Junak rubrike „Razgovor u petak“ bio je Ian Nepomniachtchi
Intervju obavili: Yuri Golyshak i Alexander Kruzhkov
![](https://sahmatlista.wordpress.com/wp-content/uploads/2024/05/volga-13.jpg?w=624)
Hobi
— Vi ste nekoliko puta bili u Kini. Da li ste jeli pržene bubašvabe, gusjenice, skakavce?
Ian Nepomniachtchi- Ne. Zašto bih?
— Neki obožavaju kulinarske eksperimente.
Ian Nepomniachtchi- To nije za mene. Najegzotičnije što sam probao je kitovo meso. Na Islandu.
— Kakvog je ukusa?
Ian Nepomniachtchi- Ukusno je. Ali sa Kinom imam drugačiju priču. Jednom sam tokom turnira tamo smršao osam kilograma! Igrali smo na ostrvu Hainan. Gde je čak i noću temperatura oko trideset stepeni i velika vlažnost. Kao u sauni. Što, blago rečeno, nije pogodovalo apetitu. A i hranili su nas čudno.
— Čime?
Ian Nepomniachtchi- Za ručak i večeru uvijek isto jelo — pirinač sa piletinom. Na neki način samljevenom zajedno sa kostima. Kineski šahisti su jeli sa zadovoljstvom, a ja sam iz nužde jeo mnogo voća. Kada su rijetko davali samo pirinač, bez te mješavine, to je za mene bio praznik. Odmah bih napunio tanjir.
— Jednog slavnog sportistu su zamolili da ispriča nekoliko malo poznatih činjenica o sebi. Počeo je da nabraja: „Alergija na grejpfrut. Brzo izgorim na suncu. Mrzim rijaliti-šouove…“ Kako biste vi odgovorili?
Ian Nepomniachtchi- Tokom pandemije zavolio sam kuvanje. Pravo uživanje nalazim u tom procesu. Otvorim kuvar, nađem neki zanimljiv recept — i krenem. Imao sam mnogo različitih hobija. Sada je kuvanje jedno od njih.
— Činjenica broj dva?
Ian Nepomniachtchi- Ne znam da vozim bicikl. Ne volim licemjere. Ni „Zenit“.
— S licemerima je jasno. A zašto „Zenit“?
Ian Nepomniachtchi- Pa, prvo, za moj „Spartak“ to je jedan od najvažnijih rivala. Drugo, „Zenit“ je tim sa izuzetnim mogućnostima za ruski šampionat. Zašto u Njemačkoj mnogi mrze „Bajern“, a u Francuskoj „PSŽ“? Iz istih razloga. Najbogatiji klubovi, odavno dominiraju. Nigdje ne vole hegemoniste i raduju se kada oni izgube.
— Spomenuli ste hobije. Da li ste se sa godinama ohladili samo prema „Doti“?
Ian Nepomniachtchi- I prema „Šta? Gdje? Kada?“. Ranije nisam propuštao prenose i sam sam igrao — sportsku verziju ŠGK. Imali smo svoj tim. Posle se on raspao, a sada me to više ne zanima. Ako neko od prijatelja učestvuje, mogu da pogledam emisiju. Tako, u pozadini… Više žalim što sam prestao da igram fudbal.
— Povreda?
Ian Nepomniachtchi- Ne, ne, splet okolnosti. Ranije sam redovno dva-tri puta nedjeljno izlazio na teren. A onda — pandemija, selidba iz grada… Sada rijetko imam priliku da igram fudbal.
(Nastaviće se)