Autobiografija i partije
1978
*11*
Sjajna godina
Početkom 1968. godine otputovao sam u Holandiju da igram na turniru Wijk aan Zee. Ovo je bilo prvi put u mnogo godina da sam bio na međunarodnom turniru u kapitalističkoj zemlji. Takvi turniri, gdje su nagrade u konvertibilnoj valuti, posebno su cijenjeni, i samo najbolji velemajstori dobijaju priliku da igraju na njima. Uslovi su bili neobični za mene, jer su postojala dva prekida dnevno. Uglavnom, često imam mnogo prekinutih partija, i ovdje sam odmah na početku prekinuo partiju protiv Padevskog, partiju koja je trebala da se nastavi skoro do 100 poteza, i svakog dana sam trebao da radim devet sati, ne računajući pripreme za sledeće kolo. Čemu služe sindikati u ovom prosvjetljenom dvadesetom vijeku? Jedno kolo je dolazilo za drugim, i sve vrijeme sam igrao istu prekidanu partiju, usput pobjeđujući svaku novu partiju! Situacija se razjasnila posle nedjelju dana, kada sam osvojio 7 od 7. Osmu partiju sam igrao sa Taljem. Izvan table smo bili u prijateljskim odnosima, a turnir je išao osrednje za njega. Bilo mi ga je žao, ali morali smo odigrati partiju, pogotovo što su svi oko nas očekivali da se brzo dogovorimo za remi. Talj je odigrao prvi dio partije precizno, i stekao približno izjednačenje, ali je onda napravio grešku. Uspio sam da otvorim poziciju u svoju korist i pobijedim partiju. Tek narednog dana imao sam prvi remi, sa Donerom. U ovoj seriji od sedam pobjeda bilo je nekoliko dobrih partija. Prije ovog, na međuzonskom turniru, loše sam igrao protiv Jugoslovena, osvojivši samo jedan poen iz četiri partije.
Ovdje sam se osvetio, pobijedivši partije protiv Ivkova, Matanovića, Ćirića i Karaklajića. Smatram svoju partiju sa Matanovićem jednom od najboljih dostignuća u mom životu u oblasti šahovske strategije. Sa 10,5 poena od 11, išao sam ka novom rekordu na turniru, ali u dvanaestom kolu, u boljoj poziciji protiv Portiša, napravio sam grešku i izgubio figuru. Izgubio sam interes za turnir, i odigrao sam preostale tri partije bez borbe.
Ipak, nije bilo loše: osvojio sam 12 poena od 15, tri poena ispred Talja, Portiša i Horta. Zatim sam počeo pripreme za moj četvrtfinalni meč kandidata protiv Reševskog. Do tada sam odigrao samo dvije partije protiv njega, obe su završene remijem. Sjećao sam se naše partije sa turnira u Buenos Ajresu 1960. godine, koja se odigrala u petak. Na zahtjev Reševskog, igrali smo ujutru kako bismo završili prije zalaska sunca, što u argentinskoj zimi znači do dva sata popodne. Tokom partije, Reševski me jasno nadigrao, i tačno u dva sata počeo je da razmišlja o svom potezu koji će kovertirati. Postojala su dva moguća nastavka: jedan potez je osvajao pješaka, ali je davao bijelom šanse za remi, dok drugi nije dovodio do materijalnog dobitka, ali je održavao sve prednosti crne pozicije, i bio je jači. Reševski je postao nervozan i neprestano je gledao na sat. Posle trinaest minuta, kovertirao je svoj potez, koji, kako se ispostavilo, nije bio najbolji, i uspio sam da spasim partiju. Kasnije se ispostavilo da je ova partija bila presudna u borbi za prvo mjesto koje smo na kraju podijelili.
Pripremajući se za Reshevskog, oslonio sam se na svoje bolje praktično znanje, kao i na svoje superiorno poznavanje moderne teorije otvaranja. Shvatio sam da se suočavam sa suptilnim strateškim igračem, čije poznavanje nijansi igre vjerovatno nadmašuje moje. Morao sam obuzdati Reševskog sa bijelim figurama. Furman se vratio kao moj trener i pripremili smo neke čvrste sisteme za crnog, sa nekoliko interesantnih ideja za bijelog. Meč je odigran u Amsterdamu u maju, i suštinski je odlučen u prve dvije partije. Prva partija, u kojoj je Reshevski bio bijeli, krenula je u njegovu korist. U otvaranju me nadigrao i stekao strateški dobijenu poziciju. Ali očigledno je potcijenio moju taktičku sposobnost, igrao previše oštro i napravio nekoliko taktičkih grešaka, tako da sam uspio da spasim pola poena. U drugoj partiji otvorio sam 1. e4, što rijetko igram. Znao sam prvih petnaest poteza koje će odigrati Reshevski i pripremio zanimljiv nastavak, koji je tada bio nov. Odigrao sam tih prvih petnaest poteza, čak osamnaest, za jedan i po minut, dok je Reševski, na uobičajen način, uz to veoma neiskusan, proveo oko sat vremena nad njima. U praktičnoj igri velika razlika u vremenu je veoma neprijatna i utiče na živce onoga ko je u zaostatku na satu. I zaista, Reshevski je postao nervozan, počeo da igra brže, i, nakon izlaska iz otvaranja, napravio je grešku i izgubio pješaka. Partija je bila odlučena, iako je Reshevski izvukao partiju do prekida partije, kada je predao bez nastavljanja.
U kratkom meču, prednost u poenima jednog igrača veoma je neprijatna za drugog, a posebno ovdje, pošto je Reshevski pretrpio dva psihološka udarca jedan za drugim. Treća partija brzo je završena remijem. U četvrtoj sam prihvatio novu postavu figura. Reševski je izjednačio, ali sam igrao racionalnije i brže od protivnika. Reševski je počeo da troši vrijeme, i, očekujući problem sa vremenom, počeo je da igra brže. U relativno jednostavnoj, izjednačenoj završnici, napravio je nekoliko grešaka i izgubio. Peta partija, u kojoj sam dugo bio u teškoćama, završena je remijem, a onda sam u šestoj ponovo pobjedio. Reševski je neozbiljno otvorio igru, stekao sam veliku prednost i sigurno je pretvorio u pobjedu. Ovo je bila moja najbolja partija u meču. U naredne dvije partije sam držao prednost, ali su obe završene remijem, i pobijedio sam u meču rezultatom 5,5-2,5. Reševski je bio uznemiren pa čak nije došao ni na ceremoniju zatvaranja. Međutim, to je razumljivo: moralo je biti bolno za njega, u njegovim godinama, izgubiti meč praktično bez borbe.
Sada sam se suočavao sa polufinalnim mečom protiv Talja koji će se odigrati u Moskvi. Prije meča, psihološka situacija je bila prilično čudna. Na kraju krajeva, pobijedio sam skoro svaku partiju koju sam igrao protiv Talja, čak ni boje figura nisu pravile razliku. Shvatio sam da, igrajući protiv mene na turnirima, Talj preuzima rizik, pokušavajući da izjednači rezultat sa mnom zbog doživljenih poniženja, i da će u meču biti mnogo oprezniji, jer je važan rezultat meča u cjelini, a ne samo pojedinačne partije.
(Nastaviće se)
Blog Šah-mat liste 