‘lažan’. Navedeni su igrači prema godini rođenja:

Vassily Smyslov
Svetozar Gligorić
David Bronstein
Wolfgang Unzicker
Ratmir Holmov
Victor Korchnoi
Bent Larsen
Oscar Panno
Mihail Talj
Lajos Portisch
Boris Spassky
itd.

Sa kojim od ovih igrača nisam odigrao turnirsku partiju?


Aleksej Shirov-odgovor

Dakle, čestitke prije svega Ivanu Kulu, jakom amateru iz Bjelorusije (koji usput voli da igra u Latviji!), a isto tako, Ülaru Lauku! Da, pravi odgovor je Mihail Talj. Igrao sam sa njim 3 puta u simultanci (jedna pobjeda i dva poraza), a takodje i prijateljskoj brzopotezni meč tokom treninga u Jurmali 1988. (ako se dobro sećam, rezultat je 4,5: 2,5 u korist Talja) ali nikada nisam igrao sa njim turnirsku partiju! Čak sam jednom (vjerujem da je to bio kraj 1987. ili početkom 1988.) iz nekog čudnog razloga odbio poziv da igram na jakom rapid turnir u Rigi, gdje je Talj igrao.

Šahisti rođeni 9. aprila…


 

VM Liang, Avonder (2592) {09.04.2003}
FM Ravić, Nenad (2241) {09.04.1987}
  Bura, Goran (2214) {09.04.1968}
  Stiković, Dobrica (2171) {09.04.1975}
  Bosić, Todor (2130) {09.04.1963}
FM Kruškić, Mirsad (2054) {09.04.1959}
  LJangov, Petar (2053) {09.04.1937}
  Mandalinić, Sava (1915) {09.04.1990}
  Čarapić, Predrag (1905) {09.04.2001}
  Zdravković, Stefan (1729) {09.04.1994}
  Raičević, Veljko (1727) {09.04.1949}
  Stanković, Igor (1698) {09.04.2005}
  Molnar, Atila (1567) {09.04.1984}
  Đaković, Nevena (1565) {09.04.1997}
  Der, Robert {09.04.1998}
  Ardeljan, Romanca {09.04.1986}
  Ninković, Uroš {09.04.1995}
  Stepanović, Stepa {09.04.1999}
  Živanović, Ivan 1 {09.04.1981}
  Adamov, Dragan {09.04.1968}
  Dragičević, Milorad {09.04.1961}
  Nastić, Branislav {09.04.1982}
  Alavanja, Stevan {09.04.1950}
  Jeremić, Stanimir {09.04.1940}
  Arsenović, Dragan (1950-2017)
VM Puc, Stojan (1921-2004)

Sergej Karjakin: „Priprema Radjabova za turnir kandidata koštala je više od sto hiljada dolara“


08.08.2020 19:58

♦ Radjabov je potrošio mnogo novca na pripreme za turnir kandidata.

♦ S Karjakinom i drugima održao je dva trening kampa u Barvikhi.

♦ Radjabov je filozofski reagovao na incident: „rad neće propasti.“

♦ Na to što kolege nisu podržale Teimoura, Karjakin „nije bio iznenađen, već uznemiren“.

U intervjuu za „Šampionat“ na Instagramu, Sergej Karjakin rekao je nešto o tome kako je pomogao Teimouru Radjabovu da se pripremi za turnir kandidata.

„Proveli smo dva druženja, u januaru i februaru, ukupno više od mjesec dana. Živjeli smo u hotelu u [Barvikha] izvan Moskve. Čini mi se da se Teimour jako dobro pripremio za turnir.“

„Troškovi? Jednostavno ne mogu reći sigurno, ali procjenite sami: trideset dana u hotelu, honorar za mene i još dva trenera (ranije je Radjabov rekao da su uz Karjakina, radili s njim  Vladimir Chuchelov i Lenier Dominguez).

Pored toga, letovi, smještaj, prehrana … Definitivno je to preko sto hiljada dolara. “

Ubrzo nakon što je Radjabov poslao pismo Arkadiju Dvorkoviču u kojem je objasnio svoju zabrinutost i tražio da odloži turnir, predsjednik FIDE je nazvao Karjakina: „Pitao je: šta, zar je toliko ozbiljno?

Odgovorio sam: sve razumijem, ali bolje je da budete u kontaktu sa Teimourom – to je sve- „Dakle, ja sam mu prijatelj, sparing partner, ali ne i menadžer.“

Podsjetimo da je osim Radjabova, od osam kandidata, samo je Wang Hao otvoreno pred početak turnira izjavio da ne bi trebao početi, ali Kineska federacija ga je ustvari natjerala da dođe i igra. Preostali učesnici bili su potpuno tihi.

„Činjenica da moje kolege nisu podržale Teimoura nije me iznenadila, već me uznemirila. Uvijek sam želio da šahisti idu jedinstveno. Da su bar dva ili tri čovjeka istupila u prilog Radjabovu, rekli da se to ne radi, da je nemoguće provesti takmičenje u takvom trenutku organizatori bi im sigurno izašli u susret, ali šah je individualan sport. Ne igramo ni za timove ni za klubove, već igramo za sebe … Ali, u pojedinim trenucima, šahisti se ne trebaju plašiti i trebaju da iznesu svoje mišljenje. “

„Teimour je bio veoma razočaran što nije ostao u sastavu turnira. S druge strane, on je to shvatio filozofski -„to znači da će se taj rad isplatiti u budućnosti. “

Što se tiče šahovske komponente turnira, Karjakin nije njome jako mpresioniran: „Nisam sklon da  kritikujem šahiste, ali čini mi se da je čitava situacija vršila pritisak na njih. Osjećali su se neprijatno, jer su znali da se turnir može u bilo kojem trenutku prekinuti. Zato je šah oštećen … Samo su mi se dva igrača svidjela – naravno, to su Nepomniachtchi i Vachier-Lagrave. „

Ličnost dana -Oleg Pervakov!


Naše rođendanske čestitke četverostrukom svjetskom šampionu u šahovskim studijama.

Oleg Pervakov je rođen 8. aprila 1960 u Kirovu. Počeo je da proučava šah u lokalnom Dvorcu  pionira, gde ga je podučavao majstor Mihail Šahov. Igrao je za tim iz Kirova u sovjetskom prvenstvu dvoraca Pionira. Posle škole, Oleg se upisao na Institut Bauman u Moskvi. Iste godine, 1977, debitovao je kao kompozitor šahovskih problema i studija.

Oleg Pervakov je ugledni šahovski novinar i izvršni urednik časopisa 64-Chess Review. Oleg je sarađivao sa vodećim ruskim šahovskim časopisom duže od 20 godina! Prvobitno mu je dodeljena laboratorija kojom je rukovdio Saharov na Institutu za atomsku energiju Kurčatov.

Aleksander Roshal je 1995. godine pozvao proslavljenog šahovskog kompozitora da se pridruži njegovom uredničkom timu. Od tog trenutka, više renomiranih velemajstora dolaze u kancelariju časopisa 64 da se sretnu sa Olegom Pervakovom, prije svega u nadi da će vidjeti nove studije.

Postoji nekoliko radova posvećenih Pervakovu, kao što su Industrial Strength Endgame Studies: Omiljeni kompozitori svetskog prvaka A. Tkačenka i Magične studije Olega Pervakova, koje je napisao na holandskom i poglavlje Genije u pozadini Tibora Karrolja. Napisao je Studije za praktične igrače sa priznatim trenerom iz SSSR-a Markom Dvoreckim.

Urednik je i kompozitor zbirke šahovskih studija Vasilija Smislova, sedmog svjetskog šampiona, kao i urednik desetina šahovskih knjiga. Organizovao je i ocenjivao više takmičenja u šahu širom svijeta i glavni je urednik odeljka za studije časopisa Šahovski problemi.

Šahovska federacija Rusije čestita Olegu Pervakovu rođendan, želi mu sreću, dobro zdravlje i nova dostignuća!

 

Velemajstor Milan Draško: Susreti sa Mihailom Taljem -Prvi nastavak – Olimpijski grad


Susreti sa Mihailom Taljem

Prvi nastavak

Olimpijski grad

„Pred Olimpijadu uveden je strašno brzi voz na liniji Beograd-Sarajevo-Ploče. Voz se zvao Olimpik Ekspres i nije imao kupee, nego se sjedilo kao u avionima. Iznad ulaza bio je televizor koji je emitirao specijalne programe, nove filmove, prirodne ljepote Jugoslavije, zimska borilišta, plesove i igre naših naroda i narodnosti i sve ono što smo mogli gledati na normalnoj televiziji, ali ovo je bilo nekako ljepše, svečanije i ozbiljnije“. Nešto kasnije, autor ispisuje stvarno lijepe rečenice.

„Ponekad se učini da bi sve bilo drukčije da je Olimpik Ekspres ostao isti onakav kakav je bio u prvim mjesecima svoga postojanja. Da su stjuardese i dalje raznosile besplatne sendviče, da su radili televizori i da je jedan voz ostao čudo među vozovima, možda se život ne bi raspao onako kako se raspao. Ponekad se učini da je bilo potrebno samo malo urednosti i upornosti pa da izbjegnemo sve ono za šta danas vjerujemo da smo trebali izbjeći i što nazivamo skupnim i nepreciznim imenom rata. Nije blizu istini da rata ne bi bilo da je Olimpik Ekspres ostao onakav kakav je trebao biti, ali je plemenito vjerovati u to. Plemenitost vjere je u ovakvim stvarima važnija od istine“ (Miljenko Jergović -„Historijska čitanka“).

Iznenada me obuze želja da se prisjetim atmosfere olimpijskog Sarajeva, te 1984. Stjepan Kljujić, nekada sportski novinar i pisac, a kasnije lider bosanskih Hrvata, kaže da je odluka o kandidovanju donijeta na sastanku Saveza komunista u Prištini, sedamdesetih godina. Poslije dvanaest tačaka dnevnog reda, Slovenci su žurili na avion, a sarajevski profesor Ljubiša Zečević je pod tačkom razno predložio da se Sarajevo kandiduje za organizatora olimpijskih igara. Slovenci se nisu lako pomirili da se igre povjere  Sarajevu, smatrajući da će novac cijele Jugoslavije biti potrošen na objekte koji nikome neće služiti. Vjerovali su da je logičnija opcija  održavanje olimpijade u Sloveniji, zbog bogate smučarske tradicije. Četiri godine kasnije, 18. maja 1978, Sarajevo pobjeđuje japanski Saporo za samo tri glasa. Treći je švedski grad Geteborg. Olimpijska baklja krenula je iz Olimpije u Grčkoj, odakle je avionom stigla u Dubrovnik. Zatim je nošena kroz cijelu Jugoslaviju. Ceremoniji otvaranja na stadionu „Koševo“ prisustvovalo je 60 hiljada gledalaca. Olimpijski plamen upalila je klizačica Sanda Dubravčić, osvajačica srebrne medalje na Prvensku Evrope 1981. Čertnaeste Zimske olimpijske igre održane su od 8. do 19. februara uz učešće takmičara iz rekordnog broja zemalja (49).

Sve je tada izgledalo idilično. Dan pred otvaranje igara pao je dugo očekivani snijeg. Odlukom gradskih vlasti sve radnju su morale da budu otvorene do 22 sata i maksimalno osvjetljene – od robnih kuća do brijačnica i mesara. U hotel „Holiday Inn“ stigli su najbolji kuvari, konobari i šefovi sala koje je Jugoslavija imala. U centru grada bio je zabranjen saobraćaj privatnim vozilima. Beogradski „Putnik“, ljubljanski „Viator“ i „Nišekspres“ poslali su autobuse i vozače da pomognu u prevoženju gledalaca na olimpijska borilišta: Jahorinu, Bjelašnicu, Igman i Trebević. Poprišta su takođe bila u Zetri i Skenderiji. Maskota olimpijade, dobroćudni vuk Vučko, bio je godinama najprodavaniji suvenir u Sarajevu.  U TV spotovima glas mu je pozajmio Zdravko Čolić. Lijepa muzika na borilištima uljepšala je ambijent. Brus Springstin izdaje 1984. album „Born in the U.S.A“. Naslovna pjesma bila je veliki hit. Sarajevska muzička scena doživljava bum, formira se niz novih bendova. Volio sam grupu „Bolero“ i pjesme „O Jesenjinu i „Jelena“.

Lična bezbjednost tokom olimpijade bila je na najvišem nivou. Svi registrovani lopovi privremeno su smješteni u zatvore u Zenici i Foči. Savršena organizacija kada je važio slogan „nema problema“. To je bio odgovor domaćina na želje uvaženih gostiju. Kažu da je slavnom američkom glumacu Kirku Daglasu u jednoj kafani porcija ćevapa naplaćena 100 dolara!? Vlasnik je razbjesnio Sarajlije i zakleli su se da mu više neće svraćati u kafanu, koju je na kraju zatvorio. Inače, K. Daglas je živio nešto više od 103 godine!

Kirk Daglas u Sarajevu

Mnogo smo očekivali od Bojana Križaja (slalom i veleslalom) i Primoža Ulage (skijaški skokovi), koga su domaći navijači odmah prozvali „Đulaga“. Bojan Križaj je došao na dvije stotinke sekunde od osvajanja bronzane medalje na Olimpijadi u Lejk Plesidu, 1980. Na Svjetskom prvenstvu 1982. u austrijskom gradu Šladmingu, Križaj osvaja drugo mjesto u slalomu iza legendarnog Ingemara Stenmarka. U Sarajevu nije bio na visini renomea. U najavi letačkih skokova puštana je pjesma „Fly Robin Fly“ njemačke grupe „Silver Convention“. Skokove je posmatralo 70 hiljada gledalaca!? Primož Ulaga je zabilježio 9 pobjeda u svjetskom kupu od 1981/88. Na Olimpijadi u Kalgariju 1988, osvaja srebro u ekipnim skokovima.

Nažalost, u Sarajevu se dogodio pad forme. Sanda Dubravčić osvojila je 10. mjesto u umjetničkom klizanju, a srca brojnih navijača razgalio Jure Franko osvajanjem srebrne medalje u veleslalomu! Franko se nalazio na četvrtoj poziciji poslije prve vožnje, ali ostvaruje najbolje vrijeme u drugoj. Anton Hočevar iz Jugoslovenskog olimpijskog komiteta je rekao:“Nije bilo većeg dana u istoriji sporta u našoj zemlji“! Na velikom displeju u centru Sarajeva, iznad kafane „Park“, dugo je pisalo:“Volimo Jureka više od bureka“.

 Jure Franko

Bile su to igre Bila Džonsona, Skota Hamiltona, Katarine Vit, Fila Mera, Gaetana Bušea i Karin Enke. Džejn Torvil i Kristofer Din, plesni klizački par iz Velike Britanije, nastupom na muziku iz „Bolera“, Morisa Ravela, oduševili su sudije koji im daju maksimalne ocjene za umjetnički dojam. Jedan od najspektakularnijih nastupa u istoriji olimpijskih igara. Predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, Huan Antonio Samaran, izjavio je da organizacija u Sarajevu prevazilazi sve prethodne zimske olimpijade.

Svi su tada bili na vrhuncu optimizma i vedrog raspoloženja. Sve je moralo biti u olimpijskom stilu, pa i Bosnin šahovski turnir, koji se tradicionalno održavao početkom proljeća. Ovoga puta okupio je najjači sastav u  dugoj istoriji sarajevskih turnira! Glavni favoriti, Viktor Korčnoj i Jan Timan, bili su među pet najboljih šahista svijeta! S radošću se sjećam 1984. godine. Moja karijera  krenula je uzlaznom putanjom. Osvojio sam međunarodne otvorene turnire u Pragu i Monpeljeu. Zanimljiva je završnica lakih figura protiv čehoslovačkog  internacionalnog majstora Jureka.

Milan Draško-Jozef Jurek
Prag, avgust 1984

Bijeli: Kg3, Le5; pješaci: a4, b3, f4, h4;
Crni: Kf7, Sd5; pješaci: a5, b6, e6, g6;

Kritična pozicija. Nije sporno da bijeli ima izvjesnu prednost. Međutim, crnom se pruža šansa da lijepim manevrom uplovi u mirnu luku. Moj posljednji potez bio je 48. Lc7-Le5. Jurek bira 48… Se3? (48… Sf6! uz Sd7) Prodor kraljem prema g pješaku nije sasvim efikasan jer crni igra Sc5-Sd7, a kralj na f7 štiti g pješaka. Postoji  opcija da u pogodnom momentu bijeli forsira prelazak u pješačku i zatim damsku završnicu. Nestali bi pješaci kraljevog krila. Iako bi pao c pješak, pozicija je remizna. Ako se  bijeli kralj uputi na damino krilo, za njim bi krenuo i crni kralj, spremno očekujući eventualni prelaz u pješačku završnicu). 49. Kf3-Sd5 (Otpornije je 49… Sf5 , mada nedovoljno da spasi partiju nakon 50. Ke4 i padaju crni pješaci daminog krila) 50. Ld4 i sada je jasan plan dobitka. 50… Ke7 51. Kg4-Ke8 52. Kg5-Kf7 53. Lg1!-Ke7 (53… Kg7 54. Lf2-Kf7 (ili Kh7) 55. Ld4+-) 54. Kg6-Sf4 55. Kg7-Sh5 56. Kh6-Sg3 57. Lb6  i bijeli je dobio u 64. potezu.

Na velemajstorskom turniru u Starom Smokovecu osvojio sam 2. mjesto iza velemajstora Aleksandra Černjina. Valerij Salov, koji će jedanest godina kasnije biti treći na svjetskoj rejting listi, daleko zaostaje.

Igrajući drugu tablu za reprezentaciju Jugoslavije na Mitrpoa kupu ostvario sam 5 poena iz 6 partija. Takmičenje u njemačkoj gradu Bad Lauterbergu, odigrano je u jesen 1984. Naša reprezentacija nastupila je u sastavu: Matulović, Draško, Damljanović, D. Paunović. Često sam slušao priče da proslavljeni velemajstor Milan Matulović navija protiv klupskih drugova i kolega iz reprezentacije. Sada sam se uvjerio. Velemajstor Dragan Paunović i ja završili smo ranije partije iz meča s Italijom. Poslije šetnje vraćamo se u prostranu salu. Matulović užurbano prilazi. Vidimo izdaleka da Damljan još igra. „Doktor Mario Marineli“(Matulović) ozarena lica svečano saopštava: Konstatujem da Damljanović ima četiri pješaka manje i, naravno, slabiju poziciju!? Damljan je u cajtnotu izgriješio protiv IM Maria Lanzanija.

Starijim ljubiteljima šaha poznata je neočekivana reakcija Matulovića tokom partije Gligorić-Planinc. Gliga je prva tabla Partizana, Matulović druga. U jednom  periodu promijenjen je tempo igre, pa se igra 45 poteza za dva sata i trideset minuta, a ne, uobičajenih 40. Gligorić se opustio nakon 40. poteza i pala mu je zastavica. Prilazi sudija, neugodna situacija. Kako saopštiti Gligi da je izgubio? On vjerovatno nije znao za promjenu. Osim što je veliki šahista, izuzetno je korektna osoba. Sudija se koleba, Planinc je predusretljiv, pristao bi da se partija nastavi. Izgleda da će igrati dalje. Na scenu stupa Matulović. Energično ruši figure i govori: „A, ne, ne, pravila su jasna“!

„Doktor“ je uprkos neobičnoj osobini bio simpatičan čovjek. Ovakva sklonost tretirana je kao dječiji hir preko noći ostarjelog dječaka!? Volio je i da pravi štoseve na račun drugova iz ekipe. Kup Srbije sedamdesetih, „doktor“ je čelna tabla Partizana. Tradicionalno kasni sedam minuta, jedan od arbitara vodi ga do stola. „Izvolite „doktore“. Matulović sjeda, čisti naočale i blijedo gleda saigrače. Tada su igrala dva mlada, talentovana igrača i stariji koji nije bio naročito posvećen šahu (da ne govorim prezimena).  „Doktor“ zove sudiju:“Izvinite, ali ja igram  za Partizan“!?  Imao je pristalica zbog neobičnih zapažanja i originalnog humora. Odlikovao se fantastičnom memorijom, otvaranja besprijekorno tretirao.

Važio za velikog zavodnika i nije mnogo birao. Priča iz hotela „Evropa“, sa jednog od sarajevskih velemajstorskih turnira. Matulović i njegov kolega Dragoljub Minić sjede u hotelskom restoranu sa dvije fine dame (Matulovićeva terminologija). „Doktor“ je već montirao priču koja nema veze sa njihovim stvarnim životom. Šah se ne spominje. Ponekad bi ga u sličnim situacijama iznenada pozvali s recepcije zbog „hitnog poziva iz Pariza“. Sada nema potrebe. Nije poželjno da se pojavi neko od šahista, jer će svojom pričom srušiti koncepciju. Stolu se približava internacionalni majstor Vladimir Bukal. Doktor se sjajno dosjetio kako da ga predstavi: „Ovo je naš poznanik, on se, inače, hrani u ekspres restoranu“!? Takav restoran stvarno postoji u hotelu, ulaz je s bočne strane, u uskoj ulici gdje je danas velika knjižara „Šahinpašić“. Bukal  je neprijatno iznenađen ovakvom degradacijom. Rezignirano napušta restoran!

Liga Jugoslavije na Cetnju 1985. Derbi kola Bosna-Partizan. Na prvoj tabli Kurajica igra bijelim protiv Ivkova, na drugoj Matulović-Draško. Dva minuta prije početka, Bojan Kurajica se naginje prema meni i kaže da nam nude dva remija na našim tablama. „Doktor“ te cijeni, to je njegova ideja“. Odluku prepuštam Bojanu. Proslavljeni reprezentativci iz zlatnog doba našeg šaha zaslužuju veliki respekt. Bojan prihvata. Matulović mi zatim govori:“Momak, ja naravno imam rješenje za tvoju Francusku odbranu. Treba što prije postaviti lovca na f3. Dobro, nije važno“!? I ovo je bila jedna od njegovih uzrečica.

Dragan Paunović mi je davno ispričao da Matulović ne „konstatuje“ šahiste koji nemaju barem titulu majstora. Vlada Raičević, „doktor“ i ja stojimo ispred Doma Armije. Igrali smo već sedam godina zajedno u Partizanu, još sam bio majstorski kandidat.  „Poznaješ li ovog momka, „doktore“, pita ga Vlada, očekujući  originalan odgovor. Doktor me „rasijano“ posmatra: „Viđo sam ga na sastancima“!?

Matulovića  sam posljednji put vidio na Ligi Srbije u Subotici, 2008. U prostranom restoranu hotela „Patria“ u toku je ručak.  Matulović je imao nezgodu; spotakao se na stepenicama, ruka je u gipsu. Prilazi mom stolu i znam da neće reći nešto uobičajeno. „Milane, jesi li primetio jednu neobičnu stvar“? „Na šta misliš, „doktore“? „Ovde igraju  tri velemajstora, Milana; Ja, ti i Vukić“! „Doktor“ se tog dana vratio u Beograd da sanira posljedice pada.

Na moju igru u Bad Lauterbergu nesumnjivo je uticala posjeta drage osobe iz Leverkuzena. Stigla je Barbara i sve je odjednom izgledalo zanosno. Čak i njeno ime, koje asocira na Preverovu pjesmu. „Seti se Barbara/ Ne zaboravi/Onu mudru srećnu kišu/Na tvome srećnome licu/ I nad onim srećnim gradom“. Upoznali smo se dva mjeseca ranije na Openu u Pragu. Nastavak praške priče ispunio je srca.

Velemajstor Milan Draško

(Sutra nastavak)

SSSR protiv „Ostatak svijeta“, Beograd 1970: Intervju sa Vlastimilom Hortom


napisao André Schulz

  7.4.2020. – Meč između SSSR-a i „Ostatka svijeta“ u Beogradu 1970. – „Meč stoljeća“ – bio je fantastičan događaj. Vlastimil Hort je igrao u Beogradu za „Svijet“ i u intervjuu za ChessBase on je iznio svoje uspomene na Fischera i Keresa i mišljenje o glasinama da je Sovjetski tim varao u poslednjem kolu.

„Bilo je fantastično“: Vlastimil Hort o „Meču stoljeća“

André Schulz: Vi ste  jedan od igrača iz „Meča stoljeća“, SSSR protiv Ostatka svijeta koji je još živ. Ko je još igrao u Beogradu 1970. i još je živ? 

Vlastimil Hort: Boris Spassky , ali on je vrlo bolestan, Lajos Portisch , Wolfgang Uhlmann , Boris Ivkov , Fridrik Olafsson i Klaus Darga. 

Da li je entuzijazam bio zaista toliko veliki kao što su objavljivali?

Vlastimil Hort: Da, bilo je fantastično. Nevjerovatno.

 Kako su tada živjeli ljudi u Češkoj, dvije godine nakon što su tu državu napale države Varšavskog pakta?

Bilo je to skoro kao biti u zatvoru. Bez zapadne štampe, naravno. Bila je zabranjena uključujući šahovske časopise sa Zapada. Nije bilo kontakata sa ljudima sa Zapada. Postojali su samo sovjetski časopisi, ali su dolazili sa velikim  zakašnjenjem. Postojali su Bilten Shakhmatny Shahs iz Rige, koji je objavljivao Aivars Gipslis ali je sve dolazilo vrlo kasno.

„Meč stoljeća“ bio je sukob najboljih igrača Zapada protiv najboljih igrača Sovjetskog Saveza. Da li su neki vrhunski igrači tog vremena nedostajali u Beogradu?

Vlastimil Hort: U stvari, svi najbolji igrači tog vremena bili su u Beogradu. Za Roberta Hübnera meč je došao malo prerano. Inače bi sigurno bio tamo. Izborr ekipe „Ostatka svijeta“ bio je veoma dobar. Dr. Euwe, naš kapiten, imao je dobar osjećaj.

Kada i kako su igrači upoznali sastav timova?

Vlastimil Hort: O sastavu se razgovaralo na sastanku igrača u Beogradu.  Euwe je negdje objavio predlog za sastav, ali većina igrača nije to znala jer – kao što rekoh – mnogi od nas nisu imali pristup zapadnim časopisima ili samo sa velikim zakašnjenjem. Olafsson je znao Euweov prijedlog, ali je tokom sastanka ćutao. Fischer i Larsen su se svađali ko bi trebao igrati na prvoj tabli. Euwe je nagovorio Fischera da igra na drugoj tabli. Najdorf i Reshevsky borili su se oko toga ko bi trebao igrati na četvrtoj tabli iza Portischa. Bila je to prava borba. Na kraju smo se složili oko izbora koji je predložio Euwe, ali to je bila slučajnost. Međutim, to pokazuje koliko je bila dobra Euweova intuicija.

Šta je bilo sa Elo rejtingom? Koliko je on uticao na sastav?

Vlastimil Hort: Elo rejting je uveden malo ranije, ali još nije bio toliko važan koliko  će postati kasnije.

Da li se Fischer bojao da igra protiv Spaskog ili zašto je pristao da igra na drugoj tabli?

Vlastimil Hort: Fischer se uopšte nije bojao igrati protiv Spaskog. Volio je da igra. Fischer se povukao jer mu se svidjela ideja meča.

Da li ste imali kontakt s publikom?

Vlastimil Hort: Da, bilo je mnogo kontakta. Moj srpskohrvatski je dobar i mnogo sam razgovarao sa ljudima iz Beograda.

Da li su mogli igrači iz „Ostatka svijeta“ razgovarati sa igračima iz SSSR-a?

Vlastimil Hort: Da, uopšte nije bilo problema. Većina sovjetskih igrača govorila je engleski. I naravno, mnogi ne-sovjeti su govorili donekle ruski.

Koji je sovjetski igrač bio najpristupačnini?

Vlastimil Hort: Paul Keres uvijek je bio najpristupačniji. Govorio je perfektno njemački i uvijek je bilo prijatno kada je bio u blizini.

Paul Keres

 Talj je tek kasnije u životu naučio njemački jezik. Mogao je malo da govori engleski jezik, ali nije imao veliki dar za jezike. Ali nakon kola igrači obično zajedno analiziraju.

Fischer se tada već činio psihički nestabilnim. Kakav je bio vaš utisak o njemu?

Vlastimil Hort: Ne, uopšte se nije činio psihički nestabilnim. Izgledao je potpuno normalno.

Da li ste dobili neku novčanu nagradu?

Bobby Fischer

Vlastimil Hort: Možda su Fischer i Larsen uspjeli da dobiju više, ne znam, ali mi smo dobili 2000 dolara. Uslovi su bili veoma dobri.

Šta mislite o tome da neki igrači iz sovjetskih „satelitskih država“ nisu dali sve od sebe, pa su pomogli SSSR-u da izbjegne poraz?

Vlastimil Hort: To je glupost. Istina, Portisch je imao dobijenu poziciju protiv Korčnoja u poslednjem kolu, a Najdorf je bio bolji protiv Talj-a, ali su obojica bili zadovoljni remijem.  Izgleda da ih je obojicu zanimao dobar pojedinačni rezultat. Ali generalno smo bili tim i željeli smo pobijediti kao tim.

Da li je 1970. godine bio dobar trenutak da se postane šahovski profesionalac? U poređenju sa današnjim danom?

Vlastimil Hort: Fišer-efekat je tek trebao da dođe. Generalno, nismo mnogo zarađivali. Upravo je Fischer i njegov meč za svjetskog šampiona 1972. protiv Spaskog doveo do većeg nagradnog fonda. Dugujemo mu mnogo.

Šta radite u vremenima korone kada ne govorite ili ne izvještavate o šahovskim turnirima koji su davno odigrani?

Vlastimil Hort: Haha. Zahvalan sam što sam uspio da učestvujem na ovom događaju. Puno pišem i tako se borim protiv korone. Koristim telefon za borbu protiv korone. Radim na još jednoj knjizi šahovskih priča. Zahvaljujem vam na intervjuu.

Zahvaljujemo vam se!

https://en.chessbase.com/post/ussr-vs-the-rest-of-the-world-belgrade-1970-an-interview-with-vlastimil-hort

Šahisti rođeni 8. aprila…


VM Banus, Tamaš (2628) {08.04.1989}
FM Milošević, Jefto (2337) {08.04.1939}
IM Aderito, Pedro (2292) {08.04.1976}
FM Bertović, Mile (2286) {08.04.1961}
ŽIM Gajčin, Marina (2279) {08.04.2001}
FM Vuruna, Miodrag (2268) {08.04.1937}
ŽIM Nikolin, Zorica (2164) {08.04.1961}
  Kovačević, Marjan (2121) {08.04.1957}
  Mumanović, Adis (2092) {08.04.1978}
  Novaković, Saša (2082) {08.04.1977}
  Todorović, Violeta (2026) {08.04.1975}
  Radin, Dragomir (2025) {08.04.1958}
  Rendi, Eva (2024) {08.04.1984}
  Bojanić, Denis (2011) {08.04.1989}
  Anastasijević, Nenad (1966) {08.04.1962}
  Milošević, Rade (1957) {08.04.1950}
  Pljakić, Salem (1899) {08.04.1952}
  Živanić, Dušan (1814) {08.04.1945}
  Gligorijević, Bojan (1814) {08.04.1963}
  Anušić, Vlado (1809) {08.04.1956}
  Micanović, Zoran (1772) {08.04.1957}
  Stameski, Petko (1770) {08.04.1949}
  Abel, Ištvan (1716) {08.04.1950}
  Kočanović, Armin (1701) {08.04.2002}
  Šabanagić, Mirza (1615) {08.04.1998}
  Vidojković, Ilija (1511) {08.04.2002}
  Savić, Nataša (1394) {08.04.1973}
  Marković, Marija (1353) {08.04.2005}
  Marinković, Srećko {08.04.1983}
  Paunović, Filip {08.04.1995}
  Prodanović, Mladen {08.04.1997}
  Radomirović, Miodrag {08.04.1951}
  LJešević, Tomislav {08.04.1963}
  Petrović, Dragan B {08.04.1998}
  Biorac, Zoran (1957-?)
FM Bjelanović, Aleksandar (1936-2008)