Maksim Lutovac – Šahovski vijenac (šesti nastavak)-Za sve je on kriv; Taljev autogram


ZA SVE JE ON KRIV

U Tuheljskim Toplicama, zaista prekrasnom mjestu za odmor i rekreaciju, sredinom oktobra 1982. odigrana je Ekonomijada. Sastav šahovske ekipe: Ćetković, Lukšić, Stanovnik i Marković.

Slobodnog popodneva Momo i ja odemo u Kumrovec, udaljen devet kilometara, da posjetimo Titovu rodnu kuću, čuvenu marksističku školu i još po nešto. Ostvarimo namjeru, sjednemo u birtiju da predahnemo, popijemo po čašu graševine da se osvježimo, pa na stanicu. Kad, posljednji autobus otišao u 18:00 časova, dakle, prije 15 minuta.

Nema varijante – krenemo pješice. Sumrak se spušta na proplanke Zagorja, hodamo i gunđamo.

“Ipak je On bio nenadmašeni maher, i mrtav iskoristi priliku da nas pređe”, komentariše u jednom trenutku Momo.

“Momo, nikada nijesmo bili čanovi Partije, morao je kad-tad da nas, za tu “nevjeru”, kazni”, nevoljno dodajem.

TALJEV AUTOGRAM

“Skadarlija” je bila omiljeno sastajalište boema, umjetnika, ali i šahov- skih asova. Jedno veče u njoj su se našli Gliga (Svetozar Gligorić), Miša (Mihailo Talj), Bonja (Božidar Ivanović), Velimirko (Draško Velimirović), okruženi vjernim fanovima, i uživali u muzici, pesmama a la Divna Kostić i razgovoru, kad primjetiše da neki čovjek fiksira Talja. Svi ga pogledaše   i opazie kako sjedi za susjednim stolom, drži blokče u ruci i nešto skicira. “Pustimo čudaka” prećutno se saglasiše, i nastaviše da uživaju u skadarlijskoj noći. Poslije izvjesnog vremena onaj čova priđe Talju i dade mu list  iz bloka. Svi se nagnuše oko njega i vidješe sjajan Taljev portret. “Nu, čto eta?”, upita Miša slikara. Ovaj, malo zbunjen, reče: “100 DM!” Talj ga, sa onim njegovim crnim očima i hitrim osmjehom, pogleda: “Padaždi”, reče mu, pa se brzo potpisa ispod portreta i reče: “Sada vrijedi 500DM!”.

Zbunjeni autor portreta nije znao šta će sa crtežom, a ni sa sobom.

Talj je morao da igra, a igrao je do poslednjeg daha, pobjedivši, pred odla- zak sa ovog svijeta, na blic turniru i aktuelnog svjetskog prvaka Kasparova!

Taljeva labudova pjesma i pobjeda.

Maksim Lutovac – Šahovski vijenac (peti nastavak) – Radeva poenta; Pravila, pravila;


RADEVA POENTA

ŠK “Mornar” iz Bara je, prihvatajući modu “kićenja tuđim perjem”, davno angažovao Rada Miovčića, igrača majstorske snage iz Sarajeva. Bio je tvrd orah i velemajstorima i, vjerovatno, najuspješniji u barskoj ekipi. U periodu 1990-1995. prošao je “scilu i haribdu”, ali je sačuvao glavu i rijetku dobrotu. Nazvao ga je Lutovac u šeher Sarajevo da pošalje nešto za knjigu, a Rade se nećka. “Skiciraj događaj, samo da se vidi poenta”, kaže mu Lutovac. “Imam poentu!”, uskliknu Rade, “Dobio sam unuka!”, “Neka ti je živ i zdrav” odgovori Maksim, ni bolje vijesti ni ljepše poente od te”.

PRAVILA, PRAVILA…

Šahovska pravila, naročito u oblicima ubrzanog šaha “usavršena” su do besmisla. Ali moja partija sa Slavkom Dedeićem na Memorijalu “Ra- donja Bojović”, početkom vijeka, pokazuje nove mogućnosti razvoja pra- vila.

Dediću je, umjesto pobjede nada mnom, upisana nula i sastavljen parovi za sljedeće kolo. Dedić se pobunio, ali i vodeći igrači, jer su se na- vodno pripremili za svoje protivnike.

Sudija M. Pješivac prihvata njihov stav, ali Dedić, kao frešak pravnik, dobija priliku da demonstrira svoje znanje i podnosi iscrpnu žalbu Turnirskom odboru, ali je neoprezno (kako se pokazalo) napomenuo da je su- diji prijavio svoju pobjedu s razdaljine od nekih 5-6 metara. Iako je sve bilo kristalno jasno, Odbor se našao u nebranom grožđu i njegov predsjednik, navodeći kao argument da sporna partija bitno ne utiče na opšti plasman, donosi solomonsku odluku:

Odbija se žalba Slavka Dedića, jer rastojanje između sudije i igrača, pri prijavljivanju rezultata, ne može biti veće od 3 (i slovima) tri metra!!

Slavko je ostao bez poena i bez takse na žalbu. Baš se uspavao dobri Ginis.

Maksim Lutovac – Šahovski vijenac (četvrti nastavak) -Profesorov revanš; Danguba; Svejedno


PROFESOROV REVANŠ

Na mom prvom izletu u ivangradskoj gmnaziji, kod manastira Đurđevi stupovi, a poslije prelaska iz Kotora, đaci me prosto odvukoše kod profesorskog tabora.

“Ti si dakle, taj. Sjedi da te Žika presliša”, reče mi Veljko Živković, moj profesor matematike, inače dasa i džentlmen i pokaza na postavljenu tablu. Meni je matematika “išla” kao Lim uzvodno i nijesam znao šta da radim. Ipak, nadvlada zov šaha i profesor brzo, i na oko ravnodušno, reče da je dosta za taj dan. Revanširao mi se na neobičan način. Nekim povo- dom se u zbornici velike gimnazije i po broju i po dometima đaka, povela rasprava o vezi između matematike i šaha. Kada je bila na vrhuncu, prekide je profesor Veljko: “Ma, šah i matematika nemaju blage veze. Živi dokaz za to je onaj Lutovac iz VIII-2”!

(M.L.)

DANGUBA

Na jednom polufinalnom turniru za prvenstvo Crne Gore u šahu zauzeo sam prvo mjesto i hvalio se svojim efektnim pobjedama nad nekim majstorima. Jedino o tome nijesam smio govoriti u svojoj kući, jer mi je to zabranio otac. Odvra- ćao me od šaha, smatrajući da je to gubljenje vremena.

Tako je o šahu govorio i mitropolit crnogorski, gospo- din Danilo (Dajković). Jednom su Vladici predstavili Ljuba Živkovića: „Gospodine Vladiko, ovaj mladi čovjek je doktor Ljubo Živković, predsjednik Društva ljekara Crne Gore, ali ga više znaju kao šahistu – on je internacionalni majstor.

Vladika nježno grli šahistu i kaže: „Što ćeš, dijete moje, svaki čovjek mora imati neku manu“.

Ljubo mu skrušeno replicira: „Neće biti, valjda, gospo- dine Vladiko, da je to što igram šah neka mana“?

A Vladika sasvim smireno: „Boga mi, sine moj, jeste. Ja sam vavijek svaku dangubu smatrao manom“.

Milenko Ratković


SVEJEDNO

Šahisti još pamte mamutski šampionat Jugoslavije u Sutomoru 1973. (260 učesnika!). Bilo je na njemu mnogo zgoda, a o ovoj se još prede priča.

Baranin Novica Vučković (poznato ime rukometa) u partiji protiv mlađanog protivnika krenu oštro kraljevim pješakom (1. f4). Partner prihvati izazov i sa 1…e5 uđe u oštru poziciju, vrlo osjetljivu za bijelog. Poslije par poteza Novica reče: „Ova tabla je okrenuta naopako. Smeta mi da pišem poteze…“ Srušiše figure, okrenuše tablu, poređaše armije i sada Novica zaigra daminim pješakom: 1. c4!!

Njegov protivnik gleda, ćuti, nešto se muči, a onda će:„Izvinite, ali ste prije igrali 1. f4…“

„Ajde, jadan, šta pričaš„, odgovori Novica. „Svejedno je s ove ili one strane…“

Partner se ne usudi da nastavi dijalog i glatko izgubi u dvadesetak poteza!

Maksim Lutovac – Šahovski vijenac (treći nastavak) – Čuvar meda; Klub bez žena; Svjetski prvak


ČUVAR MEDA

Velemajstor Milan Draško, i sam šahovski pisac, koji je nekoliko sezona proveo među Zemuncima, ovako evocira sudbonosni meč u hotelu “Jugoslavija” (tada je Jugoslavija još bila ujedno):” Sjećam se tog finala KEP. Imali smo najbolju ekipu u Evropi, ali nije nam se dalo. Izgubi Geljfand bijelim protiv Gdanskog. Mada ne možemo sve svaliti na Borisa, jer je u Beogradu Kramnik izgubio na prvoj tabli protiv Širova. Godinu ranije u Bugojnu i tada u Beogradu propuštene su istorijske šanse.

Ja sam tada bio neupotrebljiva rezerva (u “atomskom timu”), ali sam dobio na značaju kao čuvar meda. Sjećam se, dolazili su Kramnik i Anand, pozdravili klimoglavom i bez riječi odlazili sa teglom meda u ruci. Nekom od njih je med bio gorak. Mislim da je Anand pobijedio Lembida Olja. Izgubili smo 3,5:2,5”.

Radomir Mićunović

KLUB BEZ ŽENA

Prvi šahovski klub u Baru osnovali smo 1952. Učlanjeno je osam- deset šahista, bez ijedne žene. Kao predsjednik kluba, nastojao sam da na- đem neku šahistkinju. Čuo sam da dobro igra šah Borka Radunović, tada još djevojčica. Da bih se u to lično uvjerio i nagovorio je da se učlani u klub, pošao sam u kuću njenog oca, popa Pavla. Odigrao sam s njom dvije partije i obije izgubio. Željan revanša, riješio sam da više razmišljam u svakoj narednoj partiji, ali – na moju veliku žalost – ona nije htjela više da igra. Nikad više nijesam s njom igrao šaha i kad god je sretnem podsjetim je da mi još duguje revanš.

Ne samo barski, nego ni drugi crnogorski šahovski klubovi nijesu imali šahistkinja. Čak je i reprezentacija Crne Gore učestvovala na save- znim ekipnim šampionatima bez šahistkinja i zbog toga u svakom meću gubila po dva poena par-forfe. Kada je neka Slovenka pitala našeg kapitena Sredanovića zašto nemamo šahistkinja, rekao je: „Mi nemamo žena ni za druge potrebe, a kamoli za šah“!

(Milenko Ratković)

Svjetski prvak

Na slobodnom danu, jednog davnog prvenstva, ćaskali učesnici o crnogorskom šahu. Uglavnom, bez uslova nema napretka i uspjeha, ne može se rvati sa jačima. Neočekivano, razgovor prekide Momčilo Vuković, inače skeptik po prirodi: „Ipak, Crnogorac može biti prvak svijeta!“

Svi ga u čudu i upitno pogledaše. „Ne šalim se. Kad bi spojili najbolje osobine naših igrača, bio bi to svjetski prvak. Od Minića uzmemo znanje teorije, od Ivanovića invenciju i napad, od Đoka (Đurovića) lovački par, od Ljuba (Živkovića) i Bajovića odbranu, od Lutovca topovske završnice, od…“, a pošto se nabrajanje oduži, višestruki prvak Momčilo Ćetković nestrpljivo upade: „Od mene, a šta bi od mene uzeo?“ „Ime!“, opali Vuković iz cuga. „Zamisli kako bi to lijepo zvučalo: Momčilo Ćetković – prvak svijeta.“

(Momčilo Vuković)

(Nastaviće se)

PSIHOLOŠKO ORUŽJE


Mihail Talj je bio prvi sovjetski šahista sa titulom koji je posjetio Španiju za vrijeme vladavine generala Franka. Talja su pozvali da zajedno sa velemajstorom Suetinom učestvuje na međunarodnom turniru u Palmi de Majorci.

Slobodnog dana, učesnici turnira su odvedeni u obilazak škole toreadora. Uprava škole, je polu u šali a polu ozbiljno pozvala šahiste da isprobaju svoju sposobnost u kroćenju bikova. Mladi španski šahovski majstori odlučili su da se pokažu pred strancima, ali ih je bik brzo rasuo po areni. A onda je Mihail Talj uzeo mač. Dok je šef delegacije Aleksej Suetin, koji je bio užasnut idejom da se Talju nešto može desiti, posmatrao, strast je već proključala u areni.

May be an illustration of 1 особа и текст који гласи „михаил таль и. лососинов“

Bik je vidjevši plijen brzo potrčao prema velemajstoru. Uzevši u obzir iskustvo prethodnih ′′ toreadora „, Talj je neočekivano izabrao, ne karakterističnu za njega, taktiku čekanja (iako mase nise bile izjednačene- objasnio je kasnije) i ostao da  gleda bika pravo u oči. Ostaci Taljeve kose na vjetru su se užasno vijorili. Bik je iznenada počeo da usporava svoje kretanje i stao kao da ga je nešto sprečilo da krene napred. Protivnici su jedno vreme stajali jedan nasuprot drugog. Taljova hipnoza se pokazala jača. Bik,je odmahujući glavom sramotno pobjegao iz arene.

Šokirani rukovodioci škole toreadora poklonili su Talju buket cvijeća. Zanimljiva priča, međutim, neki kažu da je to samo lijepa legenda…

(Preneseno sa fejsbuka Aleksandra Zasuhina)

IZ ŠAHOVSKE ISTORIJE: „SVJETSKO PRVENSTVO SLOBODNOG SVIJETA“


Samuel Reševski vs. Migel Najdorf

Velemajstori Miguel Najdorf, i Samuel Reševski (obojica jevreji poljskog porijekla) su 1952 i 1953 godine odigrali dva meča kako bi utvrdili koga treba proglasiti šampionom Amerike (Sjeverna Amerika protiv Južne Amerike). Ovaj meč je bio poznat i kao ′′Svjetsko prvenstvo slobodnog svijeta′′ poljski velemajstor – Argentinac Miguel Najdorf ispričao je čudnu anegdotu iz prvog meča:

′′Morali smo da ga igramo u tri zemlje: Sjedinjenim Državama, Meksiku i El Salvadoru, čiji je predsjednik, veliki ljubitelj šaha, djelimično finansirao meč. Kada smo igrali u Njujorku, možda zato što sam previše uživao u životu, izgubio sam prve četiri partije. Onda me jedan novinar upitao: “Majstore, šta mislite o Reševskom?’’′ I šta da kažem, da sam izgubio sa 4-0? Samo sam rekao “On je nevjerovatan igrač”. ′′ Kasnije su upitali Reševskog koji je, kao i većina šahista, veoma sujetan: “Šta se dešava sa Najdorfom, kada ovako gubi?” Njegov odgovor je bio:  “Sa Najdorfom je sve u redu. Samo igra protiv Reševskog, to je sve.” U drugom poluvremenu meča koji smo igrali u Meksiku pobijedio sam u tri uzastopne partije, tako da je rezultat bio 4-3. Onda su upitali Reševskog : “Šta vam je sa igrom majstore?“
′′Visina mi smeta, ishrana takođe, začinjena hrana itd. ′′ Onda su mene upitali: “Šta fali velemajstoru Reševskom, kada ovako gubi?”′ Moj odgovor je bio: “Sa Reševskim je sve u redu. Samo igra sa Najdorfom, to je sve ‘.“…

* Meč 1952 godine je ipak dobio Reševski rezultatom 11:7, a drugi meč odigran sledeće godine u Buenos Airesu takođe je pobjedio  Reševski ali tijesno, 9,5:8,5

IZVORI: Eduardo Skala Međunarodni šahovski časopis

SJEĆANJE NA VIKTORA KUPREJČIKA


Minsk, 1979, prvenstvo SSSR-a u šahu. Klub Džeržinskog, u dvorani 600 ljudi (!). Ljudi su stajali i vani, počevši od Avenije Lenjin … Postoje dva šahovska čarobnjaka: Kuprejčik i Talj. Nešto se nezamislivo događa iza table.

Sjeća se Viktor Kuprejčik:

„Na tabli se odvijala žestoka borba. Popušio sam (tih godina bilo je dozvoljeno pušiti za tablom) kutiju cigareta, Talj – dvije. On – Marlboro, ja – Orbit. Napadao sam, bivši šampion se odlično branio i krenuo u jednom trenutku u kontranapad. Postalo mi je jasno: vrijeme je da počnem da ponavljam poteze. „Vječiti šah“ i …remi.  Ali tu u tišini sale (sala je bila prepuna) nestrpljiv navijač nagovještava : „Vitek, pravi ribu! ..“, odnosno remiziraj. Pogledali smo se, nasmiješili se … Pitao sam Talja za cigaretu, mojih je ponestalo. Zapalio sam cigaretu. Nisam ponavljao poteze i povukao sam još jedan rizičan potez. Protivnik je opovrgao moju avanturu i prekinuli smo partiju u boljoj poziciji za bivšeg svjetskog šampiona. Posle nastavka naša partija je ipak završila remijem … “

Sjeća se Mihaila Talj.

„… Sjećam se apsolutno neuporedive partije koju sam s njim igrao na državnom prvenstvu u Minsku prošle zime. Diktirao je tempo … Već na otvaranju je žrtvovao piona, pa figuru. Pa, ne znam kako sam se tada izvukao, on je stalno vršio pritisak, I sve je visilo. … I kad se partija bližila kraju, čini se da je Kupreichik imao priliku da forsira „vječiti šahu.“ Iskreno, bio bih zadovoljan mirnim ishodom. Publika, a bilo ih je puno, sala je bila puna, publika je takođe vidjela da bi partija trebala da završi neriješeno. Ali nažalost … Vitya nije želio da da „vječiti šah“, igrao je rizično i mogao je izgubiti tu partiju. Kad je partija nastavljena, ipak je završena remijem. I vjerujte mi, bio sam zadovoljniji ovim rezultatom nego pobjedom. Minske novine su napisale da su na prvenstvu SSSR-a ljubitelji šaha „dolazili zbog Talja.“ To nije bio slučaj. Navijači nisu dolazili zbog Talja, već Kuprejčika. “

 

S. Flor je u „Fizičkoj kulturi Bjelorusije“ napisao: „Kupreichik je napadao Talja neprestano pet sati. Talj radije sam napada. Kuprejčik je lijepo žrtvovao piona, a zatim i figuru. Situacija je bila takva da je Talj morao da odgoneta gotovo svaki potez, tražeći jedinu odbranu, koja mu je uspjela. Novinari lakonski izvještavaju da je partija Kuprejčik-Talj završila neriješeno. Ali, koliko je živaca, koliko je energije koštala ova igra Kuprejčika i posebno odbrana  Talja, teško je zamisliti. ”

Preneseno sa fejsbuka Aleksandra Zasuhina

PRIPREMA ZA PARTIJU SA FISCHEROM BILA JE OZBILJNA


Piše: Ratmir Holmov

  • Kako sam pobjedio Fischera? Bilo je to 65. godine na Kubi, tada je Fischer igrao telefonom, njegovi potezi su prenošeni iz New Yorka. Odigrao sam tu partiju s velikom napetošću, shvatio sam da će, ako izgubim, svi ‘lajati’ na mene, sjetiće se svega – a posebno večeri prije te partije. Čega? Tu je čitavu noć radio švedski sto u hotelu, i gdje sam pio “Baccardi”, jer je ovaj rum na Kubi divan … Bilo je već prilično kasno kad me je Smislov pronašao. „Hajde“, kaže, „pokazaću vam varijantu, sutra ćete igrati s Fischerom.“ Popeli smo se do njegove sobe i on mi je pokazao novu ideju u španskoj partiji, ali ja sam bio u toliko pripitom stanju da je Vasilij Vasiljevič bio siguran da se neću ničega sjećati …

Sjednem da igram sutra i pomislim: šta si radio juče? Za takvo ponašanje oguliće mi sedam koža, čak i prije same partije sa Fischerom. Reći će, bitango, napio se poput obućara. Sjedim, stisnutih vilica i stisnutih šaka, ne ustajem sa stolice. Imao sam užasan pritisak. Ali možete li zamisliti: čitava varijanta koju sam sinoć gledao se pojavila na table. Sjetio sam se i pobjedio Fischera!!

Fischer,Robert James – Kholmov,Ratmir D [C98]
Capablanca mem Havana (18), 1965

1.e4 e5 2.Nf3 Nc6 3.Bb5 a6 4.Ba4 Nf6 5.0–0 Be7 6.Re1 b5 7.Bb3 0–0 8.c3 d6 9.h3 Na5 10.Bc2 c5 11.d4 Qc7 12.Nbd2 Nc6 13.dxc5 dxc5 14.Nf1 Be6 15.Ne3 Rad8 16.Qe2 c4 17.Ng5 h6 18.Nxe6 fxe6 19.b4 Nd4!

20.cxd4 exd4 21.a3 d3 22.Bxd3 Rxd3 23.Ng4 Kh7 24.e5 Nxg4 25.Qe4+ g6 26.Qxg4 Rf5 27.Qe4 Qd7 28.Be3 Qd5 29.Qxd5 Rxd5 30.f4 g5 31.g3 gxf4 32.gxf4 Rf8 33.Kg2 Kg6 34.Rg1 Rd3 35.Kf3+ Kf5 36.Rg7 Bd8 37.Rb7 Rg8 38.Rb8 Rg7 39.a4 h5 40.axb5 axb5 41.Rxb5 Bh4 42.Ke2 Rg2+ 43.Kf1 Rh2 44.Kg1 Re2 45.Bb6 c3 46.Kf1 Rh2 0–1

Preneseno sa fejsbuka Aleksandra Zasuhina

 

Azad Abasov: Majica


Bilo je toliko smješnih slučajeva u šahu koji su bili svedoci. Vreme je da malo pričamo o njima.

Ova priča je i dalje nezaboravna i donosi osmjeh kada se sjetim.

Tako je bilo 🙂

U hladnom februaru 2007, desilo se čudo u Moskvi, na Aeroflot Openu. Vodite računa da se radi o petom kolu. Zašto je čudo posebna priča.

Moj dragi sin te godine je igrao u grupi B, partije su počinjale ujutru. A popodne u tri nula-nula počelo sa radom grupa A turnira.  Među našim momcima su bili Vugar, Rauf i Eltadž. Inače, malo kasnij, ispričaću i o tome, B turnir tada u sjajnom stilu osvojio je Vasif Durarbejli.

Ako me sjećanje ne promeni, u 8 kolu Nijat i ja smo otišli u glavnu salu da uronimo u atmosferu velikog šaha.

Ušli smo, partije su se igrale već sat vremena, pogledali smo ih i prišli bliže izlazu, razmišljajući o velikom šahu koji se tu igrao.

Nekoliko minuta kasnije u dvoranu je ušlo nekoliko djevojaka, šahistkinja koje su igrale u B i C grupama. Bili su vesele, sjele su na stolice za publiku i počele veselo da ćaskaju. U početku nije bilo baš glasno. Ali čini mi se da je tema bila toliko zanimljiva i fascinantna da su zabavni glasovi i smijeh devojaka počeli da odležu po čitavoj sali.

Prišli su im Igor Leonidovič, on je poznati sudija, i Bolotinski. Došli su i zastali, kao da im je bilo delikatno reći djevojkama da ne prave buku. Razmišljali su šta da urade, kad evo, pojavi se Rauf koji je ustao od stola da malo popije vode. I Bolotinski, dok je razmišljao o tome, zgrabio Raufa skoro grubo, pa ga okrenuo… leđima devojkama

Efekat je bio zapanjujući! Devojke nisu samo ućutale, već su odmah stigle, gurajući se, do izlaza.

A Rauf je imao čuvenu majicu. Ona je na ovoj slici. Dakle, uz pomoć Raufa, kome tada nije bilo jasno zašto je iznenada okrenut leđa devojkama, dok je Bolotinski glumio sudiju 😃

Naravno, objaviću sliku te majice . Evo…

Ali, samo za radoznale, pitanje, šta je to bilo napisano na majici što je moglo imati takav efekat? )))

Azad Abasov, preneseno sa fejsbuka

TEŽAK KARAKTER EFIMA PETROVIČA


Aleksej Suetin je bio imenovan za pomoćnika Efima Gelera na jednom od finala šampionata SSSR-a. Prije početka kola, stanovnik Odese je odlučio da igra primljeni damin gambit umjesto  omiljene staroindijke, a njegov sekundant mu je pokazao sve što je do tada bilo poznato. Međutim, velemajstor Geler je nabrao obrve i bio nezadovoljan: „Znao sam ovo i bez tebe“.
Prije početka kola ostalo je još nekoliko sati, i Geler je prije partije otišao u šetnju, ali je zaključao Suetina u sobi, uz prijeteće: „Dok ne nađete nešto u poziciji!“. U početku je Suetin proključao od bijesa, ali na kraju se smirio, pogledao poziciju i, zaista, smislio novu plodnu ideju otvaranja.

Psihijatar ga je ipak izliječio- priča Mihail Talj


Postao sam prvak svijeta, počeo je Talj, bio sam mlad, praktično balavac i naravno slava me opila. Vraćam se kući u Rigu, svi me pozdravljaju, nose me na rukama poput štafete, brojne posjete, vino teče u potocima…Moj stari prijatelj koji je po struci psihijatar mi kaže: Imam pacijenta koji tvrdi da je najbolji šahista na svijetu. Možeš li, pitao me prijatelj, da se sretneš sa njim, odigraš I dobiješ nekoliko partija, čisto kao vid psihoterapije? Složio sam se i dogovorili smo se da se vidimo ujutru. Sledećeg jutra mi dovode čovjeka u četrdesetim godinama, neobrijanog i ljutog.Čovjek gunđa: zašto me stalno svi prekidaju, tjeraju me da igram sa Bog zna kim, sa nekom djecom.

-Ko ste vi?, pitao me?

Ja sam Mihail Talj-prvak svijeta u šahu,odgovorio sam

-Nikad čuo, odgovori on. U redu,nastavi, možemo da odigramo jednu partiju na brzinu.

Slažemo figure, počinjemo. U 12 potezu shvatio sam da me pritiska. U 20 potezu sam se naprezao i pokušavao da se spasim jače nego u meču sa Botvinikom. I spas, moj protivnik dozvoljava nepreciznost I ja se spasavam vječnim šahom-remi. Moj protivnik opet gunđa:

Eto vidite, prekidaju me stalno. Vi ste za mene dijete (izvinjavam se) i ja ne mogu da igram sa vama. Ljutito ustaje, ruši figure i odlazi.

Posle dvije godine ja sam već bio bivši prvak svijeta. Šetajući po Rigi naišao sam na turnir koji se igrao na otvorenom. I na poslednjoj tabli gledam mog protivnika koji igra sa mladićem na čijim grudima je značka majstorskog kandidata. Kažem mu: protiv vas igra genije, a on odgovara: Genije?, teško, drugokategornik u najboljem slučaju.

Moj drug psihijatar ga je ipak izliječio, zaključuje Talj

Tekst sa fejsbuka Rasida Ziadtinova

Preveo i poslao Pavle Orbović, FA

Aleksandar Zasukhin: Klasičan manevar


Aleksandar Zasukhin

Klasičan manevar


Toluš-Talj

U sjećanju ljubiteljima  šaha, Aleksandar Tolush je ostao uvijek kao elegantan šahista, čak i pomalo kicoš. Ipak, odmah nakon rata nije bilo mogućnosti za takvo oblačenje, još je bilo vrijeme gladi. Međutim, pokušali su da u državi što ranije razviju šah. U Gradskom šahovskom klubu Lenjingrada već 1946. godine održan je svesavezni  turnir. Dan prije početka, učesnici su već pristigli u klub. Došao je i poznati majstor Jevgenij Zagorijanski koji je došao iz Erevana. Prema standardima teškog posleratnog razdoblja, bio je poznat kao čovjek koji ima dosta novca. Šetao je predvorjem i odjednom ugledao Toluša. Igrao je šah s nekim mladim ljubiteljem šaha, koji je očigledno za sebe mislio da je dobar šahista. Taj stranac, kicoš se kockao s Tolushom … za partiju su ulagali po 10 rubalja. Međutim, poznati šahista prirodno je davao neznancu kraljicu fore. Ali to kicošu nije pomagalo! Svaki put bi Tolush  pobijeđivao i pare su se  premjestile iz džepa mladog drskog kicoša u džep šampiona Lenjingrada. Zagorjanski je zavideći posmatrao kako Toluš ‘premlaćuje’ drskog mladića, već u sebi računajući prihode Aleksandra Kazimiroviča. Ali ubrzo se emotivni Tolush nije mogao suzdržati:
„Neću se više da igram s tobom! – dobacio je momku i ustao.- To je jednostavno nemoguće! Tvoji idiotski potezi me nerviraju. Treba mi novca, ali moji  živci su skuplji! “ Izgovorivši ovu tiradu, Tolush je ustao i otišao.

„Spreman sam da  igram sa vama“, reče Zagorjanski nadajući se da postoji šansa da zaradi dodatni novac.

„Moram da vratim izgubljeni novac“, obradovao se mladić kicoš, očigledno smatrajući to mogućim.
– Znači, igramo za novac, 10 rubalja po partiji. “
„Slažem se“, sretno je odahnuo Zagorjanski.
„Poznajem vas“, razjasnio je stranac, „vi ste šahovski majstor, tako da ćete i vi meni dati kraljicu fore.“
Erevanski šahista je samo klimnuo glavom, psihički već računajući zaradu.

Ali tada se momak kicoš promijenio! Vrlo brzo je pobijeđivao majstora partiju za partijom. Zagorjanski je počeo da vrti glavom čudeći se i napustio klub bez ijedne kopejke, potpuno ne shvatajući šta se događa.

Shvatio je situaciju na otvaranju svesaveznog turnira. Kicoš koji ga je tukao sjedio je na bini. Pored njega je bila tablica sa  imenom: „Majstor Konstantin Klaman“. To je onaj kicoš kojem je davao kraljicu fore! Shvativši da je postao žrtva „navlačenja”, Zagorjanski je ogorčeno pojurio ka Tolušu. „Pa poštovani, vi ste sami krivi. Morali ste da znate najjače šahiste Lenjingrada! “ – reagovao je mirno Aleksandar Kazimirovič Toluš

Preneseno sa fejsbuka Aleksandra Zasukhina

Jurij Averbah: Borba u Rejkjaviku


Borba u Rejkjaviku

Jurij Averbah se prisjeća:

Međunarodna unija studenata počela je da svake godine održava ekipno prvenstvo svijeta. Prvi šampioni  su bili češki studenti, drugi su bili naši, treći su bili takođe naši. I 1957 godine u Rejkjaviku je trebao da se održi 4 šampionat.

Ekipa SSSR-a okupila je najbolje omladinske snage zemlje, uključujući dva buduća prvaka svijeta – Talja i Spaskog, kao i Polugaevskog, Gipslisa, dok su rezerve bile Gurgenidze i Nikitin. Trener – majstor I. Kan. Ja sam imao odgovornost šefa delegacije, višeg trenera i prevodioca.

U Rejkjaviku smo se prvo smjestili u studentski dom, ali, pošto su uslovi života bili više nego skromni, ubrzo se preselili u mali hotel. Srećom sredstva dodjeljena za tim su to dozvolila. Mongolski studenti, koje sam inače morao da čuvam, su se preselili zajedno sa nama: pored njihovog vođe, koji je znao malo ruski jezik, ostali su govorili samo na maternjem jeziku. Pored toga, oni su bili prvi Mongoli koji su došli na Island!

Jedne večeri, njihov vođa mi je prišao i počeo da priča:
– Ma, nije dobro, o, nije dobro!
– Šta se dogodilo? ′′ Pitao sam.
– Izgubio sam novac, novac!
Ispostavilo se da je izgubio 400 dolara.
Odmah sam kontaktirao glavnog sudiju turnira, ispričao šta se desilo i tražio da prijavi policiji.
– Zašto ići u policiju? – sudija se stvarno  iznenadio.- Moramo da se oglasimo u novinama!
Sada sam ja bio iznenađen.
Međutim, nije prošao  ni dan nakon objavljivanja, kad je jedna žena došla na turnir i donela izgubljene dolare. Prema zakonima Islanda, ona je mogla da zatraži 10 % pronađenog iznosa. Na njenu radosti Mongol joj je dao pedeset dolara, i ona je otišla sretna.

Momci su se posle partije vraćali u hotel gladni kao vukovi. Očigledno im je nedostajalo hrane na turniru. A onda sam se dogovorio sa vlasnikom hotela da pored doručka u cijenu sobe obezbjedi ekipi hladnu večeru koja se sastoji od sendviča, lepinja i kafe.

Sve je bilo u redu dok jednog jutra za doručkom nisam video Gipslisu modricu ispod oka.
– Odakle vam ovo?
– Zaspao sam i pao sa kreveta! – objasnio je Ajvar.
Ipak, istraga je pokazala da je razlog za modricu bio drugačiji. Noć prije, za večerom, oni i Spaski nisu podijelili zemičku. Bijesan Gipslis je odjurio je do Spaskog, a kad su ga momci koji su sjedeli pored njega zgrabili, Boris je, sustigao i udario Aivaru pravi nokaut. Nisam ovu priču razglasio tako da ovaj incident nisam prijavio Komitetu za sport.

Ipak, sledeće godine radnik šahovskog odeljenja L. Garkunov me pozvao i zamolio da mi kažem šta se desilo. Ustvari, kada se formirao tim studenata za sledeće Svetsko prvenstvo, Spaski je prigovorio na kandidaturu Gipslisa, govoreći o incidentu, u svom saopštenju.

Uvijek ima mnogo jakih, perspektivnih šahista na studentskim olimpijadama. Bilo je to i ovaj put. Dovoljno je da se pomene B. Larsen, L. Portiš, M. Filip, F. Olafson, P. Benko, V. Lombardi. Ipak, imali smo najjači tim, koji nam je omogućio da variramo sastav, tako da igraju i igrači iz osnovnog sastava i rezerve. Naši učenici su relativno lako zauzeli prvo mjesto, ostavivši drugoplasirane  bugarske studente za šest i po poena. Ovo takmičenje je jasno pokazalo da je posle nas, generacija rođena 20-ih godina prošlog vijeka, počela uspešno podizati generacija rođena sredinom 30-ih godina.

Preneseno sa fejsbuka Aleksandra Zasuhina

Kako predati partiju? (24) Zbog gubitka partije dvije osobe izbo nožem; Više vole zimsko računanje vremena od ljetnog; Kontumaciran dok se motivisao za šahovsku partiju


Zbog gubitka partije dvije osobe izbo nožem

11.avgusta 2011. dvije osobe su izbodene u Chuy’s restoranu u Phoenixu. Prema saopštenju policije- osoba se razljutila nakon što je izgubila šahovsku partiju. Svjedoci na mjestu događaja rekli su da su dvije osobe igrale šah, ali kada je jedna osoba pobjedila u igri, druga osoba,  gubitnik, se razbjesnio i dva puta ubo nožem pobjednika. Prijatelj žrtve je uskočio i pokušao pomoći, ali je također izboden nožem.

Više vole zimsko računanje vremena od ljetnog

Godine 2012. šest igrača iz sovjetske Gruzije bili su kontumacirani na 13. pojedinačnom prvenstvu Evrope. Nisu uspjeli doći na partije na vrijeme nakon što su slučajno namjestili svoje satove pogrešno za ljetno računanje vremena.

Kontumaciran dok se motivisao za šahovsku partiju

U aprilu 2015. godine GM Wesley So je kontumaciran u 9. kolu američkog šampionata zbog upisivanja bilješki na formular za pisanje poteza. Izgubio je tako partiju protiv ​​GM Varazhan Akobiana zbog toga što je na svoj formular zapisao motivacijske izreke i na poseban komad papira. Napisao je prvih 6 poteza igre kada mu je rečeno da mora biti kontumaciran ​zbog kršenja šahovskih pravila. So je rekao da je mislio da se pravilo zabrane odnosi samo na formular, a ne na poseban papir. I šta je tu pisao? „Iskoristi svoje vrijeme, imaš ga puno.“ „Sjedi tokom čitave partije. Nikad ne ustaj. “ „Dvostruko provjeri i trostruko provjeri.“ „Iskoristi svoje vrijeme.“ Wesley se oslanjao na motivacijske rečenice koje su mu davale energiju

Kako predati partiju? (23)-Rekorder po broju poraza; Postavio rekord na međunarodnom turniru; Igrao kraljem kao kraljicom i „dao šah“?; Tuširanje figura


Rekorder po broju poraza

Godine 1889. Nicholas MacLeod (1870-1965), dvostruki kanadski šampion, izgubio je 31 partiju na 6. Američkom šahovskom kongresu u New Yorku i zauzeo poslednje mjesto. Drži rekord po najviše izgubljenih partija na jednom turniru.

Postavio rekord na međunarodnom turniru

1903.godine pukovnik Charles Paul Narcisse Moreau (1837-1916) izgubio je svih 26 partija na turniru u Monte Carlu. Ovo je bio najgori rezultat ikada zabilježen na međunarodnom šahovskom turniru. Iako slab igrač, učestvovao je jer je bio u organizacionom odboru turnira i volioda igra šah.

Igrao kraljem kao kraljicom i „dao šah“?

1927.godine Sadi Kalabar (1901-1960) iz Jugoslavije kasnio je na svoju partiju sa Luisom Palauom (1896-1971) iz Argentine na Šahovskoj olimpijadi u Londonu. Bio je fokusiran na popunjavanje formulara dok je igrao sa crnim figurama: 1.d4 Nf6 2.c4 e6 3.Nf3 Bb4 + 4.Bd2 Ke7 5.Bxb4 Kxb4 ?? Dotaknuo je pogrešnu figuru, igrajući kraljem kao kraljicom. Objašnjenja za taj potez su različita -jedno je da su figure slabo pravljene i slične (kralj i kraljica). Sam protivnik Kalabara Luis Palau, koji je dugo godina bio urednik časopisa Revista Ajedrez (Buenos Aires, Argentina) napisao je članak u kojem je iznio svoja sjećanja na ovu partiju: ‘Kalabar je bio mladić, koji je više pažnje obraćao na neke razglednice nego na tablu, pa je nepažljivo igrao. Iz tog razloga, Kalabar je uzeo svog kralja umjesto kraljice da zaštiti crnog lovca, a na isti način  je zatim pokušao je uzme bijelog lovca kraljem. Odjednom je postao svjestan greške i predao partiju. Palau nije ponudio da vrati potez, jer su igrali na turniru u nacionalnom timu.

Tuširanje figura

1990.godine Bill Wall je pobijedio protivnika na turniru National Open. Nakon što je matiran (nije se predavao kada je ostao be kraljice), njegov protivnik je van sebe bacio čašu sa hladnom vodom na šahovsku tablu i istrčao iz sale za igru.

Zašto niko ne želi da bude operater u šahovskom automatu? Treba malo da ubrza; Neodigrani meč izgubili 4-0


Zašto niko ne želi da bude operater u šahovskom automatu?

Godine 1915., Ajeeb , automati za šah i dame postavili su James Smith i Emma Haddera na ostrvo Coney. Jedan igrač koji je izgubio od Ajeeba toliko se naljutio da je izvadio pištolj i pucao u torzo automata. Postoje neke spekulacije da je tako ubio  skrivenog operatera, koji je bio unutra. U drugom incidentu sa Ajeebom, jedan šahista ispraznio šest metaka u automat, od kojih je jedan pogodio novog operatera u rame. To nije bio kraj napada na automat. Jedna dama koja je izgubila od Ajeeba bila je toliko bijesna da je zabila iglu za šešir u automat, zabivši je skrivenom operateru  Petera Hillu, u usta. Ajeeb je funkcionisao od 1868. do 1936. godine.

Treba malo da ubrza

1969.godine, velemajstor Fridrih Saemisch (1896-1975) izgubio je svih 15 partija na vrijeme na turniru u Buesum, Njemačkoj.
Iste godine velemajstor  Fridrih Saemisch izgubio svih 13 partija na vrijeme na turniru u Linkoping, Švedska.

Neodigrani meč izgubili 4-0

Na šahovskoj olimpijadi u Skoplju, 1970. godine Albanija je odlučila da ne igra svoj meč protiv Južne Afrike kao protest protiv rasne segregacije. Izgubili su meč kontumacijom 4-0.

Kako predati partiju? (22) -Revanširao se za šahovski poraz nožem; Pobjedila ga žena pa je napao mačem; Svi su sumnjivi dok ne dokažu suprotno; Gens una sumus u praksi


Revanširao se za šahovski poraz nožem

U 1250-im se pojavljuje prvi poznati sudski slučaj koji se odnosi na šah i nasilje. Slučaj se bavio šahistom koji je smrtno nožem ubo protivnika. Svađa se desila između dvojice igrača Engleske u Essexu zbog šahovske partije. Jedan od igrača koji je izgubio bio je toliko ljut da je nož zabio protivniku u stomak.

Pobjedila ga žena pa je napao mačem

1263.godine otvoren je engleski sudski slučaj kada je muškarac napao mačem ženu, nakon što je izgubio od nje šahovsku partij. David de Bristoll je igrao šah sa Julianom, suprugom Richarda le Cordwanera, u Richardovoj kući. David je izgubio od Juliane, a zatim je napao mačem i povrijedio prije nego što je pobjegla. (izvor: London Eyre, 1276, slučaj 151)

Svi su sumnjivi dok ne dokažu suprotno

Godine 1891. William Steinitz je igrao protiv Michaela Chigorina u kablovskom telegrafskom meču i izgubio. Ubrzo nakon toga, njujorška policija uhapsila je Steinitza pod optužbom da je ruski špijun jer je koristio  šahovski kod preko kabla. Ovo je razjašnjeno kasnije pa je pušten.

Gens una sumus u praksi

2011.godine velemajstor Eshan Ghaem Maghami diskvalifikovan je sa turnira u Korzici nakon što je odbio da igra protiv svog protivnika iz 4. kola, izraelskog FIDE majstora Ehuda Shachara.

Šahisti i njihovi poroci (3) -Charles Henri Stanley, Gosta Stoltz; Billy Colias


Charles Henri Stanley

Charles Henri Stanley (1819-1901) bio je prvi šahovski šampion SAD . Bio je alkoholičar. Paul Morphy je dobio meč, uz ulog od 100 dolara, sa Stanleyem a zatim dao novac trudnoj Stanleyevoj supruzi. Morphy je znao da Stanley ima problem sa pićem i da bi potrošio novac na alkohol. Poslednjih 20 godina proveo je Stanley u liječenju od alkohola u njujorškim bolnicama.

Gosta Stoltz

Gosta Stoltz (1904-1963) bio je švedski velemajstor (1954). Osvojio je švedski šampionat 1951., 1952. i 1953. Na njegove rezultate sve više je uticao i njegov alkoholizam. Veliki deo svog novca potrošio je na piće i bio je primoran da založi tri plakete švedskog prvenstva i svoj pehar od porcelana Rosenthal u zalagaonici u Stokholmu.

Billy Colias

Billy Colias (1966-1993) je bio majstor FIDE iz Indijane. Umro je od mješavine Tylenola i alkohola.

Šahisti i njihovi poroci (i slabosti) (2)-Akiba Rubinstein, Jacques-Francois Mouret, Francisco Vallejo Pons, Vjačeslav Ragozin


Akiba Rubinstein

Akiba Rubinstein (1882-1961) imao je nekoliko fobija. Nikad nije jeo u javnosti i ne bi se rukovao od straha od mikroba. Bio je toliko paranoičan da bi kad bi stranac došao do njegovih vrata, on bi izašao kroz prozor. Patio je od nervnog poremećaja zvanog antrofobija (strah od ljudi i društva). 1911. godine u San Sebastianu požalio se na muvu koja se neprestano sletala na njegovo čelo i remetila mu koncentraciju.

Jacques-Francois Mouret

Jacques-Francois Mouret (1787-1837) bio je operater u šahovskom automatu ‘Turčin’ od 1819. do 1824. Bio je alkoholičar koji je prodao tajnu kako je ‘Turčin’ ustvari radio pariškom tabloidu po cijeni pića.

Francisco Vallejo Pons

Francisco Vallejo Pons je petostruki španski šampion u šahu i kockar. Izgubio je nekoliko hiljada evra kockanjem online, a zatim su ga španske poreske vlasti potražile za dug od 612.000 dolara zbog svog onlajn pokera.

Cecil John Seddon Purdy

Cecil John Seddon Purdy (1906-1979) pobjednik je prvog svjetskog dopisnog prvenstva u šahu (1950-1953). Bio je pušač i radio reklamu za cigarete Rothman

Vjačeslav Ragozin

Vjačeslav Ragozin (1908-1962) bio je sovjetski velemajstor (1950). Bio je težak pušač. U četrdesetim godinama prošlog vijeka, Mihail Botvinnik (1911-1995) je zatražio od Ragozina da puši tokom svojih trening trening partija kako bi se Botvinnik mogao naviknuti na dim.

Šahisti i njihovi poroci (1) -Emanuel Lasker, Frank James Marshall, James Mason


Emanuel Lasker

Emanuel Lasker (1867-1941) bio je strasan pušač cigara. 1927. ML Lederer optužio je Laskera da koristi nepoštenu taktiku dok je igrao šah. Lederer je optužio Laskera da puši žestoke cigare i izdiše dim na svog protivnika dok igra šah. Lasker je negirao navode. U odgovoru je napisao: „Ako su mi cigare užasne i izduvavam dim u lice protivniku, zašto moji protivnici nikada nisu prigovarali u trenutku izduvavanja. Da su moje cigare lošijeg kvaliteta, uništile bi suptilnu, neponovljivu suštinu moje sopstvene igre. Oni koji su me vidjeli kako igram i gledali krivulju dima svjedočiće da se ta kriva udaljava od mog protivnika. “

Frank James Marshall

Frank James Marshall (1877-1944), nekadašnji šahovski šampion SAD, bio je strasni pušač. Camel cigarete jednom su predstavile  Marshalla u jednoj od svojih reklama, koja su se pojavila u emisiji The Saturdai Evening Post za 28. april 1934. godine.

James Mason

James Mason (1849-1905) bio je američki majstor. Bio je alkoholičar. 1889. godine izgubio je od Davida Bairda na šahovskom turniru u Njujorku posle 8 poteza. Mejson je posetio jedan bar neposredno prije partije i više nije mogao da igra jer je bio previše pijan. Mason je takođe volio da žvače duvan.