Maksim Lutovac: Anegdote i minijature (7.nastavak)


Blato Kalezić

SIBIRSKI VUCI

Na Olimpijadi 2010. u Hanti-Mansijsku u Sibiru, krenuli Jusuf Kalamperović, Srđa Dragašević, Dragan Popadić i Blažo Kalezić da upotpune svoje doživljaje šetnjom kroz tajgu. Dok su, u neviđenom pejzažu, prepredali šahovske uspomene, Kalezić uzviknu: ,,Vuk!“. I zaista, na desetak metara od njih, stajao je sibirski vuk i mimo ih gledao. I oni su ostali pribrani, računajući na odnos snaga 4:1, pa su, i oni i vuk, krenuli svojim putem: vuk dublje u šumu, a šetači ubrzano u olimpijsko selo. Na Kalezićev komentar da ne bi valjalo daje odnos snaga bio drugačiji, reagova Srđa: „Ne pretjeru, u Pljevljima je međed domaća životinja.

ĐOŠINE EGZIBICIJE

Na prvenstvu Crne Gore 2013. godine, na Žabljaku, u obostranom cajtnotu Kontić pritisne sat, prije povlačenja svog poteza „Đoša, a potez?“, šaljivo će Kalezić. „Evo ga, stiže“ i odigra potez. Ovu neobičnu situaciju prekinuo je sudija M.Pješivac, kontumacijom Kontića u već izgubljenoj poziciji.

Iduće godine, na prvenstvu u Bijelom Polju, opet susret starih prijatelja. Kalezić vuče prvi potez, ali nema Kontića! Znajući Đošine majstorije, Blažo odluči da predahne na terasi, kroz koju je vodio jedini prolaz u salu. Kada je zaključio da Kontić neće doći na partiju, ležerno je ušao u salu da sudija konstatuje rezultat, ali je, u magnovenju, zapazio da mu radi sat, a potom i da je Đoša odgovorio na prvi potez. Da li zbog ,,iscurelih“ 40 minuta, Đošinog nestašluka, jer je u salu ušao kroz kuhinju, ili njegove dobre igre, Kalezić je izgubio partiju, kao i šanse za prvo mjesto.

(Nastaviće se)