Šah kao život, scena kao strast: Priča o Mihailu Talju i Vladimiru Sajginu


Jorge Njegović Drndak

Godine 1954., Miša je kako bi dobio titulu majstora morao da odigra meč sa istaknutim majstorom iz Bjelorusije, Vladimirom Sergejevičem Sajginom (1917-1992). Meč je održan u Šahovskom klubu u Rigi. Bila je to izjednačena borba i nakon remija u poslednjoj partiji, Talj je na kraju pobedio rezultatom 8 prema 6.
Bilo je nemoguće ne primjetiti takav događaj. Pet ili šest Mišinih prijatelja večerali su svakodnevno u kući dr. Talja (roditelji su se pomirili sa činjenicom da je najmlađi sin pretvorio stan u kamp), ali te večeri svi rekordi su oboreni.
Mladi majstor bio je srećan i veselio se: pjevao je parodije i smiješne pjesme sa malo rizičnim tekstovima (dr. Talj je samo zbunjeno pogledao svoju suprugu), pokazao je svoje pamćenje, svirao klavir, ukratko, na sve moguće načine pokazao je da mu prava strast nije šah, već scena.
Ozbiljni Sajgin bio je samo iznenađen: nikada nije vidio tako veselog šahistu. Dr. Talj je iskoristio trenutak i odveo Sajgina na stranu kako bi vodio iskren razgovor s njim.

Sjećaš li se priče Kuprina „Marabu“? To je divna priča, iako je šteta što se šahisti porede sa tako tužnom pticom. Pa, šta misliš o ovom marabuu, ha? Sada, zaista, nikada nećeš pomisliti da tako nemiran mladić može provesti sate za šahovskim stolom. Znaš, ponekad me plaši svojom bezbrižnošću. Molim te, razgovaraj s njim, inspiriši ga da bude bar malo ozbiljniji.
Sajgin se temeljito trudio da ispuni delikatni zadatak i odveo je mladića na stranu.
„Pobjedio si protiv mene, Miša, a ti se zabavljaš“, inspirisao je nedavnog protivnika. – Sada kada si majstor, igraćeš u četvrtfinalu prvenstva SSSR-a, možda čak i stići do polufinala. Znaš li koliko je to teško? Teško je tamo uzeti i pola poena. Sada se ozbiljno moraš pripremiti za svaki turnir, za svaku partiju. Trebalo bi…
Talj je slušao i odgovorio: „A uzalud me plašiš. Nikoga se ne bojim. Znam da nije dobro imati toliko samopouzdanja, ali šta mogu, ako se ne plašim ničega, čak ni povreda? I bilo je uzalud što te tata (sve sam vidio!) pokušao ubjediti u ovaj razgovor koji spašava duše. Ja sam ono što jesam.“
I, čekajući da Sajgin završi „obrazovanje“, Talj je skočio i potrčao ka klaviru, uzviknuvši:

Dame i gospodo! Sada ću vam ispuniti…
Sajgin je samo nasmješio se i mahnuo rukom.
Uskoro se ipak ispostavilo da je proslava počela nešto prerano: Savezna kvalifikaciona komisija, predvođena Velikim majstorom Averbahom, nije žurila da dodijeli Talju titulu majstora. Iz nekog razloga, njegova pobjeda nije delovala vrlo ubedljivo. Trebalo je još nekih argumenata. Ali, to je već druga priča…

Viktor Lazarevič Vasiljev

Preneseno sa fejsbuka