
Da je Robert Džejms Fišer (1943– 2008), uz sve kontroverze, ne samo jedan od najzaslužnijih i najpoznatijih, nego i među najvoljenijim šahistima svih vremena, potvrđuje činjenica da se i 15 godina nakon nje gove smrti u mnogim zemljama obeležava taj datum, 17. januar, kao i dan rođenja 9. mart. Zaslužio je to, pre svega, svojom beskompromisnom borbom za status šaha, ustostručivši popularnost i honorare šahista. Posebno mesto je zauzeo u srcima šahista bivše Jugoslavije, još od 1958, kada su on i Miša Talj dočekani i „prisvojeni” kao dva nova šahovska genija. Tu ljubav je uzvratio igrajući na Svetom Stefanu i u Beogradu 1992, uprkos sankcijama SAD koje su ga na kraju koštale zdravlja i života.
Ovog 9. marta, u mnogim šahovskim centrima obeležena je 80. godišnjica rođenja 11. svetskog prvaka. U Pančevu je, uz memorijalni brzopotezni turnir Ruskog šahovskog kluba „Pavle Orlov”, majstor FIDE Kosta Orlov komentarisao minijaturu mladog Bobija Fišera u duelu sa tada slavnim Reševskim.
U Tivtu je, za taj dan, majstor FIDE Dragan Popadić šahovskom velikanu spevao pesmu:
Fišeru
Njegova moćna sva su ta drvca
sa strane izgleda sve to lako.
Za svaki potez lije se krvca
a srce tuče, udara jako.
On nikog nema, sam je sa sobom
a druzi tek su tihe figure.
Al’ nikad nije postao robom
kapetan broda što tuče bure.
Principi njemu dođoše glave
a čudno to je smrtniku svakom.
Kasno je sada kada ga slave
bez stava što su, i onaj lakom.
U Raju sada on drvca sprema
čeka ga Miša uz smešak jedan.
U svakom od nas Bobi sad drema
ako si hrabar a ne tek bedan.
Preneseno iz POLITIKE, 13.03.2023.