RADEVA POENTA
ŠK “Mornar” iz Bara je, prihvatajući modu “kićenja tuđim perjem”, davno angažovao Rada Miovčića, igrača majstorske snage iz Sarajeva. Bio je tvrd orah i velemajstorima i, vjerovatno, najuspješniji u barskoj ekipi. U periodu 1990-1995. prošao je “scilu i haribdu”, ali je sačuvao glavu i rijetku dobrotu. Nazvao ga je Lutovac u šeher Sarajevo da pošalje nešto za knjigu, a Rade se nećka. “Skiciraj događaj, samo da se vidi poenta”, kaže mu Lutovac. “Imam poentu!”, uskliknu Rade, “Dobio sam unuka!”, “Neka ti je živ i zdrav” odgovori Maksim, ni bolje vijesti ni ljepše poente od te”.
PRAVILA, PRAVILA…
Šahovska pravila, naročito u oblicima ubrzanog šaha “usavršena” su do besmisla. Ali moja partija sa Slavkom Dedeićem na Memorijalu “Ra- donja Bojović”, početkom vijeka, pokazuje nove mogućnosti razvoja pra- vila.
Dediću je, umjesto pobjede nada mnom, upisana nula i sastavljen parovi za sljedeće kolo. Dedić se pobunio, ali i vodeći igrači, jer su se na- vodno pripremili za svoje protivnike.
Sudija M. Pješivac prihvata njihov stav, ali Dedić, kao frešak pravnik, dobija priliku da demonstrira svoje znanje i podnosi iscrpnu žalbu Turnirskom odboru, ali je neoprezno (kako se pokazalo) napomenuo da je su- diji prijavio svoju pobjedu s razdaljine od nekih 5-6 metara. Iako je sve bilo kristalno jasno, Odbor se našao u nebranom grožđu i njegov predsjednik, navodeći kao argument da sporna partija bitno ne utiče na opšti plasman, donosi solomonsku odluku:
Odbija se žalba Slavka Dedića, jer rastojanje između sudije i igrača, pri prijavljivanju rezultata, ne može biti veće od 3 (i slovima) tri metra!!
Slavko je ostao bez poena i bez takse na žalbu. Baš se uspavao dobri Ginis.
Blog Šah-mat liste 