UOČI MEMORIJALNOG TURNIRA U ZRENjANINU


Sećanje na Radivoja Vukića

Ove sedmice, 19. marta, navršava se godina od smrti majstora FIDE Radi voja Vukića (1963–2022), šahovskog pisca i prevodioca, društvenog radnika i humaniste čiji je ljudski trag, ne samo u rodnom Zrenjaninu, mnogo dublji nego što je javno zabeleženo. Tim povodom, Aleksandar Vukić i zrenjaninski ŠK Proleter organizovaće memorijalni turnir od 29. marta do 2. aprila. Broj učesnika je ograničen na 30, po redosledu prijava na telefon 064-811-69-70.

Radivoj Vukić je rođen 6. avgusta 1963. u Zrenjaninu. Na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu diplomirao je srpskohrvatski jezik i književnost i kao jedan od najuspešnijih studenata bio stipendista Matice Srpske i Srpske akademije nauka i umetnosti na predmetu kompjuterske lingvistike. Zbog političke situacije prekinuo je naučnu karijeru i 1992. osnovao preduzeće „Vizard Komjuters” koje je vodio do prerane smrti.

Šahom je počeo da se bavi sa 12 godina i već 1975. bio pionirski prvak Vojvodine, a 1980. i omladinski. Igrao je u Kladovu na jednom od najjačih omladinskih šampionata Jugoslavije, čiji je pobednik Ognjen Cvitan iste godine postao omladinski prvak sveta, a među učesnicima su bili i budući velemajstori Milan Draško, Bogdan Lalić i Dragan Paunović. Od 1988. do 2003. je igrao samo za zrenjaninske klubove Proleter i Radnički, a potom se još jednom vratio turnirskom šahu, do 2010.

Poslednjih desetak godina bavio se pisanjem i prevođenjem šahovskih knjiga, obogaćujući našu literaturu sa više od 100 naslova, uključujući zbirke partija savremenih velemajstora (Karlsen, Aronjan) i svetskih prvaka Smislova, Talja i Petrosjana. Radivoj Vukić se godinama dosledno za uzimao za ljudska prava, posebno za slobodu mišljenja i izražavanja. Njegov stil je bio britak, racionalan, ali protkan humorom i ironijom. U poslednjih par godina, revnosno i studiozno, proučavao je aktuelne pojave koje su globalno promenile odnose među ljudima, poštujući onog koji iznosi drugačije stavove, uz nepokolebljivu odbranu prava ličnog izbora i očuvanja integriteta ličnosti. Te komentare je potpisivao pseudonimim Erazmo, sa dobrim razlogom. Njegov politički i humanitarni rad odvijao se na mikro nivou jer je smatrao da su dobrota i topla ljudska reč mnogo vredniji od „velike” politike. Radivojev život i rad (a život i rad su za njega bili jedno isto) oplemenili su mnoge koji su imali sreću da ga upoznaju.

B. Gađanski

Preneseno iz POLITIKE, 13.03.2023.