Autobiografija i partije
1978
I tako je, Petrosjan bio pobjednik, završavajući sa pola poena više ispred Gelera i Keresa. Odlučujuća partija u borbi između Keresa i Petrosjana bio je susret Benko-Keres iz četvrtog i poslednjeg kruga. Partija je prekinuta u poziciji u kojoj je Benko imao blagu prednost. Do tog trenutka Keres je pobjedio sve partije koje je odigrao protiv Benka – četiri na turnirima kandidata 1959. u Jugoslaviji i tri u Curasaou. Isti bi se scenario vjerovatno ponovio i ovdje, da nije intervenisao Petrosjan. Na inicijativu Petrosjanove supruge, organizovana je detaljna noćna analiza. Sa etičke ili političke tačke gledišta, to izgleda monstruozno. Ali, djelo je učinjeno: Benko je dobio partiju, a Petrosjan turnir. Kasnije je Petrosjanova supruga ponosno objasnila u Moskvi kako je napravila svog muža svjetskim šampionom. Istina, predstoji mu još meč sa Botvinikom, ali ovaj ima preko pedeset godina. U prvom dijelu meča, Petrosjan je iscrpio Botvinika remijima, a u drugom dijelu lako je iskoristio svoju prednost u godinama.
Ne treba umanjiti talenat i zasluge Petrosjana. Nižeg društvenog staleža po rođenju, upoznao se sa plemenitom igrom, savladao je do savršenstva, i čak ostavio svoj pečat. „Petrosjanov stil“ postao je dobro poznat izraz. Godinama su šahovski majstori gledali njegov neponovljivi stil sa prezirom, ali i strahom. Sa usponom Petrosjana na šahovski tron, hiljade amatera bilo je primorano da ponovo razmotre svoje stavove o atraktivnosti i plemenitosti igre.
Posle gubitka meča 1963. godine, Botvinik je izrazio mišljenje da je Petrosjan rijedak izuzetak u šahu, po tome što nije stvaralac, već razarač vrijednosti u procesu stvaranja. To je tačno. Ostaje mi da dodam da ovo ne važi samo za šah. Ne možemo da se ne divimo đavolskoj odlučnosti i inventivnosti ovog čovjeka.
* 9 *
Prve teškoće i prva bolest
Sovjetska delegacija u Curasau uključivala je čovjeka koji nije imao veze sa šahom. Bio je to pukovnik ‘u civilu’, kako se obično naziva istaknuti član KGB-a. Po povratku u SSSR, napisao je izvještaj u kojem je istakao moje neprilično ponašanje u Curasauu. Glavni grijeh koji je primijetio bio je taj što sam sebi dozvolio da se oprobam u kazinu! Ti grijesi su se gomilali u mom ličnom dosijeu (treba se sjetiti Oberhausena 1961), i počeo sam da imam poteškoće u organizovanju putovanja u inostranstvo.
Trideseto prvenstvo SSSR-a održano je krajem 1962. godine. Učesnici su bili prilično neujednačeni, slabiji nego obično. Moji rivali su bili Talj, Spaski, Tajmanov i Štejn. Uspio sam pobijediti Štejna, Spaskog i Talja u našim pojedinačnim susretima, i iako sam pokvario stvari na kraju, osvojivši samo 2 poena od 5, uspio sam zadržati prvo mjesto. Neće biti neprimjereno da se prisjetimo kako su nagrađivani osvajači nagrada na prvenstvima SSSR-a, koja su bila jača od većine međunarodnih turnira. Bile su samo tri nagrade – od 300, 200 i 100 rubalja. Međutim, nagrade nisu bile objavljene, već su bile organizovane od strane tajnog odjela Sportskog komiteta, i budući da nije bilo javnosti, nije bilo ni kontrole. Za moju pobjedu na prvenstvu SSSR-a 1962. godine, poslano mi je 225 rubalja, prije poreza!
Da budemo fer, treba napomenuti da napori Fišera i njegovog saradnika u Sovjetskom Savezu, Karpova, nisu bili uzaludni, i prošle godine je Vlada donijela odluku da se stope trebaju malo povećati. Tako je na prvenstvu SSSR-a 1975. godine prva nagrada iznosila 400 rubalja (i broj nagrada je takođe povećan, koliko znam). Već sam rekao da, iako sam bio prvak SSSR-a, imao sam problema sa putovanjem u inostranstvo. Očigledno je da sam, osim zvaničnih organa, bio ometan i od strane jednog od moćnih velemajstora.
Šahovska federacija je organizovala posjetu Keresa i mene turniru u SAD-u (Pijatigorski kup 1963.-urednik), ali Petrosjan je insistirao na svom učešću umjesto mene. Amerikanci su poslali karte za tri učesnika, ali bez uspjeha. Na kraju su otišla samo dvojica, Keres i Petrosjan. Zatim je za mene bila planirana posjeta Kubi. Sve je izgledalo kao da će propasti. Onda sam imao sreće: u to vrijeme se održavao turnir između velikih fabrika u Moskvi pod okriljem sportskog društva „Trud“, čiji član sam bio već duže vrijeme. Velika grupa starih proizvodnih radnika koji su igrali šah poslala je pismo Savezu za sport SSSR-a, zahtijevajući da mi se dozvoli učešće u inostranstvu. „Glas javnosti“, javno mišljenje, ponekad ima ulogu u Sovjetskom Savezu. Poslan sam na Kubu.
(Nastaviće se)
Blog Šah-mat liste 