Božidar Bonja Ivanović: Šahovske priče (24)


Šahovsko – policijske priče

1. Velemajstor, crna i bijela dama…

Kad sam u ljeto 1984. godine krenuo za Toronto, da učestvujem na otvorenom prvenstvu Kanade, najmanje što sam mogao očekivati bilo je moje, koliko neprijatno, toliko i zabavno “druženje” s policijom i sudovima naših dveju zemalja. Sletio sam na beogradski aerodrom iz Titograda i uputio se na Dorćol da posjetim jednog prijatelja. Popričali smo uz kafu i na kratko se rastali dok ja obavim procedure za sjutrašnji interkontinentalni let. Sa Bajlonijeve pijace prošetao sam ka Cetinskoj ulici da potražim taxi i nastavim do Jatove poslovnice, kod crkve Svetog Marka.

Sunčan i topao ljetnji dan izveo je puno svijeta na ulice, pa je bilo ugodno baciti pogled na neko lijepo oko koje bi bljesnulo u prolazu. Pretrčao sam preko bulevara, do trotoara ispred kafane “Vašington”, i stao da sačekam prvi slobodan taksi. Gledajući u smjeru iz kojeg sam očekivao kola, odjednom, iz suprotnog smjera, poče do mene dopirati sve jača vriska i uzvikivanje pogrdnih riječi, a u tim uhoparajućim tonovima nije bilo teško prepoznati ženske glasove.

Okrenuh se prema izvoru tog iznenadnog udara i imadoh šta vidjeti. Dvije ratoborne žene čupale su se za kosu a jača od njih dvije, starija gospodje, sa bijelim vlasima, udarala je otvorenim šakama, dok su joj iz usta izvirale bijesne psovke : “ Kučko odvratna, hoćeš moje pare preko te nesreće od mog muža koji ne vidi da si obična ku*** bolesna i pokvarena…. pa si došla jutros, mislila si da sam na poslu, djubre jedno, sram te bilo… tako u nedogled. Druga, dvadesetak godina mladja, u tankoj, svijetloj suknji kratkih rukava, opirala se pod naletom starije, ali, fizički očigledno jače suparnice na ljubavnoj sceni, štiteći lice od udaraca i oštrih noktiju koji su joj parali kožu. Zašto, ne znam, ali odjednom sam dobio želju da se ispriječim medju njih i zaustavim to nasilje, možda zato što niko drugi nije ni pokušao da reaguje na sličan način. U jednom momentu i ja sam dobio šaku po desnom uhu, prije nego što sam uspio da ih razdvojim, čvrsto obije zgrabim za ruke i viknem : – Dosta je bilo. Prestanite. Ne znam o čemu se radi, ali, sačekaćemo policiju pa ćete njima objasniti. Uzaludno je bilo to što sam rekao, a starija žena, do bola uvrijedjena, ispoljavala je toliku snagu da sam jedva izlazio na kraj sa njom. Koliko sam usmjerio misli i svu energiju na njih dvije, nijesam primijetio da se već oko nas skupila gomila ljudi i žena, a glasni povici koji su se čuli, pretvorili su se u brujanje i postali sasvim nerazumljivi.

Ne mogu reći koliko je sve to potrajalo, ali sam bio srećan kad se, konačno, pojavio čovjek u plavoj uniformi, i “vrlo mudro” nastupio : – U ima zakona, stani mirno mladiću, šta radiš tim ženama?! Smijeh iz gomile bio je najbolji odgovor na ovo pitanje savjesnog policajca koji je u meni vidio dvostrukog nasilnika. Valjda su se i dame umorile od borbe, pa napraviše mali predah, što je i meni pomoglo da dodjem do zraka i da, prvi put u životu, osjetim na sebi krvave tragove od noktiju prevarene žene. Poslije deset minuta situacija se smirila i policajac je tražio dokumenta da sačini zapisnik. Dao sam mu pasoš, koji sam spremio za put, a on, videći da sam na proputovanju iz Titograda, reče : – Dobićeš poziv za sud, a ako ne možeš da dodješ, ili ne želiš da se izlažeš trošku, možeš da odustaneš. Dok sam razmišljao šta da odgovorim, mlađa me dama preduhitri : – Hvala vam gospodine što ste me danas spasili od ove napasti, ja ću platiti avion da budete moj svedok na sudu! Na to je uslijedila reakcija dame bijele kose : “ Vidi ku*** kako bi i njega da privede iz aviona u sobu”, a uzvici i dobacivanja nadjačaše novo saopštenje policajca, koji je morao sačekati da dodje do riječi. Najzad je uspio da zabilježi sve podatke, vratio je svima isprave i rekao : “ Svi ste slobodni, možete da idete!”

Ja sam otišao pravo u poslovnicu JAT-a, obavio posao u vezi sa kartom I vratio se kod svog prijatelja. Ispričah mu šta se usput dogodilo, a on se nasmija i reće mi da je to dobar znak pred moj nastup u Torontu.

(Preneseno sa fejsbuka velemajstora Božidara Ivanovića)

(nastaviće se)

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.