Autobiografija i partije
1978
* 8 *
Prvi put – Kandidat
Na početku 1961. godine održano je 28. prvenstvo SSSR-a, kvalifikacioni turnir za Svjetski šampionat. Prethodna godina je bila prilično napeta za mene i nisam pronašao vremena za opuštanje. To se često dešava sa mladim igračima; zaboravljaju da je šah teška, iscrpljujuća igra, i da bi osmislili svježe, nove ideje, potreban je bistar mozak. To je ono desilo se sa mnom. Nakon pobjede u nekoliko partija na startu, odigrao sam dugu seriju remija, izgubivši usput od Smislova i Petrosjana. Šanse da prođem na Međuzonski turnir činile su se nikakvim. Ali u drugom dijelu turnira, izgledalo je da dobijam drugi vjetar u leđa. Počeo sam da pobjeđujem partiju za partijom, i približavao sam se vodećoj grupi. Moji rivali su bili Geler, Spaski, Štejn i Polugajevski. U pretposlednjem kolu, kao što se često dešavalo, savladao sam Spaskog, a u poslednjem kolu slavio protiv Polugajevskog. Tako sam zauzeo drugo mjesto, samo pola poena iza pobjednika turnira, Petrosjana.
Senzacija turnira bila je uspjeh mladog majstora Štejna. Prvi put igrajući na prvenstvu SSSR-a, završio je među osvajačima nagrada. Igrač ogromnog talenta, uspio je to da pokaže već na svojim prvim nastupima, kao da je osjećao da mu šahovska karijera neće biti duga. (*Preminuo je u 38. godini, 1973. godine.)
Od događaja 1961. godine, Evropsko timsko prvenstvo u Oberhausenu mi ostaje u sjećanju. Tamo je ekipa SSSR-a lako osvojila prvo mjesto, a Smislov i ja smo se borili za najbolji ukupni rezultat. Smislov je igrao na tabli broj sedam, a ja na tabli broj osam, i na kraju sam uspio da ga prestignem za pola poena. Pobjedio sam osam partija i odigrao jednu remi; od pobjeda, jedino se sjećam one protiv Bileka. Kao što je obično bilo u našim susretima, partija je odlučena u strahovitoj vremenskoj oskudici. Postoji još nešto čega se sjećam sa putovanja u Oberhausen. Po povratku u SSSR, zamjenik vođe naše delegacije, čovjek iz KGB-a, je prijavio da sam se loše ponašao i da sam uzeo slobodu da pozovem jednu njemačku damu u bioskop. Takav „grijeh“ stvarno se dogodio, iako se posjeta kinu ustvari nije ostvarila. Ipak, pojavila se crna mrlja u mom „ličnom dosijeu“.
U jesen sam učestvovao na međunarodnom turniru u Budimpešti. Mađarski igrači su poznati u Evropi po svojoj klasi, i turnir se ispostavio kao prilično jak, posebno što su učestvovala četiri sovjetska igrača. Na početku sam osvojio 2,5 poena iz 3, ali u četvrtom kolu sam izgubio sam od mađarskog majstora Delija, i to na ubjedljiv način. Takve stvari su mi se dešavale, i još se dešavaju. Kao crni, često se odlučujem da značajno rizikujem u cilju pobjede. Imam prilično dobre rezultate kao crni, ali ponekad budem kažnjen za svoje eksperimente u otvaranju.
To je bio težak trenutak na turniru. Prvi put sam imao bijele figure protiv Filipa i igrao sam na pobjedu kada to nije bilo strateški opravdano. Partija je završila remijem. Tačnije, u poziciji gdje je on bio bolji, Filip, kao miroljubiva osoba, mi je ponudio remi. To, usput rečeno, pokazuje koliki ogroman talenat Filip mora da ima, da postigne takve uspjehe sa tako blagim temperamentom.
Zatim sam igrao protiv Bronštajna. On me uvukao u jedno od svojih lukavih otvaranja (pored svoje velike erudicije otvaranja, igra otvaranje i suptilno s psihološke tačke gledišta), i jedva sam uspio spasiti remi. Moja sledeća partija bila je protiv Bileka. Ne pokazuje se često Bilek kao borbeni igrač, ali protiv mene uvijek igra sa velikim žarom.
U napetoj, oštroj borbi, sve je balansiralo na ivici noža. To se takođe odnosilo i doslovno na moju zastavicu. Ali na kraju se sve dobro završilo za mene, izvukao sam važan poen, i nakon toga sve je išlo glatko. Kao rezultat toga, zauzeo sam prvo mjesto, dva poena više od Bronštajna i Filipa.
Na ovom turniru velemajstorsku normu je osvojio Simagin, zanimljiv igrač i prijatna, duhovita osoba, koji je, nažalost, prerano preminuo. Pobijedio sam moju partiju protiv njega, prilično ubjedljivo. Jedna zanimljiva činjenica je da je tokom partije on prišao Tajmanovu i rekao: „Zašto me gleda tako zlobno, kao da sam poklao sve tvoje pretke do šeste generacije?“ Iskreno, takmičarska zloba nije nešto što praktikujem. Jedini savremeni igrači koji bi mogli da polemišu sa mnom oko toga su Karpov, Petrosjan i Fišer.
(Nastaviće se)
Blog Šah-mat liste 