GM Rashit Ziatdinov
Velemajstor Vjačeslav Ragozin (1908-1962)
*************
GM Rashit Ziatdinov
Tigran Vartanovič Petrosjan rođen je 1929. godine u Tbilisiju.
Na fotografiji Tigran sjedi u krilu majke. Djevojčica pored nje je sestra Tigranova, Varduš, a pored oca je brat Amajak.
Otac Petrosjana, Vartan. Njegovi roditelji su umrli rano i njegova sestra je preuzela odgovornost za odgajanje Tigrana.
******************
GM Rashit Ziatdinov
Rona Jakovljevna Petrosjan, krajem četrdesetih godina, bila je studentkinja na Institutu za strane jezike i mlada ljubiteljka šaha sa pristojnim nivoom igre. Bila je šest godina starija i Tigran je povećao svoje godine promjenom pasoša i vjenčali su se 1952. prije njegovog međuzonskog turnira. U njihovoj porodici su bila dva djeteta: Mihail, Ronin sin iz prvog braka, kojeg je Petrosjan usinio, i Vartan. Petrosjan nije imao formalno obrazovanje, ali je odbranio doktorsku disertaciju na temu „Problemi logike šahovskog mišljenja“. Tokom „vladavine“ Petrosjana, često je odlučivala Rona Jakovljevna na kojem će turniru igrati veliki majstor: u Bugarskoj ili u Engleskoj (ponekad bi umjesto pozvane šahistkinje letjela sama, kao supruga svjetskog šampiona). Petrosjanov život je bio sretan, gotovo bezbrižan, ali početkom osamdesetih godina dijagnostikovana mu je neizlječiva bolest. Preminuo je 1984. godine, samo pet godina nakon postavljanja dijagnoze. Sahranjen je u Moskvi na Jermenskom groblju. Petrosjan je ostavio veliko nasljedstvo, a udovica ga je vješto umnožila. Rona Jakovljevna preživjela je muža gotovo dvadeset godina i preminula je 2003. od iste teške bolesti kao i on.Rona Jakovljevna Petrosjan, krajem četrdesetih godina, bila je studentkinja na Institutu za strane jezike i mlada ljubiteljka šaha sa pristojnim nivoom igre. Bila je šest godina starija i Tigran je povećao svoje godine promjenom pasoša i vjenčali su se 1952. prije njegovog međuzonskog turnira. U njihovoj porodici su bila dva djeteta: Mihail, Ronin sin iz prvog braka, kojeg je Petrosjan usinio, i Vartan. Petrosjan nije imao formalno obrazovanje, ali je odbranio doktorsku disertaciju na temu „Problemi logike šahovskog mišljenja“. Tokom „vladavine“ Petrosjana, često je odlučivala Rona Jakovljevna na kojem će turniru igrati veliki majstor: u Bugarskoj ili u Engleskoj (ponekad bi umjesto pozvane šahistkinje letjela sama, kao supruga svjetskog šampiona). Petrosjanov život je bio sretan, gotovo bezbrižan, ali početkom osamdesetih godina dijagnostikovana mu je neizlječiva bolest. Preminuo je 1984. godine, samo pet godina nakon postavljanja dijagnoze. Sahranjen je u Moskvi na Jermenskom groblju. Petrosjan je ostavio veliko nasljedstvo, a udovica ga je vješto umnožila. Rona Jakovljevna preživjela je muža gotovo dvadeset godina i preminula je 2003. od iste teške bolesti kao i on.
***********
GM Rashit Ziatdinov
Najdžel Šort je čekao 50 godina da se u njegovoj školi otvori šahovski klub!
Nigel Short
Upravo sam dobio poruku od učitelja u St. Philips School, u Athertonu. Bio sam oduševljen kada sam čuo da je tamo osnovan šahovski klub, skoro 50 godina nakon što je snimljena ova fotografija. Bolje ikad nego nikad! Inače ja sam u pantalonama sa škotskim šarama.
**************
GM Rashit Ziatdinov
Aleksandar Kazimirovič Toluš bio je trener velikih šampiona!
1.maja 1910. godine u Sankt Peterburgu rodio se velemajstor Aleksandar Kazimirovič Toluš. Bio je trener Paula Keresa, pomogao je da Ludmila Rudenko postane svjetska šampionka, i trenirao Borisa Spaskog.
Boris Spaski je rekao: „Osam godina (1952-1960) Toluš je bio moj trener. U to vrijeme previše sam vjerovao u nepokolebljivost zakona pozicionirane igre, u Nimcoviča. Igrao sam, kako bi danas rekli, ‘ispravne šahovske poteze’: sistematično, ali suvo i dosadno, u mojim partijama skoro nije bilo taktike. Kazimirovič (kako su prijatelji ljubazno nazivali Toluša) otvorio je preda mnom drugi svijet – čarobni svijet kombinacija. Ovaj preokret bio je izuzetno zanimljiv i koristan za mene.“
Tokom brzopotezne igre, Toluš je blistao vicevima i aforizmima koji su postali dio šahovske folklore. Kada bi Toluš izveo taktički udarac, saosećajno bi pitao protivnika: „Da li ste uznemireni?“ Gubeći pješaka, rekao bi nešto misteriozno: „Srećnici ne gledaju na sardine“ u smislu „srećni sati ne gledaju na gubitke“. Kada bi protivnikova pozicija postala beznadežna: „Vaše su piroške izgorjele!“ I Tolušev ratni poklič: „Naprijed, Kazimirovič!“
************
Prva u nizu izuzetno detaljnih karikatura o meču za svjetskog šampiona u šahu iz 1972. godine između Spaskog i Fišera, crtana od strane Halldóra Péturssona i objavljena u Morgunblaðiðu, popularnom islandskom listu.
*****************
Blog Šah-mat liste 