– Kada ste 2010. došli u Rusku šahovsku federaciju, prihvaćeni ste kao stranac: kao osoba bez šahovske pozadine, koja će upravljati federacijom. To ste sigurno osjetili?
Ilja Levitov – Naravno. Mnogo mi je pomogao Kramnik, koji se odmah javno založio za mene, ali ipak. Ponekad sam na sebi hvatao sumorne poglede starijih: sad, ne zna da igra, ali ovdje nešto komanduje…
Sjećam se da sam već na poziciji predsjednika uprave RCF-a odletio u Irkutsk na glavnu ligu ruskog prvenstva. Ljeto, bio sam u majici, farmerkama i patikama. I ovdje se također treba sjetiti da je prije mene ovu poziciju imao Aleksandar Grigorijevič Bakh – zaslužna osoba, već 70 godina, uvijek u odijelu.
Na aerodromu su me dočekali čelnici Irkutske federacije. Prvo su dugo gledali u patike, a onda sam čuo kako jedan drugom šapuće: „U redu je! Naš momak.“
Zaista, vrlo brzo je nepovjerenje preraslo u odlične odnose, sa toplinom se sjećam ljudi sa kojima sam radio u RCF-u
– Da li ste za 4 godine rada u RCF-u uspjeli da uradite nešto na šta možete biti ponosni?
Ilja Levitov – Nisam sklon da se precenjujem, ali mislim da smo uradili mnogo dobrih stvari. Iz nekog razloga, zaista se sjećam Aljehinovog memorijala u Luvru i u Ruskom muzeju u Sankt Peterburgu. Organizovati turnir u inostranstvu, u Parizu, sa učešćem najboljih velemajstora – to je bilo super. To je bila ideja sadašnjeg predsjednika RCF-a Andreja Filatova.
Tada je bilo puno ideja, kvalitetnih projekata – dobro vrijeme. A rukovodstvo koje je došlo nakon nas, zapravo, nije ništa promijenilo. Oni su samo uzeli naše i nastavili da se kreću u istom pravcu.
– U to vreme, Arkadij Dvorkovič je vodio federaciju. On se lično udubio u posao – ili je to bilo formalno?
Ilja Levitov – On je tada imao glavni posao – pomoćnik predsjednika, pa je postao potpredsjednik vlade… Uglavnom, bilo je dovoljno posla. Ali vrlo je ugodno raditi sa Dvorkovičem, nismo imali problema.
– Kada je bio na čelu međunarodne federacije, niste ga pratili. Zašto?
Ilja Levitov – Zato što me nije pozivao tamo, iako sam to jako želio. Činilo mi se da mogu učiniti mnogo dobrog, ali, očigledno, to su bile iluzije.
“Čisto kao ljudsko biće, razumijem Carlsena. Ali kao profesionalac, on degradira.”
– Rekli ste da varanje može ubiti šah. Zašto?
Ilja Levitov – Varanje je zaista egzistencijalni problem za šah. Ne znaš protiv koga igraš. Šta uraditi s tim, kako to riješiti – niko ne zna. Na internetu se, na primjer, već razvio nekakav koncept: 9 od 10 ljudi igra pošteno, a svako zna za jednu osobu koja ponekad može prevariti. Nema dokaza, samo se zna.
Ali na najvišem nivou trenutno je ili malo ili nema varanja.
– Šta je sa pričom sa Hansom Nimanom? Carlsen je odbio da se igra s njim.
Ilja Levitov – Upravo o tome sam govorio. Talentovani dječak stiže, uz malu pomoć, i iznenada pobijedi Carlsena crnim figurama. A onda nestaje. Gdje je Niemann sada? Gdje je oluja, juriš, napadi, precizna igra u završnici? Sve partije, on sada igra na svom pravom nivou, zaboravili su na njega.
A takvih će priča biti mnogo. Doći će nova generacija, neoplemenjena moralom, i idemo dalje. A dječija takmičenja, gdje nema posebne kontrole? Jasno je da postoje tehnička sredstva za borbu protiv varanja – kašnjenje prenosa, neka vrsta ometača… Ali lako ih je zaobići. Mali uređaj umetnut u uvo – i to je to.
Dovoljno je da dobar šahista pogleda predlog kompjutera 1-3 puta u partiji da pobijedi bilo koga. Često je dovoljan jedan ispravan potez u teškoj poziciji – i tada će igrač sve učiniti sam.
– Magnus Carlsen je odbio da igra meč za Svjetskog šampiona. Da li je moguće da potpuno izgubi interesovanje za šah i da ne nastavi da igra?
Ilja Levitov – Možda. Magnus je mnogo vremena posvetio šahu od ranog djetinjstva. U njemu je prošao sve, postigao sve, došao do statusa najboljeg šahiste našeg vremena i deset godina se držao na ovoj visini. Odigrao je neke od najtežih mečeva za svjetsko prvenstvo. A onda je odjednom shvatio: kada ću živjeti? Hoće li čitav moj život proći između Wijk an Zeea i odbrane Nimzowitscha? Imam 32 godine, želim da živim za sebe.
Lično ga dobro shvatam.
– Da li je Liren Ding pravi svjetski šampion?
Ilja Levitov – Svakako. To što je Carlsen izgubio interesovanje za šah predstavlja problem za samog Magnusa. Čak i kada je igrao meč protiv Jana, Karpov je komentarisao u našoj emisiji. I sjećam se da sam ga tada pitao može li se Carlsen nazvati velikim šahistom. Anatolij Jevgenijevič se malo zamislio i rekao: „Sačekajmo još malo.“ Možda je već nešto osjetio…
Ponavljam još jednom: čisto ljudski, savršeno razumijem logiku Carlsenove odluke. Ali, naravno, kao profesionalac, ono što sada radi jeste degradacija. Čovjek nadoknađuje one godine mladosti i mladosti koje nije imao zbog igranja šaha.
Levitov je intervjuisao Kasparova 50 sati. Da li su razgovarali o politici?
– Na svom kanalu imate projekat „24 sata sa Garijem Kasparovom“. Kako ste došli do toga?
Ilja Levitov – Na internetu ima puno kretena koji pričaju o Kasparovljevim partijama. Pune su gluposti, pričanja basni. U početku sam samo želio da Garry Kimovich sam priča o svom naslijeđu. Nisam mislio da će se to pretvoriti u tako masivan projekat. Ali kada smo sjeli jedno preko puta drugog, tempo se sam od sebe ubrzao. Sada je snimljeno 50 sati grubih snimaka, a nije daleko od kraja.
– Kakav je Kasparov u ličnoj komunikaciji?
-Ponekad sjedim preko puta njega i sjetim se sebe kao djeteta. Dok sam čitao o njegovim mečevima, gledao na TV-u… I odjednom – evo ga, evo, odgovara na moja pitanja. To je ostvarenje sna.
Da li je teško komunicirati sa Garijem Kimovičem?
Ilja Levitov – Veoma! Nakon svakog snimanja dođem i odem u krevet na tri sata. Onda pojedem nekoliko Snickersa. Ima neku ludu energiju. Čini se da se tokom razgovora osjećate normalno, a onda izađete – i kao da ste trčali maraton.
On oduzima puno energije. Sada mi je jasno zašto mnogi šahisti nisu mogli da igraju sa njim.
– Da li on nešto uređuje, postavlja li zahtjeve za montažu, na primjer?
Ilja Levitov – Sviđa mi se što vrši recenziju materijala. To pokazuje da on ozbiljno shvata projekat. Ali bez posebnog uslova.
On ne postavlja zahtjeve, samo se brine da je sve u redu prema dogovoru.
–Da li ste s njim razgovarali o politici?
Ilja Levitov – Ne, mi imamo samo istoriju šaha. Znam njegovu političku poziciju, ali ne vidim smisla o tome da raspravljamo. Postoje drugi kanali i drugi ljudi za ovo.
Gdje je Levitov sada? Da li ste spremni da se vratite šahu?
– Gde ste sada, šta radite?
Ilja Levitov – Živim u Izraelu, ne radim. Takva vrsta odmora: puno vremena posvećujem porodici, putujem…
– Da li vam je dosadno? Da li je vaš you tube kanal kao nostalgija za aktivnim nostalgija za šahovskim životom, za starim danima?
Ilja Levitov – Mislim da mi ne nedostaje vrijeme kada sam mnogo putovao po turnirima, radio u savezu… Bio je to zanimljiv dio života, ali ne želim da se ponavljam. Sada je drugo vrijeme, drugi šahisti, drugačija atmosfera na turnirima.
Nemam nostalgiju za vremenom, ali postoji velika nostalgija za mojom domovinom. Želim češće da se viđam sa prijateljima, češće se družim…
– Da li razmatrate opciju u kojoj ćete ponovo raditi u šahu?
Ilja Levitov – Kao službeno lice – definitivno ne. Ne želim da radim za šah kao menadžer. Uživam u radu na you tube kanalu, mislim da mi jako odgovara. I u tome sada vidim svoju misiju u svijetu šaha.
Foto: RIA Novosti / Vladimir Rodionov; Instagram/levitov_chess; ruchess.ru
https://www.sports.ru/tribuna/blogs/dalniyles/3139647.html
(Kraj)
Blog Šah-mat liste 