Njegova kolekcija kratkih partija u kojima je kažnjavao svoje protivnike za lošu igru u otvaranju je prilično obimna. Evo jedne:
R. Fišer – W. Addison
Palma de Mallorca, 1970
Skandinavska odbrana B01
…
Fišer nije volio brzopotezni šah koji, prema njemu, guši kreativne ideje. Ali, čak i u brzopoteznom šahu, pokazivao bi odlične rezultate. Uvijek težeći pobjedi kao cilju, uspijevao je da demonstrira teoretske novosti čak i u brzopoteznom šahu. Sledeća partija odigrana posle meča stoljeća u Beogradu je primjer.
R. Fišer – M. Matulović
Herceg Novi Blitz 1970
Ruy Lopez C63
…
Na ovom brzopoteznom turniru, koji se održao odmah nakon meča „SSSR protiv Ostatka svijeta“, Fišer je zauzeo prvo mjesto, i ostavio M. Talja za 4,5 poena. Sledeća priča ilustruje činjenicu da Fišer nije bio lišen smisla za humor, nešto što se smatralo stranim za njega.
„U partiji sa Petrosjanom,“ napisao je Fišer, „stalno smo razmjenjivali šahove. On bi izgovarao ovu riječ na ruskom, a ja na engleskom. Jednom smo obojica imali ‘viseće zastavice’ (nedovoljno vremena), i ja sam mu iznenada rekao na ruskom: ‘Šah, velemajstore!’ Bio je toliko iznenađen da je na trenutak zaboravio na svoju zastavicu isteklo mu je vrijeme.“
Na međuzonskom turniru na Palmi de Majorki dao sam Bobiju svoju knjigu „Sicilijanska odbrana, zmajeva varijanta“. Ovu knjigu sam napisao u saradnji sa Efimom Lazarevim. Fišer mi je zauzvrat poklonio svoju knjigu „Mojih 60 nezaboravnih partija“, koja je postala autobiografska rijetkost. Potpisao sam svoju knjigu i zamolio Fišera da potpiše svoju. On je odgovorio: „Sutra.“ Sledećeg jutra, Bobi me zamolio za još jedan primjerak „Zmaja“. Ubrzo je vratio knjigu i rekao smiješeći se: „Vjerujte mi, ovaj autogram će vam biti korisniji.“ Otvorio sam knjigu i na prvoj stranici vidio mini-recenziju moje knjige: „Za Gufeljda. Veoma zanimljiva knjiga. Bobi Fišer. 20. decembar 1970.“
Ponosan sam što smo Robert Fišer i ja postali prijatelji tako brzo. Bilo je lijepo čuti pozdrave od njega deset godina kasnije, 1980. godine. Poslao mi je pozdrave preko Gelera nakon turnira u Lon Pajn-u.
Proveli smo mnogo vremena zajedno u Palma de Majorki. Bobi me često molio da mu pokažem neke zanimljive kombinacije. Jednom me povukao ispod stepenica da vidi jednu zanimljivu kombinaciju.
„Zašto baš ovde?“ upitao sam.
„Zato što ovde nema budala koje bi mogle da smetaju,“ rekao je.
Prelazeći na navedeni događaj, ispričaću vam kako smo Maja Čiburdanidze i ja igrali na turniru u jugoslovenskom gradu Vinkovcima, gdje je Fišer igrao prije više od deset godina. Tamo je Fišer upoznao inženjera Anđelka Belanča, koji je sada pozvao Maju i mene da posjetimo njegovu kuću. Belanč je znao mnogo o Fišeru i zamolio sam ga da napiše nešto o njemu. On je odbio. Rekao je da ne vjeruje da ima pravo da dijeli detalje iz Fišerovog života bez njegove dozvole. Na to sam odgovorio da, da smo svi slijedili to pravilo, mnogi detalji iz života poznatih ljudi ostali bi nepoznati.
Promijenivši mišljenje, Belanč mi je tada ispričao kako je doveo Fišera kod jednog svog prijatelja. Taj prijatelj je imao mladog sina koji je bio vrlo zainteresovan za šah. Nakon jela, mali dječak je zamolio velemajstora da igra s njim. Robert je bio zbunjen; čak ni mnogi odrasli šahisti nisu se usuđivali da ga pitaju za partiju.
Belanč se sjeća da je Fišer bio neuobičajeno tih na putu kući; mora da je imao neku misao koja ga je uznemiravala. Napokon ju je podijelio s Anđelkom. Ispostavilo se da je sve vrijeme pokušavao odlučiti da li je bio u pravu što je pobijedio svih šest partija protiv dječaka. Povjerio se Belanču da je prije posljednje partije strahovao da bi gubitak svih šest partija mogao ubiti dječakov interes za šah.
Usprkos tome, Fišer je dobio i tu posljednju partiju, ne dajući djetetu radost da postigne remi, što bi djetetu uzrokovalo sumnju u iskrenost odraslih.
Svaki put kad čitam razne medijske nagađanja o ovom navodnom ubojici iza šahovske ploče, prisjetim se ove priče i ne mogu se ne zapitati o djetinjoj nainosti Roberta Fišera.
1971.godina postala je godina trijumfa u Fišerovom životu. Od samog početka pobijedio je Taimanova, a zatim i Larsena, sa podjednako razornim rezultatima od 6-0. Odlazeći u udaljeni Vankuver, Kanada, kako bi igrao protiv Fišera, sovjetski velemajstor Mark Tajmanov je dao ovu optimističnu izjavu prema knjizi „Rusija protiv Fišera“.
„… Mogu samo reći da takva šahovska mašina kao što je Fišer ima svoje slabosti. Fišer je u svojoj najboljoj formi. Sada ima 28 godina… Američki velemajstor je profesionalac, u najvišem smislu te riječi. Fišer je erudita. Znam da se neki ljudi klade očekujući da će me Fišer uništiti sa nevjerojatnim rezultatom. Daću sve od sebe da ti kladioničari bankrotiraju!“
Nažalost! Kladioničari nisu bankrotirali!
Mnogi su smatrali da sovjetski velemajstor može „zaustaviti“ Bobija, ali ipak je bilo prilično razumnih glasova u ovom zboru. Jedan od njih bio je I. Bondarevski, koji je procijenio da situacija nije povoljna za Tajmanova:
„Često se čuje da Fišer nema iskustva igranja u mečevima. Ali Tajmanov ima još manje; samo je odigrao jedan kratak meč s Botvinikom. Fišer doživljava uzlet svojih kreativnih moći. Zna kako da se bori u svakoj partiji od početka do kraja, dok se igra ne svede na usamljene kraljeve na šahovskoj tabli, a nisu mnogi su sposobni za to. Nema trikova u njegovoj igri, nema blefiranja. On je igrač potpuno čistog klasičnog stila.“
Budimo realni, Mark Tajmanov, koji je očekivao da će se na kraju susresti s Fišerom, duboko u svom srcu nije očekivao pobjedu. Vjerovatno je sanjao o nerješenom ishodu ili možda doživjeti poraz sa solidnim rezultatom. Međutim, njegova optimističnost se pokazala neutemeljenom i vratio se u Rusiju u stanju šoka. I nije samo rezultat govorio o definitivnoj prednosti jednog od izazivača, kvalitet partija je sam za sebe govorio.
(Nastaviće se)
Blog Šah-mat liste 