Misteriozne pojave na decembarskom turniru Treća subota (7. nastavak)


Sunce zalazi u Đenoviću

Situacija je, izgleda, počela da se poboljšava. Na stranici sa rezultatima vidio sam da je naš internacionalni majstor je pobjedio japanskog i sigurno će biti bolje volje za sledeći razgovor. Ali veliki je problem bio nedolazak našeg mladog šahiste koji je u Podgorici polagao ispit i nije se pojavio sledeći dan na turniru. Izgubio je kontumacijom. Ipak opet sam pokušao da ga dobijem. Srećom ovaj put sam sa njim uspostavio kontakt preko fejsbuka i razgovor je išao prilično povoljno. Rekao je da je bio na autobusnoj stanici, izgleda da je zakasnio na onaj u 20.30 ali je vidio da ima neki u pola jedan ujutro. Obećao je da će uhvatiti taj i doći. Procjenio sam da će to biti oko 4 sata. Ustao sam oko 4.30 da provjerim da li ima nešto novo. Ima. U 4:02 mi je već stigla poruka- ‘Stigao sam’. Konačno sam se osjetio opušteno i krenuo na spavanje. Ali ne za dugo…

U sedam ujutro mi zazvoni telefon. Pogledam na displej da vidim ko je – bila je majka čudne šahistkinje. ‘Šta li me treba tako rano’, pomislim. ‘Već dva sata nemamo struje’, kaže i zamoli me da dođem da vidim gdje je problem. Začudilo me da se tako rano bude, već u pet ujutro. Pokušao sam da se izvučem i predložih joj da pogleda osigurače. Nije mogla da otvori kutiju, kaže, pa nevoljko pristanem da dođem za deset minuta. Predosjećao sam da se nevolje nastavljaju, ali sam se nadao da će biti manje nego do tada. Da li je taj predosjećaj samo recidiv onih nedavnih događaja? Ili će stvarno nešto loše da se desi?! Da li će misteriozni niz događaja prestati?

Nisam imao izbora i stigao sam za desetak minuta. Vrata su bila otvorena. Majka čudne šahistkinje je bila vrlo raspoložena. ‘Ne mogu da otvorim kutiju sa osiguračima’, rekla mi je na engleskom jeziku. ‘Koju kutiju’, upitam, videći da je krenula na osigurače za čitavu zgradu, koji su zaključani, a ne one za njen apartman. Podignem glavni osigurač i struja se vrati u apartman. ‘Kako je samo kod njihnestalo struje, zar nije u drugim apartmanima u toj zgradi ista pojava’, pomislim. Niko mi nije ništa javio, a druga šahistkinja koja je bila u apartmanu iznad bila je prije pola sata aktivna na fejsbuku. Nisam imao više vremena da analiziram situaciju, zbog ostalih brojnih obaveza.

Jutro u Đenoviću

Zanimljivo da su u samoposluzi IDEA sve do kraja turnira mislili da je majka šahistkinja, a ne čudna mršava djevojka sa crnom kosom, i savijenom rukom preko oka koje su se plašili. Ipak, mojoj supruzi su rekli da je čudna šahistkinja našla jednog sagovornika blizu IDEA prodavnice. To je bio jedan moler, koji ju je sa znatiželjom slušao (a nekad je radio u inostranstvu).

U subotu je bilo pretposlednje kolo. Sve je izgleda krenulo normalno. Sudija je rekao svim igračima da ćemo napraviti zajedničku fotografiju. Ipak učesnici turnira kao i organizator i sudija bili su premoreni dešavanjima prethodnih dana, tako da skoro niko nije bio nasmješen (osim možda indijske šahistkinje).

Zajednička slika je bez čudne šahistkinje koja je zakasnila na partiju. Ona je igrala protiv jakog internacionalnog majstora i prema očekivanju izgubila.

Čuda su izgleda prestala da se dešavaju i za šahovskom tablom, gdje su slabiji igrači u prethodnim kolima često pobjeđivali jače. Ipak, to nije bilo apsolutno u svim partijama, ali u većini jeste. Naš velemajstor koji je doživio prethodno četiri neočekivana poraza postigao je pobjedu. Mladi srpski internacionalni majstor je takođe pobjedio japanskog šahistu. Sve je nekako dolazilo u normalu i podsjećalo na prethodne turnire.

Poslednje kolo se igralo u nedjelju u 9:30. Na intermajstorskom turniru čudna šahistkinja ponovo gubi, drugu partiju za redom protiv mladog domaćeg šahiste. Indijski šahista pobjeđuje zlosrećnog turskog šahistu koji je bio prva „žrtva“ čudne šahistkinje u četvrtom kolu. On baš nije imao sreće na turniru, i vjerovatno je ovo njegov najgori turnir u životu. Od 9 partija osvojio je samo poen i po, izgubio 57,8 rejting poena. Naravno, osvojio je poslednje mjesto. Čudna šahistkinja je posle dva poraza u poslednja dva kola zauzela pretposlednje mjesto sa 2,5 poena. Ipak, pokazala se kao solidna šahistkinja.

Paralelno sa nekim misterioznim događajima dešavali su pri kraju i nešto manje čudni događaji koji su relaksirali čitavu tešku atmosferu koja je pratila turnir. Našem mladom šahisti, ali i jednoj vrlo simpatičnoj šahistkinji stigao je navijač iz Podgorice, dva kola prije kraja turnira. Pružao im je veliku psihološku podršku tako da je mladi šahista poslednje dvije partije pobjedio, a simpatična šahistkinja osvojila poen i po. Tog smo navijača, ali i vrlo simpatičnog mladog čovjeka, nazivali doktor Zuhar. Ali to je posebna priča.

Da ovaj mali serijal završim sa događajima odmah po završetku turnira, vezanim za čudnu šahistkinju. Nju kao da je sreća napustila. Čudna šahistkinja je postala glavna tema Đenovića, bar ovog dijela oko marketa IDEA do hotela Fiammanti u lijepoj, ali pustoj ulici Obala crvenih mornara, u decembru.

Evo i dva događaja koja su se kasnije desila, odmah po završetku turnira, a koje su sami akteri ispričali mom starijem sinu. U restoranu Sidro, jedan drug mog starijeg sina slavio je rođendan. Veselo društvo je sjedalo posle podne na terasi ispred Sidra. Posle kad je zahladilo ušli su unutra, a sin vlasnika je izašao nekim poslom ispred. Čudna šahistkinja ga je uočila i prišla sa pitanjem na engleskom jeziku da li vjeruje u život posle smrti. Zbog mehaničkog izgovaranja, kao da neko drugi iz nje govori, kao automat (to sam i ja primjetio) poneko nije ni razumio tačno šta govori. Pored toga govori engleski sa jakim ruskim akcentom. Sin druga se zbunio. ali je njegov otac izašao iz kafane i pokazao čudnoj šahistkinji da ide. Ona se okrenula i bez riječi otišla. Drugi drug starijeg sina je bio kod marketa IDEA i taman planirao da krene kod pomenutog druga na rođendan. Čudna šahistkinja je bila nešto dalje, krenula je prethodno u smjeru kafane „PRC“ (Penzioni rekreacioni centar). Ta je kafana poznata po najboljoj muzici u Đenoviću, a inače je vrlo prijatna (i druge su prijatne, ali ova ima još neke prednosti, npr. baštu na samoj obali pored mora).

Bašta restorana „PRC“

Kada ga je čudna šahistkinja primjetila, okrenula se i pošla prema njemu. Možda je mislila da će poći uz stepenice, gdje ona ima prednost zbog manje mase, pa uglavnom svakog stigne. Dolazila je nekako čudno kao da skakuće. On je krenuo prema Sidru (na navedenu proslavu rođendana), ali kada je vidio da se čudna šahistkinja usmjerila prema njemu, stao je. Ona ga je stigla i postavila pitanje na engleskom jeziku. Učinilo mu se da pita da li vjeruje u mađioničare. Moguće da nije ispravno čuo zbog uzbuđenja. Kaže da se zbunio i samo rekao „What?“ Čudna šahistkinja je ponovila, pitanje, ali izgleda da je ovaj put zbog uzbuđenja još manje razumio. Bilo mu je jako neprijatno i nije znao šta da odgovori. Rekao je samo „No, no“. Čudna se šahistkinja samo okrenula i pošla uz stepenice. Vjerovatno mnogi stanovnici Đenovića imaju slične priče i to je uglavnom glavna tema mještana koji žive pored marketa IDEA.

Čudna šahistkinja i njena majka su ostali do ponedjeljka ujutro. Kad je moja supruga posjetila pred polazak (ja nisam mogao jer sam radio ujutro u školi) majka ju je češljala i čudna šahistkina nije ništa govorila. Djelovala je potpuno iscrpljeno. Ipak, njena majka je bila vrlo zadovoljna. „Doći ćemo opet!“, rekla je na odlasku.

(Kraj)

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.