Nakon što je osvojio titulu Svjetskog prvaka, Robert Fišer naručio je kuću u obliku šahovske topa od austrijskog arhitekte Reinharda Barnetta. Na zemljištu, podijeljenom na kvadrate koji oponašaju šahovsku tablu, nalazio bi se čelični toranj za šahovskog „kralja“. Fišerova ideja bila je da nema prozora jer bi pejzaž ometao njegovu koncentraciju, ometajući razmišljanje nad šahovskom tablom… Prema medijima, projekt nikada nije zaživio, ali ja vjerujem da je Bobi sebe zatvorio u sličan „psihološki“ zamak dok je još živ.
Robert Džemjs Fišer je savremena šahovska legenda. Ostavio je značajno nasleđe u šahovskoj umjetnosti, kao i neprocjenjivo nasleđe: svoje vlastite partije, koje, uvjeren sam, predstavljaju veliki interes za buduće generacije. Fišerova tragedija, vjerujem, je što je žrtvovao ono što mu je bilo najdragocjenije: šah. Zašto?
Niko ne zna. Teorija šaha je napredovala u proteklom vremenu. Vratiti se s ciljem pobjede, to ne bi bilo moguće; vratiti se s ciljem poraza, ni Fišer ni njegovi šahovski navijači to ne žele.
Često me pitaju zašto sam odlučio pisati o Fišeru s toliko detalja. Imao sam samo jedan cilj: da buduće generacije imaju neku stvarnu predstavu o ovom velikom šahovskom majstoru. Trebali bismo prikupiti svaki detalj povezan s velikim šahistom. Siguran sam da ga istorija neće zaboraviti. On je bio potpuno posvećen svojoj omiljenoj umjetnosti, dao nam je neke izvanredne primjere kreativnosti i učinio mnogo za sve šahiste čiji je rad on podržavao.
Ravnopravno je s radom drugih profesionalaca. Kao svjetski prvak, Kasparov je lukavo primijetio:
„… Ideje, znanje, doprinos teoriji i iskustvo pet sovjetskih prvaka [Botvinik, Smislov, Talj, Petrosjan i Spaski, EG] stvorili su veliki kvantitativni resurs koji je bio spreman da stvori kvalitativni pomak u načinu igre, pronađe novi smjer. Smatram da je sledeći svjetski prvak upravo na čelu te promjene, i, paradoksalno kako zvučalo, produžetak sovjetske šahovske tradicije. Jer je sazrijevao na bogatstvu koje je sovjetska šahovska škola dala svijetu, vjerujem da je moderni šah započeo s Fišerom. Razumio je šah na razini osamdesetih… Fišerovo napuštanje šaha mogu komentarisati samo svjedoci. Žalim samo što nije održan meč za svjetsku titulu, jer bi upravo u takmičenju dva vodeća igrača šah dosegnuo svoj vrhunac.“
A kada je početkom sedamdesetih izašao dostojan konkurent, Anatolij Karpov, postalo je jasno da će njihovi turniri pokazati kako će se šah razvijati u budućnosti.
Karpov je ostao sam, jer, uvjeren sam, jedini igrač jednak njemu bio je Fišer…”
(Kraj)
Ovo je ustvari samo dio knjige čiji je autor velemajstor Gufeljd, a tekstovi ostalih autora nisu ovdje objavljeni…
Blog Šah-mat liste 