Šta smo na kraju dobili? Šampiona koji ne igra, ponovo počinje svoje psihološke „eksperimente“? To je bila jedna mogućnost. Kako znamo, počeo je pripreme za meč verujući da će se ponovo suočiti sa svojim poznatim protivnikom, Borisom Spaskim. Ali svijet šaha neočekivano se promenio.
U julu 1974. godine, novinar zapadnonjemačkih novina Unsere Zeit, M. Fals, napisao je da su, u odgovoru na Fišerov zahtjev, članovi američkog olimpijskog tima u Nici slali Fišeru sve partije koje je igrao lider sovjetskog tima Anatolij Karpov. Ove pošiljke nisu prestajale ni nakon što je Fišer odustao od svoje zvanične titule šampiona.
Evo izvoda iz intervjua koji je predsjednik FIDE-a M. Eve dao jugoslovenskom velemajstoru A. Matanoviću za novine Politika:
Matanović: „Fišer je ranije kritikovao svjetske šampione jer nisu dovoljno igrali. Kako možete objasniti njegovu sadašnju pasivnost?“
Eve: „Fišer često mijenja mišljenja.“
Matanović: „Ko ima bolje šanse protiv Fišera: Korčnoj ili Karpov?“
Eve: „Sudeći po prethodnim rezultatima, Karpov ima bolje šanse.“
Matanović: „Šta biste rekli o ideji organizovanja turnira u dva dijela sa učešćem Evea, Botvinika, Smislova, Talja, Petrosjana, Spaskog i Fišera?“
Eve: „Mogu vam samo reći ko bi bio prvi na tom turniru, a ko posljednji. Fišer bi bio prvi, Eve posljednji…“
Američki velemajstor V. Lombardi, koji je dobro poznavao Fišera, opisao ga je kao „zagonetku omotanu u enigmu.“ Lombardi je karakterisao njegovo ponašanje u Rejkjaviku kao izvan razumijevanja, lišeno logike ili koherentnosti. Te iste karakteristike Fišera ponovio je i godinama kasnije.
Međutim, neki ljudi u SAD-u potpuno su odobravali Fišerovo ponašanje i slagali se sa svime što je uradio. Sportski komentator Foreman Jacobson iz Des Moines Register pripadao je toj grupi. Predložio je da se Fišer proglasi ni manje ni više nego šahovskim šampionom koji ne igra doživotno… Napisao je:
„Zahvaljujući svojim izuzetnim zaslugama, Bobi zaslužuje da zadrži šahovsku krunu zauvijek, bez obzira na to da li namjerava da nastavi da igra ili ne… Što se tiče Karpova“, Jacobson je nastavio sa prezirom, „on bi trebao biti proglašen ko-šampionom, i trebao bi biti obavezan da potvrdi titulu svake tri godine.“
Fišer je nastavio da odbija da igra na turnirima. Nije igrao za američki tim na Olimpijadi u Nici 1974. Bile su glasine da je prije događaja postavio ultimatum pred organizatore zahtijevajući posebnu sobu za sebe. Francuzi su odbili da sarađuju. Komentarišući ovaj slučaj, kapetan američkog tima, Ed Edmonson, rekao je da bi, da je Bobi dobio posebnu sobu, tražio nešto drugo…
Zanimljiva slučajnost: u isto vrijeme kada se održavala Olimpijada u Nici, u Pasadeni, gdje je Fišer boravio, održavao se međunarodni turnir, nešto što se rijetko viđalo u SAD-u. Svetozar Gligorić, konačni pobjednik, pokušavao je nagovoriti Fišera da se pojavi, čak i na kratko, na ovom turniru. Fišer je nastavio da odbija, ali se na kraju složio. Došao je do zgrade u kojoj se održavao turnir, zadržao se malo na ulazu, a zatim se okrenuo i otišao.
Šta je to bilo? Njegova nespremnost da vidi ljude ili strah od šaha?
Nikada nećemo saznati. A ipak, Fišer je nastavio pripreme za predstojeći meč.
Prekinućemo našu priču o Fišerovim pripremama za njegovog novog protivnika, Anatolija Karpova. Navođenjem, kao primjere, tri partije iz različitih perioda, vidjećemo kako je Bobi usavršavao svoju vještinu preko šahovske table.
R. Fišer – M. Najdorf
Varna 1962
Najdorfova Sicilijanska odbrana B90
…
R. Fišer – O. Celle
Kalifornija 1964
Evansov gambit C51
…
R. Fišer – J. Rubineti
Palma de Majorka 1970
Sicilijanska odbrana B87
…
Nakon 1972, Bobi je „opomenuo svoje napadače“ i „napadao sam sebe“ učestvujući u nekoliko sudskih procesa. Kako znamo, jugoslovenski novinar Bjelica bio je Fišerov prijatelj, ali ovo prijateljstvo je došlo kraju kada je Bobi podnio tužbu protiv njega. Spor je nastao kada je jugoslovenski novinar koristio neke odlomke iz svoje knjige „Portret velemajstori“ za objavljivanje u časopisu Plavi Vijesnik. Ovi odlomci sadržali su priče o Fišerovom životu i nešto što je velemajstoru bilo neugodno. Odmah je zatražio 2.000 dolara za naknadu štete zbog klevete.
Ali uredništvo je izjavilo da dok je Fišer jednostavno pričao svoju priču, pravi autor knjige bio je Bjelica, a honorar koji je dobio bio je zanemarljiv, samo 100 dolara. Nakon toga je Fišer, putem svojih advokata, tužio Bjelicu za… 3000 dolara!
„Igra je trenutno prekinuta“, napisao je Bjelica u tom trenutku, „ali mislim da imam prednost.“ Bio je u zabludi. Godinu dana prije meča Spaski-Fišer, zagrebački sud presudio je u korist Fišera, izjavivši da je ime Fišera ocrnjeno. Sud je kaznio Bjelicu i časopis sa 10.000 dinara.
Godine 1972. Bobi postaje prijatelj sa Bradom Darrachom i u nekim privatnim razgovorima izražava mu ideje i mišljenja koja „ne bi mogla biti objavljena“. Fišerova naivnost bi ga prevarila više od jednom u budućnosti. Brad Darrach, dopisnik za Time-Life International, predstavljajući se kao Fišerov biograf, objavio je knjigu „Bobi Fišer protiv ostatka svijeta“. Uprkos „usmenim i pismenim uvjeravanjima“ da će držati privatne razgovore sa Bobijem u tajnosti, ipak ih je učinio javnim. Fišer je podnio tužbu protiv njega pred sudom u New Yorku. Slučaj je odbačen. Nakon 1972. tužba protiv Darracha, „Doubleday-a“ i „Stein and Day Publishers Inc.“ prebačena je u Los Angeles. Fišer je tražio 20 miliona dolara za klevetu njegovog lika.
Prema američkoj štampi, 25. novembra 1975. sudija Matthew Byme odbacio je zahtjev tuženih za poništavanje slučaja i dozvolio Fišeru da drugi put podnese tužbu u Los Angelesu.
Već sam pomenuo da je Fišer takođe podnio tužbu protiv produkcijske kompanije Chestera Foxa u isto vrijeme kada je nakon pobjede u Reykjaviku, čitava zemlja slavila njega kao šampiona. Kompanija je tražila prekršajnu kaznu od milion dolara (značajna suma novca u poređenju sa nagradom od 150.000 dolara koju je Fišer dobio za pobjedu u meču sa Spaskim).
Šta se dogodilo? Prije Rejkjavika, Fišer je sklopio dogovor s Foxom, koji je kupio sva prava za snimanje meča za televiziju direktno iz sale u kojoj je Fišer trebao igrati. Tokom igre, Fišer je osjetio da snimanje ometa njegovo razmišljanje. Naredio je fotografskoj ekipi da se udalji.
Da li se sada Fišer pripremao za meč s Anatolijem Karpovim? Da, u određenom periodu bio je spreman da se susretne s Karpovom za šahovskom tablom. Iako je, prema Newsweeku, istaknuto da Bobi nakon Rejkjavika nije učestvovao ni na jednom događaju. 1974. Fišer se zaključao u svom stanu na jugu Kalifornije kako bi se pripremio za svoj meč s… Borisom Spaskim. Dugo vremena Fišer je mislio da će Spaski ponovo biti njegov protivnik.
Međutim, kao izazivač se pojavio još jedan sovjetski šahovski igrač, velemajstor Anatolij Karpov.
(Nastaviće se)
Blog Šah-mat liste 