Agzamov i uspjeh Uzbekistana


Piše: Emil Sutovsky

Danas, kada Uzbekistan slavi uspjeh reprezentacije, želio bih podsjetiti na Georgija Agzamova.

Prvi velemajstor Uzbekistana i čitave Centralne Azije, Agzamov se probio u elitu sovjetskog šaha na samom početku osamdesetih. Međutim, „probio“ nije sasvim tačan opis. U svojim prvim nastupima nije smrvio sve protivnike odjednom, već je metodično napredovao.

Posjedujući ne južnjački, već istočnjački temperament, Agzamov se odlikovao nevjerovatnom izdržljivošću, upornošću i strpljenjem. Sve to, pomnoženo sa nesumnjivim šahovskim talentom, dalo je rezultat – do tridesete godine uzbekistanski velemajstor bio je među 20 najboljih na svijetu.

Odrastao u porodici poznatih ljekara, u gradiću udaljenom sat i po vožnje od Taškenta, Agzamov se ustvari sam napredovao. Razvijao se polako ali solidno. Pošto nije imao stalnu priliku da trenira sa trenerima iz Taškenta, učio je na svojim greškama, a ne iz teorije, što mu je omogućilo da razvije poseban stil. Smiren, čvrst, inteligentan – za tablom se pretvorio u neumornog borca: borio se do kraja, spašavao najteže pozicije, znao je i sam satima da iscrpljuje protivnika, naučio da majstorski analizira prekinute partije

Agzamov stil nije bio omiljen. Ali bio je veoma efikasan. Ako želite, uzbekistanski velemajstor je na neki način bio prethodnik Carlsena – naravno, prilagođen univerzalizmu i razmjeru talenta koji je potreban danas. Agzamovu nije sve bilo lako, kasno je postao majstor i velemajstor, stalno je napredovao, a svoj vrhunac je, po svemu sudeći, trebao dostići krajem osamdesetih.

 Nažalost, tragična, apsurdna smrt nedelju dana pre trideset drugog rođendana prekinula je ovaj put. U Uzbekistanu ga pamte, svake godine se održavaju jaki turniri u njegov pomen – a kroz ovu školu prošli su i svi članovi olimpijskog tima. U velikoj meri zahvaljujući uspjehu Agzamova, šah je dobio podršku u republici osamdesetih godina i prvo je došla jaka generacija koja je osvojila srebro u Manili 1992. godine, zatim je Kasimdžanov stasao, a sada je stasala nova, najmoćnija generacija.

Ali sjećamo se kako je sve počelo. Blagoslovena uspomena na Georgija Tadžijeviča Agzamova!

(Preneseno sa fejsbuka)