U poznim godinama bolje je sećati se šta je bilo nego predviđati šta će biti. Vraćam se mladosti. Majka, Janko i Marko biraju mi životni put. Izabraće ga bombe bačene iz aviona. Posle bombardovanja Beograda izbegli smo u selo Ostružnicu. Leto je. Skupljamo se na plaži na obali Save. Igramo šah. Bolji sam od drugih. To me je ohrabrilo da se posle završetka rata takmičim sa svojim vršnjacima. Pobedio sam na turnirima za prvenstvo Beograda, Srbije i Jugoslavije. Kocka je bačena. A, šta da sam u Ostružnici bio najbolji u bacanju kamena s ramena? Šampionat u Zagrebu. Jedne večeri u hotelskim prostorijama za susednim stolom roditelji sa ćerkom. Počela muzika, Gligorić ne gubi vreme, zamolio ju je za ples. Tako je počelo, a završilo se našim venčanjem. Sada zajedno imamo 183 godine.
Sa suprugom Vesnom u Amsterdamu 1960 i ovih dana na Dunavu
Turnir u Mar del Plati, Argentina. Na zatvaranju, mis Mar del Plate deli nagrade. Ceremonija je došla do kraja – muzika. Gligorić je na nogama, zamolio je misicu za ples. Kao u Zagrebu – tako je počelo, a završilo se njenom udajom za Boru Ivkova. Gligorić je ne samo veliki šahista već i daroviti pronalazač. Zadužio je i Boru i mene. Posle pobede naše ekipe na Olimpijadi u Dubrovniku šah je dobio krila. Kao pečurke posle kiše niču na sve strane šahovski turniri, ekipna takmičenja, klubovi; pljušte pozivi našim šahistima iz svih zemalja. Prolaze godine. Idem sa turnira na turnir. Od Pekinga do Moskve i Londona, od Indonezije do Konga …
Aleksandar Matanović za tablom
Igrao sam sa skoro svim tada istaknutim šahistima. I upoznao ih. Izdvajam dvojicu Mihajla, jednog iz sveta, drugog iz naše zemlje – Botvinika i Markovića. Botviniku pripada počasno mesto u šahovskoj istoriji; u njegovom stanu u Moskvi vidim našu zastavu, u Izraelu mu se klanjaju do zemlje, u Beogradu se ne oseća kao stranac. Marković, šahovski majstor, akademik; odbio ponudu da bude predsednik Republike Srbije, do kraja života pratio šta se događa u šahu.
Prelistavam ruske, engleske, nemačke šahovske časopise. U svakoj zemlji na svom jeziku obeležavaju partije i propratne komentare. Zašto šah nije kao matematika i muzika, svuda u svetu u upotrebi takvi kakvi su? Zašto ne šahovski jezik? Štampali smo milione „Šahovskih informatora” i drugih knjiga pisanih šahovskim jezikom. Sredinom 70-ih godina naš poznati ekonomista objavio je u novinama: „Dva proizvoda koja najviše izvozimo su jagodičasto voće i Šahovski informator”.
Jednom prilikom nismo platili mesečni porez na vreme, kupac zakasnio sa obavezom. Pozove me direktor banke. On zavaljen u fotelju, ja smerno stojim pred njegovim stolom. Očitao mi je lekciju – to više neće da toleriše. Pamtim tu sliku i to vreme. Korona – život u kavezu. Nigde ne idemo, povremeno nam dolaze samo sin i unuci. Jedini provod mi je odlazak u samoposlugu i bacanje đubreta. Dug dan, a samo novine i televizija. Setih se da smo štampali knjigu pod naslovom „2345”. Milan Velimirović i Marjan Kovačević izabrali su 2.345 šahovskih problema. Mat u dva, tri, četiri, pet poteza. Zadivljen sam šta su sve izmislili autori problema. Šah je čudo.
Šah je igra. Igrom se određuju vrednosti različitih faktora u sporu. Ne samo čovek protiv čoveka. Šahista je jedna strana, šah druga. Kad šahista otkrije sve tajne šaha, a to je u toku, šah će izgubiti. Kad violinista u potpunosti ovlada svojim instrumentom, ili kad lekar otkrije šta prouzrokuje neku bolest – pobediće. Igra je sukob. Sukob, u bilo čemu, vodi napretku. U šahu, na primer, zbivanja na tabli danas razlikuju se od onih prethodnog doba – na višem su nivou.
Kada kreneš na put bez povratka, ko si i šta si zavisi od onog što ostavljaš za sobom. Kad se primakne moje vreme ostaviću za sobom suprugu, sina, troje unuka, tri snaje, četiri praunuka, šahovski jezik, bezbroj odigranih partija … I nadu da će sve ono što je usmeravalo naše živote biti bolje nego što je bilo.
——————
Simbol „zlatnog doba” našeg šaha
Aleksandar Matanović je rođen 23. maja 1930. u Beogradu. Posle ranih uspeha u šahu i titule omladinskog prvaka Jugoslavije 1948, u seniorsku reprezentaciju ušao je već 1950, u nezaboravnom radio-meču Jugoslavija – SAD, a 1955. je postao velemajstor. Od 1954. do 1978. stalni član olimijskog tima, a potom 1980. selektor reprezentacije koja je osvojila našu poslednju olimpijsku medalju. U zlatnom dobu našeg šaha, dok je sa Gligorićem, Ivkovom i Matulovićem činio okosnicu druge velesilesveta, okitio se sa pet srebrnih i četiri bronane ekipne medalje, kao i sa pet pojedinačnih za rezultate na svojoj tabli: jednom zlatnom, tri srebrne i jednom bronzanom. Na pet evropskih šampionata, između 1957 i 1977, osvojio je četiri srebrne i jednu bronzanu ekipnu medalju. Iako je takmičarske ambicije sa 36 godina podredio revolucionarnom projektu univerzalnog šahovskog jezika i izdavačke kompanije „Šahovski informator”, čiji je bio osnivač, urednik i direktor, zadržao je visok nivo i u narednoj deceniji, dodajući tituli prvaka Jugoslavije iz 1962. godine (zajedno sa Minićem), još dve, 1969. i 1978. Priznanje Svetske šahovske federacije (FIDE) dobio je izborom za potpredsednika FIDE 1990-94. Od maja 2022. Aleksandar Matanović je najstariji velemajstor na svetu 1957.
Na Centralnom stadionu, pod zidinama Kazanskog Kremlja, posebno za akciju “Noć muzeja”, po prvi put van Borodinskog polja, odigrana je “Besmrtna partija” šaha iz 1851. godine, čije su figure bile rekonstruktrukcije iz ruskih vojno-istorijskih klubova i pravi konji. Konje za veliku predstavu, kako je ranije objavio “Tatar-inform”, obezbijedila je konjička policija Kazana.
„Na današnji dan se dešava mnogo događaja širom Republike Tatarstan, širom zemlje – danas je naša omiljena akcija „Noć muzeja“. Preuzeli smo veliki rizik: imamo obilazak dva muzeja – Nacionalnog muzeja Republike Tatarstan i predivnog muzejskog kompleksa “Borodino”.
Danas se Sabantui, naš tradicionalni tatarski praznik proslavlja na lokalitetu “Borodina”. A na našem trgu održana je rekonstrukcija događaja, koja se obično održava samo na trgu “Borodino”, a po prvi put sve to odigrava u gradskim uslovima. Mislim da će biti veoma zanimljivo. Ovo je intelektualni šou – ne znam koliko je zanimljivo za djecu, ali nadam se da će se odraslima sigurno svidjeti “, rekla je ministarka kulture Republike Tatarstan Irada Ayupova prije početka partije.
Uloge figura „živog šaha“ igrali su članovi vojno-istorijskih klubova Rusije. Među njima su bili predstavnici Pereslavl-Zalesskog, Moskve i, naravno, Kazana. Ruska pješadija (bijeli pioni) bili su članovi Kazanskog vojno-istorijskog kluba „Arsenal„. Pješadiju najbolje vojske u Evropi početkom 19. veka (crni pioni) – predstavljali su člaovi Kazanskog vojno-istorijskog kluba “Vitez”. Na šahovskoj tabli koja je ucrtana na Milenijumskom trgu, nalazila su se i četiri dalekometna oružja (topovi), koji, međutim, nisu pucali tokom igre.
„Besmrtna“ šahovska partija jedna je od najpoznatijih u istoriji šaha. Ona je priznata kao najviši primjer romantičarskog šaha – u kojem se brzo donose odluke, efikasno napada i žrtvuju figure, a ne uranja se u duga razmišljanja prije igranja poteza. Partija je odigrana 1851. između Adolfa Andersena i Lionela Kieseritzkog.
Rekonstruisana je kao spektakularna predstava na inicijativu upravnika Muzeja “Borodinsko polje”, sa kojim je Narodni muzej Republike Tatarstan, kako prenosi “Tatar-inform”, potpisao ugovor o saradnji u februaru ove godine.
Velemajstori su igrali partiju na običnoj šahovskoj tabli, koja se prenosila na velikom ekranu. Voditelj je komentarisao šta se dešava – žive figure su se kretale po tabli prema tome kako je učesnik partije igrao. Drugim riječima, potezi velemajstora su odigrani na ogromnoj šahovskoj tabli, u koju su pretvorili trg.
“Želim da se zahvalim svima što ste ovdje. Velika je čast doći u Kazanj i pokazati vojno-istorijski muzej bitke kod Borodina u Kazanju. On se nalazi veoma daleko od Kazanja i čuva uspomenu na mali segment istorije, a tema Noći muzeja ove godine je „Istorija i priče“, rekao je Igor Kornejev, direktor Muzeja “Borodinsko polje”.
Zahvaljujući „šahu uživo“ – glavnom obilježju „Noći muzeja“ ove godine – Nacionalni muzej Republike Tatarstan proširuje muzejski prostor, što znači da postaje pristupačniji, zanimljiviji i popularniji, rekla je Alisa Vjatkina, generalna direktorka Narodnog muzeja Republike Tatarstan.
“Prenosimo naše događaje i iznosimo našu istoriju iz muzeja. Sada ljudi mogu ne samo doći u muzej da se upoznaju sa istorijom, već i da o njoj uče na gradskim lokacijama, na javnim prostorima. Ovo je super, ovo je novi format rada i biće veoma tražen i blizak ljudima “, izrazila je uverenje Vjatkina.
Nedavno sam pio kafu na terasi Maloga dvorca sa svojim drugom i prijateljem, profesorom Lutovcem. Prišao nam je poznati Baranin i rekao: „Pozdravljam čuvene barske šahiste“. Nas dvojica smo se zgledali i bili smo malo u čudu. Maksim je profesor književnosti i dugogodišnji direktor Barske gimnazije, a ja sam već 60 godina ljekar i dugogodišnji direktor Medicinskog centra. Pa, ipak, mi smo „čuveni barski šahisti“. I obojica smo se pitali: Šta je, zapravo, u našim životima šah?
Ja znam da moji djed Milutin i baba Dolje nisu igrali šah i da sam prvi put vidio šahovsku tablu i figure, u ranom djetinjstvu, na stolu, u frizerskoj radnji Akuša Abazovića, koja se nalazila na samom ulazu u starobarsku čaršiju. I znam da je sve u meni, vezano za šah, samouko i samoniklo i da je ta čarobna igra moja najveća kreativna muka, bez koje bi, bez te muke, moj život bio, zacijelo, prazan.
Obećao sam Milanu da ću jednom govoriti o šahu, o mojim susretima sa velikanima ove igre koju su, vjerujem, izmislili bozi, ne za sebe, već samo za ljude. Jer šah kao muzika, muzika i ljubav, zna čovjeka učiniti srećnim.
A pošto nemam još mnogo vremena, evo tog teksta…
Bora Kostić
U proljeće 1953. godine, prije 70 godina, u Baru su radila dva šahovska kluba. U Starom Baru „Kod Mare Crne“ i na Pristanu, na Trgu, „Kod kafane Tomovića“. U goste nam je došao slavni velemajstor Bora Kostić, trostruki prvak Kraljevine Jugoslavije, svjetski putnik, poliglota, Nestor banatske ravnice. Simultanka je održana na Pristanu, u jednoj od onih italijanskih baraka, pored bioskopa. Imao sam 14 godina i veliku tremu. U središnjici partije, u približno izjednačenoj poziciji, počeo sam brzopleto da vučem nekoliko uzastopnih poteza, poslednji autobus za Stari Bar išao je u 18 sati i žurio sam da ne zakasnim. Iznad mene stajao je čika Bora, raširio ruke i grohotom se nasmijao: „A sada, mališa, kad si se usr’o, od remija nema ništa“ i povukao dobitnički potez. Ja sam se tužan vraćao kući i objašnjavao Adžiji i Saitu, našim đačkim prijateljima, što sam mogao i gdje sam pogriješio.
Mnogi misle da je velemajstor Bora Kostić poslužio nobelovcu Stefanu Cvajgu da napiše vanvremeni, blistavi „Esej o šahu“, a malo ljudi je znalo, čak i u ona davna vremena, da je boemska kraljica Skadarlije, pjevačica Divna Kostić, bila njegova kći.
U mom maglovitom sjećanju čika Bora je, tog barskog proljeća, bio beskrajno stari sijedi gospodin, a imao je samo 66 godina.
Viktor Korčnoj
Na početku 1954. godine bilo je neko toplo vrijeme i počeo se topiti led na Istoku. U Crnu Goru je došao mladi sovjetski šahista Viktor Ljvovič Korčnoj i odigrao nekoliko simultanki. Domaćin mu je bio sekretar Šahovskog saveza Crne Gore Blažo Sredanović, naš omiljeni drug i prijatelj. Simultanka je održana na terasi hotela „Rumija“ i, koliko se sjećam, Korčnoj je sve partije dobio. Bio je dragi, mladi čovjek u lakom sivom odijelu ruskog kroja. Kasnije će on postati jedan od najboljih šahista svijeta i biće četvorostruki prvak SSSR-a.
Godine 1976. emigrirao je i preselio se u Švajcarsku i igrao mnoge turnire po svijetu. Blažo Sredanović će mi ispričati neobičnu anegdotu. Sredinom osamdesetih, kada je on uveliko bio Amerikanac, Korčnoj je igrao simultanku u San Francisku. Blažo je, u publici, iza Korčnoja, glasno komentarisao neku poziciju, a Korčnoj je, ne okrećući se, na čistom srpskom jeziku, koji je inače tečno govorio, rekao: “A kada si ti, Blažo, zbrisao?” Poslije 30 godina, a u međuvremenu nisu se ni vidjeli ni čuli, on je sekretara ŠSCG prepoznao po govoru i glasu. Malo je reći: fantastično!
Korčoj je bio u Baru krajem 1984. za vrijeme velemajstorskog turnira u Titogradu. Na fotografiji sa te simultanke vide se majstor FIDE Milan Minić, bivši pionirski prvak Crne Gore, majstorski kandidat Milan Vujović i velemajstor duha Božo Ulićević, a u publici mlađani Saša Stevović i dječak sa zelenom jaknom, moj sin Nebojša. Desno, iza Korčnoja, čovjek sa naočarima je gospodin Ilija Vučković, kultna istorijska ličnost Bara, veliki zaljubljenik u šah i naš prijatelj.
Korčoj je bio beskompromisni borac, svaku partiju je igrao na pobjedu i nije se ljutio što je zaslužio nadimak „grozni“. Šah je doživljavao i kao umjetnost, a šahovsko takmičenje kao vrhunsku estradnu predstavu. Na partije je dolazio besprekorno odjeven, uvijek odijelo i uvijek kravata. Danas je sve drugačije. Na Evropsko prvenstvu, na Kritu, u našem meču sa Norveškom, velemajstor Magnus Karlsen, budući prvak svijeta, bio je u farmericama, a na nogama je imao papuče iz kupatila.
Korčnoj je imao veliki broj obožavalaca i fanatičnih navijača. Jedan od njih je bio naš nikad zaboravljani drug, inženjer Rašo Marojević. Proslavio ga je sin Igor, dobitnik „Pekićeve nagrade“ za književnost.
Poslednji put sam vidio „strašnog“ Viktora u Rogaškoj Slatini, na prvenstvu Evrope za seniore, igrači stariji od 65 godina. Bio je najstariji učesnik turnira, ali ga to nije smetalo da ostvari najbolji rezultat na prvoj tabli. Sjedio je prekoputa i igrao sa Bonjom. Nije ustajao, okretao je brojanicu, a na licu i usnama imao neke neobične pokrete koji su me podsjećali na parkinsonizam. Pored njega je bila njegova vjerna druga, gospođa Petra Leverik. Bonju nije pobijedio, a mi smo u tom meču sa Švajcarskom slavili 3:1 i osvojili bronzanu medalju. Neka bude upamćeno, reprezentacija Crne Gore je igrala u sastavu: Ivanović, Živković, Raičević, Dragašević.
Mihail Botvinik
Krajem 1971. godine ukazana nam je velika čast. U Baru je igrao simultanku bivši prvak svijeta Mihail Mojsejevič Botvinik, koji je tu titulu, sa malim prekidima, nosio 15 godina. Bio je naučnik, vrhunski intelektualac, zvali su ga, ne bez razloga, „patrijarh sovjetskog šaha“. Za našeg proslavljenog velemajstora Aleksandra Matanovića, on je najbolji igrač u istoriji šaha.
Na fotografiji sa te simultanke, vidi se da je iznenađen mojim „volškim gambitom“. Do mene sjedi profesor Momo Vuković, šahovski majstor, jedan od najvećih intelektualaca koje je Bar ikada imao. On gleda u zenicu Botvinika. Do njega je moj brat Ivan. Bio je prvokategornik i volio je beskrajno šah. Odigrao je hiljadu brzopoteznih partija sa Milenkom, u gostoljubivom domu Ratkovića, u Rapu.
Anatolij Karpov
Kada je svjetski prvak Fišer odbio da igra meč za titulu, prvakom svijeta je proglašen, bez borbe, velemajstor Anatolij Jevgenevič Karpov. U Baru, u Sutomoru, tog ljeta 1975. igrao se Otvoreni šampionat Crne Gore, na kome je naš Bato Zeka osvojio drugo mjesto i na simultanci Karpova, koja je održana u hotelu „Agava“ igrao je veliki broj najboljih crnogorskih šahista. Na fotografiji je Karpov nalik na tinejdžera, krupni čovjek pored njega je Drago Popović, međunarodni šahovski sudija, predsjednik ŠSCG, a do njega Čedo Ratković, naš veliki drug i prijatelj, predsjednik šahovskog kluba, kasnije predsjednik Opštine Bar, iz porodice osnivača šaha u Baru. Onaj mladić što sjedi prvi slijeva je, najvjerovatnije, dr Živković. Na toj simultanci Karpova smo pobijedili prof. Lutovac i ja i ta dva poraza su bili jedini porazi koje je Karpov doživio na simultankama odigranim tada u Crnoj Gori.
Kada je, poslije desetak godina, Karpov ponovo boravio ovdje, u pratnji publiciste i putopisca Dimitrija Bjelice, i kada su se, slučajno, sreli na Svetom Stefanu, Karpov je, rukujući se sa profesorom Lutovcem, rekao da nema potrebe da se predstavlja, on zna da je „od tog brke“ izgubio na simultanci u Baru.
Karpova sam vidio 1986. na velikom turniru u Bugojnu i na Olimpijadi te godine u Dubaiju. Znao je ko sam i nije me trebalo predstavljati. Pamte se pobjede, a naročito porazi.
Vasilij Smislov i Tigran Petrosjan
Bar je liječio rane koje mu je nanio strašni zemljotres, a već u jesen 1980. održan je velemajstorski turnir, najjači pojedinačni turnir odigran te godine u svijetu. Na njemu su učestvovala dva svjetska prvaka, Vasilij Vasiljevič Smislov i Tigran Vartanovič Petrosjan. Njihovo učešće obezbijedio je, ličnim angažovanjem, jugoslovenski ambasador u Moskvi, gospodin Marko Orlandić. Sa Petrosjanom sam izgubio u jednoj borbenoj partiji i to je bio moj jedini poraz na tom turniru. A Adžije i Saita više nije bilo među nama da „požale ka da bi pomogli“.
Na slobodni dan Božo i Mikica su izveli Petrosjana u šetnju i pokazali mu starobarsku čaršiju i Stari grad. Objasnili su mu da su te ruševine nastale prije 102 godine, kada je crnogorska vojska oslobodila Bar od Turaka, poslije 307 godina Otomanske okupacije. Petrosjan je bio oduševljen i sve goste kafane „Kod Oma“ častio je pićem. Iz njega je isplivao neki zapretani jermenski atavizam. Prije partije sa Smislovom rekao mi je Jusuf, moj odani prijatelj, koji je bio direktor turnira, da je tog jutra šetao Čanjem sa Smislovom i Petrosjanom, da su hvalili turnir i moju igru. Zato me moli da igram mirno i da mu se čini da Smislov tu partiju neće igrati na pobjedu. Dok sam duboko razmišljao u jednoj mirnoj „poluslovenki“ kod 18. poteza, čuo sam duboki Vasjin glas: Ja predlagaju ničiju (Ja predlažem remi). Taj remi mi je obezbjeđivao siguran put do titule. Bio sam totalno zbunjen, ustao sam, rukovao se, u publici je bio aplauz punog školskog amfiteatra. Prišao je i Bonja. Sjećam se da je rekao: “Doktor je zbunjen, pomislio je da je Smislov izgovorio – ja prehladio juče, pa nije znao kakvu terapiju da propiše”.
Predsjednik opštine, gospodin Blažo Orlandić, priredio je prijem za Smislova i Petrosjana u svom kabinetu koji se tada nalazio na spratu današnje Carine. Pila se kafa i neko piće. Predsjednik je goste ponudio da telefoniraju svojim porodicama u Moskvi. Kada je draga sekretarica Mika dala vezu Petrosjanu on je uzeo slušalicu i zagrmio: Rona, to skandalj, to skandalj! Bio je ljut jer nije uvršten u reprezentaciju zbornaje za Olimpijadu na Malti. A kada je vezu dobio Smislov, on je glasom koji je podrhtavao, šaputao: Moja ljubimaja, moja ljubimaja…
Na završnoj svečanosti, koja je bila svojevrsni glamur, Petrosjan je dobio pehar i lovorov vijenac, a Smislov je baršunastim baritonom pjevao „Volgu“ i „Oči čarnije“. Bilo mi je posve jasno: Petrosjan je mogao biti svjetski prvak jer je imao ogromno šahovsko znanje i jer je bio neustrašivi ratnik i borac, tigar, a Smislov jer je bio živa enciklopedija šaha i jer je imao raskošnu slovensku dušu i dobrotu, pred kojima su morale stati sve galije carske.
Boris Spaski
Za vrijeme velemajstorskog turnira u Nikšiću, 1983. godine, poželjeli smo da nam dođe u goste bivši svjetski prvak Boris Vasiljevič Spaski. Simultanka je održana u hotelu „Topolica“. Spaski je došao namrgođen i umoran, bilo je vidljivo da mu put od Nikšića do Bara, preko Titograda i Petrovačkih strana, nije lako pao. Tražio je da osvjetljenje bude bolje i samo 20 tabli. Tu simultanku sam otvorio i pozdravio ga, vjerujem biranim riječima. Za sve to vrijeme moj sin Nebojša me držao za ruke. Atmosfera je bila, blago je reći, mučna. Po završetku simultanke, Spaski je tražio šofera i odmah se vratio u Nikšić. Nije nam pružio priliku da porazgovaramo i zajedno popijemo kafu, da pokažemo bar nešto od gostoprimstva. Pomislio sam: Ovdje od „šahovskog Puškina“ nema ni traga.
U maju 1986. godine bio sam pozvan da budem gost na velikom velemajstorskom turniru u Bugojnu, posledna tri kola, bio sam predsjednik ŠS Jugoslavije. Taj turnir je imao 16. kategoriju FIDE i bio najjači turnir koji je ikad igran, sa prosječnim rejtingom od, za to vrijeme, nevjerovatnih 2628. Tog jutra sjedio sam na terasi motela „Akvarijum“ sa gospodinom Domaćinovićem, dugogodišnjim predsjednikom Opštine Bugojno, dušom tih čuvenih bugojanskih turnira. Manjeg čovjeka, a većeg domaćina, u životu nisam vidio. Iz vedrog neba sa ponekim oblačkom, počela je da pada kiša i ja sam, gotovo odsutno, izgovorio: “Anđeli se kupaju”. Spaski je sjedio za susjednim stolom, podigao je glavu i rekao: Angli kupajuca i prešao za naš sto. Tu prelijepu metaforu prvi put čuje i misli da je nema u ruskom jeziku. A onda me upitao: “Doktore, a kak vaš rebjonok?” Vidjevši da sam zbunjen, pojasnio je: “Onaj dječak duge plave kose što vas je držao za ruke na onoj simultanci u Baru”. Onaj namrgođeni Spaski, zapamtio je taj, gotovo trivijalni, detalj. Doktore, rekao sam, falio si, ovo je, ipak, „šahovski Puškin“.
Nedavno sam u romanu „Brizbejn“ mladog ruskog pisca Vodolazkina naišao na jedan zanimljiv pasaž. Njemački baštovan koji ljubi knjigu i tečno govori ruski jezik divi se mekoti i melodičnosti ruskog jezika, tog jezika koji je govorio i pisao Puškin. I dodaje: A možda Puškin uopšte nije živio i bio je plod mašte ruskog naroda da sanja divan san o sebi.
David Bronštajn
Po preporuci Svetozara Gligorića ugostili smo, krajem osamdesetih, čuvenog velemajstora Davida Jonoviča Bronštajna, sa suprugom. Ljubazni i dragi „her Simović“ se postarao da bračni par Bronštajn dobije najljepši apartman u hotelu „Topolica“ sa pogledom na zaliv i Madžaricu. Njima je ovo bio, na neki način, bračni medeni mjesec i, poslije mnogo godina, prvi izlazak „u svijet“. Proveli smo desetak nezaboravnih dana, slušajući ovog bajkovitog čovjeka.
Imao je težak život, teško djetinjstvo i mladost. U Staljinovo doba nije bilo lako biti Jevrej i imati prezime koje podsjeća na Trockog. A tek u Velikom ratu biti u okupiranoj Ukrajini… Da nije igrao šah, ne bi bio među živima. Sa ogromnim zanosom i ponešto tuge, govorio je o onom antologijskom meču za titulu svjetskog prvaka sa Botvinikom, 1951. godine, koji je izgubio, iako je rezultat na kraju bio 12:12. Odlučujući poraz doživio je u pretposlednjoj, 23. partiji tog meča. Veoma je cijenio i poštovao Gligorića, bili su istih godina i veliki prijatelji, ali za tablom ljuti protivnici. Hvalio je Talja i smatrao ga najboljim šahistom svih vremena. Znao je da on ima natprirodnu snagu hipnoze koju je nemilice trošio u bolesti i stilom svoga života.
Ugostili su ga Čedo, Sveto, Miloš. U dnevnom boravku njihovog apartmana svakog dana je bila puna košarica zlaćastih mandarina i pomorandži koje je tog jutra uzbrala nevidljiva ruka Vlada Lukšića.
Osoblje hotela se trudilo da im ništa ne fali i da nas pamte po dobroti i ljubavi.
Poslije nekoliko dana dobio sam razglednicu iz Moskve, sa Arbata: riječi zahvalnosti ispisala je mlađana supruga Davida Bronštajna, Tatjana, kćer njegovog saborca i prijatelja, velemajstora Isaka Boleslavskog.
Bronštajn i Korčnoj su, mnogi misle, najbolji šahisti u istoriji šaha koji nisu bili svjetski prvaci.
Gari Kasparov
Na Olimpijadi u Dubaiju 1986. bio sam svjedok veličanstvene pobjede našeg Ljubojevića nad Karpovom u jednoj „španci“ koja dotad nije viđena a imala je ukus i aromu Čubure, Savamale i Dorćola. Tamo sam dane provodio u društvu Draška Velimirovića, našeg selektora i Gligorića, koji je bio počasni gost Olimpijade. Bili smo u istom hotelu sa sovjetskim šahistima. Novi svjetski prvak Gari Kasparov je kočoperno hodao i napadno gestikulirao. Gliga je bio ljut na njega, ljut i uvrijeđen. Kasparov nije birao riječi, optuživao ga je da je najveći krivac što nije postao svjetski prvak prije dvije godine i što je, kao glavni sudija, prekinuo onaj meč sa Karpovom, zbog totalne fizičke iscrpljenosti svjetskog prvaka. Gliga je bio spreman da prihvati njegovo izvinjenje „on je još uvijek mlad i zelen“. Uvjeravao nas je da je Kasparov veliki talenat i veliki igrač ali da ima rušilački karakter i da će uskoro postati „Hitler svjetskog šaha“. I nije mnogo potrajalo, ove riječi su se obistinile. FIDE se naprosto raspala, sve je doživjelo inflaciju a titula svjetskog prvaka u šahu mogla se osvojiti „na penale“.
Kasparov je bio glavni zagovornik da se reprezentacija SR Jugoslavije suspenduje i vrati iz Mađarske sa Evropskog prvenstva 1992, a 1999. godine je aplaudirao kad su padale bombe po Srbiji i Crnoj Gori.
Bio sam iznenađen kada sam nedavno na fejsbuku našao prijateljsku čestitku našeg Bonje kojom Kasparovu čestita 60. rođendan. Razumio sam da je to on učinio kao šahista profesionalac i da je to gest njegove uzvišene lične dobrote i čin hrišćanskog milosrđa i oprosta. Kasparov se svojski trudio da pokaže da nije naš prijatelj.
Srećko Nedeljković
Za vrijeme revanš meča Fišer – Spaski, održanom na Svetom Stefanu i u Beogradu, bio sam šef ljekarskog konzilijuma na ostrvu. Tog 2. septembra 1992, Fišer je, poslije 20 godina od Rejkjavika, povukao prvi put potez u zvaničnoj partiji. Na moj 54. rođendan.
U sali „Maestrala“ očekivali smo taj trenutak. Prišao mi je prof. dr Srećko Nedeljković, intermajstor, i zabrinuto govorio da će ovo biti veliki blam, da onaj čovjek na bini, prekoputa Spaskog, nije uopšte Fišer jer on ni likom ni hodom, ni govorom ne liči na njega, dodajući da je pravog Fišera upoznao na Islandu prije 20 godina. Fišer je maestralno odigrao tu „španku“ i dobio u velikom stilu. Profesor Nedeljković je ujutro ušao u moju ambulantu, na kafu. Htio je da se izvini: “Kolega, ono je, ipak, pravi Fišer”.
I tu ću ispričati jednu posve ličnu priču. Bio sam student poslednje godine medicine. Povodom Dana medicinara igrali smo meč sa profesorima fakulteta, na Dekanatu. Moj protivnik je bio prof. dr Srećko Nedeljković, osnivač interventne kardiologije u Srbiji, poznati šahista, reprezentativac Jugoslavije. Sa silnim respektom igrao sam tu partiju i aktivnom igrom na daminoj strani uspio da remiziram. Bio je to moj veliki uspjeh jer sam bio obični prvokategornik. I sada, poslije više od 30 godina, pijem kafu sa prof. Nedeljkovićem, na ostrvu, daleko od Dekanata. I dešava se čudo. Profesor se sjeća naše partije i tog aktivnog poteza pješakom na a5. Da, kaže, sjećam se kao da je bilo juče. Šahisti su velika tajna.
Kada je Fišer poslije pete partije počeo da igra slabije i da u trećem satu igre djeluje pospano, organizatori su se uspaničili. Gazda Jezda me zamolio da se obratim Fišeru. Napisao sam mu pismo naslovljeno: Svjetskom prvaku. Preporučio sam da aktivnije živi, da se pokrene iz svog apartmana, da šeta, da se kupa u moru. I, naročito, da vodi računa o ishrani i da, obavezno, iz menija izbaci pasulj prebranac, koji je ovdje otkrio i konzumirao u velikim količinama. Sve je narednih dana Fišer ispunio i meč je nesmetano nastavljen.
Spaskog sam svakog dana sretao u restoranu i srdačno smo se pozdravljali a jednom sam njegovom sinu, Borisu junioru, ukazao ljekarsku pomoć.
Na Svetom Stefanu, sve vrijeme, bio je i Bonja. Bio je član Apelacione komisije. Izvještavao je sa meča, a naveče na TV, komentarisao i prikazivao odigrane partije. Prisustvovao je jednom neobičnom susretu. Spaski je na ostrvo, kao ličnog gosta, doveo starog velemajstora Andre Lilijentala, svog prvog šahovskog učitelja, koji je tada imao preko 80 godina. Želio je da ga upozna sa Fišerom. Pružajući ruku Fišer je izgovorio: “Pješak nosi na f6!” Taj pobjednički potez, žrtvujući damu, povukao je Lilijental u neko davno vrijeme u partiji sa svjetskim prvakom Kapablankom. Bilo je to dovoljno za upoznavanje.
Kada sam poslije 24 prelijepa dana provedena na ostrvu, na kome se vrlo galantno živjelo, predao ključeve na recepciji, mislio sam da moje dugove neće moći da isplate ni masline ujaka Sima. Šef recepcije je zaželio srećan put i rekao da je sve častio gazda Jezda.
***
Igrao sam četiri partije sa četiri prvaka svijeta i ostvario rezultat 2:2. Za jednog ljekara iz provincije, to i nije tako loše.
Kretao sam se godinama u društvu šahista, velikih i malih, i osjetio i proživio atmosferu šahovskog takmičenja. Pišem ove retke, kišni je dan pod Kurilom, i sve više sam uvjeren da nam je, Maksimu i meni, onaj Baranin, onomad, udijelio veliki komplimenat i priznanje.
Milan je u svom blogu zapisao: “Ovaj život je prelijep, jer je jedini i neponovljiv.”
Mi svi imamo dva života, a onaj drugi počinje kad shvatimo da imamo samo jedan.
2.5.2023. – Od 25. do 29. aprila održano je šesto izdanje Šahovskog festivala u Salamanci. Masters turnir je bio glavni događaj, sa osam igrača (četiri muškarca i četiri žene) borilo se po kružnom sistemu. Vremenska kontrola je bila 40 minuta plus dodatak od 5 sekundi. Kiril Alekseenko i Jaime Santos bili su najbolji sa 5½ poena. Alekseenko je proglašen za šampiona na osnovu kriterijuma za tajbrejk. | Foto: Službena stranica
Univerzitet u Salamanci je od 25. do 29. aprila organizovao šesto izdanje Salamanca Cradle of Modern Chess Festival. Festival obilježava činjenicu da je moderna pravila šaha prvi put formulisao Luis Ramírez de Lucena 1497. godine u Repetición de Amores y Arte de Ajedrez con CL Juegos de Partido, prvoj postojećoj knjizi o šahu. Lucena je bila student na Univerzitetu u Salamanci.
U glavnom događaju, osam igrača (četiri muškarca i četiri žene) borilo se na turniru po kružnom sistemu. Živim legendama Veselinu Topalovu i Vasilu Ivančuku pridružilo se šest aktivnih igrača, uključujući bivšu svjetsku šampionku za žene Anu Ušeninu.
Kiril Alekseenko iz Rusije i Jaime Santos iz Španije su na kraju bili na vrhu tabele sa 5½ bodova. Alekseenko je imao bolji rezultat u tajbrejku od svog kolege iz Leona i tako je proglašen šampionom.
Ulaskom u finalno kolo, Alekseenko i Santos su dijelili vođstvo sa po 4½ poena. Ivančuk i Topalov su zaostali za pola poena, a slučajno nijedan od četiri igrača koji se bore za prvo mjesto nije bio uparen jedan protiv drugog.
Sva četiri kandidata za titulu pobijedila su u 7. kolu. Alekseenko je igrao crnim figurama protiv osmostruke ženske šampionke Španije Sabrine Vege. Ruski velemajstor, koji je slavno učestvovao na turniru kandidata 2020-21, igrao je hrabro i postigao pobjedu koja mu je bila potrebna za pobjedu na turniru. Alekseenko je znao da će mu pun poen obezbjediti ukupnu pobedu, pošto je do tog trenutka sakupio jednu pobedu više od Santosa — a broj pobjeda je bio relevantan kriterijum za tajbrejk za odlučivanje o šampionu.
Po istom kriterijumu, Ivančuk je završio na trećem mjestu, pošto nije imao ni jedan remi na takmičenju. Pobijedio je u pet partija i poražen od dvojice najboljih. Topalov, koji je takođe sakupio 5 poena, pobijedio je Alekseenka i remizirao sa om ali je poražen od Ivančuka u njihovom veoma zabavnom direktnom susretu u 6. kolu. Ušenina je bila najbolja među ženama.
U fudbalu se tradicionalno vođstvo od 2-0 smatra vrlo opasnim, iako sa njim, prema statistikama, sjajni timovi mnogo češće donose pobjede nego što gube bodove. Kao, igrači mogu da se opuste, a onda jednom – 2:1, i nastaje panika, neprijatelj juri u poslednji napad na gol i nije daleko do 2:2.
Ako uzmemo šahovske mečeve za svjetskog šampiona i igru na najvišem nivou, onda je razlika od dva poena anulirana samo jednom u istoriji – samo nam na pamet pada finalni meč Svjetskog prvenstva 2015. u kojem je Sergej Karjakin postigao pobjedu nad Peterom Svidlerom 6:4, počevši meč sa 0:2.
Ali vratiti jedan poen i na kraju pobijediti – takvih primjera ima puno i u modernim vremenima! A ako se zadubite u događaje iz prošlih godina, onda morate uzeti u obzir činjenicu da su naši preci tretirali sve vrste doigravanja na isti način kao što je bio odlazak u kockarnicu Vasilija Smislova i Roberta Huebnera, kada se putem ruleta određivalo ko će ići u polufinale mečeva kandidata. I tada je u mečevima za svjetsku krunu nerješenim rezultatom, šampion zadržavao titulu.
Nije jasno da li se meč između Emanuela Laskera i Karla Schlechtera (1910) smatrao borbom za titulu – o tome se istoričari i dalje raspravljaju. Možda je, zaista, Šlehter trebalo da osvoji za pobjedu dva poena razlike, ali činjenica ostaje – vodeći 5:4, Karl je izgubio u finalnoj partiji meča, i rezultat je bio izjednačen.
Max Euwe je, uz nevjerovatan trud, uspio zadržati “+1” na kraju u prvom meču sa Aleksandrom Aljehinom (1935) – uprkos svim naporima prvog ruskog šampiona, poslednje tri partije završene su neriješeno. Ali izazivač David Bronstein sa rezultatom 11,5:10,5 nije mogao da odoli u 23. partiji pod pritiskom Mihaila Botvinika (1951) – David Jonovič, koji nikada nije postao svjetski prvak, pamtio je ovaj tragični duel do kraja života.
U dugotrajnoj partiji, Botvinik je konačno pritisnuo svog protivnika
I sam Botvinik je tri godine kasnije vodio 11,5:10,5 protiv Vasilija Smislova (1954), takođe je izgubio ‘začaranu’ 23. partiju, ali je samouvjereno remizirao finalnu partiju i zadržao titulu. Međutim, ovaj meč bio je samo početak njegovog dugogodišnjeg obračuna sa Vasilijem Vasiljevičem za titulu najjačeg na svijetu.
U borbama između Tigrana Petrosjana i Borisa Spaskog (1966., 1969.) lideru u poslednjim metrima distance nije bilo teško da svoju prednost dovede do čiste pobjede – istorijski rivali razmijenili su čiste pobjede u finišu. I to je postavilo neki trend za određeno vrijeme.
Viktor Korčnoj se sjajno vratio protiv Anatolija Karpova (1978), vratio čak tri poena, ali je pobjeda ipak ostala za Anatolija Jevgenijeviča. Nažalost, nikada nećemo saznati kako bi se stvari završile na kraju meča bez ograničenja broja partija (1984/1985) između Karpova i Garija Kasparova , kada je posle rezultata 5:0, izazivač uspio da vrati tri poena? – Predsjednik Florencio Campomanes prekinuo je meč bez utvrđivanja pobjednika.
A kasnije, herojska borba do kraja Anatoliju ipak nije bila dovoljna da vrati krunu. Godine 1985. Karpov je izgubio 24. partiju, izgubivši 11:12, 1986. je vratio tri poena razlike, ali je ipak izgubio meč. Bivši prvak svijeta ni u finalnoj partiji 1990. nije mogao postići remi, iako Kasparovljeva titula nije bila ugrožena, a u pitanju je bio samo nagradni fond.
Tada su se partije još prekidale, a čitav svijet se pitao – koji je potez upisan?
1987., naprotiv, pravilo tako teškog “+1” u finišu je pucalo – Karpov je bio u vođstvu, cilj je bio na dohvat ruke, ali Kasparov je uspio da se pobjedi kada je trebalo i nije dozvolio svom kolegi da postigne mnogo -željenu osvetu.
Od tada je počela neka prava misterija. Peter Leko je 2004. vodio 7:6 protiv Vladimira Kramnika, ali se Vladimir Borisovič spremio za odlučujuću borbu, pobijedio i ostao šampion. Od 2006. ukinute su klasične privilegije predratnih šampiona, kasnije pojačane Mihailom Botvinikom i njegovim učenicima, a doigravanje je određivalo kralja šaha u slučaju nerješenog rezultata. Ali ne samo da trend nije nestao, već su se počele dešavati nevjerovatne stvari!
Nakon što je bio na vrhuncu „toaletnog skandala“, Vladimir Kramnik protiv Veselina Topalova 2006. je poslednjim naporom uspio da izjednači rezultat na ciljnoj liniji, a potom i izborio doigravanje!
Nakon Eliste-2006, Kramnik i Topalov prekinuli su sva rukovanja…
ViswanathanAnand je, bio pred meč protiv BorisaGelfanda (2012) u ne baš najboljoj formi, takođe izjednačio, a onda mu je usamljeni b-pješak nekim čudom izborio pobjedu u doigravanju (gdje je Gelfand vršio pritisak u nizu partija).
Vjerovatno je malo ko tako hrabro prihvatio poraz u meču kao Boris Gelfand
Neporaženi Magnus Carlsen (2016) u prvom poluvremenu protiv Sergeja Karjakina nije mogao da probije protivničku odbranu, zatim je izgubio partiju, ali se vratio i sjajno pobijedio u rapidu! Pored svega, pri vođstvu 5:4, Karjakin je u toj izgubljenoj partiji propustio relativno lak remi vječitim šahom.
Norvežanin je stavio najljepšu tačku u istoriji svjetskih prvenstava posle 49.Rc8+ Kh7 50.Qh6+!!
I 2023. činilo se da je IanNepomniachchi takođe upao u ovaj začarani niz. Ding Liren je doživio psihičke poteškoće, „spalio“ je pripreme sa Richardom Rapportom na sajtu lichess, u igri koja je obećavala da će biti najbolja, upao u strašne vremenske probleme i davao figure. Ipak, gubivši minus „-1“, Ding je nevjerovatno, prošavši najtežu poziciju, izjednačio rezultat, a onda „na zube“ izvukao pobjedu u doigravanju. Kako da se ne zadivite?
Ding Liren se dugo nije mogao oporaviti nakon završetka posljednje partije
Ian Nepomniachtchi je izgubio, a sada se suočava sa istorijskom borbom protiv dostignuća Vasilija Smislova, Borisa Spaskog, Viktora Korčnoja i Anatolija Karpova (Anatolij Jevgenijevič takođe ima pobjedu 1987. nad Andrejem Sokolovim u „superfinalu“ kandidata): hoće li Jan biti u stanju da pobijedi turnir kandidata po treći put? Ono što do sada nije bilo moguće nikome od šahista. Ali da li je zaista tačno da će se u mečevima za svjetsku krunu 21. veka potvrditi pravilo da za postizanje nemogućeg treba ići uz samu ivicu provalije?
Tokom boravka u Astani, mnogo puta sam se prisjetio svog jedinog turnira u Kazahstanu – poslednjeg prvenstva SSSR-a za mlade, održanog januara 1991. godine u Alma-Ati.
Sovjetski Savez se raspadao pred našim očima, a svi najjači mladi šahisti zemlje okupili su se u glavnom gradu Kazahstana – možda, s izuzetkom Kramnika i Tiviakova. Morozevich nije igrao, ali tada nije bio visoko kotiran – njegov uspon će početi za 2 godine. I tako su se predstavnici gotovo svih republika Sovjetskog Saveza koji se raspadao okupili u hladnoj Alma-Ati, gdje je na visokom nivou organizovano poslednje omladinsko prvenstvo zemlje. Nivo je bio zaista visok – i to ne samo zato što smo bili u blizini čuvenog Medea, gdje su učesnici odvedeni na slobodan dan. Sastav je sakupio ono što je potrebno. Istina, tada skoro niko nije imao rejting, i bilo je teško uporediti ko je bio jači – Rubljovski, Aleksandrov ili malo mlađi, ili već poznati Svidler – ali sjećam se da su svi važili za favorite. Tada nismo znali da na turniru igra čitava gomila budućih velemajstora – Kasimdžanov, Zvjagincev, Oniščuk, Tkačev, Najer, Avruh, Fridman, Volkov, Rogozenko, Emelin, Kirjakov, Ovečkin, Lugovoj, Kocur, Berzinš, Iržanov, Agamalijev, Nalbandjan, Šarijazdanov, Fejgin, Minasjan, Džumajev, Mirumjan (izvinite ako sam nekoga ispustio). Svake večeri, jato talentovani mladići su se okupljali u prostoriji glavnog sudije Yakova Kipervarga u iščekivanju žrijeba. O, to je magija sa kartama. Hoće bielim, hoće crnim… Tada to nije bilo kao što je sada. Dobro sam počeo, odigrao nekoliko partija na bini, ali tada nisam mogao izdržati pritisak – a razlika od 3-5 godina od većine mojih protivnika je tada bila veoma značajna – i na kraju sam završio turnir negdje u sredini tabele. A pobjednik je bio Aleksej (tada, a usput, i sada Ljoha) Aleksandrov, na kraju ispred Hovika Danielyana – malo poznatog ‘kmsa’, koji je igrao veoma dobro na tom turniru. Hovik se teških devedesetih preselio u Moskvu, neko vrijeme radio sa Kramnikom. Zatim je otišao u Francusku, postao velemajstor, ali nešto nije išlo … 2016. godine, nažalost, umro je.
Sjećam se da se na turniru vodila borba ne samo za prvo mjesto u ukupnom plasmanu (do 18), već i za prvog kadeta. I dugo je Sergej Anapolski iz Dnjepropetrovska bio bolji od konkurencije, ali je Sasha Onischuk napravio čudo na cilju, pobijedivši pet partija uzastopno, a zatim osvojio dodatni meč za ulaznicu za U16 Svjetsko prvenstvo. Ovaj slom na kraju turnira se pokazao kao preozbiljan udarac za Anapolskog i ubrzo je napustio šah. Briljantni Ilya Odessky je također ubrzo napustio turnirski šah – možda ćete se iznenaditi, ali nije uvijek bio pisac i trener – na ovom prvenstvu je uvijek bio blizu vrha, a turnir završio negdje među prvih deset.
Prvenstvo Sovjetskog Saveza, kao i obično tih godina, bilo je mnogo jače od svjetskih prvenstava, usprkos činjenici da skoro niko nije imao međunarodne titule ili rejtinge. Koliko smo svi bili jaki pokazaće se vrlo brzo, kada će za tri godine mnogi igrati za svoje zemlje na Olimpijadi, a za par godina počeće da učestvuju i pobjeđuju na super turnirima najtalentovaniji – i oni koji nisu uspeli da se probiju do samog vrha zablistali su na openima i vrhunskim timskim takmičenjima. Iz ove generacije izaći će mnogi sjajni treneri i divni autori – na sreću, talenat ima tendenciju da poprimi različite oblike, a generalno nalazim neku draž u tome što smo uspjeli uskočiti u vagon ovog ‘ljudskog šaha’ koji zauvijek odlazi. Sledeća generacija (1982-1983) će generalno biti malo moćnija (iako bez svog Kramnika), praktičnija, ali lišena djelića te magije koju smo imali sreće da usvojimo u predkompjuterskoj eri. Mnogo toga se promijenilo za 32 godine, ali Kazahstan je ostao gostoljubiv, a vi ćete poželjeti da dolazite ovdje ponovo i ponovo.
Nakon poraza u četvrtoj partiji, Ian Nepomniachtchi se vratio u meč jer je postigao važnu pobjedu kao bijeli protiv Ding Lirena i poveo 3:2
Jedan dan odmora bio je sve što je Ianu Nepomniachtchiju trebalo da se pribere nakon što je pogriješio u četvrtoj partiji meča i dozvolio Dingu da izjednači.
U Anti-Marshallovoj varijanti Španske partije, oba su igrača brzo odigrala otvaranje, ali se činilo da je pozicija koja se pojavila u središnjici više odgovarala Nepomniachtchijevom stilu igre. Nepomniachtchi je odigrao h2-h4-h5 napredujući na kraljevom krilu, obezbeđujući poziciju skakaču na f5, što je bila osnova za budući napad dok je Ding bio u defanzivi. U pozicionom manevrisanju koje je usledilo Ding nije pronašao najbolji plan i bijeli je postepeno stvorio bolju poziciju.
Fotografija David Llada
Nepomniachtchi je u jednom trenutku bio blizu da izgubi tu prednost, ali Ding nije uspio da pronađe sve najbolje poteze i postepeno je prepustio još veću prednost bijelom.
Sa bolje postavljenim figurama i većom inicijativom, bijeli je počeo da plete matnu mrežu crnom, sprečavajući ga u bilo kakvoj kontraigri. Ding se borio, ali nije imao prave šanse osim da čeka i pusti Nepomniachtchija da pokuša da provede svoj plan.
Fotografija Anne Shtourman
Kada su stigli do prve kontrole vremena nakon 40 poteza, crni je bio potpuno izgubljen. Ding je odlučio da nastavi da brani i ide na završnicu, ali je bilo uzaludno.
Nakon 48 poteza i tri sata i 15 minuta igre, Ding je predao.
Važna pobjeda Nepomniachtchija koji je ponovo preuzeo inicijativu u meču. Ding se takođe vratio i koncentrisaniji nego na početku njihovog duela, ali će morati da pokaže više ako želi da preuzme šahovsku krunu.
Šesta partija će se odigrati u nedelju, 16. aprila, u 15 časova po astanskom vremenu.
Fotografija David Llada
Značaj ove partije je bio ogroman. U prethodnoj partiji, ozbiljna greška Nepomniachtchija ga je dovela u izgubljenu poziciju, dajući Dingu priliku da izjednači rezultat nakon lošeg početka meča. Sada se situacija okrenula, a Nepomniachchi je bio taj koji je osjećao pritisak. Dan odmora je bio važan za obojicu da se opuste, ponovo razmisle i – ponovo započnu borbu za šahovski tron.
Čast da odigra prvi potez pripala je Seriku Sapijevu, olimpijskom bokserskom šampionu iz Londona 2012. i dobitniku trofeja Val Barker koji se svake četiri godine uručuje najistaknutijem bokseru na Olimpijskim igrama. Osvojio je i titulu prvaka svijeta u poluteškoj kategoriji 2005. i 2007. Povrh toga, Sapijev je vrlo solidan amaterski šahista.
Fotografija Anne Shtourman
Nepomniachtchi je bio bijeli i odlučio se za svoj standardni početni potez 1.e4. Bez psiholoških igrica, bez iznenađenja – sada je vrijeme da se pokaže čvrst i da sve od sebe.
1…e5 – Ding je imao istu ideju, držeći se svog glavnog odgovora i protivnici su krenuli na glavnu liniju u Anti-Maršalu. Pratili su partiju koju su odigrali Firouzja – Giri 2022. godine, do dvanestog poteza kada je Ian uveo novost 12.Bg5 sa idejom da razmjenjuje crnog f6-skakača i preuzme kontrolu nad poljem d5.
Ian je odigrao u brzopoteznom stilu svojih sledećih deset poteza što je sugerisalo da je sve dobro pripremio. Ding je logično reagovao i u suštini izjednačio, ali bijeli je ipak imao malu prednost. Komentarišući partiju, velemajstori Daniil Dubov i Anish Giri su zaključili da je pozicija povoljnija za bijelog i više odgovara Ianovom stilu igre.
23.h4 Prvi potez za koji se Ian zamislio – šest minuta.
Do ovog trenutka, Dingu je ostalo sat vremena, dok je Ianu ostalo sat i 45 minuta. Bijeli je zatim krenuo h pješakom do h5, osiguravajući poziciju skakača na f5. Konačno, crni d6 pešak je bio slab. Ipak nije igrao najpreciznije i pozicija je ponovo bila izjednačena.
Ipak, sada je bio red na Dinga da napravi grešku. Odigrao je brzo 29…Nxf5. Ovo je vjerovatno bio trenutak kada je Ding bio najbliži stabilizaciji pozicije i otupljivanju inicijative bijelog. Trebao je da odigrati svojojom kraljicom na f6 da bi stigao na vrijeme da se odbrani. Ding je to potvrdio u intervjuu nakon partije.
Bijeli je došao do pozione prednosti. Ian je gurnuo svog g5 pješaka i ovaj marš se brzo isplatio.
Anish Giri je napomenuo da je Ding možda previdio ovaj potez jer bi to obično bilo slabljenje, ali ne u ovom konkretnom slučaju.
Sada je Ding je bio u poziciji u kojoj je morao biti vrlo precizan da izbjegne poraz. Posle 33…Qd8 34.Qd5 Dubov je opisao poziciju crnog kao “nošenje odijela u teretani”.
Uskoro je Ding napravio svoju fatalnu grešku. 37…Qd7 ili Qc8 su bili jedini potezi koji su davali nadu.
Ding je imao problema sa vremenom i posle samo minut razmišljanja je odigrao 37…hxg5?
Nakon 38.Rg4! pozicija crnog je bila neodbranjiva. Poenta je da na 38…f6 bijeli ima jak nastavak 39.Nh4! gxh4 40.h6! Nakon 38…Ra8 39.Nxg5 Bijeli ima nadmoćnu poziciju dok se skakač pridružuje napadu.
Ding je stigao do kontrole vremena, ali je bio potpuno svjestan da je gotovo. Sjeo je i proveo narednih 15 minuta polako prihvatajući realnost na tabli. Nepo je koračao gore-dolje hodnikom, držeći na oku svog protivnika.
Kineski velemajstor je odlučio da nastavi igru i čak je uspio da razmeni dame, ali poslednji dio partije je bila čista tehnika Iana.
Ding je shvatio da dalji otpor nema smisla i predao je.
“Bio sam u defanzivi tokom čitave partije”, rekao je Ding, potvrdivši da je 29…Nxf5 bila ključna greška koja je dovela do slabije pozicije. Takođe je potvrdio da nije očekivao da će Nepo igrati ovu varijantu pa je morao više vremena da troši od protivnika.
Fotografija Anne Shtourman
Ding je takođe potvrdio da mu je ovaj poraz bio teži od poraza u drugoj partiji meča. Nepomniachtchi je potvrdio da je otvaranje bilo dio njegovih priprema i da je dobio prijatniju poziciju.
Gari, poštovani šampione i prijatelju, Srećan ti 60 rodjendan sa željom da te dugo prati dobro zdravlje. Vrijeme leti neumitno i sjetih se danas tvog uspjeha u Nikšiću 1983. kad si, ovako mlad kao na slici umjetnika, pobijedio na velikom turniru i nezadrživo krenuo ka svjetskoj tituli. Taj turnir 1983. godine bio je posvećen jubileju 60 godina od rodjenja Svetozara Gligorića koji je bio veoma cijenjena ličnost u Nikšiću i Crnoj Gori.
Pitam se da li u ovom današnjem svijetu postoji grad ili država koja bi organizovala sličan TURNIR U TVOJU ČAST.
Pod pokroviteljstvom Ljekarske komore Makedonije i tehničke organizacije Šahovskog kluba Prilep 08. aprila 2023. godine održan je republički šahovski turnir za ljekare. Učestvovalo je 11 doktora i 1 doktorica iz više gradova, a turnir je otvorio njihov kolega, gradonačelnik Prilepa dr Borče Jovčeski.
U izuzetno neizvjesnoj borbi pobjednički trofej sa 9 bodova iz 11 stranaka osvojio je prof. p. je. a. je. Velo Markovski iz Skoplja, pola boda više od drugoplasiranog dr. Dejan Jankov, Treće mjesto pripalo dr Petru Karevskom sa 7,5 bodova, koliko su osvojili i ostali. Mite Zafirov, Dr. Pece Petreski i dr Blagoja Dameski.
Na 6 tabli odigran je i revijalni dvomeč između ljekarskog tima i prilepskog Šahovskog kluba, koji je završio ubjedljivom pobjedom prilepskog kluba sa 23:13. Sve u svemu divan događaj u našem gradu.
Lajoš Portiš je danas održao koncert. Prekosutra, sjajni mađarski velemajstor puni 86 godina!
Velemajstor Lajoš Portiš
Lajoš Portiš: „Moja strast prema muzici je poznata. Nikada ne bih mogao raskinuti s njom. Kada sam 1985. godine shvatio da nemam ozbiljne šanse u borbi za svjetskog šampiona, odlučio sam da se ponovo ozbiljnije bavim muzikom. Uvijek sam imao glas, volio sam da pjevam, čak i kada još nisam imao tehniku pjevanja. Ali onda sam krenuo na časove i od tada pjevam redovno, skoro svaki dan. Na italijanskom, njemačkom, francuskom i ruskom jeziku. I, naravno, na mađarskom. Sa ruskim repertoarom održao sam već četiri koncerta u Mađarskoj. Pjevam arije i romanse, volim, na primjer, romanse Čajkovskog i Rahmanjinova. Od opera, najomiljenije arije su arija kneza Igora, Epitalama iz “Nerona” i arija Demona Rubinštajna, arija Tomskog iz “Pikove kraljicedame” Čajkovskog, Mizgirova arija iz “Snježane” Rimskog-Korsakova. Uvijek pjevam ove arije. Oni koji poznaju i razumiju operu su pogodili da imam herojski bariton ili bas-bariton. Takođe pjevam mnoge arije iz Wagnera. Ove godine sam već izvodio operske arije na njemačkom i francuskom jeziku. Kad pjevam na ruskom, sjetim se kako sam zajedno sa Smislovom u duetu pjevao čuvenu “Epitalamu”.“
U nedelju 26.03.2023. godine u svečanoj sali Mašinskog fakultet Univerziteta u Beogradu održana je Redovna sednica Skupštine Šahovskog saveza Srbije. Na sednici je prisustvovalo 30 delegata od ukupno 45 članova Skupštine ŠSS.
Usvojeni su zapisnik sa prethodne Redovne sednice Skupštine ŠSS, finansijski izveštaji i izveštaj o radu za 2022. godinu.
Izabrani su i novi članovi Upravnog odbora ŠSS, te će umesto Andrije Jorgića, Miroslava Parezanovića i Marijana Stričevića biti Marija Lukić, Olivera Papić i Aleksandar Mijić.
Šahovski savez Srbije čestita novoizabranim članovima Upravnog odbora stupanje na funkciju!
Krajem marta iz Srbije su stigle lijepe vijesti: jedan od lidera mlade generacije ruskih šahista Savva Vetohin osvojio je treću velemajstorsku normu, a mladom Moskovljaninu treba samo da stekne potreban rejting. Čestitamo mladom junaku! Dodaću da je Vetohinov uspjeh signal čitavoj nadarenoj generaciji naših tinejdžera da je vrijeme da idemo naprijed i dođemo na vrh.
Savva Vetokhin
A uskoro, u sklopu juniorskog prvenstva, čiji je domaćin legendarni hotel Alfa, održaće se pravi super turnir zvijezda u usponu: Volodar Murzin i Arsenij Nesterov već imaju najvišu titulu, Savva Vetokhin će se takmičiti za željene rejting poene, ali ne sumnjam da bi Rudik Makarjan, Aleksej Grebnjev, Andrej Cvetkov, Jaroslav Remizov, Maksim Ščukin, Artem Pingin i Erdem Hubukšanov takođe trebali postati velemajstori u doglednoj budućnosti.
Bilo bi samo pitanje gdje da nastupe! Isto se može reći i za čitav niz talenata koji su otprilike istih godina i nešto mlađi od Savika. Vidjeli ste da je čak na prvenstvima za odrasle okruga ove godine došlo do prave revolucije, a mladi su se snažno predstavili, probijajući se u glavnu ligu ruskog prvenstva. Ako se ne varam, Vanya Zemlyansky je generalno osvojio Uralski federalni okrug i u klasičnom i u brzom blitzu.
A koliko velemajstora ima u Rusiji? A koliko se obično pojavljuje godišnje, koliko ova brojka raste iz sezone u sezonu? Kakav „plan“ možemo statistički očekivati od naše mladosti u narednim godinama?
Više puta sam pomislio da bi bilo lijepo da se ovdje sakupe svi brojevi, ali svaki put me je zaustavio obim posla. Međutim, pokazalo se da postoji osoba koju nisu zaustavile nikakve poteškoće statističke prirode.
Na forumu popularnog šahovskog sajta chesspro.ru postoji korisnik po imenu „Obožavalac“ – poznato je da se zove Leonid i da malo ljudi može da se takmiči s njim ako treba da generalizujete ili razjasnite neke podatke. Dakle, „Obožavalac“ je izračunao (u ovoj tabeli ne uzimaju sovjetske klasike, ali ih pažljivo pamte i poštuju!) – od 1992., od 1992. godine, titulu velemajstora stekao je 241 šahista. Od toga je 20 umrlo (podvučeno u tabeli), 23 su promijenile saveze u različitim godinama (u tabeli istaknuto kurzivom, ali znamo i suprotne slučajeve – isti Sergej Karjakin), naravno, neko nije sjeo za tablu dugo vremena. Ispostavilo se da ih ima oko 200 aktivnih, iako sigurno, kada sortirate velemajstore od Vladimira Kramnika do Kazbeka Akbaeva i Melora Bedia, nećete odmah zapamtiti sva imena.
Od 1992. do 2006
I najrelevantnija prezimena
Koliko sam shvatio, 2023. godine mladi šahisti Kiril Šubin i Semjon Khanin su čekaju da dobiju velemajstorsku titulu, ali ne žurimo da im čestitamo do aprilskog FIDE kongresa.
Kirill Shubin
U novijoj istoriji, 2007. se pokazala kao najproduktivnija godina za najviše titule: pogledajte ovu odličnu selekciju velemajstora, koju predvodi kandidat za svjetskog šampiona Ian Nepomniachtchi. Mnogo toga se tada poklopilo – izuzetno talentovana, nadarena generacija, veliki uzlet u životu zemlje, pojava energičnih regionalnih organizatora, u kombinaciji sa naporima trenera, veliki broj sjajnih dofgađaja koje je održavala Ruska šahovska federacija (tada se zvala RCF).
Nadajmo se da repriza 2007. godine nije daleko. Samo treba sačekati i malo raditi. Tačnije, raditi i malo čekati. Fotografije George Castañeda i Vladimir Barsky
Kineski velemajstor prvi put će igrati za titulu svjetskog prvaka. Rivala Jana ne treba potcijeniti!
7. aprila 2023. godine počinje meč za titulu svjetskog prvaka u šahu. Drugi put zaredom u njemu će igrati Rus Jan Nepomniachtchi. Ali sada će se, umjesto aktuelnog svjetskog prvaka Magnusa Carlsena, naš velemajstor boriti s kineskim genijem. Ko je Ding Liren?
Biografija Ding Lirena
Ding Liren je rođen 23. oktobra 1992. godine u Wenzhouu. Dječak je počeo da igra šah sa četiri godine, tada ga je majka odvela u lokalnu školu šaha. Tamo je Ding trenirao sa Chen Lixingom, mentorom svjetske šampionke Zhu Chen. Kako je rekao Liren, dugo nije mogao da izabere između klasičnog šaha i kineske verzije igre.
Ding je brzo počeo da postiže uspehe i osvaja velike kineske turnire na dečijem nivou. Godine 2003. postao je jedan od pobjednika Svjetskog prvenstva do 10 godina, 2004. – do 12 godina.
Prelomna godina za Lirena bila je 2009. Tada je 16-godišnji šahist osvojio prvenstvo Kine među odraslima, postavši najmlađi pobjednik turnira. Iste godine Ding je dobio titulu velemajstora. Nakon toga, Liren je još dva puta preuzeo šampiona Kine. Godine 2012. debitovao je za reprezentaciju Kine, a dvije godine kasnije postao je pobjednik šahovske olimpijade.
Godine 2015. Ding je ušao u top 10 najjačih šahista svijeta, postavši drugi Kinez nakon Wang Yua koji je dostigao taj nivo. Liren je 2017. godine osvojio Grand Prix etapu u Moskvi, a dobro je nastupio i na Svjetskom kupu, zbog čega je dobio pozivnicu na Turnir kandidata – 2018. Tada je Kinez bio četvrti. Dvije godine kasnije, Ding je ponovo igrao na kvalifikacionom turniru, ali je ovaj put zauzeo tek peto mjesto. A onda je Liren, kao i mnogi drugi Kinezi, odustao od međunarodnog sporta zbog pandemije koronavirusa.
Ding Liren
Zašto Kinez igra umjesto Magnusa Carlsena?
Generalno, Ding je bio veoma daleko od učešća u meču za titulu svjetskog prvaka 2023. godine, ali je prošao kroz niz srećnih slučajnosti.
Liren u početku nije trebao da učestvuje čak ni na turniru kandidata, jer je propustio cijelu rundu kvalifikacija, ali je nakon diskvalifikacije Sergeja Karjakina postao glavni kandidat za upražnjeno mjesto kao vlasnik najboljeg rejtinga među onima koji se nisu na drugi način kvalifikovali za turnir.
Da bi potvrdio svoj rejting, morao je imati 30 klasičnih partija te godine, a Ding je imao samo četiri. Kineska federacija je hitno organizovala niz nacionalnih turnira, na kojima je Liren uspio dovesti broj partija na 30 i primljen je na Turnir kandidata – 2022.
Kao rezultat turnira, Ding je zauzeo drugo mjesto, izgubivši od Jana Nepomniachtchija, i činilo se da je izgubio šanse da učestvuje u meču za svjetsku titulu. Ipak, sreća mu se ponovo osmjehnula: Magnus Carlsen je odbio da brani titulu, a kineski velemajstor je dobio pravo da igra za šahovsku krunu.
Rejting i dostignuća
30-godišnji Ding Liren je trostruki prvak Kine (2009, 2011, 2012), pobjednik šahovske olimpijade i svjetski prvak u reprezentaciji Kine. Osim toga, Kinez je vlasnik rijetkog dostignuća. Od 10. avgusta 2017. do 10. novembra 2018. nije izgubio tačno 100 partija. Neko vrijeme je to bio svjetski rekord, koji je na kraju nadmašio Magnus Carlsen.
Liren je drugi igrač u istoriji Kine koji je uspio da uđe u top 10 najboljih šahista svijeta. Prije toga, to je uspio samo Wang Yu, a Ding je postao i prvi Kinez koji je probio na turniru kandidata i stekao pravo nastupa u meču za svjetsku titulu.
Na početku meča Liren je treći na FIDE rang listi. Ding ima 2788 poena. Kinez zaostaje za liderom po rejtingu Magnusom Carlsenom za 62 poena, a za drugoplasiranim Janom Nepomnjačijem sedam poena.
Meč za titulu svjetskog prvaka između Ding Lirena i Iana Nepomniachtchija neće biti njihov prvi obračun. Prije toga, Rus i Kinez su se sastajali 39 puta za tablom u klasičnom šahu, rapidu i blicu. Prednost u broju pobjeda na strani Nepomniachtchija je 13 naspram 9 uz 17 remija.
DING LIREN VS Jan Nepomniachchi FOTO: RIA NEWS
Ding i Jan su 13 puta igrali u klasičnom šahu. Uz osam remija, Nepomniachtchi je pobijedio tri puta, a dva puta Ding.
Poslednji put kada su se Rus i Kinez sastali na turniru kandidata u ljeto 2022. Jan je u 1. kolu uspio pobijediti crnim, a u 8. kolu partija je završena neriješeno.
Meč za šahovsku krunu počinje 7. aprila u Astani (Kazahstan). Nema jasnog favorita u borbi, šanse oba velemajstora se procjenjuju približno jednako, međutim, neznatna prednost je data Rusu.
Aplauzi uoči raspletaSrpski šah ispunio sve organizacione i mnoge takmičarske ciljeve.
Aleksandar Pretke i Velimir Ivić za visoke plasmane, Miloš Stanković i Marina Gajčin osvojili velemajstorske norme
Uoči 11, poslednjeg kola, mogli smo slobodno da zaključimo da je Evropsko pojedinačno prvenstvo u Vrnjačkoj Banji donelo višestruki uspeh našem šahu. Srbija je ubedljivo oborila sve rekorde privukavši 484 učesnika, među kojima niko nije izašao sa bilo kakvom ozbiljnijom primedbom.
Uslovi u hotelu „Cepter”, organizacija prostora, svetlo i bina, isupunili su vrhunske standarde i svrstali ovaj šampionat Starog kontinenta među najbolje. Pano stogodišnjice rođenja Svetozara Gligorića, postavljen iza igrača, krasio je salu i obišao medije širom sveta. Šahovski savez Srbije je, zahvaljujući dobroj organizaciji i velikom broju gostiju, „preživeo” finansijski vrlo zahtevno takmičenje, kao uslov da bude domaćin i velikih komercijalno isplativih predstava. Poslednja nepoznanica bio je takmičarski efekat, jer smo na sceni imali samo trojicu sa velemajstorskim rejtingom iznad 2.500 poena.
Završna ocena još nije moguća, ali ta trojica su potvrdila očekiva, a uz njih su i mnogi drugi iskoristili sjajnu priliku na domaćem terenu. Naše rusko pojačanje Aleksandar Pretke boriće se danas za mesto u Svetskom kupu, a Velimir Ivić, koji je to pravo ostvario prošle godine – za visok plasman. Pretke je ostao neporažen do poslednjeg kola, uz četiri pobede belim figurama. Aleksandar Inđić još ima nade za jednu od 23 vize za Svetski kup, ali jednake izglede – potpuno neočekivano – gaji i intermajstor Miloš Stanković. Miloš je u Vrnjačkoj Banji odigrao turnir karijere i ispunio drugu velemajstorsku normu od potrebne tri, a Marina Gajčin završnu za novog ženskog velemajstora! I da ostane na tome, a neće, dobitak je značajan.
Lista pojedinačnih dobitaka još nije kompletna, naročito po rejtingu i normama, ali će na njoj svakako biti Aleksandar Kovačević, Milan Zajić, Teodora Injac, Ivan Martić, zatim juniori Stefan Tadić, Vuk Damjanović, Miloš Milošević i Aleksa Petrović, svi sa barem po jednom pobedom protiv izrazitih favorita. Posebna je radost uspeh juniorke Sofije Pogorelskih, još jednog pojačanja iz Rusije: norma za ženskog intermajstora i kandidatura za reprezentaciju. Ona će od 18. marta, zajedno sa Marinom Gajčin, Adelom Velikić i Jovanom Erić, nastaviti ovomesečni maraton na Evropskom ženskom prvenstvu u crnogorskom Petrovcu, gde će im se pridružiti i prvakinja Srbije Irina Čoluškina.
U borbi za titulu u Vrnjačkoj Banji, preokret se desio u devetom kolu, kada je dugo vodećeg Antona Korobova pobedio i smenio na vrhu Aleksej Sarana, još jedan ruski velemajstor koji duže živi u našoj zemlji.
Danas će se Sarana boriti za titulu u direktnom okršaju sa Kirilom Ševčenkom, ukrajinskim velemajstorom pod rumunskom zastavom. U slučaju remija u derbiju, šansu da ih prestigne po dopunskim merilima imao bi neko od pratilaca, pre svih Korobov, Bakro ili Kurkulos.
Važniji rezultati predstavnika Srbije u desetom, pretposlednjem kolu: Ivić – Pretke remi, Teclaf – Inđić remi, Musard – M. Stanković remi, Alsina – Zajić remi, L. Drašković – Injac 1:0, Kosta – A. Kovačević remi, S. Tadić – Sadihov 0:1, Bronštajn – Z. Arsović remi, M. Milošević – Pajeken remi, Bulmaga – Vuk Damjanović remi, Milikov – Martić 0:1, Pap – Zverev 1:0, Antić – Bouska 1:0, M. Mitrović – Suarez 1:0, Šamani – Gajčin 1:0, itd. Stanje posle desetog kola: Sarana i Ševčenko po 8, Korobov, Bakro, Kurkulos, Ngujen, Santos, Jesipenko, Dragnev, Kuzubov, Paravjan, Darda, Anton i Janik po 7,5 poena, itd.
Pretke i Ivić imaju po 7, Inđić i M. Stanković po 6,5, Zajić 6, A. Kovačević, Injac, Antić, M. Milošević, Martić, Vuk Damjanović, Z. Arsović, Pap i M. Mitrović po 5,5 poena, itd.
Ove sedmice, 19. marta, navršava se godina od smrti majstora FIDE Radi voja Vukića (1963–2022), šahovskog pisca i prevodioca, društvenog radnika i humaniste čiji je ljudski trag, ne samo u rodnom Zrenjaninu, mnogo dublji nego što je javno zabeleženo. Tim povodom, Aleksandar Vukić i zrenjaninski ŠK Proleter organizovaće memorijalni turnir od 29. marta do 2. aprila. Broj učesnika je ograničen na 30, po redosledu prijava na telefon 064-811-69-70.
Radivoj Vukić je rođen 6. avgusta 1963. u Zrenjaninu. Na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu diplomirao je srpskohrvatski jezik i književnost i kao jedan od najuspešnijih studenata bio stipendista Matice Srpske i Srpske akademije nauka i umetnosti na predmetu kompjuterske lingvistike. Zbog političke situacije prekinuo je naučnu karijeru i 1992. osnovao preduzeće „Vizard Komjuters” koje je vodio do prerane smrti.
Šahom je počeo da se bavi sa 12 godina i već 1975. bio pionirski prvak Vojvodine, a 1980. i omladinski. Igrao je u Kladovu na jednom od najjačih omladinskih šampionata Jugoslavije, čiji je pobednik Ognjen Cvitan iste godine postao omladinski prvak sveta, a među učesnicima su bili i budući velemajstori Milan Draško, Bogdan Lalić i Dragan Paunović. Od 1988. do 2003. je igrao samo za zrenjaninske klubove Proleter i Radnički, a potom se još jednom vratio turnirskom šahu, do 2010.
Poslednjih desetak godina bavio se pisanjem i prevođenjem šahovskih knjiga, obogaćujući našu literaturu sa više od 100 naslova, uključujući zbirke partija savremenih velemajstora (Karlsen, Aronjan) i svetskih prvaka Smislova, Talja i Petrosjana. Radivoj Vukić se godinama dosledno za uzimao za ljudska prava, posebno za slobodu mišljenja i izražavanja. Njegov stil je bio britak, racionalan, ali protkan humorom i ironijom. U poslednjih par godina, revnosno i studiozno, proučavao je aktuelne pojave koje su globalno promenile odnose među ljudima, poštujući onog koji iznosi drugačije stavove, uz nepokolebljivu odbranu prava ličnog izbora i očuvanja integriteta ličnosti. Te komentare je potpisivao pseudonimim Erazmo, sa dobrim razlogom. Njegov politički i humanitarni rad odvijao se na mikro nivou jer je smatrao da su dobrota i topla ljudska reč mnogo vredniji od „velike” politike. Radivojev život i rad (a život i rad su za njega bili jedno isto) oplemenili su mnoge koji su imali sreću da ga upoznaju.
Da je Robert Džejms Fišer (1943– 2008), uz sve kontroverze, ne samo jedan od najzaslužnijih i najpoznatijih, nego i među najvoljenijim šahistima svih vremena, potvrđuje činjenica da se i 15 godina nakon nje gove smrti u mnogim zemljama obeležava taj datum, 17. januar, kao i dan rođenja 9. mart. Zaslužio je to, pre svega, svojom beskompromisnom borbom za status šaha, ustostručivši popularnost i honorare šahista. Posebno mesto je zauzeo u srcima šahista bivše Jugoslavije, još od 1958, kada su on i Miša Talj dočekani i „prisvojeni” kao dva nova šahovska genija. Tu ljubav je uzvratio igrajući na Svetom Stefanu i u Beogradu 1992, uprkos sankcijama SAD koje su ga na kraju koštale zdravlja i života. Ovog 9. marta, u mnogim šahovskim centrima obeležena je 80. godišnjica rođenja 11. svetskog prvaka. U Pančevu je, uz memorijalni brzopotezni turnir Ruskog šahovskog kluba „Pavle Orlov”, majstor FIDE Kosta Orlov komentarisao minijaturu mladog Bobija Fišera u duelu sa tada slavnim Reševskim. U Tivtu je, za taj dan, majstor FIDE Dragan Popadić šahovskom velikanu spevao pesmu:
GM Alexey Sarana (FIDE, 2668) je novi evropski pojedinačni šahovski šampion 2023.
Uzbudljivo posljednje kolo Evropskog prvenstva odredilo je osvajače medalja. GM Aleksej Sarana (FIDE, 2668) i GM Kiril Ševčenko (ROU, 2668) sukobili su se u direktnom meču poslednjeg kola za titulu. Partija je završena remijem nakon samo sat vremena igre, a dvojica mladih šahista morali su čekati rezultate na drugim tabkama i kriterije za taj-brejk kako bi vidjeli konačan poredak.
GM Daniel Dardha (BEL, 2610) je pobijedio GM Antona Korobova (UKR, 2658) i tako sakupio 8,5 poena i pridružio se Sarani i Shevchenku na vrhu. Dardha je držao izjednačenu poziciju crnim figurama veći dio partije, ali Korobov je previše forsirao pobjedu i na kraju je pao pod matnim napadom.
Sa najboljim Bucholzom GM Alexey Sarana osvojio je titulu evropskog pojedinačnog šampiona u šahu 2023, GM Kiril Shevchenko je bio drugi, dok je GM Daniel Dardha (na slici ispod) osvojio bronzanu medalju.
Konačno stanje:
1
GM
Sarana, Alexey
FID
2668
8½
2
GM
Shevchenko, Kirill
ROU
2668
8½
3
GM
Dardha, Daniel
BEL
2610
8½
4
IM
Kourkoulos-Arditis, Stamatis
GRE
2520
8
5
GM
Bacrot, Etienne
FRA
2659
8
6
GM
Nguyen Thai Dai Van
CZE
2651
8
7
GM
Santos Latasa, Jaime
ESP
2655
8
8
GM
Esipenko, Andrey
FID
2680
8
9
GM
Kuzubov, Yuriy
UKR
2616
8
10
GM
Dragnev, Valentin
AUT
2561
8
Ceremonija zatvaranja održana je u sali za igru odmah nakon finalnog kola. Program je započeo uručenjem dvije specijalnih nagrada.
Potpredsjednik Evropske šahovske unije Alojzije Janković i legendarni velemajstor GM Adrian Mikhalchishin pridružili su se ceremoniji dodjele nagrada uručujući pehare najboljim juniorima i seniorima (50+).
Najbolji juniorski igrači su:
GM Daniel Dardha (BEL, 2610) – 8½/11
IM Ediz Gurel (TUR, 2454) – 8/11
GM Volodar Murzin (FIDE, 2554) – 7/11
Najbolji seniorski igrači su:
GM Boris Gelfand (ISR, 2674) – 7½/11
GM Vasil Ivančuk (UKR, 2664) – 7½/11
GM Michele Godena (ITA, 2446) – 6½/11
Ove godine specijalni nagradni fond za najbolje rangirane šahistkinje je udvostručen, a nagrade je dobilo šest šahistkinja.
Najbolje šahistkinje na EICC2023 su:
WGM Jolanta Zawadzka (POL, 2391) – 6½/11
IM Irina Bulmaga (ROU, 2438) – 6½/11
GM Aleksandra Gorjačkina (FIDE, 2576) – 6/11
IM Aleksandra Malcevskaja (POL, 2388) – 6/11
WIM Adela Velikić (SRB, 2329) – 6/11
IM Eline Roebers (NED, 2362) – 6/11
Pre nego što je glavni sudija takmičenja Tomaš Delega saopštio konačan plasman i dobitnike redovnih nagrada, igračima i uvaženim gostima obratili su se predsednik Šahovskog saveza Srbije Dragan Lazić i predsednik Evropske šahovske unije.
Dragan Lazić se zahvalio svima na dolasku i čestitao pobjednicima. Učesnicima je poželio ugodan put kući i pozvao ih na Evropski klupski kup 2024. koji će se održati u istoj sali.
Zurab Azmaiparashvili se zahvalio Šahovskom savezu Srbije na odličnoj organizaciji prvenstva, a posebno se zahvalio i sudijskom timu koji je obezbjedio da sve protekne kako treba na terenu. Gospodin Azmaiparshvili je istakao da je učešće 482 igrača iz 40 federacija rekordan broj koji pokazuje veliki potencijal za šah u Evropi. Pozivajući igrače da u istom broju učestvuju na pojedinačnom Evropskom prvenstvu u šahu 2024, predsjednik ECU-a je otkrio da će se događaj održati u Izraelu.
Zatim su pehare i medalje pobjednicima uručili predsednik Šahovskog saveza Srbije Dragan Lazić i predsednik Evropske šahovske unije Zurab Azmajparašvili.
Nakon ceremonije dodjele medalja, predsjednik ECU-a je svečano proglasio događaj zatvorenim, a intoniranje himne ECU označilo je kraj ceremonije.
Dmitry Kryakvin prenosi svoje utiske o legendarnom hotelu “Izmailovo”
Ove godine prvenstvu Rusije među dječacima i djevojčicama po prvi put u istoriji domaćin je Moskva. Malo se žali za obalu Sočija (koja još čeka srećnike koji učestvuju na ekipnom prvenstvu Rusije u “Žemčužini”), ali su se ostvarili snovi mnogih mladih igrača i njihovih roditelja iz centralnog dijela zemlje i njene istočne polovine.
Uostalom, znate kako se to često dešava u praksi: službeno putovanje se propisuje blizu takmičenja, a prevoznici nas često nimalo ne štede, cijene za Soči do tada su jednostavno grozne… Ne samo za avion, već i za voz, gdje su rezervisana mesta već rasprodata par mjeseci ranije i postojali su samo kupei za brendirane vozove. I bolje je platiti više za hotel u Moskvi nego kupiti karte za prevoz za nekoliko desetina hiljada rubalja.
Domaćin dječijeg prvenstva Rusije je veličanstvena “Alfa” sa četiri zvjezdice (Izmailovo), a sasvim slučajno se dogodilo da sam poslednjih godina više puta živio u ovom čuvenom hotelu, pa žurim da sa vama podijelim svoje utiske. Dakle…
Dakle, sve je počelo krajem 2020. Pandemija je natjerala čovječanstvo da boravi kod kuće, samo sa dozvolom da ode u prodavnicu ili brzo napravi prinudni marš na pravu adresu, ali šah je imao sreće – imali su internet sa ogromnim mogućnostima za igranje na mreži i Youtube. Ilja Levitov je tada stvorio svoj kanal Levitov Chess, koji je brzo sticao popularnost, i predložio mi je da vodim svoju rubriku o velikim mečevima legendarnih šahista.
Da budem iskren, put u Moskvu na snimanje usred svih vrsta ograničenja izazvao je blagu paniku. Otići kod nekoga kući je očigledno neblagovremeno (odjednom ako kinete na pragu – zamoliće vas da izađete iz sobe), ali gdje onda boraviti? Ima mnogo hotela, ali imena mi ništa nisu govorila. Zato sam odlučio da zatražim savjet od jednog od mojih prijatelja, velemajstora Pavla Ponkratova.
Ahhh, on – kažete vi! Naravno, ko nije pročitao izveštaje o tome kako je hrabri Paška, bez pola garniture figura, došao kraljem ‘u posjetu’ neprijateljskom monarhu i neočekivano ga matirao onim što je ostalo.
Koliko se puta dogodilo da me u našoj prepisci na Vkontaktu čekao čitav tekst Pavla Andreeviča s detaljnim uputstvima „Ući ćete u aplikaciju svaki dan, izvršavati zadatke dok ne skupite 10.000 bodova. Dovoljno vremena za vas ako počnete 1. januara. Zatim uzmete kartu za Irkutsk za njih, plaćate samo doplatu za gorivo, uđete u minibus, gdje vozaču kažete šifru „crveni losos“, dobijete 50% popusta i sada ste stigli na Bajkal za samo 3.000 rubalja! I onda odete u hotel, otvorite aplikaciju i kliknete na opciju „Maksimalni popust“. Zatim ažurirate, otpišite preostale bodove i ponovo pritisnite … „
Paška je osjetio da sam zabrinut: korona virus, tim više, tada nije bilo jasan razvoj situacije, pa mi je odmah ponudio najpouzdaniju i najidealniju opciju u smislu omjer cijene/kvaliteta. “Samo “Alfu”, preporučujem!” reče Ponkratov. “Nekada se taj hotel smatrao poželjnom poslasticom za strane delegacije, ali cijene su bile oho-ho! Zaista, za stranog turistu jednostavno je idealan – izašli ste iz metroa, a evo vaš hotel pred vama.
Hotel „Alfa“ – samo stotinjak metara od ulaza u metro
Sjetio sam se viceva o ‘topografskom kretenizmu’ (nemogućnost pronalaženja bilo čega na ulicama nepoznatog grada), koji se često nalaze u djelima popularnog japanskog pisca Harukija Murakamija, kojima smo se smijali. Ali, gledajući mapu, shvatio sam da ova lokacija “Alfe” zaista veoma ozbiljno štedi vrijeme, što je gotovo najvažniji faktor u Moskvi. Metro ili aeroexpress, nekoliko stanica od arene, a ti si na „Partizanskoj“, izađeš i već stižeš za 5 minuta! Koliko sam puta kasnije, nakon što sam ujutro bjesomučno pisao tekst i užurbano pio kafu u “Burger Kingu”, uspio stići na snimanje upravo zbog fantastične pogodnosti lokacije “Alfe”.
Generalno, kompleks “Izmailovo” igra mnogo veću ulogu u šahovskoj istoriji naše zemlje nego što možete zamisliti. Naravno, prvo što mi pada na pamet je čuveni “Aeroflot Open”, koji je održan u Gama Delti, na kojem je stasala čitava generacija ruskih šahista: od gladijatora iz doba Aleksandra Griščuka do mladih Andreja Esipenka i Arsenija Nesterova. A tu je imao priliku igrati i vrlo mladi Volodar Murzin.
Sada, kada se “Aeroflot”, nažalost, ne igra u “Cosmosu”, skoro svi se sjećaju vremena njegovog procvata uz najljepše riječi. Odlična organizacija, sjajne partije, očaravajuće večeri i zanimljiva društva. Tada su se svima jako svidjele dvorane i brojevi “Gama-Delte”, ali šahisti su o “Alfi” mogli samo sanjati.
Međutim, u stvari, Šahovski savez RSFSR-a počeo je da održava takmičenja u Izmailovu još 80-ih godina: najbolji sportisti testirani su se na turnirima sa normom, a zapravo je generacija šahista koja je blistala 90-ih bila tu trenirana . Ova takmičenja su s pravom smatrana veoma reprezentativnim po snazi - mladi Vishy Anand, željan ulaska u elitu, došao je iz daleke Indije, ali nije mogao zauzeti prvo mjesto! Tako da su turniri u “Izmailovu” predstavljali istorijski put za nove generacije, a ostaje za nadati se da će se to dogoditi i ubuduće.
Generalno, da bih podvukao crtu ispod našeg osebujnog izleta u prošlost, dodaću da je grandiozni kompleks “Izmailovo” (pet zgrada od trideset spratova, identičnog rasporeda, ukupnog kapaciteta 10.000 soba: “Alfa”, “Beta”, “Vega” , Gama“ i „Delta“, simbolizuju pet olimpijskih prstenova) podignute su prije Olimpijskih igara 1980. u Moskvi. “Izmailovo” je osmi najveći hotelski kompleks na svijetu! Takva velika gromada od koje je nemoguće odvojiti pogled.
Zgrade kompleksa „Izmailovo“
Za gradnju je odabrano prikladno, lijepo mjesto – nekada se na ovim zemljištima nalazilo kraljevsko imanje Izmailovo. Izgrađeni su kvalitetno: tim autora koji je kreirao projekt kompleksa dobio je Državnu nagradu SSSR-a 1982. Ali što je najvažnije, upravo je “Alfa” zamišljena u kompleksu zgrada kao pravi dijamant u kraljevskoj kruni. Na toj istoj Olimpijadi, obični strani sportista bi tu stigao u izuzetnom slučaju – uglavnom su tu lideri i rukovodioci boravili u “Alfi”!
Dok je vaš autor kopao u prošlost, Ponkratov je nastavio: „Međutim, tokom pandemije, uprava hotela počela je da vodi veoma fleksibilnu politiku cijena, fokusirajući se na Ruse! I da ponude uslugu koja se ne može pronaći u drugim hotelima za ovu cijenu. Nisam mogao ne povjerovati svom prijatelju (koji je boravio, vjerovatno, u gotovo svim poznatim moskovskim hotelima), i samouvjerenom rukom pritisnuo karticu Booking na web stranici alfa-hotel.ru. „Daće vam i “Aeroflot” bodove kao bonus“, Paša je završio razgovor u svom stilu.
Došlo je vrijeme za put, a prvi pogled na Moskvu je dodao tjeskobu. U metrou sam video čovjeka sa maskom, ali je zaboravio da stavi rukavice, kako pokušava da pobjegne od policije i obezbjeđenja transporta. Sada se ove situacije sjećam sa osmjehom, ali onda… Međutim, čim sam sišao kod Partizanske, prešao put i ušao u predvorje hotela, osećaj opasnosti je otupio. U pozadini straha od pandemije u Moskvi, i u “Alfi” je učinjeno sve kako bi se gosti osjećali prijatno.
Generalno, za roditelje i trenere na dječijim takmičenjima u Rusiji bezbjednost je uvijek na prvom mestu. Sa ovim sigurno neće biti problema. U “Alfi” na prvom spratu dežura služba obezbjeđenja, a ne neki uspavani sočijski čuvar; vidljivo je da su momci odgovarajuće fizičke građe i kondicije. Prilikom ulaska u hotel – detektor metala. Rade propisno, ali pristojno – naravno, ne biste trebali zaboraviti svoju karticu gosta ili ključ sobe kako biste izbjegli dvosmislene situacije.
U karantinu je postojao i aparat koji je gostu momentalno mjerio temperaturu i to glasno izgovarao, što je omogućilo da se otklone razne neugodnosti za posjetioce. Nisam ovo vidio nigdje drugdje.
Sjeli smo brzo i red se brzo razišao. U sjećanju su mi uvijek mnogo izgubljenog vremena na recepcijama raznih hotela. Daleko sam od pomisli da će u Moskvi prvi put biti ocjena 5+, ali generalno, djevojke na recepciji su prepisivale pasoše i jako veselo škljocale prstima po tastaturi, u njihovu profesionalnost nije bilo sumnje.
Hotelsko predvorje
Soba je prostrana, udobna, snježnobijeli krevet sa dovoljnim nivoom krutosti i setom jastuka. Zavjese su debele, a ako ih čvrsto zatvorite, uglavnom možete prespavati do večere. Naravno, sve opisano se odnosi na kategoriju „Standard“ – stavljen sam na budžet i nisam tražio finese. U sobi je bila “kafe stanica” – brižne djevojke iz službe za čišćenje su svaki dan donosile novu vodu, čaj i kafu.
Kada je ujutro kreativna kriza – nikakav Talj u tebi ne može da pobijedi Botvinika, ili u slučaju naših trenera sa djecom nema plodonosne ideje za otvaranje – ali tu bi “kafe stanica” trebala pomoći. Na jednom od putovanja u sobi nije bilo “kafe stanice”, ali su kafu i čaj ipak donosili, a ovu relativnu neugodnost bilo je moguće nadoknaditi.
I još jedna slika iznad kreveta
Ispostavilo se da su moji strahovi bili uzaludni: niko me nije jurio po ulicama Moskve, a u kreativnom smislu uspio sam da postignem jedan od najboljih rezultata u svom životu. Svaki dan, nakon brzog tuširanja u vrlo ugodnom kupatilu (mnogo
raznih gelova i šampona, ali najviše mi se dopao mekani bade mantil sa izvezenim crvenim slovima „Alfa“), pisao sam tekstove ujutro.
Moj omiljeni ogrtač!
Ručak se obično morao žrtvovati i žuriti na snimanje, ali uveče sam obično večerao u “Alfi”. Naravno, na prvi pogled njihova hrana stanovniku provincije neće izgledati tako jeftina, ali svakako se isplatilo (doručak mi se u tom pogledu činio odličnim) – uostalom, ko je bio u Moskvi zna koliko košta pojesti banalnu porciju dobrog boršča u kafiću.
Još neka razlika sa „AquaLoo“…
Uveče sam išao u Izmailovski Kremlj, koji se nalazi veoma blizu kompleksa sa strane “Gama-Delte”. Unutra je nevjerovatno zanimljivo – muzej oružja, muzej hljeba, muzej istorije ruske flote – a ima čak osam muzeja!
Vaš autor nije imao mnogo vremena da sve ovo prouči, ali šetnja pored prelijepog Kremlja sa svim njegovim grandioznim građevinama pokazala se nevjerovatno prijatnim iskustvom. Osjetio sam ogroman kreativni nalet energije, a u glavi su mi se pojavile same varijante: „Situacija u Meču stoljeća je eskalirala, a uveče je Postnikov hitno pozvan na telefon – Moskva je čekala na žici … “, koji sam ujutro zapisao. U svim narednim posjetama glavnom gradu, stanovao sam samo u “Alfi”, iako se pandemija tada već povlačila i, u principu, bilo je moguće prenoćiti kod prijatelja.
Iskreno se nadam da će život u “Alfi” naše mlade sportiste dovesti do vrhunca kreativnih dostignuća! A ovo putovanje će ostati u toplom sjećanju i godinama kasnije! Fotografije sa službene web stranice hotela alfa-hotel.ru
U prostorijama društva ”OSMI RED– D”, Podgorica, potpisan je sponzorski ugovor, kojim je ova renomirana kompanija nastavila partnerstvo sa Šahovskim savezom Crne Gore. Ugovor su potpisali: ispred društva ”OSMI RED– D” Zdravko Vuković, internacionalni majstor i jedan od nadarovitijih crnogorskih igrača ikada, a ispred Šahovskog savez Crne Gore, Jovan Milović.
Strateško partnerstvo sa renomiranom kompanijom je potvrda da se Šahovski savez Crne Gore nalazi na pravom putu.
Napore koje Šahovski savez Crne Gore ulaže u promociju i afirmaciju drevne igre, prepoznaje zajednica, pa je sponzorski pul sve brojniji. Samo zajedničkim snagama možemo uspjeti i ispuniti zacrtane ciljeve.
Šahovski savez Crne Gore, Opština Berane i šahovski klubovi “Berane” i “Gambit” zajedničkim snagama nastaviće rad na popularizaciji šaha u ovoj našoj opštini.
Delegacija Šahovskog saveza Crne Gore, koju su činili: Jovan Milović, predsjednik ŠSCG, Predrag Nikač, sportski direktor ŠSCG i Mitar Đukanović, posjetila je Berane. Tokom sastanka sa predsjednikom Opštine Berane Vukom Todorovićem konstantovana je ranija uspješna saradnja, uz razgovor o unapređenju iste.
“Spremnost Opštine Berane da pomogne aktivnostima Šahovskog saveza Crne Gore je neupitna, a sigurno da ćemo u budućnosti još snažnije podržati dešavanja, jasno prepoznajući značaj drevne igre, a pogotovo njen značaj za najmlađu populaciju.” – istakao je predsjednik Todorović.
Sastanku sa Todorovićem, prisustvovao je i direktor direktorska za sport, Zoran Jojić, koji je istakao spremnost Ministarstva sporta i mladih, da podrži sve aktivnosti koje su razmatrane na sastanku.
Posjeta Beranama okončana je odigravanjem simultanke sa najmlađim šahistima grada na Limu. Simultanku su odigrali Predrag Nikač i Jovan Milović, a svi učesnici simultanke su nagrađeni vrijednim poklonima.
Ovom prilikom uručena je donacija domaćinima, pa je šahovska škola dobila nove naslove u svojoj biblioteci, koji će joj pomoći u stvaranju novih šampiona, te nove table i satove, dok će u okviru sportskog kompleksa u Beranama, biti postavljen veliki baštinski šah, koji je poklon Šahovskog saveza Crne Gore.
Imajući u vidu da Šahovski savez Beograda koji je nadležan za organizaciju gradskih takmičenja za učenike osnovnih škola, zbog trenutne situacije (Vanredna izborna Skupština) nije mogao da organizuje i iskoordinira ovo takmičenje, Šahovski savez Srbije je pritekao u pomoć kako bi učenici iz Beograda mogla da učestvuju u ovogodišnjem ciklusu šahovskih takmičenja.
Tokom organizacije opštinskih takmičenja uočene su razne nepravilnosti na koje su škole i roditelji uložili žalbe. S obzirom na veoma kratak rok, organizatori nisu u mogućnosti da sve nepravilnosti isprave i zato je koordinator takmičenja uz konsultacije sa Šahovskim savezom Srbije odlučio da se sve podnete žalbe usvoje. Odluka je doneta u interesu mladih šahista i verujemo da će se ovo najmasovnije takmičenju u Srbiji koje po trenutnom broju prijavljenih takmičara dostiže brojku od 800, uspešno održati u subotu i nedelju, 11. i 12. marta 2023. u osnovnim školama “Mladost” i “Dragan Lukić”.
Svim takmičarima, sudijama i organizatorima želimo uspšeno takmičenje!
—————————————–
Pojedinačno takmičenje učenika osnovnih škola grada Beograda
– Mesto: OŠ “Mladost” – Novi Beograd (ul. Gandijeva 99) – Datum: Subota, 11. mart 2023. godine – Satnica: –> I-IV razred: Početak takmičenja je u 10:00 sati. –> V-VIII razred: Početak takmičenja je u 15:00 sati. Dolazak učesnika je predviđen pola sata pre početka, tj. u 09:30 sati, odnosno 14:30 sati.
Svi takmičari treba da ponesu šahovsku garnituru i šahovski sat.
– Mesto: OŠ “Dragan Lukić” – Novi Beograd (ul. Nede Spasojević 6, Bežanijska Kosa) – Datum: Nedelja, 12. mart 2023. godine – Satnica: Početak takmičenja je u 14:00 sati.
Sve ekipe dužne su da se prijave kod glavnog koordinatora i sudije najkasnije do 13.30 sati.
Svaka ekipa je dužna da obezbedi po 3 šahovske garniture i 3 ispravna šahovska sata.
Fischer bi danas, 9. marta, napunio 80 godina. Veliki šampion. Izuzetno kontroverzna osoba. Čovjek koji je sam pobijedio sve, odnosno pobijedio čitav panteon sovjetskih prvaka. Šahista koji nije prihvatao kompromise. Osoba posvećena šahu, koja je odbijala sve ugovore i sporazume ako su, po njegovom mišljenju, bili suprotni njegovim principima.
Profesionalac, zahvaljujući kome su šahovski honorari porasli za novi red veličine.
I pritom izuzetno ekscentrična osoba, posebno u drugoj polovini života. Za mene, njegove izjave ne prikrivaju njegovu veličinu. Bobby Fischer je jedan od najvećih genija u istoriji šaha, zauvijek ćudljivo dijete u srcu. Kralj i revolucionar. Legenda.
17. izdanje MIT Sloan Sports Analytics konferencije održano je od 3. do 4. marta u Hynes Convention Center u Bostonu, Massachusetts.
Cilj konferencije je ojačati forum za profesionalce iz industrije (izvršne direktore i vodeće istraživače) i studente kako bi razgovarali o sve većoj ulozi analitike u globalnoj sportskoj industriji. MIT Sloan je posvećen poticanju rasta i inovacija u ovoj oblasti, a konferencija obogaćuje mogućnosti za učenje o poslovnom svijetu sporta. Konferencija je otvorena za sve zainteresovane za sport. Osnovali su ga Daryl Morey (MIT Sloan ’00) i Jessica Gelman (HBS ’02) 2006. godine, Konferencijom predsjedavaju Gelman i Morey, a organizuju je studenti MIT Sloan.
Šah je bio među temama o kojima se ove godine razgovaralo, a domaćin je bio Danny Rensch iz chess.com i četiri poznata gosta: elitni velemajstori Fabiano Caruana i Hikaru Nakamura, autor i bivša ženska šampionka SAD-a Jennifer Shahade i predsjednik košarkaških Operacija Philadelphia 76ersaDaryl Morey.
Događaj je nazvan “Renesansa šaha: moderni izazovi za drevnu igru” i tako je predstavljen na službenoj web stranici:
Iako se šah igra više od hiljadu godina, njegova popularnost je posljednjih godina dostigla nove visine, posebno među mlađom generacijom.
To je dijelom zbog popularnih TV emisija, kao što je Damin gambit, lakoće prenosa partija i sve veće količine zanimljivog i ‘probavljivog’ sadržaja prilagođenog za društvene medije. Ipak, igru su također potresli istaknuti skandali s varanjem – potpomognuti samim tehnologijama koje su pomogle da šah postane popularniji.
Ovaj panel okuplja neka od najvećih imena u šahu uključujući Danny Rensch, Jennifer Shahade, Fabiano Caruana, Hikaru Nakamura i Daryl Morey kako bi razgovarali o trenutnom stanju šaha, tehnikama za otkrivanje varanja i kako šah može nastaviti da koristi tehnologiju za razvijanje igre uz održavanje poštenog i zabavnog takmičenja. Na bini će biti tabla – pa ko zna, možda ćemo čak imati i meč uživo usred diskusije!
Razgovor u cjelini pogledajte na YouTube kanalu 42 Analytics (sa početkom u 9:27:00).
Uvijek otvoreni Nakamura je rekao sledeće dok je razgovarao o tome kako održati razvoj šaha. Poznati streamer misli da su kraće kontrole vremena i online događaji ključ za nastavak razvoja šaha:
“To je veliki slon u prostoriji sa mnogo nepoznanica, a to je činjenica da kada govorimo o ulasku u mejnstrim sa šahom, ili o uspjehu, mnogo toga ima veze sa nagradnim fondovima, koliko novca ljudi zarađuju kao profesionalni igrači. Kada na to gledate iz konteksta pokušaja da se unese više novca u igru, sve zavisi o publici. Šta publika želi da vidi? U ovom modernom svijetu, očne jabučice pokreću sve. Zbog toga, mislim da će formati koji su relativno kraći privući sponzore i gledaoce mnogo više nego duži formati.”
Nakon 6. dana takmičenja na Pojedinačnom prvenstvu Evrope u šahu za 2023. godinu na tronu se izdvojili takmičari iz Ukrajine velemajstor Anton Korobov i grčki intermajstor Kourkoulos-Arditis sa po 5.5 poena iz 6 odigranih partija. Internacionalni dan žena, 8. Mart, Aleksandra Goryachkina ulepšala je pobedom i trenutno je vodeća dama turnira.
Pre početka 6. kola predsednik ECU (Evropska šahovska Federacija) Zurab Azmaiparašvili poželeo je damama da im svaki dan bude kao njihov praznik, a čestitke za rođendan upućene su i glavnom sudiji ovog turnira IA Tomasu Delegi. Šahovski deo otpočeo je u 15h i kao i svakoga dana protiče u najboljem redu i žestokim borbama na 64 polja.
Naši predstavik Aleksandr Predke remizirao je danas na visokoj 6. tabli, što ga je dovelo na 20. mesto, i trenutno je naš najuspešniji takmičar sa ukupno 4.5 poena. Isto toliko današnjom pobedom je ostvario i Aleksandar Inđić, kao i Milan Zajić koji teže vrhu tabele. Naše dve, trenutno najuspešnije dame su Teodora Injac (3.5 poena) i Marina Gajčin (3.5 poena), one su uspele ostvariti remi protiv jakih protivnika. Injac je podelila bod sa velemajstorom Mchedlishvili Mikheilom iz Gruzije, dok je Gajčin upisala pola boda protiv FM Samadov Readom iz Azerbejdzana. Želimo sreću našim igračima u predstojećim mečevima!
Podsetimo, Vrnjačka Banja I hotel Zepter ugostili su skoro 500 takmičara iz 40 šahovskih federacija, a uslovi za igru organizovani od strane Šahovskog saveza Srbije su nadmašili očekivanja. Sudijski tim tvrdi da do sada nisu imali žalbi niti incidenata tokom dosadašnjeg dela prvenstva, organizatori će učiniti sve da ista atmosfera ostane do samog kraja turnira.
Takmičenje se igra do ponedeljka, 13.3. u Kongresnom centru hotela Zepter u Vrnjačkoj Banji. Partije kreću svaki dan od 15h, a organizator je obezbedio direktan prenos za prvih 90 mečeva. PRENOS PARTIJA UŽIVO >>>
U Informativnom centru Izvestija održana je konferencija za novinare
Foto: Izvestia / Pavel Volkov
U utorak, 7. marta, u Press centru Izvestija održana je konferencija za novinare između izvršnog direktora Ruske šahovske federacije Aleksandra Tkačeva i predsjednika Šahovske federacije Moskovske oblasti, velemajstora Sergeja Karjakina na temu: „Tranzicija i Azijsku šahovsku federacija: šta će se promijeniti za ruske sportiste?” . Evo glavnih tema i odgovora:
O tranziciji Ruske šahovske federacije (CFR-a) u Azijsku šahovsku federaciju:
Aleksandar Tkačev: „Cilj CFR je uvijek bio i jeste da zastupa interese sportista, trenera, sudija i drugih šahovskih stručnjaka u zemlji i inostranstvu. Prije svega, tranzicija je bila povezana sa zaštitom interesa sportista kako bi se mogli takmičiti sa minimumom poteškoća. Ovo pitanje nije razrađeno za dan ili dva. Podsjetiću, odluku o prelasku jednoglasno je usvojio Nadzorni odbor CFR još u aprilu prošle godine, a nakon toga je počeo mukotrpan rad koji je uspješno završen 28. februara. Važan aspekt je da postoji samo jedan glas protiv tranzicije CFR u Azijsku šahovsku federaciju (ACF) i šest uzdržanih. Koristeći ovu priliku, želim da se zahvalim predsjedniku ACF-a, šeiku Sultanu bin Khalifi Al Nahjanu na toploj dobrodošlici ruske delegacije i visokom nivou Azijskog šahovskog samita u Abu Dabiju.”
O izgledima:
Aleksandar Tkačev: „Postali smo prva nacionalna federacija koja je napravila ovaj korak – tranziciju iz Evrope u Aziju. Tranzicija rješava niz logističkih problema, a stvara i konkurentnije okruženje za naše sportiste, jer, kao što je više puta rečeno, Azija ima veoma visok nivo šahista i jaku konkurenciju. Zvanično, od 1. maja postajemo članovi Azijske šahovske federacije, a od 2. maja ćemo moći da učestvujemo na takmičenjima. Želim da kažem da je kalendar u Aziji veoma zauzet i da ima više takmičenja nego u Evropi. Prvi veliki turnir za naše sportiste biće takmičenje među omladincima i juniorima, koje će se održati sredinom jula u Kirgistanu. Zatim će biti Azijsko prvenstvo među školarcima u Taškentu i tako dalje.”
Sergej Karjakin: „Krećemo se u pravom smeru. A u šahu nam je više puta sugerisano da shvatimo da nas u Evropi ne očekuju. To se ističe i u saopštenju Njemačke šahovske federacije, koji kaže da će oni njemački šahisti koji budu učestvovali na istim takmičenjima sa Rusima izgubiti finansijsku podršku. Tu je i izjava Magnusa Carlsena, koji je rekao da Rusi, vjerovatno, sada ne bi trebali učestvovati na takmičenjima. Siguran sam da je odluka apsolutno ispravna, u Aziji nas čekaju, tamo smo dobrodošli. Biće ozbiljna konkurencija, ali biće ispravno da se takmičimo sa jakima.”
O tranziciji Rusa u Evropu:
Aleksandar Tkačev: „Što se tiče pojednostavljenih tranzicija šahista u Evropu, to su uvijek odluke lične prirode. Ruska šahovska federacija ne može ni na koji način uticati na to. Želim da napomenem da je Aleksandra Kosteniuk prva šahistkinja koja je iskoristila odluku Savjeta FIDE o pojednostavljenoj proceduri transfera.”
O ulasku Olge Badelko u ruski tim:
Aleksandar Tkačev: „Blizu smo konačnog pozitivnog rješenja procesa dobijanja ruskog državljanstva od strane Olge Badelko, ali generalno ovo pitanje spada u nadležnost Ministarstva spoljnih poslova i Ministarstva unutrašnjih poslova. Što se Olge tiče, ona ima samo 20 godina, jedna je od najtalentovanijih juniorki svijeta. Siguran sam da ima odličan šahovski put.”
O saradnji sa ACF-om i održavanju takmičenja u Rusiji:
Aleksandar Tkačev: „Imamo veoma jake regionalne federacije i dragocjeno iskustvo u organizovanju šahovskih takmičenja u raznim djelovima zemlje – od Vladivostoka do Sočija. Spremni smo da svoje iskustvo podijelimo sa azijskim kolegama. Već 30 godina apliciramo da budemo domaćini evropskih takmičenja, ali smo za sve ovo vrijeme bili domaćini samo jednog turnira – Evropskog prvenstva za žene 2009. godine. Ne sumnjam da će u okviru saradnje sa ACF-om sve biti drugačije: spremni smo i sposobni da održavamo takmičenja najvišeg nivoa.”
O meču za Svjetskog šampiona:
Aleksandar Tkačev: „Meč za svjetskog šampiona je susret dva ravnopravna protivnika, a ovdje će sreća odigrati svoju ulogu. Janu želim puno sreće i nadam se da će se nakon mnogo godina kruna vratiti u Rusiju, a 1. maj postati dvostruki praznik. Navijačke zone će biti organizovane tokom meča u Moskvi i drugim gradovima Rusije. U glavnom gradu, to će biti Centralni dom šahista i hotel Alfa Izmailovo, gdje će se od 13. do 28. aprila po prvi put u Moskvi održati dječije i omladinsko prvenstvo Rusije.
O radu Šahovskog saveza Moskovske regije:
Sergej Karjakin: „Postoje programske tačke, ali bih želeo da ih detaljnije opišem. Do sada mogu reći da će glavna oblast rada biti održavanje dječijih takmičenja, ciljana podrška mladim talentima, razvoj programa Šah u školama, formiranje timova Moskovske regije među muškarcima, ženama i djece za učešće na ekipnom prvenstvu Rusije. Ja, ako mogu tako da kažem sam preuzeo federaciju praktično u prvobitnom stanju, sa nultim budžetom i jednim zaposlenim. Radu – nema kraja, tek treba izgraditi funkcionalan sistem. Nadam se da će raditi. Naravno, tek smo na početku dugog puta, a ovdje su važni i sponzorstvo i organizaciona podrška. Tim se formira, pridružuju mu se novi ljudi. U predsjedništvu su dva velemajstora, to su moji bliski prijatelji Denis Khismatulin i Vladimir Potkin, kao i moji bliski prijatelji Albert Minulin i Oleg Anikanov.”
Sretni smo što možemo najaviti ulazak u našu žensku reprezentaciju internacionalnog majstora Olge Badelke, 20. godišnjakinje, koja je iz Bjelorusije prešla u šahovsku federaciju Rusije na jesen 2021. Sada je ova sportistkinja u procesu sticanja ruskog državljanstva .
Viši trener ruskog ženskog tima, GM Sergej Rublevsky: „Olga je vrlo jaka i perspektivna šahistkinja. Neprestano je unapređivala svoju vještinu poslednjih godina i nesumnjivo će postati vrlo važna za naš nacionalni tim i vrijedna zamjena za Aleksandru Kosteniuk. Već trenira zajedno sa našim timom. „
Olga Badelka, „Biću vrlo sretna da branim boje ruske reprezentacije – jednog od najjačih timova na svijetu za koji je izuzetno teško da se neko kvalifikuje. Sa tako velikom konkurencijom kao što je u Rusiji, morate da se borite za svoje mjesto u reprezentaciji. Nadam se da ću, kada se tehnička pitanja riješe, moći da se takmičim za reprezentaciju. Ovo je još važnije zbog prelaska u Aziju, što će nam pružiti nove turnire i nova timska takmičenja. „
Informacija o Badelki:Olga Badelka, međunarodni majstor (2019), ženaski velemajstor (2019). Višestruka šampionka Bjelorusije u raznim uzrasnim grupama, Evropska šampionka U-16. pobjednica Evropskog klupskog prvenstva i ruskog brzog i Blic klupskog šampionata kao član tima Južnog Urala.
Povlačenjem prvog poteza od strane gospodina Zuraba Azmaiparašvilija, predsednika Evropske šahovske Unije (ECU) u prisustvu gospodina Dragana Lazića, predsednika Šahovskog saveza Srbije, danas su počele partije na Pojedinačnom prvenstvu Evrope u Vrnjačkoj Banji.
Bez obzira što je završen tek prvi dan takmičenja, na osnovu izjava učesnika, gostiju i zvaničnika svetskog i evropskog šaha, Šahovski savez Srbije je pokazao da je sposoban da organizuje najznačajnija svetska i evropska šahovska takmičenja na najvišem mogućem nivou. Oboreni su i rekordi po broju učesnika i federacija. 484 takmičara iz 40 evropskih federacija je granica koju će teško moći da dostignu budući organizatori. O snazi turnira govori podataka da učestvuje čak 130 velemajstora i 109 internacionalnih majstora, ukupno 373 nosioca jedne od FIDE šahovskih titula.
Iz Srbije učestvuje 97 šahista i šahistkinja, a najviše se očekuje od velemajstora Aleksandr Predkea, Aleksandra Inđića, Velimira Ivića. Na Prvenstvu učestvuju i sve članice ženske reprezentacije Srbije: Teodora Injac, Adela Velikić, Jovana Erić, Tijana Blagojević i Marina Gajčin. (Srbija link >>>)
Partija se igraju u hotelu Zepter i počinjue od 15 časova, a organizator je obezbedio direktan prenos za prvih 90 mečeva. PRENOS PARTIJA UŽIVO >>>
Portorož, Jugoslavija, 10. septembar — Provala aplauza razbila je tišinu u maloj sali dok je nespretni dječak odgurnuo stolicu i nezgrapno pojurio prema vratima.
Uzbuđeni gledaoci, ignorišući protokol šahovske partije, preskočili su ogradu kako bi ga odvratili i uzeli autogram.
Bobby Fischer, 15-godišnje šahovsko čudo iz Bruklina, boreći se iz, činilo se, beznadežne pozicije, upravo je postigao briljantan remi sa Tigranom Petrosianom, sovjetskim velemajstorom i jednim od favorita na međuzonskom turniru u ovom jadranskom ljetovalištu.
Šahovski stručnjaci dali su “Malom Bobiju”, kako ga Jugosloveni zovu, samo malu šansu na turniru zbog njegovog neiskustva u međunarodnim takmičenjima. Ali niko ga ne shvata olako.
„On je pravi, autentični genije koji će jednog dana biti zaista veliki igrač„, rekao je jedan zvaničnik turnira. „Igra šah vatreno i velikom maštom.“
Bobby je osvojio prvenstvo Sjedinjenih Država prošlog januara. U junu je odletio u Moskvu da vidi šah u zemlji u kojoj ima gotovo status nacionalnog sporta. Otišao je u Jugoslaviju kako bi se ovdje pripremao za turnir.
Imao je malo toga da kaže o svojoj poseti Moskvi, iako očigledno nije bio srećan zbog toga. Prijatelji su rekli da je bio razočaran što nije mogao da igra sa jednim od vrhunskih ruskih majstora, kao što su Mihail Botvinik, svetski šampion, ili Vasilij Smislov, bivši šampion.
Sovjetski šahovski zvaničnici su mu nudili mečeve sa drugim igračima, ali je Bobby odbio. Zadovoljio se igranjem „brzog“ šaha, u kojem se potezi moraju napraviti za nekoliko sekundi, protiv svih učesnika u moskovskom Centralnom šahovskom klubu.
Ipak, bio je oduševljen Jugoslavijom. Kada je stigao u Beograd, jugoslovenski navijači su ga usvojili gotovo kao svog. Dobio je apartman u hotelu i dogovorene su trening mečevi sa dvojicom vodećih igrača nacije.
„Beograd je divan grad“, rekao je on.
Upitan da li je uočio razliku između igranja šaha u Evropi i Sjedinjenim Državama, odgovorio je:
“Ne mnogo. Svi prave isto toliko buke.”
Ovdje je dvadeset i jedan igrač na turniru, uključujući još jednog Amerikanca, Jamesa Sherwina, također iz šahovskog kluba Manhattan. Osvajači prvih šest mjesta će se kvalifikovati za turnir izazivača sljedeće godine. Pobjednik na tom događaju igraće protiv Botvinika u meču od dvadeset četiri partije za titulu svjetskog prvaka 1960. godine.
Za šahovskim stolom, Bobby se pojavljuje priseban iznad svojih godina. U teškoj igri satima sjedi pogrbljen nad daskom poput nedovoljno uhranjenog Bude. Uprkos svojoj maštovitoj briljantnosti, on je promišljen igrač. U jednoj partiji ovdje je razmišljao sat i po prije nego što je odigrao potez koji ga je spasio od poraza.
Kada mu je lakše, često napusti svoju tablu dok njegov protivnik smišlja svoj sljedeći potez i luta po drugim stolovima, proučavajući razvoj igre tamo i odajući svoju unutrašnju napetost lomeći zglobove i grickajući nokte.
Izvan hodnika je opet stidljivi adolescent u najnezgodnijoj dobi. Sažet kao junak starog kaubojskog filma, gotovo ga je nemoguće natjerati da priča o bilo čemu osim o šahu. Ali je priznao da je „prilično dobar“ učenik u srednjoj školi Erazmus Hol u Bruklinu, gde će ove godine biti junior. A voli španski i tenis „malo“.
Sa šahistima, a na temu šaha, on je otvoreniji i samopouzdaniji. Govoreći o jednoj od svojih pobjeda na ovom turniru, rekao je da je rezultat bio siguran nakon što je njegov protivnik žrtvovao figuru. I dodao je mirno, ali s dozom adolescentskog hvalisanja:
Blog Šah-mat liste 