25.05.2024.
Božidar Bonja Ivanović
Dugo sam se kanio da uputim predstavku Sudu za ljudska prava zbog nepravde koja mi je učinjena (u što su me uvjeravali ugledni pravnici) i tek ovih dana sam to uradio kad sam saznao da najviše takvih zahtjeva u Strazbur stiže iz Crne Gore. Onda sam shvatio da mnogi naši građani umjesto „Ruku pravde“ dobiju nogu nepravde i osjete se bespomoćnim u svojoj zemlji.
Nije važno kako će Evropski Sud presuditi, važno mi je da vratim svoj mir koji je gotovo šest godina narušavan poraznim iščekivanjima i odlukama naših Sudova.
Slika dolje: Čuvena Katedrala Notre Dame u Strazburu…
(Preneseno sa fejsbuka)
*************
Evo za one koji nisu pratili prethodnih godina o čemu se radi i teksta velemajstora Božidara Ivanovića od 18. marta:
DALEKO JE ZNANJE I PRAVDA …
Nakon odbijenih žalbi od strane Upravnog i Vrhovnog suda prije nekoliko godina, prošle sedmice stigla je i odluka Ustavnog suda koji me obavještava da je moja žalba odbijena. Tako je ovaj predmet, koji je duboko ušao u šestu godinu, završen u Kući pravde a meni ostaje da se pitam kako može neko da donese novi zakon i poništi odredbe prethodnog, čime se drastično krše prava sportista stečena prije više od deset godina ?!
Ukratko podsjećam da mi je 2008. godine Ministarstvo kulture i sporta dodijelilo zvanje – Vrhunski sportista Crne Gore, da bi Ministarstvo sporta i mladih, na čijem je čelu bio vaterpolista, 2018. godine ukinulo tu odluku i uneredilo moj status četiri stepenice ispod ostalih sportista. Takvo poniženje prihvatio sam u nadi da će pravosudni sistem prepoznati taj nedostojan čin tvoraca novog zakona koji su šahu zadali prljav udarac ispod pojasa. Utoliko prije što je time srušen i status Sportiste godine u Crnoj Gori za koji sam dva puta imao čast da se izborim 1977. i 1981. godine. Još nepristojniji epilog tog čina je nepoštovanje Trinaestojulske nagrade koju mi je stručni žiri dodijelio 2006. godine “za rezultate ostvarene u šahu”.
I laici znaju da je retroaktivna primjena zakonskih rješenja u suprotnosti sa povjerenjem u pravosudni sistem a institut stečenog prava trebalo bi da garantuje upravo njegovu stabilnost i pouzdanost. Da ne bi dolazilo do takvih konfuzija potrebno je kompleksnije razmotriti i usaglasiti zakone prije njihovog usvajanja. A upravo pomenuti zakon iz 2018. godine sazdan je po unaprijed skrojenom scenariju, više po mjeri interesnih struktura nego realnog sistema vrijednosti. Zato je proizveo mnogo gnjeva kod sportista, klubova i saveza koji se smatraju oštećenim, Ali ja ću se samo osvrnuti na tumačenje o vrednovanju vrhunskih sportskih rezultata po kome se uspjesi priznaju i nagrađuju samo u sportu koji je na programu MOK -a. Takva isključivost zadire u ljudska prava i slobode djece i omladine koji žele da se bave sportom. Šah bi trebalo tu da ima posebnu ulogu jer zdravu čovjekovu ličnost čini jedinstvo zdravog duha i tijela. Začudo, naš zakon ne priznaje ni Šahovsku Olimpijadu na kojoj učestvuje blizu 200 zemalja svijeta.
U starim hronikama je zabilježeno : – Šah je rat između dvije vojske bez ljudskih i materijalnih razaranja. Antčka olimpijska ideja imala je istinske i humane ciljeve koji su se ogledali u božanskoj poruci da se prekidaju ratovi za vrijeme igara. Prve igre održane su 776. godine p.n.e. a poslednje 393. godine. U dužem periodu držale su se podalje od politike ali sve veća popularnost igara inspirisala je političare i sveštenstvo da tu pronađu svoje interese. Slične pritiske trpi i MOK da sankcioniše sportiste koji nikakve veze nemaju sa ratovima.
MOK priznaje FIDE kao jedinu svjetsku instituciju koja planira i realizuje program šahovskih takmičenja. FIDE je osnovana u Parizu 1924. i bilo je interesovanja da se ove godine uvrsti u program Olimpijskih igara u Parizu i proslavi 100 – godišnjica osnivanja. Prema nekim informacijama MOK i FIDE su bili blizu dogovora ali je zbog stava MOK -a da se šah igra po ubrzanom tempu FIDE s pravom odustala jer bi to značilo gašenje klasičnog šaha. MOK nije uvažio ni činjenicu da je drevna igra starija od njega punih 14 vjekova. No, čini se da je Olimpijada u Japanu 2020. godine, sa blizu 12 hiljada učesnika, upozorila MOK da zbog organizacionih problema, smanji taj broj za hiljadu ili dvije. Šta bi tek značilo da još 3000 šahista doputuje u Pariz suvišno je reći. A postojalo je rješenje da se obave kvalifikacije po kontinentima i tako dobije 14 najboljih zemalja sa deset puta manjim brojem učesnika.Kako god bilo, sporazum je izostao a šahistima je otvorila vrata Budimpešta od 10. do 23. septembra.
Moj slučaj ostaje kao nerješiva enigma a pravda je daleko u tuđoj zemlji…
(Preneseno sa fejsbuka)
Blog Šah-mat liste 