GM Oleg Korneev: Faktori koji najviše škode snazi šahista


Profesionalni šahista može oštetiti svoju šahovsku snagu na mnogo načina.

Zloupotreba alkohola, zavisnost o drogama, kockanje, proždrljivost, statičan način života, neuspjeli brak, pisanje šahovskih knjiga, pa čak i neke čiste šahovske navike poput konzervativizma u odnosu na početni repertoar mogu značajno smanjiti šahovsku snagu.

Ali sve je to pravo cvijeće u poređenju sa jednim veoma cijenjenim i za društvo korisnim zanimanjem, koje i veoma snažnog šahista za vrlo kratko vreme pretvara u dječaka kojeg mlate. Radi se o radu kao trener djece.

Nedostatak vremena za rad na otvaranjima i drugim šahovskim problemima, zaboravljanje svojih varijanti zbog popunjavanja otvaranja učenika, gubitak šahovskog apetita, lom psihe iz stanja predatora koji je igraču potreban do ljubaznog utješitelja-motivatora za djecu i njihovih roditelja, neizbježne u procesu šahovske komunikacije, približavanje nivoa igre trenera i njegovih štićenika (sjećam se kako je krajem 90-ih jedan velemajstor, nakon sparinga sa Kasparovom, neko vrijeme igrao brutalnom snagom, ali, situacija se promjenila kada je postao dječji trener) brzo vuku na niže šahistu trenera djece. Uopšteno govoreći, bilo koji od pet gore navedenih faktora sasvim je dovoljan da ozbiljno naškodi šahisti, a pet od njih je istovremeno srodno tajfunu, koji do temelja uništava tvrđavu šahovske snage koju je šahista izgradio tokom mnogo godina samousavršavanja i koja je donedavno izgledala tako jaka.

Kada čujem od svojih optimističnih kolega nešto poput veselog „predajem, podučavam“, ne znam da li da se smijem ili da se divim. Ne, kolege. Ne možete sjediti na ove dvije stolice. Ili-ili.

(Preneseno sa fejsbuka)

Bilo bi zanimljivo da se čuje mišljenje naših šahista o ovoj temi…