Drugi dio
Engleska
POGLAVLJE 4
Putovanje u Englesku
„… Došao sam u ovu zemlju s posebnom misijom da predstavim britanskim državnicima i javnosti stavove velikog dijela ratničkih kasta koje predstavljam.“
– Sir Umar Hayat Khan
Kasnije 1928. godine, i početkom 1929., Sultan Khan je osvojio nekoliko manjih turnira, u Shimli, a zatim u Delhiju, ističući da je spreman za veću scenu.
Na posljednjem od njih, u martu 1929., Sir Umarova sklonost dramatičnom nije ga iznevjerila dok je dodjeljivao nagrade na željezničkoj stanici u Delhiju, na putu za Bombaj i London. Objavio je da je njegova namjera da „natjera Sultana Khana da igra protiv vodećih šahista u Engleskoj i, ako je moguće, na kontinentu.“
Predstavljanje Sultana Khana ostatku svijeta nije bio glavni cilj Sir Umarove posjete Engleskoj. Bio je na diplomatskoj misiji da promoviše interese „ratničkih kasta“ (koje su činile većinu trupa indijske vojske) i interese muslimanske zajednice u Indiji u cjelini.
Imajući u vidu Sir Umarov položaj u društvu – člana indijskog Gornjeg doma, pukovnika u indijskoj vojsci i moćnog zemljoposjednika – moglo bi se zamisliti da je imao siguran položaj, ali mogao je osjetiti tokove istorije koji su se okrenuli protiv njega i onih koje je predstavljao.
…….
Sir Umar je bio u privilegiranom položaju, slavljen od strane Britanaca, ali dugo prije nego što je prepoznao promjenu u moći: bio je jedan od vođa muslimanske delegacije koja je 1906. godine uputila peticiju vicekralju, Lordu Mintou, što je dovelo do osnivanja Muslimanskog saveza Indije. Njegovo putovanje u London, u srce Britanskog carstva, bilo je nastavak političkog i diplomatskog rada kojim se bavio proteklih tri decenije, a Sultan Khan mogao je biti korisno sredstvo za njega u njegovoj misiji.
Sir Umar i Sultan Khan putovali su iz Bombaja istim brodom kao članovi Simonove komisije, iskrcavajući se u Marseju, a zatim vozeći se vozom kroz Francusku i prelazeći preko kanala trajektom, stigavši u London u petak popodne 26. aprila.
Odlazak Sir Johna Simona iz Indije bio je nešto ranije nego što je planirano jer su u Britaniji bili raspisani opšti izbori za 30. maj 1929. godine. Mogao je biti sretan što odlazi. Osim stalnih demonstracija koje su pratile komisiju, bio je prisutan u zakonodavnoj skupštini u Novom Delhiju kada su članovi Hindustanske socijalističke republikanske stranke bacili bombe u dvoranu. Po dolasku u London, Sir John je dočekan na stanici Victoria od strane premijera Stanleyja Baldwina, a delegacija iz Punjab Association of London mu je poklonila vijenac cvijeća i održala dobrodošli govor.
Međutim, brzo je shvatio da nije izbjegao problematičnu političku situaciju Indije. Različite grupe, uključujući londonsku podružnicu Indijskog nacionalnog kongresa, organizovale su protestni skup u Hyde Parku s kontroverznim komunističkim zastupnikom Shapurji Saklatvala, Parsijem iz poznate Tata obitelji, kao glavnim govornikom. Demonstranti su krenuli prema stanici Victoria i došlo je do tučnjave kada je policija blokirala ulaz u zgradu; nekoliko je osoba uhapšeno. S obzirom na napad u Novom Delhiju, nisu dozvoljavali nikakve šanse za veći incident.
U kratkom vremenskom periodu, Sultan Khan je prošao put od provincijskog Pendžaba, do uglađenog Shimla u Himalajima, zatim do velike prijestolnice Britanskog Radže u Delhiju, i prešao mora i okean kako bi stigao u prijestolnicu Carstva – London. Ostavio je iza sebe seoski život u selu, i našao se u luksuznim kućama, raskošnoj kabini na brodu, i na kraju u elegantnom hotelu na Zapadnom kraju Londona. Osjećaj dezorijentacije morao je biti ogroman.
U Londonu, Sir Umar nije gubio vrijeme u osvajanju britanskog establišmenta – uz pomoć svog štićenika.
Dan nakon njihovog dolaska, u subotu, 27. aprila, Sultan Khan je formalno predstavljen londonskom društvu u Nacionalnom liberalnom klubu – jednom od uglednih gospodskih klubova Londona – od strane Sira Johna Simona. Smješten u predivnoj zgradi u Whitehallu, samo korak od Parlamenta i vlade, to je bilo srce establišmenta.
U ovom sigurnom utočištu, Sultan Khan je odigrao meč od četiri partije protiv najjačeg igrača kluba, Bruna Siegheima. Rođen u Berlinu, kosmopolitanski Siegheim je dugi niz godina živio u Južnoj Africi, osvajajući nacionalno prvenstvo mnogo puta. Preselio se u London 1919. godine i ostvario zapažene uspjehe, uključujući drugo mjesto na Božićnom turniru Hastings 1922/23, koje je dijelio sa Rétijem i samo iza Rubinštajna.
Međutim, u tim partijama nije bilo ništa na kocki, iako svaki pravi šahista zna da ne postoji takva stvar kao prijateljska partija šaha. Osim toga, svi su pogledi bili uprti u Sultana Khana, njegovog pokrovitelja Sira Umara, i dobrotvora Sira Johna Simona s posebnim vezama u Indiji i visokim položajem u britanskoj vladi. Khan se dobro pokazao, pobjedivši dvije partije i igrajući dvije partije remi. Ovo je jedina sačuvana partija.
B.Siegheim Sultan Khan
Match, London (4)
27th April 1929
1.d4 d5 2.c4 e6 3.Sc3 Sf6 4.Lg5 Le7 5.e3 h6 6.Lh4 O-O 7.Sf3 b6 8.cxd5 exd5
Najčešći potez u 1920-ima – Tartakower i Kapablanka igrali su ovako. 8…Sxd5 je moderniji način igre, razmjena figura i smanjivanje gužve crnih figura.
9.Ld3 Lb7 10.Dc2 c5 11.O-O Sc6 12.a3 Te8 13.Tfd1 c4 14.Lf5 a6 15.Kh1 Sa5 16.Se5 Dd6 17.f4
Već smo nešto slično vidjeli – u Khanovoj partiji protiv Khadilkara sa Sve-Indijskog šampionata. Međutim, Siegheim igra takozvani Pillsbury napad (konj na e5 podržan pješačkim trijadom d4-e3-f4) na daleko bolji način.
17…Lc8 18.g4 Lxf5 19.gxf5 Sd7? 20.Lxe7 Txe7 21.Tg1
Umjesto toga, 21.Dg2! je ubojiti potez: 21…f6 22.Sxd5 i dobija.
21…f6 22.Dg2 fxe5 23.Sxd5 e4! 24.Sxe7+ Dxe7 25.Dh3 Kh7 26.Tg6 Sf6 27.Tag1 Tg8 28.Dh4
Situacija izgleda očajno, ali Sultan Khanov konj stiže baš na vrijeme da spasi partiju.
28…Sb7 29.T1g3 Sd6 30.Dg5 Df7! 31.Kg1 b5 32.Kf1 a5 33.Ke1 b4 34.axb4 axb4 35.Kd2 c3+ 36.bxc3 bxc3+ 37.Kc1 Db7 0-1
S obzirom na netačnosti i činjenicu da su odigrali četiri partije u jednoj večeri, mogu zamisliti da je ovo odigrano s brzim vremenskim kontrolama. Khanova tendencija da gura pješake na daminom krilu u pozicijama Daminog gambita, i njegova sposobnost da se precizno brani pod pritiskom, su primjetne.
Meka diplomatska akcija dobro je funkcionirala. Sultan Khanova prezentacija u Nacionalnom liberalnom klubu bila je objavljena u nacionalnim novinama, i na temelju toga je Sir Umar mogao prenijeti razloge svog posjeta:
„Došao sam u ovu zemlju s posebnom misijom da pred britanske državnike i javnost stavim gledišta velikog dijela ratničkih kasta koje predstavljam.“
Nastavio je govoreći da su ratničke kaste u Pendžabu pružile indijskoj vojsci velik postotak regruta, ali nemaju vlastitog izabranog predstavnika u zakonodavnim tijelima. Veliki dio mira i prosperiteta Indije zavisi o zadovoljstvu ove zajednice i njihov glas je bivao je ugušen od strane ‘profesionalnih političara i agitatora, koji su se mnogo češće i glasnije čuli’ (Vrlo jasan napad na Indijski nacionalni kongres). U drugom intervjuu, datom nekoliko dana kasnije, bio je još direktniji:
„Indija bi se raspala ako bi je ostavili na miru. Umjesto da privlače ljude iz gornjih ratničkih kasti, kao što to rade Britanci, agitatori, ako bi imali svoj put, privukli bi ljude s juga i drugih okruga koji fizički i mentalno nisu sposobni za vlast, a posljedica bi bila da bi Indija u rukama ovih slabića bila ponovno napadnuta s različitih strana i na kraju bi propala. Sadašnja administracija je naša jedina sigurnost.“
-Nastaviće se-
Blog Šah-mat liste 