Maksim Lutovac – Šahovski vijenac (treći nastavak) – Čuvar meda; Klub bez žena; Svjetski prvak


ČUVAR MEDA

Velemajstor Milan Draško, i sam šahovski pisac, koji je nekoliko sezona proveo među Zemuncima, ovako evocira sudbonosni meč u hotelu “Jugoslavija” (tada je Jugoslavija još bila ujedno):” Sjećam se tog finala KEP. Imali smo najbolju ekipu u Evropi, ali nije nam se dalo. Izgubi Geljfand bijelim protiv Gdanskog. Mada ne možemo sve svaliti na Borisa, jer je u Beogradu Kramnik izgubio na prvoj tabli protiv Širova. Godinu ranije u Bugojnu i tada u Beogradu propuštene su istorijske šanse.

Ja sam tada bio neupotrebljiva rezerva (u “atomskom timu”), ali sam dobio na značaju kao čuvar meda. Sjećam se, dolazili su Kramnik i Anand, pozdravili klimoglavom i bez riječi odlazili sa teglom meda u ruci. Nekom od njih je med bio gorak. Mislim da je Anand pobijedio Lembida Olja. Izgubili smo 3,5:2,5”.

Radomir Mićunović

KLUB BEZ ŽENA

Prvi šahovski klub u Baru osnovali smo 1952. Učlanjeno je osam- deset šahista, bez ijedne žene. Kao predsjednik kluba, nastojao sam da na- đem neku šahistkinju. Čuo sam da dobro igra šah Borka Radunović, tada još djevojčica. Da bih se u to lično uvjerio i nagovorio je da se učlani u klub, pošao sam u kuću njenog oca, popa Pavla. Odigrao sam s njom dvije partije i obije izgubio. Željan revanša, riješio sam da više razmišljam u svakoj narednoj partiji, ali – na moju veliku žalost – ona nije htjela više da igra. Nikad više nijesam s njom igrao šaha i kad god je sretnem podsjetim je da mi još duguje revanš.

Ne samo barski, nego ni drugi crnogorski šahovski klubovi nijesu imali šahistkinja. Čak je i reprezentacija Crne Gore učestvovala na save- znim ekipnim šampionatima bez šahistkinja i zbog toga u svakom meću gubila po dva poena par-forfe. Kada je neka Slovenka pitala našeg kapitena Sredanovića zašto nemamo šahistkinja, rekao je: „Mi nemamo žena ni za druge potrebe, a kamoli za šah“!

(Milenko Ratković)

Svjetski prvak

Na slobodnom danu, jednog davnog prvenstva, ćaskali učesnici o crnogorskom šahu. Uglavnom, bez uslova nema napretka i uspjeha, ne može se rvati sa jačima. Neočekivano, razgovor prekide Momčilo Vuković, inače skeptik po prirodi: „Ipak, Crnogorac može biti prvak svijeta!“

Svi ga u čudu i upitno pogledaše. „Ne šalim se. Kad bi spojili najbolje osobine naših igrača, bio bi to svjetski prvak. Od Minića uzmemo znanje teorije, od Ivanovića invenciju i napad, od Đoka (Đurovića) lovački par, od Ljuba (Živkovića) i Bajovića odbranu, od Lutovca topovske završnice, od…“, a pošto se nabrajanje oduži, višestruki prvak Momčilo Ćetković nestrpljivo upade: „Od mene, a šta bi od mene uzeo?“ „Ime!“, opali Vuković iz cuga. „Zamisli kako bi to lijepo zvučalo: Momčilo Ćetković – prvak svijeta.“

(Momčilo Vuković)

(Nastaviće se)

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.