Fišeru su davali „Moskvič“, ali je on to odbio. Kako je reprezentacija SSSR-a pobijedila u prvom „Meču stoljeća“ (3.nastavak)

Piše: Dmitry Kryakvin

Ovacije od tri minuta!

Na otvaranju se dogodio neobičan zaplet – učesnici meča su se postrojili za fotografisanje, obasuti poklonima, a premijer Mitja Ribičić namjeravao je da povuče prvi potez u partiji Spaski – Larsen. Inače, svi su dobili koverte sa po 400 dolara, kao i poklone. Međutim, ispostavilo se da … Roberta Fišera nije bilo u sali! Dok je Ribičić držao govor, Bobi je mirno večerao kilometar od turnirske sale. Srećom, svečana ceremonija se nastavile još dugo, a kada je premijer odigrao potez d2-d4, mršava figura Amerikanca već se približavala turnirskoj sali.

Uopšte, osjetilo se da je meč Fišer-Petrosjan iako igran na drugoj tabli, ali na vrlo posebnoj tabli. Inače, ostali učesnici su igrali za običnim stolovima, a Robert i Tigran su igrali na poklonu Jugoslovenskoj šahovskoj federaciji od kubanskog lidera Fidela Kastra!

Fišer je postavio mnoge uslove Jugoslovenima pred meč, koji je počeo njegovim omiljenim – rasvjetom u sali, a prije sam partije je dodao još jedan. On je htio da Petrosjan prvo odigra potez, a onda ga zapiše u formular. Tada obrnuti redosled – upisivanje poteza pa igranje, za razliku od našeg vremena, nije bio zabranjen pravilima, ali je zahtjevu Amerikanca udovoljeno.

Zapravo, tokom meča, u uzbuđenom stanju, Tigran Vartanovič je nekoliko puta prekršio takav redosled koji je utvrđen tek u 21. vijeku, ali je Bobi ubjedljivo vodio i nije se bunio.

I kada je Fišer slomio Petrosjana u prvoj partiji ovacije povodom njegove pobjede trajale su puna tri minuta! Sudije i organizatori su jedva smirili gledaoce i onih 4.000 ljudi koji nisu ušli u dvoranu, već su pratili tok borbi na velikim elektronskim tablama.

Ipak, nakon prvog kruga reprezentacija SSSR-a je vodila rezultatom 5,5:4,5, a nakon drugog kola povećala je prednost na tri poena. Američki kompjuter je prije početka meča prognozirao skor „+3“ u korist SSSR-a na osnovu statističke baze podataka nepoznate široj javnosti, ali su se obe strane samo nasmijale prognozi, svaka iz svog razloga.

Sada, nakon dva kola, reprezentacija SSSR-a vodila je rezultatom 11,5:8,5. Šef Sovjetskog šahovskog saveza Dmitrij Postnikov je blistao, a Euwe je saosećajno pratio potištene štićenike. Niko nije slutio da će naredna dva dana igre biti nevjerovatno dramatična, i da ih svijet još dugo pamtiti!

„Senzacija bi bila da joj je Bobby uzvratio!“

Poslednjeg dana, lider “svjetskog tima” Robert Fišer je ublažio pritisak na Petrosjanovu poziciju. I bilo je nešto iza toga: elegantnog, nepobjedivog i neoženjenog Amerikanca bukvalno na svakom koraku napadale su temperamentne Srpkinje. Svakog dana, više ih i ne čitajući, Bobi je bacao u smeće desetine pisama, koje su mu vatrene obožavateljke pisale sa predlogom da ih oženi.

Do toga je došlo – da nije izdržala ni dopisnica lista „Ilustrovane Politike“ i tokom intervjua iznenada… strastveno poljubila Fišera! „Kakvo iznenađenje!“ – naslovio je svoj sledeći izvještaj američki šahovski časopis. Ali sekundant Amerikanca, Larry Evans, odgovorio je sa humorom: „Da li je ovo zaista senzacija? To bi bila da joj je Bobby uzvratio poljubac!”

Ali ostali igrači svjetskog tima su se razigrali i senzacionalno vratili dva boda – isti Larsen je uspio da se revanšira u duelu sa Spaskim. Postnikov je odmah pozvan na telefon. Naravno, u Moskvi su bili ozbiljno uzbuđeni. Sovjetska reprezentacija je prethodno vodila rezultatski, a specijalni šahovski dopisnik Aleksandar Rošalj je objavio predviđanja sovjetskih velemajstora o konačnom ishodu meča – od skromnih 21:19 Davida Bronšteina do optimističnih 24:16 Mihaila Talja. A sada je sudbina meča visila o koncu!

Neuspjeh u trećem kolu
pripisan je dobrim dijelom kvalitetu analize odloženih partija, pa je analitički tim hitno pojačan. Pored moćne grupe za podršku u Beogradu, sada je na telefonskoj vezi bilo još par sovjetskih velemajstora, spremnih da se uključe u posao svakog trenutka.

Na sastanku tima Bondarevski se obratio sovjetskim igračima sa zahtjevom da zaborave na lični rezultat i postupe u skladu sa situacijom u meču. Glavna stvar je pobijediti, čak i zadržati „+1“.

U sjedištu “svjetskog tima”, prema bilješkama američkih novinara, naprotiv, pretpostavljalo se da će reprezentacija SSSR-a u odlučujućem kolu napadati na svim udarnim tablama, na kojima su se prethodno imali pozitivan skor predstavnici Sovjeta. Max Euwe je pozvao sve svoje štićenike da igraju maksimalno oprezno, da ne rizikuju i da pokušavaju iznenaditi protivnike u kontranapadu.

Ali odlučujuće za ukupan rezultat je bilo to što je četvrto kolo održano u subotu i Samuel Reshevsky nije mogao igrati zbog -šabata. Zamijenio ga je Fridrik Olafson, jak velemajstor, budući predsjednik FIDE, ali ne i svjetska šahovska zvijezda. Zamjena je očigledno bila neadekvatna.