Viktor Korčnoj-Šah je moj život (29.nastavak)


Autobiografija i partije
1978

Ali u stvari gledao sam situaciju kao u iskrvljenom ogledalu. U to vrijeme Spaski je već bio još prekaljeniji borac nego deset godina ranije, a ja sam bio taj koji sam bio nervozan, želeći da eliminišem vođstvo Spaskog. Na zaprepaštenje svojih sekundanata, izabrao sam Kraljevu indijsku odbranu, otvaranje koje igram izuzetno rijetko, i to samo protiv slabih protivnika. Spaski je odigrao sjajno u toj partiji. U Semiševoj varijanti uveo je zanimljivu novost, a budući da sam bio neiskusan u Kraljevoj indijci, koju više volim da igram protiv bijelog nisam uspio da stvorim poziciju koju sam želio. Spaski je izveo napad u centru i na kraljevom krilu i završio partiju matom.

Meč je već bio dobijen za Spaskog, to je bilo jasno. Sledeću partiju sam igrao ravnodušno, nisam uspio da uočim trenutak kada je Spaski preuzeo inicijativu, i izgubio sam je isto tako. U devetoj partiji uspio sam zabrinuti protivnika i njegovog sekundanta, koji je već kupio kartu kući. Da bi se spasio od mog pozicionog pritiska, Spaski je bio primoran da žrtvuje kvalitet, a njegov sekundant je morao da vrati kartu u kancelariji za rezervacije. Ali sve je ispalo kako treba: imao je dovoljnu kompenzaciju za žrtvovani materijal, i u nastavku Spaski je uspio da remizira. Deseta i posljednja partija takođe je završena remijem sa prednošću na strani Spaskog, tako da je ukupan rezultat u meču bio 6,5-3,5 u korist mog protivnika. Ovo je bila uništavajuća  pobjeda, a u intervjuu koji je dao Spaski, osjetilo se da je i on iznenađen lakoćom s kojom je pobijedio u finalnom meču kandidata.

Na Svjetskom timskom šampionatu, održanom u Luganu u jesen 1968. godine, reprezentacija SSSR-a je bez poteškoća zauzela prvo mjesto. Igrao sam prilično dobro, postigavši najbolji rezultat na trećoj tabli. U novembru sam, zajedno sa Petrosjanom i Spaskim, otišao da igram na Majorci. Ovom prilikom mi je put aranžirao Petrosjan. Planirao je da me angažuje kao svog trenera.

Na kraju mog boravka u Švajcarskoj, ponovo sam patio od čira. Proveo sam deset dana kod kuće na dijeti i činilo se da će mi u Palmi biti teško. Ali spasilo me moje znanje teorije koje sam posebno pripremao za mečeve kandidata, a nisam imao priliku da ga iskoristim. Igrao sam izuzetno samouvjereno tokom čitavog turnira, a pred finiš sam pobijedio oba svoja glavna rivala, Larsena i Spaskog.

Ovo mi je bila poznata situacija. Nedugo prije revanš meča između Talja i Botvinika, pobijedio sam Botvinika. Prije meča između Spaskog i Petrosjana 1966. jednim komentarom sam „zbrisao“ Petrosjana. Sjećam se da sam, kada sam prekidajući partiju sa pješakom više protiv Spaskog, otišao do Petrosjana i rekao mu: ‘Ne možete ništa da uradite povodom toga, Spaski će biti svjetski šampion!’,Zašto tako mislite?’ upitao je Petrosjan, izgledajući zbunjeno. ‘Pa ja ga tučem!’, zaključio sam. Petrosjan se trgnuo i progutao knedlu. Nakon ovog razgovora nije moglo biti govora da ja budem njegov sekundant. I moje proročanstvo se obistinilo.

Na turniru sam postigao četrnaest od sedamnaest, lako nadmašivši desetak vrhunskih velemajstora. Uz Wijk aan Zee 1968, ovo je bio jedan od najboljih turnira u mom životu.

* 12 *

1969-70: Opadanje

Nakon 1968. godine moja linija uspjeha je počela da opada, iako to nisam odmah shvatio. Prvo, u proljeće 1969 sam pobjedio turnir u Sarajevu sa dobrim rezultatom 12 od 15 – a zatim jedan u Čehoslovačkoj sa 11,5 od 15.

Na ljeto sam igrao na prilično slabom turniru u Lenjingradu, pod razmetljivim nazivom ‘Prvenstvo Centralnog sindikalnog savjeta Saveza’. Možda zato što dugo nisam igrao protiv sovjetskih majstora, ali u svakom slučaju u polufinalu ovog događaja osjetio sam krajnji nedostatak samopouzdanja. „Možda su”, pomislio sam, “s obzirom na moje dosadašnje uspjehe, organizatori trebali da me pozovu direktno u finale. Ali kakva sramota! Možda čak neću ni proći.“ Nakon borbe i mnogo tjeskobnih trenutaka ipak sam ušao u finale. Tu mi je bilo lakše i zauzeo sam prvo mjesto.

Na sledećem turniru, u Havani, stvari su mi bile još teže. Boreći se za vođstvo sa Gligorićem i Suetinom, doživio sam uništavajući poraz od Gligorića kao bijeli, i uz teškoće remizirao kao bijeli protiv Suetina. Nakon mnogo tjeskobnih trenutaka uspio sam dostići Suetina u poslednjem kolu, da podijelim prvo mjesto s njim. Ovo je bio moj poslednji uspjeh za duže vrijeme.

(Nastaviće se)