“Život u jevrejskoj vjerskoj školi donekle je sličan šahu. Imaju svoj poseban svijet,
sve ostaje unutar zajednice.”
– Učili ste u jevrejskoj vjerskoj školi. Kako se to dogodilo?
Ilja Levitov – Poslednja dva razreda sam učio u jevrejskoj školi u Moskvi, pa sam, naravno, otišao da učim u ‘ješivi’, to je viša vjerska obrazovna ustanova. Život tamo, začudo, donekle je sličan
šahu. Vlastiti izolovani svijet, svi procesi ostaju unutar zajednice. Brzo se stvara
navika, nakon par mjeseci se toliko navikneš da se više ne sjećaš kako je bilo ranije.
Ovakav način života postaje jedini mogući.
Iako roditelji nisu bili sretni. Sami su me poslali u ovu školu, ali da se pridržavam svih vjerskih ograničenja – već im se činilo previše.
–Zašto ste pošli da studirate u SAD?
Ilja Levitov -Tamo su me poslali da učim iz moskovske ‘ješive’. Može se reći da sam otišao na dalje unapređenje, otišao da studiram na religioznom Harvardu. Ali kad sam stigao tamo, nisam više
želio da budem religiozan. Resurs je bio potrošen, bio sam umoran.
Vjerski svijet je previše zatvoren, možete dobiti profesiju i otići u neki grad, ali vaša budućnost je maksimalno ograničena. Više ne osjećam perspektivu u tome. Pa nije to za mene, ne želim tako da provedem život! Želio sam slobodu, htio sam da šetam sa devojkama po parku.
Zato sam u jednom trenutku prilično naglo spakovao stvari i otišao kući.
– Smatrate li te godine izgubljenim za sebe?
Ilja Levitov – Ove godine, naravno, nisu izgubljene, ali su istovremeno i izgubljene za mene. Poseban
period koji mi je nešto dao, ali je, takoreći, ostao van logike mog života u cjelini.
Pa, sad živim u Izraelu, pa, vjerovatno, nije sve bilo uzalud?
-Zašto ste odabrali PR kao svoju buduću profesiju?
Ilja Levitov – Ne zahtjeva posebno znanje. Nakon vjerskog života, pokušavajući negdje da nešto naučim, morao sam početi da radim. Istovremeno, radim tamo gdje mi nije potrebno dugo i
složeno obrazovanje. Ja sam humanista, književnost, istorija, jezici su mi bliski. PR je za mene sasvim prirodno polje aktivnosti.
-Koliko brzo ste ‘uzletjeli’? Iz vaših prošlih intervjua, stiče se osećaj da je to bilo brzo: bili ste samo student, a onda uskoro već radili sa Jeljcinovim sekretarom za štampu.
Ilja Levitov – Mislim da je sve bilo kod mene standardno za te godine. Početkom 2000-ih, promijenio se predsjednik, promijenila se ideja, počeo je da teče novac od nafte… Onda su ljudi za godinu dana postigli ono što nisu mogli ranije ni za deset.
Počeo sam da radim u septembru 1998. godine, odmah nakon avgustovske krize. I otvorio
se posao koji je donosio novac 2005-2006. Šest ili sedam godina je vjerovatno normalno za to vrijeme.
– Pričali ste o sukobu sa Dmitrijem Jakuškinom, bivšim Jeljcinovim sekretarom za štampu. Kako ste se uopšte riješili sukob sa njim?
Ilja Levitov – Tada sam radio u reklamnoj agenciji Maxima, gde sam upoznao Jakuškina (na slici lijevo).
Počeli smo da se bavimo zajedničkim poslom, ništa se zapravo nije desilo, a onda smo
se naglo razišli. Nije to bilo zbog novca, nikako, ali kao čovjek se ružno ponio. Bio je mlad, još uvek nije bio vješt u izgradnji odnosa sa ljudima…
Prije nekoliko godina sam ga sreo na konzervatoriju. Činilo mi se da je sve davno prošlost, pozdravili smo se, nasmiješili se. Posebno što između nas nije bio neki ozbiljan problem. Ali Jakuškin me ipak gledao ljutito. Pa dobro, on je potomak dekabrista, ozbiljna osoba.
“Karjakin je dokaz da ljudi griješe kada kažu da su šahisti pametni ljudi”
– Kako ste upoznali Vladimira Solovjova?
Ilja Levitov – U advokatskoj kancelariji „Egorov, Puginsky, Afanasiev i partneri.“ Radili smo na
istom projektu. Onda smo dugo imali zajednički posao.
– Znamo samo televizijsku sliku o njemu. Šta je Solovjov u životu?
Ilja Levitov – Nisam planirao da pričam o tome, ali dobro, zašto ne? Sa ovim čovjekom sam proveo dugi period svog života, on je moj stariji prijatelj. Mnogo me naučio, mnogo mi je pomogao.
Podržavao me u teškim trenucima, a nadam se i ja njega. Imamo savršenu komunikaciju, savršeno partnerstvo. Gledajući unazad, tu ne bih ništa mijenjao.
Ne raspravljate o politici?
Ilja Levitov – Naravno, u proteklih godinu i tri mjeseca o tome smo razgovarali više puta. Ali naš odnos je izgrađen na međusobnom poštovanju. Svako je slobodan da živi kako želi.
Različiti pogledi ne bi trebali razdvajati ljude, razdvajati porodice. Ne mogu da izbrišem osobu iz grupe svojih prijatelja samo zato što njen položaj ne odgovara mojim životnim idejama.
– Vaš citat: „Što se tiče politike, tretiram je sa iznenađenjem. Za mene je ovo najnezanimljivije zanimanje u životu (…) Politika je najneiskreniji, neljudski oblik odnosa. Dizajnirana je da otklanja emocije, da se vodi samo hladnim razumom, koji ima za cilj ograničavanje interesa vašeg protivnika i progon samo vaših protivnika, na osnovu beskonačnog trgovanja tim interesima, razmjene ustupaka i tako dalje.
Pitanje: može li šah biti van politike?
Ilja Levitov -Ništa ne može biti izvan politike. Ne postoji tema u životu koja bi bila van politike. Šah je u politici na potpuno isti način kao fudbal,hokej, balet, svemir, bilo šta. Država želi da kontroliše što je više moguće sve sfere života. I ne samo u Rusiji.
SHAPE \* MERGEFORMAT SHAPE \* MERGEFORMAT SHAPE \* MERGEFORMAT SHAPE \* MERGEFORMAT SHAPE \* MERGEFORMAT SHAPE \* MERGEFORMAT SHAPE \* MERGEFORMAT SHAPE \* MERGEFORMAT SHAPE \* MERGEFORMAT
–Da li je dozvola ruskim šahistima da igraju pod neutralnom zastavom izlaz?
Ilja Levitov – Svijet nije prvi put u sukobu, a uklanjati sportiste ili zahtijevati od njih da potpišu nekakvo pismo je haos. Jan je šampionski meč morao da igra pod ruskom zastavom, jer ne prestaje da bude ruski državljanin.
– Da li je bilo ispravno diskvalifikovati Sergeja Karjakina na šest mjeseci zbog njegovih izjava?
Ilja Levitov – Pravosnažnost diskvalifikacije je više pravno pitanje. Nisam pravnik i nisam pažljivo proučio pravila, tako da ne znam. Kao ljudsko biće, imam pitanja. Lišiti osobu profesije zbog političkog stava meni se ne čini u redu. Lično ga ne bih dirao, posebno što ionako neće doći ni na jedan međunarodni turnir.
Drugo je pitanje kako se Karjakin ponašao posljednjih godina. Prokomentarisao sam ovo
veoma oštro, i, nažalost, nemam druge riječi za njega (Levitov i Jevgenij Barejev su u emisiji Levitova šaha uvredljivo govorili o Karjakinu i Sergeju Šipovu – Sports.ru). Sve razumijem, možete imati
poziciju, ali ne treba da napadate druge šahiste svojim izjavama. A Sergej to redovno radi.
Karjakinova aktivnost van šaha toliko je beznačajna da o tome nije zanimljivo govoriti. Pa,
ko je on – šef federacije Moskovske regije? Ako misli da je ovo njegov nivo – u redu. Po mom mišljenju, Sergej je samo dokaz da ljudi griješe kada kažu da su šahisti pametni ljudi. Šahisti znaju dobro da igraju šah, ništa više.
– Prijatelj ste sa Evgenijem Barejevim, sa Kramnikom. Kako ste ih upoznali?
Ilja Levitov – Sve preko mog trenera Sergeja Kišnjeva.
Sprijateljio sam se sa Barejevim, upoznao me je sa Kramnikom, Kramnik sa Petjom
Svidlerom, pa sa Borisom Gelfandom, i tako je sve počelo. To je bilo i prije rada
u federaciji, iako od 2006. gorim idejom da se bavim šahom.
– Vi i Bareev ste napisali knjigu „Bilješke sekundanta“. Zašto – uostalom, nerealno je zaraditi novac na šahovskoj knjizi u Rusiji?
Ilja Levitov – Zašto je potrebno zarađivati na svemu? Ima stvari za dušu, za samoostvarenje, za zadovoljstvo, za druge ljude…. Pitanje kako zarađujem na ovom ili onom projektu, zapravo,
najčešće zanima ljude prosječnih primanja. I zaista bogati ljudi na nivou Mihaila Prohorova sve savršeno razumiju.
Nisam mogao da ne napišem ovu knjigu. U meni je gorjelo da moram ovo da uradim. Sam proces zajedničkog rada sa Bareevim – naši sastanci, uređivanje – za mene je postao velika intelektualna zabava. Nedavno sam, inače, prelistao knjigu. Činila mi se vrlo naivnom, ali zasićena ljubavlju
prema šahu.
(Nastaviće se)
Blog Šah-mat liste 