Igor Rausis: „Ne mogu živjeti bez šaha …“
13.10.2020 01:07
(2. nastavak)
E.SUROV: I generalno, poslije ste puno radili kao trener, u svakom slučaju sa reprezentacijama. Imate tako nevjerovatnu geografiju!
I.RAUSIS: Geografija mi je očigledno u krvi, jer je moj otac Nikolaj Ivanovič Kondylev bio pomorski kapetan. Sjećam se da je na jednom od putovanja poveo mene sa mojom majkom i neko vrijeme smo živjeli u Aleksandriji. I tamo sam krenuo u školu. U Egiptu.
E.SUROV: Jeste li naučili jezik?
I.RAUSIS: Pa, ovo je ‘gornji arapski’, malo se razlikuje od drugog, ali … Upoznali smo se s jezikom. Čak sam neko vrijeme bio i porodični govornik … Odaljili smo se od teme!
E.SUROV: Ne, vratićemo se na temu, ali želimo znati više o vama. A ovo je vrlo zanimljivo. Rodili ste se u Ukrajini, školovali se u Egiptu, preselili u Latviju ? .. i tada još uvijek imate tako nevjerovatnu biografiju – Olimpijade sa Bangladešem, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Alžirom, Jerseyom … Pročitao sam ovo na Wikipediji! Možda tamo lažu.
I.RAUSIS: To što ste upravo naveli je istina.
E.SUROV: Vi ste predstavljali Bangladeš kao šahista nekoliko godina?
I.RAUSIS: Zapravo sam prilično dugo radio u Bangladešu i predstavljao sam ovu zemlju. Ne znam čija je bila krivica. Ali Sovjetski savez je propao, novca za šah je ponestalo. U jednom trenutku, Latvijska federacija je bila u prilično jadnom stanju, jednostavno nisu imali novca da plate taksu FIDE. Sjećam se dobro tog perioda, upravo sam tada radio u Daki. Sastavili smo velemajstorski turnir, zatvoreni turnir i odjednom, poput groma iz vedrog neba: latvijski šahisti ostali su bez rejtinga. Sjećate li se da li je bilo perioda kada su zbog toga neke države bile suspendovane?
E.SUROV: I dalje se dešavaju ponekad, takvi slučajevi, ali u manjem obimu. Ali ipak Latvija, zemlja Mihaila Talja …
I.RAUSIS: Naravno.
Situacija je riješena jednostavno. Budući da je Latvijska federacija bila suspendovana zbog neplaćanja, to znači da se niko nije protivio … I uopšte, u to vrijeme u federaciji nije bio niti jedan zaposlen. Nije bilo nikoga da radi zbog nedostatka plate. Neko je bio tamo dobrovoljno, ali to nije dugo potrajalo. Bilo mi je dovoljno da potpišem zahtjev Bangladeša da me uključi, i tako je velemajstorski turnir bio spašen. Tako sam ostao u Bangladešu nekoliko godina. Nikad nisam koristio ovo, nikada nisam pokušao ući u reprezentaciju. Prvo, ući u reprezentaciju znači zauzeti mjesto nekog drugog, a drugo … Nikad nisam imao neke posebne ambicije u šahu.
E.SUROV: Kako to? Ne izgleda tako …
I.RAUSIS: Evgenij, reći ću vam sa koliko godina sam dobio prvi rejting. Imao sam već 27 godina. Druga su bila vremena.
E.SUROV: Kada ste postali velemajstor?
I.RAUSIS: Pa, sve je napisano. Po mom mišljenju, 1991.sam osvojio zadnju normu.
….
E.SUROV: Dobro, da ne gubimo vrijeme. Šta se dogodilo prošle subote?
I.RAUSIS: Prošle subote, budući da sam prilično poznata medijska osoba u Latviji … Neću reći koliko je članaka napisano nakon Strasbourga, pa čak i ove godine, a nastavili su se i video intervjui tokom šahovskog turnira u Fischerovom šahu … Ne vjerujem da me ljudi nisu prepoznali. Jer se mislilo da sam sakrio svoje ime. A svi su to bili svjesni. Pa, možemo reći da Riga nije Valka; Valka je daleko, ali zemlja je mala. Svi se poznaju. Latvijsko šahovsko društvo je par stotina ljudi. Ne upoređujte je sa Rusijom. Potpuno različite skale.
E.SUROV: Organizator turnira … Usput, ko je on?
I.RAUSIS: Prvi put sam u Valki. Ali lično ga se sjećam. I on mene poznaje. Danas je već napisano u jednom od izveštaja latvijske štampe da me poznaje iz devedesetih. Tada je radio ili kao direktor kluba ili je bio trener u školi. Ali turnir je bio posvećen uspomeni na trenera, ovo je Vsevolod Dudzinsky, dobro ga se sjećam. Najvjerovatnije je bio direktor kluba. Maris Coop. Uglavnom je Valka takav pogranični grad, podijeljen je u dva dijela. Mali dio pripada Latviji, s druge strane je Estonija.
E.SUROV: Ovdje je važno shvatiti: da li je on znao ko se prijavio za turnir? Odnosno, je li znao da ste vi Igor Rausis, bez obzira kako vas sada zovu službeno?
I.RAUSIS: Samo on može odgovoriti na ovo pitanje.
E.SUROV: Vi ne znate?
I.RAUSIS: Ne znam. Činilo mi se da smo imali prilično … kako reći … familijaran razgovor, pa sam pomislio da se sjeća ko sam. Ali o ovome se može samo nagađati. I sada, u ovoj situaciji, vjerovatno mu je isplativije da me se odrekne.
E.SUROV: Ali predstavili ste se kao Isa Kasimi, zar ne?
I.RAUSIS: Konsultovao sam se sa federacijom, a budući da sam na prethodnom turniru igrao kao Isa Kasimi … Druga poenta: turnir nije bio rejtingovan, pa je igranje međunarodnog majstora sa rejtingom nula nekako … više nego čudno. Činjenica je da je ime Rausis još uvijek na FIDE web stranici.
E.SUROV: Jeste li predali neku vrstu prijave ili kako se to mijenja da se promijeni ? ..
I.RAUSIS: A kome, izvinite?
E.SUROV: Ne znam.
I.RAUSIS: Ne, pa, imao sam privatni razgovor sa Aleksandrom Martinovim …
E.SUROV: Advokat FIDE.
I.RAUSIS: Mislim da su svi znali.
E.SUROV: Ne razumijem – da li ste vodili privatni razgovor sa njim o promjeni imena ili o ovom turniru?
I.RAUSIS: O turniru. Bilo mi je neprijatno što se sve završilo na ovaj način.
E.SUROV: Sa pravne tačke gledišta, ne vidim kako vam se ovdje može zamjeriti.
I.RAUSIS: Pa, nisam pravnik. I ja mislim da niste ni vi. Zato na ovu temu nećemo puno razgovarati.
Činjenica je da je čim su mi izdani dokumenti prva koja je o tome obaviještena bila Latvijska šahovska federacija, budući da ovdje živim. Znali su za to od početka godine.
E.SUROV: Pa dobro. Igrate turnir. Kažu da ste stavili masku; na fotografijama, recimo vidim da ste bez maske …
I.RAUSIS: Činjenica je da su sada u Latviji zahtjevi malo pooštreni, a u javnom prijevozu moram nositi masku. Zato, da bih stigao do Valke, morao sam imati masku.
E.SUROV: Da li ste je koristili tokom turnira?
I.RAUSIS: Bilo je fotografija, na većini sam bez maske. Već sam dao nekoliko intervjua i pitali su me – da li je bila maska ili nije? Šta da kažem. Uvijek mi je bila u džepu, ponekad sam je stavio, ali bilo je krajnje neprijatno – kad počnem da igram sa maskom, odmah mi se naočare zamagle i ne vidim ništa. I skinuo sam je. Ova maska je kineska, uvijek je imam sa sobom.
Čudna optužba da sam se skrivao pod maskom. Od koga sam se skrivao kada me ionako svi poznaju? Od Neikshansa? Inače, i on sam je čitavo vrijeme nosio masku. Da, imao sam kontakt s njim očima. Mislim da me nije prepoznao odmah već tek u trećem kolu.
(Nastaviće se)
Blog Šah-mat liste 