Velemajstor Milan Draško: Mostarski šmekeri (1. nastavak)


Mostarski šmekeri

Vito pobjeđuje svjetskog prvaka

„Plav je suton pao našim krajem.
Gore zvijezde… Vrane nekud bježe.
Plaho dišu baščom ruže svježe,
Za sunčanim plaču sjajem“.

(Antun Branko Šimić-Odlomak iz pjesme „Ljetnji nocturno“)

Internacionalni majstor, Vitomir Arapović, davno je napustio Mostar, odlazeći na studije hemije u Sarajevo. Završio je fakultet, ali ljubav prema šahu uvijek je bila jača. Onoga dana kada je zakoračio u prostorije sarajevske Iskre (od 1976. Bosna), u Logavinoj ulici, praktično je uplovio u profesionalne šahovske vode. Iskra je tada bila daleko od šampionskih visina. Dočarava mi  zanimljiv događaj. „Gaćina (Milorad) sjedi za svojim stolom u klubu, djeluje zabrinuto, potišteno. Slavni fudbaler, Asim Ferhatović, veliki ljubitelj šaha, drugokategornik, prilazi i pita ga zašto je tako tužan? „Trebali bi ići na festival u Pulu, ali nemamo para“. Fudbalski umjetnik i čovjek meke duše odmah reaguje. Šalje svog prijatelja koji donosi  i više novca nego što je potrebno. „Hase, hvala ti, vratićemo čim budemo imali“. „Nemoj to više spominjati! Nema nikakvog vraćanja, nek vam je sretno“! Bilo je nekad takvih ljudi.

Iskra je na Drugoj saveznoj ligi u Poreču 1974. godine osvojila 2. mjesto i ušla u najjaču jugoslovensku ligu. Arapović je sa 7,5 poena iz 11 partija bio najuspješniji na prvoj tabli.

Pamte se Vitine pobjede, bljesak raskošnog talenta i nadahnuća. Dueli sa slavnim šahistima Baadurom Džobavom i Jurijem Razuvajevom su šahovske simfonije! Partiju sa nekadašnjim vicešampionom Evrope, gruzijskim velemajstorom Džobavom, Vito je odigrao na Olimpijadi na Bledu (2002). Reprezentaciju Bosne i Hercegovine predstavljaće i na sljedećoj Olimpijadi na Balearskim ostrvima. Džobava je evropski šampion u ubrzanom šahu sa Šampionata u Varšavi 2011. Na Olimpijadi u Bakuu 2016. osvojio je zlatnu medalju na prvoj tabli. Baadur, takođe, obožava taktičke zaplete, vatromet ideja na Bledskom jezeru, ali slavom je ovjenčan Vito. Ističe da je najefektniju pobjedu ostvario protiv velemajstora Lava Aljburta, u Cirihu 1979.

Zove me jednog davnog jutra, 1984. godine: „Ima dobar turnir u Monpeljeu. Išli bi sa Kljakom i Mrđom iz Zagreba“. „Kakvi su uslovi“? „Dobićemo sobu s doručkom“. „Kad se kreće“? „Sutra“. Sve se odvija suviše brzo, ali teško je odoljeti zovu daljine! Vito je godinama igrao turnire u inostranstvu, osjetio draž šahovskih turneja. Krenuli smo škodom fide majstora Damira Kljake, ispred zagrebačkog kolodvora. Lijep festival u živopisnom gradu blizu mediteranske obale.

Uoči posljednjeg, sedmog kola, internacionalni majstor Milan Mrđa vodi sa 5,5 poena. Vito, francuski velemajstor Mark Santo-Roman i ja imamo pet. Igram crnim figurama sa Mrđom. Sjetih se šta mi je rekao omladinski prvak svijeta Ognjen Cvitan: „Mrđa ti je živa enciklopedija“. Prvi susret sa našim poznatim globtroterom, koji je dugo živio u Italiji i Francuskoj, putujući s turnira na turnir. Odigrao sam smireno i precizno, dobivši u lijepom stilu. Pobjeđuju i Vito i Santo-Roman, diobom prvog mjesta pripada nam po 6700 franaka. Vraćamo se Azurnom obalom, sljedeći cilj je kazino u Monte Karlu. Mrđa je strastveni kockar.

Parkiramo škodu koja bode oči u mnoštvu limuzina. Prilazi policajac sav u bijelom. Vito se sjeća koliko je bio podozriv: „Pitao me za djevojačko prezime babe“!? Glavni kazino je na brežuljku, pored hotela „Paris“. Lijepo izgledaju palme i fontana ispred kazina. Parkirali smo  stotinak metara ispod, kod kazina atraktivnijeg za posjetioce poput nas. Gužva na glavnom stolu za Blek Džek, igrači odijelom i držanjem daju dostojanstvo trenutku. Mrđa igra na stolu gdje žetoni ne koštaju puno. Odlično mu ide, bilo bi dobro da prekine igru u tim trenucima. Naše molbe da se tu zaustavi ne pomažu. Možete pretpostaviti da je počeo gubiti i na kraju bio „tapiran“.

Glavni kazino u Monte Karlu

Vito je volio baciti kartu, ne toliko u kazinima, već za kartaškim stolovima u Puli, Vrnjačkoj Banji, Cetinju, Sarajevu, švajcarskom gradu Bilu… Igrao je i brzopotezne partije u novac dajući vremensku foru slabijim protivnicima. Na pitanje osjeća li nelagodu zbog kockanja, on spremno odgovara: „Nije to kocka. Kod kockanja novac ima dva smjera, a ovdje je samo jedan“!

Tri godine kasnije Vito će ponovo posjetiti Monte Karlo i biti zvijezda velikog turnira! Početak kasni dva sata, čeka se bivši svjetski prvak Boris Spaski. Najzad stiže helikopterom! Vito pobjeđuje u furioznoj seriji velemajstore Guljka, Fedoroviča, svjetsku prvakinju Žužu Polgar i  Spaskog (partija okončana matom)! „Kako je reagovao Spaski nakon poraza“? „Aplaudirao je i zatim podigao moju desnu ruku“. Kakav džentlmen! Vito je osvojio drugo mjesto.

Rat ga je zatekao u Sarajevu, živio je u svom stanu u naselju Butmir. „Jednom sam za dlaku izbjegao smrt. Vraćam se prema stanu, komšija me slučajno ugledao, otvara prozor. Počinjemo razgovor i pada granata tačno tamo gdje bih bio da komšija nije iznenada iskrsao“! Uspijeva još tokom rata da se prebaci do Mostara.

Predratni trg ispred robne kuće „HIT“, Bulevar i Gimnazija „Aleksa Šantić“

Vito živi u južnom mostarskom naselju, Rodoču.

Putujući sa Arapovićem na turnir „Bosna 2018“, čuo sam zanimljiva zapažanja. On već dugo radi sa nadama ŠK Brotnjo, iz Čitluka. „Radiš li s njima otvaranja ili druge faze partije“? Odgovor u njegovom stilu:“U matematici imaš sabiranje, oduzimanje, množenje, dijeljenje. Kasnije dolaze jednačine. Otvaranja su jednačine“! Navodi pet uslova da šahovske nade postanu jaki šahisti: talenat, rad, podrška roditelja, psiho-fizičke sposobnosti  i sredina u kojoj živi i šahovski se razvija. Poučne, jasne, mudre misli. U jugoslovensko doba zvali su ga „Bosanski Mao Cedung“!

(Sutra nastavak)