Autobiografija i partije
1978
Nakon toga uslijedio je prilično jak međunarodni turnir u Rovinju i Zagrebu, koji je odigran u dobrim uslovima, posebno prva polovina kada su učesnici živjeli i igrali na ostrvskom ljetovalištu, u mirnom hotelu. Nakon Fišerove pobjede nad Petrosjanom u meču za ‘Ostatak svijeta’ (a uostalom, on skoro dvije godine nije imao praktičnog iskustva), nisam sumnjao da će osvojiti turnir. To se i dogodilo. Bio sam impresioniran Fišerovim načinom igre.
U otvaranju, iako odlično poznaje teoriju, provodi dosta vremena, kao da mami protivnika u određeni, mirni tempo igre, ali onda u središnjici spremno vuče brže od svog protivnika i stiče prenost na satu, pronalazeći najjače poteze u bilo kojoj poziciji, bilo jednostavnoj ili složenoj. Sjećam se finiša turnira. Borio sam se za drugo mjesto, a postojala je i mogućnost da stignem Fišera, ako bih ga prvo pobijedio, a zatim pobjedio i dvije preostale partije.
U našoj partiji držao sam blagu pozicionu prednost, ali je posle nastavka završila neriješeno. Nakon partije, Fišer mi je rekao da je igrao na remi. Ovo priznanje me iznenadilo; u sicilijanki je, kao i obično, razvio svog lovca na c4, stremeći ka napadačkoj poziciji, ali napad nije donio rezultat, i crni je stekao malo bolju završnicu. Sve u svemu, Fišer je bio veoma iskren prema meni, i često smo razgovarali, raspravljajući o šahovskim događajima i dajući naše procjene šahista.
Tokom ovog turnira bio sam svjedok incidenta o kojem nikada nisam ni sanjao da bi se mogao dogoditi. Tokom slobodnog dana, Fišer je igrao odloženu partiju sa Kovačevićem. Partija se igrala u dvorani koja je imala pripadajući kafe. Petrosjan, njegova supruga i ja sjedili smo u kafeu prateći partiju iz daljine. Kovačević, igrajući crnim figurama, uspio je da preuzme inicijativu. Fišer, koji se branio, postavio je lukavu zamku svom protivniku, koju sam uspio da prozrem. „Kako interesantno!“, rekao sam naglas. „Fišer mu dozvoljava da mu osvoji kraljicu, ali ako je Kovačević uzme, onda bi čak mogao i izgubiti!“ Veliko je bilo moje iznenađenje kada je Petrosjanova supruga najavila da će obavjestiti Kovačevića o ovoj zamci. I zaista, dok je Kovačević šetao čekajući da Fišer odigra potez, prišla mu je i „prosvijetlila“ ga. Sve u svemu, Kovačević je odigrao ovu partiju izuzetno dobro, i nema sumnje da je sam razradio komplikacije. Ali nije slučajno što su sudije još 1962. u Curasau kaznili Petrosjanovu suprugu zbog pokušaja uticanja na muža, prenoseći mu mišljenja iz press centra o njegovoj poziciji. Nakon remija sa Fišerom, izgubio sam od Bertoka, i kao rezultat toga podijelio drugo mjesto sa Gligorićem, Smislovom i Hortom, dva poena iza Amerikanca.
Svjetski timski šampionat 1970. održan je u Siegenu. U jednom od prvih kola bio sam umiješan u nezgodan incident: zaspao sam prije meča sa Špancima. Ustvari, prvo kolo je počelo u četiri sata, a drugo je trebalo da počne sat vremena ranije, ali ja to nisam znao. Budući da je bila subota, bučna građevinska mjesta blizu hotela bila su tiha. Zaspao sam. Treba reći da u sovjetskom timu uvek ima dovoljno slobodnih ljudi, koji osim što pripremaju igrače za meč, nemaju mnogo posla. Ali ovog puta, kapiten tima i trener – uletjeli su u moju sobu sat i dvadeset minuta nakon početka partije, i počeli da me grde. Partija je za nas bila registrovana kao nula. Usput rečeno, trener tima, Tajmanov, ne bi morao da demonstrira svoju sposobnost kao sprinter kako bi me probudio – u Siegenu, kao i u Lenjingradu, postoje taksiji, i, kao što znam iz ličnog iskustva, lakše je pronaći taksi u Siegenu nego u Lenjingradu. Stranci su kasnije šalili da nisam došao da igram kao protest protiv Frankovog režima.
Na Olimpijadi je sovjetski tim imao ozbiljne poteškoće u borbi sa Amerikancima. Američki tim je predvodio Fišer i igrao je ubjedljivije nego ikada ranije. Odlučujuću ulogu odigrao je meč između rivalskih timova, koji je protekao najnapetije za sovjetske igrače. Geler je imao beznadežnu poziciju protiv Lombardija, a Polugajevski je imao poteškoća protiv Evansa. Takođe, Spaski je imao sumnjivu poziciju protiv Fišera, ali Amerikanci nisu imali sreće. Fišer je precjenio svoju poziciju, pretjerao i izgubio, a Sovjeti su uspjeli da izvuku remi u preostalim partijama. Pobjedivši ovaj meč, sovjetski tim je uspio da zadrži svoju blagu prednost, i nekako se zadržao na prvom mjestu.
(Nastaviće se)
Blog Šah-mat liste 