Još jedan događaj iz Fišerovog života vrijedan je pomena. U novembru 1972. godine, Fišer je otputovao u San Antonio (Teksas) kako bi učestvovao na vjerskoj konferenciji. Sastanak članova njegove crkve poklopio se sa međunarodnim šahovskim turnirom koji se istovremeno održavao u gradu. Fišer nije mogao da odoli i svratio je da pogleda partije. Posmatrao je partije sovjetskih velemajstora (gdje je, usput rečeno, igrao i mladi Karpov). Neko je čuo njegov komentar: „Oni su samo pilići.“ Nakon toga je napustio San Antonio i otputovao za Denver u pratnji grupe svojih obožavalaca. Tamo je ostao neko vrijeme…
Nakon 1973. Fišer je napokon prekinuo veze sa Worldwide Church of God.
Specijalni dopisnik za novine Izvestija, Vitalij Kobish, napisao je članak „Dvije godine Bobija Fišera“:
„U tom trenutku, Bobi Fišer se činio kao da se postepeno vraća šahu. U oktobru 1973. godine došao je na turnir u Manili kao gost filipinskog predsednika Markosa.
Dozvolite mi da prekinem Kobishovu priču na trenutak. Prije svoje posjete Filipinima, Fišer je dao intervju Gligoriću za Radio Beograd. To je bio prvi intervju takve vrste nakon Rejkjavika. Ponovo je svijet čuo šampiona koji ne igra kako obećava da će, bar tri puta godišnje, ‘odbraniti svoju titulu’. Bobi je rekao da su igrači sa turnira u Lenjingradu i brazilskog međuzonskog turnira zanimljiva, raznolika ekipa; međutim, nije mogao precizno reći koja manifestacija ima bolje igrače. (Ovo je bilo u vrijeme žučne rasprave o nejednakim snagama učesnika na ova dva događaja.) Fišer je hvalio Petrosjana, Karpova i Mekinga. Potvrdio je svoju želju da igra za meč za titulu svjetskog šampiona tako da titulu osvaja onaj ko pobjedi 10 partija.
Prije nego što je poletio, na aerodromu, Fišer je priznao da i dalje čeka „odgovarajuću ponudu“ kako bi počeo ponovo da igra šah.
Fišerov izgled bio je u oštrom kontrastu sa načinom na koji je izgledao u Rejkjaviku: bio je obučen u konzervativno tamnoplavo odelo modernog kroja, sa kratko ošišanom svijetlom kosom. Krijući se od sitne kiše ispod velikog kišobrana, osmjehivao se u znak odgovora na aplauz; čak je rekao u kratkom intervjuu da smatra da je Spaski najjači izazivač…
Vratimo se Kobishovoj priči o Fišerovom boravku kod Markosa.
„Fišer je održao govor. Proveo je noć u Predsjedničkoj palati, neko vrijeme na jahti Markosa, a zatim otputovao za Tokio. Nekoliko nedjelja kasnije vratio se u Pasadenu u svoj stan. Nije želio nikoga da vidi osim svog ličnog trenera. Njegov način života i dalje je bio čudan. Spavao je do podneva, a noću slušao radio satima, prelistavao New York Times ili jednostavno ležao… Prvi put u više od godinu dana počeo je da analizira neke partije. Postepeno se vratio radu, i uskoro je njegov stan bio preplavljen šahovskom literaturom. Oni koji su vidjeli Fišera u to vrijeme rekli su da se u njegovim očima pojavio hladan sjaj.“
Ranije je Fišer dao izjavu Francuskom Presbiro-u „da se ne boji da će braniti titulu svjetskog prvaka 1975. godine,“ te da je takođe bio spreman da igra protiv bilo kojeg od najjačih sovjetskih šahista, rekao je to na mnogim konferencijama za novinare 1972. godine. S tim na umu, uronio je u intenzivnu pripremu: čitao bi desetak šahovskih publikacija čim bi postale dostupne. Fišer je takođe rekao da u svom meču sa Spaskim smatra treću partiju ključnom, presudnom. Ponovo je kategorički demantovao glasine da koristi „preporuke“ šahovskih računara. (Takve glasine su kružile tokom meča).
„Moja omiljena otvaranja kao crni,“ rekao je Fišer „su Sicilijanka, Kraljeva indijka, Nimco-indijka i Benoni. Pomenuo je da ne pokušava pratiti određeni stil, već pokušava pronaći najbolje poteze. Što se tiče njegovog privatnog života, još uvijek nije pronašao „pravu osobu“. Povremeno pije, ali ne mnogo, uživa u lirskoj muzici i rok muzici, ali ne pleše, samo posmatra. Sada je njegova glavna fizička aktivnost šetnja…
Bilo je zanimljivo da je tokom intervjua Fišer lako pobijedio Florencija Kampomanesa, budućeg predsjednika FIDE-a, šahovskog organizatora i majstora, veterana igrača i sudije na međunarodnom turniru koji se održavao u Milanu u vrijeme intervjua.
U jesen 1973. Robert Fišer je poslao telegram FIDE koji se sastojao od 803 riječi. Protestovao je protiv novih pravila prema kojima se titula prvaka morala braniti u meču sa šest pobjeda.
„To nije dovoljno“, rekao je Bobi i predložio da se igra do deset pobjeda.
Velemajstor Larry Evans objasnio je ovaj potez Fišera kao potragu za ‘sigurnosnom mrežom’. U svom telegramu, šampion je izrazio mišljenje da bi pri rezultatu 9-9 titula najboljeg svjetskog šahiste trebalo da ostane njegova.
„On je mislio“, odgovorio je Evans, „da izazivač treba da pobijedi barem sa prednošću od dva poena, to jest 10-8…“
28.juna 1974. dopisnik UPI-a je obavjestio iz Nice: „Prema liderima FIDE-a, ova organizacija je primila telegram od Fišera u kojem je svjetski šampion obavijestio FIDE da odustaje od titule prvaka u znak protesta protiv odluke Kongresa FIDE-a o uslovima za vođenje meča 1975. U njihovim privatnim razgovorima, zvanični predstavnik FIDE-a objasnio je da Fišer ‘samo odustaje od svoje zvanične titule u okviru FIDE-a’, ali da Fišer namjerava zadržati titulu u svakom drugom pogledu i igrati privatno samo sa šahistima koji bi napustili FIDE.“
Nekoliko dana kasnije, 6. jula iste godine, dopisnik Times-a i šahovski komentator Harry Golombek napisao je:
„Ima se utisak da američki mediji prilično zadovoljno prihvataju situaciju koja se stvorila oko nedavne izjave Fišera. Izgleda kao da su očekivali izbijanje histerije slične onoj koja je prethodila meču u Rejkjaviku, samo sada na većoj skali. Neki komentatori izražavaju mišljenje da će se Bobi Fišer i FIDE dogovoriti, i da će buka koja prati pregovore održavati interesovanje šireg javnog mnjenja za predstojeći meč… Međutim, FIDE je već napravila mnogo ustupaka šampionu i ne može nastaviti da se kreće u tom pravcu bez žrtvovanja svojih ideala i kršenja principa objektivnosti i pravičnosti koji zahtevaju slične uslove kako za šampiona tako i za izazivača.“
(Nastaviće se)
Blog Šah-mat liste 